"Neću ništa, hvala vam" - odbio je. TN: Kako je Draža Mihailović djelovao? KAPIČIĆ: Žalosno. Onako mali i smežuran, izgledao je jadno i nikako. Cijelim putem je u ruci stezao prljavu šajkaču, ćutao, riječ nije progovorio. U Beograd smo stigli oko tri sata popodne. Odveo sam ga u kabinet ministra unutrašnjih poslova Srbije, Slobodana Penezića Krcuna.31 Tito je bio u posjeti Poljskoj, pa sam pozvao Rankovića: "Druže Marko, stigao sam!" "Otkud ti, Jovo?! Zašto si napustio Višegrad?!" - pitao me je. Ne želeći da mu takvu vijest saopštim telefonom, pozvao sam ga da dođe u Krcunovu kancelariju, koja se nalazila u Đušinoj ulici. Vjerovatno nešto sluteći, Ranković je stigao kao metak. Nije mogao da vjeruje. TN: Draža Mihailović je nešto rekao Rankoviću? KAPIČIĆ'. Ništa! Ćutao je, sjedio zgrčen na stolici... Pored Draže je stajao naš oficir, koji ga je pazio, da ne iskoči kroz prozor, da ne izvrši samoubistvo. Krcun Penezić je bio u Novom Sadu. Kada je stigao, u njegovom kabinetu smo se ponovo okupili Ranković, Krcun, Draža Mihailović sa policajcem koji je za njega bio zadužen i ja. "Osim srpskog, ima li još negde u svetu naroda u kome 31 Penezić Slobodan Krcun (1918-1964) Uzice, Srbija; ratni politički komesar 2.
71