Jovo kapičić intervju sa tamom nikčević

TN: Kada ste se upoznali suprugu?

KAPIČIĆ: Upoznali smo se u Goraždu 1942, a vjenčali u Pljevljima, dvije godine kasnije.

TN: Kako ste se upoznali?

KAPIČIĆ: Rekao sam vam da mi je, nakon tog našeg čudnog fočanskog susreta 1942, postalo jasno da su Davorjanka i Tito u vezi. Iz Foče sam se vratio u Goražde i pao u krevet.

TN: Od tuge?

KAPIČIĆ: Ne, razbolio sam se. Temperatura se danima nije spuštala ispod 41 stepen.

Gorio sam, kao da sam se rastajao od života. U štabu nijesmo imali doktora, pa su me njegovale dvije bolničarke. Obje su imale isto ime -Mila. Nakon desetak dana, počeo sam da dolazim svijesti. Gledao sam Milu Ćetković, medicinsku sestru, Crnogorku iz Lješanske nahije. Bila je veoma lijepa. Kada sam se malo oporavio, sprijateljili smo se, onako, baš do kraja.

TN: Jesu li to ostali primijetili?

KAPIČIĆ: Na te se stvari među partizanima nije blagonaklono gledalo, pa smo vezu dugo držali u tajnosti. Poslije izvjesnog vremena, iz štaba Prve proleterske, od Filipa Kljajića, komesara, dobio sam pismo u kome me je kritikovao zbog toga što sam, kao, ostavio Davorjanku i ušao u vezu sa drugaricom Milom!

Eh, pomislio sam, poginuh zbog Davorjanke, a ona na mene gleda kao na lanjski snijeg!

TN: Kakve su žene bile partizanke?

KAPIČIĆ: Bile su prije svega veliki borci. Veoma hrabre, požrtvovane, a time, neminovno, i manje ženstvene. Nijesu imale ogledala, šminku... Malo njih je bilo kao Davorjanka.

TN: A vaša supruga?

KAPIČIĆ: Bila je lijepa, posvećena porodici... Kada sam postavljen za ambasadora u Budimpeštu, nije htjela da ide sa mnom. Ostala je sa djecom u Beogradu.

TN: Zašto nije išla sa vama?

KAPIČIĆ: Tako je odlučila. Nije željela da sinove maltretira prebacivanjem u novu sredinu, novu školu... Bili su mali.

TN: Kakav ste bili muž i otac?

192