Sela Bration - Ni levo ni desno

Page 1


2

OCR, OBRADA I PDF

BY PRAETORIOUS

By Praetorious


3

By Praetorious


4

I Knjiga recepata tajlandske nacionalne kuhinje bilo je sve što je Pol Blanže želeo da dobije dolaskom u knjižaru, u kojoj je radio njegov prijatelj Žak Delor. U svakom slučaju, nije planirao da se, pri kupovini običnog kuvara, zaljubi u nepoznatu ženu na prvi pogled. Ali, kako je mogao da joj odoli?! Najpre je čuo bat njenih visokih potpetica, koji je otkrivao ravnomeran, neoklevajući hod. Potom je u nozdrvama osetio miris njenog osvežavajućeg parfema, sa prepoznatljivim aromama lavande i kedrovog lišća. Sveg ga je okupirala kada joj je čuo dubok i pomalo hrapav glas, kojim je pozdravljala Žaka. Delimično sakriven iza pregrade sa knjigama, koja mu je svojom visinom dopirala do očiju, Pol je polako podigao glavu i nepogrešivo usmerio pogled ka visokoj i dobro građenoj mladoj ženi, koja je razgledala najnovija novinska izdanja. Bila mu je okrenuta bočno i mogao je da joj osmotri profil. Primetio je da su joj crte lica pravilne, a njihov izraz strog. Nosila je naočare sa velikim okvirom, dok joj je kestenjasta kosa bila prikupljena u punđu. Delovala je više pedantno, nego doterano. Odavala je utisak precizno definisane osobe, osobe koja je odavno razrešila sve dileme. Listajući časopis, u jednom trenutku je nakrivila glavu udesno i tada joj je Pol sagledao celo lice. Video je da ono nosi na sebi pečat osobenosti, da ubedljivo reprezentuje osobu sa bogatim duhom, stabilnim karakterom i formiranom ličnošću. Vrlo brzo je shvatio kako ne može da skine pogled sa nepoznate dame. Dok ju je zaneseno posmatrao, osećao je paljenje iskri trenutne privlačnosti, osećao je emocionalnu pobunu, kakvom pesnici opisuju ljubavi na prvi pogled. Opijala ga je intrigantna ženstvenost, koju je nepoznata posetiteljka Žakove knjižare neospomo posedovala. Kada je krenula ka blagajni, kako bi platila časopis, njihanje njenih bokova je doživeo kao svojevrsni erotski poziv. Sa pažnjom je pratio kako vadi elegantni novčanik iz tašne i predaje novac Žaku. By Praetorious


5 Nehotično je registrovao da su joj pokreti simetrično usklađeni, da ih je vodio um koji nikada ne podleže rasejanosti. Vođen ludom željom da upozna nepoznatu damu, Pol joj je prišao, zastavši tek na korak udaljenosti od nje. Međutim, dama ga nije registrovala. Kao i uvek, gledala je pravo, nipošto levo ili desno. Njena hladna uzdržanost je obeshrabrivala Pola da joj se obrati, strahovao je da bi joj njegov pristup mogao delovati previše banalno. Ipak, smogao je dovoljno smelosti da se uljudno nagne ka njoj i time joj privuče pažnju. Izvinite, gospođice... – obratio joj se sa šarmantnim osmehom. – Dozvolite mi da vam se predstavim. Ja sam Pol Blanže. —

Šta želite? – upitala ga je toliko nabusito, da je Pol ustuknuo.

Kako je na trenutak zanemeo, nepoznata dama se sasvim okrenula ka njemu i nezainteresovano ga odmerila brzim pogledom. – Mogu li nekako da vam pomognem? – meko je izgovorila, a potom se ljupko dodirnula prstima po čelu. – Oprostite, profesionalna deformacija. Naravno, vama ne treba pomoć. Bar ne moja. Žak se glasno iscerio na tu opasku i zadovoljno zaklimao glavom. Iznerviran tom reakcijom svog prijatelja, Pol ga je ošinuo ljutitim, upozoravajućim pogledom. Kasno je shvatio daje nepoznata dama već previše nestrpljiva da bi čekala da se on izjasni. Još jednom mu je pogledala u lice upitno izdignutih obrva, a potom je rezignirano uzdahnula i izašla iz knjižare. Pol ju je pustio da izađe jer je, od trenutka njenog pojavljivanja u knjižari, shvatio da je Žak poznaje. Ali, da to nije bio slučaj, svakako bi bio upomiji da se upozna sa njom, nezavisno od toga da li bi ona prihvatila njegovo udvaranje, ili ne. —

Sada vidiš kako je meni... Ponekad... – Žak se i dalje cerio.

Pol je teatralno udario dlanom po pultu za plaćanje i sasvim se nagnuo ka Žaku, koji je sedeo za kasom. – Hoću da mi po hitno otkriješ njeno ime, adresu i broj telefona! By Praetorious


6 Žak ga je nehajno odgumuo unazad, ne pokazavši previše razumevanja za izričitost njegovog zahteva. – Zaboravi je – kratko mu je naložio, ne dižući pogled sa krupnijih novčanica, koje je predano slagao u tajnu pregradu kase. Je li? A zbog čega? Nemoj mi reći da ćeš i njoj da se udvaraš! Nisam primetio da ti je poklonila neku naročitu pažnju! —

Umorno uzdahnuvši, Žak je tek tada pogledao u Pola. Da je on duboko zainteresovan za tražene odgovore, shvatio je po njegovim očima koje su gorele kao u groznici. – Heeej! – oduženo se oglasio. – Tebi se Adel Marso zaista dopala! —

Adel Marso? – ponovio je Pol, šireći usne u osmeh. – Tako joj

je ime? Zar ti nisi zauzet, Pole? Ili si odlučio da kreneš mojim putem i uzmeš od života sve što ti se nudi? —

Šta još znaš o Adel Marso? – Pol je glatko prešao preko Ža— kovih provokacija. —

Znam da drži muškarce na odstojanju.

To si zaključio kada je tebe odbila ili...

Ha, ha, baš si duhovit! – ironisao je Žak, paleći cigaretu.

Mislio sam da je ovde pušenje zabranjeno.

I jeste – priznao je Žak, slegnuvši ramenima.

Pol mu je upntio pogled prepun simpatije. – Pitam se kako nas Švajcarci još uvek nisu izbacili sa svoje teritorije, Žak. Tebe, mene i Sali... Tri nepokoma Lionca, koji odbijaju da se uklope u ženevski strogo uređeni, protokolami život. Znaju li vlasnici ove knjižare da nisi pročitao nijednu knjigu u životu? Baš si blesav, naravno da ne znaju. Zaposlili su me zbog mog neodoljivog izgleda. Kažu da privlačim ženske mušterije. —

Dobro izgledaš, to ti se mora priznati... Šteta što se ne kupaš malo češće. —

By Praetorious


7 Žak Delor, posednik fatalne kombinacije u vidu zgodnog tela, razbarušene cme kose i modroplavih očiju, samo se ravuodušno počešao po vratu. – Ujutru žurim na posao, a uveče mi se previše spava. Kako je Sali? Zna li ona da se udvaraš drugim ženama njoj iza leđa? —

Ne znam kako je Sali, nisam je video niti čuo izvesno vreme.

Tog trenutka, Žak se prenuo iz svoje standardne letargičnosti. – Hoćeš da kažeš da ste vas dvoje raskinuli vezu? – upitao je glasom u kome se mogla prepoznati nada. — Jesmo – priznao je Pol, zamišljeno trljajući bradu. – Zbog čega te je to toliko iznenadilo? — Nije me iznenadilo, već obradovalo – Žak nije video ništa neobično u svom priznanju. – Mogu li ja sada da joj se udvaram? Mislim, ako nemaš nameru da se miriš sa njom... —

Ne, nemam, ali... Nisam znao da ti se Sali dopada.

Oduvek mi se dopadala. Ona je sjajna devojka. Sta trenutno radi? Da li je pronašla angažman u nekom pozorištu? —

Pol se nostalgično nasmejao, prisetivši se Salinih napora da postane glumica. – Kada smo se poslednji put čuli telefonom, spremala se za jednu od svojih bezbrojnih audicija. Evo, napisaću ti njen broj telefona – uzeo je olovku i na parčetu papira ispisao tri broja, nakon čega je povukao ruku sebi. – Predomislio sam se. Dobićeš Salin broj telefona, tek kada mi kažeš sve što znaš o Adel Marso. — Ma, rekao sam ti da je zaboraviš! – Žak je bez treptaja piljio u prva tri broja Salinog telefona. – Ona misli sve najgore o nama. Mislim, o muškarcima. —

Kako si došao do tog zaključka?

Prostom logikom! Adel Marso radi kao sociolog, u bračnom savetovalištu. Možeš i sam da zamisliš čega se sve naslušala, radeči tamo. Kladim se kako je odlučila da se nikada ne udaje, samo da bi izbegla upadanje u sve one probleme, koji muče njene sagovomike. —

Jesi li joj se udvarao ili nisi? – Pol je zatražio precizan odgoBy Praetorious


8 vor. —

Nisam, ali moj šef jeste.

Gospodin Lamar? – zgranuo se Pol. – Ali, on je oženjen!

Tako je i Adel Marso reagovala – Žak se dugo smejuljio, pre nego što je nastavio. – Kada joj je gospodin Lamar predložio da izađu negde zajedno, svašta mu je sasula u lice. Između ostalog mu je poručila da svaki dan u savetovalištu ima na raspolaganju veliki broj nevernih, nemoralnih i neotesanih muškaraca, i da ne vidi zašto bi se, u privatnom životu, vezala baš za jednog takvog. —

Pol je zaklimao glavom sa odobravanjem. – Baš ga je pošteno „nakrpila”... — Izgleda da je Adel Marso pu... puri..., kako se ono kaže, za nekog moralnog bezveznjakovića? —

Puritanac? Pa šta ako i jeste to?

Ništa, po tome ste slični. I ti baš umeš da zaglibiš u neko mor— alisanje... Poneki put si na smrt dosadan. Žak... – Polove oči su naglo bljesnule. – Da li bi bteo da kažeš — Adel Marso, kada sledeći put dođe u knjižaru, neku lepu reč za mene? Na primer, eto, Pol Blanže nije ni neveran, ni nemoralan, ni neotesan muškarac. On veoma poštuje žene i čini sve da bi im ugodio. Možeš da kažeš i da sam puritanac, ali prvo dobro uvežbaj izgovor. Pogledaj me, dragi „lionski” prijatelju – Žak se, raširenib ruku, odmakao za korak od blagajne. – Izgledam li ti ja kao muškarac kome bi Adel Marso verovala na reč? —

Da... – promrmljao je Pol saglasno, odmerivši Žaka od glave do pete. Odeven u iznošenu odeču, neobrijan i raščupan, Žak zaista nije odavao utisak čoveka od poverenja. Bio je zgodan, veoma zgodan i zavodljivo privlačan, ali time očigledno nije mogao da obezbedi pažnju žene kakva je Adel Marso. – Ko te ne poznaje, pomislio bi da si neki rasejani umetnik, kome nije važan spoljašnji izgled. Kladim se da te tako doživljava i tvoj šef. —

By Praetorious


9 Njemu je važno da je kasa puna, a ne ko stoji za njom – objasnio je Žak, izvijajući donju usnu u izraz ravnodušja. —

Hajde, Žak... Poćni da razmišljaš... Kako da priđem Adel Mar— so, a da me ne odbije, kao što je to maločas učinila? Kako da je nateram da me sluša? Kako da joj dokažem da se razlikujem od mnogih muškaraca? Žak je zaista hteo da pomogne starom prijatelju, ali je, više od toga, želeo Salin broj telefona. Počeo je da razmišlja i ubrzo mu je sinula jedna neverovatna ideja. – Znam kako ćeš da obezbediš pažnju Adel Marso! Idi u bračno savetovalište i predstavi joj se kao muškarac sa bračnim problemom! Baš si bistar... – Pol mu se blago narugao. – Predlažeš mi da — priđem ženi koja mi se dopada sa obaveštenjem da sam već oženjen? To bi bio veliki preokret u istoriji udvaranja... Ako se Adel Marso zaljubi u tebe, zamisli koliko će biti srećna kada joj otkriješ da si slobodan! A ako primetiš da je potpuno ravnodušna, nikom ništa! Zahvali joj se na savetima i idi dalje! —

Mada nevoljno, Pol je sve intenzivnije razmišljao o Žakovoj ideji. Na trenutke mu se činila genijalnom, a na trenutke besmislenom. – U životu nisam čuo nešto tako uvmuto... – izgovorio je na kraju, još uvek ne uspevajući da se odredi prema onome što mu je Žak predlagao. — Pa, red je da i ti uradiš nešto uvrnuto! A i Adel Marso! I njoj bi prijalo da ponekad bude nestašna!

I tebi bi koristilo kada bi bolje mirisao, ali ja to ne tražim od tebe. Volim te takvog kakav jesi. To je suština ljubavi. Lako je voleti one koji su savršeni, ljubav dokazuje svoju dragocenost tek kada je poklanjamo onima koji to nisu. —

Vau! – Žak se oduševljeno oglasio. – Da te je čula, Adel Marso bi se odmah zaljubila u tebe, bio oženjen ili ne! —

Ne preteruj... By Praetorious


10 Pomisli samo šta ona sluša po ceo dan: moja žena je neposlušna i moram da je bijem ili, ako joj dajem dovoljno novca, zašto mi zamera što imam ljubavnicu, i tome slično. Zamisli kako bi reagovala kada bi seo pred nju i počeo da joj izlažeš svoje ljubavne teorije, zbog kojih te žene obožavaju! Bio bi to praznik za njene uši! —

Ko kaže da me žene obožavaju?

Da su tvoje bivše devojke bile samo malo pametnije, ne bi te pustile od sebe! – izjavio je Žak ubedljivo, a potom upro prstom u svoje grudi. – Da sam ja žensko, oženio bih se tobom! Mislim, udala bih se za tebe. Odnosno... —

Dobro, dobro... Znači, ti mi predlažeš da sednem pred Adel Marso i predstavim joj se kao idealni muškarac, ali neshvaćeni muž? —

Upravo tako! Ona ce morati da te sluša, s obzirom da joj je to posao. Sedeće tamo i razmišljaće o tome da je prava šteta što si već zauzet. Kada čuje da si slobodan... —

Naljutiće se na mene što sam je pravio budalom – Pol je dovršio rečenicu. —

Neka se i naljuti. Do tada će već biti zaljubljena u tebe. Duriće se neko vreme, a onda će ti potrčati u zagrljaj, da te takvog, kakav jesi, ne bi preotela neka druga žena. —

— Hm... Pitam se kako je moguće da sve to izvedem, kada sam maločas pokušao da joj se udvaram? Sigurno me je upamtila, da ne govorim o tome da sam joj se i predstavio.

Adel Marso nije znala da si ti hteo da joj se udvaraš. To što si joj se obratio, može da bude odličan uvod u čitav plan. Slobodno joj priznaj da smo ti i ja prijatelji, i da sam te ja uputio na nju, kao bračnog savetnika. —

Jao! – Pol je obema rukama prošao kroz kosu. – Mora da sam poludeo! Stojim ovde i razmišljam da primenim nešto što si ti smislio, Žak! Nije li to znak mog očaja? —

Sada sam stvamo uvređen – Žak se izmotavao, – Ako možeš By Praetorious


11 da smisliš nešto pametnije, samo izvoli. Međutim, nemoj da zaboraviš kako si se proveo, kada si bez moje pomoći pokušao da upoznaš Adel Marso. Da, verovatno si u pravu... – promrmijao je Pol, dohvatio olovku i dopisao sve brojeve Salinog broja telefona. – Evo, izvoli. Zaslužio si. —

He, he, he... – Žak se zadovoljno smejuljio, čak je i jezikom oblizao usne, gledajući u ispisani broj. – Stvarno sam ti zahvalan, prijatelju. Ali, nemam nameru da pozovem Sali, pre nego što me stvamo ubediš da nemaš više ništa sa njom. —

Nemam više ništa sa njom – Pol je umomo priznao, kopčajući dugmad dugačkog sivog mantila. —

Dakle... Ne bi imao ništa protiv ni ako bi Sali i ja...

Ne, ne bih.

Ni za šta na svetu ne bih dozvolio da poremetim tvoj i moj odnos, Pol. Ma kakav on bio. —

Žakovo lice je postalo neuobičajeno ozbiljno, što je nateralo Pola da prasne u smeh. – Oh, prestani! Ne priliči ti da izigravaš „misleću” osobu. Ali, dobro, ako već insistiraš... Sali i ja smo potpuno različiti... – krenuo je da objašnjava. – U početku veze nam je bilo zabavno, u nastavku napeto. Sve češće smo dolaziii u sukobe, guših smo jedno dmgo. Zajednički smo zaključili da su naše razlike nepremostive. Iznad svega, moram ti reći da među nama nikada nije bilo ljubavi. Prijateljstva, razumevanja i poštovanja – da, ali ljubavi – ne! Uh, sada mi je stvamo laknulo... Šta misliš, Pol, postoji li šansa da se ja dopadnem Sali? – interesovao se Žak užarenih očiju. —

Pol je nekoliko trenutaka posvetio razmišljanju o onome, što ga je Žak pitao. – Da... – na kraju je oduženo potvrdio. – Mislim da postoje... Vas dvoje živite na sličan način... Neobavezno... Od danas do sutra... Osetivši zadovoljstvo zbog Polovog odgovora, Žak je značajno By Praetorious


12 podigao kažiprst uvis. – Imam jednu ideju! —

O, ne... – izustio je Pol, negodujući. – Zar još jednu?

Kada ti osvojiš Adel Marso, a ja Sali, mogli bismo da izađemo zajedno! —

Pol se tada široko osmehnuo. – Mislio sam da ovo nikada neću reći, ali, to je odlična ideja, Žak... Zaista odlična...

II Jesen u Ženevi... Mirisna, romantična, kao stvorena za sanjarenje. I, Polje sanjario. Setao je trotoarom, uz široki Molijerov bulevar i namerno gazio opalo lišče platana, uživajući u njegovom šuštanju. Da li bi mu se Adel Marso nasmejala, kada bi ga videla? Ili bi ga možda opomenula i podsetila ga da uskoro puni trideset godina? Protekla dva dana, koliko je prošlo od posete Žakovoj knjižari, Pol je gledao svet očima Adel Marso. Provodio je vreme pokušavajući da odgonetne njen ukus, sklonosti, navike. Zabavljale su ga pretpostavke o njenim životnim stavovima. Pitao se ima li slabosti o kojima nikome ne priča. Možda previše voli čokoladu, kao i svi Švajcarci? Keprestano je razmišljao o njoj. Čak se i tada, dok joj je išao u susret, pitao da li voli jesen, poput njega. Nije mu odavala utisak osobe koja voli rascetala proleća i žarka leta. Mogao se opkladiti da je zimski tip, da više voli sedenje uz kamin, nego šetnje po plaži. Adel Marso... – glasno je izgovorio, kada je stao pred ulazna vrata zgrade bračnog savetovališta. – Kada bi samo znala da imam divan kamin u svojoj kući... —

Bojažljivo je provorio u unutrašnjost neupadljive, prizemne zgrade, u kojoj su bila smeštena mnoga savetovališta, među njima i bračno. Jedino što se nalazilo u ulaznom holu, bio je šalter, za kojim je sedela starija gospođa, zadužena za davanje informacija. By Praetorious


13 Izvolite? – viknula je gospođa ka njemu, očigledno naviknuta na stidljive posetioce. —

Pol joj je hitro prišao, ne dozvoljavajući sebi da previše razmišlja o ispravnosti onoga što čini. – Dobar dan – ljubazno ju je pozdravio. – Tražim gospođicu Marso. Ja sam Pol Blanže. —

Imate li zakazano, gospodine Blanže?

Ne, ja sam ovde prvi put.

— Imate sreću da je gospođica Marso trenutno na pauzi. Potražite je u sobi broj 12. Verujem da će pristati da vam zakaže termin za sledeći dolazak,

Hvala – Polje klimnuo glavom i najednom postao svestan nesigurnosti u nogama. —

Nije znao da li ona potiče od treme pred susret sa Adel Marso, ili od neosporne činjenice da će prevariti jednu zvaničnu, javnu ustanovu i njenog zvaničnog predstavnika. Ali, već se nalazio na samo nekoliko koraka razdaljine o žene, koja mu je od prvog trenutka okupirala misli. Zar je sada mogao da odustane? Hrabro je pokucao na vrata njene kancelarije. Čuo je najpre nezadovoljno gunđanje, a potom i odlučan poziv: – Napred! Ušao je žustrije nego je želeo, plašeći se odustajanja u poslednjem trenutku. Srce mu je snažno dobovalo u grudima dok je usmeravao pogled ka licu Adel Marso, na kome je spazio izraz prepoznavanja. Dobar dan! – uputio je pozdrav Adel Marso, ali i njenoj sredovečnoj koleginici, Renati Kloder. Obe su sedele na udobnoj gamituri, u uglu svetle i prostrane kancelarije, držeći šoljice sa kafom u rukama. – Izvinjavam se što vam remetim pauzu. —

Nadam se da za to imate dobar razlog, gospodine Blanže – obratila mu se Adel Marso, odlažući šolju na niski, stakleni stočić. —

Vi me se sećate? – upitao je radosno, verujući da je to dobar By Praetorious


14 znak. Ne dešava mi se svakoga dana da nepoznati muškarci pilje u mene, a da pritom nisu u stanju da objasne zašto to čine. —

Oprostite mi. Onoga dana, u knjižari, ste pravilno procenili da mi je potrebna vaša pomoć. —

Koje vrste?

Stručne, naravno.

Došli ste da zakažete razgovor sa mnom?

Da. Žak, prodavac iz knjižare mi je otkrio vaše zanimanje. On je moj prijatelj... Mada bi verovatno bilo bolje da sam to prećutao – dodao je, mrmljajući sebi u bradu. —

— Činjenica da Žak retko menja košulje i da još ređe pere kosu, ne čini ga manje dobrim da bude nečiji prijatelj – primetila je Adel Marso, ustajući.

Prišla je svom radnom stolu i pokazala rukom na jednu od dve slobodne fotelje, koje su se nalazile ispred. – Sedite, gospodine Blanže. Učiniću presedan i zakaću vam termin usred pauze za kafu. Toliko mogu da ispoštujem Žakovog prijatelja – dodala je sarkastično. Niste me razumeli... Ja volim Žaka i nimalo mi ne smetaju njegove... higijenske navike. Smatram ga veoma zanimljivim i... —

Koji vreme za posete vam odgovara, gospodine Blanže? – Adel Marso ga je neljubazno prekinula. – Pre podne ili po podne? —

Sela je za sto, otvorila rokovnik i zagledala se u svoj radni raspored. Pol ju je tada odmerio slobodnije. Primetio je da ima široko lice, smeđe oči i veoma lepe usne. Kosa joj je ponovo bila savijena u punđu, klasična garderoba ju je činila staiijom nego što jeste. Imala je divne ruke i manikirane nokte. Ponovo je božanstveno mirisala. Pol je u poslednjem trenutku izmenio izraz divljenja u svojim očima. Kada ga je Adel pogledala, delovao je ravnodušno, poput nje same. By Praetorious


15 Sedite, zašto stojite? Dakle, da li vam odgovara da započnete sa svojim dolascima u ponedeljak? —

Da, naravno – složio se Pol, poslušno se smeštajući u fotelju. – — Termin mi nije toliko važan. Moje radno vreme počinje tek od osam uveče, tako da sam slobodan preko čitavog dana. A vaša supruga? – Adel Marso je ponovo bila zajedljiva. – Da li je i ona slobodna preko čitavog dana? —

Moja supruga? – Pol je zbunjeno zatreptao.

Da! Ovde ste zbog bračnih problema, zar ne?

Da, ali... Mislio sam da ih rešim sam... Tačnije, sa vama...

Mislite, supruzi iza leđa?

— Ne, to nikako! Ja samo ne bih voleo da ona čuje ono što bih vama rekao. Ne bih želeo da je povredim. — Verujte mi na reč, gospodine Blanže, istina je najbolnija kada se prečutkuje. Dakle, da li vam odgovara termin od 11 časova pre podne?

Panično shvatajuči da mu vreme ističe, Pol je morao da krene sa realizacijom svoje osvajačke strategije. – Kako da kažem svojoj supruzi da mi više ne pričinjava radost kada joj donosim kafu u krevet? – žalosno je zavapio, praveči se nevešt. Kada je primetio da su Adel i njena koleginica razmenile brz i zaprepaščen pogled, nastavio je da se žah još poletnije. Sve teže mi pada da joj upućujem komplimente. A ona je na njih navikla! Navikla je da sve rado činim za nju, što se izmenilo u poslednje vreme. Počeli su da me nerviraju kućni poslovi, do nedavno sam ih obavljao bez ikakve muke. Proredio sam i naviku pravljenja omiljenih kolača moje supruge. Više se ni ne budim kada ona dođe kasno sa posla. Prestao sam da je idealizujem i krenuo da je kritički upoređujem sa drugim ženama. Pred poznanicima je zastupam sa sve manje volje, što sam u prošlim danima rado činio. Poželeo sam da odem na godišnji odmor bez nje. Gubim razumevanje za njene mane. —

By Praetorious


16 Nisam joj kupio nijedan poklon već čitavih deset dana. Recite mi, gospođice Marso, da li sam ja užasan muž?! Adel je imala iza sebe nekoliko godina radnog iskustva, tokom kojih je upoznala veliki broj muškaraca. Mnogi od njih bi se bez oklevanja mogli svrstati u kategoriju užasnih muževa. Ali, Pol Blanže se u istu svakako nije mogao ubrojiti. Njemu je bilo mesto u kategoriji „nedavno otkrivena, do sada nepoznata, vrsta muževa”. Eksperiment u toku! Postupati pažljivo! Hm... – Adel se prokašljala, tek da bi dobila u vremenu. Ona, koja je uvek imala spreman odgovor na sva pitanja, sada se dvoumila šta da kaže. Pol Blanže je bio muškarac van svakog standarda i zahtevao je posebnu taktiku. —

Isprovocirao ju je da ga bolje osmotri. Nema sumnje, Pol Blanže je, osim zanimljive ličnosti, posedovao i privlačnu spoljašnjost, Adel je to lako zaključila. Bio je vitak i srednje visine, imao je kratku kosu smeđe boje. Odlikovalo ga je lice večitog dečaka, prijateljski otvoreno i pristupačno. Kada se smešio, na usnama mu se ukazivao zarazan osmeh, a na obrazima se pojavljivale dve simpatične rupice. Adel je morala da prizna kako je nestrpljiva da mu upozna ženu. Imaće dosta pitanja za nju, a prvo će glasiti: zar ćete biti toliko glupi da izgubite takvog supruga? Naravno, neću to da je pitam – glasno je izgovorila, prekasno uviđajući šta čini. —

Molim? – oglasio se Pol, prezadovoljan otkrićem da je potpuno zbunio jednu večito racionalnu i hladnokrvnu osobu, kakvom je smatrao Adel Marso. —

Njeni zainteresovani pogledi mu takođe nisu promakli, što ga je još čvršće uverilo da čini pravu stvar, da je na dobrom putu osvajanja Adel Marso, žene koja mu se dopala na prvi pogled, kao nijedna pre nje. Od prvog trenutka je predosetio da je Adel stvorena za njega i nije video nijedan razlog da sumnja u to. Znao je da ga instinkti neće prevariti, baš kao što ga nisu varali ni do tada. By Praetorious


17 Oprostite... – izgovorila je Adel smušeno i na kratko zatvorila oči, koncentrišući se. – Odgovor na pitanje kakav ste vi muž, gospodine Blanže, može da pruži samo vaša supruga. Sa stručne strane gledano, ja mogu da imam svoje mišljenje. Međutim, vaša supruga je ona koja živi sa vama i najpozvanija je da vas kvalifikuje kao dobrog ili lošeg supruga. Užasan je malo preteran pojam. —

Tako... – izustio je Pol kroz uzdah. – Pa, dobro! Pokušaću da privolim svoju suprugu na posetu bračnom savetovalištu. Upotrebiću neka sredstva ubeđivanja kojima nikada ne uspeva da odoli. —

Pol je, šeretskim osmehom i vragolastim izđizanjem obrva, dao dvosmislenu notu poslednjoj izgovorenoj rečenici. Adel je ponovo, nehotice, razmenila pogled sa svojom koleginicom. Sigurna sam da će vaša supruga biti stavljena pred svršen čin – primetila je kiselo i pružila Polu karticu, sa ispisanim obaveštenjem o terminu posete. – Do viđenja, gospodine Blanže. Očekujem vas u po– nedeljak. I vašu suprugu, naravno – dodala je brzo, ali istovremeno i pomalo nespretno. —

Hvala vam, gospođice Marso – rekao je Pol, ustajući iz fotelje. – Ni za šta na svetu ne bih propustio da ponovo dođem kod vas. Sa suprugom, naravno. —

Glas mu je naprasno postao mek, zavodljiv i ujedno zadirkujući, što Adel nije promaklo. Zinula je od iznenađenja, ne znajući kako sve to da protumači. Da li se Pol Blanže igrao sa njom, jer je primetio da ju je zbunio? Netremice ga je pratila pogledom, sve dok nije izašao iz kancelarije, nakon što se kratko naklonio ka Renati Kloder. Kakav izuzetan mladi čovek! – uzviknula je Renata — oduševljeno, spuštajući ruku na grudi. – Kakav jedinstven primerak muškarca i muža! Znaš li, Adel, da je prethodnica na tvom radom mestu, gospođa Furnije, tokom čitave karijere iščekivala da joj u kancelariju uđe upravo ovakav muškarac, kakav je Pol Blanže? Sirota žena je otišla u penziju, a nije dočekala da se uveri kako idealni By Praetorious


18 muževi ipak postoje! Zar nije pomalo prerano za takav zaključak, gospođo Renata? – upitala ju je Adel neraspoloženo, iznova joj se pridružujući na garnituri za sedenje. – Iskustvo nam govori da je poželjno saslušati obe strane, kako bi se stekao pravi utisak. Sačekajmo da vidimo šta će gospođa Blanže reći za svog supruga. —

Kladim se da će da potvrdi njegovu priču. Onako simpatičan mladić ne bi mogao da laže. Da li si primetila kako mu se na obrazima prave rupice kada se smeje? —

O, da, primetila sam, priznala je Adel u sebi, ne bez samoironije. —

Stvamo? – odlučila je da se napravi nevešta.

— Da, osmeh mu je čarohan. Pol Blanže je unikat. Unikat! Šteta što je oženjen! —

Gospođo Renata?! – Adel ju je zgranuto pogledala.

Stišaj glas, dušo – Renata Kloder ju je umirujući potapšala po — ruci. – Nisam mislila da je šteta po mene to što je Pol Blanže već zauzet. —

Nego po koga?

Po tebe! – Renata joj je sasula pravo u lice, ispila ostatak kafe u jednom gutljaju i potom izašla iz kancelarije, ostavljajući Adel u blagoj konfuziji, da se sama izbori sa onim što joj je rečeno. —

By Praetorious


19

III Pol je bio prezadovoljan onim što je postigao pri poseti bračnom savetovalištu, baš kao i utiskom kojeg je ostavio na Adel Marso. Sve je prošlo bolje nego što je očekivao. Sada više nije sumnjao da se nalazi na dobrom putu, da će se Žakov plan pokazati kao mudar. Osmeh mu je neprestano lebdeo na licu dok je išao ka „Pozorištu satire”, smeštenom na Konkordovom bulevaru. Zviždao je neku nepoznatu melodiju, a imao je potrebu da zapeva na sav glas. Osećao se izuzetno lepo, ljubavni zanos je krenuo da ga svog obuzima. Taj zanos je uticao da opazi sve boje jeseni, da doživi kompletnu lepotu ženevskih bulevara, da mu se lica prolaznika ucine prijatnijima. U pozorište je ušao nasmejan, vedrog pogleda. Pozdravljao je nepoznate ljude, idući ka garderobi namenjenoj glumcima. Ozarenost njegovog lica je terala ljude da se okreću za njim, da se nemo pitaju ko je on i zbog čega izgleda toliko srećno. — Mislim da sam se zaljubio! – Pol je glasno objavio, ugledavši Sali Dipre, svoju bivšu devojku, među nekoliko njenih kolega glumaca, smeštenih u nevelikoj garderobi.

Dobio je gromoglasan aplauz podrške i odobravanja. Čak mu se Sali blagonaklono osmehnula, iako ju je potresala nervoza pred početak predstave. Uhvatila je Pola za ruku i izvela ga u hodnik. Tamo je sa njim razmenila prijateljske poljupce i kratak zagrljaj. —

Ko je ta srećnica? – zainteresovano je upitala, paleći cigaretu.

Zove se Adel Marso! Ona je jedna fina i delikatna dama! – Pol — je tada uhvatio Sali za ruku i naterao je da se okrene u krug, kao prilikom plesa. – Taj kostim ti izvrsno pristaje... Ti si vraški zgodna žena, Sali... Muški deo publike će večeras pouzdano uživati... — Da, uživaće čitavih pet minuta... – nadovezala se Sali samoironično, izbacujući uvis nikotinski dim. —

Strpljenja, draga – savetovao ju je Pol, bratski je tapšući po By Praetorious


20 ramenu. – Za nekoga ko nije profesionalni glumac imaš zaista mnogo sreće. Male uloge mogu da utru put ka velikim ulogama. Ti samo odigraj svojih pet minuta kao da je u pitanju glavna uloga. Nikad se ne zna ko sedi u gledalištu i ko te može primetiti. Oh, umukni, Pol! – Sali je razdraženo uzviknula. – Ne pozivaj me ua strpljenje, jer dobro znaš da mu nisam sklona. Ja hoću sve i hoću to odmah! Pa i glavnu ulogu, zašto da ne? Bolja sam glumica od nekih prvakinja ovog pozorišta! —

Siguran sam da jesi, draga. Zato dozvoli da vreme do dokaže.

Da, da... – složila se Sali mrzovoljno, bacajući opušak cigarete na pod. Pol ga je odmah zgazio cipelom, želeći da spreči eventualni požar. —

– Uvek obazriv... – primetila je Saii sarkastično. – Zašto si došao, Pol? Znam da ti smena u restoranu ubrzo počinje i da nemaš vremena da odgledaš predstavu. Nameravam da uzmem slobodno veče tokom ove nedelje. Utrošiću ga na dolazak u pozorište. Jedva čekam da te vidim na sceni, Sali. Danas sam ovde iz jednog sasvim... neobičnog razloga. —

Skrati priču, Pol. Odavno mi je poznato da kod tebe ništa nije

obično. —

Hm... Kako to da shvatim? Kao kritiku ili kao kompliment?

Kao opasku! A sada pričaj! Femam vremena da učestvujem u tvom verbalnom kvizu! Još uvek nisam dovršila šminkanje! —

Zelim da te zamolim za jednu uslugu.

Bez uvoda, molim – nervozno je mahnula rukom.

Hoću da glumiš moju suprugu

Sali, koja se do tada vrpoljila pod pritiskom treme zbog skorog izlaska na scenu, sada se sasvim umirila i zagledala u Polovo lice. – Imaš svu moju pažnju – kratko ga je obavestila, ukrštajući ruke preko grudi. By Praetorious


21 Adel Marso radi u bračnom savetovalištu, sa bračnim parovima. Kada je moj pokušaj da joj priđem neslavno propao, odlučio sam da je, glumeći nečijeg muža, posetim na radnom mestu. Otišao sam jutros tamo i potpuno je sludeo unapred smišljenom pričom. Primetio sam da je bila vidno iznenađena onim što je čula. Uglavnom, nema nikakve sumnje da me je dobro upamtila. Želim da nastavim sa odlascima u savetovalište, ali to ubuduće mogu da činim samo u društvu supruge. I, tako, odlučio sam da te zamolim da glumiš moju suprugu. Verujem kako ti to neće biti teško, s obzirom da umeš da glumiš, i da me dobro poznaješ. Na kraju, ti i ja smo nekoliko meseci živeli zajedno, a to je isto kao da smo bili u braku. —

Pitam se kako tokom tih meseci zajedničkog života nisam — primetila da si ćaknut, Pole Blanže?! – Sali je raširila ruke u neverici. – Da li si sišao sa uma?! Prvi put čujem da se jedan muškarac udvara nekoj ženi dovodeći joj svoju suprugu pod nos! —

Lažnu suprugu – ispravio ju je Pol.

Ko ti je sve to smislio?! Ti nisi toliko luckast! Dobro se sećam kako si se meni udvarao. Sve je bilo po propisu: kupio si mi cveće, napisao pesmu, napravio kolače i izveo me u omiljeni restoran. Šta ti sada znači sva ta bračna predstava?! —

Znači da je to bio jedini način da se približim Adel Marso.

A što? Alergična je na cveće, mrzi poeziju, kloni se šećera i nema omiljeni restoran? —

Sve će ti se razjasniti kada je budeš upoznala – saopštio joj je Pol staloženo. – Hoćeš li da mi pomogneš ili ne? Moram da znam. —

Pomoći ću ti, nema problema – Sali se složila bez ikakvog dvoumljenja. – Međutim, ne želim da budem pored te Adel kada otkrije da nisam tvoja žena i da ti uopšte nisi oženjen. —

Zašto? Misliš da će biti ljuta?

Šta ti misliš?!

Mislim kako bi trebalo da bude počastvovana. Zamisli kada bi By Praetorious


22 neki muškarac zbog tebe, Sali, osmislio čitav taj scenario. Zar to sve ne bi protumačila kao dokaz velike potrebe za sticanjem tvoje naklonosti? – Žao mi je, Pol... Ja jednostavno nisam toliko romantična. To si, nažalost, i sam mogao da zaključiš, tokom našeg zajedničkog življenja. Sali... – Pol joj se ozbiljno obratio. – Nadam se da mi nećeš zameriti što sam pred Adel Marso govorio o detaljima tvoje i moje veze? Ti si jedina žena sa kojom sam živeo pod istim krovom, i sa kojom sam imao iskustvo nalik bračnom. Činilo mi se i najlakšim i najlogičnijim da joj poverim one probleme koje smo ti i ja imali. Računao sam da je ona, ipak, stručno lice, a ne neka lokalna tračara. —

Oh, bože... Ne smem ni da pomislim šta si joj sve ispričao.

Cilj moje posete Adel Marso je bio da joj se predstavim u — najboljem svetlu, Sali. Pričao sam o sebi, ne o tebi. —

Da li si nešto izmišljao, ili...?

Ništa nisam izmislio, samo sam svoje izlaganje obilato začinio — patetikom, da bi sve dobilo notu aktuelnosti. Mislim da znam šta očekuješ od mene, Pol. Potrebno je samo da se vratim u prošlost i govorim o problemima koji su zaista mučili nas dvoje, i zbog kojih smo raskinuli. —

Upravo tako.

Ispašču veštica.

Zar? – Pol je upitno izdigao jednu obrvu.

Sali je tada načinila neodređen pokret rukom. – Znaš o čemu govorim, Pol... Ne teraj me da se podsećam. Na tebe i ono što sam imala sa tobom me dovoljno podseća moja majka. —

Nisam to znao – primetio je Pol sa osmehom.

Ona ne može da prežali naš raskid. Neprestano te spominje i govori o tebi u superlativu. Sirota žena... – Sali je duboko uzdahnula. —

By Praetorious


23 – Kada bi znala sa kim sada izlazim... Znači, Žak te je več zvao? – Pol je nepogrešivo naslutio ko se krije iza Salinog uzdaha. —

Juče smo proveli nekoliko sati zajedno. Bilo mi je veoma zanimljivo. Žak je živopisan tip. Promenio se, nije više šaškast, kao što je bio. Izgleda da si ti pozitivno uticao na njega, a on na tebe negativno. To kažem zbog te ludorije oko Adel Marso. Ni u snu ne bih pomislila da će tvoj besprekomo racionalni um moći da smisli nešto tako blesavo. —

Ludorija oko Adel Marso je Žakova ideja, Sali.

Molim?!

Pol se slatko nasmejao Salinom iznenađenju. – Budi spremna u ponedeljak, Sali, za posetu bračnom savetovalištu. Doći ću po tebe oko deset sati. Želim ti sreću na večerašnjoj predstavi! – doviknuo joj je, odlazeći niz hodnik. Kada je izašao na ulicu, duboko je udahnuo prohladan, jesenji vazduh. Čuvaj se, Adel Marso – glasno je izgovorio, zadovoljno se — smešeći. – Pripremam ti ljubavnu zamku iz koje nećeš uspeti da pobegneš!

By Praetorious


24

IV Po svom starom i lošem običaju, Renata Kloder je kratko kucnula, a potom, ne sačekavši poziv, ušla u Adelinu kancelariju. Zatekla ju je za njenim radnim stolom, kako nanosi novi sloj karmina na usne i istovremeno naglo crveni zbog toga, kao da je uhvaćena u nekoj nečasnoj radnji. Gospodin i gospođa Blanže još uvek nisu došli? – upitala je Renata, bacajući pogled na zidni sat. – Rekla bih da kasne nekoliko minuta. —

Kašnjenje je tipično za prve zajedničke dolaske – objasnila je Adel, saginjući glavu ka torbi u koju je odložila karmin. – Bračni parovi ne znaju šta ih ovde očekuje i puni su podozrenja, što ih nesvesno navodi da zakasne. —

Tako bih volela da ti se pridružim na današnjem razgovoru, — Adel. Nažalost, idem na sastanak u Ministarstvu za socijalna pitanja. Ali, očekujem od tebe podroban izveštaj o tome kakva je gospođa Blanže, ta srećnica! Adel je smatrala olakšavajućom činjenicu da je njena koleginica već potpuno obučena i spremna za izlazak na ulicu. Bilo joj je potrebno još nekoliko minuta samoće, da bi se koncentrisala za ono što joj predstoji. Budite uvereni da vam neću uskratiti nijedan detalj, gospođo Renata – poručila joj je ubedljivo, napeto iščekujući njen odlazak. —

Odlično! Zdravo, draga! – Renata ju je veselo pozdravila i po— tom napustila kancelariju. Duboko uzdahnuvši, Adel je sva uronila u svoju udobnu radnu stolicu. Pogled joj je pao na fotelje namenjene supružnicima, fotelje u koje će ubrzo sesti bračni par Blanže. Nestrpljivo ih je očekivala, pravdajući svoje interesovanje za njih profesionalnom radoznalošću. Doživljavala ih je kao svojevrsni By Praetorious


25 izazov, kao fenomen zbog koga će njena stručnost biti na ispitu. Na trenutke je čak i strepela, predviđajući da problemi bračnog para Blanže nisu standardni, da ne podležu nijednom poznatom primeru. Naprotiv, bili su jedinstveni i verovatno neponovljivi. Za njih je trebalo odrediti poseban pristup, poseban tretman. Da li je tome dorasla, hrabro je sebi postavila to pitanje. Uporedo sa svojim profesionalnim strepnjama, Adel je osećala i uzbuđenje lične prirode, pred očekivani susret sa Polom Blanžeom. Negove reči, izgovorene prilikom prve posete savetovalištu, izazvale su pravu revoluciju njenih misli. Pokrenule su brojne dileme, naterali je da se obračuna sa sopstvenom usamljenošću. Adel nije ni znala šta želi od muškarca, od ljubavnog partnera, sve dok Pol Blanže nije ušao u njenu kancelariju, i rekao joj šta je on sve činio za svoju suprugu, pre nego što su zagazili u bračnu krizu. Poželela je da doživi identično iskustvo, da je njen partner tretira na isti način, kojim je Pol Blanže, u bliskoj prošlosti, tretirao svoju suprugu. Poslednjih nekoliko dana je bila prosto okupirana razmišljanjem o tome kako bi bilo divno kada bi joj ljubavnik donosio u krevet prvu jutarnju kafu. Zar je na čitavom svetu postojalo nešto lepše od toga, da se leži u krevetu pored voljenog čoveka i ispija se kafa koju je on sa ljubavlju pripremio? Adel nije znala odgovor na to pitanje. Za svojih trideset godina je imala nekoliko ljubavnika, a oni su, redom, očekivali da im ona priprema kafu i servira im je za stolom, sve sa posudama za mleko i Šećer, sa biskvitima i platnenim salvetama. Bili su pedantni i beznadežno formalni, a ona, Adel, ih je sledila u tome. Za nešto drugo nije znala. A sada je to drugo poželela! Po stoti put se prepustila maštanju: ona, u naručju čoveka koji je idealizuje i brani je pred drugima, koji joj pravi kolače, kupuje poklone, obasipa je komplimentima i povrh svega pokazaje razumevanje za njene mane. Ah! Adelina bezazlena maštanja remetilo je nešto zbog čega se ljutila na sebe. Svi ti zamišljeni muškarci, u čijim je naručjima bila, imali su By Praetorious


26 lik Pola Blanžea! Neoprostivo! Ali, u čijim naručjima bi mogla da bude? Ona, Adel Marso, u čijem životu su se pravi muškarci sve ređe pojavljivali. Naravno, imala je dosta udvarača, kojima je mogla da zavarava svojn samoću. Međutim, ona je sve ređe pristajala na kompromise. Svesno je povisila kriterijume za izbor ljubavnog partnera, znajući da bi to moglo da predstavlja i osudu na večni usamljenički život. Nije želela brak kakav su imali posetioci savetovališta. Bežala je i od same pomisli da bi jednoga dana mogla đa postane nevoljena, nezadovoljna i mrzovoljna supraga. Nadala se nekom čudu. Diskretno kncanje o vrata ju je trglo iz sanjalačkog razmišljanja. Uspravila se na stolici i prigušeno se prokašljala, da bi joj glas dobio potrebnu čvrstinu. – Napred! *** Baš kao po pravilu bontona, u kancelariju je prvi ušao Pol Blanže. Nasmejan i ozarenog lica, pogledao je u Adel sa posebnim interesovanjem, izazivajući njenu zbunjenost. Posmatrao ju je trenutak duže nego je bilo pristojno. Potom se pomerio u stranu, da bi propustio svoju pratilju. Adel je zadržala dah kada je Sali ušla u kancelariju. Zadivila ju je njena lepota. Sali je bila prelepa plavuša perfektno izvajanog tela. Imala je plave oči i svetao ten, nosila je provokativno uzanu odeću i pri hodu se ženstveno njihala. Nema sumnje, Pol Blanže ima dobar ukus, zaključila je Adel, ustajući da bi pozdravila svoje sagovomike. – Ja sam Adel Marso – najpre je Sali pružila ruku, ne trudeći se da joj pokloni čak ni kurtoazni osmeh. Ja sam Sali Blanže – uzvratila je Sali, gnječeći pod zubima — žvakaću gumu na veoma iritirajući način. By Praetorious


27 Sedite, gospođo Blanže – Adel joj je rukom pokazala na fotelju. Kada je pogledala u Pola, nadala se da joj izraz lica nije nimalo mekši. – Gospodine Blanže... —

Gospođice Marso... – Pol joj je uzvratio rukohvat i pritom joj uputio sugestivan pogled. —

Adel je slutila da joj Pol nešto poručuje, ali ni izdaleka nije slutila šta bi moglo da bude u pitanju. Taj čovek joj je zaista izazivao pometnju, njoj, uvek racionalnoj i koncentrisanoj. Znajući kako je najbolje da ga što više ignoriše, Adel se, nakon što je zauzela svoje mesto, okrenula ka Sali. Želim da pohvalim vašu hrabru odluku da se obratite za pomoć bračnom savetovalištu, gospođo i gospodine Blanže. Time ste pokazali spremnost da otvoreno govorite o svojim problemima i da ih, nadajmo se, uz moju pomoč rešite. Možda toga trenutno niste svesni, ah, svojim dolaskom ovde ste načinili veliki korak ka unapređenju svog braka. —

Namemo je začutala da bi videla kakav je efekat na Sali i Pola ostavio nj en kratak uvod. Naravno, Pol je saglasno klimnuo glavom, njegova kooperativnost je bila očekivana, Sali je nastavila da mrvi žvakaću gumu pod zubima, delujući kao neko ko je primoran da bude tu gde jeste, Pre nego što započnemo razgovor, zamolila bih vas da mi date vaše osnovne podatke, kako bih otvorila dosije – zatražila je Adel, držeći pred sobom već pripremljeni formular. – Recite mi vaša zanimanja, mohm vas. —

Ja sam glumica – izjavila je Sali kada joj je Pol, pokretom ruke, dao prednost u izjašnjavanju. —

Da li ste prava glumica ili to tek pokušavate da postanete?

Molim?!

Ovo je propast sveta, zaključila je Adel, proklinjući svoj brzi jezik. Odakle je samo potekla namera da ponizi Sali Blanže? – Oprostite, molim vas – zatražila je pokajnički. – U ovo savetovalište dolaze By Praetorious


28 mnogi umišljeni umetnici – slagala je bez pardona. Pol ju je pomno posmatrao dok je popunjavala formular. U njenom ponašanju je video mnoge znake nesigumosti, koji su mu ranije promicali. Pitao se šta ih je prouzrokovalo. Takođe, želeo je da otkrije kakva je Adel Marso bez naočara, sa raspuštenom kosom. Kakva je kada se smeje, kada je spontana? Ume li da bude „nevaljala”? Lako je uzdahnuo, iskreno se nadajući da će sve to ubrzo otkriti. —

Gospodine Blanže...?

Ja sam kuvar, pravi kuvar – dodao je šeretski,

Kuvar? – ponovila je Adel sa nehotičnim osmehom na us-

nama. —

Kuvanje je kreativan posao. Kuvari su umetnici i to neum-

išljeni. Pitam se šta je kreativno u tvom poslu, dragi? – Sali se ironično oglasila, kao nekada, kada je sa Polom raspravljala o njegovom zanimanju. – Možda čišćenje utroha mrtvih životinja, seckanje luka ili krckanje oraha? —

Sali, draga... – Pol je bio spreman da joj odgovori, ali ga je u tome sprečila Adel, koja ga je ućutkala pokretom ruke. —

Gospođo Blanže, za dobar brak je veoma važno da partneri prihvate jedni dmge onakvi kakvi jesu. Pogubno je kada očekujemo da se neko promeni, samo zato što nije po našem ukusu. —

— Ja mogu da prihvatim da je Pol kuvar! – Sali je žustro objasnila. – Ono što me nervira je njegovo glorifikovanje tog zanimanja. Od kada su kuvari umetnici? Ko je još video škembiče kao muzejske eksponate?

By Praetorious


29

V Lepa, samouverena i duhovita, nije ni čudo što je osvojila Pola Blanžea, zaključila je Adel, smejuči se u sebi poslednjoj Salinoj primedbi. – Recite mi koliko dugo ste u braku? —

Godinu dana.

Polov odgovor je isprovocirao Adel da iznenađeno podigne obrve. U savetovalište su obično dolazili parovi sa daleko dužim bračnim stažom. —

Imate li dece?

Ne, nemamo.

Da li živite sami ili u zajednici sa roditeljima?

Sa roditeljima? – Sali se grubo podsmehnula. – Gospođice — Marso, Polovi i moji roditelji žive u drugoj državi. Znate, nas dvoje smo Francuzi. Ne živimo ni sa roditeljima, ni sa svojim zemljacima već dugi niz godina. Ovo su samo protokolama pitanja, gospođo Blanže – Adel je — pokušala da je umiri. Odložila je olovku i elegantnim pokretom podigla naočare na koren nosa. – Objasniću vam ono na čemu insistiram, kada je kvalitet braka u pitanju. Šta vi mislite, gospođice Marso? – Sali ju je drsko prekinula. – Da li je kuvanje umetnost? —

Adela je u tom trenutku postala svesna da je Pol koncentrisano gleda, mogla je da oseti njegovu zainteresovanost za njen odgovor. – Uskratiću vam odgovor, gospođo Blanže, jer nije važno šta ja mislim – uljudno joj je uzvratila. – Ono što je važno je da vi i vaš suprug uspostavite emotivni dijalog, da se preda mnom i jedno pred drugim, izjasnite o svojim osećanjima. Izložiću vam bračne sfere o kojima želim da razgovaramo. To je nivo komunikacije, međusobno uvažavanje i seksualno slaganje. Počnimo od nivoa komunikacije. Kako ona izgleda, u vašem slučaju? Gospođo Blanže? – pogledala je By Praetorious


30 direktno u Sali. – Umete li da saslušate svog supruga i da konstruktivno razgovarate sa njim? Sali je rezignirano uzdahnula, jasno se prisetivši onoga što ju je nekada nerviralo kod Pola. – Teško mi je da slušam Pola kada mi se obraća svojim blagim i dobronamemim tonom, koga prate topli pogledi puni razumevanja. To me užasno nervira! Mom temperamentu više odgovara jedna žustra i bučna svađa, nego sve to „milovanje” odmerenim izrazima! Gospođo Blanže, budite ljubazni i obraćajte se direktno svom suprugu. Nema potrebe da o njemu govorite u trećem licu, s obzirom da je prisutan. —

Rekla sam šta sam imala! – rekla je nabusito. – Da li je ovde — dozvoljeno pušenje? Ne, nije. Gospodine Blanže... – oslovila ga je Adel meko. – Ob— jasnite svojoj supruzi zašto joj se obraćate odmerenim izrazima. Pol se okrenuo ka Sali i toplo je pogledao, na šta mu je ona okrenula leđa. – Sali, draga... Gospođica Marso je potpuno u pravu što insistira da otkrije kakva nam je komunikacija. Sa njom smo oduvek imali najviše problema. Ja sam redovno raspoložen za razgovor, a ti ga redovno prekidaš tako što mi okrećeš leđa. Evo, kao sada, na primer. Pol, govori kao muško, molim te, a ne kao „zanemoćala” žena! Već sam ti rekla da me sav taj tvoj obzir guši! Guši me! —

— Meni je potrebno da ti kažem šta mislim, Sali, i važno mi je da otkrijem šta ti misliš. Smeta mi kada se zatvaraš, kada ne mogu da proniknem u tvoja osećanja, želje i strahove. Ako sve to ne znam, kako da ti pružim razumevanje i podršku? Kako da odgovorim na tvoja očekivanja, ako mi ih ne poveriš?

Adel je setno uzdahnula, potpuno razgaljena onim što je Pol upravo izgovorio, kao i notom njegovog glasa. Zvučao je toliko dobro, da je delovao nestvamo. Beskrajno mnogo se razlikovao od svih muškaraca koji su sedeli tu gde se on trenutno nalazio. Ali, i Sali se razliBy Praetorious


31 kovala od drugih žena. Bojim se da brižnost vašeg supruga nije ono što vam smeta, gospođo Blanže – Adel je odlučila da se umeša. – Kada dvoje ljudi uđu u bračne odnose, nužno se odriču dela svoje autonomije i slobode, što za nekoga deluje zastrašujuće. Obično muškarci doživljavaju burmu kao omču oko vrata, ređe je to slučaj sa ženama. Verujem da ste vi jedan od tib retkih slučajeva, gospođo Blanže. —

— To sam joj i ja mnogo puta rekao, gospođice Marso – oglasio se Pol, zagledan u Adelino lice. – Samo, ne tim rečima.

Kada ste ulazili u brak sa vašim suprugom, gospođo Blanže, kakva ste očekivanja imali? Kako ste zamišljali brak, uopšte? —

Sali se nemoćno nasmejala. – Bojim se da moja udaja nije rezultat neke duboke promišljenosti, gospođice Marso. Udala sam se impulsivno, kao što činim i sve drugo u životu. Nisam se pokajala, odmah da bude jasno. Pol je zaista divan, ja sam ona koja je problematična. Ne nazivaj sebe tim imenom, Sali – Pol joj je nežno sugerisao. – Ti se samo razlikuješ od mene, u tome je suština našib sukoba. —

Sali se tada okrenula ka Polu i uhvatila ga za ruku. – Zašto me braniš kada to niti zaslužujem, niti tražim od tebe? Dozvoli mi da budem ono što jesam. Prestani da me idealizuješ. Ja sam nezahvalna supruga, Pol. Naklonost koju mi ti iskažeš tokom samo trideset minuta, nekoj drugoj ženi bi izmenila doživljaj života. Meni, na primer, pomislila je Adel sa gorčinom. Ne mogu da ti vratim istom merom, Pol – nastavila je Sali samokritičnim tonom. – Ne mogu u svaki naš zajednički trenutak da unosim celo srce i dušu, kao što ti to činiš. —

— Oh! – izustila je Adel nehotice i odmah potom dlanom prekrila usta. – Izvinite – izustila je pokajnićki, saginjući glavu.

Sali je to iskoristila da bi namignula Polu, a on da bi se zadovoljno osmehnuo. Sve je teklo glatko i po planu, bolje nego što se nadao. Već je sa sigumošću mogao da zaključi da je privukao pažnju Adel Marso. By Praetorious


32 Dovoljno je poznavao žene i umeo je da protumači njihove reakcije. A reakcije Adel Marso su mu govorile da se nalazi na dobrom putu, putu koji je vodio do njenog srca. Sali je takođe pravilno procenila kako je došao pravi trenutak da njena priča postane još efektnija. – Priznaću ti još nešto, Pol... Nešto što ne znaš i ne slutiš... Uspavljuje me sva ona tvoja beskonačna predigra uoči vođenja ljubavi, do đavola! Adei je bukvalno poskočila na stolici. Podigla je glavu i napeto se zagledala u Salin profil. Znam da žene od vođenja ljubavi više očekuju nežnost, nego strast. Ali ja nisam takva! Meni idu na živce tvoja duga milovanja, tvoji nebrojeni poljupci i mazna šaputanja! Mene to uspavljuje, Pol! Mnogo puta sam umalo zaspala usred naše predigre! —

Glupača! Ti si prava glupača, Sali Blanže, poručila joj je Adel u mislima. Pol je na trenutak zažmurio, praveči se da je poražen. – Ja sam sve to činio da brh ti ugodio, Sali... činio sam to više zbog tebe, nego zbog sebe. Verovao sam da ti prijaju moji dugi uvodi pred vođenje ljubavi. Meni je tvoje zadovoljstvo ispred mog. Važno mi je da ti bude lepo i sada mi je neopisivo teško što čujem da te živciram kao ljubavnik. Ti si fantastičan ljubavnik, Pol – poručila mu je Sali ubedljivo. – Sa tobom je zadovoljstvo zagarantovano. Ja bih samo volela da do njega dolazim na drugačiji način. —

Pol je imao spremnu repliku, ali ga je oglašavanje telefona na Adelinom stolu sprečilo da govori. Primetio je da se ona trgla od zvonjave telefona, što je protumačio kao dokaz njene napetosti. Pratio ju je pogledom dok je podizala slušalicu i odgovarala na poziv. Učinilo mu se da je njena svojstvena staloženost uzdrmana. Načinila je nekoliko suvišnih pokreta i trepnula više puta nego je bilo potrebno. Kada je završila razgovor, bio je siguran da ju je preplavilo olakšanje. —

Vreme za vaš razgovor je isteklo, gospođo i gospodine Blanže By Praetorious


33 – objavila je sa izrazom izveštačenog žaljenja. – Zašli smo u termin namenjen drugom bračnom paru. Zakazaću vam novi sastanak za sledeći ponedeljak. Da li je to u redu? —

Jeste – potvrdili su Sali i Pol u isti glas.

Odlično! – Adel je ustala, kako bi ih ispratila iz kancelarije. – — Dozvolite mi da ocenim kako je naš prvi sastanak, gospođo i gospodine Blanže, bio više nego uspešan, zahvaljujući tome što ste bili iskreni jedno prema drugom. To je odličan znak i najava promene u vašem odnosu. Pozdravljam vas, sa nadom da ćete ubrzo ostvariti uzajamnu harmoniju, kakvu svakako zaslužujete. Pre nego što se moja supruga i ja oprostimo od vas, gospođice Marso, dozvoliću sebi malu slobodu – najavio je Pol značajno i iz unutrašnjeg dzepa sakoa izvadio vizit–karticu. – Evo, ovde je navedena adresa restorana u kojem radim kao šef kuhinje. Pozivam vas da budete moj gost, vi i neko koga odaberete da vam pravi društvo. Nameravam da vas uverim kako je kuvanje zaista kreativan posao. —

Gospodine Blanže... – zamucala je Adel, ne znajući kako da protumači Polov poziv da gostuje u restoranu, u kojem je zaposlen. —

Dođite u subotu uveče. Vikendom je jelovnik najbogatiji.

U subotu uveče?! – ciknula je Sali i ljutito udarila Pola po ruci drškom od svoje torbe. – Obećao si da ćeš tada doči u pozorište, na moju predstavu! Uh! – frknula je besno i izmarširala iz kancelarije, ostavljajuči za sobom otvorena vrata. —

Oh, bože... – Polje skrušeno oborio ramena. – Upravo o ovome sam vam pričao kada sam prošli put bio kod vas, gospođice Marso. Počeo sam da zaboravljam stvari koje su mojoj supruzi važne. Tako nešto mi se do nedavno nikako ne bi moglo dogoditi. —

Ne osuđujte sebe, gospodine Blanže – poručila mu je Adel saučesničkim tonom, kršeči time sve moguče kodekse svoje profesije. – Iako sam vam neizmemo zahvalna na pozivu, čini mi se kako je najholje da udovoljite svojoj supruzi. —

By Praetorious


34 Udovoljiću obema! – Pol je džentlmenski izjavio. – Vama u subotu, a mojoj supruzi tokom naredne sedmice. Njena predstava će se reprizirati mnogo puta. Obećajte mi da ćete doći, kako bih pripremio namimice za jedno posebno jelo i rezervisao vam sto. Znate, stolovi su rezervisani nekoliko dana unapred. —

— Nema potrebe da mi udovoljavate! – Adel je pokušala da se pobuni. – I ne tražite nikakvo obećanje, molim vas!

Pred vratima se tada pojavio sredovečni bračni par, čija su lica imala izraz negodovanja zbog kašnjenja sastanka sa Adelom. Pol ih je propustio da uđu u kancelariju, nakon čega se poverijivo nagnuo ka Adel. – U subotu ću vas čekati čitavo veče, gospođice Marso – tvrdoglavo joj je poručio, klimnuo glavom u znak pozdrava i požurio niz hodnik. *** Čim je izašla napolje, na prohladan jesenji vazduh, Sali je željno upalila cigaretu. Otvorila je i novi paketić žvakaćih guma, jer ju je njihovo prevrtanje po ustima smirivalo. Kada joj se Pol pridražio, neočekivano ga je odgurnula bokom, nateravši ga da izgubi ravnotežu. – Dužan si mi, Pol Blanže... Pol joj je prišao i prebacio joj ruku preko ramena. – Platiću sve što treba, Sali. Zašto si se tako snuždila? —

Ovo mi nije bilo potrebno...

Šta, Sali?

Iznova sam se podsetila svega, svega što sam upomo pokušavala da zaboravim! – kazala je glasnije nego je trebalo i žustro mahnula rukama. – Baš kad sam pomislila da sam zaboravila i tebe i ono što sam imala sa tobom, ti si me naterao da se svega podsetim! —

Nije nam išlo, Sali. Ovako nam je mnogo bolje. By Praetorious


35 Nije nam išlo zato što ja ne znam šta hoću, zato što ne znam šta je dobro za mene! Samo bi budala, kao što sam ja, dozvolila da izgubi muškarca kakav si ti, Pol! Moja majka je potpuno u pravu. —

Ali joj to, naravno, nikada nećeš priznati?

Naravno – nasmejala se Sali i pokretom ruke uklonila plave — kovrdže sa lica. – Zašto mi dozvoljavaš da „cmizdrim” kao neka „kmeza"? Imala sam te, izgubila sam te, i šta sad? Sama sam kriva. Samo da nešto razjasnimo, Sali: čak i kada bi to bilo moguće, ti više nikada ne bi obnovila vezu sa mnom, zar ne? —

Pol, dragi Pol... – Sali je zastala i pomazila ga po licu. – Ne mogu da ti objasnim koliko mi je žao što mogu da te volim samo kao prijatelja. Ti nisi muškarac za mene i ja nisam žena za tebe. Adel Marso, sa druge strane... – značajno je otegla i vragolasto se nasmejala. —

Zudim od želje da čujem tvoje mišljenje, Sali – Polovo lice je — naglo bljesnulo. – Hoću sve da znam: da li ti se Adel dopada, da li postoji šansa da se ja njoj dopadnem, šta je sledeće što bi trebalo da uradim kako bih je osvojio? Adel je sjajna! – izjavila je Sali ubedljivo. – Veoma mi se dopala, iako znam da nas dve nikada ne bi mogle da budemo prijateljice. Potpuno smo različite! Baš zbog toga, predviđam tebi i njoj lepu budućnost. —

Da li si primetila kako je Adel odmah pogodila suštinu problema, kojeg smo ti i ja nekada imali? —

Misliš na deo u kojem je govorila o mom gubitku siobode?

Da.

Mudrica je, nema šta.

Šta misliš, da li sam ja njen tip muškarca? – Pol je živahno

pitao. —

Ti si idealan muškarac za svaku normalnu ženu, Pol. Što ja, By Praetorious


36 nažalost, nisam – dodala je turobno, mrmljajući sebi u bradu. Kako bi bilo dobro da se nastavi moj osvajački plan? Šta je ono što bi sledeće trebalo da učinim? —

To zavisi od toga sa kim će Adel doći u restoran, Pol. Bilo bi divno kada bi došla sama. U tom slučaju bi mogao da sedneš za njen sto i da povedete neformalan razgovor. Mogao bi malo i da joj se udvaraš, zašto da ne? Žene vole kada im se stavi do znanja da su privlačne. —

— Stvamo sam nestrpljiv da vidim hoće li se Adel Marso pojaviti u subotu u restoranu – priznao je Pol bez ustezanja. – Njen dolazak bi mogao da se protumači kao neki znak.

Ako ti je stalo do znakova, rekla bih da si ih danas dobio sijaset. Adel Marso već uveliko reaguje na tebe, Pol, posebno na ono što govoriš. Naravno, ona je pametna žena i zna kako zvuči pametan muškarac. —

To ne kažeš samo da bi me ohrabrila?

Eh! – uzdahnula je Sali, zastavši kod svog automobila. – Sve — što mogu da kažem je da ću uskoro morati da biram svadbeni poklon za tebe i Adel, Pol. A nisam baš pri novcu, da budem iskrena. Da li ti treba pozajmica? – Pol je odmah izvadio svoj novčanik, otvorio ga i ponudio Sah nekoliko novčanica visoke vrednosti. —

Divan si, Pol – poručila mu je Sali, pomazivši ga po obrazu. – Želim ti da pronađeš sreću, a ako misliš da ćeš je pronaći pored Adel Marso, onda neka tako i bude. Zahvaljujem ti na ponuđenom novcu, još uvek mi pozajmica nije potrebna. —

Slobodno mi se obrati, ako ti bilo šta zatreba, Sali.

Naravno, Pol. Obećaj mi da ćeš Adel Marso, kada joj budeš otkrio istinu, objasniti da ja nisam onako gruba i nepristojna, kakvom sam se danas pravila? —

– Žao mi je, Sali, kada Adeli jednom budem otkrio istinu, nemam nameru da je više lažem – Pol se mangupski izmotavao. By Praetorious


37 Sali mu je šaljivo pripretila prstom, otvarajući vrata svog automobila. – Videćemo se u ponedeljak, zar ne? Zvaću te u nedelju, kako bi dogovorili scenario za novi sasta— nak u savetovalištu. A i da bi mi ispričao kako je protekla večera sa Adel Marso! – — podsetila ga je Sali. Ako do nje dođe – nadovezao se Pol, namemo zadržavajući dozu rezerve, kako se ne bi razočarao. —

Zdravo, Pol! – Sali mu je uputila veseli pozdrav, pre nego što je sela u svoj automobil i startovala motor. —

Pol joj je mahao, sve dok je bio siguran da ga može videti u svom retrovizoru. Potom je uvukao ruke u džepove mantila i laganim korakom odšetao do svojih kola. *** Kraj radnog vremena, Adel je dočekala zamišljena, sasvim ulegnuta u fotelju. Sedela je u polutami, odbijajući da upali svetlo. Tama joj je prijala, baš kao i tišina u savetovalištu, kojeg su polako napuštali poslednji posetioci. Bilo je vreme da i ona sama krene kući i uroni u još jedno usamljeničko veče. Već naviknuta ua prazninu svoga stana, nije joj smetalo da obeduje sama, opušta se uz knjigu i muziku ili gleda televizijski program. Međutim, nešto se toga dana promenilo, nešto je bilo drugačije. Po prvi put je osetila kako joj njena samoća smeta, kako joj je besmislen svaki napor da je ulepša. Krivac za to je bio Pol Blanže, oko toga ona nije imala nikakvu sumnju. Dozvolila je da joj se mašta razbukta i da zamisli kako bi bilo kada bi je on čekao kod kuće. Napravio bi joj večeru, postavio sto, a potom bi joj posvetio svu svoju pažnju, interesujući se kako je provela dan i kako bi želela da provede noć. A ona bi ga gledala zahvalno i By Praetorious


38 zaljubljeno, uzvračajući mu poklonjenu pažnju. Tako bi izgledala slika idealnog života. Ona i Pol Blanže... Duboko je uzđahnula, prisetivši se pojedinih izjava, koje je Pol uputio svojoj supruzi: „...Važno mi je da otkrijem šta ti misliš... Smeta mi kada se zatvaraš... Činio sam to više zbog tebe, nego zbog sebe... Meni je tvoje zadovoljstvo ispred mog...” Uplašeno se trgla kada je neko najpre kucnuo o vrata, a potom i ušao u kancelariju. Bila je to Reuata Kloder, tek pristigla iz Ministarstva za socijalna pitanja. —

Zašto sediš u mraku? Mogu li da upalim svetlo?

Naravno – složila se Adel, naglo vraćena u stvarnost.

Iza mene je nezamislivo naporan dan, Adel – požalila joj se Renata, skidajući mantil. – Činilo mi se da se sastanci nikada neće završiti. Gladna sam i umoma, ipak, nisam odolela da pre odlaska kući svratim kod tebe, kako bih čula šta se sve dogodilo na današnjem sastanku sa bračnim parom Blanže. —

Ima skuvane kafe. Hoćete li da vam donesem jednu šolju? – ponudila se Adel, već ustajući iz fotelje. —

Ne, hvala ti, samo sedi tu i pričaj. Da li je Pol Blanže ponovo bio onako nestvamo dobar, kao prilikom svog prvog dolaska? —

Adeli se oteo osmeh, dok joj je lice preplavio izraz razneženosti. – Taj čovek je nešto zaista posebno, gospođo Renata – nije mogla a da ne prizna. – Danas se pokazao u još boljem svetlu, nego prethodnog puta. Govorio je neverovatne stvari, o tome kako mu je stalo da odgovori na očekivanja svoje supruge, kako mu je važno da njoj bude lepo, kako želi da joj pmža podršku. Nije joj dozvolio da, zbog bračne krize, preuzme krivicu na sebe, sve vreme ju je branio. Pritom ju je gledao sa puno topline i razumevanja, pokazujući joj time svoju naklonost. —

A gospođa Blanže? Kakva je ona?

Prelepa je, mada apsolutno nedostojna muškarca kakav je Pol By Praetorious


39 Blanže – izjavila je Adel, mršteći se. – Sali Blanže je potpuno različita od svog supruga. U tome je suština njihovog problema. On je pitom, ona impulsivna, on bi da se potpuno posvete jedno drugom, ona bi da ima neograničenu slobodu. Pomalo je čak i divlja i zato joj smeta kada joj se suprug obraća blagim i dobronamemim tonom. Otvoreno mu je priznala kako bi joj više odgovarale žučne svađe, od mirnih razgovora u prijateljskom tonu. Renata Kloder je začuđeno zinula. – Ne mogu da vemjem! Ta žena je prava glupača! Nego šta, složila se Adel u sebi, zadovoljna otkrićem da i njena koleginica osuđuje Sali Blanže. Jednu stvar joj ipak moramo priznati. U napadu samokritike, — prihvatila je odgovomost za sve bračne probleme. Ali, tada joj je Pol, pardon, gospodin Blanže, poručio da je ni po koju cenu ne osuđuje, jer ona nije problematična osoba, već je samo različita od njega. U pitanju je neprikladan spoj, razlika u temperamentima, ništa dmgo! Eh! – Renati Kloder se oteo dubok uzdah. – Da sam u životu — imala bar jednu osobu na svojoj strani, bar nekoga ko bi me branio i imao razumevanja za moje mane... Sve bi bilo drugačije... Sali Blanže ima takvu osobu u svom životu, ali joj ona ide na živce – primetila je Adel sa gorkim sarkazmom. —

Kada si maločas govorila da Pol Blanže gleda svoju suprugu sa toplinom i razumevanjem, nisi spominjala ljubav – Renata Kloder je iznela zanimljivu konstataciju. —

Hm... – Adel je morala na kratko da se zamisli. – Tačno... Nisam primetila ljubav u uzajamnom ophođenju Blanžeovih. A ni oni sami se nisu izjašnjavali o svojim emocijama. —

Znači, evidentno je da se ne vole? – Renata je insistirala na — preciznijem odgovom. Ne bih se usudila da to definitivno potvrdim – Adel je — namemo zadržala malu rezervu u svom objašnjenju. – Među njima postoje neke emocije koje ne mogu da definišem, kojima ne mogu da By Praetorious


40 nadenem pravo ime. A seks? – naglo promenivši boju glasa, Renata je značajno izdigla obrve. – Kako bračni par Blanže funkcioniše na tom planu? —

Adel se nervozno promeškoljila na stolici, jasno se prisetivši svega što su Sali i Pol rekli na tu temu. – Gospodin Blanže čini sve ono što mi žene volimo da doživimo u krevetu: duga milovanja, mazna šaputanja, beskrajne nežnosti. Gospođa Blanže, pak, daje prednost strasti i, rekla bih, egzibicionizmu. — Tako je to obično u životu – zaključila je Renata Kloder sa uzdahom. – Uvek neko drugi dobije ono što mi želimo i što tu osobu, istovremeno, ne usrećuje. —

Ja sam stekla uverenje da vi imate uspešan brak, gospođo Re-

nata. Mislila sam da je uspešan, sve dok nisam shvatila da na ovoj planeti ipak postoje muškarci kakav je Pol Blanže. Moj muž je dobar, ali ni upola koliko gospodin Blanže. Prava je šteta što je taj čovek vezao svoj život za jednu nezahvalnu ženu. —

Da – Adel se uzdržano složila. – Trenutni utisak bi mogao da bude takav. Međutim, prepustimo vremenu da pokaže da li su Sali i Pol Blanže zaista pogrešan spoj. —

— Neka pametna žena bi pouzdano mogla da usreči Pola Blanžea – rekla je Renata, ustajući. Obukla je mantil, okrenula se ka Adel i uprla prstom u nju. – Ti, na primer.

Adel je ubrzano zatreptala, zastavši na trenutak. – Šta ja? Ti bi bila idealna supruga Polu Blanžeu! Više sam nego ubeđena da bi se vas dvoje odlično složili! I to u svim sferama bračnog života! —

Gospođo Renata! – uzviknula je Adel, crveneči. – Naš zadatak — je da mirimo zavađene supružnike, a ne da ih zamišljamo kao partnere drugih osoba! —

Draga moja Adel... – Renata ju je majčinski pomazila po By Praetorious


41 obrazu. – Koliko puta mi je došlo da, gledajuči par pred sobom, iz sve snage uzviknem: razvedite se! Učinite time uslugu jedno drugom! Učinite uslugu svojoj deci! Nažalost, profesionalna etika me je sprečavala da to učinim. —

I dobro je što je tako – sugerisala joj je Adel, oblaćeči mantil.

Pokupila je nekolicinu ličnih stvari, ugasila svetlo i zajedno sa Renatom izašla iz kancelarije.

By Praetorious


42

VI Čitavih pet dana, od ponedeljka do petka, Adel se borila sa željom da prihvati poziv Pola Blanžea, i ode na večeru u restoran, u kojem je on radio. U subotu ujutru je odustala od borbe. Odlučila je da poseti restoran „Lorimar” i sretne se sa Polom Blanžeom u neformalnoj atmosferi. Kada je konačno poklekla pred svojom potrebom da vidi Pola, Adel je shvatila da je sva obuzeta pozitivnim uzbuđenjem, da joj utroba lagano podrhtava pred očekivanim susretom sa čovekom koga je smatrala krajnje zanimljivim. Već ga je veoma poštovala, a znala je i da bi joj se mogao dopasti, kada bi dozvolila svojim osečanjima da se razviju. Međutim, tešilo ju je uverenje daje tako nešto nemoguće. Onaje bila profesionalac, kome se nikada ne bi mogle dogoditi početničke greške. Zaljubljivanje u oženjenog muškarca, posetioca bračnog savetovališta, bi se svakako moglo nazvati početničkom greškom. Jedina osoba, koja bi odstupanje od profesionalnih i ujedno moralnih normi smatrala nezamislivim, bio je njen brat, Klaus Marso. Čak devet godina stariji, Klans Marso je važio za neumoljivog etičara. Još kao sasvim mlad je izgradio svoje životne norme i dosledno ih se pridržavao. Isto je tražio i od ljudi iz svog okruženja, zbog čega su ga mnogi smatrali teškim čovekom. Radio je kao upravnik „Ženevske kuče opere”, i to sa velikim uspehom. Zahvaljujući svojoj marljivosti, upomosti i principijelnosti, pošlo mu je za rukom da odneguje nekoliko solo pevača, sa kojima je izvodio najpoznatije opere. Takođe je nekoliko puta godišnje uspevao da, kao goste, dovede svetski poznate operske pevače, zbog čega ga je čitav grad slavio i proglašavao ga za svog „heroja”. Adel je verovala da če je Klaus, na posredan način, upozoriti da je zašla u opasne vode. Ako je neko mogao da je opomene na ozbiljnost, bio je to on. By Praetorious


43 Nadala se da če prihvatiti njen poziv na večeru. Klaus je uvek obedovao u restoranima jer je živeo sam. Bio je u vezi sa jednom mladom pevačicom, ali je ona veći deo svog vremena provodila na putovanjima po svetu, tako da su se retko viđali. Ta devojka je trenutno boravila u Južnoj Americi, što je značilo da je Klaus slobodan. Kada mu je Adel objasnila zbog čega ga zove, rado je prihvatio predlog o zajedničkom odlasku u restoran. Za to veče nije imao nikakvih planova, osim preslušavanja demo snimaka mladih i neafirmisanih pevača. A to je uvek moglo da se odloži za neko vreme. Adel i Klaus su se sastali pred restoranom, s obzirom da je svako došao svojim kolima. Razmenili su poljupce i užurhano ušli u restoran jer se kiša, koja je čitavo popodne lagano padala, naglo pretvorila u pljusak. Adel je menadžeru restorana pružila vizit-karticu koju joj je Pol dao i on ih je, nakon dubokog naklona, odveo za sto koji se nalazio u neposrednoj blizini vrata kuhinje. Zar ne možemo da dobijemo neki od stolova u uglu ili pri dnu restorana? – pobunio se Klaus, koji je uvek težio ka perfekciji. —

Uveravam vas da če vam ovde biti sasvim prijatno – rekao je menadžer, pružajuči im jelovnike i vinske karte. – Svi drugi stolovi su već rezervisani, sem toga, gospodin Blanže je insistirao da se smestite upravo za ovaj sto. —

Gospodin Blanže? Ko je to?

— Ja ću ti sve objasniti, Klaus – Adel ga je blago dodirnula po ruci i istovremeno otpustila menadžera jedva primetnim pokretom glave.

Ovo nije obična večera, zar ne? – Klaus je sumnjičavo pogledao u svoju sestru. – To mi je palo na pamet čim sam primetio da si se večeras posebno doterala. Izgledaš čarobno, Adel. Smem li da znam sa kojim razlogom? —

Ja... – Adel je nervozno dodimula pramenove svoje guste, blago talasaste, rasute kose. – Nadam se da nisam preterano doterana. Samo sam raspustila kosu... —

By Praetorious


44 Samo si raspustila kosu, stavila sočiva umesto naočara, jače se našminkala nego obično i obukla svetlucavu bluzu kakve se nose na estradi ili na proslavi novogodišnje noći – Klaus je nabrojao sve promene, koje je primetio na svojoj sestri. – Šta se to ovde događa? —

Nije ništa od onoga što ti misliš – Adel je požurila da mu objasni. – Šef kuhinje u ovom restoranu je jedan od posetilaca savetovališta. Pre nekoliko dana je bio ljubazan da me pozove na večem, u znak zahvalnosti što mu pomažem oko rešavanja bračnih problema. —

Klaus je usporeno preklopio očnim kapcima i dlanom, na kratko, prekrio čelo. – Oh, bože... – zgroženo je izustio. – Zaljubila si se u oženjenog čoveka... To je nedopustivo! Kako si to sebi mogla da dozvoliš? Tiše govori, Klaus! – opomenula ga je Adel ljutito. – I ne donosi preuranjene zaključke, molim te. Na osnovu čega si zaključio da sam se zaljubila? Na osnovu toga što sam se ovako doterala? A meni je samo dosadila punđa i stroga garderoba, ništa više! —

Ovde nije reč samo o tvojoj garderobi, Adel. Sve je na tebi — drugačije, posebno taj sjaj u očima. Odavno ga nisam video. Ah, kako si mogla da budeš toliko nepromišljena? Šta ti može doneti ljubav prema oženjenom čoveku? Samo bol, ništa više! — Sada je stvamo dosta, Klaus – Adel mu je zahtevno poručila. – Gospodina Blanžea veoma poštujem, ali nisam zaljubljena u njega! Pa čak i da jesam, to ne bih smatrala nečim nepromišljenim! —

Ne bi?

Možda si ti u stanju da kontrolišeš svoje emocije, Klaus, međutim, neki ljudi ne poseduju tu sposobnost. Ako se već dogodi da poklonim emocije pogrešnom muškarcu, šta ja tu mogu? Nijedan me akt promišljenosti ne bi mogao sprečiti da nekoga volim! —

Večeras si neprepoznatljiva, Adel – primetio je Klaus, nakon što ju je dugo i nemo posmatrao. —

Adel je to i sama odlično shvatala, ali nije umela da objasni šta ju je navodilo da govori ono što je zgražavalo njenog brata, baš kao i nju By Praetorious


45 samu. I kada je, uostalom, počela tako da razmišlja? Da li je imala potrebu da brani svoju ljubav? Do đavola, Klaus... – na kraju je poraženo i opsovala. Otvori— laje jelovnik i pružila ga bratu, stavljajući mu time do znanja kako bi volela da okončaju započetu diskusiju. – Valjda si i ti, bar jednom u životu, uradio nešto drugačije, nešto što ti nije svojstveno. O, da! – potvrdio je Klaus miroljubivo, prihvatajući jelovnik. – Pre neki dan sam pojeo na ulici hot dog! Bilo je to jedinstveno iskustvo, veruj mi! Jedinstveno! —

*** Menadžer restorana je, po dogovoru, obavestio Pola o Adelinom dolasku. Oduševljenje koje je osetio povodom toga, naglo je splasnulo kada je čuo da je Adel došla u društvu jednog vitkog muškarca svetle kose. Bilo je to obaveštenje kakvom se nije nadao. Naglo se snuždio, obeshrabren mogućnošću da je Adel u ozbiljnoj vezi sa nekim muškarcem, kome je već poklonila svoja osećanja. Kasno je shvatio da do sada nije računao na takvu mogućnost. On je, u svojim mislima, Adel već prisvojio, ona je bila njegova od prvog trenutka, od kada ju je ugledao u knjižari. Sa uzdahom je skinuo kuvarsku kapu i krenuo u restoransku salu. Sada je već bio radoznao da otkrije sa kim će se nadmetati za Adelinu naklonost. Jer, bio je odlučan da ne odustaje od borbe za njenu ljubav. Zbog tog muškarca, borbu će, pored onoga što se odigravalo u savetovalištu, morati da vodi najoš jednom koloseku. Ali, odbijao je da to smatra teškim ili neizvodljivim. Prošao je kroz dvokrilna vrata i odmah, za stolom koji se nalazio u blizini, ugledao Adel. Izgledala je predivno, zanosno. Tada je ludo poželeo da je uzme u zagrljaj, da je poljubi, uroni joj licem u vrat. Poželeo je da oseti njene usne, njene dodire, dajoj izmami uzdahe. Adel Marso, prava žena za njega... By Praetorious


46 Prišao je stolu za kojim je sedela, ne skidajući pogled sa njenog lica. Očima joj je poručivao da predivno izgleda, da mu se dopada, da je lud za njom. Učinilo mu se da je ona sve to primetila i da je blago porumenela. Dobro veče – prvi se javio, naklonio se najpre njoj, a potom Klausu. Podrobno ga je osmotrio, zaključujući, već na prvi pogled, da mu taj pedantni svetlokosi muškarac duguljastog lica, neće predstavljati značajniju konkurenciju. Jer, držao se kruto, nije imao toplinu u očima, baš kao ni izraz srdačnosti na licu. Pitao se kako je Adel uopšte mogla da uđe u vezu sa tako odbojnim muškarcem. Ona, koja je takođe cenila uzdržanost, ali istovremeno žudela za nečim sasvim drugačijim. —

Dobro došli u restoran „Lorimar” – nastavio je vedro, sa namerom da svoje raspoloženje, kao izazov, pljusne u lice nadmenom i mrzovoljnom Adelinom pratiocu. – Nadam se da ćete provesti jedno prijatno veče, a ja ću se potruditi da vam ga ulepšam svojim kulinarskim umećem. —

— Pa vi ste zaista kuvar! – uzviknuo je Klaus, naginjući se unazad da bi bolje osmotrio Pola, koji je na sebi imao belo, kuvarsko odelo. – Oženjeni kuvar, da budem precizniji.

Klaus! – prekorela ga je Adel, besno sevajući očima. – Oprostite mom bratu, gospodine Blanže. Ponekad sebi mnogo dopušta. —

Vašem bratu?! – ponovio je Pol, ni ne pomišljajući da prikrije svoju sreću zbog onoga što je čuo. – Gospodine Marso, sve vam je oprošteno! – uzviknuo je egzaltirano, pružajući Klausu ruku. – Ja sam Pol Blanže. Drago mi je što smo se upoznali! —

Oh, zaboga... – promrmljao je Klaus, uzvraćajući Polu rukohvat. – Sve je još gore nego što sam mislio. —

Obuzet slatkim otkrićem da je Adel, ipak, slobodna, Pol nije mogao da protumači Klausove insinuacije. Samo mu se široko osmehivao, jedva se uzdržavajući da ga ne poljubi. —

Kako je vaša supruga, gospođa Blanže? – Klaus nije odoleo da By Praetorious


47 ga zadirkuje. – Adel mi je poverila da ste joj se vas dvoje obratili za pomoć u rešavanju bračnih problema. Ona je sasvim dobro, hvala na pitanju. A sada mi recite šta — želite za večeru?! – brzo je promenio temu. – Ako mi dozvolite, pripremio bih jedan izvrstan specijalitet. U pitanju je „piletina na provansalski način”. Jelo je veoma pikantno, pouzdano zadovoljava i ukuse najprobirljivijih gurmana. Uz taj specijalitet se fantastično uklapa crno vino. Preporučio bih „šato latur”, star pet godina. Sve ide na moj račun, naravno – završio je galantno, ali ujedno i neobavezujuće. Kiausu nije promakao entuzijazam sa kojim je Pol iznosio svoju ponudu. –... „Šato latur”... – ponovio je sa blagom dozom. zajedljivosti. – Mora da su vaši bračni problemi enormno veliki, gospodine Blanže, i da vam je pomoć moje sestre više nego neophodna. Nemam nameru da osporim vašu pretpostavku, gospodine — Marso – uzvratio mu je Pol, ne skidajući osmeh sa usana. – Meni je pomoć vaše sestre zaista neophodna. —

Mislite, potrebna je vama i vašoj supruzi?

Da, upravo tako – Pol se lako složio, neuzdrman Klausovom očiglednom provokacijom. —

Pogledao je u Adel i shvatio da j e ona vidno postiđena i rumena u licu. Verovatno je osećala nelagodnost zbog bratovog neprijateljskog ponašanja, došao je do tog zaključka. Preplavilo ga je divljenje prema njenoj senzibilnosti i uljudnosti, prema prefinjenosti njenih osećanja. Nije poznavao nijednu ženu sličnu njoj, nijednu ženu koja se odlikovala tako intrigantnom dvojnošću karaktera. Adel Marso je bila, istovremeno, topla i hladna, kruta i neizmemo elastična, nabusita i stidljiva. Voleo je sva njena izdanja. Želeo je bolje da je upozna, da otkrije šta se sve krije iza brižljivo negovane fasade stroge i nimalo pristupačne „večite usamljenice”. O, zašto je povela brata sa sobom, zavapio je u sebi, žaleći što će ga Klaus Marso omesti u nameri da čitavo veče provede sa Adelom. By Praetorious


48 Uputio joj je nežan pogled, prosto je ljubeći njime. Da li ste rasoloženi da isprobate kako pripremam specijalitet koji sam vam preporučio, gospođice Marso? —

Jesam! – spremno je potvrdila, u nameri da spreči Klausa da izgovori još neku od svojib netaktičnih insinuacija. —

— A vi gospodine Marso? – Pol je, obraćajući se Adelinom bratu, uspeo da ispolji potrebnu dozu ljubaznosti, iako se nalazio na velikom iskušenju da ga grubošću otera iz restorana.

Ja sam veoma probirljiv, kada je hrana u pitanju, gospodine Blanže. To vam namemo nagoveštavam, kako bih imao slobodu da se iskreno izjasnim o vašem specijalitetu, u slučaju da otkrijem da je on u neskladu sa mojim ukusom. —

Odlično! Probirljivci su moji najdraži degustatori! – još jednom, Pol je demonstrirao zavidnu količinu viteštva. Naklonio se ka Adel i poklonio joj osmeh koji opija. – To znači da ču večeras, kao kuvar, biti dvostruko inspirisan – zavodljivo je izjavio, bojeći svoj glas specifičnom dubinom. —

Zbunjena Polovim ponašanjem, Adel je oborila pogled i zadržala ga prikovanog za sto, sve dok nije shvatila da je Pol otišao u kuhinju, nakon što je kratko klimnuo glavom ka Klausu. Brat i sestra Marso su razmenili borbene poglede, ali je začetak njihove nove prepirke prekinuo dolazak menadžera restorana, koji im je prišao kako bi preuzeo pomdžbine za aperitiv.

By Praetorious


49

VII Dok je pripremao čuveni specijalitet, Pol je pokušavao da smisli najbolji način da udalji Klausa iz restorana. Na pamet su mu padale najgnusnije ideje, od naizgled slučajnog polivanja vodom, do presoljavanja jela i ubacivanja tableta laksativa u vino. Ali, svaka od tih ideja je mogla da ugrozi reputaciju restorana, a on je to želeo da izbegne. Misli! Misli! – glasno je naređivao sebi, dodajući začine dinstanom povrću. —

Kroz glavu mu je prošla Klausova primedba o probirljivom ukusu, koja je uslovila rađanje jedne logične povezanosti. Ako je Klaus Marso bio probirljiv po pitanju hrane, verovatno je takav bio i po pitanju mnogih drugih stvari u svom životu. Mogao se opkladiti da je vozio neka skupocena kola, na koja je bio posebno osetljiv. A ta kola su sada stajala neobezbeđena na ulici, zato što restoran nije imao svoj parking! Šta bi Klaus Marso uradio kada bi čuo da se aktivirao alarm njegovog automobila? Pouzdano bi se istog trenutka odvezao kući i parkirao svoj automobil u dobro zaključanu garažu, zaključio je Pol i požurio na zadnji izlaz. Iskreno se nadao da je Žanet, devojka zadužena za garderobu, registrovala vozilo kojim se dovezao Klaus Marso. Pult iza koga je ona stajala je bio okrenut ka ulici, a stakleni zid restorana je dozvoljavao pogled na njegov okolni prostor. Nakon što je čula nekoliko navedenih ličnih karakteristika, Žanet je poverila Polu da se Klaus Marso dovezao u novom, sjajnom, metalik sivom „golfu”. Tu dragocenu informaciju mu je dopunila otkrivši mu i mesto na kom je automobil bio parkiran. Pol je začas skovao plan, čija mu je uspešna realizacija garantovala mesto za Adelinim stolom. Klausovo mesto. A kada ga bude zauzeo, učiniče sve da je navede na prisni, neformalni razgovor, kako bi je bolje upoznao. Imao je mnogo pitanja za nju. Žudeo je za odgovoriBy Praetorious


50 ma, ali su pitanja prevashodno imala za cilj da Adel otkriju njegovu zainteresovanost za nju. Bio je radoznao da otkrije kako će je ona prihvatiti. Desetak minuta kasnije specijalitet je bio završen. Pol je lično dekorisao porcije, čineći ih primamljivim za oko. Hrana je izvrsno mirisala i budila je apetit. Ne želeći da bude previše nametljiv, Pol je prepustio menadžeru da posluži Adel i njenog brata. Sačekao je da prođe petnaestak minuta, nakon čega je jednom od mlađih kuvara, izdao instrukciju o tome kako da aktivira alarm na Klausovim kolima. Da sve ne bi bilo previše sumnjivo, odlučio je da upravo tada, od Adel i Klausa, zatraži mišljenje o svom specijalitetu. Skinuo je sa sebe kuvarsku uniformu i u ličnoj garderobi ušao u restoransku salu. Istog trenutka je postao svestan da ga je Adel spazila i da joj pogled luta po njegovom telu. Zbog toga mu je oko usana lebdeo osmeh zadovoljstva, kada je prišao stolu za kojim su ona i Klaus sedeli. Namerno je stao za jedan korak dalje nego prethodnog puta, ne želeći da narušava mir u kome su obedovali. Oprostite na smetnji, gospođice i gospodine Marso, došao sam samo da proverim da li vam je još nešto od priloga potrebno? Restoran ima na raspolaganju mnoštvo svežeg povrća, od kojeg se mogu napraviti fantastične salate. —

Ah, mladiću! – uzviknuo je Klaus Marso, pošto je platnenom salvetom obrisao usta. – Ovo jelo je izvrsno! I kako ste ga samo pripremili! Pravi ste majstor kulinarstva, tome se nema šta zameriti! A što se tiče vaše Ijubazne ponude, moraću da je odbijem. Već sam pojeo količinu hrane na koju moj želudac nije navikao. —

Odlično, sada bi mogao i da odeš odavde, pomislio je Pol, bacajući jedan brz pogled na Klausov dopola ispražnjeni tanjir. Kako je porcija svojom obilnošću prevazilazila restoranske standarde, Pol je zaključio da je Klaus Marso više nego sit. Upravo kada se okrenuo ka Adel, koja je takođe jela sa velikim By Praetorious


51 apetitom, sa ulice se jedva čujno oglasio automobilski alarm. Međutim, kako je njegov zvuk bio prepoznatljiv, Klaus ga je odmah povezao sa svojim automobilom. Oh, neko pokušava da mi ukrade kola! – uspaničeno je uzviknuo, hitro ustao od stola i očekivanom brzinom izjurio napolje. —

Ovo je tako neprijatno... – mrmljao je Pol, gledajući za Klau-

som. —

Nadam se da će sve biti u redu.

Uzalud se tome nadate, gospodine Blanže – Adel je umorno izgovorila, odlažući pribor za jelo. – Ovakve stvari mogu sasvim da poremete mogabrata. Čak i ako otkrije da je sa kolima sve u redu. Znate, on teško podnosi situacije u kojima trpi štetu zbog tuđe nesavesnosti. —

Odlično, Pol se maliciozno radovao. Verujte mi, gospođice Marso, imam potpuno razumevanje za takvu osetljivost vašeg brata – izjavio je saosećajno, gušeći radost u svom glasu. – Prirodno je da se čovek uznemiri kada ga neko ugrozi. Većina ljudi živi pomireno sa potencijalnim opasnostima i ovakvi slučajevi ih ne uznemiravaju previše. Pohvalno je što vaš brat odbija da situacije, izazvane ljudskom nesavesnošću, prihvati kao realne i svakodnevne. —

Možda to i jeste pohvalno, ali... Klaus je tako komplikovan. On je jezivo principijelan, a to može da opterećuje. Evo ga, vraća se! – uzviknula je Adel, ugledavši brata kako ulazi u restoran. —

Huligani! – procedio je Klaus kroz stisnute zube, drhteći od

besa. — Nikoga nisam video oko svojih kola, ali pretpostavljam da se mangupi kriju u okolini, kako bi ponovo pokušali da izvedu krađu. Žao mi je, Adel, više se ne usuđujem da ostajem ovde.

Uveravam vas, gospodine Marso, da se ovakve situacije retko dešavaju kada je u pitanju restoransko okruženje – objasnio je Pol, —

By Praetorious


52 lukujući u sebi zbog Klausove odluke da napusti restoran. Da, da... – uzvratio je on rasejano, gledajući pomno u lice svoje sestre. – Pretpostavljam kako bi i ti želela da kreneš kući, Adel? – više je predlagao, nego pitao. —

Nema potrebe da gospođica Marso ostavlja nedovršenu veče— ru – Pol je požurio da Adel olakša dilemu oko odlaska ili ostanka u restoranu. – Ako mi ona to dozvoli, ja ću joj praviti društvo dok ne završi sa jelom. — O, verujem da hoćete – Klaus mu se blago narugao, pre nego što mu je pružio ruku. – Do viđenja, gospodine Blanže. U slučaju da osigurate veću bezbednost na prilaznim ulicama oko restorana, potrudiću se da vas, kao glavnog kuvara, preporučim svojim poznanicima.

Bio bih vam veoma zahvalan na tome, gospodine Mćirso. Do — viđenja! Pol mu je uputio pozdrav koji je zazvučao preterano veselo. Klaus ga je sumnjičavo pogledao, a onda se obratio svojoj sestri. Ostaješ, dakle? – upitao ju je namrgođeno, već uveren da će — dobiti odgovor koji mu se neće dopasti. —

Još samo nekoliko minuta – uzvratila je Adel, iznova podižući

escajg. Srećom, došla sam svojim kolima, tako da neću imati problema sa povratkom kući. —

Ipak, voleo bih da mi se javiš, kada stigneš.

Ne brini, Klaus, učiniću to.

Klaus je rezignirano uzdahnuo i napustio restoran, a Pol je, sav radostan, živahno seo na njegovo mesto.

By Praetorious


53 *** Pa, gospođice Marso... – značajno je otezao, dok je oslovljavao Adel. – Kako vam se dopada piletina na provansalski način? —

Našavši se nasamo sa Polom, na neutralnom terenu, Adel je osetila čudnu tremu u sebi. Ona je bila veoma podsticajna i razlikovala se od svega što ju je, do tada, obuzimalo u društvu muškaraca koje je smatrala dopadljivim. Utroba je krenula da joj lagano podrhtava, a čitavo telo je vapilo za oslobođenjem. Znala je da će se, protivno zdravom razumu, upustiti u koketiranje sa Polom. On ju je neverovatno lako navodio na to. Kako mi se dopada? – ponovila je pitanje, lako uzdahnuvši. – Piiznaću vam da odavno nisam probala ovako ukusno i maestraino pripremljeno jelo. Čudi me da je gospođa Blanže onako vitka, s obzirom na vašu kuvarsku veštinu – naterala je sebe da učini poslednji pokušaj i njime podseti Pola daje oženjen. —

Zamislite, mojoj supruzi se ne dopada kako ja kuvam. Ona voli jednostavu i brzo pripremljenu hranu, a najčešće se zadovoljava običnim sendvičem. Da li će vam smetati ako vam se pridružim u jelu? Čini mi se da je u kuhinji ostalo malo te divne hrane. —

Naprotiv! Prijaće mi da večeramo zajedno! – Adelje nehotice priznala. –Uvek je lepše jesti u društvu – brzo je dodala, nadajući da objašnjenje nije stiglo prekasno. —

Ali, stiglo je. Pol se topio od sreće, dok je posmatrao kako se Adel smušeno osmehuje. Pozvao je jednog kelnera i zamolio ga da mu iz kuhinje donese ono što je preostalo od specijaliteta, kao i čašu za vino. Vaš brat ima čudnu kombinaciju imena i prezimena, gospođice Marso. – Pol je odmah započeo razgovor. – Klaus je nemačko ime, dok Marso zvuči kao da je francuskog porekla. —

Klausova i moja majka je Nemica, dok je otac Francuz – Adel By Praetorious


54 je razrešila dilemu. – Kako su se upoznali u Švajcarskoj, rešili su da tu i nastave zajednički život, s obzirom da je ovde populacija multietnička. —

Nadam se da su vam roditelji živi? – Pol je oprezno upitao.

Da, živi su i, srećom, zdravi. Nakon što su se oboje penzion— isali, preselili su se iz Ženeve u Sent Galen, gde se bave prodajom suvenira turistima. Pitao bih vas nešto, gospođice Marso, ali se plašim da ću zvučati indiskretno. —

Da? – Adel ga je podstakla da nastavi.

Kakav je brak vaših roditelja? Tačnije, voleo bih da znam da li ste iz njihovog iskustva stekli uvid u bračne zakonitosti? —

Na Adelinom licu se pojavio osmeh, koji joj je neobično ozario čitavo lice. – Moji roditelji imaju zdrav brak, ali ne i uzoran, rekla bih. Često se svađaju, jer imaju različite naravi. Moja majka je potekla iz porodice u kojoj se cenila uzdržanost, dok je otac odgajan među ljudima koji su imali potrebu da neumomo razmenjuju nežnosti, u vidu zagrljaja, poljubaca i nežnih reči. I tako, mama je pomalo uskogruda i netolerantna, dok je tata čovek široke i tople duše. Mama je sklona prepirkama, tata je zadužen za izmirenja. Ljubav je ona koja briše sve različitosti među njima i koja čini njihov brak zdravim. Pol je već imao na umu novo pitanje, ali je na kratko zaćutao, jer je kelner krenuo da mu servira večeru. Kako je njegovu čašu napunio, a Adelinu dopunio vinom, odmah je svoju podigao uvis, na zdravicu. Nazdravljam vašim roditeljima, gospođice Marso, i njihovoj dugogodišnjoj uzajamnoj ljubavi! —

Hvala – Adel se ljupko nasmešila, i sama podižući čašu.

Kucnula ju je o Polovu, prinela je ustima i otpila veliki gutljaj vina. Bila je to druga čaša koju je ispijala, a već nakon prve je bila blago omamljena. – Mm... Ovo vino je izvrsno – nije odolela da se izjasni. By Praetorious


55 Molim vas, nastavite svoju večeru –predložio je Pol, krećući da jede. – Dozvolite mi da pogodim – nastavio je razgovor, nakon što su oboje uzeli po nekoliko zalogaja. – Vaš brat je nasledio majčinu narav, a vi očevu? —

Da! Odnosno ne! – brzo se ispravila, plašeći se da Pol ne protumači pogrešno njeno priznanje o sličnosti sa ocem. – Verujem da smo Klaus i ja nasledili po nešto i od očeve i od majčine naravi. —

Da li je Klaus oženjen?

Ne, ali je u ozbiljnoj vezi sa jednom operskom pevačicom.

Hm, zašto me to ne čudi? – Pol se usudio da se našali. – A vi, gospođice Marso? Kada ćete vi uploviti u bračne vode? —

Postavio je to pitanje nehajnim tonom, sekući meso i gledajući u tanjir. Ipak, napeto je iščekivao odgovor. Na trenutak se uplašio da će čuti „uskoro!”. „Već sam verena i sada čekam pogodan dan za venčanje.” Međutim, u sledećem naletu misli, shvatio je kako je ona pouzdano sama. Mnogi znaci su otkrivali njen usamljenički život, njeno nepripadanje nekom muškarcu. Pre svega, u restoran je došla sa bratom, a potom, u očima joj se ogledala žudnja za ljubavlju. Nikad – do Pola je, neočekivano, dopro odgovor kome se najmanje nadao. —

Pogledao ju je zapanjeno. – Zbog čega to kažete? Ja... – iz Adelinih grudi se oteo dubok uzdah. – Bojim se da su moja očekivanja, po pitanju braka, pomalo preterana. Sumnjam da će bilo koji muškarac uspeti na njih da odgovori. —

Pa, to je sasvim jasno... – rekao je Pol sa razumevanjem. – Vi toliko znate o braku i odnosima među partnerima... Logično je da očekujete nekoga ko će se uklopiti u vaše visoke standarde. Moja preporuka vam je da ne odstupate od njih. —

Upitno zagledana u Pola, Adel je neko vreme ćutke razmišljala o savetu kojeg je upravo dobila. – Zaista tako mislite? By Praetorious


56 —

Da.

Ali, ljudi sve više i sve češće pristaju na kompromise...

Vi to ne morate – izjavio je ubedljivo.

Adel je iznenađeno izdigla obrve. – Zar me doživljavate kao osobu koja se izdvaja iz proseka? Vi ste svakom svojom osobenošću daleko od bilo kakve prosečnosti, gospođice Marso – toplo joj je poručio. —

Zato što radim kao bračni savetnik?

Ne, već zato Što ste neverovatno senzibilna žena. Vi niste svakidašnja osoba i vaš partner ne bi trebalo da bude takav. —

Adel je nepogrešivo osetila kako joj prijaju Polove reči. Na trenutak se osetila posebno zbog njih. – Želim nešto da vam priznam, gospodine Blanže... Od svih ljudi koji me poznaju, vi ste mi jedini sugerisali da održim svoje visoke standarde, po pitanju izbora partnere. Svi ostah, počev od moje majke, mi preporučuju da ih se odreknem, u ime osnivanja porodice. Divno je imati porodicu – Pol je morao da se složi sa tim. – — Ipak, verujem daje samoća prihvatljivija od lošeg braka. —

I ja verujem da je tako.

Recite mi, gospođice Marso, šta je ono što očekujete od jed— nog muškarca? – Pol je odlučio da otvori još jednu prečicu do Adelinog srca. Ona se nežno i pomalo stidljivo osmehnula. Na usnama joj je ležao odgovor „očekujem da liči na tebe”, a popijeno vino ju je nagonilo da to i prizna. Pravi odgovor je da mnogo očekujem od jednog muškarca– na kraju je uspela da se izbori sa opasnim uticajem blagog pijanstva. – Ono na čemu bih prvo insistirala je uspostavljanje bliskosti sa partnerom. Bliskost je najveći kvalitet koji dvoje ljudi mogu da postignu. Pod njom podrazumevam iskrenost, otvorenost, poverenje, —

By Praetorious


57 razumevanje, razmenu emocija. Smatram da su duge veze, a posebno one bračne, nezamislive bez ostvarivanja bliskosti. Ne sumnjam da ste kvalifikovani za ostvarivanje svih kompo— nenti, koje bliskost podrazumeva, gospođice Marso – Polov glas je bio toliko dubok i nežan, da ju je gotovo ljubio njime. –Nažalost, više je nego jasno da ste jedinstveni, kao takvi. Ne poznajem previše ljudi koji bi se mogli tretirati kao osobe sposobne da ostvare i očuvaju bliskost sa svojim partnerom. Da, takvi ljudi su retki – sanjalački je uzdahnula, bolno svesna apsurdnosti činjenice da jedan od takvih ljudi sedi pred njom, ali sa burmom na ruci, – Možda bi ih bilo i više, da se ne boje. Strah od us– postavljanja bliskosti potiče iz straha da ćemo biti povređeni. Uvek postoji mogućnost da nam ljubav ostane neuzvraćena, da naše mišljenje ne bude podržano, da naša različitost bude ismejana. Uglavnom, dublji odnos zahteva više bliskosti, a ona sa sobom povlači i veću mogućnost da budemo povređeni. —

– Znači, tražimo za vas jednog neustrašivog muškarca, koji žudi za bliskošću sa voljenom osobom i ne beži od nje, jer zna gde se krije „prava nagrada”. Adel je na trenutak ostala bez daha. Zar je moguće da je Pol Blanže mogao sve da razume, pa čak i da dopuni njene stavove? I zar je moguće da je, takav kakavjeste, oženjen?! Moram da idem – izjavila je naprasno i krenula da pakuje sitnice u svoju torbicu. —

Mogli bismo da popijemo kafu – uzaludno je predlagao, unapred znajući da je Adel odlučna u nameri da napusti restoran. —

Osećao je njenu uznemirenost i nadao se da je istog porekla kao i njegova. Hvala na ijubaznoj ponudi, ipak, moram da je odbijem – mrmljala je oborene glave. —

Danijel... – Pol je oslovio mlađeg kelnera, koji je upravo prolazio pored njihovog stola. – Budi ljubazan i pozovi mi taksi. —

By Praetorious


58 Ja ću vas odvesti kući – ponudila je Adel, nehotice podležući potrebi da još neko vreme provede sa Polom. —

– To je lepo od vas, gospođice Marso. Prihvaliću vašu ljubaznu ponudu. Dozvolite mi da na trenutak odem u kuhinju, tamo sam ostavio jaknu. —

Naravno, samo izvolite.

Čim je Pol ušao u kuhinju, Danijel ga je podozrivo pogledao. – Zakleo bih se kako sam video da si danas došao u restoran svojim kolima, Pol. Glasno se nasmejavši, Pol je udario Danijela po ramenu. – To ona predivna dama sa kojom sam večerao ne mora da zna, zar ne? – upitao je vragolasto, obukao jaknu i izašao iz kuhinje. *** Sudbina... Adel nikada nije razmišljala o njoj. Smatrala ju je izgovorom promašenih ljudi. Međutim, dok je vozila svoj „reno klio” ka Polovoj kući, svoju sudbinu je gorko oplakivala i prozivala se njenom žrtvom. Smatrala je pravom ironijom sudbine to što je vozila Pola Blanžea kući, njegovoj supruzi, a istovremeno želela da ode sa njim u nepoznato, bilo kuda, gde bi mogli da budu zajedno. Zašto je sve bilo tako komplikovano, podlegla je potrebi da jadikuje u sebi. Zašto je Pol bio oženjen, on, koji je govorio njenim jezikom, koristio i razumeo istu terminologiju kojom se i sama služila, postavljao prava pitanja, i umeo da sluša bolje od bilo čije, pa i njene, majke? Pol ju je jedini podržao kada je govorila o potrebi ostvarenja bliskosti među partnerima. Svi muškarci iz njene prošlosti, odbijali su ulaženje u intimne razgovore, tretirajući ih kao nepotrebne ili filozofske. Pritom su bili potpuno nemoćni da joj pruže sve što je tražila od By Praetorious


59 njih. Pol Blanže je mogao da joj pruži i više od onoga što je očekivala od partnera. On se nije plašio da bude iskren, bio je u stanju da otvoreno diskutuje o svojim emocijama, odavao je utisak čoveka od poverenja. Bio je pažljiv i nežan, spreman da se prilagođava, da ugađa, odlikovao se saosećajnošću i nesebičnošću. Na kraju, bez oklevanja je duboku bliskost među partnerima proglasio kao ljubavnu nagradu. Adel ga je već doživljavala kao provereno divnog muškarca. Ali, pored toga što je bio divan, Pol Blanže je bio i – oženjen! A ona je bila zadužena za očuvanje njegovog braka! Zar se to nije moglo smatrati obmanom sudbine?! Evo, ja ovde stanujem! – uzviknuo je Pol, pravilno uviđajući — da je Adel utonula u misli i samim tim bila spremna da produži dalje niz ulicu, bez zaustavljanja na njegovom broju. Da, naravno – izgovorila je Adel smušeno, zaustavljajući automobil. —

Jesenja noć je bila gusta, ali je ulično osvetljenje dozvoljavalo uvid na okolne kuće i prilazne travnjake. Adel je pogledala ka Polovoj nevelikoj, prizemnoj kućii sa čuđenjem konstatovala da je u mraku. Nije uspela da obuzda sebe i pogledala je na sat. – Moja supruga ima kasnu predstavu u pozorištu – objasnio je Pol, čitajući Adeline misli. Po ko zna koji put je osetio nelagodnost što laže Adel, međutim, smatrao je svoje laži za dozvoljene i opravdane, jer su vodile ka čarobnom cilju, ka rađanju jedne ljubavi. Već je sav bio obuzet njome, a radosno je slutio da se ona lagano budi i u Adel. Poželeo je tada da joj prizna svoje ushićenje, svoju razgaljenost zbog začetka nečega što će im oboma izmeniti i obogatiti život. Ali, sve je još uvek bilo neizvesno, postojala je mogućnost da njihova priča ne dobije srećan kraj. Znao je da još neko vreme mora da se drži laži o braku sa Sali, kako bi se Adelina osećanja još više razvila. Nije smeo da napravi nijednu grešku. Svaka je mogla da bude By Praetorious


60 kobna, da ga skupo košta. I, baš kada je došao do tog zaključka, napravio je pogrešan potez. Okrenuo se ka Adel kako bi joj uputio pozdrav i odmah se blago stresao, shvativši da je ona takođe licem okrenuta ka njemu i da ga posmatra. U polutami koja je obavijala unutrašnjost automobila, njene oči su čudesno iskrile, u njima su se budili, jedan za drugim, treperavi plamičci. Usne su joj lagano podrhtavale, Pol je slutio njihovu žeđ za njegovim poljupcima. Strast je naglo prokuljala iz njega i on je silovito privukao Adel na svoje grudi. Stegao ju je u čvrst zagrljaj i spojio svoje usne sa njenima u vatreni, nimalo oklevajuči poljubac. On je od prvog trenutka probudio njihovu požudu, učinio je da ih ošamuti njena jačina. Porušio je mnoge barijere među njima i neraskidivo ih povezao, hrabro se obračunavajuči sa svim onim što mu je prkosilo. Jače od vina koje je nezadrživo strujalo njenim venama, Adel je opijala slast Polovih poljubaca. Uzvraćala mu ih je bez stida, sa velikim uživanjem. Čitavim bićem je bila predana trenucima u kojima je dozvolila da je preplavi bujica emocija. Znala je, bila je spremna da mu se preda, cela, zauvek. Njemu, koji će možda već te noći voleti Sali, svoju suprugu. Naglo se odmakla od Pola i prekrila rukom svoje usijane usne. – Oprostite mi, gospodine Blanže... – jedva je izgovorila, boreći se sa ubrzanim dahom. – Plašim se da mi je vino udarilo u glavu. Učinila sam nešto nedopustivo. Zamolila bih vas da budete džentlmen, kakav i jeste, i da zaboravite ovo što se dogodilo. Još uvek gladan Adelinih usana, Pol je naterao sebe da obuzda svoju želju za njima. – Budite bez brige, gospođice Marso – nežno joj je poručio, toplo se osmehujući. – Nikada neću zloupotrebiti ovo što se upravo odigralo među nama, ali, odbijam da to i zaboravim. Hvala vam na vožnji. Laku noć! – Gospodine Blanže! – viknula je Adel, međutim, Pol je već izašao By Praetorious


61 iz automobila i zatvorio vrata za sobom.

VIII Stid, bes i samoprekor, činili su zbir emocija koje su potresale Adel zbog razmenjenih poljubaca sa Polom. Te emocije su iz minuta u minut postajale sve teže podnošljive, a kulminirale su u ponedeljak, kada je došla na posao, i suočila se sa najteže podnošljivom činjenicom da je narušila poslovni kodeks. Gušilo ju je osećanje stida, dok se pozdravljala sa svojim kolegama i skrivala pogled od njih, plašeći se da oni u njemu ne otkriju greh koji je počinila. Toliko je snažno osuđivala sebe da je bila neutešna, ni u čemu nije mogla da pronađe opravdanje za svoj sramni postupak. Od rastanka sa Polom ju je bolela glava, a nervi joj postajali sve tanji. Osečala je da podleže neurozi, bila je rastrojena, kao nikada ranije u životu. Mučila su je mnoga neprijatna osećanja, a ona nije mogla da odredi koje je najdominantnije. U subotu uveče je osećala samo blagi samoprekor, međutim, kada se probudila u nedelju ujutru, postala je kompletno svesna težine onoga što se odigralo između Pola i nje. Prezrela je samu sebe i čitavog dana nosila u grudima snažan osećaj krivice. U ponedeljak ju je, pored svega, savladao i bes, kakav nikada ranije nije osetila. Osim na sebe, Adel je bila besna i na Pola, jer ga je doživela u novom svetlu, kao prevaranta koji ljubi drugu ženu, dok se istovremeno bori da sačuva svoj brak. I, što je predstavljalo najbolniju istinu, žena koju je ljubio je bila ona koja je trebalo da mu pomogne u borbi za očuvanje braka! Ni dve popijene tablete protiv glavobolje nisu pomogle Adel da odagna glavobolju koja ju je neprekidno mučila više od trideset časova. Ona je, naprotiv, jačala, jer se neumitno približavao čas, predviđen za sastanak sa Polom i Sali Blanže. By Praetorious


62 Sali Blanže! Adel je tek tog jutra shvatila da je o njoj najmanje raz– mišljala. Začudo, nije smatrala da se ogrešila o nju, time što se ljubila sa njenim mužem. Ali je zato imala snažno uverenje da se Pol ogrešio o svoju suprugu! Uh, kako je mogao da je izneveri, ljubeći se sa drugom ženom, njoj iza leđa?! Adel je kiptela od besa pri pomisli da je Pol prevrtljivac, kao i većina drugih muškaraca. Nije mogla da dočeka trenutak u kojem će ga videti i sasuti mu u lice da je najobičniji preljubnik! Ostalo je još samo nekoliko minuta do predviđenog dolaska bračnog para Blanže i Adel je prišla prozoru, kako bi se, pogledom kroz njega, bar malo primirila, pre nego što ugleda pred sobom Pola. Međutim, ono Što je ugledala, sledilo joj je dah. Sali i Pol Blanže su trčali jedno drugom u zagrljaj, a kada su se sreli, stegli su se iz sve snage, razdragano se smejući! Zatvorila je oči, nemoćna da gleda kako Pol odiže Sali od zemlje i vrti je oko sebe. Tada se suočila sa istinom, koja ju je svu porazila: bila je zaljubljena u Pola Blanžea. Teško uzdahnuvši, Adel se odmakla od prozora, prišla svojoj radnoj stolici i nemoćno klonula na nju. Šta sada da radim, uzaludno je pitala sebe, znajući da odgovora na to pitanje nema. Iako zabranjena, ljubav prema Polu je bila previše jaka da bi je mogla sputati. Ona ju je plašila, ali istovremeno i oplemenjivala. Nije se dala poricati, niti gušiti. Bila je osuđena da traje, da se opire i razumu i svim poslovnim kodeksima. Samo je izvesnost skorog ulaska u kancelariju bračnog para Blanže sprečavala Adel da brizne u plač. Nakon svih uništavajućih emocija koje su je sluđivale od subotnje večeri, sada ju je preplavila i tuga. Volela je, a to je morala da krije. Tužno. Kako bi život bio divan kada bi mogla da poveri Polu svoju ljubav... A tek ako bi i on voleo nju! Zabranila je sebi da se zanosi uzaludnim maštanjem, Ispravila je leđa i zauzela službenu pozu, očekujući dolazak bračnog para Blanže. Nakon nekoliko trenutaka intenzivne koncentracije, poverovala je da je spremna za suočenje sa njima. By Praetorious


63 *** Potpuno neplanirano, Sali i Pol su istovremeno, svako svojim automobilom, pristigli na parking pred zgradom braenog savetovališta. Čim je ugledala Pola, Sali je povikala iz sve snage: – Hej! Pol! Znaš li šta ima novo?! Sinoć sam dala svoj prvi intervju! Molim?! – uzvratio je Pol zapanjeno, zaključavajući vrata „pežoa”. —

— Da! Zar to nije divno?! Hajde, čestitaj mi! – zatražila je radosno, raširila ruke i potrčala mu u susret.

Pol je, deleći Salinu sreću, i sam krenuo ka njoj raširenih ruku. – Čestitam! – ubrzo ju je vrteo oko sebe i cičao zajedno sa njom. – Ispričaj mi sve od početka! Dakle, ovako: sinoć je predstavu u kojoj igram gledala novinarka „Dnevnog žurnala", Simon Patrez. Ona je zadužena za pozorišnu kritiku, a samoinicijativno se bavi otkrivanjem glumačkih talenata. Kada proceni da je neki mladi i neafirmisani glumac talentovan i da je pred njim bogata karijera, Simon objavi intervju sa njim i najavi ga kao buduću zvezdu pozorišnih scena. Naravno, Simon očekuje od tog glumca da joj, kada postane slavan, uvek stoji na raspolaganju za davanje intervjua. —

To su sjajne novosti, Sali. Ali, ne i neočekivane! Nijednog trenutka nisam sumnjao da ćeš uspeti kao glumica! Ti si rođena za scenu! Uskoro će svi to da uvide, ne samo ta novinarka. —

Pol, dragi Pol... – Sali ga je nežno pomazila po licu. – Niko nije toliko verovao u mene kao ti... Uvek ću ti biti zahvalna na tome. Srećom, u međuvremenu sam dobila još jednog obožavaoca koji navija za mene. —

Žaka?

Da – Sali je zadovoljno potvrdila. – Žak je ubeđen da ću, jed— noga dana, završiti u Holivudu. By Praetorious


64 —

Prevarant jedan... Odnvek je želeo da živi u Kalifomiji...

Molim?

Pol se glasno nasmejao i pogurao Sali da krene ispred njega, ka vratima savetovališta. – Samo sam se šalio, ludice! Samo sam se šalio... Nedugo potom, ušli su u Adelinu kancelariju, ali sa potpuno izmenjenim izrazima lica. Sali je potisnula svoje oduševljenje i krenula da glumi veliku zlovolju, dok se Pol uozbiljio. Adel, koja je očekivala ulazak izmirenog i zaljubljenog bračnog para Blanže, nekoliko trenutaka ih je zgranuto posmatrala, pitajući se šta je, u njihovom slučaju, uslovljavalo tako nagle promene raspoloženja. Ona sama, jednostavno, nije znala šta da misli o svemu. Blanžeovi su predstavljali jedinstven slučaj, čije rešenje nije bilo lako dokučiti. Dobar dan – suvo ih je pozdravila, prateći sa čudom kako — zauzimaju svoja mesta pred njenim stolom, držeći leđa okrenuta jedno drugom. —

Kako za koga – Sali je drsko uzvratila i nadmeno isprsila

grudi. Dobar dan, gospođice Marso – Pol ju je toplo pozdravio, podležući želji da joj pošalje jedan zavodljiv pogled. —

Uočivši ga, Adel je vidno ustuknula. Tog trenutka je iznova proživela svako neprijatno osećanje, koje ju je gušilo prethodnih dana. Stid i samoprekor, sve je ponovo bilo tu, ali sada začinjeno malenom dozom zadovoljstva. Jer, Pol je istrajavao u svojoj naklonosti prema njoj, a ta naklonost ju je nedozvoljeno radovala. — Prevara! – Adel je neočekivano udarila rukom o sto, najednom obuzeta svežom količinom besa. – Šta mislite o prevari pod okriljem braka, gospodine Blanže?

Polje iznenađeno izdigao obrve, čudeći se količini Adeline ozlojeđenosti. Sali ju je takođe podozrivo pogledala, ne znajući kako da By Praetorious


65 protumači ispad jedne standardno staložene osobe, Ja... – zamucao je i počešao se po nosu. – Načelno sam protiv prevare. Kada sam stupao u brak sa Sali, verovao sam da će moje srce, sa nesmanjenom odanošću, kucati samo za nju, dvadeset i četri sata dnevno. Sada se bojim da to više nije tako... —

Slušaj me dobro, dragi moj mužu! – Sali je naglo skočila na noge i preteći uprla kažiprst ka Polu. – Ako čujem da si švrljao okolo, dok smo još u braku, nećeš se dobro provesti! Otići ću u tvoj restoran sa bubašvabom u tegli, izvadiću je na tanjir i zauvek te diskreditovati kao kuvara! —

Da li to znači da ste vi za doslednu bračnu odanost, gospođo Blanže? – Adeljuje pribrano upitala. —

Naravno da jesam! – potvrdila je Sali vatreno, iznova sedajući u fotelju. – Ja verujem u bračni zavet! Nezamisliva mi je pomisao na mogućnost da moj suprug, pored mene, ima još i ljubavnicu. Veoma mi je važno da znam da Pol pripada samo meni, a i ja samo njemu. —

Prevara ne mora da podrazumeva samo ulaženje u seksualne odnose sa vanbračnim partnerom, već i poklanjanje emocionalne naklonosti osobi koja nije vaš supružnik – objasnila je Adel. – Šta smatrate težim činom, gospođo Blanže? —

Ne bih volela da doživim nijednu od te dve vrste prevare od Pola, jer ću ja njemu, dok smo u braku, biti vema dušom i telom. —

A vi, gospodine Blanže? – Adel se sa oklevanjem okrenula ka

Polu. Naravno da se težom prevarom smatra poklanjanje osećanja osobi koja nije naš supružnik – Pol je imao spreman odgovor. – Ali, kako da sprečimo buđenje tih osećanja? Zar je moguće kontrolisati sopstveno srce? —

Adel je pravilno naslutila da je Pol pitanje uputio njoj lično, a ne bračnom savetniku, koji je dobijao platu za pružanje odgovora. Uostalom, kakav je odgovor i mogla da mu ponudi, kada je nedavno i sama imala sličnu dilemu? By Praetorious


66 Razmenila je direktan pogled sa Polom i iznova postala zasuta bujicom nežnosti iz njegovih očiju. Ta nežnost ju je smekšala i njen izraz lica se nehotice izmenio. Gospodine Blanže... – meko ga je oslovila, – Maločas ste rekli da ste ušli u brak sa određenim očekivanjima i da su ona sada izmenjena. —

Da?

Objasnite vašoj supruzi na koja očekivanja, sem onih već spomenutih, nije odgovorila. —

Pol se okrenuo ka Sali, a ona je oholo izdigla bradu. – Draga Sali, priznajem da su moja očekivanja bila pomalo preterana, za današnje bračne standarde. To je zato što sam imao toliko toga da ti pružim i verovao kako je moguće da sve to dobijem zauzvrat. Nadao sam se da ćeš biti moj izvor snage, moje životno nadahnuće. Očekivao sam da ti budeš ona koja će me podsticati da nastavim i kad mi svi budu govorili da odustanem. Trebala mi je žena koja će me učiti kako da istrajem i na onom putu, za koji nisam siguran gde će me odvesti. Priželjkivao sam da ćeš biti velikodušno usredsređena na moje najbolje osobine, i istovremeno umeti da žmuriš na one najgore – zastao je i kratko slegao ramenima. – Nisam se prevario samo u tebi, Sali. Nažalost, primećujem da su i bračni odnosi naših poznanika veoma površni. Bio sam ubeđen da je jedan muškarac, sa ženom pored sebe, u stanju da od života napravi čaroliju, da svaki trenutak oboji strašću i učini je prirodnom kao disanje. Međutim, ljudi ne veruju u čarolije, baš kao ni u mogućnost življenja sa strašću, sa dubokom posvećenošću svemu što dvoje Ijudi rade zajedno. I pored toga što sam već odavno shvatio da ti, Sali, nisi u stanju da se uskladiš sa mojom predstavom hračnog života, moram da ti kažem da je se ja neću odreći!

By Praetorious


67 *** Nakon onoga što je Pol izgovorio, Adel je postala svesna jedne zastrašujuće činjenice: ako bude nastavila da ga sluša kako govori o braku i životu uopšte, potpuno će izgubiti glavu za njim. Za sada je bila beznadežno zaljubljena u njega i smatrala ga je za divnog čoveka sa mnoštvom kvalitetnih osobina koje je visoko cenila. Ali, sa svakom njegovom rečju, padala je u sve dublji bezdan! I to ne sama! Vukla je za sobom i bračni par Blanže! Sve je to moralo da se spreči. Nešto joj je govorilo da će Pola doživotno voleti i oplakivati, međutim, više nije smela da ga viđa. To je značilo kako će biti prinuđena da napusti posao, možda čak i čitav grad. Palo joj je na pamet kako bi mogla da se odseli u Sent Galen, i privremeno živi kod svojih roditelja, dok ne nađe novi posao i sopstveni smeštaj. Sali se značajno nakašljala i Adel je obratila pažnju na nju. Čudilo ju je njeno grubo i nabusito držanje. Pored sebe je imala predivnog muškarca, a ona čak nije znala ni da li ga želi. Zbog toga je teško mogla da obezbedi bilo čije poštovanje. Tek da bi prekinula tišinu, upitala ju je šta misli o onome što je njen suprug izgovorio, ali nije imala dovoljno koncentracije da je sluša. Krišom je posmatrala Pola, opraštajući se od njega. U dnu srca je osećala bol zbog njihovog rastanka i znala je da ni samom Polu neće biti svejedno kada bude čuo da je ona otišla. Ne otišla, već pobegla. Žalila je što nikada neće saznati šta je ono, što Pol oseća prema njoj. Toliko joj je znakova svoje naklonosti poklonio, da ju je naveo da misli kako mu je, kao žena, simpatičnai interesantna. Njegovi poljupci subili jasni pokazatelji želje koju je gajio prema njoj. Kada bude otišla, neće mu ostaviti drugi izbor, sem da je zaboravi i posveti se svojoj supruzi. —

Da li ste planirali proširenje porodice? – iznenada se dosetila By Praetorious


68 da upita. —

Da – potvrdio je Pol.

Ne! – Sali je bila kategorična.

Postavila sam glupo pitanje, Adel je prekorela samu sebe. Naravno da je Pol planirao da ima decu. On bi bio divan otac i njegova deca bi uživala pored njega. A Sali Blanže je verovatno više žudela da postane priznata i slavna glumica, nego majka. Samo na trenutak, Adel je dozvolila sebi da zamisli sebe kao majku Polove dece. Ta vizija joj je činila neodoljivom, baš koliko i neizvodljivom. Panično zaključivši kako ne sme da čuje više nijednu Polovu reč, Adel je, u nastavku razgovora, postavila Sali još nekoliko rutinskih i sasvim bezličnih pitanja. Upinjala se da sluša odgovore, iako joj je mašta sve više bujala i mučila je setnim slikama. Kraj sastanka je dočekala sa olakšanjem. Ponovo je ispratila Saii i Pola do vrata, ali se, toga puta, sa njima pozdravila brzopleto i pomalo rasejano. Dugo se opirala snažnoj želji da pritrči prozoru i baci poslednji pogled na Pola. Kadajoj je, nakon kratke i uzaludne borbe, podlegla, sve što je mogla da vidi, bilo je kako Sali uzlazi u jedan, a Pol u drugi automobil, i odlaze nekud različitim pravcima.

By Praetorious


69

IX jedina osoba, sa kojom je Adel mogla da razgovara o onome što joj se dešavalo, bio je Klaus. S obzirom da je on već prozreo njena osećanja, verovala je kako joj neće biti teško da mu do kraja poveri celu istinu. Pozvala ga je telefonom, jer je strahovala od direktnog suočenja sa njim. Klaus... – stidljivo ga je oslovila, kada je on odgovorio na poziv. – Da li si zauzet? Možemo li da razgovaramo? —

Zvučiš veoma loše, Adel – zaključio je Klaus zabrinuto. – Šta se dogodilo? —

Donela sam jednu odluku i želela bih da je tebi prvom — saopštim. —

Uh, tvoj ton mi se nimalo ne dopada. Treba li da sednem?

Pa, to ne bi bilo loše.

Evo, seo sam i čvrsto se držim za ručku fotelje. Slušam te.

Adel je napravila kratku pauzu, jer joj je bilo teško da govori. – Ja sam, kao što si i sam naslutio, zaljubljena u Pola Blanžea. Žao mi je ako si zbog toga razočaran u mene, Klaus. Znam da se duboko protiviš bilo kakvom vezivanju sa osobama u bračnom statusu. Ipak, očekujem da shvatiš kako je ovo što osećam prema Polu bilo jače od mene. —

Gluposti! Mogla si da...

Nemoj da me grdiš, Klaus – Adel je zatražila molećivo. – — Teško mi je. Nisam te pozvala kako bih slušala tvoje prekore. I sama znam da sam načinila neoprostivu grešku. Ono što sam želela da ti kažem je da odlazim. —

Molim?! Gde odlaziš?

Verovatno u Sent Galen. By Praetorious


70 —

Ali, zašto?!

Zato što ne mogu da se izborim sa onim što osećam prema Polu. Takođe, bojim se i onoga što Pol počinje da oseća prema meni. —

Kako si stekla to uverenje?

Mi... dozvolili smo sebi jedan trenutak opuštanja, u subotu uveče, kada smo se rastajali... —

Adel!?!

Samo smo se poljubili, ne padaj u vatru. Klaus, ja ne mogu više da živim u Ženevi. Pol i njegova supruga će verovatno još dugo morati da dolaze u savetovalište, a ja nisam u stanju da im pomognem. Ako bi ih samo prebacila kod drugog savetnika, morala bih da smislim neko valjano opravdanje za taj gest. Na kraju, nešto mi govori da sve to ne bi sprečilo Pola da i dalje kontaktira sa mnom. —

Dakle, ti veruješ da ti on uzvraća osećanja?

Ne znam u šta mogu da verujem, Klaus. Van savetovališta, — rekla bih da je Pol duboko zainteresovan za mene. Kada sedi u mojoj kancelariji, pored svoje supruge, Čini mi se da se svim silama upinje da sačuva njihov brak. Mislim da smo oboje pomalo zbunjeni i haotični zbog onoga što osećamo jedno za drugo. Oh, bože... – Klaus je oduženo uzdahnulo. – Kako je uopšte — došlo do svega toga? – pitao je više sebe, nego Adel. Da si upoznao Pola malo bolje, ne bi imao tu nedoumicu, Klaus. On je zaista neponovljiv. Dok razgovaramo, prosto me zasipa rečima iz kojih stičem uvid u njegove predivne osobine. Nakon svakog našeg susreta, odlazim sa sve jačim utiscima o njemu. Divim mu se i veoma ga poštujem. Da nije oženjen, ne bih oklevala da mu se udvaram, iako to uopšte nije moj manir. Slobodno mogu da kažem da ga smatram iđealnim muškarcem i da iskreno žalim što več pripada drugoj ženi. —

Adel... – Klaus ju je saosećajno oslovio. – Mogu samo da slutim kako ti je. Poznato mi je tvoje doskorašnje uverenje da nikada —

By Praetorious


71 nećeš pronaći muškarca sa kojim hi mogla da ostvariš kvalitetnu i trajnu vezu. Žao mi je što sada, kada se takav muškarac pojavio u tvom životu, ne možeš da budeš sa njim. I meni je žao, Klaus. Neizrecivo mi je žao – priznala je Adel kroz dubok uzdah. – Ljubav koju osećam prema Polu je lepa i čista, volela bih kadabih mogla daje istaknem kao zastavu, daje priznam čitavom svetu. Nažalost, moraću da je krijem i gušim je u sebi. A to ću moći da učinim samo daleko od Pola. —

Kako mogu da ti pomognem? – upitao ju je Klaus sa iskrenim, brat– skim razumevanjem. —

Nemoj da me osuđuješ – jednostavno je predložila.

Neću, ali, ne traži od mene ni da te podržim. Slažem se tvojom odlukom da napustiš Ženevu. Međutim, preporučujem ti da to ne bude zauvek. Iskoristi tih nekoliko nedelja u Sent Galenu kako bi razmislila o uzaludnosti svoje ljubavi, i vrati se rehabilitovana. Zaista ne mislim kako je nužno da se odseiiš odavde za sva vremena. Uostalom, potrebna si meni! —

Tebi niko nije potreban, Klaus – rekla mu je Adel šaljivo. – — Ipak, hvala ti. Misliću na tebe, draga sestro. Javi mi se uoči polaska, kako bih — ti poželeo srećan put i uručio ti pozdrave za naše roditelje. —

Učiniću to, Klaus, ne brini.

— Pozdravljam te, do tada! Zdravo, Adel! – Klaus joj je uzvratio pozdrav, nakon čega su oboje prekinuli vezu i spustili slušalice.

By Praetorious


72 *** Logično je da je Adel otpočela sa pakovanjem stvari već narednog dana. Roditeljima je javila da dolazi kod njih, jer joj je potreban odmor i promena ambijenta. Na poslu je zadržala mogućnost povratka, ne želeći da davanjem otkaza izazove nečiju sumnjičavost. To je odlučila da učini nakon isteka nekoliko nedelja, koliko je obično trajao godišnji odmor. Renata Kloder je pokušala da je isprovocira da joj otkrije pravi razlog naglog i neplaniranog povlačenja sa posla, ali je Adel uspešno odolela njenoj znatiželji. Jednostavno ju je zamolila da preuzme slučaj bračnog para Blanže i oprostila se sa njom. Svoj novi životni period, Adel je započela sa mučnim osećajem beznadežnosti. Tuga joj je pritiskala grudi i terala joj suze na oči. Nostalgija za Polom je postajala sve veća, baš kao i želja da ga vidi, da razgovara sa njim i još jednom mu strasno poljubi usne. Sredinom nedelje je naterala sebe da izađe iz kuće i ode do knjižare, kako bi kupila par časopisa. Nedopustivo mnogo je razmišljala o Polu i nadala se da če joj čitanje neobavezne literature pomoči da skrene misli na drugu stranu. Dok se približavala knjižari, sa nežnom setom se prisetila kako je u njoj prvi put ugledala Pola. Još tada je zapazila srdačnost i prijateljsku otvorenost njegovog lica. Prepoznala ga je kao čoveka od poverenja, ali se nije usudila da mu uzvrati na isti način, s obzirom da se nekoliko puta razočarala u ljude koje je smatrala prijateljima. Iskustvo ju je načinilo opreznom i nateralo izraz odbojnosti na njeno lice. Od ulaska u knjižaru ju je delilo samo nekoliko koraka i Adel je mahinalno, kroz stakleni izlog, pogledala u pravcu kase, za kojom je Žak obično stajao. Istog trenutka je kao sleđena zastala u mestu. Prizor koji je ugledala potpuno ju je paralizovao. Žak se ljubio sa Sali Blanže! Nepogrešivo ju je prepoznala, nije imala ni najmanju sumnju o By Praetorious


73 njenom identitetu. Bila je to Polova supruga! I ljubila se sa njegovim prijateljem! Taj predivni čovek je doživeo dvostruku prevaru, od supruge i od prijatelja. Kako su to mogli da mu učine?! Teško se povrativši od šoka, Adel se povukla unazad, kako je zaljubljeni par ne bi primetio. Još neko vreme ih je posmatrala, tek da bi zaključila da su im poljupci strastveni i da dele istu cigaretu. Potpuno preneražena onim što je viđela, Adel je nesigurnim korakom otišla do svojih kola i sela u njih. Tek tamo se prepustila istinskom saosečanju sa Polom. Zapitala se zašto se sve to dešava baš njemu, njemu koji nije zaslužio da bude povređen, već, naprotiv, da bude poštovan i voljen. Najjači napad gneva, Adel je doživela onoga trenutka, kada se prisetila reči Sali Blanže: ,,Ja verujem u bračni zavet! Nezamisliva mi je pomisao na mogučnost da moj suprug, pored mene, ima još i ljubavnicu. Veoma mi je važno da znam da Pol pripada samo meni, a i ja samo njemu. Dok smo u braku, Polu ću biti vema dušom i telom.” Pre nego što je shvatila šta čini, Adel je startovala motor i uputila se ka Polovoj kući. Osećala se dužnom da ispravi nepravdu, koja mu je pričinjena. Ono što je nameravala da učini nosilo je u sebi određeni rizik, međutim, bila je spremna da ga prihvati. Sva obuzeta besom i potrebom da istinom zaštiti Pola, Adel nije previše razmišljala o mogućim posledicama. U glavi joj je bila samo zamisao da Pola obavesti o onome što mu se radilo iza leđa. Žurila je da mu kaže kako je nezasluženo postao žrtva dvostruke prevare i to od dvoje ljudi prema kojima je gajio najveće poverenje. Uostalom, ona nije više bila bračni savetnik, već neutralna poznanica, i mogla je da se, u cilju dobre namere, umeša u nečiji brak.

By Praetorious


74

X Brzim koracima je prešla prostor od automobila, do ulaznih vrata Polove kuće. Odlučno je pritisla zvono, napeto iščekujući da joj Pol otvori vrata. — Pol! – uzbuđeno ga je oslovila, ugledavši ga na pragu. Ljupko se udarila po čelu i samoprekorno odmabnula glavom. – Gospodine Blanže, htela sam da kažem. Moram pod hitno da razgovaram sa vama!

Pola je dovoljno zbunjivala već i sama Adelina pojava pred njegovim vratima, dok su ga njeno usplahireno lice i duga, raspuštena kosa, potpuno zatekli. Nije se osećao dovoljno pripremljenim za odupiranje tako divnim prizorima. Upravo je upoznao još jedno od mnogih Adelinih izdanja i ono mu se učinilo najprivlačnijim. Poželeo je da je zagrli i privuče je sebi, i da joj potom predloži da zaboravi na ono, o čemu je želela da razgovaraju. Ali, Adel je zvučala previše dramatično, da bi mogao sa mirom da odignoriše ono što je imala da mu kaže. — Uđite, gospođice Marso – povukao se u stranu i propustio je u kuću. – Šta vas je toliko uznemirilo? – pribrano je zatražio objašnjenje, kada su u predsoblju stali jedno nasuprot drugog.

U pitanju je jedna veoma, veoma delikatna stvar – Adel je namemo napravila kraći uvod, želeći da pripremi Pola za šokantno otkriće. – Žao mi je što ovo moram da vam kažem, gospodine Blanže, ali maločas sam videla vašu suprugu Sali i vašeg prijatelja Žaka kako se ljube! —

Zbog razlike između spoljašnje temperature i one kućne, stakla na Adelinim naočarima su se potpuno zamaglila. U želji da joj vidi oči, Pol joj je bez ikakve najave skinuo naočare sa nosa i ostavio ih na obližnju policu. Potom je krenuo da joj prilazi, pogledom joj najavljujući šta želi da učini. —

Od kada sam ti prvi put poljubio usne, umirem od želje da to By Praetorious


75 učinim ponovo – mrmljao je zaneto, ne uspevajući da obuzda svoju potrebu za njom. – Zašto bih se borio sa sobom, kada su moja osećanja časna? Da li ste čnli šta sam rekla?! – kriknula je Adel panično, uzmičući pred Polom. – Supruga vas vara, gospodine Blanže! —

Pa?

Rekla je da tako nešto nikada ne bi mogla da učini, da vam je vema dušom i telom! Lagala vas je i pravila vas budalom! —

Ne hajem mnogo za tim.

Molim?!

Zar do sada nisi shvatila da je ne volim?

Adel više ništa nije shvatala, a najmanje joj je bilo jasno zbog čega je Pol gleda sa upozoravajučom količinom požude u očima. Ispružila je ruke ispred sebe, kada je osetila da je leđima dotakla zid. Najgore što možete da učinite je da ponovite grešku vaše supruge! Uzajamna prevara vas neće nigde odvesti! —

Divno je to što si došla da me upozoriš, Adel. Hvala ti. Ovoga jutra nisam mogao da zamislim bolju stvar, od toga da mi se ti pojaviš pred vratima. —

Još uvek nije trenutak da se vi i vaša supruga okrećete drugim — partnerima, gospodine Blanže! Sada je najpotrebnije da razgovarate i pokušate da budete iskreni jedno prema drugom! Biću iskren prema tebi, Adel – promrmljao je Pol zavodljivo, lako slomio otpor njenih ispruženih ruku i pritisnuo je svojim telom. – Ti si prelepa žena, a danas si prosto neodoljiva. Već danima bez prestanka razmišljam o tebi, potpuno si me osvojila. Želim te ludo – jednostavno joj je poručio, pre nego što je sa puno dugo sputavane žudnje svojim usnama pritisnuo njene. —

By Praetorious


76 *** Adel je protestvovala, držeći čvrsto spojene usne. Gurala je Pola od sebe, ali je njen otpor polako postajao sve neuverljiviji. Pol je svojim nežnim, strpljivim i znalačkim poljupcima rušio sve brane i terao Adel da mu se prepusti. Držao ju je u čvrstom, muškom zagrljaju, ipak, osvajao ju je isključivo mekim pritiscima svojih usana, sa kojih je Adel mogla da pročita čežnju. Znala je da je Pol želi, baš nju, ne bilo koju ženu. Njegova potreba je delovala neodoljivo na nju i ona je rastvorila usne, uzvraćajući mu poljupce. Oni su joj odmah izmamili uzdahe, nagonili su je na kompletnu predaju. Kada je Pol krenuo suptilno da je miluje svojim osećajnim prstima, uvidela je da lagano gubi sposobnost rasuđivanja. Imala je sve manje snage da prekine njihovu ljubavnu igru. Na kraju, prošlo joj je glavom, njena ljubav prema Polu je bila iskrena i časna. Zar nije zbog nje polagala neko pravo na njega? Sa svakim novim Polovim poljupcem, Adel je postajala zaslepljena emocijama koje su se sve više gomilale. Po telu su joj se valjali talasi zadovoljstva, sve dok snaga tih talasa nije postala veća od svakog osećaja za kontrolu. Pol je to dobro osetio. Ne ispuštajući je iz zagrljaja, doveo ju je do prostranog kreveta i naveo je da legne na njega. Nadneo se nad nju i posednički je pritisnuo svojim telom. Sanjao sam o ovome od trenutka kada sam te ugledao – priznao je ostrašćeno, ne želeći da skriva svoju ludu želju od nje. —

Poljubio ju je na način koji je otkrivao intenzitet njegove požude. Nošeni jačinom te požude oslobodili su se odeće u nekoliko veštih, usaglašenih poteza. Naga tela im je tada ohavila lako prepoznatljiva, seksualna fluidnost, koja ih je nagonila da pristanu na sve, bez obzira na posledice. Adel je disala sve šumnije, predajući se sili ljubavi koja je bila By Praetorious


77 snažnija od njene volje. Oslobođena stega i normi kojih se do tada tvrdoglavo držala, sada je želela da sagori do kraja, zajedno sa Polom, sa kojim je prvi put osetila gubljenje svesti u ljubavnom zagrljaju. Čula je Polovo razneženo šaputanje, pre nego što ga je osetila u sebi. Telom joj je prošao iznenadni nalet topline, protresla ju je ljubavna struja. Pol je bio opčinjen njenom vrelinom, ona njegovom napetošću. Pregrejanih tela, voleli su se bez kočnica i opušteno sledili diktate svojih želja. Jedrili su rekom strasti, prepuštajući se njenim vrtlozima, doživljavajući bume ljubavne uzlete i stišavajući ih, kako bi došli do predaha. Kada ih je strast savladala, doživeli su dugotrajan i buran vrhunac svoje ljubavi, propraćen promuklim kricima i začinjen najintimnijim priznanjima. Nisu se razdvajali, dok se bura strasti u njima lagano stišavala. Njihov zagrljaj je tada postao još prisniji, jer su vođenjem ljubavi ostvarili nadgadnju svoje davno uspostavljene bliskosti. Seks su doživeli kao drugi oblik razgovora, onaj, koji je protkan neslućenim telesnim zadovoljstvima. Pol je još jednom utisnuo nežan poljubac na Adeline usne, toplo joj se osmehnuo i potom se odmakao od nje. – Ti i ja moramo da razgovaramo – najavio je lomnim šapatom. Dozvoli da se pre toga istuširam – zatražila je Adel, već osećajući kako je ponovo obuzima nelagodnost, sada jača neko ikada. —

Čekaću te – zavodljivo joj je poračio i pokazao joj na vrata ku-

patila. Plašeći se da pogleda u sopstveni odraz u ogledalu nad umivaonikom, Adel se kratko istuširala i brzo napustila kupatilo. Na vratima se mimoišla sa Polom, koji je takođe želeo da se istušira. Bio bih ti zahvalan ako bi skuvala kafu, dok se ja tuširam – — zatražio je, pražajući raku da bi je pomazio po licu. By Praetorious


78 Da, naravno, i meni se pije – slagala je, vrebajući trenutak u kojem će Pol zatvoriti vrata za sobom. —

Kada je on to učinio, brzo se obukla, pokupila svoje stvari i izjurila napolje. Želela je da pobegne od Pola, od sebe još više. Njemu više nije imala šta da kaže, a sebi više nije mogla da pomogne.

XI Zaslepljena suzama kojima nije dozvoljavala da se izliju na obraze, Adel je jedva videla kuda hoda, dok se brzim koracima udaljavala od Polove kuće. Za rekordno kratko vreme je već bila kilometrima daleko, ali samo fizički. Srce joj je ostalo kod Pola, njemu je pripadalo kao nijednom muškarcu pre njega. Ostavljala mu ga je zauvek, bez žaljenja, ostavljala mu je i svoju dušu, jer je bila srodna sa njegovom dušom. Sa sobom je ponela samo predivnu uspomenu, koja će je pođjednako tešiti i mučiti kada bude otišla daleko. A otići će još toga dana. Nakon ljubavi koju je vodila sa Polom i koja je učinila da se uspostavi kompletna bliskost među njima, Adel se i Sent Galen učinio nedovoljno dalekim od Ženeve. Poželela je da otputuje na sam kraj sveta, da se sakrije negde gde je niko ne bi mogao pronaći, a posebno Pol, sa svojim neraščišćenim bračnim statusom. Ni izdaleka nije mogla da pretpostavi o čemu je želeo da razgovaraju nakon što su vodili ljubav, ali je tema tog razgovora nije ni zanimala. Ako je nešto mrzela u životu, bile su to dvostruke igre, po čijem je završetku uvek ostajalo mnogo povređenih ljudi. Ona sama je već bila kao slomljena. U ušima su joj neprestano odzvanjali Polovi šapati, po koži je osećala njegove poljupce, u nozdrve joj se uvukao njegov miris. Telo joj je, iako zasićeno, i dalje žudelo za njim, želelo je da ponovo oseti onu razgaljujuću toplinu njegovog čvrstog zagrljaja, u kojem se osećala kao najsrećnija žena na svetu. By Praetorious


79 Za nju je predstavljalo pravo olakšanje to što je još prethodnog dana spakovalajedan deo stvari u kofere. Sada je te kofere samo dopunila, ne vodeći previše računa o tome šta pakuje u njih. Nije joj bilo važno šta će poneti u Sent Galen, tamo će joj nedostajati jedino Pol, ništa više. Isključila je struju i zatvorila ventile za vodu i grejanje, pre nego štoje izašla iz kuće sa dva velika kofera u ruci. Kofere je smestila u prtljažnik i sela za volan, osetivši se nestrpljivom da što pre napusti svoju kuću i čitav grad. Odmakla je niz uhcu jedva dvadesetak metara, kada je u retrovizoru primetila da se pred njenom kućom zaustavlja plavi „pežo”. Instinkt joj je poručio da je to Polov automobil. Parkirala je svoj „reno” iza jednog kombija i sačekala da vidi šta će se dogoditi. I zaista, ubrzo je ugledala Pola kako brzim hodom prilazi njenim vratima i svom snagom pritiska zvono. S obzirom da na zvonjavu niko nije odgovorio, krenuo je da kuca i udara skupljenom pesnicom o vrata. Na kraju je pokucao i na prozor, Adel je čula i kako je upomo doziva. Kao da nije verovao u to da je kuća prazna, celu ju je obišao, vireći usput u garažu. Adel se srce kidalo od bola dok ga je posmatrala kako, sav očajan, gleda u ulazna vrata, očekujući da se ona nekim čudom otvore. Ponovo je počela da plače, slomljena od tuge i beznađa. Žalila je i Pola i sebe, znajući da im je zabranjeno da budu zajedno, iako ništa nije bilo prirodnije od toga. Postojanje Sali Blanže ih je sprečavalo da se bar još jednom sretnu i ljudski se oproste jedno od drugog. Adel je sačekala da se Pol prvi udalji, a potom je i sama startovala svoj automobil. Međutim, osećala se loše, veoma loše, koncentracija joj je bila umanjena, a suze su joj u naletima mutile vid. U takvom stanju, nije bila sposobna za put do Sent Galena. Još jednom je zaustavila automobil da bi razmislila o tome gde bi mogla da provede noć. U svoju kuću više nije smela da se vrati, jer je znala da će je Pol ponovo potražiti. A ona više nije imala šta da mu By Praetorious


80 kaže. Imala je dve mogućnosti: da ode u hotel ili kod Klausa. Vrlo brzo je odustala od odlaska kod Klausa, plašeći se njegovih kritika za koje, toga dana, nije imala snage. Mogla je samo da zamisli šta bi joj Klaus rekao, kada bi mu poverila da je vodila ljubav sa Polom, iza leđa njegove supruge. Činjenica da je i ta supruga imala ljubavnika, ne bi, u njegovim očima, ublažilo grešku koju je ona sama počinila. Zbog toga je otišla u obližnji hotel. Nakon prijavljivanja na recepciji požurila je u sohu, želeći da se što pre osami. Zbog težine koju je osećala u grudima, popila je sedativ i opružila se po krevetu, očekujući da tableta počne da deluje. Ubrzo je utonula u san, nemiran i isprekidan, bez snova, san koji joj nije pružio preko potreban zaborav. *** Probuđena nekim nejasnim zvukom, Adel je polako otvorila oči. Nekoliko puta je ubrzano zatreptala, privikavajući se na mrak u sobi. Pogled na sat joj je otkrio da je odavno palo veče. Bilo je već sedam sati. Uzdahnula je i ponovo se spustila na jastuke. Znala je da ne sme, ipak, prisetila se Polovih poljubaca, dugih, mekih i strpljivih, i njegovih dodira, od kojih je još uvek drhtala. Kako će sve to da zaboravi? Siroti Pol... Da li je ponovo obilazio oko njene kuće, nadajući se da će je ugledati? Tog trenutka, Adel je shvatila kako joj nije jasno gde je Pol nabavio njenu adresu. Naravno, kod Zaka, u knjižari, lako se dosetila. Ona je kod Zaka ostavljala svoje čekove i kreditne naloge. Na poleđini je upisivala broj telefona, a preko njega se bez problema dolazilo do adrese. By Praetorious


81 Kakva zbrka! Pol, Sali Blanže, Zak i ona! Kakav čudan kvartet! Pozvala je recepciju i naručila kafu, kao i dnevne novine. Zelela je da pročita vremensku prognozu za sutradan, da bi saznala kakvo će je vreme pratiti na putu do Sent Galena. Pre nego Što joj je sobni raznosač doneo kafu i novine, uspela je da se istušira i presvuče. Tuširanje ju je razbudiio, nadala se da će se posle jake kafe osećati još bolje. Smestila se u udobnu fotelju i krenula da lista „Dnevni žurnal”, kojeg joj je sobni raznosač doneo na tacni, zajedno sa kafom. Nakon pročitane vremenske prognoze, nije imala volje da čita bilo šta drugo i samo je preletala pogledom po krupnijim naslovima. Veću pažnju je obratila na strane gde se pisalo o kulturi, s obzirom da je na njima povremeno objavljivano ponešto o mladoj operskoj pevačici, sa kojom je Klaus bio u vezi. Iznenada, ugledala je sliku dobro poznate osobe: Sali Blanže! Ali, ispod slike je pisalo: Sali Dipre! Adel je krenula da brzo iščitava tekst intervjua sa Sali, nadajući se da de među njegovim redovima pronaći rešenje za zabunu oko prezimena. Međutim, ono što je pročitala, izazvalo je njenu kompletnu nevericu! Sali je doslovno izjavila: „nisam udata, ali nisam ni slobodna, s obzirom da se zabavljam sa jednim simpatičnim prodavcem knjiga”. — Šta ovo, do đavola, znači?! – izgovorila je Adel glasno, sluteći da je Sali bila iskrena prilikom davanja intervjua.

Najavljivali su je kao talentovanu glumicu, pred kojom je velika budućnost. Tekst je potpisala Simon Patrez, poznata filmska i pozorišna kritičarka. —

Kako je ovo moguće? – i dalje se glasno čudila, dišuči duboko.

Prekrila je rukama lice, terajudi sebe da dobro razmisli o svemu, da se priseti hronologije svih događaja, vezanih za Pola. Prvo je Pol došao u savetovalište... Ne, ne, ne, ispravila je sebe, prvo joj se obratio u knjižari. Adel se jasno prisetila kako je tada pomislila da je hteo da By Praetorious


82 joj se udvara. Možda i jeste to hteo? Još tada ju je gledao zainteresovano, a to je nastavio da čini i kasnije. Ali, on i Sali Dipre su bili tako ubedljivi kao par sa krizom u braku! Adel je još jednom spustila pogled na novine, gde joj se odgovor ukazao sam od sebe. Sali je bila glumica i mogla je da izvodi šta je htela! Ipak, dohro su poznavali jedno drugo, bili su neverovatno sinhronizovani. Možda su se nekada zabavljali ili čak živeli zajedno? Adel je pomislila da če joj se glava rasprsnuti. Jedino što je znala, bilo je da joj trebaju odgovori. I to odmah! Od količine gneva joj se mutilo pred očima dokje oblačila jaknu i uzimala ključeve od kola. Dobro se drži, Pol Blanže, poručivala mu je u mislima, trčeči niz stepenište ka izlazu iz hotela. Ako si želeo da me vidiš, evo me, stižem!

By Praetorious


83

XII Činilo joj se da nikada nije vozila brže nego tada, dok je jurila prometnim ženevskim ulicama do Polove kuće, one, koju je tog pre podneva napustila kao najsrećnija i ujedno najnesrećnija žena na svetu. Usput je načinila nekoliko saobraćajnih prekršaja, na koje se ni najmanje nije obazrela. Dosta je bilo obazrivosti! Došlo je vreme raspleta, a u njemu su sva sredstva dozvoljena! — Grrr... – zarežala je, otkrivši da je Polova kuća u mraku. – Naći ću ja tebe... – samoj sebi je obećavala, dok je izvodila riskantan okret automobilom.

Još jače je pritisla papučicu za gas i krenula u pravcu restorana. Do njega je došla za rekordno kratko vreme. Parkirala se na nedozvoljenom mestu i kao furija izletela iz automobila. Pored menadžera, koji je stajao na ulazu u restoransku salu, prošla je kao da on ne postoji, Mnogi su je čudno gledali dok je, brzim paradnim korakom prelazila prostor do velikih dvokrilnih vrata, koja su vodila u kuhinju. Pola je ugledala istog trenutka, kada je kročila u kuhinju. Izdavao je neka uputstva mlađem kolegi i nije obratio pažnju na nju. Adel je tada zamahnula rukom i namemo, sa obližnjeg pulta, oborila jednu šerpu na pod. Kako je pod bio prekriven keramičkim pločicama, kuhinjom je odjeknuo moćan i neprijatan zvuk. On je naterao sve prisutne, pa i samog Pola, da pogledaju u Adelinom pravcu. Prvobitnu radost što je vidi, zamenila je panika. Jer, izraz njenog lica mu je otkrio da je dovoljno spremna da porazbija sve oko sebe. Adel, mila... – oprezno ju je oslovio, krećući da joj prilazi — nesigumim koracima. Uplašeno je ustuknuo, primetivši jedan opasno oštar nož, koji joj se nalazio nadohvat ruke. Protegao se ka pultu da ga uzme, ali je Adel tada zgrabila dugašku stabljiku praziluka i njome udarila Pola po By Praetorious


84 ruci. Odstupi lažljivče! – besno je povikala, bacivši mu praziluk u lice. – Ko je Sali Blanže?! Ili je možda bolje da pitam ko je Sali Dipre?! —

Ah, o tome se radi...! – izustio je sa olakšanjem. – Pretpostavljam da je u današnjim novinama objavljen intervju sa Sali! Za sve postoji objašnjenje, samo te molim da se prethodno umiriš! —

Adel je tada oborila još jednu šerpu na pod. – Bila sam mirna trideset godina i dosta mi je toga! Duguješ mi milion objašnjenja, Pol Blanže! Ako mi ih sve potanko ne izneseš, porazbijaću sve po kuhinji, a ti ćeš morati to da platiš! Pol je tada postao svestan da su svi kuvari. prestali da rade i da napeto posmatraju njegovu scenu sa Adel. Nešto je već počelo da zagoreva, što je dobro osetio po mirisu koji se širio kuhinjom. Imam jedan predlog, Adel. Hajde da odemo u moju kancelariju i tamo nastavimo razgovor. Evo... – dohvatio je veliku vanglu i počeo u nju da trpa tanjire i čaše, koji su mu se našli pri ruci – ponedemo ovo sa sobom, tako da ćeš moći da nastaviš sa razbijanjem. Na moj račun, podrazumeva se. —

Adel je još jedan trenutak ukočeno stajala u mestu, a onda se nemoćno nasmejala. – Proklet da si, Pol Blanže... – sada je već tiho i tužno cvilela. – Okrenuo si mi život naopačke. Znaš li da sam nameravala da napustim posao i preselim se daleko odavde? Dolazeći ovamo, prošla sam kroz crveno svetlo, a pred restoranom sam se nedozvoljeno parkirala! —

Uh, nisi valjda... ? – Pol je brižno upitao i pružio joj jedan tan-

Evo, razbi ovo. Biće ti lakše.

Jesi li ti oženjen ili nisi?!!! – ponovo je viknula svom silinom

jir.

glasa. Nisam! Ali, to se može izmeniti već sutradan, ako pristaneš da se udaš za mene. —

By Praetorious


85 *** Tog trenutka, svi prisutni kuvari su dograbili po jedan sud i razbili ga o pod. Glasnim odobravanjem i aplauzom su pozdravili Polovu prosidbu, pojedini su ga čak i udarili po ramenu, izričući mu čestitke. On im se zahvaljivao sa srećnim izrazom na licu, a kako se smejao, na obrazima su mu se pojavile dve rupice, pred kojima se ugasio sav Adelin gnev. Ne sećam se da sam prihvatila tvoju ponudu! – jogunasto mu je poručila, durljivo pućeći usne. —

Mislim da znam kako mogu da te ubedim... – rekao je Pol dubokim glasom, prišao joj i uzeo je u zagrljaj. —

Ona mu je uzvratila stisak, već spremna da mn sve oprosti, ma kakvo objašnjenje imao za nju. Dođi... – toplo ju je pozvao i poveo je u svoju kancelariju, u — koju su ušli praćeni navijačkim povicima prisutnih kuvara. Pol je zatvorio vrata kancelarije i na njih nežno prislonio Adel. Sasvim joj se približio u uzeo joj lice među ruke. – Volim te, najdraža moja. Mnogo te volim i uvek ću te voleti. Prema tebi gajim osećanja za koja nisam ni znao da postoje u meni. Od prvog trenutka, kada sam te ugledao u knjižari, znao sam da si ti žena koju ću zavoleti. Čitavo telo mi je to poručilo. —

Znači, ipak si u knjižari hteo da mi se udvaraš?

O, da. Međutim, kada si onako oštro nastupila prema meni, morao sam da smislim drugi način da ti se približim, da ti se predstavim. Jer, znao sam da ću se i ja tebi dopasti. Ideja da odem u savetovalište, kao nečiji suprug sa problemima u braku, bila je Zakova. On je pretpostavio da imaš dosta predrasuda o muškarcima, zahvaljujući radu u savetovalištu, i da bi pouzdano obratila pažnju na jednog koji je van standarda, neuobičajen. —

Hm, izgleda da taj Žak nije toliko blesav, koliko izgleda. By Praetorious


86 Priznajem da si, već prilikom tog prvog dolaska, ostavio na mene jak utisak. I na moju koleginicu, Renatu! – dosetila se da doda. – Sada mi reci da li si lagao, kada si pričao o sebi? Ni reč. Možda sam malo preterivao i svoj nastup obilato zalivao patetikom, ali zaista nisam lagao kod suštinskih stvari. Uostalom, Sali može da ti kaže šta je prava istina o meni. —

A šta je prava istina o Sali?

Ona i ja smo bili u vezi, živeli smo zajedno nekoliko meseci, ali se među nama nije izrodila ljubav. Veza nam je bila upravo onakva, kakvu smo ti je predstavili, glumeći bračni par. Zato je sve i teklo glatko u tvojoj kancelariji, jer smo, u stvari, pričali o nama. U početku nisam u sve to hteo da uplićem Sali, ali si me ti primorala na to, pravilom da je na sastancima u savetovalištu nužno prisustvo oba supružnika. Tada sam je zamolio za uslugu. Uostalom, Sali je već neko vreme u vezi sa Žakom, u šta si i sama mogla da se uveriš. —

Pol! – još uvek pomalo ljuta, Adel ga je odgurnula od sebe. – U ponedeljak sam gledala kroz prozor savetovališta i videla vas kako trčite jedno ka drugom i stežete se u čvrst zagrljaj! —

Baš smo bili neoprezni. Sećam se toga, Sali mi se pohvalila kako ju je intervjuisala jedna poznata novinarka, a ja sam joj čestitao na tome. Nas dvoje smo, uprkos propaloj ljubavnoj vezi, ostali dobri prijatelji. —

— Kada bi samo znao koliko sam bila besna kada sam u novinama pročitala da Sali nije udata i da se ne preziva Blanže...

Oprosti mi što sam te lagao, najdraža moja. Znam da niko ne voli da bude obmanjivan i da se sada osećaš loše zbog toga. Danas sam imao nameru da ti sve priznam, da okončam predstavu koju smo Sali i ja igrali pred tobom. Ne mogu da ti objasnim koliko sam bio užasnut kada sam shvatio da si otišla iz moje kuće. Čak sam odjurio do tvoje kuće! Zatekavši je praznu, izbezumio sam se od očajanja. —

Ne smeta mi toliko što si me lagao, Pol, već što si učinio da me, dok sam verovala da pripadaš drugoj ženi, izjeda griža savesti. —

By Praetorious


87 —

Zbog toga što smo se poljubili i vodili ljubav?

Ne, već zbog toga što sam te zavolela.

Polovo lice se ozarilo od sreće. – Voliš me? Zaista me voliš? Ko bi tebi odoleo? – Adel je uzvratila pitanjem i odmah potom nalegla na Polove grudi. —

Ispustila je dubok uzdah olakšanja, znajući da je sve konačno iza nje. Griža savesti, ubistveni samoprekor, krivica i nemoć, sva ta osećanja su se povlačila pred jednim – osećanjem neizrecive sreće. Polako se privikavala na činjenicu da više nikakva prepreka ne stoji između Pola i nje. Njih dvoje će moći slobodno da se vole i da niko zbog toga ne bnde povređen. Istovremeno su jedno drugom ponudili usne. Znajući da se vole, strasno su se ljubili, otvarajući tim poljupcima novo poglavlje u svojim životima, ono, koje će, spojeni ljubavlju i bliskošću, zajednički deliti. Ne mogu da verujem daje sve ružno iza nas, a da je pred nama samo ono lepo – mrmljala je Adel, meškoljeći se na Polovim grudima. —

Pol se vragolasto, ali istovremeno i izazivački nasmejao. – Zar su iza nas samo ružni događaji? Ne, naravno da nisu. Danas mi je bilo predivno dok smo vodili — ljubav i nestrpljiva sam da se ponovo posvetimo jedno drugom. Ono što je ružno je mučan osećaj koji me je svu obuzeo, kada sam otišla od tebe, verujući da sam te navela da prevariš Sali. Spakovala sam se i krenula na put, a onda sam te videla u retrovizoru i čula kako me dozivaš. —

Zašto se nisi vratila da razgovaramo?

Htela sam da pobegnem od tebe, Pol. Srećom, nisam stigla dalje od hotela, u kom sam uzela sobu, ne osećajući se spremnom za vožnju. Tamo sam i pročitala novine, u kojima je objavljena istina o Sali. —

Hoćeš da kažeš da imaš iznajmljenu sobu u hotelu? – Pol ju je By Praetorious


88 zavodio hrapavim poluglasom, kao i kružnim pokretima bokova. Moj odgovor zavisi od toga šta imaš na umu – Adel se mačkasto izmotavala, jače se privijajuči uz Pola. —

Nešto vrlo bezobrazno – priznao je Pol, krečuči da joj neumorno gnječi usne. – Moram da znam... Opraštaš li mi što sam te lagao? – upitao ju je pun nade, kada se na trenutak odvojio od nje, da bi došao do daha. —

Naravno – potvrdila je Adel zaneto, upijajući svoje grudi u njegove. – Kako hih mogla da se ljutim zbog tvojih laži, kada su one bile tako slatke? Uostalom, pogledaj do čega su nas dovele – rekla je zadovoljno i iznova podigla glavu, tražeći i dobijajući još strasnih poljubaca. —

OCR, OBRADA I PDF

BY PRAETORIOUS

By Praetorious


Issuu converts static files into: digital portfolios, online yearbooks, online catalogs, digital photo albums and more. Sign up and create your flipbook.