“Reci mi da ti je dobro”, šapnula je usana razdvojenih i vlažnih, rumenih obraza, kose vlažne od znoja. “Neopisivo”, ubrzano sam prosiktao. “Ne mogu... jebiga, ne mogu razmišljati normalno.” Nokte je povukla dolje grubo me zagrebavši i u času sam znao, dok me je prožimala bol od njezinih noktiju i slatki užitak zbog njezina vlažnog tijela što me stišće, da više neću moći izdržati. Orgazam mi je bujao u žilama, vreo i grozničav. “Jače”, molila je. Nabila se u mene, grizući mi ramena i prsa. “Svrši”, dahnula je, posesivno povlačeći noktima po mojim leđima. “Želim osjetiti kako svršavaš.” Imao sam osjećaj kao da me je netko poslao u orbitu, svaki dio tijela bridio mi je životom i vrelinom. Zurio sam u nju, u dojke što su joj se micale od siline mojih prodora, znojnu kožu, ljubavne ugrize od mojih zubi na njezinu vratu i ramenima. Ali kad sam podignuo pogled i susreo njezin, izgubio sam se. Zurila je u mene i bila je to ona - Hanna, djevojka koju sam viđao svako jutro i u koju bih se zaljubio malo više svaki put kad bi otvorila usta. Bila je tako jebeno stvarna. Uz glasan uzvik, svalio sam se na nju, žestoko nabijajući i preplavljen užitkom toliko snažnim da sam jedva registrirao toplinu njezinih ruku na mojim ramenima, pritisak njezina poljupca na mom vratu kad sam se umirio nad njom, ili kad je prošaptala: “Ostani ovako na meni zauvijek.” “Nemoj nikad prestati biti tako jebeno otvorena”, promrsio sam premjestivši pogled na njezino lice. “Nemoj prestati tražiti sve što želiš.” “Neću”, šapnula je. “Večeras sam te dobila, nisam li?” I tek tako, jednostavno, postao sam njezin.
82