Često se u narodu za nju kaže – „domaća vegeta“. Koristi se u svježem ili osušenom stanju kao začin umjesto celera, u jelima kao npr. mesnim juhama, raguima, kuhanom mesu, mljevenom mesu, salatama. Izmiješan s listovima poreča ili posve mladi listovi, u ožujku, koriste se kao povrće. Osušen i samljeven korijen koristi se kao začin različitim jelima. Aromatično sjeme odlično služi kao dodatak pečenkama. Zbog intenzivnog mirisa potrebno je pažljivo dozirati. Zahvaljujući benediktincima biljka je prenesena iz južnih krajeve Europe u sjeverne dijelove.
luka. Prednost mu je što se može uzgajati i zimi, u vrijeme jakih mrazeva. Obično se kiseli u octu. Bere se 6-9 mjeseca. Maslačak ili divlji radić (divlji radič; lat. Taraxacum officinale)
Ljutika (kozjak, škanjola, škalonja, vlašac; lat. Allium ascalonicum L.) U Dalmaciji ga zovu žutenica ili žućenica, a bere se prije nego što procvjeta, tada su listovi manje gorki. Biljka jako varira po obliku. Listovi su složeni u prizemnu rozetu, duguljasti, različito pilasto nazubljeni ili duboko perasto urezani. Šuplja stabljika, visoka obično 15-20 cm, nosi po jednu žutu cvjetnu glavicu, složenu od mnoštva zbijenih cvjetića. Cvjetovi se razvijaju od travnja do listopada. Maslačak se ubraja u naše najraširenije korove i livadne biljke. Maslačak je svestrano upotrebljiva jestiva i ljekovita biljka. Glavni jestivi dio maslačka je list. Od mladih listova maslačka pravi se salata, a da bi se uništila gorčina, treba pola sata odstajati u vodi. Pripravljaju se sami u salati ili s drugim divljim ili pitomim povrćem. Od listova maslačka priređuju se juhe, čorbe, variva, pire i nadjevi. U jesen često izbijaju novi mladi listovi, koji se mogu koristiti kao proljetni. Mogu se koristiti i stari listovi, ali se tada odreže samo vrh. Za salatu se mogu koristiti i pupoljci, a isto tako i spremati za zimnicu. Korijen maslačka se u proljeće kuha slično kao i krumpir ili mrkva, ali i sirov, izrezan na tanke kriške. Prženi korijen služi kao zamjena za kavu.
Biljka naraste do 1 m. Lukovica raste koso, dugoljasta je i jajasta, pokrivena prvo ljubičastim a kasnije smeđežutim kožnatim ovojem. Listovi su uski i dugi, na presjeku okrugli i šuplji. Ovaj luk potječe iz zemalja Srednjeg istoka, odakle je u doba križarskih ratova prenijet u Europu. Raste u primorskim krajevima i zbog svojstvenog okusa više ga cijene od običnog luka. Zbog svojstvenog okusa cijene ga više od crvenog 13