Svezak 13

23 Toverna Toverna – „konoba u kojoj se puštaje vino, pa prodaje kroz više dana, dok se ne proda“; jedni u tovernu po vino dolazu sa svojin sudovima, a drugi ga dođu u tovernu piti na kvarte, pa tamo poslin viču i pivaju, a znaju se kadikad međuse i pobiti; toverna je najvažnija inštitucija u povisti Šibenika; cila teorija šibenske toverne zapisana je u "Šibenskon teštamentu“.

Razliku između toverne i konobe je u tome što su konobe svoju ponudu bazirale na različitim jelima i pićima, dok su toverne nastajale zahvaljujući obiteljskoj proizvodnji vina i rakije, dobronamjernim ustupljivanjem prostorija za goste, koji su spontano sa sobom donosili i razne delicije.

Briškula, trešet, dalmatinska pisma i nezaboravne anegdote u šibenskim tovernama tijekom prošlog stoljeća bile su sastavni dio života većine Šibenčana. …………. danas nema ni jedne tovernu koja je opstala. Vlasnici nekadašnjih toverni i dalje proizvode i prodaju vino, ali ubrzani način života građana i sve manje vremena za druženje jednostavno su ih natjerali da zatvore vrata iza kojih su nekad brojni Šibenčani proveli najdraže trenutke u životu. U Ridulina i Murgaša, Prsana, Ivine i u Dume, u Čečure, Dorbića, kod Bujasa Kača, u oboru Stipe i Dunke Karadžole i Bukarice na Škopincu, u Vinka Batinice, Prsana i Baranovića, Lasice Gojanovića i Batinice Krkele, u Junakovića oboru i u Čelara i Barbače, u Ercegovića Kutlića, Šupe Klepice, Šeška i u Pengaša u Docu, u Roka ispod Muntanje, u Milete kraj Partizana i Vice Grandeša... Sve su to nekadašnje toverne koje su gotovo stogodišnjom tradicijom vladale Šibenikom i šibenskim đirom sedamdesetih i osamdesetih godina prošlog stoljeća. U njima su se okupljali i stari i mladi, točilo se domaće vino……….. Danas, nažalost, ni jedna od nabrojanih toverni više ne radi.

Stogodišnja tradicija jednostavno je isparila i izgubila se u užurbanom vremenu. Dok su nekadašnji fetivi Šibenčanci obilazili toverne svakodnevno, današnje generacije nemaju tu naviku.

Osim toga, težaci koji su nekad prodavali vino bili su izuzeto složni, i pazili su kad je čije vrijeme za prodaju vina, a danas se sve to pomalo izgubilo, jednostavno nam se ne isplati – potvrdila nam je nevjesta nekadašnjeg glavnog toverniste u gradu, ………………… Šibenske toverne definitivno je zahvatio zub vremena, i, nažalost, one najvjerojatnije više nikad neće poslovati u našem gradu. Za tim žali jako veliki broj Šibenčanaca koji su danas već u mirovini, ali i njihovih potomaka koji su, slušajući anegdote o prvim a capella klapskim pismama, gledanjima nogometnih utakmica, briškuli i trešetu, i sami poželjeli obići nekad najčešća okupljališta veselih, zdravih i druželjubivih Šibenčana. Njima, pak, ostaje tek nada revitalizaciju starih tradicionalnih i kulturnih običaja, na koje čekaju toliko dugo, a koji su utjecali na podizanje Šibenika onakvog kakvog znamo danas. Tko zna, možda se i usreće ponovnim otvorenjem jedne od desetaka toverni koje su nekada vladale Krešimirovim gradom.

Alternativa prodaji masta u doba berbe (po nižoj cijeni) bila je, kao što se to radilo i u srednjem vijeku, prodaja vina na kitu, tj. u vlastitoj režiji i vlastitoj konobi. To je oduvijek bio način da težak dođe do gotovog novca, a da vino kao proizvod ne bude podcijenjeno. Takva prodaja je najčešće bila u istoj prostoriji (podrumu, konobi) gdje su bile i bačve s vinom.

Maslina, borić i smrika osim što su mediteranske ljepotice imaju još jednu zajedničku točku - dalmatinsko vino.

Nad ulaznim vratima ili na obližnjem uglu izvješena grančica: - masline u vrijeme popularnih šibenskih toverni bila je simbol za bijelo, - kita smreke za crno vino, - a stručak borića simbol za opol.

23