(poglavlje) Voćnjaci
Seoski voćnjak
Travnjački voćnjaci Jedna od naših kulturnih vrijednosti, koja polako ali sigurno iščezava je – travnjački voćnjak s visokim stablima, koji su svojim raznolikim vrstama osiguravala vrlo vrijedne prinose svježeg voća seoskim gospodarstvima. Zasad, ali ne zadugo, jedino takvih voćaka možemo naći po dvorištima i voćnjacima župnih dvorova pri crkvama. Višak voća prerađivao se u voćni sok, rakiju ili sušilo. Male zelen kisele jabuke bile su neizostavni dodatak pečenjima od guske, svinje i pure. Lijepa stara imena jabuka, kao i karakterističan okus, aroma i izgled, ostali su samo u sjećanju: bjelanke, bobovke, boskop, božićnice, cigank, kotačice, klobučanka, lijepocvjetke, malinovke rumene, mandofija, medmašnice, mušankica, ovčje gubice, pepinge, pisanke, pogačnice, rebrače, ružmarinka, slačike, srčike, špiclin, zimozelke, zlatne parmenke,… . Voćnjak krajputaš, sadio se po naređenjima vlasti, za okrepu vojske, putnika i namjernika. Visoka stabla voćaka bujne krošnje – karakteristična slika brojnih sela - ponos su dobrog gazde. Ne samo zbog toga što su davale voće nego i najbližu travu za stoku, bilo da ju je pasla ili uzimala kao sijeno. Stručnjaci kažu da su te stare sorte otpornije na određene bolesti a veliku pomoć u tome su im davali i njihovi stanovnici: ptice i drugi organizmi na njima, koji su suzbijali mnoge štetnike, kao npr. uholaža ili „buba mara“ koje su jele lisne uši. Posebno su značajne pčele koje pomažu pri oplodnji voćaka, a stari voćnjaci nisu bili bez košnica. Upotreba pesticida prije pedeset godina bila je nepoznata većini gazdinstava. Zemlja tj. površina, koja se koristila za voćnjake bila je manje iskoristiva (strmina), manje vrijedna površina (okućnica) u blizini gospodarstva. Voćnjaci zasađeni različitim sortama voćaka prvenstveno je služila osobne potrebe u svježem stanju, a višak se prerađivao u sokove, marmelade, rakije, ocat, vino, te se sušio. Voćnjaci su dobivali gnoj od stoke koja ju je pasla, i zapravo je to bila jedina briga oko stabala u njemu, što je rezultiralo i nejednakim prinosima kroz godine. Međutim, oni su bili korisni i zbog drugog, a ne samo radi voćaka, kao npr. strmo zemljište nije erodiralo, ljeti su
110