Navigaj lovi parićaj i dio

31 Liburni (poznati kao vješti pomorci na svojim brzim brodovima) kao i druga Ilirska plemena; Histri - po njima današnja Istra dobila ime; Dalmati (Delmati) - boravili između Krke i Cetine (srednja Dalmacija); Daorsi (Daversi i Ardijejci) - obitavali oko Neretve i Plereji - u južnoj Dalmaciji i Boki Kotorskoj) nakon dugog otpora gube polako svoj utjecaj na istočnoj obali Jadrana uslijed stalnog pritiska Grka i italskih plemena sa zapadne obale Jadrana.

Oko 100 god. prije Krista, Rimljani pokoravaju definitivno Liburne i dominiraju cijelim područjem Jadrana, te dolazi do romanizacije stanovništva, a vladavina je trajala sve do propasti Zapadnog Rimskog carstva 476 godine.

Liburni su bili poznati moreplovci toga doba i posjedovali su brze brodove, kojima su prelazili i na drugu obalu Jadrana. Dokaz je i crtež pronađen na jednom nadgrobnom spomeniku u Novilari kod Pescare u Italiji, a potječe iz 800-te godine prije Krista (crtež prikazuje bitku na moru između stanovnika Novilare i Liburna). O Liburnskim brodovima piše i u čuvenoj Vegacijevoj (Vegetius, Flavius Renatus) knjizi „EPITOMAE REI MILITARIS“: „budući da je Antonije u bitci kod Akcija (31. god. prije Krista) bio pobijeđen najviše uz pomoć Liburna, August je na temelju iskustva iz tako velike bitke pokazao da su liburnski brodovi bili bolji nego svi ostali. A kako je Liburnija dio Dalmacije pod vlašću Zadra, Rimljani, ugledajući se u njih, gradiše ratne brodove koji se zovu Liburne“. Smatra se da je i Livorno liburnijskog porijekla.

Početkom četvrtog stoljeća prije Krista sirakuški tiranin Dionizije stariji opisuje pomorsku bitku koja se dogodila 384 godine, između Ilira i Dionizija koji je predvodio Grke, to je prva pomorska bitka koju povijest bilježi. „U to vrijeme Parani (Hvarani) osnovaše naseobinu na Hvaru i dopustiše urođenicima koji su otok nastavali da nesmetano žive u nekom izvanredno očuvanom mjestu, a sami sagradiše grad i opasaše ga zidom. Poslije toga, domorodci, nezadovoljni prisutnošću Grka, pozovu u pomoć Ilire, koji su živjeli preko, na obali, i ovi prijeđoše mnogim lađicama na Pharos - a bilo ih je više od deset tisuća - te jurišaju na Grke mnoge su ih uništavali. A zapovjednik, postavljen od Dionizija u Visu, navali većim brojem trijera - troveslarki na ilirske lađice, te ih dio potopi, a dio zarobi. Pobije više od pet tisuća domorodaca, a živih uhvati oko dvije tisuće ......“ Enigma Liburna Premda historiografija doseljenje Hrvata, odnosno Slavena na otoke datira tek drugom polovicom 10. st., kako primjećuje Petar Skok, Hrvate dosta ranije nalazimo na Ižu, Olibu, Premudi, Ugljanu, Ravi, Skardi, Vrgadi, Kornatima, Silbi i drugdje. Držeći se Gravesove topike grčkog mita, jesu li „komadi“ Medejina rasječena brata Apsirta (Absyrt) razbacani na sve strane kako bi se zaustavila potjera za Argonautima, zapravo otoci – dijelovi nekadašnjeg cjelovitog kopna prije potopa? Apsirtski otoci poznati su u antičkim izvorima i, možda, poneki toponimi Paga (Caska i Metajna) doista potječu iz pretpovijesnog doba.

Nije li legenda o Medeji (i Jasonu) na kvarnerskom otočju, kojega Grci zovu Absyrtides, odraz povijesne stvarnosti Medijaca iz koje bi izašla i čuvena loza plemenite zadarske obitelji Madijevaca, krvno vezane za hrvatsku kraljevsku kuću u doba Petra Krešimira IV. Ako se u mitu o Argonautima izravno povezuju dunavsko i kvarnersko područje, tada je nemoguće izbjeći i istarsko. Naseobina Mileta Histria ili Istros, utemeljena sredinom 7. st. pr. Kr. u zoni estuarija (sjevernije od Tomisa, današnje Constante), po geografskoj širini nalazi svega oko 15' južnije od krajnje točke juga poluotoka Istre (Histria) – rta Kamenjak, strateški bitnog za plovidbu Jadranom, što odgovara poziciji mjesta i luke Mali Lošinj. Upravo se creskološinjski arhipelag imenuje antičkom skupinom otoka Absyrtides. Mali Lošinj nalazi se u jednoj od najzaštićenijih uvala „vanjske“ plovidbe sjevernim Jadranom, a kao približna polovica prevaljenog puta između Zadra i Pule, trebao je biti tijekom čitave povijesti plovidbe značajno sidrište i luka.