OD KOPLJA DO PUŠKE
Homo erectus
Homo sapiens
Velika prirodna pozornica na ko-joj će se početi zbivati praljudske i ljudske drame već je postojala. Na zapadu i jugozapadu bučilo je nemirno more, kojemu su Grci tek prije 2.500 godina, po prilici, dali ime Adriatike talasse. Na sjeveroistoku i na istoku u širokim ravnicama ovaj su prostor omeđile panonske rijeke, od kojih je jedna dobila ime Drava, a druga Dunav. Osim životinjskih staza nije još bilo drugih tragova stopala i nogu na ovom tlu. Po riječnim dolinama uz Savu i Dravu lutao je mamut, bilo je ovdje pećinskih medvjeda, sobova, svizaca, dabrova, nosoroga i velikih stada tura, životinje od koje je kasnije poteklo govedo. Bilo je divljih mačaka, veprova, jelena i srna. Neke od njih su nestale rano u pretpovijesti, a neke – tur naprimjer, tek u novije povi-jesno doba. Od tura nam je ostao i zemljopisni naziv Turopolje, a od mamuta samo fosili. Čitavo naše područje bilo je pretežno prašuma. Prema vrhovima planina penjale su se crnogorične šume izmiješane s bjelogoricom, a u nižim predjelima protezala se bjelogorica. U osnovi, ondašnje biljne vrste sačuvale su se do danas. Čini se da je naša terito-rijalna zona i tada bila bogata florom i faunom, tako da nam je i danas ostalo bogato nasljeđe: 508 ptičjih vrsta, 90 vrsta sisavaca, 302 pravokrilca... Toliki broj nema ni u jednoj drugoj europskoj zemlji.