Divjak divlja svinja, vepar Divljač divljač dijelimo na: pernatu, dlakavu, nisku i visoku. dlakava
niska ili crna divljač sitna divljač
visoka ili crvena divljač: jelen, srna, divo-koza, kozorog divlja svinja, jazavac zec i divlji kunić
Divjača (slo.) divlja samonikla voćka, divljaka Divjačina divljetina (slo.) meso divlje svinje; divljač općenito, pac za divjačinu Divjak divlja svinja, vepar Divjetina divljač Divlje zelje divlje zelje – samoniklo jestivo bilje; jelo se u proljeće, a često je dio posnog obroka na Veliki petak. Kuha se s krumpirom i začini s mašću ili uljem. Branje jestivih trava – divljeg zelja – bio je ženski posao. Starije žene su znale dvadesetak različitih vrsta: divlja mrkvica, kopriva, maslačak ili mlička, škripavac, štir, loboda, zečji kupus, mak, tušac, štavolj, sliz, crijemuš, šparoge, vranija nožica, zvonce, šurlin Divo mješavina za djevenice (vrsta kobasica) Dizano tijesto Tijesto kojem se dodaje kvasac i treba se dignuti, uzači. Svi sastojci moraju biti sobne temperature, kao što se i tijesto diže na sobnoj temperaturi. Dodatak alkohola dizanom tijestu smanjiti će upijanje masnoće tijekom pečenja.
Dižva diža, dižica, dižun; 1. drvena posuda, posudica sa drškom za vino ili grabljenje mošta (Hrv. Primorje, Krk, Brač, Korčula); 2. drvena posuda za mužnju mlijeka, zapremine tri do pet litara Ka se nazdravlja s dižun, unda se diže dižicu; Ima dižice ke imaju duglju ručicu da more doseći do dna koslate, a ima i s kratkun ručicun, pa se one duperaju za pit iz njih. Djevenica devenica; vrsta kobasice nadjevene svinjskom utrobom, mesom, suhim grožđicama, pšeničnim brašnom, mravincem, klinčićem, cimetom i krvlju. Prema vrsti dijelimo ih na: krvavice, jetrenjače: bijela i crna. Doboš – torta vrsta torte izrađena po receptu bivšeg bečkog slastičara Doboscha (prvotno je bio poznat u Budimpešti) Dodra (lat. dodra) napitak od meda, vode, vina, ulja, papra i neke trave (Hrvatsko zagorje) Dojača posuda za mlijeko Dokonček proslava i gošćenje prigodom zaruka Dolia 1. zemljana bačva za mošt, naziv još iz 11. stoljeća; Dolibaša (tur.) ravnatelj sofre, stoloravnatelj; onaj koji na gozbi sjedi u gornjem čelu stola i upravlja zdravicom (dolija – čaša kojom se napija; dolu tur. – pun) točimbaša, točinbaša (naziv u Lici). Dolibaša mora biti duhovit čovjek, znati napijati (govoriti zdravice) i veseliti društvo. Može ga izabrati društvo – gosti koji su dotad došli. Dolibaša je imao prvo kazniti šutnjom onoga koji progovori za vrijeme napijanja.