velike bitke
ILUSTRACIJA: TOMISLAV ZLATIĆ FOTOGRAFIJE: SHUTTERSTOCK, WIKI
: v a l s i m o T Kralj pobjednik nad Mad� arima i Bugarima
Uspomena na Tomislavove borbe s Mađarima očuvala se u narodnim predajama zapisanima u djelu nepoznatoga barskoga svećenika, ali i u kronici mletačkoga kroničara Andrije Dandola. On govori o dvama mađarskim prodorima u Hrvatsku u Tomislavovo doba ili u vrijeme njegovih neposrednih nasljednika. Očito je Tomislav negdje između Save i Drave zaustavio Mađare porazivši ih u bitki. Uzevši u obzir da su u to doba mađarske provale bile usmjerene prije svega prema Bavarskoj i sjevernoj Italiji, vrlo je vjerojatno da je Tomislav porazio neku sporednu mađarsku pljačkašku vojsku koja se nije kretala s većinom vojnih formacija. Ipak, da je Tomislavov uspjeh bio važan, svjedoči i činjenica da je pod svoju vlast podvrgnuo šire područje oko grada Siska, koji je zbog brežuljkasta zaleđa bilo lakše braniti. S druge strane, vrlo je vjerojatno da savsko-dravsko međuriječje nije priznavalo ničiju vlast nego je bilo široki granični pojas između Hrvatske i Mađarske.
I na istoku Tomislavove države političke su se prilike promijenile. Naime, novi je bugarski vladar Simeon odlučio osvojiti cijeli Balkan, pa i Bizant. Kako Bizant nije imao snage sam se oduprijeti Bugarima, tražio je saveznike u slavenskim državama. Najzanimljiviji su bili Srbi, koji su neposredno graničili s Bugarima. I jedni i drugi – i Bugari i Bizantinci –nastojali su na srpsko prijestolje dovesti svoga čovjeka. Tomislav je iskoristio takvu situaciju i upleo se u političke prilike u Srbiji, stavivši se na bizantsku stranu.
Potkraj 9. stoljeća mađarska je konjica prepravila Panonsku nizinu i zaprijetila cjelokupnoj Europi svojim ubojitim pljačkaškim prodorima. S druge strane, na istoku Balkanskoga poluotoka stvorena je nova politička snaga, Prvo bugarsko carstvo, koje je zaprijetilo oduzimanjem političkoga i vojnoga primata drevnome Bizantskome Carstvu. I konačno, rimski su pape pošto-poto nastojali sačuvati nadmoć crkvene vlasti nad cijelom Europom, šireći političkim intrigama svoj utjecaj. Tako pritisnut s nekoliko strana, hrvatski je vladar Tomislav nastojao političkim i vojnim potezima očuvati ali i ojačati te proširiti svoju vlast ne samo na dalmatinske gradove, koji su u to doba bili pod Bizantom, nego i na zaleđe svoje države.
Pošto se raspao obrambeni sustav što su ga njemački vladari podignuli u Panoniji, Mađari su zaprijetili i hrvatskim zemljama. Naime, nakon što je posljednji sisački knez Braslav, pod čijom se vlašću našlo područje sjeverno i južno od Drave, poginuo u borbi protiv Mađara oko 898. godine, s njime je propala i njegova kneževina, pa je mađarskoj konjici bio otvoren put prema Hrvatskoj. Situacija se dodatno pogoršala nakon pobjede Mađara kod Bratislave 907. godine. 30
31