kolumna
Dobro nam je išlo na tečaju. Grupa se uhodala, metoda se pokazala primjenjivom i zanimljivom, a moji učenici postajali su sve elokventniji. Sada je trebalo ubaciti nešto praktično, što dobro dođe na terenu, da ih ne mučim samo s gramatičkim formama “Boli me frat.” “Odlično!” bodrim ga, neću sada sitničariti za jedno slovo. “Boli me moj leđa!” odjednom se opet javlja moj napredni menadžer koji stalno nešto zapitkuje. “Može i tako, ali ispravno se kaže, bole me leđa! Glagol se mijenja u množini.” Moj menadžer me gleda. Djeluje mi dezorijentirano i na rubu očaja. Nije valjda da mu je sav trud uzaludan. A ja nemilosrdno nastavljam... “Na primjer: bole me zubi ili bole me ruke ili bole me uši... Idemo to ponoviti...” “Znate što, gospođo učiteljice“, prekine me moj vrijedni učenik i reče na njemačkom, „... jel‘ bi mi mogli nešto drugo učiti, mene od ove lekcije već sve boli...!?” Promijenila sam temu lekcije i ublažila kriterije za prolaznu ocjenu. Prešli smo na ćevape, pivo i rakiju. Nema smisla, pomislila sam, da mi se menadžeri razbježe prije no što se domognemo Europe i to zbog gramatike.
“Znate što, gospođo učiteljice“, prekine me moj vrijedni učenik i reče na njemačkom, „... jel‘ bi mi mogli nešto drugo učiti, mene od ove lekcije već sve boli...!?” Promijenila sam temu lekcije i ublažila kriterije za prolaznu ocjenu. Prešli smo na ćevape, pivo i rakiju 68 zdravlje I ljepota Ibr.8I 20. lipanj 2013.