Kvartovski bilten Zajednica skrbi
MISLITI FOLKU
2
3 MISLITI FOLKU Kvartovski bilten Zajednica skrbi UREDNICA Marija Borovičkić RADNI KOLEKTIV Selma Banich, Marija Borovičkić, Mila Čuljak, Ivana Rončević i Ana Vilenica LEKTURA Nina Gojić DIZAJN I PRIJELOM Rafaela Dražić IZDAVAC Die Goethe-Institut Kroatien, 2017. TISAK Kerschoffset NAKLADA 600 Publikacija je dostupna u elektroničkom obliku. Umjetničko istraživanje Zajednice skrbi provodi se u okviru teme Nevidljivo pripadanje – Invisible Belonging kustosice Ane Dane Beroš, a u sklopu zagrebačkog segmenta međunarodnog projekta Actopolis u produkciji Goethe-Instituta i Urbane Künste Ruhr. KONTAKT zajedniceskrbi@gmail.com ZAHVALE
Kvartovski bilten Zajednica skrbi
Misliti Folku
Kvartovski bilten Zajednica skrbi Ovaj bilten zamišljen je kao sabirna publikacija materijala prikupljenih tijekom odvijanja site-specific projekta Zajednice skrbi održanog na i o Folnegovićevu naselju te predstavlja pokušaj konkretizacije, mjesto prezentiranja, arhiviranja, promišljanja, dijalogiziranja i medijacije prema kvartu i stanovnicima naselja. Presjek kvarta, našeg istraživanja i “kvartovske radionice” koja je organizirana od 25. travnja do 1. svibnja 2016., a u kojoj su sudjelovale Selma Banich, Marija Borovičkić, Mila Čuljak, Ivana Rončević i Ana Vilenica kao istraživačice, moderatorice, slušateljice ili pak umjetnice i aktivistice s vizijom promišljanja ideje zajednice i skrbljenja u specifičnom kontekstu Folke, ovdje je predstavljen kroz poliperspektivan zbir materijala. Bilten mapira zbir heterogenih metodologija, promišljanja, dilema, diskusija, opažaja, saznanja, želja i vizija kroz nekoliko sadržajnih cjelina: STRANO TIJELO – KAMPERICA (fotografije, arhivski materijali, mape, članci, fragmenti istraživačkog rada, razgovori i druženja sa stanovnicima naselja; CRTANJE FOLKE (skice, crteži i plakati, završna prezentacija radionice na kvartovskom zidu); KAKO MISLITI KVART (zaključni eseji i tekstualni prilozi članica radnog kolektiva).
Zahvaljujemo stanovnicima Folnegovićevog naselja na gostoprimstvu, svim kazivačima na vremenu i ustupljenim materijalima, radnicama Dione na podršci pri realizaciji prvomajskog kvartovskog zida, gospođi Đurđi i stanarima “limenki” na suradnji u realizaciji umjetničke intervencije Isijavanje, Jasmini i Ivanki iz Goethe-Instituta, Ani Opalić i Matiji Kralju na brižnom dokumentiranju projekta, te nadasve Ani Dani Beroš na kontinuiranoj skrbi i održavanju Zajednice.
Cilj publikacije je fizičko i mentalno “otiskivanje” jednog slučajnog i neslučajnog “presjeka” kvarta, kao i autorefleksivno razotkrivanje istraživačkih i umjetničkih problema: mogućnosti i nemogućnosti angažirane umjetnosti i etičkog tereta bavljenja zajednicom. Osim što zahvaća detalje o povijesti kvarta, življenom iskustvu stanovnika, malim kvartovskim etnografijama, horizontalnim i vertikalnim podjelama i ograđivanjima, lokalnim i globalnim politikama i borbama za javni prostor, urbanističkim karakteristikama Folke, ili pak tehničkim i socijalnim specifičnostima zgrada i njihovih stanara, ova publikacija nudi načine gledanja, pokušava “misliti“ kvart, “misliti“ drugoga i “misliti” sebe.
MISLITI FOLKU
4
5
Kvartovski bilten Zajednica skrbi
STRANO TIJELO — KAMPERICA Radni kolektiv u proširenom izdanju. Slijeva: Marija Borovičkić, Ana Dana Beroš, Selma Banich,
Radni kolektiv Zajednica skrbi započeo je krajem travnja 2016. istraživačkoradioničku fazu projekta Zajednice skrbi u zagrebačkom Folnegovićevu naselju. Postavljanjem kamp kućice uza zelenu površinu i igralište na rubnom dijelu naselja prema Borovju i zagrebačkoj džamiji, kroz seriju razgovora sa stanovnicima, šetačima pasa, slučajnim prolaznicima te protagonistima koji su stvarali Folnegovićevo naselje u šezdesetim godinama, istraživali su se razni aspekti života u kvartu i njegove konfliktne zone: od kolektivnog stanovanja, urbanizacije i (de)(re)industrijalizacije, preko ideološkog obilježavanja javnog prostora, do šireg društveno-političkog konteksta i uzročno-posljedičnih veza koje oblikuju kvartovsku svakodnevicu i živote njegovih stanovnika.
Foto: Zajednice skrbi
Foto:Ana AnaOpalić Opalić Foto:
Foto: Ana Opalić Foto: Ana Opalić
Antonio Grgić, Ana Vilenica, Ivana Rončević, Mila Čuljak.
6
MISLITI FOLKU
7
Kvartovski bilten Zajednica skrbi
Posjet ateljeu arhitekta Andrije Mutnjakovića u ulici Milke Trnine.
A.M.: “U ono vrijeme postojale su arhitektonske zadruge i arhitekti su za svoj inovativni projektantski doprinos kolektivnom stanovanju u gradu Zagrebu dobili na korištenje 21 stan u Folnegovićevu naselju. Doduše, kolege su koristili samo četiri stana, a danas je moj atelje posljednji takav prostor u uporabi.”
Z.S.: “Zašto ne živimo u ovakvim gradovima?” A.M.: “Zato što gradove grade pravnici i ekonomisti.”
A.M.: “Povjesničar umjetnosti Udo Kultermann u jednoj publikaciji istaknuo je Folnegovićevo naselje kao urbanistički dobro planiran kvart.” Z.S. :”Što mislite o kvartu?” A.M.: “Njemu fali samo malo obline pa bih ga priznao!” Foto: Ana Dana Beroš
A.M.: “Nekad je život u kvartu bio prekrasan! Za 1. maj stanari bi iznijeli stolove, stolice i hranu na ulicu i slavili.”
8
MISLITI FOLKU
9
Kvartovski bilten Zajednica skrbi
Folnegovićevo naselje jedno je od prvih zagrebačkih naselja planski izgrađenih nakon 2. svjetskog rata.
U vrijeme
Prostire se na površini od 50 ha i ima 4800 stanovnika.
nastanka kvart
U naselju se pojavljuje nekoliko tipova zgrada. Većinu
se nalazio na
zgrada (20) čine tzv. “limenke” iz sustava Jugomont (i
rubu grada.
to njihova ranija inačica JU-59 i JU-60), zatim stambene
Gdje su njegove
lamele tip “Bartolić” kakve susrećemo u mnogim
margine danas?
dijelovima grada) te četiri stambena tornja, od kojih su tri napravljena po istovjetnom projektu na koji također nailazimo u naseljima Savski gaj ― sjever i Trnsko. Studija za saniranje posljedica potresa 2. faza, Građevinski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Zavod za tehničku mehaniku, str. 25 (fragment iz studije). Snimka istočnog ruba Folnegovićeva naselja prije zatrpavanja rukavca Save i izgradnje Islamskog centra. Ljubaznošću gospodina Z.H.
1
2
3
4
Zdenko Kolacio: Neki aktuelni problemi stambene izgradnje u Zagrebu, u: Arhitektura-Urbanizam br. 32, 1965., str. 52-55 (fragmenti iz članka).
1
2
3
4
Najstarije zgrade
Prije izgradnje
Umjetnička
Najnoviji dio kvarta, danas stambene kuće u nizu i kuće za branitelje.
u naselju.
Labudice ovdje je
intervencija u
bila velika zelena
zid “limenke”.
livada i nastavak
Isijavanje, Selma
Folnegovićeve ulice.
Banich u suradnji sa
Pregled podnesenih i ustupljenih predstavki, pritužbi i prijedloga Odboru za predstavke i pritužbe Gradske skupštine (od 15. siječnja 2005. do 31. prosinca 2015.), str. 68, 71 (isječci iz dokumenta).
Rješenje? Mešetarenje? Mi i oni?
stanarima zgrade, 9. lipnja 2017.
Populizam? Transparentnost? Ivan Mlinar: Urbanistička obilježja zagrebačkih stambenih naselja izgrađenih od 1918. do 1963. godine, Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, 2007., str. 226 (isječak iz doktorske disertacije).
Demokratičnost? Ograđivanje? Zajedničko dobro? Kvartovski antagonizam? Tko skrbi za kvart?
Josipa Prosinečki: Stambena kriza i industrijalizacija građevinarstva u Jugoslaviji. Montažna gradnja u Zagrebu 1950-ih i 1960-ih – montažni sistemi poduzeća Jugomont, 2015., str. 19 (diplomski rad, Filozofski fakultet Sveučilišta u Zagrebu — fragment iz rada).
Mjesni odbor Folnegovićevo naselje ― male komunalne akcije 2013.-2016. (isječak iz dokumenta). Bogdan Budimirov, Vladimir Mattioni: Bogdan Budimirov: U prvom licu, 2007., str 27 (fragment teksta).
Dokument gradonačelnika o uređenju dječjeg igrališta.
10
11
Kvartovski bilten Zajednica skrbi
Završna prezentacija “kvartovske radionice” Zajednica skrbi održana je 1. svibnja 2016. na zidu Dione u Laurenčićevoj ulici.
Foto: Ana Opalić
Foto: Ana Opalić
Foto: Ana Opalić
MISLITI FOLKU
MISLITI FOLKU
Prikupljena građa o kvartu sažeta je skicozno kroz pet plakata koji predstavljaju jedan mogući presjek kvarta. Tekstovi, citati, isječci članaka, simboli i slike povezani su asocijacijski, na način da se pojmovi sadržajno naslanjaju jedan na drugog, dijalogiziraju, suprotstavljaju ili stvaraju nove odnose.
12
13
Kvartovski bilten Zajednica skrbi
MISLITI FOLKU
14
15
Kvartovski bilten Zajednica skrbi
16
MISLITI FOLKU
17
Kvartovski bilten Zajednica skrbi
KAKO MISLITI KVART Globalni svijet sa svojim suvremenim problemima može se svesti na urbani okoliš veličine jednoga susjedstva. Tko poželi, ondje može vježbati promatranje globalnog represivnog aparata i njegovih sistemskih obrazaca osmišljenih da vladaju i zauzimaju (ne)nastanjene kvadratne metre tla i betona. Također, može se istraživati porijeklo tog aparatusa i njegov zrcalni odnos prema lokalnom naselju te onima koji ga stvaraju. Uvjeti za organizirani život u kvartovima poput Folnegovićevog naselja u Zagrebu maksimalno su pojednostavljeni, a njegovi stanovnici sustavno su izvlašteni, osiromašeni i umjetno parcelirani. Ako netko poželi, lako može nacrtati mapu sukoba koja bi prikazala trenutne globalne fenomene: planirano naseljavanje i stambeno pitanje u odnosu na klasne podjele, poslijeratnu i tranzicijsku privatizaciju resursa i zajedničkih dobara u odnosu na (de)(re)industrijalizaciju, kvartovske antagonizme u odnosu na etničko porijeklo i klasnu pripadnost stanovnika te povijest migracija i izbjeglištva u odnosu na trenutne ratove, globalnu ekonomiju i geopolitiku. U kontekstu našeg globalnog naselja suživot populacije impliciran je njezinom reprodukcijom, ali naši odnosi namjerno su kontrolirani pa ih globalna zajednica ne razvija spotano, organski i kroz zajedničko iskustvo. Propisujući za koga možemo odnosno ne možemo skrbiti, izvlašćujući sredstva uzajamne skrbi i privatizirajući ulogu skrbitelj(ic)a za kapitalistički profit, naše zajednice strateški su lišene svojih mogućnosti, sredstava i afektivne želje da skrbe neovisno (od države-nacije) i autonomno (izvan kapitalističkog
Ivana Rončević:
Što smo drugo očekivale? Kad promišljam, a često se uhvatim da o ovom iskustvu i radu mislim, redovito me muči: što smo očekivale? Arhitektonsko rješenje, plansko naselje, male sobe, radničke obitelji, oficiri, neboderi, zajednice koje nikada nisu imale ravninu, arhitekti koji tamo ne žive. Granice, ograde, prepreke, nogometna igrališta, YU 60 i 61, vlaga i mjesni odbor. U središtu Diona. Na rubu džamija. Naša prikolica. Naša prikolica stajala je pored ograde s pogledom na džamiju, pored vrtića i nedaleko od Dione. Pozivale smo na kolačiće i čaj uz razgovor o naselju i tome kako ga vide sami stanovnici. Što nismo mogle vidjeti s te pozicije ili iz te kućice? Od stanovnika do arhitekture. Plan nije planirao dijeliti, planirao je ujediniti, planirao je omogućiti i njegovati zajedništvo. Tako je planirano i naselje.
majke, očevi, bake i djedovi dobili na korištenje od tvornica u kojima su radili, nekima su stanovi jednostavno ostali...
A ovo naselje nije jedino. Zanima me što mi svojim kratkim bivanjem i svojevrsnom intervencijom u tom naselju ne možemo činiti? Što ne možemo zaključiti? Što nam nije dozvoljeno?
Tipovi zgrada koje postoje u naselju uz “limenke” su stambene lamele tipa “Bartolić” i četiri stambena tornja.
Što ne možemo/ne želimo/ne smijemo komunicirati/ pokazati/iskazati/vizualizirati/dokumentirati/izvijestiti/izložiti?
U tim tornjevima živjele su “oficiruše”. One su uglavnom cijeli dan ispijale kavu iako to nije bila želja svih. Kćeri “oficiruša” izlazile su u grad, odlazile u kazalište i po sve ono čega nije bilo u kvartu, vrlo često s alibijem da to moraju za školu.
Što ne možemo zvati istraživanjem, a što ne možemo zvati umjetničkim radom? Za što nismo/ne možemo/ne želimo biti odgovorne? Sve naše zabilješke, sva promatranja i sve razmirice dolaze iz osobnih razumijevanja skrbi i potreba stanovnika. Postoji li rješenje koje je odraz istine, ne one ultimativne, već one koja je nužna i potrebna zajednici, a koju ne tvori i ne uvjetuje politika gradskih i državnih moćnika što dominiraju procesom donošenja odluka o javnim prostorima i institucijama? Čime smo ograničeni i kako postižemo slobodu? Prisjećanje na sav taj zbir događanja zahtijeva određena zamišljanja koja stvaraju proces bivanja u nekom stanju što istovremeno stvara prostore mogućnosti da se dogodi drugo i da se to drugo ne dogodi nikad, da ga nikad ne susretnemo. Ambivalentnosti (ne)mogućnosti i (ne)događanja stvaraju prostore izvan prostora, stvaraju misli i očekivanja, stvaraju iščekivanja susreta koji je usmjeren ka nekom cilju, ali koji se istovremeno raspada i takav treba biti. Takvoga ga možda jedino vrijedi živjeti jer tek dok su drugi i druge mogućnosti žive u svom postojanju, dok živimo drugo u svom postojanju, oni mogu postojati u budućnosti. Makar u sadašnjem trenutku privremeno, makar u nekim drugim prostorima, makar se nikada zaista ne dogodile. Zato, što god drugo da smo očekivale, dobro je da smo to zamišljale.
Mila Čuljak:
Draga Savjeta O zajednicama i o skrbi. I kako to zajedno. Može li jedan skrbiti o zajednici. Je li ova dvorječna konstrukcija u oksimoronskom suglasju? Ili su zajednice i skrbi propusne, prožimaju se i žive u okolišu neprekidne dinamike? Ne stanu, ne staju i nisu singularne. Jednom zajednicom zajednica se budi. Jedan k’o nijedan. Izvući deblji kraj. Kraj deblji od batine ograđenih zelenila. Il bastone. Con il suo legno. U sferi življenja. Draga Savjeta, Selma je pozvala Mariju, Ivanu, Anu i mene da se saživimo s kvartom u Zagrebu. Folnegovićevo naselje. Je li Folka dobila ime po Franu Folnegoviću, pravašu, ili je sagrađena na Folnegovićevom imanju? U kvart sam odlazila tramvajem ili autom. Kad bih izašla iz
Foto: Zajednice skrbi
O politici skrbi, bilješke iz susjedstva
sistema). Globalno, kapitalizam i njegove države-nacije predodređuju čiji život je vrijedan življenja (dakle, koristan je), a čiji nije (dakle, potrošiv je). Takva prisilna sistemska podjela produbljuje pukotinu između skrbne zajednice i skrbi za cijelo čovječanstvo. Jednom kada počnemo koristiti svoje pravo na skrb kao politički subjekti i kao transnacionalni politički pokreti, svjetske ograde, granice, privatno vlasništvo i izrabljivanje u svrhu profita bit će ukinuti.
Foto: Ana Opalić
Selma Banich:
Snimka „limenke“ za vrijeme požara. Ljubaznošću gospodina Z.H.
tramvaja, prošla bih pothodnikom, onakvim pothodnikom kakvim je i Trafikov Hodač Kamov hodao u Rijeci. Iz podzemne razine gdje su na zidovima bile obješene pamučne majice, hlače i ostali odjevni predmeti (kaže prodavačica da je sve uglavnom iz Turske, najkvalitetniji pamuk) izlazim na prag Folke. Tamo je mala tržnica s kvalitetnim voćem i povrćem, ništa uvozno, kaže barba. Pitam ga je li povrće iz obližnjih urbanih vrtova. Naime, vrlo blizu Folke, na Borovju, postoje vrtovi. Kazivači mi vele da su nekad prije na tom dijelu, kao i južno i istočno od Folke, postojali vrtovi koje su držali Bugari. I jedna kaže, miješajući budućnost i sadašnjost, da su Bugari i dalje tamo, a ona bi kao mala (prije pedesetak godina), prije odlaska na kupanje u jedan od rukavaca Save koji sada više nije tamo, pokupila koju papriku za marendicu. Uglavnom, barba kaže da povrće nije iz tih vrtova, a niti iz onih vrtova od prije. Ali je hrvatsko. U kvartu uvijek zađem u ulicu Milke Trnine. Operna divotica. Milki je, kažu, posljednja želja bila da joj pogreb (1941.) bude održan prijepodne, bez ikakvih popratnih govora i samo uz zvuke hrvatske himne nad otvorenim grobom, bez cvijeća i vijenaca, a u korist uplata u dobrotvorne svrhe. Milkina ulica odvodi me do, hm, jednog od centralnih komunikacijskih čvorišta. Tu je atomsko sklonište na čiju krovnu površinu može sletjeti transportni helikopter. Atomsko sklonište uronjeno je između zgrada. Kad se ogledam prema nebu, izgleda mi kao da sam u nekom četvrtastom kuglofu. A tu je i važan
mikro centar, kafić Eros (prvo sam mislila da se zove Gibson), pa ću ga odmilja uvijek zvati Eros Gibson. U kvartu postoje još dva kafića, Ivana i Dnevni boravak, prije zvan Vladek. Važni pregovarački i informativni centri. Među dimovima i miješanim narudžbama progovaraju kvartovski guslači. Folka je naselje izgrađeno nakon Drugog svjetskog rata i jedno je od prvih zagrebačkih planskih naselja. Jedna od specifičnosti ovog naselja su zgrade imena “limenke”. “Limenke” iz sustava Jugomont. Jedan dio njih izgrađen je nakon što su se srušile kuće kako bi se izgradila naselja u drugim kvartovima pa se obitelji sele u Folku, a drugi dio njih gradi se nakon poplave u Zagrebu 1964. godine. Izgledaju kao veliki kontejneri zauvijek parkirani u luci Folka. Masivni kazivači tranzicije razdoblja kolektivnog stanovanja zarobljeni u vlazi nekad močvarnog plutajućeg dna. Ima nešto morsko u ovom kvartu. Zelenilo mora. Draga Savjeta, ovaj kvart je bio, kažu, najzeleniji kvart bivše Jugoslavije. Stvarno je zelen. Jednog dana srela sam gospođu koja brine o stablima. Da, brine o stablima. Skrbi. “Limenke” propadaju, što zbog vlažnosti, što zbog nebrige, što jer su tvornice koje su proizvodile dijelove za popravak propale, što jer ne dijele svi u zajedničkom fondu pričuve jednake potrebe, što zbog vremena jer njihovo trajanje je predviđeno. Dvadeset, trideset godina. Četrdeset, pedeset, šezdeset. Neki su uspjeli otkupiti stanove koje su prije njihovi
“Doselila sam se pedeset osme, a poslije šezdeset četvrte se gradilo, poslije poplave. Ma to bi se sve trebalo srušiti, ali ljudi otkupljuju te stanove i preuređuju ih jer zidovi su od prešane piljevine. Ja živim u Držićevoj. Radnička naselja najviše su izgrađena zbog ljudi koji su bili iz građevinskih firmi, policije i željeznice. Znači, mješovito stanovanje koje je ravnopravno raspoređeno. Mi smo dobili stan od firme. Tata mi je radio u Katranu, kemijski kombinat. Rodila sam se u Plinarskom naselju, bilo nas je desetoro. Ovdje smo došli u 67 metara kvadratnih.” Mi smo svoju kampericu smjestile na jednom od rubova naselja. Gospođa koja brine o stablima rekla je da smo odabrale najbolje mjesto. Na kraju Sachsove ulice, blizu vrtića i blizu ograde. Ograde koja je jednog dana osvanula, možda istog dana kada su osvanule i druge ograde. Ta ograda ograđuje jedno košarkaško igralište koje se potom ograđuje od jednog joga ili boćališta i jednog roštilja, potom od jednog igrališnog parka za najmlađe, zatim od površine za šetnju pasa koja se slobodno prelijeva prema spomeniku za Bošnjake — branitelje Hrvatske, a onda od spomenika prema džamiji. Namjera ograde? “Bolje je za djecu.” “To je zato da se oni ne prošire jer bi tu preko zelene površine gradili cestu kao prilaz njihovom nogometnom igralištu.” “Mi smo htjeli rješenje, došao je Bandić i rekao da smo neodgojeni.” “Na ogradu su potrošili oko 300 000 kuna.” Prije nego se džamija trebala otvoriti, dogodio se požar. “Dogodio se zbog radova na bakrenom krovu. Spoj ljepenke i drveta.” “Požar je podmetnut.” “Doveo je do velike materijalne štete, ali i do političkih implikacija.” Džamija je otvorena 1987. godine. “Di se nalazimo?” “Kod džamije.”
18
19 kvartom u Zagrebu. Marija – ima dugu crnu kosu – često je vidim u kvartu – udomila je lijepu kujicu Lejdi – živi u prizemlju “limenke” – kaže da im pod propada u kuhinji i da stalno čuje djecu na novom igralištu – jako je kritična prema mjesnom odboru i ogradi koja je podignuta oko parka kraj džamije – objasnila je da mnogi iz kvarta neće u džamiju da se ne bi reklo da su “prodane duše”. Marija – starija gospođa koja stalno vodi sivu pudlicu s crvenim prslukom od neke bolesne susjede – rado svraća do nas da razgovara – bivša policajka – često šeće po kvartu – živi u zgradi uz Držićevu, njezini roditelji su dobili stan od firme i doselili 1958., njih 10 u 67 m2.
Foto: Zajednice skrbi
Ljiljana – moja svekrva – doselila se na Folku 1965. jer joj je otac dobio stan kao oficir, za njih su bila rezervirana najbolja dva nebodera u kvartu – nije nikada posebno voljela ovaj kvart i bježala je u centar – dobro je poznavala susjede u neboderima, posebno “oficiruše”: žene oficira i domaćice kao što je bila njezina mama.
Snimka Folnegovićevog naselja za vrijeme poplave 1964. Ljubaznošću gospodina Z.H.
“Na Folki?” “Ne, kod Pavelićeve.” Nekadašnju džamiju na Tgu žrtava fašizma zovu još i “Pavelićeva džamija”. U džamiji, ovoj na Folki, ima restoran. Fantastična klopa. I ljudi. Tamo smo upozali mladića, divnog. Ide u srednju islamsku gimnaziju, popodne radi (znači, ujutro ide u školu, a popodne radi u restoranu, punoljetan). Navija za Real, a ljubi Dinamo iz Zagreba i Slogu iz Tuzle. Ne misli da bi žena trebala biti imam. Previše distrakcije dok se moli. Još se nije zaljubio, ali srce će znati. Izjašnjava se kao Bošnjak. “Tko je Bošnjak?” “Bošnjak je uvijek musliman.” “Zašto ne Bosanac? “ “Jer Bosanac može biti i Srbin i Hrvat.” “Bošnjak znači da je muslimanske vjere.” Tako mu se izjašnjavao dida, kao Bošnjak. Ali uvijek bi odabrao Hrvatsku kao svoju zemlju. “Ja ne bih nikada.”
snajpera s krovova. “Lim se sijao na suncu, kao srebro, a stanovnici su govorili da zgrade izgledaju kao svemirski brodovi koji su se spustili u Zagreb.” Draga Savjeta, kada sam krenula u zajednice skrbi, morala sam napustiti svoju zajednicu. Je li neminovno skrbiti o jednoj zajednici, a tražiti skrb za drugu, ili skrbiti o jednoj znači zanemarivanje druge? Isključuje li skrb ili uključuje? Koja je pozicija skrbnice ili skrbnika? Kako se jedino može skrbiti? Draga Savjeta, do sada su impresijom izdvojene muke. Propadanje domova u limenkama. Segregacija, usitnjavanje zajednice, prostora kvarta i zelenila, ideološke, klasne pozicije i politike prijateljstva. I ne nužno tim redom.
*Draga Savjeta – Javni servis za pomoć u umjetnosti dear.agony.art@gmail.com
“U redu, ja bih.” “Ja sam protiv bošnjaštva. Lingvistički i politički, po meni su mogući samo Bosanci.”
Marija Borovičkić:
“Naziv Bošnjak prvi su upotrebljavali franjevci, revitalizirao ga je Tuđman.”
Kazivački esej ― jedan slučajni presjek kvarta
U vrijeme našeg naseljavanja u Folku došao je i turski predsjednik. Posjetio je Hrvatsku radi turskih ulaganja. Taj dan Ana i Marija lijepile su plakate s našim pozivom po naselju. Zustavila ih je policija i rekla im da bi bilo bolje da to rade neki drugi dan, ali ne zbog njega, nego zbog onih gore što nas promatraju preko
Slaven – srećem ga sa slušalicama, sakrivenog pod kapom i sunčanim naočalama – malo je skeptičan i rezerviran na prvu, ali želi pričati – često šeće po kvartu s malim psom – živi u “limenci”– spominje da je Folka u nekim novinama proglašena najzelenijim
Dalibor – zbog njega sam se doselila na Folku – kao dijete je dolazio u neboder kod bake i dede – sjeća se da se satima čekalo da se dođe na red na koš na školskom igralištu – često primjećuje željezne klofere za tepihe i sjeća se da je deda po nalogu bake klofao tepihe – baka je voljela prošetati preko puta do sada zapuštene pečenjare Beki i naručiti Cocktu.
stora ili parkova za šetanje, odmaranje i sjedenje – Nikolina je bila dosta aktivistički i kritički angažirana nakon podizanja ograde u parku pokraj džamije – na kraju je odustala od borbe. Sale – dragi dečko kojeg znam kao konobara u restoranu Islamskog centra, ali s njim nisam pričala – kažu mi cure da je vrijedan, da pohađa Islamsku gimnaziju i da se doselio na Folku s Trešnjevke. Stari postolar – ima malu starinsku radionu u “limenci” ispod našeg nebodera – mali čovjek u plavoj kuti – kažu da je poznati postolar i šarmer u kvartu – izgleda kao da je tu oduvijek – nismo s njim razgovarale.
Kvartovski bilten Zajednica skrbi
ta – kaže da se kvart tako štiti od invazivnih planova širenja Islamskog centra i Bandićeve ideje probijanja ceste do Slavonske avenije.
na – posvađala se na cesti s gospodinom Jurkovićem – upozorava na nesnosan smrad kojeg pušta Coca Cola i nemogućnost stanara da riješe problem.
Ognjen D. i gospođa M. – spominjali su jednog Roma skitnicu kojem su dali madrac i deku – kažu da su ga navodno neki dečki iz popravnog doma kraj petlje ubili prije par godina.
Susjed iz nebodera – građevinar – rekao nam je da se velika bijela zgrada u Laurenčićevoj zove “Labudica” i da je tamo prije bila velika zelena ledina gdje su stanari šetali pse – jedan je od rijetkih koji opravdavaju dizanje ograde oko parka na istoku – spominje neke formalne i pravne regulative.
Kovrčava plava visoka gospođa – ima dva starija debeljuškasta psa – često u šetnji – djeluje zanimljivo – nismo s njom detaljnije razgovarale.
Fadil – Benjaminov tata – četvrta generacija Roma u Hrvatskoj – živi na Borovju i zadovoljan je tamo – dijete vodi u vrtić na Folnegovićevom.
Branka – starija gospođa iz nebodera koja stalno govori kako je važna “omladina” kada opisuje kvart – vrckava i voljna razgovarati, ali vrlo neobična – ima dugu plavu kosu i uvijek nosi kapicu – ima specifično i lijepo lice i stavlja puno šminke.
Mama Alisa – ima curicu s Downovim sindromom i jako je oko nje angažirana i brižna – živi na Borovju i vodi je u vrtić na Folki – vrtić u Sachsovoj je navodno dosta dobar.
Dvije starije gospođe – posvađale se oko toga koja više zna o naselju dok smo imale izložbu ispred Dione – dio razgovora smo snimile jer su na početku pričale o kvartu – ne znam gdje je snimka.
Ljiljana – crna žena iz mjesnog odbora – s njom smo dugo razgovarale o problemima s najvećim parkom u kvartu i visokom ogradom koja je oko njega podignu-
Mira – zgodna i lijepo uređena starija gospođa koja je radila u IGH u kvartu – živi u smeđoj IGH–ovoj zgradi pokraj Coca Cole – pomalo temperamentna i buntov-
Zvonko – ne znam tko je – cure ga zovu “pjesnik Zvonko” jer im je izrecitirao svoju pjesmu “Put putujem” ispred moje zgrade – imamo audio zapis. Grga – svi ga znaju – ima oko 65 godina, izgleda kao da ima 40 – sportski tip, uvijek u trenirkama – kažu da je kvartovski “bos” – zovu ga i Rocky jer je trenirao boks – navodno “čuva” Eros i dolazi tamo svaki dan – kažu također da s njim nikada nećemo pričati – protrčao je pokraj naših plakata ispred Dione na kojima su se, među ostalim, spominjali štrajkovi i dobacio: “Svima im treba jebat mater!” – doživjele smo to kao afirmaciju.
Zlatko – jako zanimljiv stariji gospodin s malim psom – doselio je u kvart nakon poplave kada je država obiteljima dala zamjenske stanove – živi u “limenci” i zna puno o kvartu – donio nam je svoje stare fotografije i albume na kojima je bila Folka za vrijeme poplave, jedna “limenka” za vrijeme požara i zaleđeni rukavac Save koji je prije izgradnje Islamskog centra zimi služio kao klizalište, a ljeti kao kupalište. Leo – naš susjed iz nebodera – djed mu je bio oficir i dobio je stan – najčešće je u kvartu – ponekad ga srećem dok hvata Pokemone – svaki dan oko 10:30 ritualno ide u Eros na kavu – nikada nije bio u restoranu Islamskog centra, čini se zbog onoga što je spomenula Marija – uveo nas je u neke kvartovske priče i upoznao s Davorom. Davor – uvijek lijepo obučeni kvartovski dečko koji zna puno o Folki i stanarima – voli kvart i promijenio je nekoliko stanova u njemu – bez obzira na lošu gradnju sada živi u još jednoj “limenci” – često šeće novog psa, rodezijskog ridžbeka, jednog od najelegantnijih čistokrvnih pasa u kvartu. Branko – iz Splita je – često planinari – doselio se u kvart kao student – živio je u dvije zgrade neloše gradnje, od njih nijedna nije “limenka” niti neboder – svidjelo mu se što Selma voli planinariti. Andrija Mutnjaković – poznati arhitekt koji je od države dobio atelje na zadnjem katu jedne od “limenki” – često je tu poslovno, ali nikada se nije saživio s kvartom niti se družio sa stanarima – rekao nam je da je svojevremeno Udo Kultermann istaknuo Folnegovićevo naselje kao urbanistički dobar stambeni kvart – smatra da Folnegovićevo naselje nije dobilo ime po političaru Franu Folnegoviću, nego po zemljištu Folnegovićevih. Gospodin Jurković – iz mjesnog odbora – vjerojatno najpoznatiji manji političar u kvartu – neki o njemu govore dobro, neki loše – često su u predizborno vrijeme po kvartu nalijepljeni plakati s njegovim imenom – s njim, ja mislim, nismo razgovarale. Nikolina i Goran – prijatelji s 12. kata nebodera – imaju kujicu Geru koja voli lajati po kvartu i tući se, posebno s Lejdi – krajobrazni arhitekti koji ne vole pretjerano kvart po sebi, kažu da mu fali lijepih pro-
Foto: Zajednice skrbi
MISLITI FOLKU
Kupanje na rukavcu Save prije nasipavanja. Iz obiteljskog albuma, ljubaznošću stanarke Folnegovićeva naselja.