aktualno
broj 597 / 26. svibanj 2015.
ko Pintarić prvo je ubojstvo počinio s 32 godine. Otada njegov pomahnitali um nije birao žrtve koje , nekoliko puta pobjegao iz zatvora te skončao tragično – u unakrsnoj vatri ubili su ga policajci
pomahnitali Vinko njavao je ubojstvom
ciji, skrivao se po vikendicama, štagljevima i tavanima diljem a. Osim što je ledio krv u žilama onima koje je posjećivao, ačkao ili tražio od njih da mu daju štogod za pojesti i popiti. arić imao mnogo ljudi od povjerenja koji su mu pomagali u abdijevali ga oružjem, novcem, odjećom i hranom ce. U trenutku kada je Božo krenuo pomaknuti stolac, Vinko je zapucao i ubio ga. Bježeći od policije, posjetio je Franju Kocijana i njegovu suprugu. Iz njihove kuće je nazvao policiju nakon što je popio nekoliko pića. Policajci su uspjeli otkriti od kuda zove i u tren su okružili Franjinu kuću. Postavili su zasjede i čekali dolazak specijalaca. No Pintarić je ponovno bio mudriji. Iskrao se iz kuće i zapucao. Ranio je jednog policajca i uspješno pobjegao.
Pintarić ubijen u kući ljubavnice Policajci koji su konstantno sudjelovali u akciji kojoj je bio cilj uloviti Pintarića, većinom su bili iz Policijske postaje Zabok. Na proljeće 1991. godine oformljen je poseban tim od osam policajaca koji su u svakom trenu trebali biti spremni na intervencije povezane s Vinkom Pintarićem. Bili su to Krešo Poljak, Mladen Brezak, Ivica Vidiček, Mato Sabo, Slavko Habajec, Stjepan Celjak i Marijan Gorički. Tragali su za Vinkom u manjim grupama, a osim policajaca koji su ga očekivali u zasjedama, očekivala ga je i još jedna žena na njegovu putu – Ankica Buhiniček. U to vrijeme Vinko je često boravio u okolici Velikog Trgovišća, no policija ga nije uspjela uloviti. Posljednje razbojstvo počinio je u Lepajcima u caffe baru 'Turist', no srećom, nije nikoga ubio. Nakon toga, policija je saznala da se Pintarić sve češće kretao oko kuće Ankice Buhiniček. Tada mladi zabočki policajac, Krešo Poljak, odlučio je uložiti sve snage da ulovi Vinka. Skupljao je podatke o njemu, iz prikrajka promatrao Ankičinu kuću i smišljao zamku za opasnog ubojicu. Oko 21, 30 sati 23. svibnja 1991. godine,
Policijac Zvonko Županić prisjeća se potrage za ubojicom zbog kojeg se Zagorje navečer rano zatvaralo u svoje kuće
'Kod obitelj Kucelj na tavanu živio sam 6 mjeseci' U policijsku akciju za ubojicom Pintarićem policajac Zvonko Županić, član ekipe za potrage i obradu kaznenih djela bio je uključen od samog početka. Kada je Pintarić stradao u Andraševcu u kući obitelji Kucelj 80./81. god. Županić ga je sproveo u bolnicu u Draškovićevu s teškim tjelesnim ozljedama i previjao mu rane do bolnice
D
ankica buhiniček ispred svoje kuće
Njegovi jataci su bile uglavnom, raspuštenice, udovice..., žene koje se nisu udavale. Njima je bio odan i znao ih je nagrađivati ukradenim stvarima Krešo je iz zasjede uočio da je netko ušao u Ankičinu kuću. Poljak je radiovezom u postaju javio da bi to mogao biti Vinko. Dva policijska automobila krenula su put Velikog Trgovišća. Da Vinko ne bi primijetio svjetla, ostavili su automobile dalje od Ankičine kuće. Krešo Poljak ugledao je na ulazu u kuću Ankicu i onižeg muškarca. Nije bilo dvojbe, bio je to Vinko. Krenuo je iz dvorišta na ulicu, a Krešo ga je naciljao puškom i povikao neka se preda. No Vinko je zapucao. Nije pogodio ni Krešu ni pripravnike koji su bili s njim. Nakon što je pucao, povukao se u Ankičinu kuću. Počela je unakrsna vatra u kojoj je Ankica ranjena. Iako je policija govorila Vinku neka ih pusti da joj pomognu, nije htio. Nije se htio ni predati. Strpljenje policajaca, kojima se uskoro pridružila i antiteroristička jedinica, bilo je pri kraju. Rekli su Vinku da ima tri minute da izađe iz kuće i da se preda. Njega je uhvatila pani-
ka. Počeo je napadati Ankicu da ga je izdala, a policajci su to čuli i spremili se na akciju jer su znali kako Vinko kažnjava izdajice – smrću. Dva policajca ušla su u kuću. Jedan je zapucao u Vinkovu smjeru. Pogodio ga je u glavu. Smrt je bila trenutačna. Ranjena Ankica preživjela je unatoč teškim ozljedama. Na Zavodu za sudsku medicinu i kriminalistiku obavljena je obdukcija tijela Vinka Pintarića. Uz veliku ranu na lubanji, na tijelu su nađene još dvije. Jedna se nalazila u predjelu trbuha, a druga na lijevoj podlaktici. Pintarićevo tijelo gotovo je tjedan dana bilo na Zavodu za sudsku medicinu jer ga nitko nije htio preuzeti. Na kraju je pokopan na zatvorskom groblju u Lepoglavi. Danas se to groblje više ne održava, pa se ni ne zna koji je od grobova Vinkov. Iako mu grob nitko ne posjećuje, mnogi i danas prepričavaju događaje iz dana kada je Vinko sijao strah po zagorskim bregima.
ok je Pintarić bio u bijegu nitko u Zagorju nije mirno spavao. Na svaki lavež pasa u selu, ljudi su se bojali da ih slučajno ne posjeti zagorski Čaruga, kako su ga prozvali novinari koji su ono doba imali čime puniti stupce crne kronike. Prema nekim informacijama, policajci su se prerušavali u veterinare praveći se da cijepe kokoši po selu ili da su radnici Elektre kako bi možda od domaćina doznali koju korisnu informaciju o tome je li možda Pintarić navraćao ili gdje se skriva. Bila je to velika policijska potraga, a Pintarić je vješto bježao. U policijsku akciju za ubojicom Pintarićem policajac Zvonko Županić, član ekipe za potrage i obradu kaznenih djela bio je uključen od samog početka. Kada je Pintarić stradao u Andraševcu u kući obitelji Kucelj 80./81. god. Županić ga je sproveo u bolnicu u Draškovićevu s teškim tjelesnim ozljedama i previjao mu rane do bolnice. To mu je Pintarić zapamtio pa je tokom svog bijega kasnije, ušao u radijsku stanicu u Bjelovaru i pod prijetnjom oružja uživo u eter govorio gotovo sat vremena i tada se zahvalio medicinskoj sestri i brkatom policajcu iz Donje Stubice.
Nisu htjeli biti Pintarićevi pismonoše -Tada sam ga prvi put vidio uživo. Bio je visok svega 1, 65, jače fizičke snage, ali psihički nestabilan. On je vjerojatno prema našim informacijama i zapažanjima, kao dijete morao doživjeti neku depresiju, psihološko opterećenje i tada je u datom trenutku postao labilna osoba, pogotovo ako je primijetio da je netko prema njemu ili njegovim jatacima arogantan - rekao je Županić. Njegovi jataci su bile uglavnom žene, raspuštenice, udovice..., žene koje se nisu udavale. Njima je bio odan i znao ih je nagrađivati ukradenim stvarima. A zašto je upao u kuću
ŽUPANIĆ: Nas policajce na terenu nije bilo strah. Nismo imali pancirke, ni nikakve zaštite. Možda smo išli malo i ludo
obitelji Kucelj? - Pintarić je htio da Kucelji odnesu pismo u PP Donja Stubica u kojem traži da se njegova ljubavnica Barica Špiček pusti iz pritvora. Naime, policija ju je pritvorila jer su kod nje našli brdo ukradenih stvari koje joj je on donio sa svojih mnogobrojnih krađa po klijetima. Kucelji nisu htjeli biti pismonoše, već su se obračunali s njim u kući gdje ih je držao za taoce. Vraški hrabro. Došlo je do tučnjave i fizičkog obračuna. Nakon što su mu sanirali rane u bolnicu sproveden je u zatvor. Kada je on drugi puta bježao iz Lepoglave, tada je ta obitelj bila pod zaštitom. Smatralo se da će se možda doći osvetiti.
Osobni bodygard Njihov osobni bodygard bio je upravo policajac Županić koji je 90./91. god. proveo šest mjeseci na njihovom tavanu štiteći ih. Ponekad je djecu vozio u školu, a znao je u kombiju sa zatamnjenim staklima voziti obitelj u trsje. - Teško ga je bilo hvatati. Zagorje nije Sahara, pustinja, ima puno zelenila, šuma, grmlja.. i on je uvijek nas mogao prvi primijetiti. Birao je udaljene kućice uz šumu. Najviše se kretao na stubičkom kraju: Andraševec, Stubička Slatina, Lipovac, Krušljevo Selo, Hum Lug, dio Zaboka. U to vrijeme stanovnici su rano zatvarali kuće. Nama je noć bila lakša jer smo onda čekali u zasjedi. Ja sam sa sobom znao uzeti svog psa Vučjaka koji je ipak mogao predvidjeti svaki šum - prisjeća se Županić. - Nas policajce na terenu nije bilo strah. Nismo imali pancirke, ni nikakve zaštite. Možda smo išli malo i ludo. Policija se u to vrijeme jako poštivala, a i on sam je izbjegavao susret s nama. Želio je slobodu. On je smatrao da za svoje prvo kazneno djelo u Tisanić Jarku nije kriv i da je sve ostalo što je počinio bila posljedica presude za prvo kazneno djelo - rekao je Županić.
7