ske ravnice s Podgoricom, Nikšić s manjim dijelom Hercegovine, uski primorski pojas u okolini Bara i neke planinske oblasti na sjeveroistoku. Umjesto obećane Plavskogusinjske kotline, đe je lokalno muslimansko stanovništvo uspjelo da se odbrani od crnogorskih napada i pokušaja prisvajanja, crnogorska država je na račun Osmanskog carstva dobila Ulcinj, koji je bilo naseljen pretežno Albancima. Crna Gora će u tim granicama, ukupne površine 9475 kvadratnih kilometara, ostati sve do novog teritorijalnog proširenja nakon Balkanskih ratova 1912-1913. Simpatije češke javnosti u tom konfliktu su jednoznačno bile na strani hercegovačkih ustanika, Srba, Crnogoraca, Bugara i Rusije. “U svim društvenim i političkim slojevima… zavladala je oduševljena podrška protivturskoj borbi. Oduševljenje je bilo uglavnom nekritično, ponekad čak i fanatično, s mnogo preporoditeljsko-slovenske romantike i političke demagogije u vlastitim redovima i demonstrativnih gestova prema Beču.”118 Ta atmosfera se ispoljila u izrazitom povećanju tiraža čeških novina. Prema svjedočanstvima iz toga vremena, u prvoj fazi balkanskog konflikta pažnju su privlačile prije svega reportaže s bojišta, kao i drugi članci Jozefa Holečeka, izvještača dnevnih novina Národní listy, i jedinoga novinara koji je s crnogorskom vojskom tokom ljeta 1876. učestvovao u pohodu na Hercegovinu. Jake reakcije, koje su rat i uopšte južnoslovenske teme u tim godinama izazivali, pomogle su kako njegovim novinama Národní listy, tako i ostalim češkim novinama da značajno povećaju tiraž i prevaziđu finansijske probleme, koje su mnogim novinama i časopisima prijetile skorim krahom. Češka istoriografija je u glavnim crtama već relativno dobro opisala svu širinu i dubinu recepcije balkanskih događaja iz druge polovine 70-ih godina.119 Južnoslovenska tematika se vrlo često pojavljivala ne samo u novinama, već i u narodnim kalendarima, vašarskim pjesmama, poeziji, jeftinim poučnim brošurama i sl. “Svuđ se navodno govorilo samo o Srbima i Crnoj Gori. U kafanama i u restoranima, pa čak i u mnogim domaćinstvima, bile su okačene karte na kojima su zastavice prikačene pribadačama pokazivale mjesta posljednjih bitaka i razvoj borbi.”120 Za pomoć ustanicima i ranjenim u tom ratu bila su organizovana brojna uspješna prikupljanja dobrovoljnih priloga. O dubini i značaju utisaka 118
Žáček: Češi a Jihoslované v minulosti, 379. Vidi npr. Růžena Havránková: “Česká veřejnost na pomoc protitureckým povstáním jižních Slovanů.” In: SHS VI., Praha 1966, 5-53, Žáček: Češi a Jihoslované v minulosti, 379-393. 120 Žáček: Češi a Jihoslované v minulosti, 380. 119
78