Predgovor

U svojim rukama držite nevjerojatan razgovor pape Franje i siromaha iz cijeloga svijeta.

Papa od prvih dana svojega pontifikata dijeli svoj san o „siromašnoj Crkvi – Crkvi za siromahe“. Kao što svjedoči i u ovoj knjizi, već je i samim odabirom imena Franjo Papa htio neprestano podsjećati na to da „ne zaboravimo siromahe“. Uistinu, nema boljega načina da uđete u srce ovoga čovjeka, u srce njegovih riječi i djela, nego slušati ga kako govori, ne o siromaštvu, nego sa siromasima.

Onima koji ga poznaju i vole, ovo će djelo biti potvrda da je on „papa siromaha“. Onima koji ga ne poznaju kao i onima koji se možda s njime ne slažu, ovi razgovori mogu poslužiti da ga bolje upoznaju.

Originalnost ove knjige dolazi od samih siromaha koji su mu postavljali pitanja. Osobne životne priče, patnje i poniženja koja su proživjeli i koja proživljavaju daju im slobodu razgovarati s Papom otvoreno, bez zadrške. Ovdje ćete pro- naći sva pitanja koja se nitko ranije nije usudio postaviti papi – pitanja o njegovoj plaći, ljubavima, manama, sumnjama, strahovima, ispovijedanju, zdravlju i tako dalje. Mjesta nesporazuma na koja su sugovornici tijekom razgovora naišli u ovoj knjizi nisu ublažena ili pobliže objašnjena. Ona svjedoče o autentičnosti dijaloga.

Papi Franji predložili smo pravo na džoker kako bi mogao preskočiti određena pitanja ako procijeni da je to potrebno. Tekli su sati u razgovoru, a Papa nijednom nije iskoristio to pravo.

Čini nam se da se Papi svidjela takva otvorena atmosfera na koju vjerojatno rijetko kada nailazi jer – to nam je i rekao tijekom razgovora – „s papom se ne svađa“.

Papa je poznat po jednostavnosti i transparentnosti. Imali smo rijetku priliku i sami se u to uvjeriti. Ponekad je odgovarao samo s jednostavnim „da“ ili „ne“, bez dodatnih objašnjenja. Ponekad je ulazio u dublja objašnjenja svojih stajališta, no uvijek je pritom ostajao pristupačan i zadržavao pedagoški pristup dopuštajući sugovornicima da ga prekidaju te prihvaćajući njihove digresije i molbe za produbljivanjem. Svi takvi dijalozi ovu knjigu čine jedinstvenim, nadahnjujućim i istinitim svjedočanstvom.

Sve je počelo u proljeće 2020., godine pandemije

COVID-19 i prvoga lockdowna u Europi. Planirali smo u Rimu proslaviti desetu obljetnicu osnivanja udruge Lazar, koja je osmislila program solidarnoga cimerstva beskućnika i mladih volontera. Nažalost, pandemija je onemogućila ostvarenje našega nauma.

Ipak, Papa naš susret nije otkazao. Papa nije otkazao? Onda nećemo ni mi! Budući da nismo mogli doći s dvjestotinjak ljudi kao što smo izvorno planirali, predložili smo mu sastanak s nekoliko beskućnika i videokonferenciju kako bi i ostali mogli sudjelovati.

Nakon toga prvog, uistinu nevjerojatnog susreta u petak, 29. svibnja, oko 12.40, bili smo čvrsto uvjereni u to da naš dijalog jednostavno ne može stati samo na tome. Posebno je u to bio uvjeren Christian, koji je, ogladnjevši, Papi predložio da razgovor nastavimo za ručkom. Toga dana zajednički obrok nije bio moguć, no već i sam taj prijedlog svjedoči o neposrednosti naše komunikacije. Tako smo mu predložili da komunikaciju nastavimo otvarajući je siromasima iz cijeloga svijeta, a on je prihvatio ideju da je pretvorimo u knjigu.

Dodatno ohrabrenje da Petrova nasljednika zamolimo za još jedan susret dala nam je enciklika Fratelli tutti1: „Potrebne su nam fizičke geste, izrazi lica, tišina, govor tijela, pa čak i miris, drhtaj ruku, crvenilo, znoj, jer sve to govori i dio je međuljudske komunikacije […] Digitalna umreženost nije dovoljna za izgradnju mostova, nije u stanju ujediniti čovječanstvo.“ (§ 43)

Idući je korak bio sakupiti pitanja siromaha širom svijeta. To smo napravili uz pomoć više prijateljskih karitativnih udruga na svih pet kontinenata. U nekoliko tjedana pristiglo nam je više od tisuću pitanja djece iz sirotinjskih četvrti Brazila, žena iz indijskih ravnica, mladih iz iranskih pustinja, američkih beskućnika, prostitutki iz Azije, madagaskarskih obitelji i tako dalje. Neka od primljenih pitanja bila su anonimna jer su nam ih poslali kršćani koji su u svojim zemljama u opasnosti. Sva je ta pitanja trebalo pročitati, prevesti, razvrstati i napraviti selekciju. Na kraju, valjalo je siromahe pozvati da svoja pitanja sami postave Papi. Ricardo, Philippe, Manoli, Diana, Jesús, Charlotte, Orelio, Alain – svima im ovim putem zahvaljuje- mo jer su u živome, spontanome, slobodnome i vrlo osobnome razgovoru bili glasnogovornici onih čiji se glas inače ne čuje. U ovoj ćete knjizi, dakle, naići na pitanja pristigla od siromaha sa svih krajeva svijeta. Sva su pitanja postavili naši prijatelji u potrebi koji se bore i njihova pitanja ponekad iznenađuju, odskaču ili proturječe. Blaženi lockdown koji nam je omogućio ovakav projekt!

1 Vidi hrv. izdanje: PAPA FRANJO, Fratelli tutti: Enciklika o bratstvu i socijalnom prijateljstvu (3. listopada 2020.), Kršćanska sadašnjost, Zagreb 2021.

Mi smo prosjaci

Koliko god nevjerojatno zvučalo, Papa nam je priuštio više sati razgovora. Nijedanput ga nisu omeli niti tajnici niti telefonski pozivi. Prema nama se odnosio i s nama razgovarao kao da smo u tom trenutku jedini ljudi na svijetu. Papa je zadužen za cijeli svijet, a ipak je s nama razgovarao kao što bi djed razgovarao s unucima. To je prva lekcija naših razgovora: „Papa ima vremena, a ti nemaš.“

Često se o vatikanskim službama u medijima govori negativno, a istina je da ih u nekim situacijama ni papa Franjo nije štedio. Ipak, moramo reći da su se osobe koje su nas ugostile u Svetoj

Marti prema nama odnosile vrlo pažljivo. Wi-Fi, struja, voda, hrana, sobe, kava – sve je izgledalo jednostavno, kao unaprijed pripremljeno, kao da smo važne osobe, mi, najniži od siromaha! Jedan od Papinih tajnika pozvao nas je na jednostavnost: „Vaš papa voli jednostavnost! Budite jednostavni!“ To je ujedno bila i druga lekcija naših susreta: djela daju vrijednost riječima, a Papa nas je ugostio onako kako nismo mogli niti zamisliti!

No, shvatili smo to kao ohrabrenje da i mi tako postupamo s drugima.

Pitanja objavljena u ovoj knjizi stigla su Papi od siromaha iz cijeloga svijeta, no Papini se odgovori obraćaju svima, upućeni su cijelomu svijetu.

Još mu jedanput zahvaljujemo na povjerenju i na prilici koju nam je darovao!

Došli smo poput prosjaka, a naposljetku je on zahvalio nama što smo došli. Odlučio je odreći se autorskih prava i ustupiti ih udrugama koje su nam pomogle sakupiti pitanja.

Došli smo s toliko pitanja u našim glavama, a on nam je na sve njih odgovorio srcem. Svaki put kada iznova čitamo ove razgovore, još nas jače ganu riječi koje su u evanđelju izrekli pomalo izgubljeni hodočasnici na putu u Emaus: „Nije li gorjelo srce u nama dok nam je putem govorio, dok nam je otkrivao Pisma?“ (Lk 24,32)

U rukama držite doista nevjerojatan razgovor pape i siromaha. No na ovim stranicama naći ćete puno više od nekoliko siromaha i puno više od pape!

Sibylle de Malet

Christian Delouche

Pierre Durieux

Loïc Luisetto