Pristup kod neželjenih efekata na antituberkulozna sredstva • VII-81
ralnoj terapiji. Pored toga, svi pacijenti sa renalnom insuficijencijom zahtijevaju doziranje antituberkuloznih lijekova prema Tabeli 9, a koja uzima u obzir renalnu funkciju. S obzirom da su poremećaji acido-bazne ravnoteže i elektrolita ozbiljne komplikacije renalne disfunkcije, hemijski parametri u serumu bi trebali biti provjereni nakon što se otkrije abnormalnost kreatinina i/ili uree. Potrebno je ispitati i druge uzroke, te, ako je moguće, izbjeći sve nefrotoksične lijekove. U slučajevima blago povišenog kreatinina i/ ili uree, može se nastaviti parenteralna terapija. Ako je soj koji izaziva infekciju osjetljiv, CM treba da zamijeni terapiju aminoglikozidima. U nekim slučajevima renalne insuficijencije moguća je opcija da se daju injektabilni lijekovi tri puta sedmično. Kada je u pitanju teška renalna disfunkcija, svu parenteralnu terapiju treba prekinuti i razmotriti hospitalizaciju. Pristup uključuje njegu i podršku sa korekcijom elektrolita i regliranjem volumena. (Vidi Protokol 10 u Dodatku 4.) U takvim slučajevima se preporučuje uključivanje nefrologa.
7.10. Ototoksičnost Ototoksičnost se odnosi na oštećenje VIII kranijalnog nerva, što se obično manifestira gubitkom sluha i/ili zujanjem u ušima. Mogu se pojaviti također i ostali vestibularni simptomi, kao što su nistagmus, ataksija i gubitak ravnoteže. Navedeni simptomi se najčešće javljaju kod pacijenata koji primaju velike, kumulativne doze aminoglikozida i/ili kapreomicina, iako je otkriveno da i klaritromicin također ima ototoksične efekte. Istovremena upotreba furosemida, posebno u slučajevima renalne insuficijencije, može pogoršati ototoksične efekte ovih lijekova. Iako je gubitak sluha nepovratan, daljnji gubitak se može spriječiti prestankom upotrebe uzročnog sredstva. Međutim, i pored gubitka sluha, kod pacijenata sa značajnom rezistencijom i/ili uznapredovalom bolesti može se osigurati nastavak injektabilne terapije. U takvim slučajevima kapreomicin može zamijeniti aminoglikozid, ako je uzrok infekcije osjetljiv na njega. Također se može uzeti u obzir korištenje injektabilnog lijeka tri puta sedmično.
7.11. Periferna neuropatija Periferna neuropatija se odnosi na oštećenja nerava lociranih van centralnog nervnog sistema. Ova nuspojava se dovodi u vezu sa brojnim antituberkuloznim lijekovima, uključujući aminoglikozide, H, tiamide, fluorokinolone, CM, CS i E. Ostale etiologije uključuju DM, HIV, alkoholizam, hipotireoidizam, ostale narkotike (fenitoin, amiodaron, dapson, određena sredstva za hemoterapiju kancera), kao i deficijencije vitamina (npr. B12, folat, tiamin). Iako ispitivanje povodljivosti nerva čini zlatni standard dija-