Društveno-ekonomski pokretači i pritisci
2.4.2 Energetika Energetski sektor je jedan od ključnih sektora kada je riječ o mogućnosti utjecaja na okoliš. Razvojem energetskog sektora i povećanjem potrošnje energije rastu i emisije stakleničkih plinova i druge onečišćene materije. Neophodno je da zemlje u razvoju i zemlje koje raspolažu značajnim energetskim resursima, poput BiH, posvete posebnu pažnju racionalnom korištenju energije i odabiru budućih energetskih izvora kako bi se minimizirale štete po okoliš. Odabirom visokoefikasnih tehnologija u energetskom objektu i vrste raspoloživog goriva može se znatno utjecati na nivo emisija. Prema tome, izazov je da se osigura dugoročni razvoj energetike uz minimiziranje neželjenog utjecaja na okoliš, te je neophodno da se teži korištenju obnovljivih izvora energije, odnosno izvora kojima se umanjuje ukupna emisija stakleničkih plinova. Glavni domaći izvori energije u BiH su ugalj i hidropotencijal, dok se prirodni plin i nafta uvoze. Procijenjeni hidropotencijal je blizu 6.800 MW, ali od toga se koristi 35% kapaciteta što je najniža stopa eksploatacije u Evropi. Bilans rezervi uglja iznosi blizu 4,0 milijarde tona. Potrošnja energije i utjecaj energetskog sektora na okoliš u BiH je u porastu, iako još nije dostignut nivo iz 1990. godine. Potrošnja primarne energije u BiH (eng. Total Primary Energy Supply - TPES) 1990. godine je iznosila oko 7,8 Mtoe (miliona tona ekvivalentne nafte), a 2005. godine oko 5,1 Mtoe (FMERI,10 2009). Proces tranzicije i ratna dešavanja su doveli do smanjenja rasta fizičkog obima industrijske proizvodnje, smanjenog izvoza električne energije, a samim tim i do smanjene potrošnje energije. U 2009. godini ukupna primarna potrošnja (TPES) je iznosila 1,49 toe (tona ekvivalentne nafte) po glavi stanovnika. Globalna TPES po glavi stanovnika iznosi 1,82 toe, a u zemljama članicama OECD-a 4,64 toe po glavi stanovnika. Zbog loših uvjeta u industriji, potrošnja prirodnog plina je znatno manja nego što je bila 1990. godine. Nepovoljna kombinacija potrošnje (relativno visok procenat potrošnje na grijanje i potrošnja u domaćinstvima), kao i dinamika potrošnje (mnogo veća potrošnja tokom zimskog perioda), doveli su do visoke cijene prirodnog plina. Pored toga, koristi se samo jedan plinovod za transport prirodnog plina, a na tržištu je i samo jedan uvoznik, što dodatno dovodi u pitanje stabilnost snabdijevanja. Dodatnim plinovodima i ubrzanom plinofikacijom BiH omogućilo bi se šire korištenje plina u domaćinstvima i proizvodnji električne i toplotne energije. Može se očekivati da će to utjecati na smanjenje stope rasta emisija CO2 (Prvi nacionalni izvještaj BiH u skladu s Okvirnom konvencijom Ujedinjenih nacija o klimatskim promjenama, 2009). U BiH prevladava upotreba drveta kao ogrjeva, posebno kod stanovništva s lošijim ekonomskim prilikama. Većina domaćinstava je priključena na elektrodistributivnu mrežu i najviši postotak potrošnje električne energije otpada na domaćinstva, uglavnom zbog grijanja (topla voda, kuhanje), slijede osvjetljenje i električni uređaji (Studija energetskog sektora u BiH, 2008). Glavni indikatori energije u BiH zasnivaju se na ključnom setu indikatora Evropske agencije za okoliš, a oni su: CSI 027 Potrošnja finalne energije po sektorima, CSI 028 Ukupni energetski intenzitet, CSI 029 Ukupna potrošnja energije po energentima, CSI 030 Potrošnja energije iz obnovljivih izvora, CSI 031 Potrošnja električne energije iz obnovljivih izvora. Ove pokazatelje je razvila Evropska agencija za okoliš i uzimaju se kao procjene. Agencija za statistiku BiH je 2008. godine počela obrađivati statističke podatke o energiji u skladu s propisima EU.
10
Federalno ministarstvo energetike, rudarstva i industrije.
63