TEMATSKA I PITANJA SADRŽAJA: ŠTA? Odnos između traženja istine i suđenja Odnos između sudova i institucija čiji je cilj kazivanje istine često se smatra komplementarnim, mada je takav odnos obostrane koristi vrlo složen i nije ga lako postići. Prije svega, mogu postojati neočekivana preklapanja ili materijalni i proceduralni sukobi između sudova i institucija čiji je cilj kazivanje istine. Postoje različiti načini da se izbjegne ovaj problem. Neka prethodna tijela za kazivanje istine u drugim zemljama blisko su surađivala s uredima tužilaca. Druga, poput onih u Sijera Leoneu i Istočnom Timoru, pronašli su kreativne načine za minimiziranje ili izbjegavanje konflikata, ili za prevazilaženje međusobnih tenzija. U Kambodži je nezvanična inicijativa za traženje istine aktivno pomagala sudu u osiguravanju dokaza. Također, istine koje proizvode sudovi i tijela za kazivanje istine mogu biti međusobno proturječne. Međutim, nije potrebno da ove dvije institucije proizvedu identične slike istine. Čak je i MKSJ dolazio do suprotstavljenih činjeničnih nalaza u različitim predmetima.5 Nakon niza godina u kojima je paradigma krivičnog pravosuđa aktivna u BiH, mogućnost za sukob između ova dva segmenta tranzicijske pravde je smanjena. Krivični postupci su doprinijeli boljem ukupnom okruženju za buduće inicijative u domenu kazivanja istine i proizveli značajne dokaze. Značaj priznanja Kazivanje istine suštinski podrazumijeva da se žrtvama oda priznanje i da se saslušaju, dok istovremeno društvu pruža mogućnost da sluša i prepozna patnju koja nadilazi etničke podjele. Grupe žrtava, individualne žrtve i ključni akteri u BiH su u više navrata izrazili potrebu za priznanjem, i to da se žrtve priznaju u vlastitim zajednicama i određenim društvenim sektorima, da se pokrene dijalog koji prelazi političke i etničke podjele, ili osigura poticajno okruženje u kojem žrtve mogu govoriti. Međunarodna zajednica se takođe često navodi kao ciljna publika, zbog toga što se smatra djelimično odgovornom ili pak nedovoljno svjesnom onoga što se dogodilo. Prisutna je, također, snažna potreba za priznanjem od strane nosilaca moći unutar Bosne i Hercegovine, uključujući aktuelne vlasti. Drugi su izrazili zabrinutost zbog potencijalne politizacije i političke manipulacije.
5 Na primjer, u predmetu Tužilac protiv Blaškića, pretresno vijeće MKSJ-a je utvrdilo da se granatiranje Zenice, grada u središnjoj Bosni, ne može pripisati HVO-u (Hrvatsko vijeće obrane). U kasnijem postupku u predmetu Tužilac protiv Kordića, vijeće je utvrdilo, na osnovu novih dokaza, da je ipak došlo do takvog granatiranja.
22
Neke od kreativnih metoda koje su korištene u drugim kontekstima mogu biti prihvaćene i u BiH. Čile, Peru, Južna Afrika, te Ardoyne projekat u Sjevernoj Irskoj sastavili su registre imena žrtava. Komisije u Istočnom Timoru, Sijera Leoneu, Južnoj Africi, Peruu, Maroku i Australiji donijele su preporuke u pravcu formalnog priznanja ili javnog izvinjenja. Značaj javnih saslušanja u poticanju javne diskusije i priznanja, te sprječavanju poricanja, jasno je demonstriran u komisijama u Južnoj Africi, Istočnom Timoru, Liberiji i Peruu.6 Još jedna ključna metodologija kazivanja istine zasnovana je na inkluzivnom uzimanju izjava od velikog broja različitih svjedoka i žrtava, kao što je učinjeno u Južnoj Africi i Liberiji. Daljnji inovativni oblici priznanja koji su se pojavili uključuju izgradnju spomen obilježja, dane sjećanja, uspostavljanje muzeja i „mjesta savjesti“. Ostali ključni aspekti priznanja uključuju odštetu, institucionalne reforme i suđenja. Osim toga, treba imati na umu da je priznanje od strane vlasti važno, ali da se također može razlikovati priznanje od vlasništva vlasti nad ovim procesima. Uvođenje „regionalne dimenzije“ Određeni sukobi se najbolje mogu odrediti kao regionalni, čak i ako se većina borbi odvijala u jednoj zemlji. Razumijevanje regionalne dimenzije bitno je kako bi se u potpunosti obuhvatila priča o cjelini sukoba. Određivanje geografskih granica i uloge vanjskih aktera je složen zadatak. Postoje barem tri načina za uključivanje regionalnog aspekta u BiH. Prvo, inicijative za kazivanje istine mogu razviti zasebna područja rada kojima se sukob u BiH smješta u širi historijski i geografski kontekst. To je pristup sličan onome u okviru nezvaničnog projekta kazivanja istine Uruguay Nunca Mas (Nikad više Urugvaj), ili pristupu koji je reflektiran u radu Komisije za istinu i pomirenje Južnoafričke Republike. Drugo, inicijative za kazivanje istine u BiH mogu uspostaviti partnerstva sa sličnim inicijativama u drugim zemljama, kao što su Srbija i Hrvatska. Treća je mogućnost da se razvije izričito regionalna inicijativa za kazivanje istine. Odluke o tom važnom pitanju moraju biti donesene putem dijaloga i diskusije u neutralnom forumu.
6 Neke komisije za utvrđivanje istine smatraju da je djecu ili žene žrtve seksualnog nasilja neprikladno izlagati detaljnom javnom ispitivanju.
23