nat study bosanski:Layout 1 7/13/2012 9:23 AM Page 56
8.
Zaključci i preporuke 8.1. Opće napomene Studija jasno pokazuje da pravni i institucionalni okvir za poštivanje ljudskih prava u BiH postoji. Međutim, kako je navedeno u brojnim izvještajima, a posljednji je Izvještaj o napretku Evropske komisije za 2011. godinu, ostvaren je mali napredak u unapređenju ostvarivanja zagarantiranih prava i sloboda općenito. Specifična ciljna grupa ove Studije obuhvata osobe sa invaliditetom, Rome i žene. Kako je pokazano, pravni okvir za unapređenje uvjeta ovih posebno ugroženih grupa također postoji: zakoni, strategije i akcioni planovi su izrađeni na državnom i na entitetskim nivoima, ali dokumenti su izrađeni i usvojeni bez ili sa vrlo ograničenim učešćem predstavnika osoba sa invaliditetom, Roma i žena. U toku je izrada brojnih različitih izvještaja koji se odnose na izradu ili primjenu politika usmjerenih na ugroženo i socijalno isključeno stanovništvo, kao što su osobe sa invaliditetom, Romi i žene. Iako je općeprihvaćeno da socijalna isključenost negativno utječe na osobe koje žive ispod granice siromaštva, čini se da je BiH preduzela samo ograničene, ako bilo kakve mjere, za socijalno uključivanje ovih grupa, a posebno u smislu procesa izrade politika koje odgovaraju ili treba da odgovaraju na specifične potrebe/zahtjeve osoba sa invaliditetom, Roma i žena. Na primjer, iako gotovo sve usvojene strategije za osobe sa invaliditetom, Rome i žene prepoznaju potrebu da se povećava njihov nivo znanja o pravima i mehanizmima zaštite, niti jedan od ovih dokumenata, uključujući i Strategiju za reformu pravosudnog sektora, ne uključuje specifične aktivnosti usmjerene na ove aspekte. Stoga se čini da obaveze navedene u različitim dokumentima politika i izvještajima, imaju mali učinak na situaciju na terenu, posebno na nivou lokalnih zajednica. U pogledu pristupa pravdi, postoje brojne inicijative i aktivnosti koje su prepoznale da unapređen pristup pravdi je od ključnog značaja za pravnu i sudsku reformu, kao i vladavinu prava općenito. Međutim, niti jedna inicijativa ili proces reformi ne posmatra pristup pravdi kao ključni stub pravnog osnaživanja siromašnih, kao što je to prepoznato u Rezoluciji 64/215 koju je usvojila Generalna skupština UN-a o „Pravnom osnaživanju siromašnih i iskorjenjivanju siromaštva”. Stoga, dugogodišnji, kontinuirani napori usmjereni na reformu zakonodavstva i pravosudnog sistema u BiH usmjereni su uglavnom na zakone i državne institucije, a u isuviše maloj mjeri na razvoj, siromašne i civilno društvo.119
119
Ovo je pristup koji Stephen Golub označava kao „ortodoksija vladavine prava“. Golub, Stephen. 2003. Beyond Rule of Law Orthodoxy: The Legal Empowerment Alternative, Carnegie Paper br. 41. Oktobar
56
strana
Uzimajući u obzir UN Rezoluciju i Izvještaj Komisije o pravnom osnaživanju pod nazivom „Neka zakon radi u interesu svih“ jasno je da pristup pravdi i vladavina prava uključuju pravo na pravni identitet, zakone koji ne vrše diskriminaciju ljudi koji žive ispod granice siromaštva zbog njihovog ekonomskog ili socijalnog stanja, pravo na efikasne i nepristrasne mehanizme izvršenja, pristupačne sisteme administracije i javne institucije, dostupnost informacija o zakonima i konkretne mjere za osnaživanje marginaliziranih i ugroženih grupa. Kratko rečeno, vladavina prava mora biti osigurana svima na jednak način, i de jure i de facto. Pristup pravdi i vladavina prava od ključnog su značaja za uspostavljanje povjerenja između vlade i njenih ljudi i preduvjet za efikasno ostvarivanje svih drugih prava.