Karike zlo~ina
Naslov izvornika Linda Howard KILLING TIME Copyright © 2005 by Linda Howington Copyright za Hrvatsku © Naklada Uliks, 2007. Sva su prava pridržana. Nijedan dio ove knjige nije dopušteno umnažati i prenositi na bilo koji način bez prethodnog pismenog odobrenja nositelja prava. Nakladnik NAKLADA ULIKS Čavalsko 17 51000 Rijeka Tel: 051/ 648068 051/ 648069 Za nakladnika Silvano Frančišković Urednik Miro Božić Prijevod Katarina Travašić Lektura Meri Farac Jemrić Dizajn naslovne strane Naklada Uliks, Rijeka Priprema za tisak i tisak mtg-topgraf, Velika Gorica, rujan 2007. ISBN 978-953-7306-14-4
CIP - Katalogizacija u publikaciji SVEUČILIŠNA KNJIŽNICA RIJEKA UDK 821.111(73)-31=163.42 Karike zločina / Linda Howard ; prevela Katarina Travašić. – 1. izd. – Rijeka : Naklada Uliks, 2007. Prijevod djela: Killing time. ISBN 978-953-7306-14-4 111011079
LINDA HOWARD
Karike zlo~ina S engleskog prevela Katarina Travašić
Rijeka, 2007.
Prolog
SUDNICA OPĆINE PEKE, KENTUCKY 1. SIJEČNJA 1985. SKUPINA OD PEDESETAK LJUDI STAJALA JE I GLEDALA ZAKAPANJE VREMENSKE kapsule pokraj stijega ispred zgrade Općinskoga suda. Prvi je dan Nove godine bio hladan i vjetrovit, a iz olovnog su neba neprestano sipile sitne pahuljice. Gotovo polovicu skupine činile su osobe koje su zbog posla, ambicija ili sličnih veza morale biti tamo: gradonačelnik i vijećnici, sudac, četiri odvjetnika, šerif, načelnik policije, ravnatelj srednje škole i trener ragbija. Bilo je i nekoliko žena: gospođa Edie Proctor, ravnateljica škole, te supruge političara i odvjetnika. Bio je tu i izvjestitelj mjesnih novina koji je pisao bilješke i fotografirao, jer je novinska kuća bila malena i nije si mogla priuštiti profesionalnog fotografa. Kelvin Davis, vlasnik željezarije, stajao je po strani sa svojim petnaestogodišnjim sinom. Oni su bili tu samo zato što je sudnica bila točno preko puta željezarije iznad koje su živjeli, a i zato što novogodišnja utakmica još nije bila počela pa nisu imali što raditi. Mladić Knox, visok i vitak, pogrbio je ramena na hladnoći i proučavao
5
Linda Howard
lica svih nazočnih. Bio je neobično pronicav zbog čega su se odrasli oko njega ponekad osjećali nelagodno, no nikad nije upadao u nevolje. Pomagao je Kelvinu u željezariji nakon škole, imao je dobre ocjene i uglavnom je bio omiljen među svojim vršnjacima. Sve u svemu, Kelvin se smatrao sretnim što ima takva sina. Doselili su se u Pekesville iz Lexingtona prije devet godina. Kelvin je bio udovac, a namjeravao je to i ostati. Volio je svoju suprugu, naravno, ali brak je zahtijevao puno posla, a on nije želio sve to prolaziti ponovo. Povremeno je izlazio s raznim ženama uz koje se nije želio previše vezivati kako one ne bi razmišljale o nečem ozbiljnijem. Želio se brinuti za Knoxa tijekom srednje škole i koledža, a onda kasnije, možda, razmisliti o braku, no sada mu je bilo važno samo sinovo odrastanje. “Trinaest”, rekao je Knox odjednom, tihim glasom. Tamne su mu se obrve zbog grimase gotovo spojile. “Što trinaest?” “Stavili su trinaest predmeta u kapsulu, a u novinama je pisalo da će ih biti dvanaest. Pitam se što je bila još ta jedna stvar.” “Siguran si da ih je bilo trinaest?” “Brojio sam.” Naravno da je Knox brojio. Kelvin je uzdahnuo u sebi; zapravo nije sumnjao u broj predmeta. Činilo se da Knox sve primjećuje i provjerava dvaput. Kako je u novinama pisalo da će dvanaest predmeta biti stavljeno u vremensku kapsulu, Knox je brojio da vidi jesu li novine bile u pravu ili, kao u ovom primjeru, nisu. “Pitam se što je bila trinaesta stvar?” ponovio je Knox dok je promatrao vremensku kapsulu. Gradonačelnik je stavljao kapsulu - to je zapravo bila metalna kutija, pomnjivo omotana u vodootpornu plastiku - u rupu koja je bila iskopana prethodnog dana. 6
Karike zlo~ina
Gradonačelnik je rekao nekoliko riječi zbog čega su se ljudi oko njega nasmijali, a zatim je trener počeo lopatom bacati zemlju preko kutije. Za samo jednu minutu napunio je rupu i lopatom poravnao tlo. Preostalu zemlju nije nabacao na hrpu. Gradonačelnik i jedan vijećnik podignuli su malenu granitnu ploču na kojoj je bio graviran datum današnjeg dana i dana za točno sto godina, kada bi se vremenska kapsula trebala otvoriti, a zatim su je ispustili, na svježu zemlju. Zasigurno su planirali položiti granitnu ploču na primjeren način kako bi izvjestitelj sve zabilježio kamerom, no očito ih je težina ploče iznenadila pa su je ispustili zbog čega ploča nije pala ravno, nego na stranu. Trener je kleknuo na smrznuto tlo i objema rukama pogurao ploču na pravo mjesto. Izvjestitelj je fotografiranjem zabilježio cijeli događaj. Drhteći, Knox je nemirno prebacivao težinu s noge na nogu. “Pitat ću”, rekao je iznenada i ostavio Kelvina te krenuo za izvjestiteljem kroz skupinu ljudi koji su počeli odlaziti. Uzdahnuvši, Kelvin ga je slijedio. Ponekad mu se činilo da je Knox više nalik na buldoga nego na dječaka jer kada bi ga što zaokupilo ne bi odustao dok to ne bi istražio. “Kako to misliš?” čuo je Kelvin izvjestitelja, Maxa Browninga, koji je zbunjeno gledao u Knoxa. “Vremenska kapsula”, objašnjavao je Knox. “U novinama je pisalo da će biti dvanaest predmeta, ali u nju ih je stavljeno trinaest. Brojio sam. Želio bih znati što je trinaesti predmet.” “Bilo ih je samo dvanaest. Baš kao što je pisalo u novinama.” “Brojio sam”, ponovio je Knox. Nije se svađao, ali je bio odlučan. Max je bacio pogled na Kelvina. “Hej!” rekao je u znak pozdrava, a zatim slegnuo ramenima prema Knoxu. “Žao mi je, ne mogu ti pomoći. Nisam vidio ništa drugo.” 7
Linda Howard
Knox je okrenuo glavu i oštro pogledao leđa gradonačelnika koji je odlazio. Ako mu Max ne može pomoći, otići će do onoga tko može. Prije nego je krenuo u potjeru, Kelvin ga je zgrabio za jaknu. “Nemoj gnjaviti gradonačelnika”, rekao je blagim glasom. “Nije toliko važno.” “Samo želim znati.” “Pa pitaj trenera sljedećeg ponedjeljka kad počne škola.” “To je šest dana!” rekao je Knox užasnut što će morati čekati tako dugo da bi saznao ono što može odmah. “Vremenska kapsula nikamo ne ide”, odgovorio je Kelvin pogledavajući na sat, “a utakmica samo što nije počela. Idemo.” Ohio je igrao protiv Južne Kalifornije i Kelvin je navijao za Buckeyse jer je suprug njegove najmlađe sestre igrao za Južnu Kaliforniju prije desetak godina, a kako je on mrzio toga gada, uvijek je navijao za onoga tko je igrao protiv Trojanaca. Knox je pogledao uokolo i namrštio se kada je vidio da mu je gradonačelnik nestao iz vidokruga i da je trener odlazio u svome automobilu. Gospođa Proctor, ravnateljica, razgovarala je s visokim čovjekom kojeg Knox nije poznavao, a osim toga nije joj ni želio prići jer je izgledala ogorčeno i umjetno s previše šminke koja je popunjavala bore na njezinu licu. Nezadovoljan, slijedio je tatu do željezarije. Nažalost, nikada nije uspio pitati trenera što je još bilo stavljeno u vremensku kapsulu jer je sljedećeg jutra trener Howard Easley pronađen kako visi na stablu u stražnjem dijelu dvorišta. Nije bilo poruke, no policija je rekla da je riječ o samoubojstvu jer se trener rastao prošle godine i bezuspješno pokušavao nagovoriti bivšu suprugu da mu pruži još jednu priliku. Visio je tamo dovoljno dugo da se potpuno ohladi i da snijeg prekrije glavu i ramena. 8
Karike zlo~ina
Trenerovo samoubojstvo izbacilo je sve misli o vremenskoj kapsuli iz Knoxove glave. Kada je čuo o snijegu na trenerovoj glavi, otišao je u knjižnicu potražiti sve o mrtvačkoj ukočenosti i o tome koliko treba da se tijelo ohladi. Bilo je mnogo mogućnosti, uključujući i onu da se zbog vjetra tijelo hladi brže, ali ako je dobro pretpostavio, trener je tamo visio od ponoći. Očaran, nastavio je tragati, a zanimanje mu je privlačio niz činjenica dok je savladavao tehnike istraživanja. Ovo je baš zakon, pomislio je. Sviđalo mu se. Odgonetanje slagalice pomoću sitnih dijelova dokaza - upravo je u tome i inače uživao. Ma kakvo preuzimanje željezarije: on je želio biti murjak.
9
1
27. LIPNJA 2005. “HEJ, KNOX, TKO JE ISKOPAO ONU RUPU UZA STIJEG?” Knox je podignuo pogled s izvješća kojeg je pisao. Kao glavni općinski istražitelj imao je svoj ured, premda je bio malen i pretrpan. Zamjenik Jason MacFarland virio je kroz otvorena vrata s izrazom blage znatiželje na pjegavu licu. “Koju rupu uza stijeg?” “Kažem ti, uza stijeg je rupa. Mogao bih se zakleti da nije bila tamo jučer popodne kada mi je završila smjena, ali sada je tamo.” “Hah...” Knox si je protrljao čeljust. On sam ništa nije primijetio jer je parkirao iza sudnice kada je došao u četiri i trideset ujutro da bi riješio gomilu papirologije. Bio je budan cijele noći i preumoran da bi išta primijetio i da je prošao pokraj navodne rupe. Budući da je sjedio za stolom tri sata, pomislio je da bi mogao protegnuti noge. Uzevši svoju šalicu s kavom, koju je napunio dok je prolazio pokraj aparata za kavu, izašao je sa zamjenikom MacFarlandom na pomoćna vrata, a zatim obišao jednu stranu sudnice od crvene opeke. Novi je dan donio plavo nebo bez ob-
11
Linda Howard
lačka, a gusta, zelena trava bila je mokra od rose. Šareno proljetno cvijeće raslo je na pomnjivo održavanim gredicama. Knox bi teško nabrojio sve vrste tog proljetnog cvijeća. Znao je prepoznati ruže i sunovrate. Sve ostalo spadalo je u opću kategoriju ‘cvijeća’. Sudnica se otvarala u osam sati i stražnje se parkiralište brzo popunjavalo automobilima zaposlenika. Šerifov je odjel imao posebno krilo s desne strane suda, a općinski je zatvor zauzimao dva gornja kata peterokatnice. Zatvorenici su dobacivali opaske zaposlenicama i posjetiteljicama suda sve dok općina nije na prozore ugradila ploče koje su onemogućivale zatvorenicima pogled na parkiralište, a propuštale su dovoljno zraka i svjetlosti. Stijeg je bio u lijevome prednjem kutu na trgu sudnice; s obje su strane kuta bile klupe okrenute prema ulici, dok su druge bile uz uredne cvjetne gredice. Danas nije bilo vjetra pa su zastave mlitavo visjele. U dnu stijega bila je poveća rupa: široka otprilike jedan metar i duboka nešto više od pola metra. Knox i zamjenik ostali su na pločniku; odakle su sve mogli vidjeti. Granitna je ploča bila okrenuta naopako i ležala je na travi. Zemlje je bilo više nego što je trebalo da bi se iskopala jednostavna rupa. “To je bila vremenska kapsula”, rekao je Knox i uzdahnuo. Premda je ovo sličilo tipu sranja kakvo bi napravili srednjoškolci, oduzimalo mu je mnogo vremena kao i svaki drugi zločin. “Kakva vremenska kapsula?” pitao je MacFarland. “Vremenska kapsula bila je zakopana... k vragu, bilo je to prije dvadeset godina, 1985. Gledao sam kako je zakapaju na Novu godinu.” “Što je bilo u njoj?” “Ne sjećam se, ali tada mi se činilo da nije bilo ništa vrijedno. Stvari poput novina, godišnjaka, nešto glazbe i slično.” 12
Karike zlo~ina
Međutim, sjećao se da u novinama nije bilo popisano sve što je stavljeno u kapsulu i još uvijek je bio ljut zbog toga. “Grupa klinaca, najvjerojatnije”, rekao je MacFarland. “Mislili su da bi bilo zabavno ukrasti vremensku kapsulu.” “Aha...” Iz navike, Knox je pregledao okolno tlo. U rosi nije bilo otisaka stopala, što je značilo da su vandali napali ranije. Popeo se na jednu od klupa da bolje vidi. “Hm...” progunđao je. “Što je?” “Ništa. Nema tragova.” S obzirom na to kako je zemlja razbacana uokolo, negdje je trebalo biti barem djelomičnih otisaka. Ali zemlja je izgledala kao da je izletjela s mjesta, a ne kao da je netko kopao i razbacao je lopatom. Imao je jako dobar pogled s klupe jer stijeg nije bio udaljen više od tri metra od nje pa uistinu nije mogao previdjeti neki otisak. Jednostavno ih nije bilo. MacFarland se popeo na klupu pokraj njega. “Ma vidi ti to”, rekao je nakon što je buljio u tlo barem trideset sekundi. “Kako im je to uspjelo? Pitam se.” “Samo Bog zna.” Ipak će saznati. Kako je općinski zatvor smješten u zgradi suda, na svakom je kutu zgrade bila sigurnosna kamera, skrivena ispod crjepova i obojana da se stopi sa zgradom. Onaj tko nije znao da su kamere tamo, teško bi ih primijetio. Premda je još trebao završiti izvješće, nedostatak otisaka oko stijega potaknuo je njegovu znatiželju. Morao je saznati kako su mali huligani uspjeli iskopati vremensku kapsulu točno ispod ulične svjetiljke koja ih je osvjetljavala, a da ih nitko nije vidio i da nisu ostavili tragova na zemlji. Možda Prva avenija, ulica točno ispred zgrade suda, nije bila baš prometna u sitnim satima, ali je 13
Linda Howard
ophodnja uvijek kružila uokolo. Netko je trebao nešto vidjeti i to prijaviti. Pogledao je na drugu stranu ulice prema željezariji gdje je nekoć živio s ocem. Nakon što je otišao studirati tata je konačno počeo ozbiljno izlaziti i ponovo se oženio prije otprilike deset godina. Knoxu se Lynette sviđala i bilo mu je drago što Kelvin više nije sam. Lynette nije željela živjeti iznad željezarije pa su kupili kuću u predgrađu. Da Kelvin još živi tamo, pomislio je Knox, nikakva dječurlija ne bi uspjela napraviti bilo što, a da Kelvin to ne primijeti, jer je njegova spavaća soba gledala na trg. “Stavi traku oko mjesta da ljudi tuda ne gaze”, uputio je MacFarlanda. MacFarland je mogao reći da tamo nije bilo ničega osim rupe i da nestala vremenska kapsula i nije bila od neke osobite važnosti koja bi opravdala istragu, no bez obzira na to, kimnuo je. Govoriti Knoxu kada da odustane bio je šerifov posao, a ne njegov. Osim toga, Knox je zabavljao zamjenike koji su se ponekad kladili koliko će daleko otići u rješavanju problema. On i MacFarland vratili su se oko suda do šerifova odjela, gdje su se rastali. MacFarland je otišao obaviti svoj zadatak, a Knox je otišao u zatvor, odakle se upravljalo nadzornim kamerama. Kamerama je upravljala visoka žena oštra pogleda koja se zvala Tarana Wilson i koja je ozbiljno shvaćala svoj posao. Crte lica bile su joj oštre i jake, koža boje stare bronce i imala je smeđi pojas u borilačkim vještinama. Knox je bio gotovo siguran da bi ga mogla isprašiti. Budući da pametan čovjek nikada ne prilazi kraljici bez darova, Knox je uzeo kremom punjenu krafnu iz kuhinje, ulio svježu kavu u dvije šalice te s darovima u ruci krenuo uza stepenice. Morao je stati i identificirati se, a nakon toga je bio pušten u zatvorske prostorije. Zatvorske su prostorije bile na katu iznad, a 14
Karike zlo~ina
pristup tom katu bio je strogo nadziran. Bijega iz zatvora nije bilo već petnaestak godina. No, činjenica je bila da u Općinskom zatvoru okruga Peke nije bilo teških slučajeva jer su oni bili u državnom zatvoru. Vrata Taranina ureda bila su otvorena, a ona je koračala ispred niza od deset crno-bijelih monitora. Rijetko je sjedila; činilo se da je uvijek u pokretu, kao da je u njezinu vitkom, mišićavom tijelu bilo previše energije da bi mirno sjedila. “Hej, T.!” pozdravio ju je Knox dok je ulazio i pružao joj šalicu kave. Sumnjičavo je pogledala šalicu, a zatim ponovo usmjerila pogled prema monitorima. “Što je to?” “Kava.” “Zašto mi nosiš kavu?” “Da mi se smiluješ. Bojim te se.” Zbog te ga je izjave pogledala svojim tamnim, suženim očima. “Lažljivče.” “Dobro, pa stvarno mi se sviđaš i ovo je način da te smekšam.” Lagano se osmjehnula. Uzela je šalicu kave i srknula te nastavila proučavati monitore. “Moglo bi ti i upaliti da se moje sestre i ja nismo zaklele da ćemo se kloniti bijelih dječaka.” Uzdahnuo je te joj pružio krafnu. “I ovo je za tebe.” “Sada se bojim da si ozbiljno mislio ono o smekšavanju, no za to treba više od krafne.” “Punjena je kremom.” “A, dobro onda, možda ću morati ponovo razmisliti o svome položaju.” 15
Linda Howard
Zgrabila je krafnu i otkinula velik zalogaj, zbog čega je na obje strane tijesta počela izlaziti bijela krema. Polizala ju je da ne padne na pod, a čitavo to vrijeme pazila je na monitore. “Dakle, što mogu učiniti za tebe?” “Vidiš stijeg?” pitao je, pokazujući na prvi monitor. “Da, što s njime?” “Ispred njega je rupa, na mjestu na kojem je bila zakopana vremenska kapsula.” “Bila?” “Netko ju je sinoć iskopao.” “Kurvin sin. Netko je ukrao našu vremensku kapsulu? Nisam znala da je imamo, ali to nema veze.” “Moram pogledati sinoćnju vrpcu.” “Odmah stiže. To je baš otrcano - ukrasti gradsku vremensku kapsulu.” Ubrzo je Knox sjedio pred rezervnim monitorom i pregledavao nadzornu vrpcu gledajući sve unatrag. Vidio je MacFarlanda i sebe prije nekoliko minuta, a zatim je vrijeme teklo unatrag do zore. Promet je bio rijedak, baš kao što je i očekivao. Međutim, nije očekivao da neće vidjeti nikoga tko se približava stijegu i kopa rupu. Ni jedna se osoba nije približila. Pregledavao je još unatrag, a zatim je zaustavio vrpcu i namrštio se. “Našao si pokvarenjaka?” pitala je Tarana ne gledajući ga, jer je pratila svoje monitore. “Ne.” Pozorno gledajući zaustavljenu sliku, jasno je vidio da je granitna ploča na mjestu u osam i trideset sati navečer. Bogata zelena trava bila je uredno pokošena oko nje. “Kako misliš ne?” “Mislim da nisam nikoga vidio.” “Nemoj mi, molim te, reći da je netko iskopao tu kapsulu prije tjedan dana, a da nitko od vas to nije primijetio.” 16
Karike zlo~ina
“Prema tvojoj vrpci još je bila tamo jučer kada je sunce zalazilo.” Okrenula se i pogledala u sliku. “Ako je bila tamo jučer, onda onaj tko ju je uzeo mora biti na vrpci.” “Nikoga nisam vidio”, strpljivo je ponovio i premotao do zore da joj pokaže. Kada je zaustavio vrpcu, vidjeli su rupu ispod stijega i granitnu ploču bačenu po strani. Namrštila se i obrve su joj se sakupile. “Probaj ponovo!” naredila je zauzevši mjesto iza njega. Ponovo je premotavao vrpcu, no ovaj ju je put zaustavljao da bi vidio kada se vandalsko djelo prvi put pojavilo. U 2.30 rupa je bila tamo. Kada je ponovo zaustavio,vidio je da u 1.53 rupe nije bilo. “Sada pusti bez ubrzavanja”, rekla je i privukla stolac. Bacila je pogled na svoje monitore, a zatim usmjerila pozornost na vrpcu ispred sebe. Knox je pritisnuo play i brojilo vremena je krenulo, sekundu za sekundom. Sedam minuta nakon toga rekao je: “Sranje, što je to bilo?” Kratak bijeli bljesak obasjao je ekran. Zatim je nestao, baš kao i kapsula. Zaustavio je vrpcu, premotao ju natrag, a zatim ponovo pritisnuo play. Vrpca se premotala tri minute unatrag. Dogodilo se isto. Tlo je bilo normalno, zatim se vidio bijeli bljesak, a kada je nestao, kapsule nije bilo. “Netko prčka po mojoj kameri”, rekla je Tarana ozbiljnim glasom. “Mislim da ne”, mršteći se, Knox je ponovo malo premotao vrpcu. “Gledaj vrijeme.” Zajedno su gledali kako sekunde odmiču. U 2.00 bijeli je bljesak ispunio ekran. U 2.01 bljesak je nestao i kapsule više nije bilo. 17
Linda Howard
“To je nemoguće!” prasnula je Tarana skačući na noge i odgurujući svoj stolac. Okrenula se i pogledala u sve monitore. “Ako netko prčka po toj kameri, može prčkati i po svima ovima, a to se neće dogoditi.” Knox je tiho ponovo pogledao dio vrpce. Nije primijetio bljesak kada je premotavao vrpcu. Ali definitivno je bio tu, a granitna ploča koja je bila na mjestu prije bljeska, nakon njega je bila pogurana sa strane s tamnom rupom ispod stijega. Premotao je vrpcu do kraja. Prošla su dvadeset i četiri sata otkako je ušao ovamo i isto toliko prije nego je Tarana zaustavila vrpcu. Nije znao je li tko mogao prčkati po vrpci, a da ne pobrka vrijeme, i je li bilo moguće to učiniti a da nitko ne uđe u ured. U tom slučaju skupina srednjoškolaca nikako nije mogla biti odgovorna. Počeškao se po bradi. Pretpostavljao je da bi mogao izmjeriti vrijeme vrpce, ali to bi trajalo dvadeset i četiri sata i bilo bi mu užasno dosadno. Postojao je lakši način da se sve razjasni. Tarana je iza njega koračala naprijed-natrag, ljutito izdišući i mrmljajući psovke. Knox je, vidjevši je takvu, žalio onoga tko će sljedeći ući na njezina vrata. U nedostatku točne mete mogla bi se iskaliti na bilo kome tko joj bude pri ruci. “Idem u željezariju”, rekao je odgurujući stolac i uzimajući svoju šalicu kave. “Željezariju? Zašto ideš u željezariju? Ne možeš samo tako ušetati ovdje i pokazati mi da je netko prčkao po mojim kamerama, a zatim išetati i otići kupiti čavle. Sjedni!” “I tata ima nadzorne kamere”, rekao je Knox. “Jedna je od njih usmjerena prema vratima.” “Pa?” prasnula je, a zatim shvatila. “A, kužim. Staklena vrata, veliki stakleni izlog, točno preko puta stijega.” Namignuo joj je dok je izlazio. 18
Karike zlo~ina
Prelazeći ulicu, vidio je da je na trgu užurbano; ljudi su dolazili na sud rješavati probleme poput kazni za parkiranje, vozačkih dozvola, registracije plovila. Neke su trgovine bile otvorene, uključujući željezariju; ostale su se otvarale u devet. MacFarland je bio lijepo obilježio mjesto zločina. Okružio je vrpcom dobrih dvadesetak metara u svim smjerovima od stijega, zbog čega je blokirao pločnik, pa su ljudi morali prolaziti okolo. Kada je Knox ušao, oglasilo se zvono iznad vrata pa je Kelvin podigao pogled dok je posluživao mušteriju. “Bit ću s tobom za minutu, sine”, rekao je. “Ne moraš žuriti.” Gledajući gore, Knox je vidio nadzornu kameru i pratio njezin smjer. Baš kao što je i mislio, stijeg je bio gotovo u sredini nasuprot ulaznim vratima. Tko god bio odgovoran za vandalizam mogao je nekako blokirati nadzornu kameru na zgradi suda, premda nije znao kako, ali ova je kamera bila u trgovini i po njoj se nije moglo prčkati. Mušterija je otišla i Knox je prišao ocu. “Moram pogledati vrpcu iz tvoje nadzorne kamere”, rekao je Kelvinu. Kimnuo je te se okrenuo prema prozoru. “Netko je sinoć iskopao vremensku kapsulu i nekako blokirao kameru na sudu. Mislim da je tvoja kamera mogla zabilježiti događaj.” Kelvin je pogledao u kameru i pratio njezin smjer isto kao i Knox prije njega. “Pretpostavljam. Pitao sam se čemu sva ona žuta vrpca. To je vremenska kapsula čije smo zakapanje gledali, je l’ da?” “Ista ta. Osim ako je nisu iskopali i zakopali drugu, a da ja ne znam za to.” “Devetsto osamdeset pete. Južna Kalifornija osvojila je prvenstvo i morao sam slušati onu gnjidu od Aarona čitavu godinu.” 19
Linda Howard
Kelvin je uvijek zvao svog šogora Aarona ‘gnjida od Aarona’ - naravno, nije ga baš volio. Posegnuvši pod pult, izvukao je vrpcu i pružio je Knoxu. “Izvoli.” “Ne znam kada ću ti je vratiti.” “Ne brini se za to. Imam rezervnu.” S vrpcom u ruci Knox se vratio u svoj ured u kojem je imao malen televizor s ugrađenim videom. Uključio ga je i ubacio vrpcu. S daljinskim u ruci, premotavao je traku otprilike do pravog vremena, a zatim je namjestio na 1.59. Premda pojedinosti nisu bile jasno vidljive i staklo je malo izobličilo sliku, mogao je razaznati granitnu ploču na mjestu na kojemu je trebala biti. Pritisnuo je play i gledao. Satovi su se uvijek razlikovali pa nije imao pojma koliko će točno morati gledati. U 2.03.17 pojavio se bijeli bljesak. Knox se uspravio na stolcu i buljio u ekran. U 2.03.18 bljesak je nestao. Sada je blijeda granitna ploča ležala po strani i zemlja je bila razbacana. “Pakao!” rekao je tiho. “Što se to k vragu događa?”
20