Ernest Hemingway STARAC I MORE Naslov originala: The old man and the sea Prevela Ana Glibić
Bio je to starac što je sam, u malom čunu, ribario u Golfskoj struji a da, eto, za osamdeset i četiri dana, nije ulovio ni jednu jedinu ribu. Prvih četrdeset dana uz njega se nalazio neki dječak. Ali, nakon četrdeset jalovih dana, roditelji su rekli svome sinu da je starac sad svakako zauvijek salao, što je označivalo zlu sreću u najtežem vidu, i dječak je na njihovo traženje prešao na drugi čamac koji je tijekom prva tri tjedna ulovio bogat ulov. Dječaku je bilo žao kad bi vidio starca kako se svakog dana vraća svojim malim čamcem praznih ruku. I on je silazio svakodnevno da mu pomogne iznijeti užad namotanu u klupčad i kuke za ribe ili harpune, kao i jedro omotano oko jarbola. Jedro je bilo zakrpano vrećama od brašna i, onako omotano, izgledalo je kao zastava poslije beskrajnih poraza. Starac je bio mršav i koščat, s dubokim brazdama na potiljku. Na jagodicama je imao zagasite mrlje kožnog tumora koji izaziva odsjaj sunca s površine tropskog mora. Mrlje su mu pokrivale dobar dio lica a na rukama su mu se otkrivali duboki žuljevi od neprekidnog izvlačenja konopaca s teškim ribama. Ali, nijedan od onih žuljeva ne bijaše svjež. Oni su bili isto toliko stari kao i erozije u kakvoj pustinji bez riba. Na njemu je sve, osim očiju, izgledalo staro, a oči su mu bile boje mora i sijale vedro i nepobjedivo. - Santiago - reče mu dječak kad su se uspeli uz obalu uz koju je pristao čamac. - Sad ti se mogu vratiti. Dobro smo zaradili. Starac je naučio dječaka ribolovu, i dječak ga je volio. - Ne - reče starac. - Ti si sad na čamcu koji donosi sreću. Pa, ostani na njemu. - Ali sjećaš li se onih osamdeset sedam dana kada nisi ulovio ni jednu ribu, pa smo zatim svakodnevno, čitava tri tjedna, lovili velike ribe? - Sjećam se - odgovori starac. - Znam da me nisi napustio iako te je nagrizala sumnja. - Tata je to bezuvjetno želio, a ja sam još mlad te ga moram slušati. - Znam - odvrati starac. - To je sasvim prirodno. 1