Intervju | Fotografija |Anida Krečo
Fotografija kroz objektiv arhitekte Anida Krečo je rođena 1980. godine u Sarajevu, a svoje arhitektonsko obrazovanje je stekla na Arhitektonskom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, te na Arhitektonskom fakultetu Tehničkog Univerziteta u Beču. Dugi niz godina se ne bavi samo arhitekturom, nego i fotografijom, stavljajući fokus na arhitektonske objekte. Njene fotografije su objavljivane u časopisima ORIS i A10, te monografji „Sarajevo – moj grad mjesto susreta“. Autorica je dvije samostalne izložbe: Moduli moderne u Sarajevu, te izložbe „Totally lost“
enterijer džamije u Istanbulu, foto: Anida Krečo
Kada Vam se prvi put javila zainteresovanost i afinitet prema fotografiji? Mogu slobodno reći da sam još kao dijete bila fascinirana fotografijom i njenom osobinom da zarobi momenat i na taj način očuva uspomene. Razvojem digitalne fotografije počinjem više fotografirati, te otkrivati razne smjerove u fotografiji. U početku je fotografiranje bilo vezano za neka dešavanja, putovanja ili za potrebe fakulteta, ali kasnije mi fotografija prerasta prvo u hobi, a vremenom i u dio moje profesije. S obzirom na završeni studij arhitekture, na koji način je Vaše obrazovanje imalo uticaja na odabir tematike fotografija? U biti, moj studij arhitekture je presudan u izboru tematike mojih fotografija. Tokom studija bilo je neophodno raditi mnogobrojne analize u kojima su fotografski snimci bili veoma značajni. Bilo je neophodno fotografisati razne lokacije gdje su glavni „akteri“ fotografija arhitektonski objekti. Još tada sam nastojala da na interesantan način prikažem postojeće zgrade, te da u njima nađem i istaknem ono najbitnije. Da nije bilo mog studija arhitekture koji nas uči da prepoznamo ljepotu objekta, njegove detalje, ritam, geometriju i proporcije, ja vjerovatno ne bih otkrila ovaj smjer u fotografiji.
74 broj 3, decembar 2014.
Kada se prvi put javila ideja o spajanju ove dvije umjetnosti? Ideja mi se javila još tokom studija, iako tada nisam ni sanjala da će mi arhitektonska fotografija postati profesija. Na samom početku sam fotografisala objekte koji su bili usko vezani za neki studentski projekt, ali sam kasnije širila to interesovanje, i ako bi se na predavanjima spominjao neki interesantan objekat koji se nalazi u gradu ili neposrednoj blizini, ja bih ga obavezno otišla posjetiti i, naravno, fotografisati. Da li je potreban određen talenat za fotografiju ili se talenat stiče putem iskustva? Za uspjeh u bilo kojem poslu su neophodne obje komponente, talenat i iskustvo. Talenat je presudan u samom početku, jer veoma često u životu neke afinitete otkrivamo sasvim slučajno, ali je veoma bitno da se poklope talenat i ljubav prema nečemu, jer tek onda mi imamo želju da nastavimo raditi i razvijati talenat. Na taj način stvaramo iskustvo koje nam pomaže da radimo bolje. Danas, kada pogledam neke fotografije koje sam radila prije 4-5 godina, vidim koliko je iskustvo presudno za napredak. U kojoj mjeri i na koji način subjektivnost ima uticaja na fotografiju? Subjektivnost je prisutna u velikoj mjeri u
fotografiji, po mom mišljenju. Fotografija za fotografa nije pusto predstavljanje nekog motiva, nego i trenutka u vremenu i prostoru. Ustvari, ta fotografija predstavlja momenat njenog nastajanja, pa prema tome ne zarobi samo uspomene nego i osjećaje tog momenta. Za nekoga, fotografija zadnjeg sprata plavog objekta u zalazak sunca ne predstavlja nista više do fotografije napuštenog objekta gdje se u prvom planu nalaze ružne satelitske antene, dok za mene ta fotografija predstavlja mnogo više. Ja u njoj osjećam sve čari Istanbula, povjetarac sa Bosfora, ritam i zvukove grada koji nikad ne spava, ili ukus i miris svježeg rahatlokuma iz Misir čaršije. Koji elementi čine jednu fotografijom arhitektonskom? Jedini element koji fotografiju čini arhitektonskom jeste da je motiv arhitektura dok je, sa druge strane, mnogo elemenata koji određenu fotografiju čine dobrom arhitektonskom fotografijom. Da bi se napravila dobra fotografija neophodno je obratiti pažnju na mnoge detalje i bitno je dobro izučiti i prepoznati glavne odlike zadatog objekta. Potrebno je početi od osnovnih stvari poput prepoznavanja u koje doba dana je najbolje fotografisati neki objekat ili njegov dio, uočiti geometriju i proporciju i posmatrati svjetlo i sjene, te na kraju