Šta je to CHwB? CHwb (Cultural Heritage without Borders), u prevodu na naš jezik Kulturno naslijeđe bez granica, je organizacija koju je pokrenula švedska vlada prije nekoliko godina, sve u cilju upoznavanja ljudi sa Balkana (prvenstveno) o njihovom kulturnom naslijeđu, te samim tim i ohrabrivanjem ljudi da se počnu aktivnije baviti, cijeniti i štititi svoje kulturno naslijeđe. Zbog toga CHwB organizira nekoliko godišnjih kampova u zemljama Balkana. Sve je počelo prije 7 godina u Albaniji sa svega nekoliko studenata, i do danas se proširilo na još 3 zemlje, BiH, Srbiju i Kosovo, sa učesnicima iz preko 18 država. Ciljevi su jasni: korištenje kulturnog naslijeđa da bi se izgradili odnosi među mladim stručnjacima, stvarajući tako uslove za pomirenje kao preduvjet mira i demokracije, kao i očuvanje starih zanata i tehnika gradnje. Na kampu (radionici) koji traje dvije sedmice, učesnici imaju rigorozan, ali zabavan raspored, kombinirajući teoriju - kroz predavanja i prezentacije profesora i konzervatora, i praksu – restauratorski radovi na historijskim spomenicima.
Danas baš čitam na CHwB web stranici da je ova organizacija osvojila prestižnu nagradu Europske Unije za očuvanje kulturnog naslijeđa Europa Nostra za 2014. godinu. To nam dovoljno govori o značaju ove organizacije, zbog čega i počinjem svoj članak ovako zvučnom rečenicom. Naime, nedavno sam vidio obavijest o novim kampovima koji će biti održani ove godine, i ne mogu se načuditi slabom interesu naših studenata za radionicama ovakvog tipa.
Stolac Moj prvi kamp je bio u Stocu, u junu 2013. Mala radionica za pokretanje android aplikacije “Stolac - Kulturna ruta”, koja korisnicima donosi 3D modele, povijesne fotografije i opise grada Stoca. Aplikacija sadrži više od 30 fotografija, tekstova, tri pješačke rute i 3D modele koji nude jedinstvenu, interaktivnu, multidimenzionalnu šetnju po ovom gradu. Naš zadatak je bio da izmjerimo gabarite nekoliko (ne)porušenih objekata: Ajišina kuća, Silhadar Husein-pašin hamam i stara čaršija sa sahat kulom, topom, džamijom i nekoliko dućana, koji su i nacionalni spomenici BiH, te da na osnovu fotografija i starih crteža napravimo 3D modele. Radionica je bila predviđena za oko 10-12 učesnika, a nas se pojavilo tek četvero, dvoje sa fakulteta i dvije kolegice koje su već bile završile fakultet. Premalo i sramotno, no možda donekle opravdano pretrpanim rasporedom na fakultetu. A lično, nekako mi je ta radionica ostala najviše u sjećanju. Prva radionica sa super ekipom! Toliko novih stvari čuješ, naučiš, vidiš, npr. da je Stolac bio na UNESCO-voj listi od 1980., posjetiš kompleks porodice Rizvanbegović, Begovina (jedna od najljepših graditeljskih cjelina iz osmanskog perioda na prostoru BiH), a o samom kompleksu priča potomak Rizvanbegovića, posjeta starom gradu (gdje traju restauratorski radovi, i imaš priliku da vidiš i čuješ sve što si učio na Osnovima restauracije), zatim hotel Bregava (djelo Zlatka Ugljena, glasilo kao najljepša građevina bivše države; jest da je ostala samo konstrukcija!), stara čaršija, Ajišina kuća, Đulhanumina kuća, Šarića kuća, brojne stupe i mlinovi na Bregavi, džamija Hadži Alije Hadžisalihovića, džamija Ismail kapetana Šarića, ilirsko naselje Daorson. Lista je beskonačna, legende prezanimljive a grad milina jedna! Kosovska Mitrovica Drugi kamp, oktobar 2013. Kosovska Mitrovica i Vučitrn (Vushtrri). E, o ovom kampu se može napisati knjiga. Inače, kamp je bio podijeljen na dva dijela i u suradnji sa HWB-om (Heritage Without Borders): arhitektonski – stari most Vojinović u Vučitrnu, i
94 broj 2, maj 2014.
muzejski dio - restauracijsko-konzervacijski radovi na muzeološkim artefaktima Muzeja grada Mitrovice. Ova prva radionica mi nije djelovala tako zanimljvo, iako je cijela priča o „suhom“ mostu vrijedna slušanja. Naime, most je izgrađen u XIV st. da bi premostio rijeku Sitnicu i povezao Dubrovnik i Skoplje. Vremenom je rijeka promijenila tok, djelimično zatrpala most riječnim nanosima, te otuda naziv „suhi most“ ili „most bez rijeke“. Ja sam izabrao drugu radionicu, rad na muzeološkim artefaktima. Nešto kontam, zadnje 4 godine se bavim arhitekturom, odoh da vidim šta se još nudi. I nudilo se svašta: rad sa organskim materijalima (dijelovi narodne nošnje, opanci i pojasevi, predmeti od kože, drveća, kostiju, slonovače), tekstilnim (narodne nošnje i ćilimi), metalnim (mačevi, sablje, oruđe i oružje), te keramičkim materijalima (posuđe i predmeti od keramike). I odluka je pala, organski materijali. Grupa odlična, Vaso (arheolog, AL), Albert (arheolog, AL) i tutor Nicola Harrison (konzervator, Horniman Museum, UK). Predavanja i praktični dio odlično uklopljeni. Morali smo u svega par dana naučiti kako rukovati s muzeološkim artefaktima, kako ih zaštiti od vlage, štetočina i čovjeka, koja temperatura i relativna vlažnost odgovaraju određenom materijalu, kako umotati artefakt za transport... A krajni zadatak je bio konzerviranje određenog artefakta. Highlights Pored svih ovih zanimljivih stvari iz struke, doživiš mnoštvo drugih, usputnih. Npr. prelazak u sjeverni dio Mitrovice (grad je podijeljen na srpski – sjeverni i albanski – južni dio), gdje vlada anarhija: porušeni stubovi rasvjete, ljudi voze bez tablica, na mostu tri policijske kontrole: italijanska, albanska i srpska. Znaš da si tamo kad završiš na gala večeri sa političkom elitom Kosova, jer su vam rekli da se održava izložba, kad hoćeš da kupiš rizle za duhan, a ljudi zovu policiju zbog tebe, upoznaš Davida Perrina, čovjeka koji je u 30 sekundi osmislio cijeli projekat održavanja, reklamiranja i prezentiranja za Muzej grada Mitrovice (MoMi – Come to MoMi!), Stephanie White, koja je provela 6 mjeseci na Antarktiku, konzervirajući lične predmete druge ekspedicije na Antarktik (jedna od 2000 ljudi koja ima dozvolu da ide na Antarktik, koja je 6 mjeseci provela zatvorena u laboratoriju, i svakih 30 minuta morala javljati da je još živa i da se nije smrzla, provela 3 mjeseca u tami i 3 mjeseca u svjetlu), natjecanje u pakovanju jaja (morali smo jaje zapakovati kao muzejski artefakt za transport i baciti sa krova zgrade) i tako u nedogled. Polako shvatam da se ovaj članak dulji, a o iskustvima sa putovanja, radionica, kampova se može pričati još dugo, i opet nikad ne možeš osjetiti sve dok ne doživiš lično. Zbog toga, počele su prijave za ovogodišnje kampove: Mitrovica, Gjirokastra, Jajce, Negotin... Kampova k’o u priči, samo treba volje da se uzme laptop u ruke i pošalje prijava što vam ja ovim člankom snažno preporučujem!
Admir Džakulić, prva godina master studija, Arhitektonski fakultet Sarajevo