42 VJESNIK
Utorak, 14. lipnja 2005.
VJESNIK 43
Utorak, 14. lipnja 2005.
KULTURA utorkom
KULTURA utorkom
Zavièajnost i kretanje
Lijepa, pametna i slavna KREŠIMIR NEMEC vijeta Zuzoriæ, tajanstvena dubrovaèka plemkinja koja je svojom zanosnom ljepotom i manirama obilježila dubrovaèku sredinu krajem 16. i poèetkom 17. stoljeæa, zadobila je tijekom vremena gotovo privilegiran status postavši prvom ženskom ikonom u hrvatskom kulturnom pamæenju. Dva njezina saèuvana portreta mogu samo naslutiti razloge zašto je postala simbolom renesansne ljepote, ali i muzom, upravo fascinantnim estetskim objektom brojnih pjesnika. Dubrovaèki filozof Nikola Vitov Guèetiæ, koji je Cvijetu ovjekovjeèio u svojem »Dijalogu o ljepoti« i »Dijalogu o ljubavi« (1581.), napisao je da je njezina ljepota takva da »drevni slikar Zeuksis ili neki još vještiji od naših suvremenika nikad neæe moæi naslikati tako lijepu ženu«. Cvijetinu ljepotu, um, plemenitost i udvornost opjevali su Dominko Zlatariæ, Dinko Ranjina i Miho Monaldi, ali i Talijani Cesare Simonetti i Torquato Tasso. Legenda o njoj prelila se daleko preko granica vremena u kojem je živjela postavši dijelom literarnog imaginarija i novijih hrvatskih autora: Tin Ujeviæ ju je
C
Što je to u središtu? Tihomir Dun erović: »Psiho, ptice«, Općinska narodna knjižnica, Drenovci, 2005., str. 80 njiga pjesama Tihomira Dunðeroviæa »Psiho, ptice« (Urednik: Goran Rem. Naslovnica: Hrvoje Duvnjak. Knjižnica Pjesnièki susreti Drenovci, knjiga sedma, Opæinska narodna knjižnica, Drenovci, 2005.) brzo i nedvosmisleno imenuje svoj referentni okvir: sintagma dvaju glasovitih filma, koja bi u svojoj poznatosti mogla biti i destimulativna, ali istodobno upeèatljivost njihovih prizora, razlièite izvedenice i parafraze originala, uvijek kao sluèajna prisutnost autora, kao da ostavljaju dovoljna prostora da se, naizgled pouzdan okvir, promijeni i redefinira. Uvodna pjesma ciklusa »Božji prst« (The fall of troy) veæ je djelatna verzija i demonstrira na koji æe se naèin u knjizi slagati svakodnevno i lirsko, kako æe pamæenje i reèenica, prizor i sintaksa, sudjelovati u filmu, prièi, pjesmi – koji dolaze iz subjektove stvarnosti, svakodnevice.
K
Napor u otkrivanju zaèudnosti jednostavnoga, dohvatljivost nevidljivoga i varljivost govora podloga je knjizi pjesama »Psiho, ptice« Prostora podložnog razlièitim tumaèenjima, ali s dovoljno margina za nova uèitavanja i vrednovanja: »Ona je stvarno nešto rekla./ Rekla je: Ti si sada èuvar stabala./ A ja sam mislio na Toma Witsa koji je/ prao posuðe u kuhinji i pjevao/ The fall of troy.« Govornik je nerijetko u radnom položaju, on se neprekidno kreæe ili obavlja svakodnevne rituale i zapoèinje razgovore sa svojim drugopolnim Ja, prešuæuje i misli reèenice koje su trebale biti upuæene njoj, povlaèi se i ostaje samo tihi komentator fragmenata dana i poslova. Preskok koji ponekad èini ne bi li iznudio u jeziku ponešto od njegova metaforiènog ustroja ili zapasao od njegove snage i himniènosti, višeznaènosti, košta ga brzog svoðenja i vraæanja na poèetno ja, koje je veæ trajalo i opstajalo u vlastitom sljepilu i bez dodatnih senzacija. Napor u otkrivanju zaèudnosti jednostavnoga,
dohvatljivost nevidljivoga i varljivost govora podloga je knjizi pjesama »Psiho, ptice«, koja zrcali zaljubljenost, izgubljenost ili podvojenost nad onim vjeènim pitanjem što je taj vrli novi svijet, koji stvaraš u osami, od rijeèi i reèenica… Drag mu je taj prijelaz u prièu, taj razgovor sa svojim ti, obraæanje sebi kao onom koji je promatran iz neke druge perspektive: ne bi li upravo ta gestualnost, praksa svakodnevice, dobila na važnosti. Na važnosti zahvaljujuæi kojoj se može pisati, mogu ispisivati redci koji su složeni kao pjesma: »eto, sve si to lijepo popisao,/ složio po abecedi i katalogizirao/ pa možeš mirno sjesti,/ zapaliti cigaretu i odahnuti./ jer, to je sada novi svijet,/ koji kao da postoji/ nekako izvan tebe«. Ironiènost, prièanje u svakodnevici, uzorno izvedeno u pjesmi »Ženin pas«, duhovito i bizarno, potresno i smiješno, iznuðeno i domišljeno, daje pjesmi (ali i knjizi) onaj nerijetko opasni ton privlaènosti, èitljivosti, ali ga autor sa strogošæu u izvedbi ne banalizira, nego, naprotiv, uèitava i piše pažljivo i bez dodatne afektivnosti, ozbiljno. Pretenciozno pitanje »što je u središtu?« postavljeno je tako da bi odmah bilo pospremljeno na rub, izmješteno iz bilo kakve filozofske interpretacije i stavljeno u red s jednakovrijednim fenomenima, ikonama: vraæeno u prostor igre. Igrivosti, djeèje, ne da bi zbog toga bilo manje vrijedno, nego da bi ta redukcija dobila na energiji, pridonijela mobilnosti teksta i njegovoj upotrebljivosti. Sklonost prièanju, prièi, uvlaèi, ne zaèudo, i tematsko-razgovorni kompleks obiteljskih odnosa, prenosivih znanja, upotrebu zavièajnog bazena u drugim kontekstima. Ali sa svijesti koliko je lako utopiti se u pamtljivom i arkadijskom, u snu o prošlome. Prevaga je na gorkome ili barem uskraæenome, što je uvijek bolje za tekst: prostor / zavièaj i ovdje je manipulativno sredstvo (naravno, sa svom popratnom uvažavajuæom scenografijom): jer da bi se išlo po neravnoj zemlji, koja se još nije snašla i nije znala popuniti toliku prazninu, dobro je ne zaboraviti da je središte Ništa. Ili: igra.
Luko Paljetak: »Skroviti vrt: dnevnik Cvijete Zuzo rić, plemkinje dubrovač ke«, Profil, Zagreb, 2004., str. 381
Cvijeta Zuzoriæ je pod Paljetkovim perom oživjela u dvostrukoj ulozi: i kao literarni lik i kao jedinstvena osoba od krvi i mesa
uvrstio u »Naše vile«, nije prema njoj bio ravnodušan ni Ivan Slamnig, dok joj je Antun Šoljan posvetio lucidan trubadursko-petrarkistièki esej »Kako sam otkrio pjesme Cvijete Zuzoriæ«. Ovih dana održana je u Teatru ITD i predstava »Cvijeta Zuzoriæ« Matka Sršena. No kult naše »Fior di spina«, kako ju je nazvao Tasso, najbolje je oživio dubrovaèki gospar Luko Paljetak u romanu »Skroviti vrt«, fiktivnom dnevniku Cvijete Zuzoriæ. Cvijeta se veæ prije javljala kao figura u Paljetkovu pjesništvu, a u romanu »Skroviti vrt« nešto škrtih arhivskih podataka, zapisa i stihova suvremenika poslužilo je kao poticaj za jedinstvenu kulturnu interakciju: suvremeni poeta doctus, vièan diskurzivnoj mimikriji i sklon memoriranju hrvatske kulturne baštine, »usidrio« se u svijest renesansne žene, osmislio njezin idiom, naèin mišljenja i osjeæanja i ispisao prozu jedinstvena emocionalnog i misaonog naboja. Cvijeta je pod Paljetkovim perom oživjela u dvostrukoj ulozi: i kao literarni lik i kao jedinstvena osoba od krvi i mesa. Takav stupanj literarne identifikacije muškog autora s logikom ženskog principa, takvo sofisticirano oponašanje ženske formae
mentis i naèina pisanja, jedinstveno je u hrvatskoj književnosti. Paljetkov imaginarni dnevnik obrazovane dubrovaèke plemkinje podjednako zadire i u privatnu i u javnu sferu otkrivajuæi istodobno i onaj tajanstveni, gotovo indiskretni »skroviti vrt« rafinirane žene, ali i obièaje, naèine ponašanja, društvene kodekse i forme komunikacije jednog vremena i jedinstvenog kulturnog prostora kojemu su uporišne toèke Dubrovnik, Firenca, Ancona i Mleci. Apokrifni dnevnik »Skroviti vrt« nastao je kao izraz osobne fascinacije jednim mitom, ali i kao dijalog s renesansnom kulturom. Evocirajuæi tragove, kodove i znakove prošlosti, Paljetak je postao Cvijetin suvremenik, a mi konaèno znamo kakva je »uistinu« bila ta pametna i slavna žena koja je svojom ljepotom i umom plijenila suvremenike. Kao što je poznato, Cvijeta Zuzoriæ pisala je i stihove i epigrame, no oni nisu saèuvani i djelovali su kao svojevrsno »mjesto neodreðenosti« stare hrvatske književnosti. Sada su, u Paljetkovoj pjesnièkoj semiozi, oživljeni i Cvijetini stihovi i život ove, kako kaže autor, »najzagonetnije i najprimamljivije žene našega podneblja«.
Sjeæanja vješte žene TVRTKO JAKOVINA isam željela kraj, ali od prvog sam dana, naravno, znala da æe završiti, prilièno je iskreno napisala u zadnjemu poglavlju svojih memoara o prestanku mandata Madeleine Albright, državna tajnica druge Clintonove administracije. I više od toga: »Nešto oko èega sam se dvoumila, ali za èim zapravo nisam mogla žaliti, bilo je što sam odbila ponudu Vaclava Havela kada je predložio da ga pokušam naslijediti na mjestu predsjednika Èeške Republike.« Ambicijama je oèito samo nebo bilo granica, ali nisu bile nove. Kada je èekala da joj se predsjednik SAD-a Clinton javi i ponudi imenovanje za državnu tajnicu, želudac joj je jurio kao na toboganu. »Svršeno je. Gotova sam«, poruèila je prisutnima dok je èekala Ovalni ured, ali su vijesti bile onakve kakvima se nadala. Konaèno, diskretno je dala do znanja svima da Arapima ne smeta što æe morati pregovarati sa ženom. Sjeæanja bivše državne tajnice su podijeljene u èetiri važne cjeline. Najvažnije i najdulje govori se o vremenu u administraciji Billa Clintona, bilo kao veleposlanica u UN-u ili državna tajnica. Odluèno su opisani da-
N
Madeleine Albright: »Me moari državne tajnice, au tobiografija«, prevela An dreja Ciković, Profil, Za greb, 2005., str. 417
Albright pokazuje i kako su uspješno Èesi iskoristili pomoæ svojih sunarodnjaka u SAD-u. Šteta što Hrvati nisu bili tako vješti i imali takve zagovornike
ni kada preuzima dužnost i kada se u tisku pojavljuju informacije o židovskom podrijetlu njezine obitelji, nešto što su i ona i brat saznali iz medija. Njen otac Josef Korbel bio je èehoslovaèki diplomat. Službovao je u Jugoslaviji prije i poslije rata, a tijekom sukoba sklonio se u Ujedinjeno Kraljevstvu. Po komunistièkom prevratu u Pragu 1948. odlaze u Ameriku, gdje je sveuèilišni profesor. Napisao je jednu od prvih uopæe knjiga o Titu, a Madeleine, i sama struènjakinja za komunizam, bila je u amerièkom izaslanstvu na njegovu pogrebu. Toplina kojom opisuje kasnije posjete Èehoslovaèkoj i prijateljstvo s Havelom ide u najbolje dijelove knjige. Pokazuje i kako su uspješno Èesi iskoristili pomoæ svojih sunarodnjaka u SAD-u. Šteta što Hrvati nisu bili tako vješti i imali takve zagovornike. Èetvrti važni dio je brak, rastava, služba u Carterovu timu. Zagrebaèki izdavaè »Profil international« izdavanjem ove knjige uèinio je više pozitivnih stvari. Pokazao je kako se dobro i brzo po napuštanju dužnosti mogu pisati iskrena sjeæanja, a da se me, vjerojatno, ne otkriju državne tajne. Biografije stranih osoba koje su imale važnu ulogu u zbi-
vanjima poèetkom devedesetih u Jugoistoènoj Europi pokazuju što (nam) se dogaðalo i kako su to vidjeli drugi. Dok se u Hrvatskoj neki od amerièkih posjeta pamte kao kljuèni dogaðaji i upotrebljavaju u promidžbenim spotovima, tamo nisu vrijedni ni fusnote. Prijevod knjige je oèito dovršavan u brzini. Valjda zato za hrvatsko izdanje nije naèinjen indeks imena, ali ni – sadržaj! Katkada se može èiniti da je inzistiranje na ženskoj solidarnosti, pa borbi protiv »muške dominacije sustava«, koga u knjizi ima puno, tako tipièno amerièko. U stvari Madeleine Albright pokazuje kako se daleko može stiæi u društvu gdje su (uglavnom) sposobnost i rezultati jedina mjera stvari. Jednom je, još kao veleposlanica u UN-u, kolegama u Vijeæu sigurnosti rekla da se odluka o nekome problemu neæe donijeti dok zadnju ne kaže »debela dama«. Drugi je put koristila se prilièno izravnim jezikom. Nije se ustruèavala vrlo vidljivo pokazati što misli o nekim politièarima (primjerice Miloševiæu) ili neèijoj politici (primjerice ministru Juri Radiæu). Odluèan, izvanredan borac za amerièke interese. Odlièna knjiga sjeæanja.
U plodnoj spisateljskoj praksi povezuje iskustva mnogovrsnih bavljenja: Petar Selem TONKO MAROEVIĆ nogo poznatiji kao kazališni redatelj i sveuèilišni nastavnik, kao prevoditelj i egiptolog Petar Selem u svojoj plodnoj spisateljskoj praksi rado povezuje iskustva tih mnogovrsnih bavljenja, a pridodaje im i neke druge ljubavi i preokupacije, meðu kojima, eto posebno mjesto zauzima likovno stvaralaštvo. Razumije se, slikarstvo za Selema nije niti može biti izdvojeno od promišljanja scenskog prostora, a još manje od doživljaja konkretnog ambijenta i atmosfere, naroèito sredozemnog duha podneblja, koji posebno potièe i nadahnjuje njegove redateljske izbore, estetske opcije, te naèine pisanja i tumaèenja. Okupljajuæi u cjelovit svezak likovne impresije i eseje, autor ispisuje takoðer mnoge stranice svoje duhovne i radne biografije, jer pretežno govori o dobrim znancima, prijateljima i suradnicima ili pak o moguæim uzorima i »svjetionicima«. Premda su tekstovi nastali u nemalom vremenskom rasponu od èak tridesetak godina, njihova je koherencija neupitna, a znaèenje takoðer neosporno. Nazvani esejima, oni su doista dosjetljivi ogledi o razlièitim stvaralaèkim pojavama i postupcima, neoptereæeni znanstvenom pretenzijom ili teškom strukovnom »aparaturom«. Pisani neposredno, èesto poput stranica iz dnevnika ili putopisa, nisu stoga lišeni istanèanih opažanja, važnih spoznajnih dometa i inovativnih osvjetljenja. Naslov »Arielov pogled« dobro naznaèuje karakteristike Selemova pristupa. Baveæi se, na uvodnome mjes-
M
Pisani neposredno, èesto poput stranica iz dnevnika ili putopisa, Selemovi likovni ogledi nisu stoga lišeni istanèanih opažanja, važnih spoznajnih dometa i inovativnih osvjetljenja tu knjige, slikarstvom i scenografijom Ljube Babiæa, naš autor u njegovim brojnim pejsažima prepoznaje »arielovski rakurs«, to jest ptièju perspektivu (pogleda odozgo) koja krajoliku daje posebnu pretežnost i omoguæuje individualnu stilizaciju, redukciju, deformaciju viðenoga, to jest preobrazbu u kreativan èin. Pozivajuæi se na Babiæevu kazališnu praksu i iznimne domete u opremi scene, odluèuje se i njegovu slikarsku dionicu okrstiti šekspirijanskim atributom, metaforièki uzvisiti odnos prema motivu i objektu slikanja kao interpretativnu i poetsku slobodu. Slijedom »izbora po srodnosti« Selem posebnu pažnju posveæuje djelu Božidara Rašice, arhitekta i slikara lirskog nadahnuæa (pomalo anomalnog, no ne i nesluèajnog suputnika EXAT-a), a scenografa s kojim je pisac zapoèeo svoj redateljski rad, no koji je, inverzno, suradnjom sa Selemom pak zakljuèio vlastitu kazališnu dionicu. Treæi esej na temu »slikara na sceni« posveæen je Matku Trebotiæu, ponajprije u kljuèu zajednièkoga prostornog èitanja Bartokova »Modrobradog«, a zatim i u duhu zajednièkoga kulturno-emotivnog ishodišta.
Naslov »Izbor po podrijetlu« sam govori o preferiranju mediteranske, južnohrvatske, dalmatinske zavièajnosti, a ta je komponenta odredila i veæinu ostalih Selemovih likovnih eseja. Davni esej »Jerolim Miše u zavièaju« (iz 1977.) nudi revalorizaciju istaknutih aspekata važnoga opusa, a svoju intimnu inventuru posebno bliskih slikara Selem nastavlja inspiriranim prinosima o prirodi u Ðure Pulitike, o prostoru kod Mladena Veže, o biljezima Josipa Botterija Dinija i o strukturi i tvari Jurice Keziæa. Svi su ti tekstovi impregnirani ljubavlju za povod, upravo empatijski smješteni u meðuprostor što ga tvori genius loci, s jedne strane, a njegova specifièna refleksija i individualna reakcija, s druge. Tekst o Jurici Keziæu prava je monografska studija, temeljena pretežno na shvaæanju graniènosti, meða, obostranosti, ambigviteta, što slikara svrstava meðu sudionike tzv. strukturalnog pejzažizma. Da je Selem kao kazališni èovjek ljubitelj pokretnih slika (Babiæ je za njega obilježen kretanjem par excellence), jasno je otprve, a njegova radna pokretljivost vodi ga logièno iz zavièajnosti u univerzalno, nagoni ga da lokalno ovjeri opæenitim. S puta u Pariz donosi lucidna razmatranja o Watteauu (o sprezi i dosluhu sa scenom), a s amerièkih strana piše, opet scenski motivirano, o realizmu Edwarda Hoppera. Pariški susreti sa Slavkom Kopaèem opravdavaju doživljaj »sretnog jedinstva svijeta«, dok praæenje slikarstva Ede Murtiæa od Pariza do Dubrovnika upravo idealno sintetizira europsku i »bašæinsku« narav Selemova intelektualnog habitusa.
Stojiæev rjeènik tranzicije nekadašnjem Tjedniku, koji se reklamirao kao prvi hrvatski newsmagazin, Mile Stojiæ je imao svoju kolumnu – »Rijeèi na prozoru«. Nakon što se Tjednik ugasio, Stojiæ je nastavio s istom formom kolumne u sarajevskim Danima, ali pod nazivom »Rijeèi u fokusu«. Dakle, iz tjedna u tjedan, od 1997. godine ispisuje tekstove o rijeèima. Stojiæ kreæe od rijeèi koja je taj tjedan aktualna, a prva rijeè o kojoj je pisao bila je »tajkun«, koja je tada bila netom uvezena iz engleskoga kako bi se opisali novi bogataši. Od tih kolumni sastavljena je knjiga »Rjeènik za petak i subotu« (petak zbog toga što su na taj dan izlazile novine, a subotom
U
Od kolumni u kojima se Mile Stojiæ bavio rijeèima sastavljen je »Rjeènik za petak i subotu«, kojije objavio VBZ
se Stojiæeva kolumna èitala), koju je objavio VBZ. Te su kolumne – a ima ih o Europi, tranziciji, azilu, genocidu, Srebrenici, bajramu, šopingu, cionizmu – hibrid izmeðu novinarstva i književnosti, a njima se sažeto i informativno objašnjavaju zapravo promjene u postkapitalistièkom društvu koje su se ogledale u jeziku. Uostalom, knjiga je podnaslovljena kao »Mali pojmovnik tranzicije«. Radi se o kratkim tekstovima u koje je ugraðeno široko znanje i listanje stranica najrazlièitijih rjeènika. Zbog toga što su nastali kao reakcija na trenutnu zbilju, tekstovi svjedoèe o vremenu koje je iza nas, ali zbog svoje erudicije oni su izvanvremenski. [Barbara Matejèiæ]
INFORMATIVNO POLITIČKI DNEVNI LIST
Vrijeme posljednje izmjene: 21. kolovoz 2005, 10:07:16, broj trenutnih posjetitelja na stranici: 40 Kultura OSTALE VIJESTI
NASLOVNA SVIJET HRVATSKA OSIJEK SLAVONIJA I BARANJA KULTURA SPORT EKONOMIJA CRNA KRONIKA ZANIMLJIVOSTI AUTOMOBILI MAGAZIN
•
U OKVIRU “ĐAKOVAČKOG LJETA” PREDSTAVLJENA KNJIGA PJESAMA “PSIHO, PTICE” TIHOMIRA DUNĐEROVIĆA
Mnogo opušteniji od Hitchcockovih filmova!
•
FILMSKA KRITIKA: “KUNG FU FRKA” REDATELJA STEPHENA CHOWA IZVRSNA JE FILMSKA ZABAVA
Vaš komentar na ovaj tekst
INFOCENTAR VRIJEME TV PROGRAM FORUMI
21.8.2005 U OKVIRU “ĐAKOVAČKOG LJETA” PREDSTAVLJENA KNJIGA PJESAMA “PSIHO, PTICE” TIHOMIRA DUNĐEROVIĆA
Mnogo opušteniji od Hitchcockovih filmova!
STRIP
Autor: Suzana ŽUPAN
IMPRESSUM MARKETING PRETPLATA PRETRAŽIVANJE
OK ARHIVA VIJESTI
ĐAKOVO - Nenametljivo se, ali ipak vješto i intrigantno, Đakovčanin Tihomir Dunđerović, 34-godišnji profesor hrvatskoga jezika i književnosti te diplomirani knjižničar zaposlen u OŠ Bilje, poigrao s dva naslova Hitchcockovih filmova, čime je svojoj prvoj knjizi, knjizi pjesama dao naslov “Psiho, ptice” iza kojega se, zapravo, krije autorova jednostavnost, toplina, nenametljivost, ali i oštrina, stav u stihovima o (svojim) korijenima, zavičajnosti, domu, toplini, obitelji, ženi... Dunđerovićeva je knjiga, kao pretposljednja priredba u okviru ovogodišnjega "Đakovačkog ljeta", pred brojnom đakovačkom publikom predstavljena u petak (19. kolovoza) u caffeu “Godot”, kada su o njoj i autoru govorili Goran Rem i Mirko Ćurić, dok je pjesme čitao Ivica Budimir. Dunđerovićeva knjiga, objavljena 2005. godine pri nakladniku Općinska narodna knjižnica Drenovci, nagrađena je kao rukopis na Pjesničkim susretima u Drenovcima. Urednik knjige, Goran Rem, za Dunđerovića je rekao da je tih u svojim tekstovima, da ih je radio mimo buke, staloženo. “Čitajući njegove pjesme, čitatelj zasigurno pronalazi svoj djelić mira koji nam svima treba. Dunđerović u stihovima izoštruje svoj mir, sugerirajući da i mi u njima tražimo svoju opuštenost, jasnoću. Istodobno, on se u svojim pjesmama jako dobro igra pozicijama slika, da vizualiziramo njegov tekst. Također, on u stihove unosi i zabavnu dimenziju, humor, radeći to jako dobro”, rekao je Rem, pohvalivši Dunđerovićeve “Psiho, ptice”, za čiji se atraktivan omot pobrinuo đakovački akademski slikar Hrvoje Duvnjak. Voditelj promocije Mirko Ćurić o Dunđeroviću je govorio i kroz njegove dosadašnje umjetničke izražaje poput glazbe te izlaganje skulpltura, objekata, instalacija, kao i objavljivanja tekstova u periodici, zaključivši kako je u njegovim pjesmama prisutan utjecaj
Sve presmiješne strane kungfua
•
LJETNI KULTURNI ŽIVOT BARANJE - ISPOD SVAKE RAZINE
Ljeto potrošeno, hoće li tako biti i na jesen?
glazbe, filma, stripa... Autorove umjetničke afinitete i poeziju Ćurić je približio publici razgovorom s Dunđerovićem jednostavnom formom “pitanja i odgovora”, kada je autor rekao da su njegove pjesme nastajale od 2000. godine. Organizatori predstavljanja knjige bili su Gradska knjižnica i čitaonica, ogranak Matice hrvatske i DHK, ogranak slavonskobaranjsko-srijemski.
Vaš komentar na ovaj tekst
----------------------------------------------------------------Copyright: Medijski centar "Glas Slavonije" Glas Slavonije informativno politički dnevni list Svi tekstovi na stranicama smatraju se vlasništvom Glasa Slavonije i nedozvoljeno je svako neovlašteno kopiranje i objavljivanje u drugim medijima
,1)250$7,912 32/,7,Ă˝., '1(91, /,67 Ă˝
Vrijeme posljednje izmjene: 26. svibanj 2006, 11:47:58, broj trenutnih posjetitelja na stranici: 89 Kultura OSTALE VIJESTI
NASLOVNA SVIJET HRVATSKA OSIJEK SLAVONIJA I BARANJA KULTURA SPORT EKONOMIJA CRNA KRONIKA
VaĹĄ komentar na ovaj tekst
ZANIMLJIVOSTI AUTOMOBILI MAGAZIN
IzlaĹže jedina hrvatska 26.5.2006 umjetnica glinotiska 35('67$9/-(1$ .1-,*$ 67,+29$ 7,+20,5$ '81Ĉ(529,Ăť$ x 9,1.29$Ă˝.2 *5$'6.2 “PSIHO, PTICEâ€?
INFOCENTAR
Zbirka rafinirane i nepretenciozne lirike
VRIJEME TV PROGRAM FORUMI STRIP
IMPRESSUM MARKETING PRETPLATA PRETRAŽIVANJE
OK ARHIVA VIJESTI
x PREDSTAVLJENA KNJIGA 67,+29$ 7,+20,5$ '81Ĉ(529,Ăť$ “PSIHO, PTICEâ€? Zbirka rafinirane i nepretenciozne lirike
Âł3RQHNDG NDGD VH RQDNR WU]DĂŁ X VQX SRĂĽHOLP OHĂźL QD WHEH L VYRMLP tijelom utiĹĄati ptice ĹĄto grade svoj dvorac od crvenih opeka negdje u tvome ruhuâ€?. Tekst je to pjesme pod nazivom “Psiho, ptice 2â€?, objelodanjene u knjizi stihova pod nazivom “Psiho, pticeâ€?, mladoga RVMHĂžNRJD DXWRUD 7LKRPLUD 'XQĂżHURYLĂźD - 7DM MH UXNRSLV NDR QDMEROML QDJUDĂżHQ QD WUDGLFLRQDOQLP SMHVQLĂžNLP susretima u Drenovcima, pridruĹžXMXĂźL VH UHVSHNWDELOQRP QL]X RQGMH objavljenih autora - UHNDR MH SUHGVWDYOMDĂž L DXWRU SRJRYRUD NQMLJH Goran Rem. Progovorio je potom o fenomenu Drenovaca, sela u Vukovarsko-srijemskoj Ĺžupaniji, u kojemu se, siromaĹĄtvu usprkos, UHGRYLWR RGUĂĽDYDMX 3MHVQLĂžNL VXVUHWL D 2SĂźLQVND QDURGQD NQMLĂĽQLFD Drenovci, u svojstvu nakladnika, producira visoko urbanu, modernu SRH]LMX 'HILQLUDMXĂźL SRH]LMX 7LKRPLUD 'XQĂżHURYLĂźD 5HP MH UHNDR GD je to nadrealni triler na samom rubu minskoga polja, tekstualni koncert bluesa, plemenita neotradicija, ali istovremeno zbirka fine, rafinirane i nepretenciozne lirike. - Zbirka ima ciklusnu organiziranost, osjetljivost na sliku, likovnost, JOD]EX ]DYLĂžDMQRVW L OLMHSR XVSRVWDYOMD UD]JRYRU V ĂžLWDWHOMHP - rekao je Rem. Autor je potom otkrio da naslov zbirke nema veze s istoimenim Hitchcockovim filmovima, iako je veliki ljubitelj filmske umjetnosti. Uz WR ĂŁWR MH SMHVQLN 'XQĂżHURYLĂź MH ĂŁNROVNL NQMLĂĽQLĂžDU NQMLĂĽHYQL NULWLĂžDU XPMHWQLN XNUDWNR PXOWLPHGLMDOQL DXWRU 3URPRFLMX 'XQĂżHURYLĂźHYH zbiUNH SMHVDPD X VORERGQRP VWLKX PRGHUQRJ SRHWVNRJ L]ULĂžDMD RUJDQL]LUDOL VX *UDGVND L VYHXĂžLOLĂŁQD NQMLĂĽQLFD L .OXE PODGLK 3DNOHQD QDUDQĂžD QDVWDYOMDMXĂźL WDNR WUDGLFLMX SUHGVWDYOMDQMD ]DQLPOMLYLK PODGLK autora - NRML LPDMX ĂŁWR UHĂźL $XWRU 9 /$7,129,Ăť
VaĹĄ komentar na ovaj tekst
x 8 38ý.20 27925(120 8ý,/,â78 8 6/$7,1,
.$=$/,â7( ³-2=$ ,9$.,Ý´ 1$-$9,/2 NOVI PROJEKT
âWR VH GRJDÿD NDGD VDW RWNXFD SRQRß"