Page 1

1


priča s naslovnice

Teklić br. 144, srpanj/kolovoz 2010.

IMPRESSUM Ljeto je već u punom jeku i mnogi su od nas na kroz ranu može ući u krvotok, što je posebno dugo iščekivanom odmoru. Odmor je nužan za opasno u djece. fizičku i psihičku obnovu, pridonosi očuvanju Zato vam za vašu zaštitu i zaštitu vaših najmiliradnoga potencijala i prevenciji bolesti u čijoj jih preporučamo Octenisept, univerzalni antipodlozi se krije svakodnevni stres. To je vrijeme septik, prikladan u svakoj prilici i pogodan za opuštanja, slobodnih aktivnosti, ali i sitnih lu- sve vrste rana: ogrebotine, posjekotine, opekodosti, kad kočnice popuštaju, a oprez postaje tine I i II stupnja, ubode pčela, osa i stršljenova, smetnja koja kvari užitak. Nezgode su katkad ugrize životinja, pa čak i kod tretiranja bolnih nezaobilazan suputnik, no one nikako ne bi afti. Odlično se podnosi, bez iritacije postojećih smjele biti razlog da si pokvarite godišnji odmor. rana. Bezbolan je prilikom primjene (u svom Kako biste se osigurali da ćete uživati u odmoru, sastavu ne sadrži jod, niti etilni alkohol, stoga ono što svakako morate ponijeti sa sobom je, ne peče), što je izuzetno bitno kada se konaravno, informacija o lokaciji ambulante ili risti kod djece. Njegovo djelovanje je brzo i dežurnog liječnika, te dobro opremljena putna pouzdano (već nakon 30 sek.), a učinak traje dulje od 24 sata. Bezbojan je i ne ostavlja mrlje ljekarna. Boravak na moru obično uključuje puno ak- na odjeći. Neotrovan je - ne ulazi kroz ranu u tivnosti na otvorenom - bilo u prirodi, bilo na krvotok i ne izaziva alergijske reakcije. Mogu ga plažama, bilo u moru. Sportske aktivnosti, slo- upotrebljavati trudnice i dojilje, a naročito je boda kretanja, pa i sam boravak u prirodi često pogodan za djecu svih uzrasta. dovode do različitih ozljeda. Octenisept ima vrlo široki spektar djelovanIako toga možda nismo u potpunosti svjesni, ja na bakterije, klamidije i mikoplazme, na godišnjem odmoru opasnosti vrebaju na kvaščeve i druge gljivice, protozoe (trisvakom koraku. Tako će recimo, oni pus- homonas) kao i viruse (herpes simplex, virus tolovnog duha, izazov pronaći u neuređenim, AIDS-a i hepatitis B). stjenovitim plažama s netaknutom prirodom, Osim što je praktičan jer se nalazi u bočici s koje pak obiluju oštrim stijenama po kojima je raspršivačem, Octenisept osigurava i pouzdanu nemoguće hodati a da ne razrežete stopala. primjenu. Upotrijebiti se može na nekoliko Oni skloniji ležernijem odmoru, također nisu načina. Prvi je da se rana dezinficira tako da sigurni. Razbijene školjke, zalutale udice, od se Octeniseptom natopi komadić vate i njome vrućine nervozne i mirisima izluđene pčele, prebriše rana, drugi je da Octenisept direktno sve su to strahote koje na vas vrebaju i na raspršite po rani. Nakon nanošenja Octenisepta najuređenijim plažama. A tek oni koji baš treba pričekati 1 minutu da se postigne potpun nemaju sreće, dok se brčkaju u plićaku na antiseptički učinak i da vi i vaši bližnji možete omiljenoj plaži, naletjet će na morskog ježa i nastaviti u nesmetanom godišnjem odmoru. završiti s četkom bodlji u stopalu. Dakle, da zaključimo. Kada spakirate sve Sve će te nezgode u pravilu ručnike, ležaljke, luftmadrace, plivalice, kolurezultirati manjim ogreboti- tove, lopte, kitove i zmajeve na napuhavanje, rez nama na koži te ubodnim i nikako ne zaboravite u torbu za plažu ubaciti na reznim ranama. A ono što i bočicu Octenisepta, kako biste (da se vrare jje najbitnije kod takvih timo na početak priče) nesmetano uživali u nezgoda je pravovremena i zasluženom godišnjem odmoru. n pravilna dezinfekcija. Svi smo upoznati s raznim načinima dezinfekcije rana, najčešće onih iz “domaće” ljekarne. No, vjerovali ili ne, alkohol, Oktal Pharma d.o.o. rakija i slični "domaći" Utinjska 40, 10020 Zagreb, Croatia antiseptici nikako se ne tel.: +385 1 6595 777 preporučuju za dezinfax: +385 1 6595 701 fekciju rane, jer alkohol e-mail: oktal-pharma@oktal-pharma.hr www.oktal-pharma.hr jako peče, iritira ranu i

2

Glavna urednica: Dunja Pavešić Dizajn i grafička priprema: Olja Hirnig, Robert Vrkić Voditelj prodaje & brand manager za Teklić: Emira Brkić Novinari: Tajana Petrović Čemeljić, Ivica Vrkić, Dunja Pavešić, Zoran Krušvar, Tanja Diklić, Eva Krsnik, David Šnajder, Ana-Marija Vizintin, Marina Babić, Nina Goleš, Nikola Pavešić, Ivana Babić, Gordana Brkić Žagar Fotografi: PIXSELL, Damir Škomrlj, Roni Brmalj Lektor: Marina Babić Izdavač: Libra d.o.o, Veslarska 8, Rijeka Tisak: Tiskara Vjesnik, Zagreb

MJESTA DISTRIBUCIJE: RIJEKA I KVARNER Trafike: u Ciottinoj ulici; Dome, Verdijeva 11; Dome, Riva bb; D&M, I. Henckea 2a; Sušak, Strossmayerova (HKD); Roma, Matulji; Španjulet 1, Zamet i Španjulet 2 i 3, Viškovo; Knjižara VBZ - Korzo, No1-Dolac; Papirnica Ilkom, Bačvarska 1/a; Knjižara PROFIL u Tower centru Rijeka; Miss Tabaco Shop (Hotel Savoy), Opatija, M. Tita 127, Fuzija, Strohalova ulica (kod FINE); Miryam, Erazma Barčića 13; Dallas Music Shop, Splitska 2a; Dallas Rijeka-Paris-Texas, Matije Gupca 3a

ISTRA Pula: Zaro, Rakovčeva bb, Točkica, Erni 1, Riva bb, Erni 2, Gajeva 2, Kranjčevićeva bb Vodnjan: Trafika kraj željezničkog prijelaza Žminj: Glas Istre, Pazinska cesta bb Pazin: Glas Istre na autobusnom kolodvoru (Šetalište Pazinske gimnazije bb), Glas Istre kraj Trga Slobode (25. rujna 1943. bb), Nina, Stari trg bb Podružnice i poslovnice PBZ-a u Primorskogoranskoj, Istarskoj i Ličko-senjskoj županiji

PRODAJA OGLASNOG PROSTORA: tel: 051 338 208 e-mail: teklic@libra.com.hr Samo klikni www.teklic.hr Zabranjeno je preuzimanje tekstova, dizajna i rubrika bez odobrenja Izdavača.


3


4


Sadržaj

NY Nedavno smo kreativno sastančili s jednim kolegom, uglavnom oko razvoja portala Teklić (www. teklic.hr). Za te sastanke naša kolegica kaže da dugo traju, što je točno, ali u pravilu su iskričavi, nabijeni temama koje nas zanimaju, strasno se unesemo, zabrijemo kako ovo ili ono, tražimo izlaz (a tko ga danas ne traži?) pa i vrijeme brzo prođe. Prošli put, na kraju sastanka, pitam spomenutog kolegu Ivana što on misli o Tekliću, što čaršija priča o našem časopisu, ovom istom koji upravo sada držite u ruci. On se nasmiješi, zauzme pozu na sredini ureda (već je bio na odlasku) i odglumi scenu gdje kao netko počne čitati pa kaže: “…da vidimo što ima u New Yorku?“ Naravno da smo prasnuli u smijeh, tko bi odolio tako se dobro našaliti na vlastiti račun. Usput da kažem da sam pobornik svake dobronamjerne kritike, analize i savjeta. Čak i ona smiješna da magarac i čovjek više znaju od samog čovjeka, drži vodu. Ali, vratimo se na NY, pa pitam ja našeg simpa kolegu: „…dobro i što piše, što se dešava u NY? Mislim, što doista piše u Tekliću?“ I zaključimo da pišemo o izložbi Marine Abramović u MoMI. Na to sam ga zapitala nismo li baš ovih dana pratili u medijima kako Rijeka priželjkuje ugostiti tu izložbu, pa eto ti sada Teklića i njegovih vijesti iz NY-a. Drugim riječima možete misliti ili pisati globalno, a djelovati lokalno. I nije poanta pisati o njujorškoj izložbi Marine Abramović da bi svi time izazvani, brže bolje odjurili tamo (al’ tko može, super), već da bismo informirali i spomenuli ono što mislimo da vrijedi spomenuti. I tko kaže da nakon tih redaka i niste osjetili Marininu izložbu? Španija bez Španije, kao što kaže moja prijateljica Ljilja dok priča o svom Peđi koji joj na predivne načine iskazuje ljubav i pruža osjećaj putovanja, a da se pritom nisu maknuli iz Beograda. Dakle, uvijek rado ističemo da smo riječki magazin, čak prvi hrvatski gratis magazin ponikao u Rijeci, da smo se razvijali u okrilju ovoga grada, ali da uz riječke teme imamo i one šire, što bi se ono reklo - želimo svijet na dlanu, jer takvi smo. Mislimo globalno, a čitamo lokalno. Osim na Internetu, koji doista nema granica, pa broj naših online čitatelja svakodnevno raste, a mi svakodnevno šibamo nove tekstove, vijesti i blogove, širimo online Teklić priču, igramo nagradnu igru s čitateljima, širimo svoju Teklić FB familiju i puni smo želja i planova za nastavak… Dobro vam ljeto, uživajte na riječkim plažama, opatijskoj rivijeri, ma - u cijeloj Lijepoj našoj, a ako se ukaže kakva prilika za skok u svijet - samo naprijed. I, da, začinite ovo ljeto (ma gdje god bili) našim online izdanjem, iliti portalom Teklić www.teklic.hr, jer sljedeći put u printu se vidimo u rujnu mjesecu. Kipintač!

• Dunja Pavešić

6

Kulturodrom

6

Koncerti

8

In & Out

9

Libarnica

11

Kulturodrom Legendarna Lee Miller jedna je od najposjećenijih retrospektivnih izložbi na svijetu.

Zanimljivosti: Nebeske gredice 12

12 Zanimljivosti

Oly: Majstorica

14

Pismo iz Kijeva

16

Interview: Prim. dr. Milan Blažević

18

Trend: Dajte nam tu te, TUTE! 24 Feljton dizajn: Arne Jacobsen

26

Bon Appetit

28

Zdrava Krava

29

I to je on: Željko Kardum

30

Vuvuzelelele!

32

18

Biznis: Ljeto i emocije u komunikaciji s potrošačima

35

Interview: Prim. dr. Milan Blažević

Metropolitana: Doviđenja do jeseni!

37

Boudoir: Ksenija Prohaska

40

Mala čuda tehnike

42

Zdravlje: Poliklinika Medico

43

Znate li

45

26

Kako potrošiti bogatstvo

47

Arne Jacobsen

Pišem: Ljubavna priča br. 25

48

Horoskop

50

Sky vegetables urod otkupljuju lokalni restorani kao i šarmantni delikatesni dućani.

Za mene pacijenti nikad nisu bili broj, znao sam imati po pedeset poziva dnevno.


kulturodrom

1.7-14.8.2010.

Muzej moderne i suvremene umjetnosti RIJEKA •

Legendarna Lee Miller

život i bavi se fotografijom. Upoznavši Rolanda Penrosea, britanskog plemića, zajedno putuju i odlaze živjeti u London. Prkoseći ratu počinje raditi kao slobodna fotografkinja Voguea. Postaje slavna po ratnoj fotografiji Londona pod paljbom. Bilježi fotografijom brojna ratna zbivanja koja najzad toliko na nju utječu da se psihički više nikada nije oporavila. Prijateljuje i s Picassom, Millerine fotografije Picassa smatraju se najsnažnijim portretima ikada napravljenima. Potkraj života povlači se u osamu na svoje imanje i tek povremeno slika. Legendarna Lee Miller jedna je od najposjećenijih retrospektivnih izložbi na svijetu.

1.7-27.8.2010.

Na izložbi Legendarna Lee Miller u Muzeju moderne i suvremene umjetnosti u Rijeci predstavljeno je 96 fotografija, izbor iz bogate ostavštine najboljih slika iz razdoblja od 1930. do 1973. godine. Lee Miller zadivljuje svojim životnim i umjetničkim putem. Njezino ime potpisuje mnoge poznate fotografije slavnih osoba tog vremena, neka od njih su Coco Chanel, Elsa Schiaparelli, Helen Rubenstein, Jean Cocteau, Juan Miró, Maxt Ernst... S dvadesetak godina postaje jedna od najslavnijih američkih fotomodela te je često snimana za naslovnice modnih časopisa kao što su Vogue, Vanity Fair i Herper's Bazaar. Surađujući s poznatim modnim fotografima sve više pokazuje interes za fotografiju učeći od njih tehniku i mogućnosti fotografskog medija. Iz New Yorka 1929. seli u Pariz gdje ubrzo otvara vlastiti atelje i počinje suradnju s brojim umjetnicima. S Manom Rayem ulazi i u ljubavnu vezu te zajedno stvaraju novu tehniku solarizacije u fotografiji. Iznimno je bila cijenjena u umjetničkim krugovima, posebice među nadrealistima, ipak 1932. vraća se u New York u kojem potom vodi svoj atelje. Udajom za egipatskog poduzetnika seli u Kairo te paralelno vodi mondeni

6

Razne lokacije u gradu KASTAV •

19. Kastafsko kulturno leto

klape Iskon, Ibrice Jusića te bogatim dramskim programom. Gostuje Gradsko kazalište Sisak, Art Planet Zagreb, a održat će se i predstava Tatjane Gromače Crnac, potom predstava Mire Gavrana Traži se novi suprug. Ono što je najimpresivnije svake godine, pa tako i ove, je kastavski ambijent koji se ne može ničime mjeriti. (Ma, svi vi znate taj osjećaj slobode pogleda koji seže s Kastva i neke posebne svježine.) Zaštitni znak ovogodišnjeg „leta“ je cvijet s devetnaest latica, devetnaest kao što „leto“ slavi devetnaest godina. To je tradicionalna kastavska cvjetna vinjeta u kamenu. Zanimljivo je još spomenuti i likovne izložbe. Ali, ne samo to, 7. kolovoza odražava se 8. Vela umjetnička radionica – jednodnevna nagradno-izložbeno-prodajna manifestacija na kastavskim trgovima i ulicama. Posljednjega dana održava se 6. Čansonfest – festival čakavske šansone. Vjerujemo da će svatko od nas naći temu za sebe i razlog da i ovoga ljeta posjeti prekrasan gradić Kastav.

10.6-12.9.1010.

Muzej suvremene umjetnosti ZAGREB •

Kastafsko kulturno leto održava se od 1992. godine. I ove godine predstavlja se bogatim programom koji se održava na raznim lokacijama u gradu i to sve traje gotovo dva mjeseca – početak Kastafskoga kulturnog leta je 1. srpnja, a svečano zatvaranje 27. kolovoza. Knjižicu događanja možete „skinuti“ sa stranice Kastafskog kulturno leta www.kkl.hr, a mi ćemo vam spomenuti samo neka, jer previše ih i sva su posebna i značajna pa da vas ne zamaramo nabrajanjem. Ove godine Kastav se može pohvaliti gostovanjem ruske Kalinjingradske filharmonije, finskog kvarteta usnih harmonikaša, gostovanjem Đanija Stipaničeva, Nene Belana i Fiumensa,

Gilbert i George - Jack Freak Pictures

Jack Freak Pictures je izložba 60-ak slika koje se bave univerzalnim temama kao što su smrt, religija, život, nacionalnost, seks, nada i novac. Univerzalne teme pokretač su umjetnosti Gilberta i Georgea jer univerzalnim temama stvaraju „umjetnost za sve“. Njihov umjetnički moto je stvaranje neelitističke umjetnosti procesom demokratizacije same umjetnosti.


kulturodrom

Takva umjetnost ne daje gotove odgovore, već budi pitanja. Osnovni motiv ove izložbe je Union Jack, motiv britanske zastave. Kao takva, britanska zastava je politički i društveno nabijena značenjem pa se u umjetnosti nameće kao agresivno isticanje nacionalnog ponosa. Osim provokativnih djela, sami umjetnici, odnosno oni dvoje kao jedan umjetnik, Gilbert i George, su svojom pojavnošću, provokacija. Uvijek strogo, poslovno odjeveni u odijela, slični izgledom, ali provokativni nastupom pa tako i na imenovanoj izložbi slika, na svojim slikama oni sami plešu, krevelje se, zavijaju, promatraju se, čekaju... Gilbert i George umjetnici su i umjetno djelo, prikazano na njihovim slikama – i objekt su i subjekt svoje umjetnosti. Imenovana izložba prilika je da pogledamo jedne od najpoznatijih i najbitnijih suvremenih svjetskih umjetnika.

Za posjetitelje su otvoreni ateljei, galerije i zbirke, a osim toga i u starogradskoj jezgri odvijaju se glazbeni, scenski, likovni i drugi programi u kojima nastupaju domaći i strani izvođači. Ovogodišnji glavni medijski pokrovitelj je MTV pa je svečanost otvaranja 1. srpnja obogaćena koncertom kod Špine na kojem su nastupili labinski The Orange Strip i The Kolin iz Mađarske.

(Venecija, Cannes, Berlin, Rim...). Program Europski filmski redatelj posvećen je talijanskom oskarovcu Giuseppeu Tornatoreu prikazivanjem njegovih šest filmova iz rane i srednje faze stvaralaštva. Od 10. do 24. srpnja održava se međunarodni, a od 17. do 24. srpnja nacionalni program. Ne zaboravimo da je Festival igranog filma u Puli i svojevrsna špica jer se mogu vidjeti poznata filmska i medijska imena, kako hrvatska, tako i strana, no Festival je to prije svega kvalitetnog filma.

17.7-24.7.2010.

24.6-19.9.2010

Arena, Kaštel, Kazalište, Kino Valli PULA •

57. Festival igranog filma u Puli

1.7-19.8.2010.

Labin - stari grad LABIN •

8. Labin Art Republika

Stari istarski gradić Labin bogate je povijesne i kulturne baštine. Sa željom upoznavanja sa sadržajima i bogatstvima toga divnog gradića od 2003. godine održava se manifestacija Labin Art Republika. U Labinu je već „na prvu“ sve nekako „art“, a tome pridonose i brojne galerije. Sam Labin može se pohvaliti da u njemu djeluje više od trideset akademskih slikara.

National Portrait Gallery

Festival igranog filma u Puli, najstariji je i najposjećeniji filmski festival u Hrvatskoj. Prema londonskom The Guardianu 2005. godine pulski Festival proglašen je jednim od triju najboljih i najspektakularnijih filmskih festivala na otvorenom u Europi. Održava se od 1954. godine, a ovo mu je 57. godina održavanja. Od 17. do 24. srpnja gledatelji će moći uživati u projekcijama novih hrvatskih i najboljih svjetskih filmova. Kao i svake godine, filmovi se prikazuju u prostorima Kina Valli, na Kaštelu te u Areni. U Nacionalnom natjecateljskom programu očekuje se deset filmova, od čega sedam u glavnoj sekciji, a tri u novoj sekciji manjinskih koprodukcija. U glavnoj sekciji, čak šest filmova su svjetske premijere. Ovogodišnja tematika krenula je put ljubavnih problema tako da možemo reći da dominiraju filmovi o ljubavi i preljubu. U Međunarodnom programu Europolis-Meridijani prikazat će se niz filmova odabranih s najboljih svjetskih festivala

LONDON •

BP Portrait Award 2010

Prije nekoliko dana, točnije 24. lipnja u Londonu u National Portrait Gallery, otvorena je izložba najprestižnijeg natjecanja portreta na svijetu - BP Portrait Award 2010. Na izložbi je prikazano 58 najboljih radova, a izbor je ove godine bio između 2177 radova koliko ih se prijavilo na natjecanje, radovi su stizali iz cijeloga svijeta. To je impresivan broj djela, najveći otkad ovo natjecanje postoji, a ove godine održava se po 31. put. Ovogodišnji pobjednici su: David Eichenberg za djelo Tim II, Michael Gaskell za Harry te Daphne Todd za djelo Last Portrait of Mother. Dobitnica prve nagrade je Daphne Todd koja je portret svoje mrtve majke na mrtvačkoj postelji slikala tri dana. Portret izgleda sablažnjivo, a opet kao doticaj života s veličanstvenošću smrti. Daphne Todd je 63-godišnjakinja koja je 1984. sudjelovala na ovome natjecanju osvojivši drugu nagradu, a poznata je i kao prva žena predsjednica Royal Society of Portrait Painters. U kategoriji „mladi umjetnik“ dobitnica nagrade je dvadesetpetogodišnja Elizabeth McDonald s djelom Don't Be Too Serious. Spomenimo i pozamašnu svoticu koju pobjednici dobivaju – treća nagrada £6000, druga £8000 te prva £25000, a u kategoriji mladi umjetnik £5000. Izložba BP Portrait Award 2010 otvorena je do 19. rujna.

7


koncerti

14.7.2010.

SEAL ZADAR

47-godišnji Seal Henry Olusegun Olumida Adeola Samuel, kako mu glasi puno ime i prezime, britanski je kantautor nigerijskih korijena koji je proboj na svjetsku glazbenu scenu ostvario prije točno 20 godina. U tom je periodu objavio šest studijskih albuma s kojima postiže vrlo lijepe uspjehe diljem svijeta, što uključuje i dva Grammya te filmski hit Kiss from a Rose iz filma Batman Forever. Nastup u zadarskim Jazinama bit će njegovo treće pojavljivanje pred hrvatskom publikom koja se ponovo ima prilike uvjeriti u Sealov izniman vokalni i skladateljski talent.

ma ugostit će izvođače svjetskog ugleda kakav još od sredine 70-ih zasluženo pripada Natalie Cole. Iako je na početku karijere nosila teret slavnog imena svog oca Nat King Colea, Natalie je već kao 25-godišnjakinja s prvim albumom osvojila Grammya za najboljeg novog izvođača. Tiraže joj se mjere u milijunima, a s podjednakim se uspjehom okušala u različitim glazbenim žanrovima – R&B-u, popu i jazzu. Prije njenog premijernog ukazivanja pred domaćom publikom potporu će joj na Ljetnoj pozornici kao predizvođač pružiti naš Ivo Gamulin Gianni.

MATT BIANCO OPATIJA

LEONARD COHEN ZAGREB

NATALIE COLE OPATIJA

8

31.7.2010.

25.7.2010.

24.7.2010.

Opatija se ovoga ljeta uistinu ima čime podičiti kada je glazbena ponuda u pitanju. Osim tradicionalnog Liburnia jazz festivala, opatijsko Ljeto pod zvijezda-

je započeti 1. ožujka u Francuskoj, no zbog ozljede leđa nastupi su odgođeni za šest mjeseci. Zagreb je time neplanirano postao prvi europski grad koji će ugostiti 76-godišnjeg Lennya i njegov sastav u ovoj rundi nastupa koncipiranih po principu – best of, što znači da će domaća publika premijerno uživo čuti mnogobrojne Cohenove besmrtne klasike: Suzanne, Famous Blue Raincoat, Bird on a Wire, Dance Me to the End of Love, I'm Your Man… Lokacija je zagrebačka Arena u kojoj je ostalo dostupno još samo nekoliko tisuća ulaznica za gornju i donju tribinu.

Hodajuća kanadska kantautorsko-pjesnička institucija Leonard Cohen trebao je ovogodišnji dio europske turne-

Još jedna atrakcija ovogodišnjeg opatijskog Ljeta pod zvijezdama je britanski sastav MATT BIANCO koji u našim krajevima uživa popularnost još od 1984. i albuma prvijenca Whose Side are You on. Iako su njihovi najveći uspjesi vezani uz sredinu i drugu polovicu 80-ih, Mark Reilly i Mark Fisher sa svojom promjenjivom postavom vokalnih solistica neumorno snimaju nove materijale u svom prepoznatljivom jazzy-latin-pop koktelu stilova upravo stvorenim za konzumiranje pod otvorenim nebom Ljetne pozornice.


koncerti 6.8.2010.

AL JARREAU OPATIJA

ča naslovne teme za nekad popularnu seriju Slučajni partneri (Moonlighting) te sudionika projekta We are the World. 70-godišnji Al Jarreau posjeduje izniman vokalni talent koji uključuje tzv. scat pjevanje te oponašanje zvukova raznih instrumenata u što će se imati prilike uvjeriti publika na Ljetnoj pozornici koja će tim povodom moći čuti i novu pjesmu kojom ovaj svestrani glazbenik najavljuje svoju best of kompilaciju..

18.8.2010. Još jedna ekskluziva samo za opatijsku publiku je nastup američkog glazbenika Al Jarreaua, jedinog na svijetu koji je dobio sedam nagrada Grammy u tri različita žanra – popu, jazzu i R&B-u. Najšira publika ga poznaje kao autora i izvođa-

NOFX OPATIJA Čak 27 godina nakon osnutka (bolje ikad nego nikad) u Hrvatsku premijerno stižu kalifornijski predstavnici melodio-

znog punk-rocka. I ovaj će koncert biti održan u sklopu stilski vrlo raznolikog Ljeta pod zvijezdama pod čijim će se nebom ukazati bend koji – prema vlastitom priznanju – ne snima spotove, ne daje intervjue i nastupa samo tijekom toplih mjeseci. U Hrvatskoj su u sklopu promocije aktualnog studijskog albuma Coaster, ali i s namjerom da podsjete na neke od najzanimljivijih trenutaka iz svoje diskografije diljem svijeta prodane u više od 6 milijuna primjeraka.

9


Godišnja akcija od 1.1. do 31.12. PAKET 1: NEDJELJA RADI (za sve klijente po stalnim cijenama i uvjetima)

- najmanje 3 emitiranja spota dnevno kroz tjedan dana – 2 emitiranja spota u istom trajanju NEDJELJOM PO 1 KUNU (7-17 sati) - najmanje 6 emitiranja spota dnevno kroz tjedan dana - 4 emitiranja spota u istom trajanju NEDJELJOM PO 1 KUNU (3 x 7-17, 1 x 17-20 sati)

PAKET 2: UGOSTITELJSKI PAKET (za ugostiteljske objekte i usluge – restorane, pečenjare, pizzerie, fast foodove, dostave gotovih jela, kafiće, hotele i srodne djelatnosti ugošćavanja hranom, pićem i smještajem - osim kladionica i kockarnica)

BONUS: ZA NAJMANJE 40 EMITIRANJA SPOTA TIJEKOM 30 DANA – 1 emisija 5 minuta = 1 KUNA

95,1 102,7 104,7

PAKET 3: ZABAVNI PAKET (za sve vrste zabavnih priredbi, kino predstava, glazbenih i filmskih izdanja)

BONUS: ZA NAJMANJE 2 EMITIRANJA SPOTA DNEVNO DO 20 SATI – 1 emitiranje spota istog trajanja iza 20 sati = 1 KUNA

PAKET 4: NEKRETNINE (prodaja i kupnja nekretnina, građevinske tvrtke i agencije za nekretnine)

BONUS: ZA 3 I VIŠE EMITIRANJA SPOTA DNEVNO IZA 7 SATI – 1 emitiranje spota istog trajanja 6-7 sati = 1 KUNA

PAKET 5: LJEPOTA I ZDRAVLJE (kozmetički, frizerski i srodni saloni, wellness, teretane, klinike)

BONUS : ZA NAJMANJE 40 EMITIRANJA SPOTA KROZ 30 DANA - 5 emitiranja spota istog trajanja iza 20 sati PO 1 KUNU + 1 emisija 5 minuta iza 20 sati = 1 KUNA

CIJENE I UVJETI ZA PAKETE 2, 3, 4, 5 OD SADA 24 SATA ZA REKLAMIRANJE! 15" 6-7h : 150,00 7-17h : 225,00 17-20h : 30" 6-7h : 220,00 7-17h : 330,00 17-20h : 40" 6-7h : 270,00 7-17h : 405,00 17-20h : 50" 6-7h : 320,00 7-17h : 480,00 17-20h : 60" 6-7h : 350,00 7-17h : 525,00 17-20h :

150,00 220,00 270,00 320,00 350,00

20-24h : 45,00* 20-24h : 66,00 20-24h : 81,00 20-24h : 96,00 20-24h : 105,00

*narudžba – najmanje 15 emitiranja u mjesec dana *popusti kao na redovna emitiranja (mjesečni i godišnji) *obvezno avansno plaćanje i 5% avansnog popusta je uključeno u cijenu *agencijama samo osnovni popust (15 %), ali se pribraja realizaciji


libarnica ma. Često puta suvremeni hrvatski autori skloni su piskaranju ne njegujući strpljivost stvaranja i učenosti pa bi se za ovo djelo moglo reći da može postati uzor. SMS eseji, Viktor Žmegač, Profil.

piše: Marina Babić

Jeste li danas napisali i poslali nekome SMS? Iščekujete li željno nečiji SMS? Bez pretjerivanja možemo reći da je SMS sveprisutan medij kojim, prema istraživanjima mobilnih tvrtki, najčešće komuniciramo. SMS ima svoj kod i uzus. Ima značenje koje drugi mediji ne mogu prenijeti jer zbog ograničenog broja znakova poruka je kratka i teži jasnoći i jezgrovitosti. Kao takav, ovaj medij postao je tema književnosti, ali i kao kod, upisuje se u književnost. (Spomenimo i podnaslov zbirke pjesama Branimira Bošnjaka SMS poezija.) Oponašanjem koda tog medija ispisana je nova knjiga Viktora Žmegača SMS esej. Kratki eseji slobodno se nižu u knjizi ispreplićući se elementi kulturalne kritike, povijesnih digresija i autobiografskih reminiscencija. Zbog slobode i „ne-reda“ u tekstovima, ostavlja se i dojam dnevničke proze na što podsjeća i podnaslov knjige Zapisi 2007-2009. Iako izričajem i tematikom netradicionalan, Viktor Žmegač dokazuje svoju utemeljenost u hrvatskoj tradiciji jer davati protuargumente tradiciji, znači biti u njoj utemeljen. Stvarati nove, suvremene vrijednosti može se samo poznavanjem starih, tradicionalnih vrijednosti – zbog toga je ovo Žmegačevo djelo pravo osvježenje na hrvatskoj književnoumjetničkoj sceni. Ono je izraslo iz bogatog autorovog bogatog znanja iz različitih područja i poznavanjem tradicije, te kao takvo daje protuargumente i paradoksira društvene i kulturološke činjenice. To bi bilo nemoguće da nije utemeljeno u isti-

I sljedeće djelo koje ćemo vam predstaviti bavi se pitanjem medija. Obično razmišljamo kako nam televizija, a ponajviše reklame sugeriraju našu stvarnost kakvu bismo trebali živjeti, ali jesmo li o glazbi ikada razmišljali na taj način? Nedavno je objavljena jedna zanimljiva popularno-znanstvena knjiga – popularna jer se radi o tematici popularne glazbe, a znanstvena jer se popularnoj glazbi pristupa na znanstveni način. Mediji o ovoj knjizi piši kao o „prvoj znanstvenoj knjizi o popularnoj glazbi“. Autorice su riječke profesorice Filozofskoga fakulteta Marina Biti i Diana Gregurić što zaslužuje dodatnu pažnju naših čitatelja. U knjizi se uspoređuju Thompson, Let 3, klape i Severina povezujući, odnosno osvješćujući u čitatelja da je ova glazba interesno sklona, što zapravo znači da je politična. Pritom navode da je Thompson predstavnik političke desnice, Let 3 ljevice, klape su predstavnici tradicionalnih, dok je jedino Severina individua jer nije sklona nikome i predstavlja samu sebe. U vremenu kada često ima govora o poremećenom sustavu vrijednosti, ova knjiga nas osvješćuje o još jednom vidu društvenih vrijednosti – onim vrijednostima koje nam se nesvjesno potkradaju. Zanimljivog sadržaja, no zahtjevnog teksta pa zahtjeva koncentriranog čitatelja. Tvornica privida, Marina Biti i Diana Gregurić, Adamić. Da predstavimo još jedno riječko djelo... Roman zanimljivog naslova Zbog munjolova, zaborava i kemijskog sastava ljubavi privući će pažnju čitatelja, a

čitanjem sav ostavlja dojam igrivosti - sadržajem, riječima, likovima, recepcijom romana... Radnja se događa u nepoznatom nekom (bilo kojem) hotelu u kojem se sreću tri glavna lika čudnih osobnosti. I sam taj milje čudnih likova koji se bave egzistencijalnim razložnostima je nekakva smiješna i izvrnuta slika naše nekako takve, ili baš takve, stvarnosti – smiješne i apsurdne. Autor se ne igra samo riječima, već i izgledom samog teksta pa se čitajući aktivirate tražeći objašnjenje podnožne bilješke ili čitanjem neke umetnute definicije. Svakako, roman je izrastao iz zanimljivih autorovih ideja i zabavno je urbano štivo, kako sadržajem, tako i izrazom. Zbog munjolova, zaborava i kemijskog sastava ljubavi, Robert Vrbnjak, Izdavački centar Rijeka. I najzad Libarnica vam predstavlja knjigu koju ćete lako ponijeti sa sobom na more i neće vam biti teško čitati je niti na suncu niti u hladu. To je knjiga za žensku dušu, za one žene (i hrabre muškarce koji priznaju osjećaje) koje su nekada negdje u nekog bile nesretno zaljubljene. (Tko od nas barem jednom u životu nije bio nesretno zaljubljen?) Problematiziranje je to naizgled već stoljećima isprane teme ljubavi i nesrete ljubavi, no kroz ovo štivo ispisuje se ljubavni put odgovornosti – odgovornosti prema sebi, i odgovornosti prema svom ljubavnom neuspjehu. Uspješna novinarka s Manhattana Susan Shapiro udala za Aarona, scenarista televizijskih komedija i radoholičara. Neplanirano joj „ulijeće“ intervju s velikom ljubavi iz studentskih dana. Intervjuirajući ga saznala je odgovore na otprije sebi postavljana pitanja. Susan kreće na šestomjesečno putovanje u potrazi za pet muškaraca koji su joj u jednom trenutku života slomili srce želeći tako naći objašnjenja svojim ljubavnim neuspjesima. Pet muškaraca koji su mi slomili srce - memoari, Susan Shapiro, prevela Vlatka Jurić, Algoritam.

11


zanimljivosti

Na krovu, ispod neba, spava vrt Nebeske gredice Na vrhu ima dovoljno mjesta za papričice A na krovu paradajzi… PRESS

Njujorški restorani posebna su priča tog posebnog grada. Na Manhattanu možete jesti tako dobro da ćete to pamtiti cijelog života, a restorani su čak i u turističkom smislu posebno segmentirana ponuda. U zadnje vrijeme sve je popularniji i Brooklyn, razvija se njegova umjetnička scena, a za tamošnje restorane reći će da uz odlična jela nude i ležernu atmosferu. Možda i zato jer su njihovi gazde puno opušteniji pošto im troškovi prostora nisu tako visoki kao na Manhattanu, pa mogu kreativnije razmišljati, pa čak i eksperimentirati. Ipak, cijeli New York, svaki njegov dio, pati od pomanjkanja prostora, koji kao što je poznato, diktira zakon ponude i potražnje – puno više ljudi želi doći i živjeti ovdje no što za to, objektivno, ima mjesta. Zato nije čudno da je upravo u Brooklynu niknula prva rooftop farma ili vrt na krovu zgrade. Urbana poljoprivreda, koliko god u početku bila čudna, izgleda predstavlja budućnost poljoprivrede u velikim, vrlo naseljenim urbanim sredinama. Stručna predviđanja govore da će do 2050. u velikim gradovima živjeti 80% ukupnog svjetskog stanovništva, što znači da će polako nestati sela, zaseoci i veći ili manji vrtovi koji se prostiru uz obiteljske kuće i gazdinstva. U tim istim gradovima ima mjesta za automobile, taksije, zgrade, velike outdoor reklame, robne kuće, lokale i dućane, ali baš i nema mjesta za vrtove. Ali, ako se farme poslože na krovove – stvar funkcionira. I nakon razmatranja po pitanju izdržljivosti i statike, na krov se polažu folije i posude sa zemljom u kojoj se uz pomoć suptilnog sustava za navodnjavanje uzgaja različito povrće. Činjenica je da time i nekretnina dobiva na vrijednosti – em imate vrt, em imate bolju izolaciju pa manje trošite

12

na hlađenje i grijane. Prva takva farma nastala je u Brooklynu, a njeni pokretači su Annie Novak i Ben Flanner. Annie ima iskustvo u poljoprivredi, radi kao koordinator programa dječje vrtlarstvo u NY i aktivna je u programu Slow Food USA. Ben nije iz struke i nema prethodno iskustvo, ali njega pokreće strast i logična želja da uspije u nečemu u čemu vidi smisao i korist. Njihova krovna farma prostire se na 6000 kvadratnih metara, a brojni poklonici zdravog života i ove nove grane poljoprivrede, svakodnevno se uključuju kao volonteri na farmi. Iako rade kao učitelji, advokati ili menadžeri, rado će odvojit poneki sat, popeti se na ravan krov bruklinske zgrade, odnosno sky vegetables i nekoliko sati opušteno pomagati oko uzgoja povrća. Za održivost projekta njihov je rad izuzetno važan, a oni stječu nove horizonte i možda već uskoro netko od njih promjeni profesiju. Prije pet godina zgodno je bilo biti bankar, sad je zgodno biti poljoprivrednik, a pritom ne promijeniti okruženje, prijatelje i svoje urbane navike. Sky vegetables urod otkupljuju lokalni restorani (oni isti koji zbog svoje hrane i atmosfere postaju sve popularniji i u koje dolazi sve više gostiju), kao i šarmantni delikatesni dućani, odnosno trgovine organske hrane. Svi su zadovoljni, a prema ovom konceptu već i drugi svjetski gradovi poput Londona ili Berlina pokreću slične projekte urbane poljoprivrede i sade vrtove kojima je samo nebo granica.

• Dunja Pavešić


& Priča prva: Dok sjedimo u istarskoj konobi u Boljunu, gdje nepce ne može odoljeti ravijolima sa sirom, fužima s domaćom kokom, i da ne nabrajam dalje, negdje na polovici svega naručujemo još jednu zdjelu salate od rige. Nakon nekoliko minuta konobarica dolazi iz vrta i u povećoj zdjeli nosi svježe ubrane listiće rige. To je ona ista koju smo već jeli, ali je bila toliko dobra da smo poželjeli još. Priča druga: Ujutro, prije osam, tržnica je najraskošnija, puni su banci svega, sve je svježe, prodavači još odmorni i puni vjere kako će dobro trgovati. Tu su tete koje prodaju zelen s Cresa, maline iz Gorskog kotara, blitvu iz Dalmacije, da ne nabrajam, živa milina. a netko definira luksuz i I onda neka vota. Ma, jasno vam je kvalitetu života. im... na što mislim...

13


oly

Majstorica Drage moje ženske, dobro je imati muškega u hiži. Svi komadi koje poznam se žalu da su im muževi za k…. i da s vragon, ća in je bilo u glavi kad su se pošle oženiti za njih. Baš hi žalin, nisu imale sriće ili nisu imale nos za prokužiti s kakovin tipon će živiti „dok ih smrt ne rastavi“. Moj Keko je zakon! Pitan se više puti, kako bin ja bez njega? Eko, prid par dana, scena u kupaoni. „ Keko, brzo simo!“ „Sta urlaš cara?“ „Zaštropa se lavandin! Hitila sam onega vraga da sve rastopi, ali glej, pušiona!“ Onda je moj Kekić malo pročačka, napravija kolonoskopiju po tubima i reka: „Oly, se vratim odmak.“ Doša je sa svojom valižicom alata koju sam mu kupila u pokojnom Pevecu za neki rođendan. Trk, trk, odvida je, a unutra… bolje da van ne povidan ča smo našli. Sto puta san rekla dici da pokupe ostatke češljanja i depilacije i da hi hitu u smeće, a ne u wc ili lavandin. Grozin se od tega i vajk se domislim kako je kuka naš kolega iz kancelarije kad mu se zaštropala WC-školjka tako da je mora pločice i tube prekopati da bi oslobodija prolaz za kanalizaciju. Škužajte ča pišen te škifože stvari ali that's life! I, niš. Keko je sve sredio pic, pic. Ne spada on u one muške ča se reče da imaju „zlatne ruke“ jer sam ne vidi kad triba nešto učiniti. Ali ako mu ja naredin, zajno napravi. Opra bi on meni i mudantice, samo da mu rečen. Za razliku od njega, iman frendicu ka ima muža druge vrste. Pravi pedagog. Po zanimanju je tehničar i sve tajne popravaka ima u malom prstu, ali… u hiži ne dela niš. Da vam ubjasnim zašto je pravi pedagog. Došla ona poli mene jedan dan na kafe. Da ću skuhati đezvu, ali puši Oly, bombola od plina-prazna. Keka nije bilo doma. Ja kažen: „Joj, pizdarija. Nema plina, čekaj da prehitin na luče .A ona: „A imaš rezervnu bombolu?“ „ Da, u špajzi.“ „Ok ,sad ću ti je namontirati.“ Ženska, kako zmaj. Uzela je klišta, odvidala, zavidala ventil, poslušala da li pušta i sve ok. „A kako ti to znaš? Ja nimam pojma kako se skida i meće bombola jer to vajk dela Keko.“ „Ih, ja sam ti prava majstorica! Onaj moj me je, čim smo se oženili, zajno naučio sve trikove u kući, tako da ne mora on šporkivati ruke, ljenjivac jedan!“ Malo sam raširila oči i se začudila. „Ma, ča on te naučija?“ „Da, objasnija mi je ča su to papagajke, francuski i engleski ključ, kacavide glatki i na križić, ma sve. Drža mi je lekcije i dokle ni vidija da sam savladala gradivo za 5, nije me pušta na miru. Sve delan sama.“ „Svaka ti čast! A znaš kambijati osigurače za luče kad ti crknu? Baš niku večer je Mariuči pošla mliti svoj kafe za moku. Jer znaš, ona pije samo espresso iz moke, i valjda je previše tega namlila pak je nestala struja. Zaurlala je: „Oly, ke žajeb! Mažinin od kafela je napravio puk i

14

puštio dim! Povero mio socijalisticki mažinin, od Iskre gotov je!“ Stara je napravila kratki spoj i partili su osigurači. Dokle nije Keko doša doma, sve kandele ča san imala u kući sam zapalila, da ne bauljamo po škuren.“ „Draga moja, to ti je mačji kašalj. Drugi put, samo zovi. Ako ti treba očistiti filter od perilice, samo zovi. Kamenac, bubanj, tutto kompleto, samo zovi! Ja sam za dom spremna, kako sokolovi. A… di ti je ti crknuti mlinac?“ „Partija je u kontejner.“ „ Ma si mona, mogla si mi ga dati da ga popravin!“ Ha,ha,ha, to je komad i po. Baš mi imponira, i ja ću reći Keku da mi da par privatnih majstorskih lekcija. Plaćan u naturi. Na kraju krajeva, ako moru muški prati pjate, zašto ne bi mi komadi mogli popravljati kvarove. Nismo šljutave, a i stalno tražimo ravnopravnost spolova. Pogotovo sad ki smo u krizi, ča ćeš vraga zvati majstora za svaku monadu! To košta, nidan ti ne dojde njanke blizu ako mu ne keširaš barem sto kuna. Ne samo da ja ne znan ništa od tehnike po hiži, nego su mi i dica debili. A ki je kriv? Ja i Keko. Kao fol, imaju za učiti pak zašto gnjaviti dicu s glupim kućnin poslovima. Razmaženi su i kad in rečeš da nosu doli smeće, čak i to in je bedara. E, sad ću ja kambijati ploču, dosta je bilo da mi glumu invalide! Došlo vrime za kuhanje, a? Danas dajen lekciju onima koji ne znaju načiniti domaću paštu na talijanski način. To me naučila Mariucci. Kad sam je pitala da zašto se zove paštašuta a ne smi biti suha nego se mora zaliti sa šugom, odgovorila je da to nima veze. „Ako neces da ti pašta bude žajeb, da se takiva i bude lekava, mora biti suha. Kako ćeš je ti posle žmočiti sa šugom, to je druga štvar.“

PAŠTA, VERA ITALIANA Zapamtite mlade i neiskusne TEKLIČKE, za svaku osobu računajte 10 dkg brašna, 1 jaje, plus malo soli. Ništa više! Zmišajte jaja i brašno dokle se ne napravi glatka pašta. Razvaljajte je na tanko uz dodatak samo malo brašna kojega posipate po daski ili stolu. Ne smite dodavati vodu jer onda tijesto neće biti suho i lijepit će se u loncu pa ćete dodavati ulja i druge gluposti. Neki je čak i peru kad je skuhaju. Božesačuvaj! Kad je razvaljate, puštite malo da se osuši i onda narižite u rezance, fuže ili druge oblike. Tako morete napraviti i trake za lazanje in fiorno. Ale, provajte! VAŠA OLY oly.olympia@hi.t-com.hr


Radio Pula u živo i na satelitu ::: HRT Multiplex ::: Hot bird 6, 13° istočno, 12.520 MHz

www.hrt.hr ::: radiopula@hrt.hr

© ... redakcija ... marketing ...

... tel. 377-888 ... tel. 377-841 ... tel. 377-833

... fax 210-810 ... fax 377-840 ... fax 377-830 15


pismo iz Kijeva

PRESS

Superman! Samo u Ukrajini! Horvatija. Diljem Ukrajine možete vidjeti plakate koji reklamiraju Hrvatsku kao top destinaciju za ljetne praznike. Čak su i trolejbusi putujuće reklame, pa se uz neke druge turističke zemlje na njima nalazi i Hrvatska. Ruski Vogue i mnogi drugi časopisi u svakom broju preporučuju neki hrvatski grad, otok, hotel... Neobičan je osjećaj... vidjeti fotografije svoje zemlje gotovo svugdje kamo krenete, a od nje ste udaljeni oko 1000 kilometara. U protekla dva mjeseca proputovala sam dobar dio Ukrajine i uvjerila se koliko je zemlja lijepa, ali... Zaista se doslovno guši u problemima. Od prekrasnog malog (kažem „mali“, iako je nešto veći od Rijeke, a to je za Ukrajinu malo) Černjihiva (koji tako zovu Ukrajinci, dok ga Rusi zovu Černjigov) u kojem je najstarija katedrala u Ukrajini do Odesse, najveće luke na sjeverozapadnom dijelu Crnog mora. Između su bili i gradići (opet veličine Rijeke) Čerkasi i Žitomir, te prekrasni Lavov. Iako je Kijev mješavina svega i svačega i u njemu vidite suživot različitosti, zanimljivo je putovati ovom zemljom. I dok u Lavovu isključivo govore ukrajinskim

16

jezikom, a nerijetko idu i tako daleko da samo taj dio Ukrajine smatraju „pravom“ Ukrajinom, u Odessi možete čuti isključivo ruski jezik. Kao stranac se prilagođavate, čak i kada primijete da ste stranac, govore i dalje samo svojim jezikom podrazumijevajući da ih vi razumijete. Svaki grad ostavio je poseban dojam, ali za Odessu mogu reći da me osvojila i da je grad u koji ću se vraćati... Odessa je pravi turistički grad i trude se naplatiti sve, apsolutno sve. Tako ovdje nepisano ukrajinsko pravilo da konobaru u restoranu puštate 10% napojnice od cijene koju plaćate postaje pisanim pravilom. Naime, na računu imate i posebnu stavku: usluga 10%. Zanimljivo je da u većini hotela vlada stari socijalistički režim. Na odlasku iz hotelske sobe, prijateljicu i mene je zaustavila „dežurna“ (svaki kat ima dežurnu) koja je „naredila“ da sobu pustimo otključanom, a ključ odnesemo na recepciju. Na recepciji smo predale ključ, a oni su zvali dežurnu da vide jesmo li sve ostavile u najboljem redu. I tu su počeli problemi... Naredili su nam da se vratimo u sobu jer


nam žele nešto pokazati. Budući da nam je ponekad zaista dosta ukrajinskog „divljeg“ ponašanja, potrebe da čovjeka degradiraju gdje god mogu, u jednom trenutku smo to odbile i rekle da odlazimo. Zato su nas poslali u sobu u pratnji stražara. Zbog čega? Željeli su nam pokazati slomljenu nožicu kreveta, prvo su pitali je li takva bila kad smo došle (valjda su mislili da smo skakale po krevetu), da bi potom pitali kako sam uspjela spavati na takvom krevetu i nisam pala. To su pitali stražara koji nas je dopratio, pa mene. Nebuloza? Da. Zaključak? Naš, koji možda nije točan, je bio sljedeći: znali su da smo strankinje, pokušali su naći nešto što bi nam naplatili kao materijalnu štetu, ali ih je stražar zbunio jer nije trebao biti s nama. A zbunila sam ih i ja objašnjenjem da s mojim kilogramima (jer nisam u skupini jačih ljudi) i slomljena nožica kreveta može izdržati. Ne očekujući takav odgovor, samo su se ispričali. To je bilo jedno od neobičnijih, ali ipak tipično ukrajinskih ponašanja. Takva je Ukrajina, te stvari se događaju na svakom koraku. Od ranog jutra ljudi se trude na nekoga vikati, nekoga napasti, pokvariti nekome dan. I dok je to ipak najočitije u Kijevu, zbog mješavine jezika i ljudi, ovaj događaj u Odessi ipak nije pokvario pozitivan dojam grada. A iako Odessa ne slovi kao mjesto za ljetovanje, ima brojne plaže koje su pune kupača. Ja sam stajala u Crnom moru i plovila njime u turističkom razgledavanju grada. Ali za pravi doživljaj Crnog mora, treba ići na Krim... Sljedeće godine. Svako putovanje silno me veselilo, no povratak u Kijev je uvijek, unatoč svemu, izazivao poseban osjećaj topline. Iako se često žalim na nešto u ovome gradu (uglavnom na ponašanja ljudi), Kijev je uistinu postao mojim drugim domom. Sada to znam. Od 1. svibnja vrijeme je predivno, pa sam ga iskoristila za razgledavanje svega onoga što nisam mogla ranije: dvaju botaničkih vrtova, mjesta Ukrajinka u okolici Kijeva (gdje je Dnjepar širok poput mora), brojnih prekrasnih crkvica koje su udaljenije od centra. Duge šetnje najbolji su način za upoznavanje ovog grada, u kojem je gotovo na svakom koraku neki pamjatnik (spomenik). Napokon sam „obavila“ i plovidbu Dnjeprom. I na njegovim obalama ljudi se kupaju, plaže su bile pune, ali voda se baš i ne čini čistom za kupanje. Kaže moj student da se to samo tako čini i da je voda čišća no što izgleda. Ja mu ipak ne vjerujem, ali - kad nema boljeg - za osvježenje je valjda dobar i Dnjepar. Iako je s lijepim vremenom Kijev još ljepši, ono što su sunce i visoke temperature još jasnije pokazale je činjenica da u ovom gradu živi mnogo beskućnika. To je najočitije na području kijevskog željezničkog kolodvora gdje neki spavaju na klupicama (u najboljem slučaju), ali većina je na asfaltu. Prljavi, krvavi, bolesni...Te slike pokazuju pravo stanje u zemlji, siromaštvo, bijedu i beznađe. Pravu sliku ne pokazuje kijevska, lavovska ili odeška centralna šetnica, gdje su svi sređeni i (pre)našminkani. A s crne teme ipak se vraćam na svjetliju... Ovog mjeseca je u Kijevu održan Festival europskog filma, na kojem su prikazivani filmovi svih zemalja članica Europske unije, te Turske. Ja sam se odlučila za slovenski i rumunjski film i nisam požalila. Osim toga, kao i svugdje diljem svijeta, lipanj je bio mjesec filma Sex i grad 2 (koji

ovdje zovu Sex i misto 2). I dok je o kvaliteti filma već sve rečeno, mogu reći da je u cijelom filmu meni najzanimljivija činjenica da Mr. Biga („našeg“ Facu) prevode kao Superman, što je istovremeno bilo zabavno i zanimljivo otkriće. Zaista je bilo neobično Sarah Jessicu Parker i ostale junakinje slušati sinkronizirano na ukrajinski. Ljeto u Kijevu je počelo temperaturama od 36 stupnjeva, ali je posljednjih tjedan dana dosta oblaka i kiše. Naravno, čim je došlo ljeto, Ukrajinke su jedva dočekale priliku da imaju čim manje odjeće, pa tako oskudno odjevene idu u šetnje, na posao, sveučilišta... Svaka čast iznimkama (jer ih ima!), ali prosjek je takav. Unatoč vrućinama, ne odriču se ni teške šminke, ali ne izgledaju kao da im je teško disati pod slojevima pudera i rumenila. Sve je, vjerojatno, stvar navike. Prva (akademska) godina mojih ukrajinskih pustolovina primiče se kraju. Pakiram kofere za odlazak na more... Bilo je uspona i padova, lijepih i manje lijepih trenutaka, ali – nisam požalila dolazak, tako da se u rujnu vraćam po još! Upoznala sam prekrasne osobe zbog kojih mi odlazak kući, toliko željen i iščekivan, ipak budi i dozu sjete. Mogu reći: odlaskom u Kijev dobila sam jako puno, a izgubila... Ništa. Iako sam u nekim trenucima mislila da sam izgubila neke ljude oko sebe, s vremenom sam shvatila da nisam izgubila ništa jer – neki ljudi vam zaista i nisu potrebni. Kad su oni otišli, došli su neki novi, drugačiji, od kojih sam puno naučila i čijim ulaskom u svoj život sam puno dobila. I dok su neki proteklu godinu proveli na Farmvilleu, u imaginarnom svijetu, ja sam je provela u Kijevu, stvarnom gradu, sa stvarnim ljudima i stvarnim problemima. Pišući zadnju rečenicu članka, pakiram i zadnje sitnice... I pozdravljam ovaj lijepi grad... Do rujna, Kijeve!

vaša TAH R

• Tanja Diklić

17


interview

Prim. dr. Milan

Blažević

Zaljubljen sam u ovaj kraj, u Sušak i Rijeku. Gdje god se okrenem i vidim Kvarner – to je za mene to! photo: Damir Škomrlj

18


interview

Kako je i kada nastala ideja za Medico? Nastala je zapravo puno prije nego sam započeo s Medicom. Postojala je od ranije ideja da budem samostalan u poslu, da radim ono što znam i želim, a da pritom nitko ne stoji stalno iznad mene. Ali 1990. godine, kad je startao Medico, počeo sam realizirati ono što sam i ranije priželjkivao u poslu. Znači li to da ste bili sputani nekim autoritetima, klišejima po kojima se radilo? To je istina. Dok sam radio u Kliničkom bolničkom centru, radio sam posao koji volim na neki svoj način, ali postojale su norme kojima sam se morao podrediti. Ali u trenutku kad je donesen novi Zakon u Hrvatskoj, i kada se moglo raditi privatno, odmah sam odlučio krenuti samostalno. Nisam ni znao što me čeka, iako danas svi govore kako sam sve dobro isplanirao. Ma kakvi, samo da tada nisam krenuo s privatnom praksom, vjerojatno bih bio otišao iz Rijeke, u inozemstvo, čak sam već imao neke kontakte za posao u Švicarskoj. Sva sreća da nisam otišao, da je ispalo ovako.

cijenta sigurno jako važno. Znao sam reći da bi doktor trebao biti dobar čovjek. Znam da to nije pravilo i da to baš nije uvijek tako, ali trebalo bi biti. Ulazeći u bolest i patnje pacijenata, liječnik se potroši. S druge strane, od prvog dana staža pa do samog kraja karijere, dakle u cijelom tom periodu, jako je bitno potrošiti se. Onda je to to. Za mene pacijenti nikad nisu bili broj, znao sam imati po pedeset poziva dnevno. Tako je bilo i dok sam radio u KBC-u, samo sam to kasnije prenio u privatnu praksu. Moje radno vrijeme je bilo izuzetno dugačko. I u tome sam bio beskompromisan, znao sam odlaziti ljudima kući, nazivati ih i bio sam uvijek od riječi. Možda će netko tko ovo pročita reći da i nije baš uvijek bilo tako, ali devedeset i pet posto ipak jest. Kad se mene nešto pitalo, znalo se da ću ja na neki način pomoći, reagirati i to što treba napraviti. I to čim prije, to me uvijek vodilo. Tako je nekako i nastao slogan koji Medico i dan danas ima, a glasi: “U jednom danu, na jednom mjestu.“ Nekad i ne možeš sve u jednom danu na jednom mjestu, ali trudimo se da tako bude.

Kako je nastalo ime Medico? Kako ste se osjećali kad ste iz sigurne Medico je nastao od riječi Med i Co, Med Imao sam dobar status perspektive liječnika iz javnog zdravstva kao medicina, a Co kao computer. Zašto u bolnici, ali ta sloboda krenuli u nešto novo, u ono vrijeme kao kompjutor? Ja sam već tada, prvi u da sam mogu odlučiti potpuno nepoznato za naše prilike? Rijeci, u dijagnostici koristio kompjutorsku što ću i kako ću, Istina je da sam krenuo u vrijeme kada nitko tomografiju, a poslije smo kao Medico prvi taj poduzetnički dio nije ni slutio kako će se stvari razvijati na u Hrvatskoj imali CT u privatnoj praksi. mene je prevagnuo, ovim prostorima. Osjećao sam neku snagu i Ujedno, Medico je bio prvi u Hrvatskoj koji još sam kao student moć da mogu napraviti ono što želim. Ne bih je pokrenuo kompjutorski sustav praćenja prodavao čestitke. mogao reći da tada nisam imao dobar status pacijenta, od ulaza pa kroz cijeli daljnji u bolnici, svoje kolege, pacijente, ali mislio postupak. U to vrijeme više uopće nismo sam kako ću drugačije organizirati privatnu imali pisaće mašine, pisali smo nalaze i sve vodili kompjutopraksu i da ćemo se postaviti prema pacijentima na način da rima. budemo kvalitetniji, bolji, da im se možemo više posvetiti. Danas, dvadeset godina kasnije, sve je to normalno, ali tada Jeste li zamišljali drugačiju medicinu za svoje pacijente? Da, iz današnje perspektive to mi je lakše reći, u prvom redu jer sam to dokazao kroz posao u Medicu, ali i zato jer sam u mirovini. A istina je da nisam bio zadovoljan prije 20 godina, kada sam otišao. Istovremeno, najveći dio svog vremena posvetio sam struci, time sam puno dobio ja, ali dobio je i jedan veliki broj pacijenata. Mislim da sam se tu malo i potrošio. Mislite reći da ste se puno angažirali oko pacijenata? Danas mnogi pacijenti znaju reći da je taj odnos liječnik pacijent važniji od terapije. Nije on važniji, ali ako je terapija dobra i ako je medicinska stručnost na visini, pa se u svemu tome skupa pojavi i jedan kvalitetan odnos, onda je to za pa-

je to bilo posve novo i pacijenti su se čudili. Sustav sam razvio s jednom malom riječkom informatičkom tvrtkom i tako smo od samog početka povezali medicinu i kompjutore. S obzirom na sve to, na taj spoj medicine i kompjutora i ideju koju sam imao, draga prijateljica moje supruge i mene, jednom je rekla neka se poliklinika zove Medico. I tako je bilo. U početku je Medico bio ordinacija opće medicine… Ja sam radiolog, a otvorio sam ordinaciju opće medicine. Imao sam sreću da sam praksu iz opće medicine stjecao u Lici, gdje sam radio u izuzetno teškim uvjetima, u dvije do tri ordinacije, Otočac, Gospić pa Brinje, uvijek me čekala masa pacijenata, to je bilo snalaženje i tu sam se, u tom segmentu

19


interview

opće medicine, naučio brzo reagirati. Iako mi je to puno pomoglo, da bi moja ordinacija opće medicine mogla raditi, odmah sam se okružio specijalistima opće medicine i doktorima specijalistima koje su trebali naši pacijenti. Ujedno sam svojim kolegama dao mogućnost da osjete kakva je privatna medicina, jer sve je to za njih bilo novo. Oni bi u Medicu pola sata razgovarali s pacijentom, dok bi u bolnici za isto potrošili puno manje vremena, jer ih je još šesnaest čekalo pred vratima. Želio sam da oni osjete da je pola sata za tog pacijenta vrijeme koje pacijent zaslužuje, da oni moraju dati sebe pacijentu tih pola sata. Već onda sam znao da je to samo početak i da ću nakon ordinacije napraviti polikliniku, da sam zapravo bacio jedan mali kamenčić u vodu i da se stvorio mali val, od kojeg će nastati veliki valovi.

draga „curica“ prim.dr. Velinka Švalba. Ona uživa u tome i korisna je pacijentima. U svom poslu ste imali i partnere? Imao sam partnere, lijepo smo radili zajedno i lijepo smo se razišli kada je za to došlo vrijeme, a i danas sam sa svim svojim partnerima u izuzetno dobrim odnosima. Sa stomatologom Željkom Miljanićem partner sam postao 1993. godine kada je Medico otvorio stomatološku ordinaciju, naše partnerstvo je potrajalo petnaest godina i o tome mogu reći sve samo najbolje. Imali smo divno okruženje, divan odnos i stvorili pravo prijateljstvo koje traje i dan - danas. I nije slučajno da je jedan današnji Medico i jedan Rident nastao iz tada, iz ove perspektive, malog Medica.

Kako se u svemu tome snašla Vaša obitelj? Dakle pristup pacijentu je bio ključan u Medicu? Imam dva krasna sina na koja sam izuzetno ponosan i divnu U Medicu je ostala praksa koju sam uvijek zastupao, a to je suprugu Mirnu koja je uvijek bila uz mene u da doktor mora s pacijentom razgovarati, svemu i sigurno bez njene podrške sve to ne objasniti mu o čemu se radi, reći mu istinu bi bilo moguće. na pravi način, dati mu smjernice, nadu i uputiti ga nekome, čak mu i reći da tamo Uspjeli ste u onome o čemu sanja svaki Sve sam založio, i što drugdje ima boljeg, a to su pacijenti znali poduzetnik – u zenitu karijere osigurati sam imao i što nisam prepoznati. Znao sam pisati pisma nekim svog nasljednika dr. Mozetiča i u pravom imao, prijatelji su mi kolegama, preporučiti im pacijenta koji trenutku prodati Medico. posudili novac, ali je bio kod nas i kojem oni mogu najbolje Imao sam ja i drugih ponuda za rukovodinikad nisam mislio pomoći. Nekima je to bilo čudno, ali tako telja, ali pet godina sam tijesno surađivao s da u tome što radim, se radi i vani i to bi trebala biti normalna dr. Mozetičem i jedino u njemu vidio svog neću uspjeti. komunikacija. Samo bi te komunikacije nasljednika. A kad kažete prodaja, dogodilo trebalo biti više. se da se prvo pojavilo Osiguranje Zagreb i s Ubrzo nakon Medica u Rijeci je s radom započelo dosta novih privatnih ordinacija… Neminovno je bilo da se krene u nešto novo. Desila se sloboda mišljenja, bilo je to za puno stvari prijelomno razdoblje, pa je tako velik broj mojih kolega i prijatelja odlučilo raditi privatno. Pitali su me za savjet i normalno da sam ih savjetovao, bezrezervno podržavao, pomagao im koliko god sam mogao. Želio sam da se stvori jedna nova kritična masa vezana za novo, privatno zdravstvo. Tako sam otvorio vidike svojim kolegama. Zapravo - osvijestio sam da mi liječnici, baš kao i stomatolozi, imamo pravo na neku svoju vrijednost, na neku svoju cijenu za ono što radimo. I još nešto mi je poslije palo na pamet. Kada sam vidio kako kolege odlaze u mirovinu, kako ih svi u trenu zaborave kao da nikada nisu ni postojali, a oni su još bili puni iskustva i volje, angažirao sam ih za rad u Medicu. Tako je njih tridesetak radilo u Medicu još godinama, u periodu od jedne do deset godina. Da samo spomenem da najdulje od njih radi moja

20

50% kupilo Medico, a poslije je došao Basler i kupio njihovih 50% i mojih 50%. Kažu moji prijatelji da bih, da je došao još netko, još jednom prodao za 50%. Ali, šalu na stranu, svoj sam udio prodao pod uvjetom da se napravi novi Medico, da se ljudima koji tamo rade i pacijentima osiguraju najbolji uvjeti, znači najbolji prostor i oprema. Ne znam ima li to itko u privatnoj praksi u Hrvatskoj. Znači, prodali ste Medico Basleru jedino pod tim uvjetom? Točno, to je bio moj cilj i uvjet. Inače, među prvima u Hrvatskoj u polikliniku sam "uvukao" osiguravajuća društva i to prvenstveno s ciljem kako pacijenti više ne bi bili ovisni samo o HZZO-u, već da mogu kupiti zdravstveno osiguranje i sami odabrati gdje će se liječiti. Bili ste liječnik, poduzetnik i menadžer. Jeste li sve sami radili ili vam je netko pomagao, ipak su poduzetnik i menadžer podijeljene uloge?


interview

Ja sam to sve radio sam dok sam mogao, a kada smo 1995. ušli u novu zgradu i zaposlili nove ljude, angažirao sam mladu ekonomisticu Natašu Rubešu Šainović. Nataša je bila dipl. ekonomistica, pametna, vrijedna. Počela je od prijema, preko financija i na kraju je samostalno vodila određene segmente. Mislim da bismo Nataša, Željko Miljanić i ja uvijek mogli napraviti čudo. Danas Nataša radi kao direktorica Ridenta.

Ipak još uvijek radite. Savjetnik ste u Medicu? Da, do konca godine tamo radim kao savjetnik. Što to točno znači u praksi? Znate kako se ono kaže - da bi pravi savjetnik treDr. Milan Blažević i dr. Željko Miljanić, bao savjetovati, pa kada ga netko nešto pita, on partneri u poslu i prijatelji u životu kaže: „Hmmm...“, pa kada ga ponovno pita, on kaže: „Gmmm“. U međuvremenu - puno razmišlja u tišini. nije mogao. Tako radim i ja, počeo sam tražiti neke ljude s Ali, ja nisam takav savjetnik. Ja još uvijek mogu koristiti kojima se nisam vidio i čuo godinama. I ovdje sam sada zato ravnatelju, svima koji tamo rade, kao i Basleru, a zapravo im jer to želim, a ne zato što mi treba status ili intervju. I možda i koristim. Čak sam par puta branio svoje stavove koji nisu će nekome moje riječi malo otvoriti vidike i pomoći u nečemu. sukladni onome što oni žele čuti, ali im svejedTreba komunicirati, otvoriti oči i uši. Ja i dan no kažem ono što mislim, pogotovo o razvoju, danas od puno ljudi učim. perspektivi. Čujte, u ovu zgradu i opremu je uloženo šesnaest milijuna eura i ja pomažem Volite li putovati? stvoriti koncept koji će pomoći da se to iskoristi Privatne Uživam otići u Fužine, Mrkopalj ili Begovo Razna najbolji mogući način. zdravstvene dolje, pogotovo zimi. Ili u Istru, Liku – ma, svaki (Telefon zvoni – prim. Blažević veselo kaže kako ustanove i taj izlet za mene je poseban. Proputovao sam i ga zove društvo od riba, pa nastavljamo...) vidio toliko toga, ali nisam baš lud za Tajlandom, bolnice bi se Svaki utorak igram sa svojim prijateljima briškulu Bangkokom ili nekim sličnim mjestima. u radu trebale i trešetu, to je jedna divna navika. Onda se poZaljubljen sam u ovaj kraj, u Sušak i Rijeku. Gdje prožimati. slije nešto pojede i popije, dobro se ispričamo, god se okrenem i vidim Kvarner – to je za mene to! šalimo na vlastiti račun. Recite mi kako provodite ljeto? Izgubio se taj tradicionalni način druženja, nova generaciju je U Njivicama sa ženom i unukama. Imamo tri unuke: Margarenekako plastična u svemu, pomalo kao pašta bez šuga. tu, Mateju i Ninu. Kako žena i ja imamo dva sina, one su diSada kada napokon imate dovoljno slobodnog vremena, van nadomjestak. Imali smo ih taman na vrijeme da možemo što najviše radite? potrčati za njima. Uživam u moru, suncu, druženju, igram trešetu – radim nešto što nikad nisam mogao raditi. Moj krsni kum dr. Rade Peteh kaže da u penziji radi nešto što nikad prije nije mogao raditi, • razgovarala: Dunja Pavešić a to je sretati se i razgovarati s onim ljudima s kojima inače U sljedećem broju: Dr. sc. Vladimir Mozetič

photo: Damir Škomrlj

Nedostaje li Vam posao i rad u Medicu? Ja sam se zadnjih godina spremao za mirovinu, imam još dva mobitela i tri broja, ali malo zvone. Super! Igram briškulu i trešetu, ribarim, uživam, uvijek sam govorio da mi je želja vrijeme od šezdesete do sedamdesete godine iskoristiti za sebe. Evo, sutra idem sa svojim prijateljima Marijanom i Željkom na Davis Cup u Split. Ma, predivno!

21


interview

čisto more, čisti zrak

in

Eko Kvarner sparine i vrućine okoliš potpisi za referendum lučke dizalice drevni lunski maslinici Vojo Radoičić kupanje & sunčanje „Tosca“ na tri riječke lokacije „Tos riječko rodiliš rodilište – 3. najbolje u Europi interne kladionice čekati sniženja robne marke inspiracija: Provansa ono što jest

22

gradnja koksare u Urinju Ministarstvo zaštite okoliša gdje je nestao maestral? profit izmjene ZOR-a njihovi ostaci stare masline iščupane za okućnice konzervatori gospodarstvo & politika Mucalo kao intendant porast nasilja nad djecom vuvuzele kupovati nove kolekcije brendovi inspiracija: Saint-Tropez ono kako bi trebalo biti

out


hepening

Dva dana sporta i ludovanja U Kostreni, petak i subotu, 23. i 24. srpnja, kreće veliki sportski i humanitarni spektakl. U organizaciji Triatlon kluba „Rival“, u petak i subotu, 23. i 24. srpnja 2010, u Kostreni, u uvali Žurkovo starta 4. Kostrenski triatlon - 9. Rival Open, pod pokroviteljstvom Općine Kostrena, TZ Kostrena, Zajednice športova PGŽ-a i Udruženja obrtnika Rijeka - Sekcija ugostitelji. Rivalovci su se potrudili da ovogodišnji kostrenski triatlon bude pravi sportski i humanitarni spektakl. Tako, u petak, 23. srpnja, s početkom u 17 sati počinje spektakl s poznatim osobama i ždrijeb štafeta. U 19 sati starta humanitarna utrka štafeta celebritya, medija, tvrtki, udruga, institucija i rekreativaca pod nazivom „Dobrota“. Prihod od startnina utrke „Dobrota“ ide u korist djece Udruge za skrb autističnih osoba, Doma Ivana Brlić Mažuranić

iz Lovrana i Udruge slijepih PGŽ-a. Utrka završava u 20 sati, u 20.15 je proglašenje najboljih štafeta, a zatim je do ranih jutarnjih sati veliki party sa celebrityma. U subotu, 24. srpnja, od 11 sati startaju sportske utrke, koje se boduju za Kup Hrvatske i međunarodni Kup „Circuito Alto Adriatico“, pa u Kostrenu dolaze i jaka imena europskog triatlona.

Uz obilje sporta, voća, povrća, riba i zdravih napitaka Rivalovci jamče dobru zabavu i druženje. Jednostavno, 23. i 24. srpnja, treba doći, a kamo drugdje nego u Kostrenu.

• Emira Brkić

Prve su po satnici utrke aquatlona za djecu. U 13 sati utrka je u supersprintu za kadete i juniore i glavna utrka u sprint triatlonu za žene, a u 17 sati start je glavne utrke u sprint triatlonu za muškarce. Proglašenje pobjednika je u 19.30 sati. I ove godine Udruženje obrtnika Rijeka - Sekcija ugostitelji potrudili su se pripremit veliki pasta party za natjecatelje i publiku po promo cijeni.

PRESS 23


trend

Dajte nam tu te

TUTE! Još jedan modni izdanak vrlo živopisne mode 80-ih godina prošloga stoljeća već nekoliko sezona drži visoko mjesto ili u ormarima, ili na listi želja svih dama koje drže do svog modnog izričaja. Dugo vremena potpuno ignorirani, ponovno su u trendu modni kombinezoni! Ističem ovdje riječi - modni, jer taj odjevni predmet, koji je možda najlakše opisati kao spoj gornjih odjevnih dijelova i hlača, prvotno je imao svakakve, samo ne modne primjene. Ovisno o vašem sustavu asocijacija, ali ono što vam prvo padne napamet kad netko kaže kombinezon, može biti ili radničko odijelo u kojem i dan-danas jači spol obavlja poslove koji zahtijevaju nešto više prljanja, ili možda jedan od prvih odjevnih predmeta u kojem je velika većina nas izašla iz rodilišta. Ili eventualno komad donjeg rublja koji su naše mame ili bake nosile ispod strogih haljina ili kostimića. Možda su vam to i bile asocijacije do sada, ali otkada su manekenke, a za njima uskoro i mnoge celebrity dame prošetale upravo u raznim trendi varijantama te radničke ili dječje odjeće, kolektivna svijest se, kako to već s trendovima biva, polako ali sigurno, počela mijenjati. Još lani su najhrabrije od vas ponosno po gradu nosile svoje pamučne, lanene ili svilene primjerke tutica, no ove sezone, više nema sumnje, svaka od nas, ima barem po jedan primjerak istih. Spominjati dizajnerska imena na čijim je revijama uočen ovakav primjerak ženske odjeće bilo bi uistinu suvišno, jednostavnije je samo reći da nema dizajnerskog imena koje u svoju ljetnu kolekciju nije uvrstilo kombinezone. Primjena kombinezona je uistinu široka i skoro bi se mogla mjeriti s ultimativnim ženskim odjevnim predmetom - haljinom. I dok i jedan i drugi odjevni predmet možete nositi od jutra do večeri, i od plaže do kazališnih premijera, ipak vjerujem da ćete se složiti - dama koja se odluči za kombinezon kao da poručuje da se ispod njene ženstvenosti skriva i doza avanturizma te da bi tako praktično obučena

24


u bilo kojem trenutka mogla ostaviti sve, i krenuti u neku pustolovinu, jer kombinezoni osim što su moderni i vrlo udobni, su i ništa manje važno - praktični. U njima ste u jednom komadu obučeni (Englezi ih zovu overalls!) i nema potrebe za ponekad napornim kombiniranjem odjevnih predmeta. No, daleko od toga da su kombinezoni monotoni. Štoviše, iskonske ljubiteljice trendova i modnog izričaja općenito, upravo će s kombinezonom moći izraziti svoj stil. On naime podjednako dobro izgleda i sa štiklama, balerinkama, sandalama ili starkama. Povrh njega možete nositi ženstvene kardigane i sakoe ili frajerske jaknice i prsluke. A cjelokupni dojam naravno definirat će accessories. Ono što bi jedino kod kombinezona trebalo pripaziti da ili već u svojem kroju, ili da vi dodatno (uvijek aktualnim pojasima), istaknete struk. Jer u velikoj količini materijala, koja se običnu utroši na izradu kombinezona, ženska figura se zna izgubiti, a to je uvijek prava šteta. I dok su ga žene dočekale široko otvorenih ruku, ili možda bolje rečeno, širom otvorenih novčanika i vratiju ormara, kako to obično s novim trendovima biva, jačem spolu kombinezoni su još uvijek pomalo čudni. Jedni će tako reći da u najgorem slučaju izgledate kao predimenzionirana beba, a u najboljem, kao njihova majka u 80-ima. No većina djevojaka ipak će se složiti da se mi oblačimo prvenstveno radi sebe samih ili eventualno zbog drugih djevojaka, a djevojke uvijek prepoznaju trend... I tako djevojke i žene ove sezone nose tutice i zato - dajte nam tu te tute.

PRESS

• Nina Goleš 25


feljton dizajn

Dizajn u funkciji ARNE JACOBSEN PRESS

PRESS

Kažu da se Arne Jacobsen više od polovice prošlog stoljeća probijao kroz danski dizajn i arhitekturu nezaustavljivo poput lokomotive. Njegovi tragovi još uvijek su prisutni, gotovo četrdeset godina nakon njegove smrti, bilo da se radi o predmetima iz svakodnevnog života ili o impozantnoj arhitekturi. Čak i onda kad Jacobsen nije radio, radio je na nečemu drugom. Za njega je relaksacija značila novi kreativni projekt i to je bila tajna koja je omogućila tako veliku količinu radova, a bez pada u kvaliteti. Arne Jacobsen poznat je po možda najosobnijim i najuspješnijim interpretacijama međunarodnog funkcionalizma. Njegova arhitektura uključuje značajan broj epohalnih građevina u Danskoj, Njemačkoj i Velikoj Britaniji, a posebno je značajan i njegov doprinos u razvoju "Danskog modernog" stila. Rođen je 11. veljače 1902. u Kopenhagenu, otac mu je bio trgovac, a majka bankovna činovnica koja je u slobodno vrijeme slikala cvjetne motive. Neki pretpostavljaju da je upravo majčina sklonost pretjeranoj dekoraciji dovela do toga da je Arne još kao dijete šarene tapete u svojoj sobi prebojao u bijelo. Nadao se postati slikar, ali otac ga je uvjeravao da se uhvati sigurnije karijere u arhitekturi. Učio je najprije zanat za klesara, prije nego što je upisao arhitekturu na Kraljevskoj danskoj umjetničkoj akademiji, koju je završio 1927. Još kao student dizajnirao je stolicu i izložio je na pariškoj Exposition Internationale des Arts Décoratifs et Industriels Modernes 1925., za što je bio nagrađen srebrnom medaljom. Bila je to najava velikog svjetskog uspjeha koji će doživjeti njegovi jednostavni, ali efikasni dizajni stolica. Upravo za vrijeme te izložbe snažno ga se dojmio dizajn Le Corbusiera, koji će imati utjecaja na Jacobsenov rad, baš kao i racionalistički arhitekti Mies van der Rohe i Walter Gropius.

26

Surađujući s Flemmingom Lassenom, 1929. pobijedio je na natjecanju Danskog društva arhitekata dizajnirajući "Kuću budućnosti", koja je potom izgrađena u punoj veličini i izložena na sajmu (takozvanom "Forumu") u Kopenhagenu. Bila je to kuća spiralnog oblika, ravnog krova, izrađena od stakla i betona, s garažom, kućicom za čamce i sletištem za helikopter. Druga bitna obilježja bila su prozori koji se spuštaju kao na automobilu, dostavna cijev za poštu i kuhinja s unaprijed pripremljenim obrocima. Godinu dana nakon toga, Arne je pokrenuo vlastiti ured. Dizajnirao je funkcionalističku kuću „Rothenborg“, minuciozno je planirajući do zadnjeg detalja, što će postati njegova prepoznatljiva karakteristika. Uskoro je dizajnirao i odmarališni kompleks

Vijećnica u Aarhusu (1937-1942)


Klampenborg na obali Øresund, sjeverno od Kopenhagena. Prvi dio završio je 1932. - kupalište Bellevue, za koje je dizajnirao sve, uključujući i prepoznatljive prugaste osmatračnice, kabine za presvlačenje, kioske, čak i uniforme zaposlenika. Projekt se nastavio 1934. izgradnjom Bellavista stambenog bloka, izgrađenog u betonu, čeliku i staklu, čistih linija, bez suvišnih ukrasa, a trilogiju je završio 1937. izgradivši Bellevue teatar s pomičnim krovom, koji je omogućavao predstave na otvorenom. Ovi projekti bili su opisani kao "san modernog stila života". Unatoč brojnim nagradama i priznanjima, Jacobsenov modernistički izraz doživio je i razne kritike. Pogotovo se to osjetilo kod izgradnje kuće Stelling u Kopenhagenu, kad je u jednim novinama napisano da bi Jacobsenu trebalo doživotno zabraniti bavljenje arhitekturom. Iako se danas promatraju s divljenjem, njegove ideje tada su često djelovale pretjerano modernističkima i neprihvatljivima ukusu običnog čovjeka. Porijeklom Židov, Jacobsen je tijekom drugog svjetskog rata morao iz Danske pobjeći u Švedsku, gdje se uglavnom bavio dizajnom tapeta i uzoraka na tkaninama. Nakon rata i gospodarskog oporavka, njegova je karijera nastavila započetim tijekom pa je radio na projektima kao što su škola Munkegård, sastavljena od paviljona povezanih staklenim hodnicima posloženim uokolo malih dvorišta, ili gradska vijećnica u Rødovreu, gdje je kombinirao kamen, dvije vrste stakla i obojani čelik. Također je radio i SAS Royal Hotel, koji je nazvan "prvim dizajnerskim hotelom na svijetu". Dizajnirao je sve, od zgrade i namještaja pa do pepeljara koje se prodaju u suvenirnici. Između ostalog, za interijer hotela dizajnirao je i stolice pod nazivom "Jaje" i "Labud", koje se ubrajaju u klasike dizajna dvadesetog stoljeća. "Labud" s uskim "strukom" naslona i širokim "ramenima" te sa dva visoka naslona za ruke svojom elegancijom podsjeća na labuda. "Jaje" se, baš kao i "Labud" nalazi na četverokračnoj bazi od aluminija. Može se rotirati i namještati prebacivanjem težine tijela. Stolica utjelovljuje organski dizajn pedesetih godina, koji je težio k ravnoteži između moderne apstrakcije i udobnosti domaćeg ozračja. Jednostavan oblik podsjeća na jaje, svojim mekim i tečnim linijama. Ti projekti počeli su privlačiti međunarodnu pozornost pa je Jacobsen uskoro bio angažiran za poslove u Njemačkoj i ko-

Vijećnica u Rødovru (1952-1956)

Spasilački toranj u Klampenborgu

načno u Oxfordu, gdje je radio na Koledžu Sv. Katarine. Kao i obično, Jacobsen je posvetio pažnju apsolutno svim detaljima, od kamenog poda u holu pa sve do izbora riba koje će plivati u ribnjaku. Ova je zgrada 1993. dospjela na britanski popis građevina od posebnog arhitektonskog i povijesnog značaja. Osim upečatljive arhitekture, Arne Jacobsen zadužio je danski dizajn svojim namještajem, kao što je stolica "Mrav" iz 1951., koja je dobila ime po suženom struku naslona i tankim, cjevastim čeličnim nogama. Sličnu stolicu dizajnirao je i 1955. takozvanu 3107. To je postala jedna od komercijalno najuspješnijih linija stolica ikad, a popularnosti je pomogao i seksualni skandal. Naime, Christine Keeler, zabavljačica u noćnom klubu, imala je aferu s tadašnjim britanskim ministrom obrane, istovremeno održavajući i vezu sa sovjetskim pomorskim atašeom. U jeku hladnog rata, afera je dovela do smjene britanskog ministra, a Christine Keeler je požurila snimiti film koji je bio distribuiran samo izvan Velike Britanije. Za potrebe promocije filma fotografirala se bez odjeće, sakrivši intimne dijelove – naslonom Jacobsenove stolice 3107. Jacobsen nam se doima upornim perfekcionistom i modernistom, opsjednutim poslom, koji niti jedan detalj nije smatrao nebitnim. Kažu da je znao biti težak, sarkastičan i jako zahtjevan prema svojim suradnicima, očekujući od njih da rade svo vrijeme, zanemarujući porodice i privatni život. Kod uređenja vlastitog doma, svoju je obitelj natjerao birati između različitih nijansi bijele boje, satima držati okvire slika tražeći pravi položaj i slagati šalice za kavu u pravilne geometrijske linije. Ipak, takva je posvećenost vjerojatno bila neophodna da bi uspio postići sve ono što je postigao; s relativno malim brojem suradnika odradio je sve što se moglo – od velikih projekata poput Danske narodne banke, do žličica za čaj u vlastitoj kuhinji. Zaljubljen u svoj posao, Jacobsen je radio do svoje smrti u ožujku 1971. Samo te godine radio je na Katoličkoj školi u Hamburgu, rekonstrukciji American Express banke u Kopenhagenu, Danskoj narodnoj banci u Kopenhagenu, parku te iste banke, projektu Sveučilišnog centra Roskilde i dizajnu uredskog namještaja za Scandinavian Office Organization. Velika lokomotiva danskog dizajna i arhitekture, konačno je stigla do svojeg odredišta.

• Zoran Krušvar 27


bon appetit

Odgoj, kriza, slučajnosti i... ŠKAMPI! Škampi i moj život, možda zbog njihove cijene (u biti – sigurno zbog toga), nisu redovno isprepleteni, nisu dio već predvidljive svakodnevice i definitivno nisu stavka u trošenju kućnog budžeta. Međutim, bilo je škampi u mom životu. Počnimo s ranim fakultetom. Vikende bih tada, redovno, sa svojim bratom provodila u kući svoga oca – inače – kuhara po zanimanju, ali kuhara koji noću spava snom pravednika pa nikako nije uspijevao shvatiti u koje vrijeme se vraćam kući iz izlazaka (kod mame je bila druga priča, ta bi valjda navijala budilicu na dogovoreno vrijeme kako bi bila sigurna da nisam zakasnila). I tako sam se kod tate „provlačila“ sve do jednog dana. Odnosno noći. Ili bolje rečeno – ranog, ranog jutra. Ušuljala sam se u očevu kuću, naravno uvjerena da spava (kao mnogo puta dotad) – što on – pogađate - baš taj put – nije bio. Nije bio ljut, a ja sam otišla spavati – „dobro je i prošlo“, pomislila sam. Ulovio me prvi san, lovila sam slike da ih sanjam i veselila se duuuuugoj turi spavanja koja je preda mnom. Gadne li pogreške! Nakon tek možda sat ili dva od mog lijeganja, otac je krenuo sa svojim odgojnim metodama. Ušao je u sobu, probudio me strogim očevskim autoritetom i lijepo zamolio da ustanem. - Neeeeeeee!!! Ne sada… spavam, umorna sam. Zašto? Ne mogu, srušit ću se... Sve su to misli koje su mi prolazile glavom. Međutim, tata je rekao svoje. I ustala sam onako jadna, iscrpljena izlaskom i potpuno nesuvisla za te rane jutarnje sate. Otac me dočekao u kuhinji s posebno zadovoljnim izrazom lica (kao da je govorio: „Sad ću ti ja pokazati kada se dolazi kući.“) i s pripremljenom dubokom zdjelom, češnjakom, peršinom, daskom za rezanje, nožem i - škampima svježe do-

28

PRESS

nesenim s tržnice. Nije mi bilo ništa jasno dok on jasno nije rekao: „Sada ćeš naučiti kako se rade škampi na buzaru!“ I tako je i bilo. Mrcvarila sam sebe i češnjak, sebe i peršin, umirala sam od umora i želje za snom, no tata je bio nepopustiv, objašnjavao mi je, vodio me i nadgledao. Sve dok moja prva buzara nije bila gotova. I znala sam – ovo ću zapamtiti za cijeli život. Metodom ratnih zločinaca, tog sam jutra naučila osnovni recept za škampe na buzaru: malo sjeckanog češnjaka, malo sjeckanog peršina, malo passate, malo vina, škampi na sve to i ručak je bio spreman za jelo, a ja sam bila spremna za srušiti se s nogu. No, lekcije su bile svladane – i kako s 23 godine pripremiti odličnu buzaru, ali i kako ni s tatom nema zezanja. Nekoliko godina kasnije, odnosno prije nekoliko mjeseci – situacija broj 2: kriza puca po šavovima i kućnom budžetu, muž i ja potrebni smo šećera, deterdženta, paketića štipaljki i malo svježeg sira, na raspolaganju imamo – 200,00 kuna. I još bi i bilo za navedene potrepštine da nam se nije „prijelo“ – škampi. Bez puno mozganja, egzistenciju smo taj put ostavili po strani i bez imalo grižnje savjesti jurnuli do tržnice, kupili divne škampe, pripremili ih na buzaru (po onom istom davno naučenom receptu), pojeli i uzdisali od zadovoljstva – kako život može biti lijep! Nikada nismo požalili tih 200,00 kuna. Kako i bi – kada su škampi – em ukusni, em hranjivi, zdravi – bogati natrijem, kalijem i kalcijem, a o kulturološko-gastronomskom aspektu da i ne govorimo – ako su jadranski ili, još i bolje – jadranski, ali kvarnerski za koje će se nerijetko izdvojiti i koja kuna više. I danas se, evo, piše moja treća priča o škampima. Taman kad sam se ulovila teksta i njegovih prvih nekoliko rečenica u mom


Recept prvi - BUZARA: SASTOJCI: Škampi, češnjak, bijelo kvalitetno vino, no, maslinovo ulje, malo brandya, šaka pomodorina, malo bosiljka U dubljoj tavi na ulju zazlatiti nekoliko zgnječenih režnjeva češnjaka (dakle ne sjeckanog, niti rezanog, već samo oguljenog i zgnječenog). Na to dodati sjeckani peršin i još kratko grijati dok sve skupa ne počne „raditi“. Tada se iz ulja vade režnjevi češnjaka kako bi se izbjegla gorčina, jer on je dao svoju aromu, a na peršin i ulje se naglo bace škampi koji se odmah podliju s malo brandya. Brandy se, zatim, potpali upaljačem ili se malo prodrma tava kako bi se lagano isflambiralo. Nakon toga se škampi zaliju i vinom te se još vrlo kratko kuhaju – da ne bi prokuhali, odnosno da bi zadržali svoju sočnost. Na samome kraju, nakon što se ugasi vatra, na sve se pospe malo bosiljka i šaka narezanih pomodorina. „Ovi se škampi,“ kaže Andrej, „služe s prepečenim, rustičnim kruhom.“

Recept drugi - TEMPURA

se uredu stvorio vrstan kuhar, gastro kreativac i Chef jedne riječke kuhinje – Andrej Barbieri. Nekako sumnjam da je to bila slučajna konstelacija... Nije mi trebalo dugo da ga potegnem za rukav i zamolim da s čitateljima Teklića podijeli dva recepta sa škampima koja su možda malo drugačija od onih na koje smo navikli (tipične buzare, roštilji ili pašta). Zato vam s ponosom predstavljam dva lijepa recepta iz kuhinje Andreja Barbierija. I za mene nešto novo.

Zamiješamo tučeni bjelanjak, rižino brašno (može i obično) i hladnu mineralnu vodu, jako hladnu! Miješamo do gustoće meda. Ova mješavina služi kao ovojnica za friganje. Nakon toga uzmemo repove od škampi i – ako su veliki – jednog po jednog provlačimo kroz tu pastelu, a ako su manji, onda ih kroz pastelu provlačimo odjednom 2-3 nabodena na duži ražnjić. Kada su umočeni, onda se stavljaju u duboko ulje i frigaju jako kratko – toliko da pastela bude hrskava, a škamp iznutra nedodirnut uljem. Za one revnije – bit će najbolje da ovako pripremljene škampe, kaže Barbieri, serviraju uz umak od soje i wasabi – japanski zeleni hren. I time završavamo ovu našu „štoriju od škampi“. Želim da i vama bude uvijek živopisno i lijepo u trenucima u kojima ih spravljate, jedete, a onda i pamtite!

• Vaša Kuharica sa sto lica

29


i to je on

Željko Kardum:

Uživam voziti motor. Sam. photo: PIXSELL

Danas će vam se, dragi naši, kroz odgovore na naša pitanja predstaviti Željko Kardum – stručnjak za medije i komunikaciju, koji je od nekadašnjeg diplomiranog pravnika, zatim novinara i urednika kroz niz stručnih usavršavanja po cijelom svijetu izrastao u zaštitno lice hrvatskog tržišta kapitala. Međutim, i više od toga, Kardum odaje dojam kreativne, i time osobe koja ne robuje svojim profesionalnim zadatostima. Profesija je, čini se, kod Karduma samo još jedan oblik koji život može učiniti ljepšim, smislenijim i sveobuhvatnijim.

U svojoj ste profesiji vrlo uspješni pa nas zanima zbog čega usmjerenje baš prema financijama u kombinaciji s odnosima s javnošću? Zvuči vrlo stručno i egzaktno – u čemu pronalazite osobno zadovoljstvo? Cijeli život se zapravo vrtim oko medija i komunikacije. Uvijek i nanovo me veseli eksperimentiranje s medijima i njihova upotreba kao kreativnog alata kojim izražavam vlastite ideje i stavove. Putem njih oblikujem svoju poruku i nastojim potaknuti ljude na razmišljanje. Pisao sam u novinama, radio emisije na radiju, na televiziji, istraživao mogućnosti vlastitog izražavanja kroz fotografiju, sudjelovao u edukativnim projektima... I još uvijek me veseli kopkati po svemu novome. Imam neke ideje oko drugačije upotrebe interneta, ali nažalost još nisam dovoljno svladao samu tehniku tog medija. Trenutno radim na tome. Financije su došle slučajno i bile su mi veliki izazov. Počeo sam

30

raditi na Burzi kad je to za većinu Hrvata bila samo misaona imenica, na samom početku, ranih devedesetih. Trebalo je posložiti čitavu priču i dugo i pažljivo je graditi. Volim raditi start-up projekte. Imate čisti stol i sve treba posložiti od samog početka. Multimedijalno. Graditi povjerenje. Nakon petnaestak godina rada stvari su se posložile. Možda je vrijeme za novi početak?

Zbog svog posla pratite i ekonomiju, i financije, i medije... područja koja danas mahom – svjesno ili ne - vezujemo uz negativne predznake. Mogu li sadržaji koji Vas okupiraju utjecati na Vaše raspoloženje, odnosno kako se nosite sa stresom? Stres uvijek dolazi od ljudi, a ne od posla. Kad radite u malim kreativnim timovima međusobno se potičete i to je sjajna radna okolina. Nema stresa. A kad radite posao koji volite i predstavlja vam izazov, umor je zadnje na što obraćate pažnju. Pokreće vas strast. Uostalom to je i formula uspjeha: Good ideas, bad people = bad results. Crapy ideas, good people = good results ;-) Nažalost danas je sve manje takvih poslova.

Kako se snalazite u nekim iznenadnim, lošim situacijama - radi li pritom Vaš instinkt ili ipak „pobjeđujete“ razumom? Moj „problem“ je što svaki posao doživljavam osobno. Druga-


čije ne znam. Ili ste potpuno u njemu ili ga radije nemojte raditi. Tu se ne uklapam u korporativnu hijerarhijsku strukturu. Nikad nisam nešto radio radi promaknuća na hijerarhijskoj ljestvici ni mislio na karijeru. Držao sam se načela „moje ime je moja funkcija“. Nek me cijene po djelima, a ne po natpisu na vratima od kancelarije.

Svakog našeg sugovornika pitamo kako provodi svoje slobodno vrijeme. Što je s Vašim, imate li ga dovoljno i što biste da ga imate više na raspolaganju? Uff... teško dijelim posao od slobodnog vremena. Kad ste u nekom novom izazovnom projektu, on vam se vrti u glavi i kad ste doma i kad šećete gradom i kad montirate novu gumu na motor. Kojiput vam u razgovoru s vlastitom djecom padne napamet neka nova ideja. Djeca nisu krivo naučena i opterećena pa lakše ukažu na ono što odrasli ne vide.

Kako stojite s hobijima? Odajete dojam svestrane osobe... Što je to hobi? Radim puno stvari koje ne moram, ali me vesele. Najteže pitanje mi je bilo prilikom otvaranja jedne od mojih izložbi rock fotografija: Zašto se bavite fotografijom? Odgovor je umjesto mene dao recenzent izložbe moj prijatelj Stanko Herceg: „Ne bavi se on fotografijom. Fotografija se bavi njime.“ Puno sam znatiželjno eksperimentirao s materijalima, tehnikama, kemikalijama, procesima tražeći one koje će najbolje ljudima prenijeti ono što sam ja zamislio. Osim toga, spojio sam dvije stvari koje volim, rock muziku i slikanje svjetlom. I u jednom i u drugom ugodno sam se osjećao. Usput sam upoznao i gomilu dragih i zanimljivih ljudi iz potpuno drugog miljea nego što su to financije. Privikli su se na mene. Nakon par godina nikog više nije čudilo što jedan čovjek koji je prijepodne u odijelu, navečer radi u fotopitu ispred stagea i otkud mu akreditacija. Od ostalih nevažnih stvari, uživam voziti motor. Sam.

Kada biste mogli izabrati jedno iskustvo koje dosad u životu niste imali - na koje biste odmah sada pristali i zašto? Volio bih konačno naučiti jahati. Moje zadnje iskustvo, jašući neku ragu kroz pustinju oko piramida u Gizi nije baš sjajno završilo. Nikad do tada to nisam probao, ali nisam se ni trenutka dvoumio kad me neki nepoznati arap pitao bih li pokušao ;-)

Mnogo putujete. Gdje su Vaši dojmovi ostali najupečatljiviji i kako stojite s hrvatskim destinacijama? Obožavam putovati. Pogotovo u mjesta na kojima nisam bio. Kad god mi se ukazala prilika, objeručke sam je prihvatio. Nikad ne pravim razliku između fancy odredišta i sumnjivih destinacija. Puno sam putovao u zadnjih dvadesetak godina. Od kanadskog Vancouvera do Azerbejdžana, Omana, Maroka, Emirata, Meksika, Egipta, istočne i zapadne američke obale... Ma, tko bi se svega sjetio. Mislim da sam jednom pobrojao

nekih pedesetak svjetskih gradova kojima sam prolunjao. Istanbulu sam se često vraćao. Sviđa mi se skrivena snaga koja potmulo tutnji u njemu. London je sjajan za tulumarenje, a Philadelphia za melankoliju. U Hrvatskoj volim Dalmatinsku zagoru. Kad god mogu, veseli me odlazak na stočni sajam u Benkovac, a mogao bi opet i za sv. Bartola na Zadvarje. Fešta za svetog Antu u Nuniću (na samoj granici šibenske i zadarske županije) puno je živopisnija od Fellinijevih filmova.

Možete li usporediti Hrvatsku s drugim zemljama u kojima ste bili? Čini mi se da se u Hrvatskoj sve više zanemaruje odgoj i obrazovanje. To je loše.

Jedno tipično pitanje – koji su Vaši omiljeni izbori kada su u pitanju knjige i filmovi? Knjige? Preporuka? Hmmm... Djevojčica koja je previše voljela šibice, Majstor i Margarita, po tko zna koji put sve od Kundere... Filmovi? Vatrene ulice, Boogie Nights...Tarantino...

Što ne podnosite, odnosno što teško podnosite kod ljudi? Kod ljudi je najvažnije povjerenje. Ne mogu imati nikakav odnos ni raditi sa ljudima koji nisu iskreni i direktni.

Smatrate li da kritike pogađaju ljude? Kako se Vi nosite s kritikama i pohvalama? Uvijek volim kritiku od ljudi koji znaju više od mene i koje cijenim. Vjerojatno bi u životu puno bolje prošao da sam kojiput odšutio i pohvalio neko smeće, ali to mi predstavlja veliki problem. No, mislim da je dugoročno najbolje graditi odnos u kojem se ljudi priviknu da im govorite neuvijeno i istinu.

Što smatrate životnim idealom - zbog čega je po Vašem mišljenju život vrijedan i kako se nositi s njim kada je teško, a danas jest - mnogima? Najteže je uvijek ići putem kojim znate da morate. Kad god ste u sukobu s nekim, zapitajte se koliko ste vi, a ne on pridonijeli tome. Život je prekrasan, a djeca najljepši dar koji možete dobiti. Uživajte u malim stvarima, obitelji, prijateljima, rodbini. Kršćani ne bi smjeli imati problema s pronalaženjem smisla života. A više od 90% Hrvata se deklariralo kao katolici, zar ne?

Za malo efektniji završetak, podijelite s nama misao koja Vam uvijek može dati snage, inspiraciju, vjetar u leđa... Svidjelo mi se što je Duke Ellington rekao za Louisa Armstronga: "He was born poor, died rich, and never hurt anyone along the way."

• Ana-Marija Vizintin 31


mundial

PRESS

VUVUZELELELE! Jesam li ljubitelj nogometa? Pa tako. Osrednji, povremeni, i u svakom slučaju, samo u umjerenim količinama. Svjetska nogometna prvenstva daleko su iznad moje ljestvice trpeljivosti, ali što je – tu je. Mundiali su sigurni ko' monsuni i kiša nad mojim gradom. Tu su, izbjeći ih se ne može, a kad ih već ne možeš izbjeći – pridruži im se. Pa makar i na svoj način. S godinama razvila sam niz tehnika olakšavanja svog života tijekom mjeseca posvećenog nogometu. Jedna od najdražih i najzabavnijih je ispitivanje budalaština dok traje tekma. Sjedim tako i rješavam križaljke dok Polovica (ponekad bolja, ponekad gora – u nastavku teksta samo Polovica) zatravljeno bulji u ekran, mrmlja sebi u bradu i povremeno poskače na fotelji. Sada već znam procijeniti kad napetost ulazi u kulminaciju, sačekam pravi trenutak i kažem, recimo: „A mislim stvarno - ovaj sudac il' je slijep ili je lud!!! Pa što ne sudi zaleđe!?!“ Polovica se zbunjeno okreće i pita: “ Kakvo zaleđe? Vidi gdje su od gola!“ A ja ću onda: „Kako nije zaleđe?! Ali ga nije ovaj potezao za leđa?“ Jeeeeesssss! Polovica prvo šuti. Pa gleda mene, pa mumlja nešto, pa opet zašuti, pogleda uprtog prema ekranu. Nakon minute progovara: „Molim te, reci da znaš da hvatanje za leđa nije zaleđe.“ Hahahahahahahaha!

32

Jedna od najžešćih, istinabog, pokradena od frendice bila je vezana u Pipa Inzaghia: “Baš su mi fora ovi Pipo i Zagi. Uvijek su skupa pred golom.“ Aaaaaaaaah! Prejako! Ove sam godine, s ponosom mogu kazati, ponovo uspjela unijeti nemir među kućne navijače. Dok su igrači istrčavali na teren, savršeno mirna i ozbiljna, ne dižući pogled s ogromne knjižurine kojom kratim ovih mjesec dana, priupitala: “Ej, a čiji su ovi što im na dresovima piše FIFA?“ Reći to u muškom društvu – neprocjenjivo. Sad, moram priznati, nije uvijek baš sve čista šala. Kako nisam baš u tijeku s informacijama tko igra po našim klubovima, jednomad tako, igraju neki naši s nekim našima, komentira Vela, a ja s iznimnim sportskim rekvizitom (peglom) u rukama slušam s pola uha. Malo-malo pa Vela kaže „eto“ i stane. Ajd, dobro. Opet priča, priča, loptu ima ovaj, loptu ima onaj... „eto“ – i opet stane. Je ludog čovjeka! Pa daj završi tu rečenicu! E, sad. Kako sam ja jedna od onih što će „i na rit, ako drugačije ne ide“ progovorit – sve sam svoje frustracije vezane uz komentatora izlanula pred Polovicom. Opet onaj pogled, pa šutnja, pa nevjerica u očima – i prasak neobuzdanog smijeha. Zabila sam čisti autogol. Polovica je dobio materijal za zanimljiv znanstveni članak „Postoje li prirodne kemijske, fiziološke ili neke slične


zapreke u ženskom umu zaslužne za priječenje razumijevanja nogometa“ koji revno dorađuje s ekipom, a meni ne preostaje ništa drugo, nego da se i ovim putem ispričam Veli i sjajnom Brazilcu. Eto – oprosti. Ovogodišnje Svjetsko nogometno prvenstvo, priznajem, prvo je „smjestilo“ meni. Prva tekma – niti gledam, nit’ me zanima. Ali čujem. Zujanje. Nepodnošljivo, iritantno zujanje. Druga tekma – zujanje ne prestaje i tu krenem provjeravati što u kući imam od insekticida jer ovaj zvuk samo od jednog može doći, a i ne bi bilo prvi puta da su mi se proklete ose zavukle u kuću. Jednom su mi se zavukle u rukav od traper - jakne koja je duže vrijeme stajala ostavljena kod otvorenog prozora. Brrrrrrrrr! Ja imam malu kuću. I cijelu sam preokrenula naopačke da nađem taj osinjak. Ništa. Treća tekma – ja još uvijek hodam sa sprejem po kući i zavirujem oko televizora – tu se nekako najviše čuje. Zabavljena akcijom „nađi i uništi“ nisam primijetila da me Polovica zavaljen u fotelju s nogama na stolu prati sa smiješkom. Iz istog razloga nisam primijetila da smiješak ima tendenciju sprdnje. „Što je, što se muvaš po kući stalno?“ pita Polovica. Da „što je!!??!!“ . On mene pita „što je?!“. I tu krenem – atomska bomba bi mogla pasti, a ti se ne bi ni pomaknuo od te utakmice! Ni mrdnut! Nego „čić Marina“ po cijele dane i tako mjesec dana dok će ovo trajati niti vidiš, niti čuješ, niti te zanima bilo što drugo, nego ćeš meni prigovarati što ti se muvam ispred nosa, a to što su nam se ose zalegle u kući, ma baš te briga ko što te baš briga za bilo što... Potrajala je tirada malo duže. Pustio me da se dohvatim i važnijih životnih pitanja, neimanja obzira prema meni kao majci, ženi i radnici, a kad sam se približila nastojanju da Mundial i prikovanost muškog roda, a njega posebno, okrivim za ozonske rupe – zaustavio me pojačavši ton na TV-u. I zujanje se pojačalo. „Eno ti muha u televiziji. Samo nemoj špricat' po ekranu.“ rekao je Polovica likujući, potpuno svjestan da je Svjetsko nogometno prvenstvo u Africi 2010. započelo rezultatom 1 : 0 za njega. Vuvuzele. Kako stara hrvatske narodna poslovica kaže „tko nema u vugla – gugla“, slijedih i ja poruku narodne mudrosti i na Wikipediji se ukaže tekst: „Vuvuzela - instrument je u obliku trube, dužine do jednog metra. Zvuk je sličan zvuku koji proizvodi slon kroz surlu, a zvuk je u uglavnom ais. Često se rabe kod utakmica na stadionima i zvuče kao roj stršljenova.“ Drugim riječima, dok Europljani od muhe rade slona, Afrikanci su skontali kako od slona napraviti muhu. Ajde, ipak nisam toliko luda da glasanje slona zamijenim za zujanje stršljenova, a sad imam to i napismeno. No, kako u svakom zlu ima i neko dobro, Wikipedija nastavlja s još jednom rečenicom koja glasi: „Zbog zvuka ili buke vuvuzele na stadionima, ne mogu se čuti niti inače uobičajene pjesme, bodrenje ili uzvici gledatelja.“ Pa sad kad to čitam, stvarno nedostaje malo „safta“ koji se veže uz navijače. Nije da mi pretjerano nedostaje mahnitanje kockasto, crveno-bijelo obojenih, kojima je svjetsko nogometiranje izvrstan izgovor

da budalesaju po gradskim ulicama, zaustavljaju promet zbog svakog gola koji naši zabiju. Ili da ti na poslu mužjaci naprave rusvaj po kantinama donoseći projektore i frižidere s okrjepom pred kojima namaškarani od glave do repa, prestaju biti direktori, marketinški stručnjaci, viđeniji ljudi čija se riječ sluša i poštuje, i pretvaraju se ponovo u klince kojim je u konačnici, ovo jedinstvena prilika da opet, barem nakratko, sanjaju san svakog dječaka – zaigrati vrhunski nogomet pred punim stadionom u dresu svoje repke. Nije da mi nedostaje jako, ali mi nedostaje. Priznajem. Što je tu je. Naših nema, pa se nogomet gleda puno mirnije, navija se po nahođenju i plješće se svakom dobrom potezu. Mi se nismo ovaj put ni upisali, ali u konačnici, nisu se proslavili ni Talijani koji su branili naslov, a bogme ni Francuzi koji su se posvađali međusobno. Kad su Sjevernu Koreju nakrcali golovima, svi su se pomalo plašili što će biti s njihovim igračima kad se vrate kući... Dok ovo pišem, znam da su Njemci kući poslali Engleze, da Argentina igra sve bolje, iako su Maradonu pokopavali svi, a Argentinci najviše... Kad broj vašeg omiljenog mjesečnika dođe vama u ruke i dok ovo budete (nadam se) čitali, sve će već biti gotovo. Tko će pobijediti? Ja se nadam – oni za koje navijam. Kako naših nema, srcu su mi prirasle afričke reprezentacije i to još od davnih 80-ih kad se s jednog mundiala bivša Juga spakirala doma, ne sjećam se točno, Kamerun je bio čini mi se, a ovi su toliko plakali da sam i ja plakala s njima. Otada je proteklo puno vode. Promijenio se nogomet, svijet se promijenio, a ni ja više ne puštam suzu baš svaki put. Na kraju krajeva – nogomet je najvažnija, ali ipak sporedna stvar na svijetu. Meni su važne sporedne stvari recimo i mobitel, pa i nove cipele, neki zanimljiv nov kuhinjski aparatić... Dalo bi se još naći. Za sve te stvari meni je daleko manje bitno jesu li brze, funkcionalne ili kvalitetne, i puuuuno (!) mi je važnije da dobro izgledaju. Upravo zbog takve percepcije, vodeći se načelom estetike na uštrb svega ostalog, ja, kao i veliki broj pripadnica mog spola, od srca želim da nam što duže igraju i što duže budu izloženi našim pogledima igrači reprezentacije Portugala. Živio nogomet!

• Gordana Brkić Žagar 33


© 2009 WESTERN UNION HOLDINGS, INC. All Rights reserved.

sada čak i sa novim cijenama. transfer novca uslugu nudi:

34

www.posta.hr

01/4839 166


biznis

Ljeto i emocije u komunikaciji s potrošačima Došavši na svijet kao mala djeca, svi smo bili neracionalna, osjećajima vođena bića koja razumiju isključivo neverbalnu komunikaciju. U prvoj godini života, majčin osmijeh nas je poticao i opuštao, a plašili smo se buke. Život je bio jednostavan sve dok nismo odrasli. U djetinjstvu smo počeli racionalno razmišljati, a u odrasloj dobi smo postali racionalna bića. Komunikacija s potrošačima koja se bazira na emocijama, govori jednostavnim jezikom koji smo razumjeli kao mala djeca. Oglašavanje komunicira kroz dizajn, boje, pokrete, glazbu, simbole i odnose. Kao što instinktivno vjerujemo osobi s toplim, čvrstim stiskom ruke pri upoznavanju, tako vjerujemo i u istinitost informacija koje nam govori osoba sa smiješkom na ustima. Iako radiovoditelje ne vidimo, simpatičniji su nam oni koji se smiješe tijekom emisije. Mozak djeteta jednako percipira fotografiju u časopisu ili televiziji kao i predmete ili osobe u stvarnom životu. Tako i kreativci u oglašavanju komuniciraju kroz simbole, a dobri književnici pišu svoje redove tako da možemo čitati i između njih. Komuniciranje neracionalnim, dječjim jezikom može izgledati kao oblik zabave, ali je zapravo riječ o dobro promišljenom konceptu i strategiji kreativnosti. Osjećaj koji potrošači vezuju uz proizvod ili uslugu U takvoj kreativnoj strategiji, kroz analizu karakteristika proizvoda, poduzeća moraju odabrati dominantni osjećaj koji potrošači povezuju s njihovim proizvodom: • Jedinstvenost – ako je proizvod superioran u odnosu na druge, može se predstaviti racionalno, opisujući stvarne

karakteristike proizvoda. Ukoliko je proizvod sličan proizvodima konkurencije, emocionalni pristup donijet će najbolje rezultate. • Cijena – izrazito skupe proizvode najbolje je predstaviti na temelju stvarnih karakteristika, iako se na primjeru skupih automobila često koriste i emocionalni apeli. Kod kupnje skupih proizvoda, potrošači će više vremena utrošiti za analizu odluke o kupovini pa je bitno navođenje poznatih karakteristika proizvoda. • Percepcija potrošača – neke kategorije proizvoda zahtijevaju duži proces vrednovanja informacija i odluke o kupovini, dok neke proizvode kupujemo vođeni emocijama. Ukoliko suprug kupuje nakit za dvadesetu godišnjicu braka, sigurno neće previše razmišljati o stvarnim karakteristikama dara. • Inovativni i neopipljivi proizvodi – ako potrošaču nije potpuno jasno zašto mu je potreban određeni proizvod i ne razumije razliku između konkurentskih proizvoda, oglas se mora temeljiti na racionalnim informacijama. Kakav je dobar oglas? Velik broj poduzeća u ljetnoj sezoni očekuju povećanje prodaje proizvoda i usluga. Dobar oglas bi trebao privući, pridobiti i zainteresirati potrošača, utjecati na njegov stav i ponašanje. Kako bi to i uspjelo, oglas mora biti prilagođen ciljnoj javnosti, komunicirati informacije, dati razlog za kupnju, stvoriti interes, potaknuti želju i utjecati na ponašanje

potrošača. Kako bi proizveli određenu reakciju, oglašivači koriste apele kako bi ih usmjerili na zadovoljstvo potrošača. Kombinacija riječi i simbola oko neke vrste koristi naziva se apel. Temeljeni na rezultatima primijenjene psihologije, apeli su poticaji koji aktiviraju želje i emocije koje potiču stvaranje potrebe za proizvodom ili uslugom. Izbor apela temelji se na potpunom poznavanju tržišta i potrošača, a stvaraju se u skladu s ljudskim motivima koji upravljaju ponašanjem potrošača. Kod kreiranje cjelokupne komunikacijske strategije oglašivači trebaju krenuti od specifičnosti ciljne javnosti i njezinog utjecaja na izloženost, preradu i prihvaćanje apela. Profil stila života potrošača omogućuje oglašivaču bolje upoznavanje javnosti s kojom komunicira te precizno usmjeravanje poruke na podržavanje tog stila života i uloge u društvu. Apeli djeluju emotivno na procesuiranje oglašivačkih poruka. Što su emocionalni apeli? Najdjelotvorniji su emocionalni apeli koje oglašivači koriste kad kroz radost, nadu, uzbuđenje, zadovoljstvo, strah, ljutnju, stid ili odbijanje žele promijeniti ili pojačati aktualni stav potrošača. Kreiranje tih apela je najkreativniji dio strategije koja

35


je usmjerena na stvaranje pozitivne reakcije na sadržaj poruke. Iako pojedini apeli utječu na razum i razmišljanje primatelja, drugi na logiku u odlučivanju, najveći broj usmjeren je na psihološku stranu potrošačevog uma, tj. na osjećaje, imaginaciju i imidž. Tako u ljetnim mjesecima često nas podsjećaju na turističke destinacije, osjećaj koji imamo uživajući na nekoj prelijepoj plaži ili dok se odmaramo u hladu borova. Podsjećaju nas također i na lakoću života, bez stresa i svakodnevnih obveza. Apel na strah upućuje na eventualnu opasnost ili nezgodu koja bi se mogla dogoditi i način kako se može izbjeći. Najefikasniji apel na strah je u slučaju kad potrošač može poduzeti trenutačnu akciju navedenu u apelu kako bi smanjio rizik od neželjenog događaja. Najčešću primjenu apela na strah možemo vidjeti kod oglasa programa za sigurnost cestovnog prometa, oglasa protiv pušenja, lijekova, vitamina, zaštitnih sredstava, osiguravateljskih usluga, sredstava protiv uboda kukaca i slično. Reakcije na strah nisu srazmjerne jačini straha koji se

36

koristi u apelu, a preporučuje se i dodavanje osjećaja žaljenja ili krivnje. Apel na humor privlači pozornost i najdulje se pamti. Izaziva pozitivno raspoloženje čime se povećava sklonost i prihvaćanje proizvoda. Ipak, pokazalo se da korištenje ovog apela često ne donosi i povećanje prodaje. Razlikuju se narodni i profinjeni humor pa poduzeća trebaju razmisliti kojem profilu potrošača se obraćaju kako bi izbjegli nezadovoljstvo onih osoba koji određeni tip humora ne shvaćaju ili im je odbojan. Humor potiče osjećaj relaksacije, smanjuje napetost i održava pažnju primatelja poruke i najčešće se koristi kod proizvoda iz svakodnevne upotrebe. Često ga možemo vidjeti u oglasima za pivo, gdje grupa ljudi konzumirajući pivo uživa u opuštanju i šali. Sličan apel se koristi i u oglasima za različita bezalkoholna osvježavajuća pića.

modeli, ugodan prostor ili priroda ipak mogu pojačati efikasnost poruke i povećati zapaženost proizvoda. Ugoda i zabava najčešće se pozitivno percipira i proizvod se prihvaća kao jednostavan i ugodan za korištenje. Glazba često utječe na pažnju i pomaže pamćenju poruke. Istraživanja su čak pokazala da postoji veza između brzine glazbe i zadržavanja potrošača u prodavaonicama. Apel na seks s eksplicitnim simbolima sve se više koristi u praksi. Takvi oglasi obično privlače pažnju i potiču emocionalne reakcije potrošača, ali ih nije dobro koristiti kod relativno nepoznate marke proizvoda. Često ih susrećemo kod kozmetičkih proizvoda, krema za sunčanje, odjeće (posebice rublja i kupaćih kostima), ali i različitih prehrambenih proizvoda.

• mr.sc. Elvira Mlivić Budeš, Apel na zabavu mora se koristiti umjereno, jer prevelika naglašenost može odvući pažnju od proizvoda ili usluge. Privlačna atmosfera, zgodni i atraktivni

direktorica Filaksa elvira@filaks.hr www.filaks.hr


metropolitana

Doviđenja

do jeseni! photo: PIXSELL

37


metropolitana

GODIŠNJI ODMORI I POLUPRAZAN GRAD Naime, ljeto je u Zagreb stiglo nošeno strašnim olujnim vjetrom i nevremenom. Pitam se hoće li stvarno baš cijelo ljeto biti takvo, i što je tomu uzrok? Klimatske promjene ili jednostavno ćudljiva priroda koja nas je ove godine htjela iznenaditi svojim nepredvidljivim licem. I dok su mnogi na taj 21. 6. već odavno bili negdje bliže moru, gdje se ljeto, kako čujem, ukazalo na sličan način, u Zagreb se vratila jesen. Mnogi brundaju protiv takvog vremena, ali meni iskreno to baš i odgovara. Ljeto u Zagrebu zna biti poprilično užasno - pakleno je vruće, i jednostavno nema spasa, a ni hlada. Čini mi se da je u Zagrebu svega previše, a ponajviše ljudi i betona, ah da, da ne zaboravim i automobila. U našoj metropoli rijetko tko vozi bicikl, a još je manje onih koji hodaju vlastitim izborom. Svi se voze. Rekao bi čovjek da živimo u nekakvom megalopolisu gdje bez automobila jednostavno ne možeš živjeti, a svi znamo da nije tako. Naš mali glavni grad, guši se pod najezdom ljudi i njihovih automobila. Zagreb ljeti u gužvama, pokazuje svoje najgore lice. Asfalt isparava vrućinu, ljudi su nervozni i to je baš najpristojniji izraz koji sam mogla smisliti, gužve su nesnosne, i sve i svi nam idu na živce. Mi koji u Zagrebu ostajemo većinu ljeta, jedva čekamo da krenu godišnji odmori i da svi nestanu iz grada, negdje daleko, gdje povjetarac puše, gdje ima zraka, gdje su noći svježije i gdje vas ne uspavljuje zvuk upaljene klime. I onda kada većina stanovnika nestane iz Zagreba, on će pokazati svoje drago, simpatično i lijepo lice. Poluprazan grad je zapravo grad kakav bi trebao biti. Divno je šetati gradom, ne gurajući se u gomili, divno je sjesti u poluprazan tramvaj i voziti se gledajući obrise grada koji se izmjenjuju od krajnje romantičnih do grubih, i divno je uvijek svugdje stići na vrijeme i bez stresa. Ljeti grad živi sasvim drugačijim tempom, mirnijim, humanijim. Nije da se u Zagrebu ljeti ne radi, radi se itekako, ali vibra koja vlada među ljudima je prisna, svi su nekako blagonakloni jedni prema drugima. Možda je to iz suosjećanja što smo ostali u gradu, dok mnogi uživaju daleko od smoga. Ali, meni se to sviđa. Volim Zagreb ljeti, i volim što je baš tada najgostoljubiviji. I baš tada je najbolje biti u Zagrebu. Probrana ekipa vrluda po ulicama i kafićima pomiješani sa strancima koji dolaze u Hrvatsku na odmor, ali ne žele samo ležati uz more, nego u što kraćem vremenu vidjeti i osjetiti što više, pa tako i glavni grad.

LJETNE NOĆI U ZAGREBU Ljetne noći u Zagrebu su nešto najčarobnije što možete doživjeti u našem gradu koji ponekad bude surov i sirov. Miris lipa kao da tjera tu grubost i opija svojom slatkoćom. Zagreb tada diše kao neki manji grad, gdje svi znaju svakoga, znate i sami što mislim pod tim, pitomiji je. Vrijeme za posjet Zagrebu je baš tada. A da vam u Zagrebu ljeti neće biti dosadno, u to možete biti sigurni. Razne otvorene scene bude se baš ljeti, valjda zato što

38

nema ljudi u gradu pa nikome ne može smetati buka kulturnjaka. Znači da krenemo redom, zapamtite ove lokacije za ljetne provode: Strossmayerovo šetalište, i programa Strossmartre, zatim park Ribnjak, klupsko glazbeno kazališna scena Amadeo i Opatovina s vječnim Histrionima. Dakle, ima u Zagrebu kvalitetnog programa i više nego inače, i više ljudi nego inače, jer ljeto vam se zavuče pod kožu pa iako radite sljedeći dan, ne možete odoljeti da bar malo ne prošvrljate gradom i na radni dan. Nije ljeto zima pa da se zabijamo u kuće, zar ne?

IZABELIN TRAG Scena Amadeo svoj program otvara izložbom umjetnice Izabele Šimunović koja nas je prerano napustila, ali je zauvijek ostavila svoj pečat i svoj duh da nam otkriva slatki boemski život koji se pomalo skriven od očiju šire javnosti odvija na Gornjem gradu. Izložba je to koju ne želite propustiti, a možete je pogledati od 12. srpnja. Scena Amadeo priprema i mnogo dobrih kazališnih i glazbenih komada, od kojih moram izdvojiti monodramu Filipa Šovagovića Stanje nacije i koju bi stvarno bilo šteta propustiti. Bit će tu i ponešto plesnih predstava, nastupa glazbenika i još kazališnih predstava. U parku Ribnjak odvijati će se dva tjedan In Park festival namijenjen uglavnom mlađoj publici željnoj koncerata, izložaba, radionica, projekcija, performansa i svega ostalog u što se i sami možete uključiti. Za stariju publiku, ali i svu ostalu, na divnom gornjogradskom šetalištu pod sjenom stoljetnih kestena odvija se Strossmartre koji će trajati sve do 4. rujna i ugostiti preko pedeset izvođača jazza, evergreena, latino i romske glazbe. Postoji li bolji način za provesti toplu večer od uživanja u šumu krošnji koji nježno prate divni zvuci glazbe? Vjerojatno nema, bar ne za nas u Zagrebu. Nadam se samo da prognoze o kišovitom ljetu i neće biti tako točne. Ali, sve i da sjekire padaju, u Zagrebu je ljeti veselo. A ako ste više tip za gužve i šoping centre, ni tada nećete pogriješiti ako posjetite Zagreb. Naime, ove godine, recesije radi, sniženja po dućanima krenula su i prije srpnja, pa vas iz izloga mame primamljivi komadi sniženi do 70% koji čekaju samo na vas, jer čini se da se Zagreb zasitio šopinga, ili se možda radi o ponešto praznijim novčanicima. A možda je razlog slabo posjećenih dućana činjenica da mnogi moji sugrađani ove godine i neće baš tako lako otići na odmor, odlučili smo čekati postsezonu, tada je ionako na moru najljepše, a u Zagreb se vrati njegova nervoza. Neću vas plašiti rujnom, referendumima i mnogim problemima koji nas muče, ljeto je pred nama i želim da bude bezbrižno, i vama i nama. A kada se vidimo u rujnu, nadam se da ćemo odmorni biti spremni za sve što nas čeka.

• Eva Krsnik


Znate, zar ne? Neke stvari su uvijek in... Adresa: OUTLET na Žabici Krešimirova 2d, Rijeka

Najpoznatiji brendovi sunčanih naočala i dioptrijskih okvira po sniženim OUTLET cijenama!

OČNA POLIKLINIKA "SV. LUCIJA" -Specijalistički pregledi Ljudevita Adamića 13, Rijeka Telefon: 051 / 332 120

Rijeka:

Opatija:

Krk:

Korzo 2F, Krešimirova 2D, Kvaternikova 62

Maršala Tita 73/3

Strossmayerova 23

Crikvenica:

Mali Lošinj:

Frankopanska 3

Priko 40

39


boudoir

Male tajne svog životnog stila Tekliću je povjerila

KSENIJA PROHASKA glumica, dramska umjetnica

Prvi jutarnji ritual: Zahvalim se dragom Bogu što sam m živa i pomolim se tražeći obično hiljadu nemogućih snova da mi ostvari. Ne uvjetujem vremenski rok, samo neka to napravi. Onda čaj, voće (jedan komad) i protein.

PRESS

Tajna dobrog izgleda i energije: Dvadeset godina vježbam duhovnu snagu i nastojim biti ponizna.

Kozmetički proizvod koji nikada ne bih upotrijebila: Silikon u tijelu.

Ne mogu bez...

Preporuka za obaveznu lektiru: Dostojevski, "Idiot".

Najdraže mjesto na svijetu: Ono mjesto gdje živim sa Sandrom.

Pomaganja drugima i korektora oko očiju.

Mala povremena zadovoljstva:

Najdraži mirisi: Miris ruže, tuberoze i gardenije.

Puding od amarantha u Makronovi.

Idealna ljepota: Što uvijek nosim u torbi:

Moja kćerka Ana.

Sve!

Moj moto: Najnovije otkriće: Da se ne bojim pjevati i glumiti pred sto hiljada ljudi!

40

Ne postoji ništa na svijetu što ne mogu ostvariti, ako o tome sanjam!


hepening

Crveno 3 & napolitanske kancone Mala galerija na Trsatskoj gradini ugostila je radove Sandy Uran – riječke novinarke i slikarice koja se ovom prilikom predstavlja ciklusom »Crveno 3«. Na otvorenju izložbe o umjetnici i njenim radovima govorio je Theodor De Canziani i istaknuo kako ova izložba pršti životom te da je prati govor strasti, prožet konstantnom kretnjom, pri čemu euritmijom blagosti u oštroj vrtložnoj igri slikarica deklarira svoju intimu. Slikarstvo Sandy Uran konkretna je likovna poruka koja u svim komunikacijskim medijima progovara strašću, poručio je de Canziani. Kao svojevrsni diptih večeri, uz otvorenje izložbe Sandy Uran nadovezao se i koncert napolitanskih kancona, kojim

je svoj novi CD predstavila sopranistica Antonele Malis, uz pratnju gitarista Gorana Listeša. Dvoje umjetnika dolazi iz Splita, a njihov mediteranski temperament izvedbu čini potpunom podcrtavajući glasovne mogućnosti Malis kao izvrsne sopranistice i Listeša kao bravuroznog aranžera pjesama i interpreta na gitari. Ugodna ljetna noć u ozračju jedne od najljepših riječkih kulisa, Trsatske gradine, doprinijela je da ova večer svim posjetiteljima ostane u divnom sjećanju. A svi koji nisu imali priliku uživati u toj večeri punoj osebujne glazbe i novom slikarskom ciklusu Sandy Uran, izložbu "Crveno 3" mogu pogledati do 13. srpnja.

• Dunja Pavešić

IKB UMAG PODRUŽNICA RIJEKA U NOVOM PROSTORU U STAROM GRADU Istarska kreditna banka Umag - podružnica Rijeka posluje na novoj lokaciji u Rijeci (Stari grad), na adresi Janeza Trdine 6, uz Pavlinski trg. Radno vrijeme podružnice Rijeka za klijente je radnim danom od 8:00 do 16:00 sati (utorkom do 18:00), a subotom od 8:00 do 12:00 sati. Vaša Istarska kreditna banka Umag - podružnica Rijeka.

RIJEKA Janeza Trdine 6, tel. 213 360

OPATIJA M. Tita 140/3, tel. 271 841

VIŠKOVO Viškovo 2, tel. 504 320

www.ikb.hr

41


mala čuda tehnike

Ljeto nam je došlo i ove godine, unatoč recesiji. Iako za neke to znači period godine kad ćemo više biti u prirodi, udaljeni od blagodati naših kućanskih ili uredskih aparata, drugi znaju da će zapravo samo jedne naprave zamijeniti drugima. Evo, tri spravice koje su savršene za ljetna izbivanja iz kuće.

Začinski pištolj Vegetarijanci nas stalno podsjećaju kako s naših ljetnih roštilja i gradela jedemo dijelove tijela mrtvih životinja. Međutim, nekad nam se čini da jednostavno nisu dovoljno mrtve i da treba u njih još koji put opaliti iz pištolja. Pogotovo ako se radi o pištolju nabijenom začinima. Dakle, princip je vrlo jednostavan: imate spremnik u koji stavite majonezu, kečap, soja sos, tartar umak ili kakav god drugi umak mislite koristiti. Spremnik ubacite u pištolj, naciljate (po mogućnosti u hranu) i potegnete okidač. Da, dizajn jednostavno poziva da zalijete kečapom svoje prijatelje, ali molimo vas da mislite na gladne u svijetu i da se ne razbacujete resursima. Proizvod možete naći na internetu, pod nazivom "Condiment Gun", dolazi s dva spremnika, pere se ručno (uostalom, tko je vidio prati oružje u mašini?) a košta oko 23 dolara. Idealan je za obitelji s djecom (koju je teško natjerati da jedu) i za infantilne roditelje.

Fitbit Osim što je ljeto razdoblje kad se jede više roštilja i kad se davimo u sladoledu, također je to i vrijeme kad možemo više uživati u raznim aktivnostima na otvorenom. Nije hladno, nema kiše, snijega, tuče, nema ni izgovora za ležanje na kauču pred televizijom. Hodanje, trčanje, tenis, frizbi, odbojka na pijesku... odlični načini za povratak kondicije i trošenje kalorija. Naravno, ono što nas uvijek zanima jest: a koliko smo kalorija zapravo potrošili šetajući tri sata uz more i igrajući trideset minuta badminton? U tu svrhu – nabavite Fitbit. Ovaj divan uređaj koji možete nositi oko ručnog zgloba, pojasa ili u džepu, posjeduje senzor koji registrira vaše pokrete i broji napravljene korake, prijeđenu udaljenost, potrošene kalorije, čak i kvalitetu

42

sna ako ga nosite u krevet. Svaki put kad prođete pored baze uređaja (koju instalirate u svojoj kući), prikupljeni podaci se prebacuju s uređaja na vaš korisnički račun na internetu, gdje ih možete pročitati i gdje također možete naći mnoge zgodne informacije, koje vam olakšavaju izračun unesenih i potrošenih kalorija. Cijena uređaja je 99 dolara, a mogućnosti su velike.

GadgetTrak

Nakon mnogih spravica koje smo predstavili u ovoj rubrici, vrijeme je da predstavimo i jedan neopipljivi proizvod – softver. Naravno, nije odabran bezveze, itekako ima smisla u kontekstu ljeta, kretanja, putovanja i vaše ljubavi prema tehnološkim čudima. Svi znamo da se ljeti više putuje, a isto tako svi znamo da nećete kući ostaviti svoj ljubljeni laptop ili iPhone, nego ćete elektroničke ljubimce povesti sa sobom. Međutim, isto tako znamo da je ljeto razdoblje kad se puno više i krade. Od stvari neoprezno ostavljenih na plaži (ma, držat ću ih na oku iz mora), preko provala u hotelske sobe i bungalove, do krađi torbica na nekoj ludoj ljetnoj zabavi. GadgetTrak je program koji možete instalirati na svoj laptop, neovisno koristite li Apple ili na njemu vrtite Windowse, a svaki čas se očekuje i aplikacija za iPhone i iPad. U slučaju krađe vašeg uređaja, dovoljno je da od bilo kuda pristupite korisničkom računu na internetu i pokrenete traženje. Čim se vaš ukradeni uređaj spoji na internet, GadgetTrak će pomoću WiFI uređaja standardno ugrađenog u sve novije laptope odrediti točnu lokaciju uređaja, a svakih 30 minuta će, pomoću također standardno integrirane kamere, fotografirati lokaciju (i po mogućnosti lopova) te poslati fotografije na vaš e-mail. Sve što vam preostaje jest točne podatke proslijediti policiji. Godišnja licenca za softver je 25 dolara, što zaista nije puno ako putujete sa skupim uređajem.

• Zoran Krušvar


zdravlje

Tradicija kvalitetne usluge od sada u novoopremljenom medicinskom centru

Medico kartice povjerenja Poliklinika Medico osnovana je 1990. godine, vizijom i entuzijazmom prim.dr. Milana Blaževića, dugogodišnjeg vlasnika Poliklinike, tada kao druga privatna zdravstvena ustanova u Republici Hrvatskoj te se može smatrati jednom od začetnika privatne prakse u našoj državi. Novoopremljeni medicinski centar zapošljava 78 medicinskih stručnjaka, od kojih je 70 specijalista u 13 medicinskih područja, dok najmodernija dijagnostička i terapijska oprema te individualni pristup svakom pacijentu omogućuju najbolju medicinsku uslugu u najkraćem mogućem roku. Pravilo medicinske izvrsnosti te pristupa svakom pacijentu individualno neka su od temeljnih postulata rada Poliklinike, što je omogućilo dobivanje i recertificiranje ISO-standarda 9000:2001 od 2001. godine, uz misiju Zadovoljstvo pacijenta našom uslugom naš je primarni cilj. Prepoznavši potrebe korisnika naših usluga uveli smo kartice povjerenja Poliklinike Medico. U ponudi imamo sedam vrsta kartica koje se razlikuju po obimu usluga, cijenama i popustima na usluge Poliklinike: Medico STUDENT, Medico S, Medico M, Medico L, Medico XL, Medico GOLD, Medico BUSINESS. Raspon usluga moguće je prilagoditi individualnim potrebama korisnika. Medico zdravstveni kompleks koji se prostire na tri kata, pruža raspon usluga od pregleda do jednodnevne hospitalizacije u okviru dnevne bolnice. Ova tzv. «inteligentna zgrada» raspolaže s dva lifta,

teretnim i onim za pacijente, a do prijema na prvom katu vode pokretne stepenice. Na prvom se katu nalaze laboratorij i radiološka dijagnostika poput magnetske rezonance, CT-a, mamografa i rendgen uređaja. Prilikom uređenja prostora u kojima se nalazi radiološka oprema poštovani su svi uvjeti zaštite na neposrednu i širu okolinu, a kompletan je sustav zaštite od zračenja projektiran u Institutu Ruđer Bošković. Najveći broj specijalističkih ordinacija smješten je na drugom katu zgrade na kojem se nalaze okulistika, kardiologija s ergometrijom, dezintometrija, pulmologija, neurologija, otorinolaringologija, nefrologija, ortopedija i dermatologija s prostorima za laser. Na drugom se katu nalaze i dvije ginekološke ordinacije, ordinacija za ultrazvuk dojke, a koje su fizički odvojene od ostalih ordinacija te imaju vlastitu čekaonicu kako bi se pacijenticama omogućila privatnost. Najveća novost u radu poliklinike je operacijski blok smješten na trećem katu ustanove, a koji je gotovo u cijelosti namijenjen izvođenju minimalno invazivnih zahvata. Operacijski blok s dnevnom bolnicom prostire se na 170 četvornih metara, a uz dvije operacijske dvorane pacijentima je na raspolaganju i sedam kreveta čime im je omogućena hospitalizacija u trajanju do jednog dana. Na posljednjem katu nalaze se još dvije ordinacije, gastroenterologija i urologija te uprava Poliklinike.

43


Radio Trsat

RADIO TRSAT JURI PUNOM PAROM NAPRIJED! S ljetom – i na ovom se radiju budi vruća kreativna energija koja dosad nije razočarala niti slušatelje, niti klijente. Tajna „dobrog izgleda“ Radio Trsata, krije se upravo u toj čarobnoj energiji s kojom se pristupa svakom poslu – pri čemu se s pažnjom okrećemo i slušateljima i klijentima. Proizvodili jingle, radijski spot, osmišljali emisije – živahnost i predanost vrve iz svih naših djelatnika i suradnika. Radio Trsat dosad je za svoje kreativne reklame bivao nagrađivan na nacionalnom festivalu oglašavanja – FESTO-u u dva navrata, no najveće su ipak one nagrade koje dođu od samih klijenata i slušatelja. Klijenti su zadovoljni svojom autorskom, osobitom i, iznad svega, funkcionalnom reklamom, a slušatelji – zanimljivim reklamnim blokovima koji zbog svoje originalnosti ne odudaraju mnogo od redovnog programa. Osim radijskih spotova, Radio Trsat svojim klijentima i slušateljima nudi i druge oblike oglašavanja koji se uvijek do maksimuma prilagode i jednima i drugima. Slušateljima na način da promidžbene emisije, nagradne igre i čitane poruke ne „ubijaju“ volju za slušanjem, već naprotiv – da ponude upravo one informacije koje će rado poslušati, a klijentima da iz promidžbenog materijala ili ideje izvuku maksimum i upućuju ih na učinkovit način do slušatelja.

Uglavnom, za što god se odlučili na Radio Trsatu – odlučili ste dobro. U jednom paketu, osim obične reklame, dobit ćete puno pozitivne energije te prepoznatljivost i užitak – kako oglašavanja, tako i slušanja oglašivačkih poruka! Svim klijentima omogućeno je savjetovanje s mladim marketinškim stručnjacima koji su svoj zanat „brusili“ godinama u raznim marketinškim agencijama i riječkim medijima tako da će vam u svakoj prilici ponuditi uslugu usklađenu s vašim mogućnostima, s jedne strane, te vašim željama i potrebama, s druge strane. Osim klasičnih reklama i radijskih spotova – možete izabrati nešto za sebe i svoj proizvod iz lepeze radijskih oglašivačkih formi kao što su – plaćene reportaže, personalizirane nagradne igre, javljanja uživo s terena, čitane poruke, pokroviteljstvo emisija ili pojedinih radijskih rubrika, izbor voditelja i slično. Naše je iskustvo pokazalo da odgađanje promocije može dugoročno štetiti firmi ili proizvodu te donijeti gubitak, više nego li što se na takvoj odluci može uštedjeti. Zbog toga za vas imamo pripremljene pakete, savjetovanje i načine realizacije kojima će se prepoznatljivost vašeg proizvoda ili usluge znatno povećati. Dobrodošli na 87,6 MHz!

PROVJERITE ŠTO SVE RADIO MOŽE UČINITI ZA VAS! Mjesečni oglasni paketi već od 1.300 kn + PDV

MARKETING: 051 501-800 / 501-802 / 501-803 / 501-804 44


znate li...

• da je L'Occitane ovoga ljeta za vas pripremio radosti s provansalske tržnice? Trešnje, ruže, naranče, bademi, smilje... sve su to fine biljke koje su iz Provanse doputovale za vas. L'Occitane ih je pretvorio, kao i uvijek, u fine kreme, balzame, pilinge, mlijeko za tijelo, sapune... Tu je parfimirani sapun za ruke ili tijelo (kako vam već drago) koji će nježno čistiti vašu kožu. Možete izabrati između mirisa trešnje, ruže i naranče. U ljetnim mjesecima mladolik izgled vašem licu dat će tri proizvoda izrađena od eteričnog ulja smilja: pjena za čišćenje lica, krema za lice te balzam za područje oko očiju. Da bi vaše tijelo zablistalo na plaži, pomoći će u tome i L'Occitaneova linija za tijelo na bazi badema. Obnovu stanica kože potaknut će bademov piling koji čine pahuljice badema i kristali šećera, a za svakodnevno tuširanje koristite L'Occitaneovo bademovo ulje koje se pretvara u nježnu pjenu. Najzad, namažite svoje tijelo mlijekom na bazi badema. Upozorenje! Kada se perete, tuširate, mažete kremom ili mlijekom, odolite iskušenju i nemojte ništa od navedenih proizvoda pojesti. No, svakako dopustite da vas izazvan mirisima, netko mazi ili lizne.

da je zdravakrava.hr najbolje mjesto za pronalaženje informacija o zdravom načinu života? Zabavan i koristan, opremljen stručnim savjetima i aktualnim vijestima, te specifičnog, modernog dizajna, ovaj portal nudi svježi pogled na teme iz područja prehrane, fitnessa, ekologije, zdravlja i psihologije. Cilj je portala poboljšati kvalitetu života svojih posjetitelja, stoga, uz pouzdane savjete, nudi i niz besplatnih interaktivnih alata prilagođenih svakom posjetitelju. Od alata za pronalaženje idealne dijete baš za vas, preko brojača kalorija ili vodomjera pa sve do alata za izračun rizika bolesti, jednostavne i brze računaljke pomoći će vam da krenete na pravi put prema zdravijem načinu života. Zdrava Krava pokrenula je i projekt „Mršavimo zajedno“ kroz koji prati dvoje kandidata na njihovu putu zdravog mršavljenja – a pri tome im pruža i stručnu

podršku kroz tim suradnika – nutricionista, kineziologa, kozmetičara i psihologa. Robert Tomić Zuber i Saša Magdić sudionici su druge sezone i na odličnom su putu da postignu cilj koji su si sami zadali – smršavjeti, zaustaviti nezdrave navike i osjećati se bolje. Za svoje posjetitelje, zdravakrava.hr redovito priprema i specijale i dossiere koji odgovaraju na baš sva vaša pitanja o specifičnoj temi – primjerice uklanjanju celulita. No ukoliko odgovor na svoje pitanje ne možete pronaći na portalu, tim stručnjaka Zdrave Krave odgovorit će na svaki vaš upit u najkraćem mogućem roku. U samo devet mjeseci, portal se potvrdio kao najbolje mjesto za pronalaženje informacija o zdravom načinu života. Dodijeljena mu je nagrada Vidi Web Top 100 za najbolji hrvatski portal u kategoriji Sport, zdravlje, prehrana čime je dobio i potvrdu ljudi iz struke. No ono što je najvažnije, portal ima podršku više od 100.000 korisnika svaki mjesec, kao i 30.000 registriranih korisnika. Njihovu vjernost Zdrava Krava nagrađuje tjednim nagradnim igrama i drugim pogodnostima te se nastavlja razvijati kako bi zadovoljila interese modernih, urbanih i samosvjesnih ljudi koji brinu o svojem zdravlju, ljepoti i okolišu.

• da je izumljeno računalo koje nepogrešivo pobjeđuje u kvizu? IBM je konstruirao računalo naziva Watson koje sintetiziranim glasom odgovara u kvizu. Watson je testiran u internom natjecanju popularnog američkog kviza Jeopardy čija je specifičnost da se natjecateljima daju odgovori na koje trebaju postaviti pitanja. Zbog asocijacija, igre riječima, metafora, razumijevanja pitanja i sastavljanja odgovora u obliku pitanja, radi se o zahtjevnoj jezičnoj operaciji za koju se mislilo da je računalo ne može „razumjeti“. U svrhu testiranja Watsona sve je bilo organizirano kao za „pravi“ kviz – voditelj je postavljao pitanja, a natjecatelji su odgovarali. Watson informacije crpi iz svoje baze podataka i nije spojeno na internet, a raspolaže količinom podataka kakvu niti jedan ljudski um ne može zapamtiti. Računalo je u kvizu pobijedilo ljudske natjecatelje. Najzahtjevniji zadatak ovoga projekta nije velika količina podataka kojom računalo raspolaže, već jezične relacije između riječi. Smatra se da je Watsonova prednost u kvizu to što ne poznaje emocije pa jednako odgovara na pitanja za 200 i pitanja za 2000 dolara. Znanstvenici IBM-ova tima i dalje rade na usavršavanju ovoga superračunala. 45


da postoji PMS dijeta? Uz sve dijete kakve već postoje na svijetu, eto i PMS dijete. Ova dijeta savjetuje, a toga se strogo treba držati jer – dijeta je dijeta – da tijekom tjedan dana prije menstruacije, u popularnom periodu nazvanom PMS, popijete jednu čašu vina uz večeru. Jeste li čule za jednostavniju i ukusniju dijetu? The Study of Women's Health Across the Nation objavili su rezultat istraživanja kako namirnicama smanjiti simptome PMS-a. Njihovim istraživanjem došlo se do zaključka da se u vremenu predmenstrualnog sindroma jednom čašom vina dnevno mogu značajno smanjiti simptomi koji mnogim ženama (ali i onima u njihovoj blizini) otežavaju te dane u mjesecu. Jedna čaša vina uz večeru tjedan dana prije menstruacije smanjit će napetost, kako fizičku, tako i psihičku, smanjit će glavobolju i natečenost trbuha i grudi, a svakako poboljšati i raspoloženje. I što drugo reći – nego, uzdravlje!

• da je prvoga lipnja počelo natjecanje za 3000 dolara za one koji pročitaju knjigu Universes? Autor knjige Universes je Peter Riley koji je ponudio nagradu od tri tisuće dolara svima koji pročitaju njegovu knjigu i odgovore na pitanja vezana uz knjigu. Riley je na tu ideju došao zato što mu nitko nije htio objaviti SF roman naziva Universes te je odlučio knjigu objaviti na webu i nagraditi svakoga tko je pročita. Objašnjenje šezdesetpetogodišnjeg autora je bilo da je jednostavno knjigu htio objaviti prije nego što umre, a današnja izdavačka djelatnost je okrenuta kultu mladosti pa objavljuju samo mlade autore tako da jedan šezdesetpetogodišnjak u toj utrci nikada ne bi mogao biti pobjednik. Ako vas je ovaj članak zainteresirao, knjigu možete besplatno skinuti na stranici www.universes.ca.

• da čovjek može zaraziti psa zijevanjem? Imate li psa, sigurno ste nekad vidjeli onaj veliki pseći zijev. Tada bi ponosni vlasnici pasa češnuli svog psa s mišlju kako se i onako cijele dane izležava, a ipak sada lijeno zijeva. E, pa nije to baš niotkuda! Ako vaš pas često zijeva, znanstvenici su dokazali da ste tome zapravo pridonijeli vi. Kako? Zijevanjem. Zijeva li vaš pas često, bit će da to i vi često činite. Kada pas vidi čo-

46

vjeka kako zijeva, i on učini isto. Ljudi zijevaju kada se probude, kada su umorni ili pod stresom, a psi to čine iz istih razloga. Pas pod stresom? Što bi mu se to stresno moglo dogoditi da počne zijevati? Veterinari su primijetili da psi počnu zijevati kada čekaju na pregled. Usprkos zanimljivih činjenica do kojih se došlo istraživanjem zijevanja, ipak je ova fiziološka potreba nedovoljno jasna i samim znanstvenicima te još uvijek daje mjesta proučavanjima.

da (ma, sigurno već znate) imamo novi portal, moderniji pristup, dinamičnu mijenu rubrika i članaka i svoje blogove? Lifestyle, Trend, Biz, Kuharica, Feljton dizajn, Kulturodrom, MusicBox, ForumZoom (...) za svakoga ponešto. Teklic. hr je urban, moderan, zanimljiv, koristan, dinamičan, opušten, uniseks te svakako vaš izvor zanimljivih informacija. Da cijenimo dobru literaturu, dokazali smo. Čitatelje svaki tjedan nagrađujemo uzbudljivim, intrigantnim, mozaičnim naslovima Naklade Ljevak u sklopu Libarnice. Nove knjige čekaju upravo Vas. Teklić online dobio je i novu prijateljicu Zdravu kravu, a njen portal www.zdravakrava.hr najbolje je mjesto za pronalaženje informacija o zdravom načinu života. Držeći se one točne da sve uvijek može biti i bolje, pozivamo vas da odvojite malo vremena za ispunjavanje ankete, te nam kažete što mislite o portalu. Vaš trud ćemo nagraditi, i omogućiti vam da odete na koncerte makedonskog pionira elektronske glazbe Kirila Džajkovskog i poznate hrvatske rock grupe Parni valjak. Pronađite anketu na www.teklic.hr i saznajte koje vas još nagrade očekuju. P. S. Pratite nas na facebooku i na twitteru! Budi frend!


kako potrošiti bogatstvo

Ljeto nam donosi lijepo vrijeme i sunce, a sunce nam donosi opekline i rak kože... ne, samo malo. Nismo to htjeli reći. Htjeli smo reći kako sunce donosi svjetlost, a na svjetlosti razne stvari lijepo svjetlucaju. Na primjer, sjajno se vidi nakit pa je sezona upravo odlična za ogrlice, narukvice i prstenje. A kad smo kod prstenja, ako mislimo ozbiljno, onda mislimo na prstenje s dijamantom. Jedino pored čega dijamantni prsten može izgledati loše je... pa, drugi dijamantni prsten. Konkretno, ovaj dijamantni prsten:

Nema više potrebe vaditi zube, dovoljno je malo brušenja i mogu se postaviti navlake. Ne preko jednog, nego preko cijelog niza zubi. A naravno, materijale možete birati razne, iako će se vaš osmijeh najbolje sjajiti ako izaberete dijamante iz ponude repera, DJ-a i draguljara Paula Walla. Navlake koje se mogu naručiti putem njegove stranice kreću se od sasvim jeftinih (pedesetak dolara) do onih impresivnijih poput takozvane "American Flag", koja se prodaje za deset tisuća dolara.

Chopardov prsten

Čovjek koji hoda I

Chopardov prsten s plavim dijamantom sastoji se, kako mu i ime govori, od centralno smještenog plavog dijamanta od devet karata. Kako to nije bilo dosta, dodana su mu još i dijamantna "ramena". Sam prsten je od 18 karatnog bijelog zlata, naravno optočenog dijamantima, što drugo. Prije tri godine ovaj je prsten prodan kolekcionaru za šesnaest milijuna i dvjesto šezdeset tisuća dolara, ali glasnogovornik Choparda tvrdi da mu je od onda vrijednost porasla te bi danas vrijedio preko osamnaest i pol milijuna dolara. Nije loše za nositi oko prsta.

Pored dijamanata koji sjaje s prstena i iz usne šupljine, bronca kao materijal izgleda nekako skromno i siromašno. Ipak, želite li svoje interijere urediti s puno ukusa i ostaviti dojam profinjene osobe, ponekad trebate zatomiti ljubav prema mineralima s puno karata i odabrati kakvu nenametljivu umjetninu koja će oplemeniti prostor svojom umjetničkom vrijednošću. Čovjek uhvaćen u koraku česta je tema skulptura. Primjerice i na riječkom Korzu od nedavno se može vidjeti jedna takva. Međutim, ova o kojoj mi govorimo ne nalazi se na Korzu, autor joj je Alberto Giacometti, a zove se "L’Homme qui marche I" (Čovjek koji hoda I). Skulptura je napravljena od bronce, u prirodnoj veličini, a propustili ste je kupiti u veljači kad je bila izložena na Sothesbyevoj aukciji u Londonu. Ipak, nije ju propustila kupiti Lily Safra, udovica libanonskog bankara Edmonda Safre. Ona je za skulpturu izdvojila 104,3 milijuna dolara, srušivši time razne rekorde, uključujući onaj za najskuplju umjetninu ikad prodanu na aukciji (koju je prethodno držao Picassov "Dječak s lulom"). Gospođi Safra čestitamo na dobroj kupnji, a svima vama ostalima želimo više sreće idući put.

Dekorativne navlake za zube Međutim, budimo iskreni, prstenja smo se već nagledali. I dijamantnog i ovakvog i onakvog. Zapravo, želite li nositi nakit, a ujedno zadržati određenu dozu individualnosti, nije lako pronaći adekvatan ukras. Na svu sreću, uvijek postoje neke alternative. Primjerice, želite li poznanike zabljesnuti dijamantnim sjajem, možda je vrijeme da počnete razmišljati o – dekorativnim navlakama za zube. Iako nam starije generacije mogu posvjedočiti kako je i u našim krajevima još davno postojao trend vađenja zdravih zubiju kako bi se stavili zlatni, međutim hip-hop subkultura otišla je korak dalje.

• Zoran Krušvar 47


pišem...

Ljubavna priča broj dvadeset i pet Gospođica nije baš svoju diplomu iz psihologije nalijepila na čelo, ali je pustila da joj nametljivo viri iz svakog džepa na jako-poslovnom-a-ipaktako-šik kompletu. Profesionalno dotjeranim noktom kažiprsta namjestila je skupe, tanke naočale (Lidija se pitala jesu li uopće dioptrijske ili samo šminka) i uz prepotentan osmijeh ponovila okupljenima: "Dakle, svi znate pravila. Imate pet minuta da predstavite sebe i da saznate ono najbitnije o vašem partneru. Ja mjerim vrijeme i nakon pet minuta dat ću zvučni signal. Kad čujete signal, ustajete i mijenjate partnere. Nakon što razgovarate sa svih šest partnera, na ovom obrascu koji ste svi dobili, označit ćete s kojim od njih biste se željeli ponovo sresti. Ukoliko postoji poklapanje, dakle, ako su iste osobe označile vas, razmijenit ćemo vaše kontakte elektronskom poštom. Je li sve jasno?" Nitko nije odgovorio. "Ima li kakvih pitanja?" Lidija se pitala što joj je ovo trebalo. Prvi muškarac koji je sjeo ispred nje bio je debeo, bez kose i barem deset godina stariji od onog što je smatrala svojom gornjom granicom. Zamuckivao je i znojio se dok je govorio o svoja dva propala braka, karijeri kojoj se posvetio i ljubavi koja mu nedostaje. Pričao je o tome svih pet minuta, Lidija nije stigla ni progovoriti o sebi. Kad je vrijeme isteklo i začuo se signal, rekao je: "Hvala." Ovo mu je bilo jeftinije i kraće od terapije. Lagano ga je prekrižila. Drugi je sjeo pred Lidiju, rekao: "Zdravo, ja sam Marko", ali čitavo vrijeme je namršteno gledao u stranu, prema ženi s kojom je maločas razgovarao. "Halo, ovdje sam", Lidija mu je mahnula preko stola. "A... ma... da, sori..." petljao je, gledajući i dalje u prethodnu partnericu, koja je sada razgovarala s nekim tipom nježne građe i vrlo neobične kose.

48

"Već si se zaljubio u nju i to je to?" uzdahnula je Lidija. "Ma, ne... nije to... nego... pogledaj kurvu kako mu se smješka, a pred pet minuta se tako smješkala meni!" Lidija je zakolutala očima i prekrižila ga na popisu. Treći tip bio je visok i naočit. Imao je pravilne crte lice, tijelo mu je djelovalo kao da se aktivno bavi nekim sportom... ali košulju je vjerojatno ukrao iz nekog muzeja, jer je imala pufaste rukave i ukrasnu čipku sprijeda. Na glavi je nosio gusarsku maramu, a na ramenu mu je sjedila papiga. Živa, šarena papiga. "Zdravo. Ja sam Antonio", rekao je i pružio ruku. "Lidija, drago mi je", pružila je i ona ruku, na što ju je on primio i galantno poljubio. A što sam ni očekivala, pomislila je Lidija, a papiga je zakreštala: "Tekstovi! Tekstovi!" "Ispričavam se", rekao je Antonio. "Ovo je papiga Emira. Dobio sam je od pokojnog strica koji je bio urednik u jednom časopisu. Papiga je praktički živjela u redakciji." "Aha... ovaj... govori li još štogod?" "Ne, samo to. Pokušao sam je naučiti neke, onako, mornarske rečenice, ali nisam uspio." "Vi ste pomorac?" "Naravno. Zar se ne vidi?" "Tekstovi! Tekstovi! Tekstovi!" Lidija je na trenutak čak i razmišljala, ali se onda sjetila da je alergična na perje, a i nije joj se svidjela ideja veze s pomorcem. Odavno je prerasla "sve bi seke ljubile mornare" fazu. Četvrti je bio mladić krhke građe, s čudnom kosom. Lidiji se činilo kao


da mu se frizura giba nekako neovisno o glavi. "Ja sam Marin", rekao je, dubokim i mekanim glasom. "Radim kao webdizajner, ali nisam gik, volim izlaziti, volim šetnje i prirodu. Vrlo sam otvoren u intimnom smislu." "Drago mi je, Lidija. Nedavno diplomirala, radim kao komercijalist... Oprosti Marine, ali ta tvoja kosa mi je jako neobična... Je li to možda... perika?" "Ma... ne... to ti se samo čini..." pocrvenio je kao svjetlo iz optičkog miša, a frizura mu se opet pomaknula. Lidiji se učinilo da mu se i glas promijenio, postavši viši. "Ma daj, čekaj... nemoj me zezati. Gle, pa viri ti pramen druge boje od ispod!" Crvenilo je postalo još izraženije, a Marin se počeo nervozno tresti i osvrtati: "Daj... tiše!" prošištao je. "Okej, dobro... bit ću tiha", šapnula je Lidija, "ali zašto nosiš periku?" "Ja... ja sam zapravo Marina", šapnula je osoba pod perikom. "Oh... pa... okej, ali ja tražim dečka. A mislim i da nije pošteno prema drugima... mislim, maskirati se." "Kad ne organiziraju ovakva brzinska upoznavanja za gay osobe! Inače, da te upozorim, mislim da je onaj s brkovima seksistički luđak, prije mi je pričao nešto o tome kako su žene dobre samo za kuhinju, djecu i krevet." "Hvala, nisam ga još imala." "Dobro, pazi se. Reci, misliš li da bi neka od žena ovdje mogla biti biseksualno radoznala?" "Ovaj... zapravo ih ne poznajem i prije početka nismo baš o tome pričale." "Ah. Šteta." Signal se oglasio i partneri su se zamijenili. Lidiji je došao spomenuti gospodin s brkovima. "Dobar dan. Ja sam Andrija. Liječnik sam", popravio je revere svog decentnog sakoa. "Lidija, drago mi je. Ja sam komercijalistica." "Ah. Radite u trgovini." "Pa... mislim, trgujem. Ali ne u maloprodaji, nego prodajem usluge tvrtke poslovnim partnerima." "Da, to je isto dobar posao za žene, treba puno pričati da se nekome uvali proizvod." Lidija je podigla obrvu. "Ja ništa ne uvaljujem. I ne pričam puno, nego pametno." "No dobro, prodavačica ste, nije tu baš ni neka pamet potrebna..." osmjehnuo se. Lidija ga je službeno mrzila. Upitala je: "Oprostite, što vi uopće radite ovdje?" "Pa tražim ženu, jasno. S kojom ću se vjenčati, naravno. Osnovati obitelj." "I kakva bi, po vama, bila idealna profesija za tu vašu ženu?" "Kakva profesija, za nju je da bude kućanica i brine se za djecu. Ja zarađujem dovoljno novaca, ali nećemo valjda pored zdrave žene uzimati dadilje i pomoćnice. To je sramota." Papir se razderao od križanja njegovog imena na obrascu. Šesti i posljednji koji je došao pred Lidiju djelovao je živahno, energično i nasmijano.

"Dobar dan, ja sam Alen." "Lidija." "Imam trideset godina, radim kao voditelj smjene u jednoj trgovini obuće. Prijatelji me zovu Al Bundy", nasmijao se. Lidija mu je dala mentalni plus zbog smisla za humor. "Ja isto radim u prodaji, kao komercijalistica u jednoj firmi. Nadam se da u ostalim stvarima nisi kao Al Bundy?" našalila se i ona. "Ne, nisam. Za početak, nisam oženjen", nasmijali su se oboje. "A ne vire mi ni dlake iz nosa i ušiju. I još jedna bitna razlika, ja volim svoj posao." "Aha. Voliš trgovanje?" "Trgovanje više-manje, super mi je to čime se bavim jer volim cipele. Mislim, ženske cipele." "Ozbiljno?" "Da, evo recimo, vidim da ti nosiš broj trideset i osam. Imamo neke jako lijepe cipele u toj veličini, rado bih ti ih pokazao. Mislim da baš znam jedan model koji bi ti super stajao." "Ovaj... dobro. Kakav je to model?" "Crne, lakirane, na špic. Štikla od dvanaest centimetara. Vrlo decentne. Koža je mekana, djeluju jako udobno. I lijepo mirišu", srdačno se nasmiješio. "Oprosti, jesi li ti možda fetišist?" "Naravno. Zar ti to smeta?" "Pa ne znam... čudna mi je ta ideja da netko nešto petlja oko mojih cipela..." "Da, znam da se treba malo naviknuti na to, ali gledaj, ima to brojne prednosti – kad bi živjela sa mnom, ja bih se stalno brinuo o tvojoj obući i održavao je, a imala bi i popust u dućanu. I bez brige, mogu se kontrolirati, nikad ne ližem cipele od gamoša da ih ne oštetim..." Signal ga je prekinuo, a Lidija je pomislila kako traži muškarca koji će voljeti nju, a ne njene cipele i prekrižila ga. Razočarana je predala obrazac i otišla kući, razmišljajući o tome kako je bacila i vrijeme i novac na ovo. Drugog dana dočekao ju je e-mail u kojem je pisalo da je nađeno poklapanje i da je njen kontakt proslijeđen odabranom partneru. Naravno, odmah je zgrabila telefon i nazvala mladu psihologinju: "Kako to mislite poklapanje? Pa nikoga nisam odabrala!" "Ali... kako ne? Pogledali smo vaš obrazac i svi su prekriženi osim jednog. Tog ste, dakle, odabrali. I on je, također, odabrao vas." "Pa tko je taj?" "Poslali smo vam podatke u privitku, niste pogledali?" "Ovaj... ne, odmah sam nazvala..." zgrabila je miš i potražila privitak, kliknula, otvorila i nasmijala se. Zahvalila se psihologinji i prekinula vezu. Ne, nije našla muškarca. Poklapanje je bilo s prerušenom lezbijkom Marinom koju je zaboravila prekrižiti. Naravno, Marina je nazvala. Lidija joj je objasnila zabunu. Onda su se nasmijale. Onda su otišle na kavu.

• David Šnajder 49


horoskop OVAN Mala je pomoć bolja od hrpe sažalijevanja. (bretonska poslovica) Ona: Kojiput pretjerujete s navikom da prigovarate. Čak i kada prigovarate sa simpatičnim smiješkom, zbunjujete sugovornike jer ne znaju do kuda vas mogu shvaćati ozbiljno. Ključna riječ: druženje. On: Savjestan. U vama se javila iznenadna želja za znanjem, za učenjem, za popunjavanjem praznina - improvizacija nije uvijek u životu rješenje. Čak će i u ljubavi jedan briljantan razgovor biti motivirajuć.

RAK Genij bez obrazovanja je kao srebro u rudniku. (Benjamin Franklin) Ona: Mogući su trenuci sumnje. Ne predajte se negativnim mislima. Nastavite kopati i iznositi blago koje se nalazi u vama. Vaša je intuicija točna, to ćete i dokazati. Ključna riječ: žuto - isijava toplinu, kao zlato i sunce. On: Povjerljiv. Odlična je ideja da ove godine slavite rođendan. Pripremite pravu zabavu s vama dragim prijateljima ili se posvetite isključivo susretu sa ženom koju volite: važno je da ta večer bude događaj koji označava jedan novi početak.

VAGA Posao je sklonište onih koji nemaju pametnijeg posla. (Oscar Wilde) Ona: Imali ili ne imali zaposlenje, ne pridajte preveliku važnost profesionalnim očekivanjima. Posvetite se osjećajima, ali s taktom i umjerenošću. Ovdje i sada, prava stvar u pravo vrijeme. Ključna riječ: oblak - veo zbunjenosti. On: Nezavisan. Nemate potrebu za ičijom dozvolom. Djelujte samostalno i iznenadit ćete se na koliko ćete potpore i povjerenja naići. Možda se i suradnik pridruži vašem pothvatu.

JARAC Kad se paukove mreže spoje, mogu uhvatiti čak i lava. (etiopska poslovica) Ona: Osjetljiv trenutak u vašem profesionalnom životu. Situacija je komplicirana i nezamislivo je pokušati riješiti je sam, drugi vam mogu pomoći. Ključna riječ: suosjećanje. On: Trudite se, ili mislite da se trudite, ali zbog ljetne fjake osjećate se prazno. Došlo je vrijeme da shvatite što vas muči. Izbjegavajući glumatanje možete bolje iskoristiti svoje vrijeme.

50

BIK Ljudi uvijek obožavaju ono što ne razumiju. (Eleanor Roosevelt) Ona: Uz potporu Venere i Marsa od polovice srpnja šarmirat ćete svoju okolinu. Želite li biti stvarno charming? Spojite se s dubokom i misterioznom stranom svojega karaktera, onom ispunjenom intuicijom. Ključna riječ: velikodušnost. On: Pozitivan. Produktivnost i dobra volja obilježavaju vaše dane. Ali, egzistencija nije beskrajna jednobojna ravnica, naučite cijeniti reljefe koji daju boju i pokret životu.

LAV Najtuplja žena može upravljati pametnim muškarcem, ali potrebna je jako pametna žena da upravlja tupim muškarcem. (R. Kipling) Ona: S Merkurom u vašem znaku ovo je mjesec lukavstva. Ali, je li vam stvarno potrebno? Ključna riječ: znanje - u ljubavi je to zajedništvo intelekta i osjećaja. On: Velikodušan. Prijatelji i prijateljice traže vašu potporu, ali se vi ne znate uskladiti s tuđim očekivanjima. Naučite slušati prije nego što intervenirate, tako ćete izbjeći nesmotrenosti. Komunicirajte bolje i probajte biti duhoviti.

ŠKORPION Jezik ima okultne moći, poput mjeseca nad plimom. (Rita Brown) Ona: Verbalna zrelost potrebna je da se nosite sa strahovima i osjećajima vama bliskih osoba. Ton i sadržaj vaših riječi su ključni. Ključna riječ: drhtati - ne od hladnoće ili straha, nego snažnih osjećaja. On: Neranjiv. Ako doista volite tu ženu, prihvatite činjenicu da je toliko komplicirana. Možda ste je upravo zato izabrali. Duše su vam zadihane, a u nadolazećim trenucima postići ćete tišinu.

VODENJAK Muškarci tvrde da su potpuno sposobni riješiti se žene, ali mrze kad ih ona napusti. (H. Balzac) Ona: Mogli biste naići na određene probleme u vezi, čak i s prijetnjom raskida. Situacije je dosta nejasna, pogotovo za partnere koji se ne daju uhvatiti ni pustiti. Ključna riječ: svijećnjak – simbolika svjetlosti. On: Filozof. Tješite se da se u kaosu nalazi matematička jasnoća? U redu, ali nemojte živjeti u iluziji: nastat će novi svijet, no ne odmah.

BLIZANCI Ne opstaje najsnažnija vrsta, nego ona koja je najprilagodljivija. (Charles Darwin) Ona: Mars koji se inati stvara poteškoće. Najbolje je pridržavati se survival moda, ionako je odmor pred vratima, a kojiput je odgoda najbolja stvar. Ključna riječ: rep razjasnite stvari s onima koji se trude da ne napredujete. On: Zamišljen. Nestrpljivost je vaša dobro poznata osobina. Greške često radite zbog žurbe. Naučite razmišljati prije nego što djelujete. Neće vam je nedostajati.

DJEVICA Teret povjeren jednom konju proporcionalan je njegovoj snazi. (Talmud) Ona: Tko se oslanja na vas, oslanja se na snažnu i stabilnu osobu. Želite li smanjiti teret, pokažite drugima manjak energije. Mars je prijatelj, pokažite da možete. Polovicom mjeseca dolazi Venera i vaši će zavodnički talenti postati neodoljivi. Ključna riječ: mirnoća - majka svih relaksacija. On: Borben. Pazite da ne pretjerate s megalomanijom. Osjećate potrebu za sukobljavanjem, ali vam nedostaje fizičke kondicije.

STRIJELAC Tri najteže stvari su: zadržati tajnu, zaboraviti kad vam netko učini nažao, dobro iskoristiti vrijeme za razonodu. (H. Spartanski) Ona: Srpanj je naporan mjesec. Što vam je najteže? Prepoznajte i prevladajte prazninu. Ključna riječ: kamenovanje. Ako netko želi baciti kamen prvi, spriječite ga. Nitko nije bez grijeha. On: Oprezan. Tražite li odgovore, to je dobro, no doprinosi i sumnji. Ne očekujte da ono bitno dođe bučno i na velika vrata. Doći će šapatom.

RIBE Zato što vjetar sad puše, što struje nose, nevrijeme se diglo i sve je u opasnosti. (William Shakespeare) Ona: Upravo ste izašli iz prave ciklone? Sada možete ploviti i plutati s iskusnim okom. U velikim turbulencijama sigurno ne nedostaje uzbuđenja i poetike. Ključna riječ: oko. On: Tjeskoban. S ljetom se vraća sezona koktela i sezona potrage za užicima. Saznati to oslobađajuće je iskustvo. Jednom kad prepoznate prirodu svojih mana, bit ćete korak do rješenja.


i sec e j 12 m S o 8,9% d R e m j NE ato I iran m t D i a % d k re ija m o 25 k c o d o n k e n nj A anje mat laća m a p s k o s a čn ta s • Be arti a k r i o 60 insk v o t • Do o za g i t s u Pop

Ugradbeni ormari i klizne stjene po vašoj mjeri Pitajte prijatelje ili provjerite na www.eduro.hr POSLOVNICA RIJEKA Strossmayerova 13b (100 m iznad Hotela Neboder) tel. 051 377 317, 377 318 - fax. 377 319 e-mail: rijeka@eduro.hr

POSLOVNICA PULA Labinska 2/c 1 kat tel. 052 517 775 fax. 052 517 776 e-mail: pula@eduro.hr

(Sedam godina garancije. Kvaliteta za cijeli život)


52

Teklic 144  

Magazin za ispunjen zivot.

Read more
Read more
Similar to
Popular now
Just for you