SJENA JEDNOG TAIBA

Oko jedne vatre petnaestak ljudi se krvilo sabljama. Ženskadija su vriskala i zvala ga. Tad mu je bilo najteže, čuo je za sobom dozivanje: "Salihaga Salihaga hajde s nama mani se hodže. Hajde nama i on je s nama bio i šerbe ispijao!" Uhvati ga strah. Činilo mu se da do iduće vatre bješe mnogo više. Čuo je i korake za sobom ali se ne smjede osvrnuti. Kod iduće vatre još gore. Nasrtali su na njega, htjeli ga probosti ali taman kad je pomislio da je gotovo stajali bi.

Nešto im nije dalo da mu priđu, ni oni ni njihova koplja. To ga okuraži i on oko dva sahata po ponoći stiže na Krstac do svatovskih stećaka. Tu su se nekada sreli svatovi i svi izginuli. Trebao je čekati kod najvećeg stećka gdje su pokopani mladenci iz obojih svatova.

Nasloni se na stećak i počne gledati kroz mrak. Prvo je čuo muziku.

Trube i bubnjeve, zatim oču i topot konjskih kopita. Nešto je dolazilo sve bliže. Srce mu se stezalo od straha a krv udarila u lice. Samo ga je hodžina opaska da ne smije odustati držala na mjestu. Baš kad je osjećao da je ono gotovo prišlo granu mjesec otkrivajući pred njim nevjerovatan prizor. Čitave Bare ispod Krsca bjehoše prekrivene konjanicima. Dokle god se moglo nazrijeti bješe samo konjanik.

Konji gizdavo okićeni, konjanici pravi gorostasi. Za njima se u daljini ukazaše pješaci.

Bezbroj crnih tačaka. Na čelu je jahao div od oko dva i po metra kakvog Salihaga ni dotad ni otad ne vidje u svom životu. Za pasom gola sablja i buzdovan veličine ljudske glave niz bedro. Zaustavi konja ispred njega i nazva selam. Salihaga ne može da odgovori na što se onaj nasmija i reče:"Otkad nam to hodža šalje nijeme?"

"Jesi li donio poruku?"

Salihaga zavuče ruku u njedra i izvadi ćage predavši mu ga. Div ga poljubi i pritisnu na čelo zatim predade čovjeku koji je dojahao iz kolone koja je sve to gledala bez zanimanja. Ovaj ponovi divovu počast i otvori. Počeo je čitati. "Zato što je napao nevina insana koji mu ništa nije radio Turkez Bakeri iz Anadolije se osuđuje na smrt vješanjem. Izvršiti odmah po prijemu i pred očima mog izaslanika!"

Div se okrenu i zapita za nekog, očito za spomenutog u osudi. Jedan pješak se probi kroz konjanike i izvijesti da još nije stigao. Posla dvojicu konjanika po njega. Salihaga se uplaši brzine kojom oni nestadoše. Što bi trepnuo odoše i vratiše se noseći ili bolje reći 115