Savrseni covejk

predstavlja srecću. Ova vrsta smrti je dobrodošla jedino odabranim za koje smrt nije ništa drugo nego promjena stanovanja, ili kao što Imam Husejn kaţe: “To je prelaz preko mosta da bi se dostiglo mjesto koje je nepojmljivo.”

Priča se da je na usnama Imama Husejna, mir s njime, kada su mu odrubili glavu, ostao osmijeh.

Ovakvi ljudi imaju, kako veliku moć privlačenja, tako i odbijanja. Oni imaju vrlo odane prijatelje, ali i zle neprijatelje koji se svjesno suprotstavljaju onome što je ispravo. Plemeniti Imami Islama bili su savršeni ljudi i predstavljali su model za društvo u kojem su ţivjeli.

Prema tome, čovjek je jedino biće koje moţe razdvojiti sopstveno ja od sebe lično, dok, kamenje, biljke i ostala ţiva bića nisu sposobna da otklone od sebe kvalitete koji su im dati pri stvaranju. Ali čovjek treba steći svoju čovječnost koja nema nikakve veze sa njegovim biološkim aspektima. Kao što Sa`di o tome kaţe: Čovjekovo tijelo je oplemenjeno njegovom dušom I ovaj fini dio nije znak čovječnosti.

To što je čovjek roĎen kao ljudsko biće ne čini ga čovječnim. On ima mogućnost da bude human na isti način, kao što ima mogućnost da bude učen. Ova čovječnost nam ne moţe biti pokazana od strane biologa ili ljekara. To je nešto što ne mogu poreći čak i najmaterijalističkije škole mišljenja, a ipak nema materijalnih mjerila za to.

Mi počinjemo ovo razmatranje analizom škole intelekta. Shodno starim filozofima, suština čovjeka je njegov intelekt. Kao što čovjekovo tijelo nije dio njegove ličnosti, njegove duhovne i psihološke osobenosti takoĎer nisu dio njegove stvarne ličnosti. Jedino njegova moć mišljenja jeste mjera te ličnosti. Ono što on vidi nije ništa drugo nego oruĎe i sredstvo za njegovu misao, takve su njegove ţelje. Savršen čovjek je onaj koji je dostigao savršenstvo u razmišljanju i shvatio svijet postojanja takav kakav je. Shodno njegovoj školi intelekt je sposoban da raspoznaje realnost svijeta i moţe poput ogledala istinski odraziti tu realnost u sebi.

Islamski filozofi koji prihvataju ovo stanovište vjeruju da je ovo upravo ono što islamska vjera koja je objavljena u Kur´anu, znači. Za njih to znači razumijevanje univerzuma, njegovog porijekla i razvoja, njegovog sistema, smjera njegovog povratka, vjerovanja u Boga i meleke kao nivoa postojanja, vjera u svijet kao stvorenu stvar, vjera u ideju da Bog nije prepustio svijet samom sebi, nego ga vodi preko vjerovjesnika, te vjera u činjenicu da je sve došlo od Boga i da se vraća njemu, zapravo proţivljenje. Ovi filozofi smatraju da je filozofsko rasuĎivanje i opće rasuĎivanje, a da je naučno predstavlja djelimično rasuĎivanje. Škole koje su se suprotstavile intelektualnoj školi su iluminacionisti ili platonski filozofi, te gnostici i škola ljubavi, kao i škola tradicije i povijesti. U savremenom dobu i u posljednja četiri stoljeća škola senzualnog podigla se protiv škole intelekta, i ona tvrdi da je intelekt u sluţbi čula i da moţe samo koristiti proizvode ovih čula, poput tvornice koja preraĎuje sirovine u izvjesne supstance ili predmete. Ipak, intelektualna škola zadrţava svoj stav naspram raznih napada.

Razmotrimo školu intelekta sa stanovišta Islama. Prva tačka je nepobitnost i autentičnost intelektualnog razumijevanja. Mnoge škole poriču ovu nepobitnost u pogledu intelekta.

MeĎutim, u islamskim izvorima mi nailazimo na izuzetnu podršku intelektu koja se ne moţe zapaziti ni u jednoj drugoj religiji. Ako uporedite Islam sa hrišćanstvom vidjet ćete da hrišćanstvo ne daje intelektu pravo da se miješa u pitanja vezana za vjeru, a duţnost svakog vjerskog sluţbenika je da provjeri svako mišljenje i zaključak o pitanjima vjere.

Nasuprot tome Islam zastupa mišljenje da ništa, sem intelekta, nema prava da se miješa u vjeru. Na primjer kada vas pitaju kako ste došli do toga da vjerujete u prvo načelo, a koje znači monoteizam, vaš odgovor mora jedino biti taj da se to dogodilo preko intelekta. Ako se 22