jedinstvenoj ulozi, s historijiske tačke gladišta, uprkos činjenici da u historiji čovječanstvo nikada nije bilo slične, zašto ne bismo, također, prihvatili produženi životni vijek koji je uvijek jedinstven u našim svakodnevnim životima. Pitam se da li je to slučajnost da je samo dvojici ljudi dat zadatak čišćenja ljudske civilizacije od iskvarenosti, a zatim njene ponovne izgradnje, što znači da im je dat život mnogo duži od našeg, običnog. Prvi od njih je Nuh koji je svoju ulogu odigrao u prošlosti čovječanstva. U Kur'anu je rečeno da je on živio među ljudima devet stotina i pedeset godina. Njegova uloga je bila da nanovo izgradi svijet nakon Velikog potopa. Drugi je Mehdi koji će svoju ulogu odigrati u budućnosti, a koji među ljudima živi već više od hiljadu godina. On će nanovo izgraditi svijet na određeni dan. Zašto bismo, onda, prihvatili Nuha koji je živio najmanje hiljadu godina, a odbacili Mehdija?
Čudo i dug život Do sada smo vidjeli da je produženje života naučno moguće. Ali, hajde da pretpostavimo da nije, da je proces starenja i oronulosti prilično krut, da ni sada, ni u budućnosti, ne može prevazići svoj sopstveni položaj. Šta to znači? To znači da je produženje ljudskog života, 17