Služio je kao Saddamov sin Latif Yahia (dolje lijevo) proživio je užasne godine služeći kao dvojnik Saddamova sina ubojice, Udaya (gore lijevo). To nije bio njegov izbor. Yahia i Uday bili su školski prijatelji te su još od najranije dobi bili vrlo slični. Kada je poslije Uday zamolio Yahiu da mu bude dvojnik, on ga je odbio. Nakon toga bio je zarobljen i smješten u malu zatvorsku prostoriju za mučenje te su zaprijetili da će nauditi njegovoj obitelji ako ne pristane. Da bi udovoljio Udayevu prohtjevu, Yahia se morao podvrgnuti plastičnoj i zubarskoj operaciji. Njegova uloga bila je da umjesto Udaya prisustvuje svečanostima i sastancima, da služi vojsku umjesto Udaya tijekom iransko-iračkog sukoba te da podiže borbeni moral u jedinicama tijekom iračkog napada na Kuvajt. Bio je to zadatak prepun rizika. Uday je zloupotrijebio položaj sramotnim bezakonjem koje je podrazumijevalo iznuđivanje, mučenja, silovanja i ubojstva. Pritom je stvorio bezbroj neprijatelja, zbog čega je bio pod neprestanom prijetnjom atentata. To je, naravno, značilo da je Yahia u neprestanom strahu za svoj život, tim više zato što je preživio nekoliko pokušaja atentata. Yahia je pobjegao iz Iraka 1992. godine, a 1998. godine objavio je autobiografiju pod nazivom “Bio sam Saddamov sin”.
dvojnici razlikovali od pravoga Saddama: “Opći izgled lica bio je nekako suptilno drugačiji. Njihove oči nisu bile tako prodorne kao Saddamove, koje su bile čvrste kao kamen, boje opsidijana. Crte lica bile su im malo nježnije i malo su više odavale sklonost uživanju.” Vojna uniforma, oblik brkova, koji su postali Saddamov zaštitni znak, i sunčane naočale bilo je sve što je trebalo da se prikriju eventualni nedostaci. OPASNOSTI DVOJNIŠTVA Biti slika i prilika javne osobe češće je prokletstvo nego blagoslov. Sovjetski vođa Josif Staljin bio je toliko zadovoljan glumom Mihaila Gelovanija, sudruga iz Gruzije koji ga je glumio u propagandnim filmovima tijekom tridesetih i četrdesetih godina 20. stoljeća, da je za njega zahtijevao ekskluzivna prava. Ni jednom drugom
glumcu nije dopušteno da glumi Staljina, a Gelovaniju je to bila jedina uloga koju je smio glumiti. Njegova glumačka karijera bila je oteta. U svemu tome i taština je odigrala veliku ulogu: Gelovani je bio veći i ljepši od Staljina, pa je Staljin bio presretan što Gelovanijev lik promiče kult njegove osobnosti. Gelovanija nisu prisiljavali da živi život kao Staljin, za razliku od ostalih dvojnika. Feliks Dadajev, bivši cirkusant, tvrdio je da je bio jedan od četiriju dvojnika koji su služili kao mamci umjesto Staljina. Njihova uloga bila je pojavljivanje na paradama, a služili su kao potencijalne “mete” kada je postojao rizik od atentata. Gustav Weler bio je sličan Hitleru, što je bila nevolja zbog koje je tijekom posljednjih dana Drugoga svjetskog rata izgubio život. Nacističkim vođama “zapeo je za oko” kada su ga tridesetih godina 20. stoljeća uhitili, jer
15