Skandal na dvoru
– Ali… – Oh, Grey! Na vratima kočije ukaza se neka žena i umješno se sruši u ruke svojega spasitelja. Dugački plavi uvojci, nekoliko nijansi svjetliji od divove vjetrom razbarušene, žućkasto-zlatne kose, izvuku joj se iz ukosnica. Kosa joj se u zlaćanome slapu razlije preko njegovih ruku kad je on pritisnu na prsa. – Sjajno ciljaš, Alice – očigledno nedirnut njezinim nesvjesnim stanjem, odglumi kao da će je ispustiti na blatnjavu cestu. Emma zakorači naprijed. – Gospodine, pa nećete valjda… Alice se istog časa osvijesti i rukama obujmi njegov vrat. – Da se nisi usudio, Wycliffe! Prljavo je! – To je slab argument ako me misliš nagovoriti da te i dalje nosim uokolo. Stojim u blatu, baš kao i ova tu brbljavica. – Brbljavica? – ponovi Emma mršteći se. Naočit ili ne, očigledno nije imao manira, a manire su, kao što je podučavala svoje učenice, bile ono po čemu se prvo prepoznaje gospodina. Još jedna žena pojavi se na vratima kočije. – Oh, pusti ga, Alice i daj nama drugima priliku. – Ja ću te spasiti, Sylvia – izjavi blatnjavi gospodin, klipsajući natrag prema kočiji i podižući ruke. – Nakon što si se okupao u blatu? Nemoj biti smiješan, Charlese. Grey, bi li bio toliko ljubazan? Emma im poželi reći da bi, kada bi se pomaknuli do ruba ceste, otkrili kako je zemlja ondje mnogo suša, no kako su bili plemići, a činilo se da plemići uživaju u takvim budalaštinama, ona samo prekriži ruke i nastavi gledati. Brbljavica – ha! Učini joj se da je Grey, kako su ga žene zvale, neobičan nadimak za tako snažnoga zlatokosog muškarca. – Lav – ili nešto što zvuči podjednako opasno, bolje bi mu pristajao. On se namršti drugoj dami. – Ne mogu vas sve nositi. 9