Vijesti_3_4_2018

1.

Služenje autoriteta i posluh, 2008.

2.

Apostolsko pismo svetoga oca Franje svim posvećenim osobama u prigodi Godine posvećenoga života, 2015.

3.

Radujte se!

Okružnica posvećenim muškarcima i ženama, 2015.

4.

Istražujte Posvećenim muškarcima i ženama u hodu za Božjim znakovima, 2015.

5.

Kontemplirajte Bogu posvećenim muškarcima i ženama na tragovima Ljepote, 2015.

6.

Identitet i poslanje brata redovnika u Crkvi, 2016.

7.

Vultum Dei quaerere Apostolska konstitucija o ženskom kontemplativnom životu, 2016.

8.

Naviještajte Posvećenim muškarcima i ženama, svjedocima evanđelja među ljudima, 2017.

9.

Za novo vino nove mješine Posvećeni život nakon Drugog vatikanskog koncila i još uvijek prisutni izazovi, 2017.

10.

Ekonomija u službi karizme i poslanja Boni dispensatores multiformis gratiae Dei, 2018.

11.

Cor orans Provedbena uputa apostolske konstitucije “Vultum Dei quaerere” o ženskom kontemplativnom životu, 2018.

Zagreb • prosinac • 2018. • br. 3. i 4. (2018.) • god. XLVI

Iz naše biblioteke Dokumenti:

Drage sestre i braćo u redovništvu!

O

ve Vijesti, prve s nove adrese sjedišta Hrvatske redovničke konferencije u ulici Slavoljuba Bulvana 4 u Zagrebu, većim su dijelom posvećene 34. redovničkim danima i jubilarnoj 50. Skupštini Hrvatske redovničke konferencije.

Ovogodišnji 34. redovnički dani održani su u pet gradova: Dubrovniku, Splitu, Zagrebu, Rijeci i Srijemskoj Mitrovici.

Dani, održani na temu Zastarjele strukture i novi poticaji duha: Zrelost služenja u radosti i slobodi, oslanjaju se na dokument Kongregacije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života Za novo vino nove mješine. Sažeto o Danima možete pročitati u ovim Vijestima, a predavanja s Dana moći ćete čitati u našem časopisu Posvećeni život. Vijesti, kao i uvijek do sada, donose i prilog s Redovničkih dana u Bosni i Hercegovini.

Jubilarna 50. Skupština Hrvatske redovničke konferencije održana je u Zagrebu 17. i 18. listopada 2018. u zajedništvu s Konferencijom viših redovničkih poglavara i poglavarica Bosne i Hercegovine.

Viši redovnički poglavari i poglavarice iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine poslušali su predavanja fr. Slavka Sliškovića i fra Ratka Radišića na temu Ekonomija u službi karizme i poslanja dokumenta Kongregacije za UPŽ i DAŽ. Osim sažetaka predavanja, sažetka rada i zaključaka Skupštine, u ovim Vijestima pročitajte i Godišnje izvješće o radu predsjednice Hrvatske redovničke konferencije s. Ane Marije Antolović, ASC.

Od djelatnosti Povjerenstva Hrvatske redovničke konferencije donosimo izvješće o susretu animatora za zvanja iz (nad)biskupijskih i redovničkih zajednica, predbožićnom susretu zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića s redovnicama, pohodu domu Lobor-grad, izbornoj skupštini udruge RENATE, seminaru za medicinske sestre redovnice i adventskoj duhovnoj obnovi za redovnike i redovnice u Zagrebu.

Osim redovitih izvješća radu povjerenstava, čitajte i o sestrama koje su u 2018. godini položile doživotne zavjete, o studiju Teologije posvećenog života i drugome.

Konačno, ovaj časopis redovito donosi pregled događanja u našim redovničkim zajednicama i „redovničkim“ događanjima u nadbiskupijama i biskupijama u Hrvatskoj.

Iza nas je priprema i tiskanje „Cor orans: provedbene upute apostolske konstitucije Vultum Dei quaerere o ženskom kontemplativnom životu“, 11. dokumenta Kongregacije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života koji smo preveli, uredili i tiskali u našoj biblioteci Dokumenti.

Pred nama je nova godina s redovitim događanjima, ali i mnogim novim projektima koje smo si zadali na Skupštini.

Uredništvo

2

VIJESTI • prosinac 2018.

Rad Vijeća, povjerenstava i tajništva

foto: IKA

Animatori animatorima Susret animatora za zvanja iz (nad)biskupijskih i redovničkih zajednica Šibenik, 18. - 20. rujna 2018.

U organizaciji Vijeća za sjemeništa i duhovna zvanja Hrvatske biskupske konferencije u prostorima Katoličke osnovne škole u Šibeniku od 18. do 20. rujna 2018. održan je nacionalni susret animatora za zvanja iz (nad) biskupijskih i redovničkih zajednica.

Tema ovogodišnjeg susreta je "Animatori animatorima".

O

vom susretu, uz četrdesetak sudionika, prisustvovali su i splitskomakarski nadbiskup Marin Barišić predsjednik Vijeća HBK za sjemeništa i duhovna zvanja, domaćin šibenski biskup Tomislav Rogić uz kojeg je bio i šibenski biskup u miru Ante Ivas.

U sklopu radnog dijela izlaganja su imali fra Josip Repeša, s. Dijana Mlinarić, s. Gabrijela Hrgić i vlč. Željko Šimić.

Na samom početku susreta nazočne su pozdravili ravnateljica Katoličke osnovne škole s. Mandica Starčević i šibenski biskup Tomislav Rogić. Radni dio otvoren je pozdravnim govorom predsjednika Vijeća HBK za sjemeništa i duhovna zvanja splitsko-makarskoga nadbiskupa Marina Barišića, koji je istaknuo kako su duhovna zvanja bogatstvo Crkve.

3 Animatori animatorima

Prvi dan susreta zaključen je misnim slavljem u katedrali Sv. Jakova. Predvodeći slavlje, biskup Rogić istaknuo je važnost rada s mladima koji imaju duhovni poziv. Okupljenim animatorima za zvanja preporučio je da onima koji imaju poziv, a još se nisu odlučili ukažu na vrijednost molitve. „Neka se mole! Neka se u molitve preporuče. Neka ne odustaju tražiti Božju blizinu i milost koja će ih već upraviti pravim putem. Neka se ne boje darovati svoju slobodu, svoj život Onome od koga sve dolazi i kome sve ide.

Gospodin ih treba da se u njima proslavi i kroz žrtvu, odricanje, potpuno predanje i služenje. Kristova Crkva ih treba, naš narod ih treba. Ne bilo kakve, nego posve Bogu predane. Što će pronaći uzvišenije od služenja Kralju kraljeva i Gospodaru vjekova, Spasitelju svijeta?“ poručio je biskup Rogić.

O brizi za duhovna zvanja u đakovačkoosječkoj nadbiskupiji govorio je vlč. Željko Šimić. U cijeloj ovoj nadbiskupiji, istaknuo je vlč. Željko, postoji mreža župnih molitvenih skupina koje svakodnevno mole za duhovna zvanja, negdje su u tu mrežu uključene cijele obitelji, a u nekim župnim zajednicama svake subote se služe mise na tu nakanu.

Sestra Dijana, karmelićanka BSI, govorila je o svojim iskustvima s mladima. Prikazala je kratki film koji su snimili mladići i djevojke s kojima radi, a govorila je i o „Karmelijadi“, manifestaciji koju karmelićanke Božanskog Srca Isusova organiziraju s mladima. Ova mlada redovnica je naglasila kako je njena redovnička družba u prvom redu kontemplativna, tako se i mladi vole sa sestrama moliti. “Treba promicati molitvu“, naglasila je. Treba koristiti sva dostupna sredstva kojima se mladi služe: Internet, društvene

mreže, e-mail, ali je nužan i osoban pristup svakoj djevojci koja pokazuje želju da postane redovnica.

Sestra Dijana je govorila i o programu karmelićani BSI „Vikend u Karmelu“. Sestrama se svake godine javi nekoliko djevojaka koje se žele pridružiti ovoj kontemplativnoj, ali u isto vrijeme i karitativnoj zajednici koja skrbi za napuštenu djecu.

Uršulinka s. Gabrijela govorila je o svom radu i o radu sestara uršulinki u Zenici, gdje su od 1967. godine. Tijekom svoga boravka u ovom gradu ona je s mladima stvorila zajednicu „Gorući grm“, i svojom vjerom i upornošću, uspjela je s grupom mladića i djevojaka otići na Susret mladih u Poljsku.

Obje redovnice istaknule su kako su njihovi samostani otvoreni mladima koji k njima mogu doći kad god žele, te koliko je potrebno poznavati i njih i svijet u kojem žive.

Svi predavači govorili su s oduševljenjem, kako o svojim zajednicama, tako i o mladima koji se u tim zajednicama okupljaju.

(IKA, M.N.)

Rad na duhovnim zvanjima prvenstveno je rad s mladima. Ali, taj rad s mladima ne smije biti ograničenog i uskog usmjerenja. Mladi nisu samo „kandidati za duhovna zvanja“ nego prvenstveno kandidati za svetost života. Cilj pastorala zvanja nije novačenje za duhovna zvanja već služenje osobi da bi znala prepoznati Božji naum o svome životu za izgradnju Crkve i u tome naumu prepoznati i ostvariti svoju vlastitu slobodu.

4

VIJESTI • prosinac 2018.

Zastarjele strukture i novi poticaji duha.

Zrelost služenja u radosti i slobodi XXXIV. redovnički dani U organizaciji Povjerenstva za trajnu formaciju redovnica i redovnika Hrvatske redovničke konferencije, XXXIV. redovnički dani održani su na temu Zastarjele strukture i novi poticaji duha. Zrelost služenja u radosti i slobodi. Okosnica svih predavanja na ovu temu su smjernice Kongregacije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života Za novo vino nove mješine.

XXXIV. redovnički dani

N

foto: M. N.

a XXXIV. Redovničkim danima održana su predavanja: Izazovi slušanja i upravljanja, fr. Slavko Slišković, OP; Redovnička zajednica u svjetlu dokumenta “Za novo vino nove mješine”, s.

Ljilja Marinčić, SMI; Vjernost u duhu – duha ne trnite, s. Stjepanka Stanić, milosrdnica Sv. Vinka; Promjene u redovničkim zajednicama i redovnička zvanja niču u suvremenom svijetu – s tim treba računati, s. Katarina Maglica, OP; Sociodemografska obilježja ženskih redovničkih zajednica sa sjedištem u Hrvatskoj: stanje, ograničenja i mogućnosti, s. Krista Mijatović, milosrdne sestre Sv. Križa; Novo vino ili bevanda – naša otvorenost novim duhovnim zvanjima u današnjim okolnostima, fra Josip Blažević, OFMConv; Redovništvo u kontekstu društveno političkih gibanja u Hrvatskoj, dr. fra Daniela Patafte, OFM.

5 Zastarjele strukture i novi poticaji duha. Zrelost služenja u radosti i slobodi

foto: dubrovacka-biskupija.hr

Redovnički dan u Dubrovniku U Dubrovniku je Redovnički dan održan 1. rujna 2018. Susret je počeo u dvorani Sv. Ivana Pavla II. zajedničkom molitvom više od stotinu okupljenih redovnika i redovnica iz svih muških i ženskih redovničkih zajednica koje djeluju na području Dubrovačke biskupije.

M

oderator susreta bio je provincijal franjevaca trećoredaca fra Ivo Martinović.

Nazočne su pozdravili i poželjeli im dobrodošlicu dubrovački biskup Mate Uzinić i dopredsjednik Hrvatske redovničke konferencije fr. Slavko Slišković, a pročelnik Vijeća za posvećeni život Dubrovačke biskupije fra Stanko Dodig zahvalio je svima na sudjelovanju. Predavanja su održali s. Katarina Maglica, vrhovna glavarica sestara dominikanki Kongregacije svetih anđela čuvara u Korčuli, i fr. Slavko Slišković, provincijal Hrvatske dominikanske provincije i profesor povijesti na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu.

Koncelebrirano misno slavlje u crkvi Male braće u Dubrovniku predslavio je biskup Uzinić, koji je misu namijenio za sve redovnike i redovnice na području biskupije, poželjevši im da pokušaju u svojim zajednicama ostvariti smjernice iz dokumenta “Za novo vino nove mješine”.

U 25. poglavlju Evanđelja po Marku nalaze se tri prispodobe: prispodoba o mudrim i ludim djevicama, koja se dan ranije čitala u liturgiji Crkve; prispodoba o talentima, koja se čitala na ovoj misi, te prispodoba o posljednjem sudu. “Sve te tri prispodobe na neki način daju usmjerenje kako postati dionicima kraljevstva Božjega, a biti posvećena osoba znači to Božje kraljevstvo živjeti kao znak Crkvi ovoga povijesnog trenutka, imati onaj vrijednosni sustav Božjeg kraljevstva kroz življenje triju zavjeta i već sada pokazati kakvo će sutra biti kraljevstvo Božje”, kazao je u propovijedi dubrovački biskup. Povezao je tri prispodobe s tri redovnička zavjeta djevičanstva, poslušnosti i siromaštva.

Govoreći o zavjetu djevičanstva iz perspektive prve prispodobe, biskup je kazao kako je to poziv na budnost s napunjenim svjetiljkama ulja jer se samo tako može živjeti evanđeoski. Kazao je i kako se ne smije

6

VIJESTI • prosinac 2018.

smatrati da osoba ovaj zavjet može ostvariti samo svojim snagama, nego ga treba živjeti u otvorenosti Bogu, a to ne ide bez molitve.

Razmišljajući o izazovu zavjeta poslušnosti u ovome povijesnom trenutku, biskup Uzinić naglasio je lik trećeg sluge iz prispodobe o talentima. Rekao je kako nije dobra poslušnost iz straha da se neki zakon ne bi prekršio, poslušnost koja ne vidi smisao i slobodu. Takva poslušnost ne vidi Boga onakvog kakav On jest nego ima svoju sliku Boga “koja onda ne dozvoljava da se stvari u konkretnom svijetu i vremenu mijenjaju i postanu onakve kakve trebaju biti, ne dopušta da karizma koja je bila odgovor na izazove Crkve u jednom vremenu može ponovo biti promišljena i postati odgovor na poslanje Crkve u našem vremenu”. Redovnička zajednica koja u Bogu vidi onoga kojeg se treba bojati, a ne vidi Boga slobode koji nam daje prostora da se razvijemo i ispunimo svoje poslanje, oplodimo darove koje imamo, svoje zavjete, poslanje, karizmu i da je učinimo učinkovitom u ovome svijetu i vremenu, takva zajednica nema budućnost.

Promišljajući o zavjetu siromaštva u perspektivi prispodobe o posljednjem sudu, biskup je istaknuo kako zavjet siromaštva ne treba gledati kao da nešto nemamo za sebe, nego kao mogućnost da hranimo druge, da ono što imamo ne zadržavamo za sebe nego da dajemo drugima. Na kraju je biskup istaknuo primjer Blažene Djevice Marije kao one koja je na pravi način primila od Boga talente i oplodila ih.

XXXIV. redovnički dani

XXXIV. redovnički dani u Splitu U Splitu su Redovnički dani održani 21. i 22. rujna u franjevačkom samostanu Gospe od Zdravlja. Predavanja su održali fr. Slavko Slišković, OP, fra Daniela Patafte, OFM, fra Josip Blažević, OFMConv., s. Katarina Maglica, OP i s. Stjepanka Stanić, milosrdnica Sv. Vinka.

P

rogram je počeo molitvom Trećega časa, a prisustvovalo mu je oko 150 redovnika i redovnica, brojne provincijalke i provincijali te povjerenik za redovnice u Splitsko-makarskoj nadbiskupiji fra Petar Lubina. Pozdravio ih je predsjednik Povjerenstva i provincijal franjevaca trećoredaca fra Ivica Martinović, napominjući da na ovim redovničkim danima žele razmišljati o onome što im učiteljstvo Crkve stavlja kao izazov i poticaj u današnjem vremenu, smjernicama Kongregacije za ustanove posvećenog života Za novo vino nove mješine.

Dokument je objavljen u Rimu prošle godine i preveden je na hrvatski jezik. On na pedesetak stranica govori o redovništvu u postkoncilskom vremenu, odnosno govori o svim dimenzijama redovničkoga života.

Prigodnu riječ uputio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić, koji je svake godine nazočan na Redovničkim danima u Splitu. Pozdravljajući skup, naglasio je da Bog ima plan sa svakim čovjekom čim ga je pozvao u život. Krštenicima je namijenio poseban poziv i poslanje, a osobama posvećenog života još posebniji poziv.

Različite karizme upućuju na Gospodinovo bogatstvo. Redovnici su danas, kao što su to bili i u prošlosti, Gospodinova produžena

7 Zastarjele strukture i novi poticaji duha. Zrelost služenja u radosti i slobodi

foto: smn.hr

ruka, Njegov pogled i korak ka čovjeku današnjega doba. Istaknuo je da je zadaća cijele zajednice, a ne samo povjerenika za duhovna zvanja, animirati nova duhovna zvanja i biti svjedok ljepote duhovnoga poziva. Redovnici su kroz povijest odigrali važnu ulogu u duhovno-kulturnom životu Splitsko-makarske nadbiskupije, a vjerujem da će to tako na svoj način biti i u budućnosti, poručio je nadbiskup Barišić, zaželjevši im da se kroz ta dva dana još više povežu s Gospodinom i međusobno.

nom življenju poziva kojim smo pozvani”.

Misnim slavljem, koje je u svetištu Gospe od Zdravlja predvodio fra Ivica Martinović, OFMTor, završili su 34. Redovnički dani u Splitu.

XXXIV. redovnički dani u Zagrebu U Zagrebu su XXXIV. redovnički dani održani 28. i 29. rujna 2018. u samostanu Hercegovačke franjevačke provincije u zagrebačkoj Dubravi. U oba dana ovoga redovničkoga susreta okupilo se tristotinjak redovnica i redovnika među kojima je bilo i više provincijala i provincijalki.

Redovničke dane u Splitu otvorio je dopredsjednik Hrvatske redovničke konferencije i provincijal dominikanaca dr. o. Slavko Slišković, OP. Naglasio je da je splitska Crkva izvor hrvatskoga kršćanstva i hrvatskoga redovništva. „Ovdje su se Hrvati upravo preko edovničke dane otvorila je predsjedredovnika susreli s katoličanstvom i ovdje su nica Hrvatske redovničke konferennastali prvi hrvatski samostani. To govori da cije s. Ana Marija Antolović, ASC, su redovnici ovdje odigrali važnu ulogu kroz koja je na početku pozdravila redovnike i povijest, a današnja vaša nazočnost govori redovnice podsjećajući na činjenicu da se da redovništvo u ovoj Crkvi živi i danas te redovnički dani od 2015. godine održavaju da ima svoj smisao i u budućnosti“, rekao je. u više gradova u Hrvatskoj, a ne samo u ZaPrijepodnevni dio programa koji je moderi- grebu kako je to bilo ranije. Sestra je zahvarao fra Ivo Martinović završio je euharistij- lila franjevcima koji su udomili ovaj susret skim slavljem koje je predvodio nadbiskup u Zagrebu, voditelju Povjerenstva za trajnu Barišić. U propovijedi je govorio “o dostoj- formaciju fra Ivici Martinoviću na organiza-

R

8

VIJESTI • prosinac 2018.

XXXIV. redovnički dani

foto: M. N.

ciji Redovničkih dana.

Moderatori susreta bili su voditelj Povjerenstva za trajnu formaciju fra Ivo Martinović, provincijal Hrvatske karmelske provincije Sv. Oca Josipa o. Srećko Rimac i provincijalna glavarica Kćeri Božje Ljubavi, s. Gordana Igrec.

U najavi teme fra Ivica Martinović kratko se osvrnuo na smjernice napominjući da smjernice dodiruju sve aspekte redovničkog života, pozivaju na življenje redovništva, njegove novosti i onoga što je zdravo u njemu, ali govore i o svim onima stvarima koje nas priječe da živimo autentičan redovnički život.

Prvoga dana predavanja su održali: fr. Slavko Slišković, OP; s. Ljilja Marinčić, SMI; s.

Stjepanka Stanić, milosrdnica Sv. Vinka i s.

Katarina Maglica, OP, a drugog dana: s. Krista Mijatović, milosrdne sestre Sv. Križa i fra Josip Blažević, OFMConv.

Euharistijsko slavlje prvoga je dana u 12 sati u crkvi Bezgrešnog začeća BDM u zagrebačkoj Dubravi predvodio provincijal Hrvatske kapucinske provincije fra Jure Šarčević. U koncelebraciji je bilo više svećenika-redovnika, potpredsjednik HRK i dominikanski

provincijal fr. Slavko Slišković, provincijal Hrvatske karmelske provincije Sv. oca Josipa o. Srećko Rimac, provincijal Družbe Isusove o. Dalibor Renić te provincijal Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša fra Ivica Martinović.

Euharistijsko slavlje drugoga dana predvodio je provincijal Hrvatske provincije Sv. Jeronima franjevaca konventualaca fra Josip Blažević. U koncelebraciji je bilo više svećenika-redovnika.

Redovnički dan u Rijeci Redovnice i redovnici Riječke nadbiskupije okupili su se 29. rujna u Velikoj dvorani Ordinarijata na proslavi 34.

Redovničkog dana. Susret je organiziran u suradnji s Hrvatskom redovničkom konferencijom, a odvijao se pod naslovom “Zastarjele strukture i novi poticaji duha”.

O

temi susreta u uvodnim riječima govorio je provincijal Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša fra Ivo Martinović, koji je istaknuo da su promjene nužne. “Želimo razmišljati o

9 Zastarjele strukture i novi poticaji duha. Zrelost služenja u radosti i slobodi

foto: ri-nadbiskupija.com

onome čemu nas poučava učiteljstvo Crkve i odgovoriti izazovima vremena, biti proroci i svjedoci“, rekao je provincijal Martinović koji je ispred Hrvatske redovničke konferencije moderirao susretom.

U dvorani Ordinarijata predavanja su održale s. Katarina Maglica i s. Stjepanka Stanić i u njima analizirale društvene prilike i položaj redovnika.

Nakon tih dvaju izlaganja sudionici su se okupili na slavlju euharistije u kapucinskoj crkvi Gospe Lurdske koje je predvodio riječki nadbiskup mons. Ivan Devčić, a propovijedao je fra Ivo Martinović.

Nadbiskup se okupljenima obratio na početku susreta ističući kako se u svijetu događaju mnoge promjene i teško je predvidjeti kakve će biti njihove posljedice. „Svijet je u latentnom nemiru i ne znamo kako će to završiti, ali molimo Boga da nam dadne snage i krenimo od sebe, ne posustajmo u svjedočenju vjere. Na današnji blagdan Svetih arkanđela Bog nam poručuje kako on uvijek šalje pomoć. Preko njih nas ohrabruje“, rekao je nadbiskup.

Susret osoba Bogu posvećenoga života Đakovačko-osječke nadbiskupije Nadbiskupijski susret osoba Bogu posvećenoga života Đakovačko-osječke nadbiskupije održan je u subotu 6. listopada 2018. u Srijemskoj Mitrovici, gradu kršćanskih mučenika i careva.

Izbor lokacije motiviran je ovogodišnjim obilježavanjem desete obljetnice od uspostave Đakovačko-osječke metropolije. Nadbiskupijski susreti za osobe posvećenog života dio su duge tradicije i izraz pozitivnog ozračja prema Bogu posvećenim osobama u Crkvi đakovačkoj i srijemskoj. Već nekoliko godina nadbiskupijski susreti organiziraju se u suradnji s Hrvatskom redovničkom konferencijom, u sklopu redovničkih dana.

P

rogram je započeo u 9 sati u dvorani gradske vijećnice molitvom Litanija svetih srijemskih mučenika. Molitvu je predvodila s. Jasna Lučić, OSU. Pozdravne riječi uputili su: s. Krista Mijatović, nadbiskupijska povjerenica, mons. Eduard Španović, generalni vikar Srijemske bisku-

10

VIJESTI • prosinac 2018.

XXXIV. redovnički dani

foto: djos.hr

pije i fra Ivo Martinović, predsjednik Povjerenstva za trajnu formaciju pri Hrvatskoj redovničkoj konferenciji.

Prvo predavanje, Novo vino ili bevanda – naša otvorenost novim duhovnim zvanjima u današnjim okolnostima, održao je provincijalni ministar Hrvatske provincije Svetoga Jeronima franjevaca konventualaca, fra Josip Blažević, OFMConv. Drugo predavanje, Sociodemografska obilježja ženskih redovničkih zajednica sa sjedištem u Hrvatskoj, održala je s. Krista Mijatović.

Nakon plodne rasprave sudionici su se uputili prema katedrali Sv. Dimitrija. Euharistijsko slavlje, u zajedništvu s ostalim svećenicima, predvodio je srijemski biskup, mons. Đuro Gašparović koji je izrazio radost što je za susret Bogu posvećenih osoba izabrano tlo natopljeno krvlju mučenika iz prvih kršćanskih vremena.

Slavlje euharistije uzveličao je pjesmom zbor Mitrovčana pod vodstvom s. Cecilije Tomkić, sestre Sv. Križa, uz instrumentalnu pratnju mladih.

Nakon susreta u Hrvatskom domu i zajedništva sa župnim suradnicima, mons.

Eduard Španović ponosno je stao na čelo ko-

lone od 150 redovnica i svjedočki ih proveo jezgrom grada do iskopina ranokršćanske bazilike Sv. Dimitrija. Velika je milost bila stajati na svetom tlu na kojem su prvi kršćani molitvom slavili Boga. Od ostalih znamenitosti drevnoga Sirmiuma sudionici su imali priliku pod stručnim vodstvom razgledati arheološke iskopine Carske palate.

Susret Bogu posvećenih osoba u Srijemskoj Mitrovici pokazao je koliko je izvrsna suradnja Katoličke župe Sv. Dimitrija i lokalnih institucija. Župnik je u više navrata naglasio da je izbor Srijemske Mitrovice za susret Bogu posvećenih osoba mudar i od Duha Božjega nadahnut izbor: i zbog svjedočke dimenzije i zbog podrške vjernicima u ovome gradu, a i zbog jačanja suradnje i zajedništva sa svim žiteljima Mitrovice.

Susret je zaključen u samostanu Milosrdnih sestara Sv. Križa, koje u ovom gradu imaju dugu tradiciju apostolskog djelovanja, marijanskom pobožnošću koju je vodila s.

Danijela Jukić, iz Družbe Marijinih sestara.

11 Zastarjele strukture i novi poticaji duha. Zrelost služenja u radosti i slobodi

foto: M. N.

Izazovi slušanja i upravljanja fr. Slavko Slišković, OP

G

ovoreći o slušanju (zavjetu poslušnosti) i upravljanju kroz smjernice “Za novo vino nove mješine”, u stvarnosti kakvu danas živimo, fr. Slavko rekao je kako su slušanje i upravljanje svojevrsna tabu-tema jer pretpostavljaju određenu hijerarhiju. Kazao je kako je o tome gotovo “politički nekorektno” govoriti u modernome svijetu u kojem se poslušnost ne smatra vrlinom, za razliku od nekih prijašnjih vremena. Slušanje je danas izbačeno i iz obrazovanja. Danas se radije govori o osobnoj i društvenoj odgovornosti. Kazao je kako Crkva prepoznaje takve probleme i nastoji na njih odgovoriti.

Spomenuo je čimbenike koji su doveli do krize identiteta redovništva kao što su opsežnija briga države za službe koje su nekada izvršavali isključivo redovnici, promjena društvenog poretka u demokratski te različitost kultura. “Posluh i služenje autoriteta ostaje veoma osjetljivo pitanje, između ostalog i zato što su kulture i modeli pretrpjeli promjene koje su duboke, potpuno nove i nepoznate i, na

neki način, možda također zbunjujuće, bar za neke. U okruženju u kojem živimo sama terminologija poglavari i podložnici nije više prikladna. Ono što je funkcioniralo u relacijskom kontekstu piramidalnog i autoritarnog tipa nije više ni poželjno ni održivo u senzibilitetu zajedništva našega načina na koji se doživljavamo Crkvom i kakvom bismo je htjeli” (Za novo vino nove mješine, 24).

Fra Slavko je prenio zabrinutost Crkve zbog održavanja starih struktura i poslije Drugog vatikanskog sabora. Naglasio je da svođenje poslušnosti na slijepo slušanje poglavara osiromašuje zavjet poslušnosti – poslušnosti prema Bogu.

Istaknuo je misao pape Franje da je stvarnost važnija od ideja. Stvarnost jednostavno jest, dok se ideje razrađuju, no između stvarnosti i ideje mora postojati stalan dijalog.

Više se ne može ni u redovničkim zajednicama samo naređivati i upravljati dekretima, nego je potrebno objašnjavati i voditi prema cilju zbog kojega se nešto poduzima. “Više ni u redovništvu ne može biti odgovor ‘tako je’ nego ‘zato je’”, istaknuo je o. Slišković dodajući da “kad se tako pristupa, onda nije ni teško narediti.” Skrenuo je pozornost i na razliku između poslušnosti i odgovor-

12

VIJESTI • prosinac 2018.

nosti, naglasio važnost nutarnjeg slobodnog prihvaćanja.

Bitnija je svijest o svome pozivu i poslanju nego inzistiranje na nekom obliku, jer oblik te ne može sačuvati ako nisi svjestan svoga poziva. A ako si svjestan poziva, onda ćeš pronaći najbolji način kako ćeš ga sačuvati.

Razmišljajući o stvarnosti redovničkog života fr. Slavko je istaknuo važnost bujanja života, a ne samo strogog poštovanja zakona

XXXIV. redovnički dani

u zajednici. Istaknuo je i opasnost onoga “tako se uvijek radilo” kao jedinog kriterija u zajednici, dodajući kako se treba otvoriti odvažnosti i kreativnosti.

Govorio je, nadalje, i o krivom i ispravnom poimanju autoriteta, o kapitulima, regionalnoj i generacijskoj hegemoniji te ekonomiji koja postaje jako važna u zajednicama u kojima ne treba stvarati ekonomsku nejednakost, nego solidarnost i dijeljenje.

foto: M. N.

Redovnička zajednica u svjetlu dokumenta “Za novo vino nove mješine” s. Ljilja Marinčić, SMI

S

estra Ljilja je svoje izlaganje predstavila kroz tri teme: redovničku formaciju, zajedništvo i poslanje te redovničku upravu.

Govoreći o redovničkoj formaciji istaknula je da odgoj nije samo promjena ponašanja, nego nutarnja preobrazba osjećaja. U formaciji je potrebno povezati teološki i antropološki vid, duhovnost i ljudskost.

Ponuditi ne samo novi sadržaj, već novi stil života.

Govoreći o uzrocima napuštanja zvanja sestra je rekla kako nisu u pitanju samo čuvstvene krize već i razočaranost životom u zajednici, raskorak između onoga što se govori i što se živi, konflikti u zajednici, nečovjekoljubivo sestrinstvo, slabljenje vizije vjere, pretjerani aktivizam na štetu duhovnog života.

Govoreći o trajnoj formaciji sestra je rekla kako treba stvoriti kulturu trajne formacije.

Projekt trajne formacije treba obuhvaćati ljudsku, kršćansku i karizmatsku dimenziju.

Treba načiniti plan koji će trajnu formaciju učiniti stvarnim hodom rasta u kreativnoj vjernosti. Ako nema trajne formacije, onda nema ni početne – tada odgajamo mlade za dvoličnost.

13 Zastarjele strukture i novi poticaji duha. Zrelost služenja u radosti i slobodi

Govoreći o zajedništvu i poslanju sestra Ljilja je citirala papu Ivana Pavla II. koji je rekao: “Sva plodnost redovničkog života ovisi o kvaliteti bratskog života u zajedništvu”, te papu Franju koji je rekao: “Neka se svi dive kako se brinete jedni za druge, kako se uzajamno hrabrite i jedni druge pomažete”.

Govoreći o redovničkoj upravi navela je neprihvatljive situacije redovničke uprave: težnju prema centralističkom upravljanju od vrha prema dnu, centraliziranje svega u rukama jedne osobe, inzistiranje na osobnom karakteru vlasti, autoritarnost, popuštanje.

Ustvrdila je da redovništvu treba vodstvo koje je sposobno potaknuti sinodalnost i jačati dinamizam sinergije.

Sestra je zaključila riječima da je svakomu od vas „povjereno da sagledate mješinu svoje redovničke zajednice. Tek se nakon toga može očekivati obnova, no ne treba zaboraviti da bi ta obnova trebala biti vidljiva kako na papiru, tako i u strukturama i navikama braće i sestara. Znamo nažalost da je uvijek postojala i da će postojati tendencija vraćanja na staro. No, vraćanje na stare sheme i module ponašanja i djelovanja može usporiti, a ponekad i blokirati zdrav rast i razvoj zajednice. Trebat će računati i s otporima ili nenamjernim koracima unatrag.

U svemu nam je ipak važno vjerno čuvati duh i nakanu utemeljitelja/ica, te ponovno predložiti poduzetnost, domišljatost i svetost utemeljitelja kao odgovor na znakove vremena”.

foto: M. N.

Vjernost u duhu – duha ne trnite s. Stjepanka Stanić, milosrdnica Sv. Vinka

S

voju temu sestra Stjepanka obradila je kroz tri cjeline: govor Svetoga pisma o Duhu Svetome, pneumatologiju posvećenog života i pozivu sv. Pavla da se duha ne trne.

Govoreći o tome što Sveto pismo kaže o Duhu Svetome, ukazala je na to da Pismo za riječ “duh” koristi hebrejsku riječ “ruah”0 i grčku riječ “pneuma”. Temeljno značenje tih riječi glasi: vjetar, dašak, dah. S obzirom na to da je duh znak života, riječ znači i život, duša. Duh u Starom zavjetu vodi narod, no ne počiva na njemu u punini. Tek će na Mesiju Bog izliti puninu svoga Duha. Duh u

14

VIJESTI • prosinac 2018.

Novom zavjetu je osoba, osoba-dar, osobaljubav.

Govoreći o pneumatologiji posvećenog života sestra navodi da su posvećene osobe dionici Kristova života u Duhu (usp. Perfectae caritatis, 1, 2 i 5). Duh Sveti je začetnik posvećenog života. Posvećeni život vođen Duhom Svetim pozvan je na preobrazbu egzistencije, a da bismo to učinili moramo izići iz zarobljenosti sobom te izvršiti svoje poslanje. “Bog, trojstvena ljubav, prvi je misionar: poslanje Crkve ima svoje korijene u Božjoj ljubavi. Među osobama Presvetoga Trojstva događa se stalan pokret: jedan ples, rekao bi sveti Bonaventura. U odnosu

XXXIV. redovnički dani

između Oca i Sina daje se milost ljubavi koja je Duh Sveti: ad extra Sin je poslan od Oca po Duhu; Duh je poslan od Oca i Sina i od Oca po Sinu. U utjelovljenoj Riječi sam Bog izvodi svoj dinamizam izlaska.”

(Naviještajte, 36) Govoreći o pozivu sv. Pavla da Duh ne trne (1 Sol 5,13-22) sestra je naglasila kako je za Pavla život po Duhu princip novoga života. Zajedništvo je dar Duha. Govoreći o mnogim bolestima koje razaraju taj dar zajedništva sestra je, nadovezujući se na papu Franju, posebno spomenula ogovaranje i dvoličnost.

foto: M. N.

Promjene u redovničkim zajednicama i redovnička zvanja niču u suvremenom svijetu – s tim treba računati s. Katarina Maglica, OP

R

edovničke zajednice nisu otok, kazala je predavačica, pa svijet i vrijeme u kojemu žive i na njih ostavljaju tragove. Zajednice su tako izložene promjenama i bez svoje volje, i zato je važno

prihvaćati ono što je dobro, a odbacivati ono što nije. Smjernice za to daje dokument Kongregacije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života, Za novo vino nove mješine.

Vrhovna glavarica Maglica govorila je nadalje o krizi redovništva danas koja je vidljiva na različite načine i u raznim segmentima redovničkog života. Razmišljajući o nužnosti promjena kazala je kako sam Isus i brojne njegove prispodobe govore o promjenama.

15 Zastarjele strukture i novi poticaji duha. Zrelost služenja u radosti i slobodi

Zalog novog života je umiranje staroga, dotrajaloga, onoga što je vrijedilo u nekim drugim vremenima. “Svemu što opterećuje pojedinca i zajednicu treba pomoći da nestane, iščezne, umre, treba novo. Ali to novo treba biti u skladu s Božjom riječju, crkvenim naukom, našom karizmom. U tome se kriju nove mladice, pokretačka snaga pojedinca i zajednice. Bez toga ne ide. Nema traženja novosti bez oslanjanja na nešto”, istaknula je s. Katarina.

Mladi u redovničke zajednice danas ulaze kasnije nego prijašnje generacije, imaju već formirane stavove i oni i one ne traže toliko savršene zajednice, jer znaju da takvih nema, nego traže autentičnost života. Zato se od formacije novih naraštaja, koji su dar Crkvi i narodu, danas očekuje da bude prilagođena svakom kandidatu i kandidatici, pa najkvalitetnije snage u zajednici treba upravo stavljati kao odgojitelje novim generacijama koje će biti budućnost te zajednice. Izmijenjena stvarnost traži i izmjenu pristupa toj stvarnosti, kazala je Maglica.

foto: M. N.

Sociodemografska obilježja ženskih redovničkih zajednica sa sjedištem u Hrvatskoj: stanje, ograničenja i mogućnosti s. Krista Mijatović, milosrdne sestre Sv. Križa

S

estra Krista predstavila je dio rezultata vlastitih sociodemografskih istraživanja provedenih u ženskim redovničkim zajednicama u Hrvatskoj. Navela je kako su ovakva istraživanja vrlo rijetka, ali korisna.

Cilj istraživanja je izraditi bazu sociodemografskih podataka.

Sestra je govorila općenito o stanju redovništva u Hrvatskoj, a u drugom dijelu prezentirala je podatke o prisutnosti ženskih zajednica u Hrvatskoj koje imaju sjedište više poglavarice u Hrvatskoj, napominjući kako redovništvo nije samo sociološki proizvod te da je u mnogočemu matematički nemjerljivo. Sestra Krista se zapitala – Tko može jamčiti da zajednice s većim brojem članova bolje žive svoju karizmu?

Sestra je predstavila sažeto podatke o životnoj dobi sestara pri ulasku u samostan, o radnom vijeku redovnica uspoređujući taj podatak sa situacijom u Njemačkoj i Austriji. Potom je

16

VIJESTI • prosinac 2018.

predstavila brojnost redovnica po pojedinim biskupijama u Hrvatskoj, kao i zastupljenost različitosti određenih karizmi po pojedinim biskupijama. Navela je odnose u kojima su redovnice prisutne u gradovima i na selu, podatke o usitnjavanju zajednica te sjedištima vrhovnih uprava.

Govoreći o sestrama u formaciji navela je podatke o broju djevojaka koje dolaze u samostane i broju izlazaka iz samostana, o obrazovanju i podrijetlu djevojaka koje dolaze.

XXXIV. redovnički dani

Svoje predavanje sestra Krista zaključila je opaskom kako budućnost redovništava samo dijelom ovisi o redovništvu, kako brojke nemaju posljednju riječ. Redovništvo je uvijek bilo u teškoćama, a današnje teškoće često proizlaze iz nesvjesne asimilacije društvenih utjecaja, rekla je sestra zaključujući kako će redovnica biti dok ih Gospodin treba, a sestre se trebaju pitati jesu li onakve kakvima ih On treba.

foto: M. N.

Novo vino ili bevanda – naša otvorenost novim duhovnim zvanjima u današnjim okolnostima fra Josip Blažević, OFMConv.

F

ra Josip je govorio o otvorenosti novim duhovnim zvanjima u današnjim okolnostima kroz smjernice Kongregacije za UPŽ i DAŽ, Za novo vino nove mješine. Najprije je govorio o stanju u mješinama redovničkog života. “Možemo izdvojiti malo vremena da zajedno pogledamo što se događa u mješinama našega posvećenoga života. Riječ je o tome da u središte stavimo kvalitetu novoga vina i dobroga vina, a ne da se uzajamno okrivljujemo ili optužujemo.

To vino, čiji smo ljubomorni čuvari, pozvani smo točiti u čaše na radost sviju i, na osobit način, najsiromašnijih i najmanjih” (Za novo vino nove mješine, 9). Smjernice nas prisiljavaju, ustvrdio je fra Josip, da i mi odgovorimo na pitanje – što mi nudimo, dobro vino ili bevandu? Plodnost novim zvanjima i gipkost postojećih pouzdano je mjerilo naše vitalnosti. “Gdje god su redovnici, ondje je radost. Pozvani smo iskusiti i pokazati da je Bog sposoban ispuniti naše srce i učiniti nas sretnima te ono nema potrebe svoju sreću tražiti drugdje; da istinsko bratstvo življeno u našim zajednicama jača našu radost; da nas naš potpuni dar u služenju Crkvi, obiteljima, mladima, starijima, siromašnima ostva-

17 Zastarjele strukture i novi poticaji duha. Zrelost služenja u radosti i slobodi

ruje kao osobe i daje puninu našemu životu” (Apostolsko pismo Svetog Oca Franje svim posvećenim osobama u prigodi Godine posvećenog života, 1).

Govoreći o otvorenosti novim duhovnim zvanjima u današnjim okolnostima fra Josip je podsjetio da se redovništvo rađa iz preobilja dragovoljnosti Ljubavi iz susreta s Isusom Kristom. Zavjeti su dragovoljno prihvaćeni apostolski savjeti. Podsjetio je na riječi pape Franje: “Crkva ne raste kroz prozelitizam, već privlačnošću. Da, posvećeni život ne raste ako organiziramo lijepe kampanje za promicanje zvanja, nego ako djevojke i mladići koji nas susretnu osjete privlačnost prema duhovnome zvanju, ako vide da smo sretni muškarci i žene! Isto tako, apostolska djelotvornost posvećenoga života ne ovisi o djelotvornosti i snazi sredstava koja se koriste. Vaš je život taj koji mora govoriti, život koji zrači radošću i ljepotom življenja evanđelja i nasljedovanja Krista.” (Apostolsko pismo Svetog Oca Franje svim posvećenim osobama u prigodi Godine posvećenog života, 1) Fra Josip se prisjetio kako je na pitanje “Ima li smisla posvećeni život danas?” pokojni Bonaventura Duda buntovno odgovarao – “Više nego ikada!”

Imamo li mladima što pokazati, ili se svijet toliko nastanio u naše samostane da im nemao što pokazati? Jesmo li mi redovnici ljudi od svijeta, ali od njega slobodni, upitao se fra Josip i ustvrdio kako Isus Krist i danas poziva mlade, ali mi smo postali slab mamac.

“Sociološka su istraživanja pokazala da kod mladih ne nedostaje težnji i istinskih vrijednosti za koje su spremni ozbiljno se zauzeti.

Kod njih se susreće otvorenost transcendenciji, sposobnost da se s velikom ljubavlju i

oduševljenjem zauzimaju za solidarnost, pravdu i slobodu. Redovnički život sa svojim standardiziranim stilovima – koji previše često nemaju dodira s kulturnim okruženjem – i možda pretjerana briga za vođenje djelâ, prijeti neodgovaranjem najdubljim željama mladih. To stvara prazninu koja sve više otežava generacijsku razmjenu i čini previše teškim nužan međugeneracijski dijalog. Moramo se zbog toga ozbiljno zapitati o sustavu odgoja i izobrazbe” (Za novo vino nove mješine, 12).

“Premda se tinta praktički na njima nije ni osušila, već se nameće potreba revizije tih recepata, koje smo jedni od drugih prepisali. I to upravo zato što je pitanje izgradnje bitan aspekt za budućnost posvećenog života” (Za novo vino nove mješine, 34)”. “Moramo se zbog toga ozbiljno zapitati o sustavu odgoja i izobrazbe. Ovih smo godina zasigurno uveli neke promjene, od kojih su neke pozitivne i išle su u pravome smjeru. No to se nije činilo kontinuirano i prije toga nisu se mijenjale bitne i nosive strukture izgradnje. Čini se da su se unatoč svim naporima i zalaganju uloženu u izgradnju nije uspjelo dotaći srce osobâ i stvarno ga preobraziti. Stječe se dojam da je izgradnja više bila informativna no performativna. Posljedica je toga da se i dalje svjedoči krhkosti osoba bilo u egzistencijalnim uvjerenjima, bilo na putu vjere. To dovodi do minimalnog psihološkog i duhovnog držanja, što posljedično dovodi do toga da osoba u pogledu dijaloga s kulturama i uključenosti u društvo i Crkvu nije sposobna hrabro i velikodušno živjeti vlastito poslanje” (Za novo vino nove mješine, 12).

Citirajući Evangelii gaudium (99): “Od kršćana iz svih zajednica želim zatražiti osobito svjedočanstvo bratskoga zajedništva koje po-

18

VIJESTI • prosinac 2018.

staje privlačno i sjajno. Neka se svi dive kako se brinete jedni za druge, kako se uzajamno hrabrite i jedni druge pomažete i pratite na životnome putu”, fra Josip je zaključio da suvremeni čovjek traži Boga, ali sve učestalije izvan Crkve. Crkvi ne nedostaje teologa, nedostaju duhovni majstori, oni koji će duše

voditi u susret s Bogom. Ako želimo stvarnu promjenu, trebamo se okrenutu autentičnim iskustvima iz bogate crkvene tradicije. Svetost nije rezervirana samo za povlaštene. Važno je da se pokrenemo. Ne trebamo se bojati mijenjati po zahtjevu evanđelja. (M.N.)

XXI. redovnički dan u Bosni i Hercegovini

i graditi ozračje susreta, zajedništva i širokogrudne radosti.“

Visoko, 1. rujna 2018.

U organizaciji Konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica Bosne i Hercegovine (KVRPP BiH) u subotu 1. rujna 2018. u Franjevačkom samostanu Sv. Bonaventure u Visokom održan je XXI. redovnički dan na kojem su sudjelovali svi provincijalni poglavari i provincijalne poglavarice zajednica sa sjedištem u BiH te redovnici i redovnice iz sedam zajednica s provincijalnim sjedištem izvan BiH, ukupno 250 sudionika. Na redovničkom je skupu bila nazočna i predsjednica Hrvatske redovničke konferencije s. Ana Marija Antolović, ASC.

O

tvarajući skup dr. fra Miljenko Šteko, predsjednik KVRPP BiH i provincijal Hercegovačke franjevačke provincije, zaželio je okupljenim redovnicima i redovnicama dobrodošlicu te istaknuo: „Ovom prigodom želim izraziti priznanje i zahvalnost za sve što jeste i što činite na ovome našem redovničkom ozemlju Bosne i Hercegovine. Nastavite stvarati

Sudionike je, uime članova Biskupske konferencije Bosne i Hercegovine, pozdravio banjalučki pomoćni biskup Marko Semren, zahvaljujući pritom na „suradnji i odgovornosti za dobro mjesne i opće Katoličke Crkve te konkretnog čovjeka“.

Uime domaćina nazočne je pozdravio gvardijan fra Franjo Radman. U svom obraćanju izrazio je radost što se ovogodišnji Redovnički dan održava u visočkoj franjevačkoj zajednici te kazao kako je svaka od naših zajednica oslonjena na decenije postojanja i djelovanja. Iako se naš život i rad nadovezuje na bogatu tradiciju, danas smo ipak pred neobičnim izazovima, istaknuo je fra Franjo te napomenuo da dijeli s prisutnima bojazan da bi nas realnost Bosne i Hercegovine i suočavanje s izazovima koje nosi sutrašnjica mogli zateći nespremne. Stoga su „ovakvi naši susreti, formalno-neformalni, prigoda su da se iznova pitamo: Što nam je činiti?

Kakve su nam perspektive? Kako krenuti u nutarnju obnovu zajednica i njezinih članova? Kako odgovoriti na potrebe suvremenog čovjeka?“ Skup je moderirala s. M. Julijana Djaković, provincijalna poglavarica milosrdnica Sarajevske provincije. Predavanje pod naslovom

19 XXI. redovnički dan u Bosni i Hercegovini

foto: KVRPP BiH

Duhovna zvanja u suvremenom svijetu – izazovi i perspektive održao je mr. sc. don Damir Stojić, SDB. Don Damir je svoje predavanje podijelio u dva dijela. U prvom dijelu govorio je o iskustvu rada s mladima u svojoj salezijanskoj provinciji te kazao da su oni kao zajednica analizirali uzroke porasta duhovnih zvanja i zaključili kako je to rezultat onoga na što je pozvana svaka redovnička zajednica: živjeti svoju karizmu i nadahnjivati se na liku utemeljitelja, biti fizički prisutan i zajednički raditi s mladim naraštajima. Posvjedočio je da salezijanska zvanja niču iz oratorija u kojima se mladi okupljaju i druže. Za primjer je Stojić naveo don Ivana Bosca koji je znao da pastoral mladih mora biti pokretač duhovnih zvanja i da se rad u pastoralu zvanja i pastoralu mladih prožimaju i nadopunjuju.

Cilj je svakog pastorala mladih usmjeravanje mladih da se ostvare i otkriju Božju volju u svom životu.

Drugi dio predavač je posvetio govoru o razlučivanju zvanja svećeničkih i redovničkih kandidata i kandidatica u tijeku formacije.

Na početku je citirao papu Benedikta XVI.,

koji je 2009. u svom govoru Pontifikalnom vijeću za Južnu Ameriku govorio o odgoju i formaciji svećeničkih kandidata te rekao da bi razdoblje formacije trebalo biti vrijeme dubinskog dijaloga s Kristom, ali je također dodao kako razlučivanje zvanja pripada odgojiteljima, iako se često smatra kako je to prvenstveno kandidatova zadaća. Dakle, razlučivanje je obostrana briga, ali veću odgovornost za nj ima Crkva, odnosno odgojitelji, koji moraju biti zreli za tu ulogu.

U tome duhu, razdoblje formacije treba biti vrijeme kada će se kandidat duboko ukorijeniti u Kristu te će se navikavati i učiti da je Crkva njegov dom. U suprotnom se previše stavlja naglasak na subjektivno i trenutno raspoloženje kandidata te na njegove emocije, a već papa Pio XI. u svojoj enciklici Ad Catholici Sacerdotii piše da se dokaz za zvanje ne može svesti na subjektivne osjećaje, nego se mora temeljiti na ispravnoj nakani kandidata zajedno s fizičkim, intelektualnim i moralnim kvalitetama. Vrijeme formacije trebalo bi biti razdoblje predanja i opredjeljenja za postizanje cilja. O tome je pisao i sv. Toma Akvinski u svome djelu

20

VIJESTI • prosinac 2018.

Summa Theologiae (STh IIA–IIAE, q. 189, a.10). On kaže da kandidat ne bi smio potrošiti puno vremena razmišljajući o tome je li pozvan. Pritom navodi primjer sv. Petra i sv. Andrije koji su odmah ostavili svoje mreže kako bi slijedili Isusa. Toma Akvinski čak tvrdi da je iskustvo osjećaja pozvanosti ustvari potvrda izabranja.

Stoga, vrijeme formacije treba biti obilježeno zajedničkom pretpostavkom da kandidat ima zvanje, a ne s lažnom otvorenošću za druga zvanja dok se priprema za služenje Gospodinu. Naše bogoslovije i kuće formacije trebaju biti ispunjene kandidatima koji nisu došli samo razlučiti jesu li oni za svećenike i redovnike, nego s onima koji ostvaruju svoje odluke jer žele biti autentični učenici i misionari Isusa Krista. Zato bi povjerenici za zvanja i odgojitelji trebali priopćiti mladima tu istinu izabranja te ih nesebično pratiti na putu otkrivanja dubine redovničkog poziva.

U završnom dijelu, don Damir je predložio neke znakove, odnosno poticajna pitanja duhovnoga rasta za kandidate, ali i već postojeće redovnike i redovnice: • Koliko vidimo Božju prisutnost u drugim ljudima i događajima?

• Koliko oživljujemo krepost ljubavi?

• Koliko imamo svetu mržnju prema grijehu?

• Koliko mrzimo svoje grijehe više nego tuđe?

• Koliko je u nama poniznosti i skromnosti?

• Koliko i kako molimo?

• Koliko nastojimo oko moralnog života i razboritosti?

• Koliko je naše srce nepodijeljeno?

• Koliko imamo ljubavi prema Crkvi i sakramentima te duboku čežnju za spasenjem duša?

• Pobožnost prema Blaženoj Djevici Mariji, Majci svega stvorenja.

Nakon predavanja uslijedila je vrlo zanimljiva rasprava, a zatim stanka. Prije mise bila je prigoda za sakrament pomirenja.

Misu je u samostanskoj crkvi predslavio biskup Semren u suslavlju 25 svećenika.

Mons. Semren je također izrekao homiliju.

Za vrijeme euharistijskog slavlja skladno je pjevao zbor bogoslova Franjevačke provincije Bosne Srebrene pod ravnanjem fra Emanuela Josića.

Nakon objeda je bilo organizirano razgledavanje prvog franjevačkoga samostana Sv. Nikole iz 13. stoljeća na području Mile (Arnautovići), a zatim su sudionici mogli razgledavati franjevačku crkvu u Visokom, etnografski muzej, razne zbirke i druge zanimljive sadržaje te čuti o povijesti visočkoga samostana i gimnazije Potom je organiziran prigodni kulturno-rekreativni program u kojem su sudjelovali sjemeništarci uz dva kratka filma i fra Mirko Majdandžić sa svojom glazbenom pratnjom.

Na završetku programa sudionicima se obratila predsjednica Hrvatske redovničke konferencije s. Ana Marija Antolović izražavajući radost i zahvalnost što je mogla biti dionica skupa koji povezuje redovništvo Bosne i Hercegovine i Hrvatske.

Oko 17 sati, uz prigodne riječi zahvale, skup je zatvorila dopredsjednica KVRPP BiH s.

Kata Karadža.

(s. Jadranka Obućina)

21 Imaj srca…

foto: KTA

Imaj srca…

Seminar za medicinske sestre redovnice Sarajevo, od 5. do 7. listopada 2018.

U organizaciji Povjerenstva za medicinske sestre Hrvatske redovničke konferencije, od 5. do 7. listopada 2018. u Nadbiskupijskom centru za pastoral mladih „Ivan Pavao II.“ u Sarajevu održan je Seminar za medicinske sestre redovnice.

N

a seminaru su sudjelovale redovnice iz različitih družbi koje kao medicinske sestre djeluju u različitim krajevima Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine ili inozemstva. Sestrama se pridružio i fra Franjo Glasnović kao član spomenutog Povjerenstva.

Voditelj seminara bio je pomoćni biskup vrhbosanski i promicatelj katoličkog školstva mons. Pero Sudar.

Budući da je ova 2018. godina u Vrhbosanskoj nadbiskupiji proglašena Stadlerovom godinom, kojom se obilježava 175. godina njegova krštenja, 150-ta obljetnica svećeničkog ređenja i stota godišnjica njegove smrti, Povjerenstvo na čelu sa sestrom Mirjanom Tomašević iz zajednice Milosrdnih sestara Svetog Križa izabralo je za geslo susreta riječi prvog vrhbosanskog nadbiskupa dr. Josipa Stadlera, sluge Božjega: „Imaj srca…“ Riječi dobrodošlice sestrama uputio je kao domaćin ravnatelj Nadbiskupijskog centra za pastoral mladih vlč. Šimo Maršić te je zahvalio organizatorima što su izabrali za održavanje seminara upravo ovaj nedavno dovršeni Centar, u kojem imaju mogućnosti smještaja, susreta, slavlja Svete mise i druženja. Sa svojim suradnicima ukratko ih je upoznao s brojnim aktivnostima ovoga Centra.

22

VIJESTI • prosinac 2018.

Rad Vijeća, povjerenstava i tajništva

U uvodnom predavanju biskup Sudar govorio je o sluzi Božjem Josipu Stadleru kao čovjeku molitve i trajnog nastojanja da vlastiti život ravna prema svom geslu: „Imaj prema Bogu srce djetinje, prema bližnjem srce materinje, prema sebi srce sudačko.“ Kazao je da se u duhu tih riječi trebaju trajno pitati, „kakvo je naše srce?“.

kojima časna sestra nije pozvana u bolnici samo raditi, nego i živjeti, a za to je potrebno svakodnevno svoju osobu naslanjati na Srce Sina Božjega.

U svojim izlaganjima tijekom seminara biskup Sudar je između ostalog istaknuo da je srce srž ili središte čovjekova bića te da je kao fiziološki organ iznimno važno za cijeli organizam jer čisti krv te s plućima hrani i održava život. Dodao je da srce, unatoč velikoj sposobnosti i jakosti, ima jednu slabost, a to je strah do samoće. Progovorio je i o Srcu Isusa Krista te istaknuo važnost usklađenosti čovjekova srca s Božjim Srcem.

Tijekom seminara biskup Sudar predvodio je Svete mise i propovijedao. U subotu, 6. listopada predvodio je Misno slavlje u crkvi Sv. Josipa radnika na Palama te propovijedao o pet sestara Kćeri Božje ljubavi, poznatih pod imenom Drinske mučenice.

Govoreći o životu i mučeničkoj smrti blaženih sestara Jule, Berchmane, Krizine, Antonije i Bernadete napomenuo je da su one molile upravo u toj drvenoj crkvi te je potaknuo nazočne sestre da ih nasljeduju u predanju Kristu i služenju potrebnima.

Oslanjajući se na Isusova blaženstva izrečena u njegovu Govoru na gori, biskup Sudar podsjetio je na Isusove riječi: „Blago čistima srcem: oni će Boga gledati“ (Mt 5,8). „Da bismo mogli Boga gledati, pozvani smo zajedno s psalmistom vapiti: ‘Čisto srce stvori mi, Bože’“, rekao je biskup Sudar podsjećajući na Božje obećanje dano preko proroka Ezekijela: „Dat ću vam novo srce, nov duh udahnut ću u vas! Izvadit ću iz tijela vašega srce kameno i dat ću vam srce od mesa.“ (36,26).

U svome posljednjem izlaganju biskup Sudar govorio je o srcu koje treba imati medicinska sestra redovnica. Istaknuo je da je, od svih velikih osobina srca, Isus stavio kao uzor nasljedovanja svoje krotko i ponizno Srce, što vrijedi na poseban način za redovnice koje rade sa bolesnicima različitima po svojoj dobi, vjeri i svjetonazoru. Svoja izlaganja završio je riječima pape Franje prema

Nakon svakog predavanja slijedila je diskusija i zajedničko razmišljanje na zadanu temu.

Sestre su osim toga razgledale glavni grad Bosne i Hercegovine koji se, zbog blizine katoličke i pravoslavne katedrale te džamije i sinagoge naziva europskim Jeruzalemom.

Dekan Katoličkog bogoslovnog fakulteta pokazao im je zdanje Vrhbosanskog bogoslovnog sjemeništa i katedralu Srca Isusova gdje su se pomolile na grobu nadbiskupa Stadlera. Posjetile su i crkvu Kraljice svete krunice koja služi i kao svetište Drinskih mučenica te su nakratko obišle Katolički školski centar, crkvu i samostan Sv. Vinka Paulskog, središnju zgradu Hrvatskog kulturnog društva „Napredak“, franjevačku crkvu Sv. Ante Padovanskog i pojedine znamenitosti Sarajeva, među koje spadaju i poznati ćevapi kod Želje ili u nekoj od brojnih ćevabdžinica na Baščaršiji. (KTA)

23 Zastarjele strukture i novi poticaji duha. Zrelost služenja u radosti i slobodi

foto: M. N.

50. Skupština Hrvatske redovničke konferencije Jubilarna 50. Skupština Hrvatske redovničke konferencije održana je 17. i 18. listopada 2018. u franjevačkom samostanu u Zagrebu (Av. Gojka Šuška 2). Skupština je održana na temu smjernica Kongregacije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života „Ekonomija u službi karizme i poslanja. Boni dipsensatores multiformis gratiae Dei (1 Pt 4,10)“.

S

kupština je u svome prvom dijelu održana u zajedništvu s Konferencijom viših redovničkih poglavara i poglavarica Bosne i Hercegovine. To je bio drugi zajednički susret dviju konferencija, a ideja za njegovo održavanje nastala je na Skupštini HRK 2016. godine. Članovi i članice obiju konferencija pozitivno su ocijenili ovakve zajedničke susrete i iskazali želju da se s takvom praksom nastavi i ubuduće.

Viši redovnički poglavari i poglavarice iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine poslušali su dva predavanja na temu smjernica „Ekonomija u službi karizme i poslanja. Boni dipsensatores multiformis gratiae Dei (1 Pt 4,10)“.

Prvo predavanje održao je fr. Slavko Slišković, provincijal Hrvatske dominikanske provincije i potpredsjednik HRK, a drugo fra Ratko Radišić, OFM, crkveni pravnik.

Uz više redovničke provincijale i provincijalke iz Hrvatske i njihove predstavnike, više redovničke provincijale i provincijalke iz Bosne i Hercegovine, mons. Zdenka Križića, biskupa gospićko-senjskog i predsjednika Vijeća HBK za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života, na Skupštini su sudjelovali i s. Kata Karadža, potpredsjednica KVRPP BiH i s. Mojca Šimenc, HMP, članica Izvršnog odbora Konferencije redovničkih ustanova Slovenije (KORUS). U radnom dijelu Skupštine HRK sudjelovali su samo članovi i članice HRK.

24

VIJESTI • prosinac 2018.

Prvi dan Skupštine Skupština je započela molitvom i pozdravima koje su uputili: s. Ana Marija Antolović, ASC, predsjednica HRK; mons. Zdenko Križić, biskup gospićko-senjski i predsjednik Vijeća HBK za UPŽ i DAŽ; s. Kata Karadža, potpredsjednica KVRPP BiH, s. Mojca Šimenc, HMP, članica Izvršnog odbora Konferencije redovničkih ustanova Slovenije (KORUS) te domaćin u franjevačkom samostanu u Dubravi i član HRK gvardijan fra Svetozar Kraljević.

J

utarnji dio Skupštine prvoga dana njenog zasjedanja moderirao je član Vijeća HRK i provincijal Hrvatske karmelske provincije Sv. oca Josipa o. Srećko Rimac, OCD. Predsjednica HRK najprije je zahvalila biskupu Križiću na prisutnosti i uzajamnom povjerenju. Iskazala je dobrodošlicu na jubilarnu 50. Skupštinu HRK svim višim redovničkim poglavarima i poglavaricama, predstavnicima i predstavnicama zajednica koje nemaju višeg poglavara/icu u Hrvatskoj. Poseban je pozdrav uputila novim članovima Konferencije koji su u proteklom razdoblju izabrani za vrhovne poglavare i poglavarice.

Predstavljajući kratko temu Skupštine, s.

Ana Marija istaknula je kako „potaknuti smjernicom Ekonomija u službi karizme i poslanja Kongregacije za UPŽ i DAŽ želimo zajedno razmišljati kako biti dobri upravitelji različitih Božjih milosti. Želimo se uzajamno ohrabriti i potaknuti na zahvalnost za darove koje primamo, ali i produbiti svijest

da smo pozvani sve ono što jesmo i što imamo ugrađivati u služenju drugima“.

Pozdravljajući Skupštinu biskup Zdenko Križić je rekao: „U ime HBK upućujem pozdrav svim sudionicima ovoga skupa i čestitam jubilej Hrvatske redovničke konferencije. Ovi susreti su duhovni plod Drugog vatikanskog sabora koji je želio jače povezivanje redovničkih zajednica kako bi na taj način obogaćivale jedna drugu s ciljem da Crkva sve više raste u svetosti. Drugi vatikanski sabor je uputio poziv sveopćoj Crkvi na svetost. I ove godine u apostolskoj pobudnici Radujete se i kličite papa Franjo ponavlja takav poziv sveopćoj Crkvi – poziv na svetost s naglaskom da je ‘svetost najljepše lice Crkve’“.

25 Skupština Hrvatske redovničke konferencije

Osvrćući se na temu Skupštine biskup je napomenuo kako riječ ekonomija često izaziva spontanu reakciju da ekonomija nema nikakve veze sa svetošću. Ekonomija u službi karizme i poslanja je itekako važna. Biskup je podsjetio na nedavnu poruku pape Franje Generalnom kapitulu kapucina kada je rekao: „U tome ćete biti uvjerljiviji ako i vaše zajednice i strukture budu izražavale trezvenost i umjerenost, vidljivi znak onog primata Boga i njegova Duha koji se posvećene osobe trude jasno svjedočiti. U toj perspektivi također transparentno i profesionalno upravljanje gospodarskim resursima slika je prave obitelji koja hodi u suodgovornosti i solidarnosti među svojim članovima i sa siromašnima.“ (papa Franjo 14. rujna 2018.) Vidimo, dodao je biskup, da je u poruci naglasak na odgovornom ekonomskom upravljanju koje doprinosi zajedništvu redovničkih zajednica koje Papa poziva da njeguje male detalje ljubavi koji učvršćuju bratstvo i sestrinstvo unutar zajednice, a onda i svjedočki djeluju i na cijelo okruženje. Tu je i naglasak na karitasu, na osjetljivosti prema siromašnima koji nikako ne smiju biti izvan naše ekonomije. „Neka ova skupština Hrvatske redovničke konferencije donese svima malo više svjetla u življenju svoje redovničke karizme i svog specifičnog poslanja u svijetu i narodu u koji nas je Božja providnost pozvala živjeti i djelovati“, zaključio je biskup.

Nakon biskupovog obraćanja, s. Ana Marija izvijestila je Skupštinu o tome da je Konferencija na Skupštinu pozvala i apostolskog nuncija u Republici Hrvatskoj, kako je to uvijek činila i kako je to određeno Statutom HRK, no da se apostolski nuncij, šaljući pozdrave Skupštini, ispričao za spriječenost da sudjeluje.

Predsjednica HRK potom je pročitala pismo kardinala Josipa Bozanića koji je zahvalio na obavijesti o Skupštini te poručio: „Sa željom da Skupština pridonese jačanju zajedništva i solidarnosti, kako bismo kao Crkva, zajednice i pojedinci spremnije davali odgovore na potrebe čovjeka današnjice, zahvaljujem Bogu za dar i poslanje redovništva u Crkvi te za udioništvo redovnika i redovnica u njezinu životu. Ujedno molim Gospodina da redovničke zajednice u Hrvatskoj te Bosni i Hercegovini blagoslovi novim zvanjima na duhovnu dobrobit Crkve i Božjeg naroda.“ Kardinal je na kraju pisma na sudionike Skupštine zazvao Božji blagoslov, zagovor Marije Majke Crkve, blaženog Alojzija Stepinca te svetih i blaženih utemeljitelja i utemeljiteljica redovničkih zajednica.

26

VIJESTI • prosinac 2018.

Prvo predavanje na temu: Ekonomija u službi karizme i poslanja Fr. Slavko Slišković, OP

P

rvo predavanje na temu Ekonomija u službi karizme i poslanja održao je fr.

Slavko Slišković, OP, potpredsjednik HRK i provincijal Hrvatske dominikanske provincije Navještenja Marijina. Fr. Slavko je predstavio višim poglavarima i poglavaricama prva dva teorijska dijela Smjernica: „Živ spomen siromašnog Krista“ i „Božji pogled: karizma i poslanje“. „Kršćanstvo nije nastalo iz ničega niti u zrakopraznom prostoru, nego je Bog svoju avanturu kao čovjek započeo unutar židovske religije i Rimskoga carstva koje je imalo svoju povijest, religiju i državni sustav. Nastajući u takvom okružju Crkva preuzima i od židovstva i od Carstva ono što je područje našeg interesa, a to je ekonomija“, ustvrdio je fr. Slavko primjećujući pri tom da je Crkva ta ranija iskustva dobro iskoristila. Na ekonomskom je području Crkva napravila najveće iskorake upravo kroz redovnički život kada uvodi zajedničko privrjeđivanje, valorizira rad, sredstva za proizvodnju, radno vrijeme, uvodi bankarstvo i slično. „Redovništvo je poslužilo i relativiziranju materijalnoga kako ono ne bi postalo važnije od osobe. Zbog toga je Crkva u odnosu redovnika prema zemaljskim dobrima tražila i traži putokaz i korektiv vlastitom djelovanju“, zaključio je fr. Slavko povijesni pogled na redovništvo iz kuta ekonomije.

njenja snaga i povećanja troškova oko njihove skrbi, a i zbog nedostatne izobraženosti u gospodarskim pitanjima, što je povezano i s manjkavim planovima. Taj je problem čak doveo u pitanje opstanak čitavih zajednica, ustvrdio je fr. Slavko dodajući kako se u ovom dokumentu ustanove posvećenog života i družbe apostolskoga života potiču da budu dobre upraviteljice i u pogledu raspolaganja i upravljanja materijalnim dobrima, stavljajući potonje u službu evangelizacijskog poslanja za dobro cijele Crkve.

U posljednje je vrijeme Crkvena vlast uočila kako je „nemali broj ustanova posvećenog života i družbi apostolskog života suočen s problemima ekonomske naravi“ (Ekonomija u službi karizme i poslanja, br. 3) zbog sma-

Smjernice, rekao je fr. Slavko, ponajprije ističu kako je posvećeni život odraz želje za nasljedovanjem Krista i potpunog suobličavanja Njemu. Predstavljajući se na početku svoga javnog djelovanja Isus se dao prepo-

27 Skupština Hrvatske redovničke konferencije

znati kao onaj koji naviješta blagovijest siromasima (Lk 4,18). Budući da su oni uvijek bili u središtu njegove pozornosti, onda ni usmjerenost Crkve na siromahe nije sociološka, kulturna ili politička, nego teološka kategorija, istaknuo je predavač.

Kod govora o crkvenim dobrima, ona moraju biti usmjerena svrsi u skladu s poslanjem Crkve. Vjernost karizmi i poslanju glavni je kriterij za prosuđivanje. Pri tome je važno razlučivanje kroz osluškivanje Božje riječi i učenje na povijesnom iskustvu kako bi se izabrala djela koja daju novo dostojanstvo najugroženijima: slabima, siromašnima, novorođenima, starima, bolesnima, osobama s hendikepom, a u novije vrijeme papa Franjo osobito inzistira i na izbjeglicama.

Govoreći, nadalje, o teologiji siromaštva fr.

Slavko je rekao da „siromaštvo postaje izvor osobne slobode i omogućuje rast u ljubavi koja ima oči otvorene za potrebe drugih i srce milosrdno da im pritekne u pomoć.

Svojim siromaštvom Bogu posvećene osobe svjedoče kvalitetu istinskog ljudskog života koji relativizira sva druga dobra ukazujući na Boga kao apsolutno dobro“.

Nadalje, predavač je istaknuo kako čovjek i njegovo istinsko dobro moraju imati prvenstvo u svakoj djelatnosti, pa i ekonomskoj: „Nipošto ga se ne smije promatrati kao potrošnu robu koju se može odbaciti nakon što je izrabljena ili postala viškom, kako je to prisutno u današnjem mentalitetu. Ekonomija ne može biti etički i antropološki neutralna jer ili pridonosi izgrađivanju pravednosti i solidarnosti, ili pak dovodi do isključivanja i odbacivanja. Bogu posvećene osobe u takvom ozračju trebaju paziti da ne podlegnu napasti tehničke i organizacijske učinkovitosti materijalnih resursa i djela namjesto dje-

lotvornosti na evanđeoskom planu.“ Podsjetio je i da je papa Franjo govorio o potrebi umjerenosti koja se u naše vrijeme čini aktualnijom nego ikada. S jedne je strane očit gubitak osjećaja za mjeru i sam smisao stvari gotovo na svakom koraku, dok se s druge strane suočavamo sa sviješću o ograničenosti resursa ovoga planeta, zbog čega je nužno smanjenje potrošnje i briga za stvoreni svijet. To onda traži nametanje obvezne kočnice vlastitim prohtjevima. „Dokument ističe osobitu važnost izgradnje za ekonomsku dimenziju u smislu stjecanja specifičnih znanja i sposobnosti, ali ne delegirajući nekog pojedinca, nego obuhvaćajući odgovornost cijele zajednice. Svi članovi moraju postati odgovornima u upravljanju ekonomskim dobrima u službi ciljeva koji su izraz vlastite karizme. Naime, zbog sve veće složenosti u upravljanju pojavila se tendencija slabljenja ili gubitka odgovornosti te povjeravanja ove zadaće samo nekim članovima ili čak pojedincu. To ne dovodi u opasnost samo osobe koje upravljaju u smislu mogućih zlouporaba, nego i drugi članovi gube osjećaj za troškove života te se stvara osjećaj tegobe upravljanja. Tako nastaje jaz između ekonomije i poslanja. Stoga je potrebno pristupiti procesu razlučivanja, čišćenja i obnove kako bismo bili svjedoci drukčijeg načina činjenja, djelovanja i življenja. To se po riječima pape Franje postiže odgovornom jednostavnošću i skromnošću života, zahvalnom kontemplacijom svijeta te brigom za potrebe siromaha i zaštitu okoliša. Jednako tako, potrebno je još u formacijskom procesu gajiti duhovnost koja uči promatrati stvarnost s točke gledišta siromašnih, čime će se razviti djelotvorno suosjećanje s njima, preuzeti teret boli te predano i odgovorno raditi na promicanju

28

VIJESTI • prosinac 2018.

pravde, mira i cjelovitosti stvorenoga svijeta“, zaključio je fr. Slavko predstavljanje prvog dijela Smjernica.

Govoreći o drugom poglavlju, „Božji pogled: Karizma i poslanje“, ustvrdio je da je posvećeni život nužno povezan s eshatološkim iščekivanjem. Činjenica da budućnost postoji mora mijenjati sadašnjost kako bismo svojim djelima potvrđivali prisutnost Kraljevstva ovdje i sada. Međutim, djela ne treba poistovjećivati s poslanjem, nego su ona tek modalitet u kojemu poslanje postaje vidljivim. Djela se mogu mijenjati, dok poslanje ostaje vjerno početnoj karizmi ucjepljujući se u današnje vrijeme. To onda otvara vrata budućnosti karizme. Božji pogled omogućuje spremnost nadilaženja načina na koji se nešto čini, struktura koje su postale nedjelotvorne i zastarjele. Upravo „karizme omogućuju vidjeti sposobnost tamo gdje drugi opažaju samo neprikladnost“ (br. 24).

Govoreći o potrebi planiranja u upravljanju, predavač je naglasio kako Smjernice ističu da je to tim žurnije jer se kapacitet pojedine karizme „suočava s brzinom i globalizacijom tekućih promjena (društveno-ekonomskih, političkih, zakonodavnih) koje su posljedice složenosti problema s kojima se treba uhvatiti u koštac, uključujući i pitanje upravljanja“ (br. 26). Smjernice ističu potrebu za djelima koje će imati društveno-crkvenu znakovitost i evanđeosku djelotvornost, a pri tome se ne treba plašiti, pri ocjeni stvarne izvedivosti pojedinog djela, uz valoriziranje znanja ustanove uključiti i vanjske stručnjake.

Karizme koje imamo služe obnovi i izgradnji cijele Crkve, a jasan znak autentičnosti karizme jest njezina sposobnost da se uklopi u život Božjega naroda i na dobro sviju. Misija posvećenog života je sveopća i mnoge naše

zajednice su međunarodnog karaktera, ali nam naša samostalnost ne daje pravo izbjegavati ili zaobilaziti prethodno savjetovanje s biskupima. S druge strane, biskupi su pozvani nadilaziti prosuđivanja u okvirima korisnosti i funkcionalnosti. U novom pogledu na crkvenost potrebno je nadići nekada samorazumljive kriterije da je unutar Crkve nešto bilo navlastito „naše“ ili da se to promatralo isključivo kao „djelo redovnika“ ili pojedine zajednice. Naša djela trebaju biti crkveno znakovita i tiču se nas kao Crkve i kao Crkva im moramo pristupati. Činiti zajedno znači ne prepuštati određeno djelo samo pojedincu ili samo pojedinoj zajednici, nego ono treba biti plod međusobne suradnje. „Zajedničko činjenje podrazumijeva i koordinaciju i dijeljenje na razini planiranja i upravljanja, mentalitet, kulture i prakse koje, ako budu ozbiljno ostvarivane, mogu jamčiti kontinuitet nemalom broju djela, njihovu evanđeosku djelotvornost i ekonomsku održivost“ (br. 33). „Uz takvu koordinaciju“, zaključio je fr. Slavko svoje izlaganje, „bila bi zajamčena pouzdanost koja izlazi iz jasne vizije, profesionalnost u smislu djelotvornosti i stjecanja novih znanja, te iskustvenost koja je vezana uz kontinuitet.“

29 Skupština Hrvatske redovničke konferencije

Drugo predavanje na temu: Ekonomija u službi karizme i poslanja Fra Ratko Radišić, OFM

C

rkveni pravnik fra Ratko predstavio je 3. i 4. poglavlje smjernica Ekonomija u službi karizme i poslanja: „Ekonomska dimenzija poslanja“ i „Operativne upute“.

Govoreći o Održivosti djelâ fra Ratko je naveo kako Smjernice naglašavaju potrebu stalnog planiranja i projektiranja ekonomskih aktivnosti s ozbiljnošću i bez improvizacije koja se neozbiljno oslanja na Boga. U planiranju treba definirati ciljeve, način realizacije te ekonomsko-financijsku kompatibilnost. A da bismo znali planirati potrebni su nam poglavari i ekonomi koji su s time upoznati, koji transparentno vode ekonomiju, no, dodao je, za prihvaćanje određenih djela kriterij ne smije biti samo ekonomska isplativost.

U vezi s osnovnom imovinom redovničkih ustanova fra Ratko je navodeći Smjernice br.

72 naglasio kako osnovna imovina mora jamčiti opstanak ustanove i ostvarivanje njenog poslanja. Istaknuo je važnost vođenja popisa osnovne imovine za redovničku zajednicu. Pozornost je obratio i na načine vođenja imovnika, napominjući da za određivanje što spada u osnovnu imovinu, kojom se ne može slobodno raspolagati, treba gledati na sve ono bez čega određena ustanova ne bi mogla opstojati i ostvarivati svoje poslanje.

postavljati kako je sve dobro. Istaknuo je da je na nama odgovornost pred Bogom, Crkvom i državom. Vrhovni poglavari moraju nadzirati ekonomsko upravljanje nižih razina. Mora svima biti jasno da nadzor ekonomskog upravljanja od više redovničke vlasti nipošto ne znači ograničavanje samostalnosti niže razine ili nedostatak povjerenja, nego je to nužno sredstvo za očuvanje dobra cijele zajednice.

Govoreći o odgovornosti, transparentnosti i povjerenju, fra Ratko je naglasio da je stalno potrebno pravodobno predviđati učinke ekonomskog upravljanja, a ne pret-

I u upravljanju materijalnim dobrima potrebna nam je vjernost karizmi koja je uvijek živa stvarnost pozvana razvijati se u kreativnoj vjernosti. Vjernost karizmi mora se

Transparentnost je istoznačnica za polaganje računa o aktivnostima, izvršenim ekonomskim odlukama i postignutim rezultatima.

30

VIJESTI • prosinac 2018.

izražavati u operativnim izborima. Tako redovnike treba krasiti odgovorna skromnost, zdrava poniznost, radosna umjerenost i raspoloživost za potrebe siromaha.

Govoreći o četvrtom poglavlju Smjernica fra Ratko je prenio kako ono donosi operativne upute i pojašnjenje propisa o upravljanju materijalnim djelima. Vremenita dobra ustanova posvećenog života jesu crkvena dobra i zato se njima opravlja propisima iz V. knjige ZKP-a, a i propisima kanona 634.–640. Ako se dobrima ne upravlja primjenjujući te propise, to nerijetko dovodi do zloporaba i materijalne štete za zajednice kojima se tako narušava vjerodostojnost života.

U nastavku je fra Ratko govorio o ulozi koju u ekonomskom upravljanju trebaju imati vrhovni i provincijski kapitul, provincijal i ekonom, ekonomsko vijeće, predstavnička tijela i povjerenstva. Posebno se osvrnuo na ono što Smjernice govore o ekonomima, njihovom izboru, mandatu, profesionalnosti i naravnoj sklonosti za tu službu.

Govoreći o uputama Smjernica po pitanju donacija fra Ratko je naglasio kako redovnici trebaju paziti na karakteristike darivatelja, izvore iz kojih dolaze darovi. Ako nam daruju političari ili stranke, moramo procijeniti uključuje li to obvezu da ih propagiramo. Darove s takvim obavezama ne bismo smjeli prihvaćati. Isto tako, ako nam daruje vlasnik firme koji ne isplaćuje svoje radnike, ne bismo smjeli prihvatiti ni taj dar.

Na kraju svog izlaganja fra Ratko je još naveo što Smjernice govore o gradnji novih građevina, ugovorima o zakupu, otuđenju nekretnina, financijskom ulaganju i zaduživanju.

Nastavak rada Skupštine Nakon predavanja članovi i članice HRK raspravljali su u malim skupinama o temama i problemima ekonomskog upravljanja u redovničkim zajednicama kao što su: osnivanje zaklada, ekonomska i pravna problematika nakon smrti člana zajednice, raspolaganje financijskim sredstvima koja se dobivaju iz Državnog proračuna, raspolaganje objektima u vlasništvu izvan uporabe, pravno zastupanje, osposobljenost u ekonomskim pitanjima, potreba izrade pravilnika o ekonomskom upravljanju, transparentnost i planiranje te povrat oduzete imovine.

N

akon iznošenja zaključaka i prijedloga pojedinih skupina, viši redovnički poglavari i poglavarice usuglasili su se da (Tajništvo) HRK treba biti mjesto gdje će se umrežavati podatci o karitativnim, društvenim i ekonomskim projektima redovničkih zajednica. Usuglašen je prijedlog da se nastavi s organizacijom redovitih stručnih seminara iz ekonomije za redovnike i redovnice.

Usuglašeno je, nadalje, da se mogućnost osnivanja zajedničkog staračkog doma za starije redovnike i redovnice svih redovničkih zajednica najprije ispita unutar postojećih kapaciteta u određenim redovničkim zajednicama.

S obzirom na povrat imovine koju je komunistička vlast oduzela redovničkim zajednicama, nisu iznesena pozitivna očekivanja ni način kako se može ubrzati povrat koji je do danas donio vrlo malo pozitivnih rješenja.

31 Skupština Hrvatske redovničke konferencije

Uslijedilo je, u 13 sati, koncelebrirano euharistijsko slavlje u dominikanskoj crkvi Kraljice sv. Krunice (A. Kontaka 1, Zagreb). Slavlje je predvodio biskup Zdenko Križić.

Na kraju misnoga slavlja predsjednica HRK zahvalila je biskupu na predvođenju misnog slavlja i upućenoj propovijedi te ocima dominikancima na gostoprimstvu u crkvi. Potom je objavila da će se nakon mise poći u novo sjedište HRK koje će se u ovoj prigodi blagosloviti. Kratko je izvijestila i o završenim radovima na obnovi kuće te planiranom preseljenju sjedišta Konferencije.

Nakon misnog slavlja i zajedničkog fotografiranja viši redovnički poglavari i poglavarice posjetili su, u 14 sati, zgradu novoga sjedišta Hrvatske redovničke konferencije u ulici Slavoljuba Bulvana 4, na Borongaju u Zagrebu. U toj prigodi biskup Križić blagoslovio je novo sjedište. Blagoslivljajući kuću biskup je napomenuo da se „blagoslivljaju ljudi koji će se u kući okupljati, da oni budu nositelji blagoslova. Vođeni duhom neka se svi prema svom pozivu neprestano trude da Krist uvijek prebiva u sredini. Da oni u ovoj kući rađaju nove ideje. Da u kući uvijek bude dovoljno svjetla za redovništvo u našem narodu“.

Nastavak popodnevnog rada Skupštine moderirala je s. Ksenija Leko, članica Vijeća HRK i provincijalka Hrvatske provincije uršulinki Rimske unije.

Viši su redovnički poglavari i poglavarice radeći u manjim skupinama raspravili tri iznesena prijedloga: osnivanje Škole za odgojitelje, formativne seminare iz ekonomije te osnivanje doma za starije i nemoćne redovnike i redovnice. Prijedloge je pročitala s.

Gordana Igrec, članica Vijeća HRK i provincijalka sestara Kćeri Božje Ljubavi.

Prvi prijedlog, prijedlog o osnivanju Škole za odgojitelje, dali su članovi Povjerenstva za početnu formaciju redovnika i redovnica pri Hrvatskoj redovničkoj konferenciji. U svome su prijedlogu naveli kako se tijekom susreta i seminara za redovničke odgojitelje suočavaju s brojnim izazovima, nedoumicama, poteškoćama i pitanjima. Prvotna svrha formacije je omogućiti kandidatima za redovnički život i mladim zavjetovanicima da najprije otkriju, a zatim usvoje i prodube identitet redovničkog života. Smjernice Kongregacije za UPŽ i DAŽ Za novo vino nove mješine potiču nas „da se ozbiljno moramo zapitati o sustavu odgoja i izobrazbe“, jer „čini se da se unatoč svim naporima i zalaganju uloženu u izgradnju nije uspjelo dotaći srce osoba i stvarno ih preobraziti“ (Za novo vino nove mješine, 12). Svjedoci smo brzih društvenih i kulturalnih promjena te napora koje Crkva ulaže u traženje adekvatnih odgovora na te izazove. Svjesni smo, i znamo iz iskustva, kakvi profili mladih dolaze u naše samostane.

Mladima danas ne nedostaje težnji i istinskih vrijednosti za koje su spremni ozbiljno se zauzeti, no s druge strane obilježeni su krhkošću bilo u egzistencijalnim uvjerenjima, bilo na putu vjere. Stoga, danas formacija mladih zahtijeva osobnu pedagogiju tj. „personaliziranu izgradnju“ u kojoj se događa stvaran povratak inicijacijskom modelu, rame uz rame, u povjerenju i nadi. Nadalje, svjesni smo izazova s kojima se suočavamo unutar naših zajednica, koje svojim uhodanim stilovima nemaju dovoljno dodira s kulturnim okruženjem, te još uvijek stavljaju naglasak na održavanje postojećih struktura i djelâ (Za novo vino nove mješine, 12 i 16). Svjesni smo i izazova s kojima se vi, poglavari redovničkih zajednica suočavate, te zbog različitih potreba u zajednici često mijenjate osobe na

32

VIJESTI • prosinac 2018.

službama redovničkih odgojitelja. Ti odgojitelji svjedoče o velikim poteškoćama i izazovima svoje odgojiteljske službe za koju nisu dovoljno pripremljeni. Smjernice Za novo vino nove mješine također potvrđuju taj „nedostatak osoba s prikladnom izobrazbom za formacijsku zadaću“ te osvješćuju i potiču „da u izgradnji nema mjesta improvizaciji, već da ona iziskuje daljnju i stalnu pripravu“ (Za novo vino nove mješine, 16). Odgojitelji trebaju biti osobe iskusne u hodu traženja Boga, pozorne na djelovanje milosti, moraju znati upozoriti na zapreke, ali prije svega pokazati ljepotu nasljedovanja Gospodina. Pred tako osjetljivim zadaćama pokazuje se veoma važnom formacija prikladnih odgojitelja.

Stoga je uputno stvoriti primjerene strukture za njihovu formaciju (usp. VC, 66). „Bez temeljite izobrazbe braće i sestara, odgojitelja koji su stvarno obučeni i pouzdani za obavljanje te službe, neće biti moguće stvarno i obećavajuće praćenje najmlađih“ (Za novo vino nove mješine, 16). U protivnom će se ta izobrazba pretvoriti u puko informiranje, a ne formiranje uma i srca po uzoru na Isusa Krista, začetnika svakog zvanja.

Na temelju iskustava redovničkih odgojitelja i smjernica crkvenog učiteljstva, Povjerenstvo je došlo do zaključka da je nužno sustavno pristupiti formaciji hrvatskih redovničkih odgojitelja osnivanjem Škola za formaciju odgojitelja s interdisciplinarnim i interkulturalnim pristupom, koji će biti teorijskopraktične naravi. U prilog ostvarenja projekta mogu pomoći osobe koje su na tome području već stručno osposobljene, a članovi su zajednica koje pripadaju HRK. Drugi prijedlog o organizaciji edukacijskih seminara za poglavare/ice i ekonome iz područja ekonomije i upravljanja materijalnim

dobrima dalo je Vijeće HRK sa željom da upravljanje materijalnim dobrima u redovničkim zajednicama bude prožeto vrednotama Evanđelja i u skladu s crkvenim i državnim zakonima.

U prijedlogu je naglašeno kako bi bilo dobro izraziti koje teme osjećamo važnima i želimo da budu sadržaj ovakvih seminara, a Vijeću HRK bi mogli povjeriti razradu programa, izbor predavača, vrijeme i mjesto održavanja seminara. Ovisno o potrebama koje ćemo zajedno definirati, može se planirati održavanje i više ovakvih seminara u različitim razdobljima ili mjestima.

Nakon rasprave u malim skupinama viši poglavari i poglavarice usuglasili su se o potrebi osnivanja Škole za odgojitelje, potrebi stručnih seminara iz područja ekonomije te organizirane skrbi za starije i nemoćne članove redovničkih zajednica kao zajedničkog projekta svih zajednica pod okriljem Konferencije.

Iznoseći prijedloge i razmišljanja o osnivanju Škole za odgojitelje viši redovnički poglavari i poglavarice dotaknuli su mogućnost da se o tom projektu razgovara s Biskupskom konferencijom. Spomenuta je i potreba da se Škola dijelom odvoji za muške i ženske polaznike zbog određenih specifičnosti odgoja muškaraca i žena. Istaknuta je i potreba afektivnog odgoja i personaliziranog pristupa s obzirom na karizme određenih družbi. Spomenuta je i mogućnost da se Škola oblikuje kao savjetovalište.

Kao moguće teme seminara iz ekonomije navedene su: vođenje financijskog poslovanja, informiranje o poreznom sustavu, povlačenje sredstava iz fondova Europske unije, knjigovodstvo, načela bratske ekono-

33 Skupština Hrvatske redovničke konferencije

mije, vođenje arhiva, korištenje računalnih programa za vođenje knjigovodstva, oporuke članova redovničkih zajednica, poslovanje s bankama.

U iznesenim zaključcima rada u skupinama po pitanju osnivanja/gradnje zajedničkog doma za starije i nemoćne redovnike i redovnice svih redovničkih zajednica, naglašena je potreba da starija braća i sestre zaslužuju adekvatnu skrb. Spomenuti su neki već postojeći projekti koji pružaju takvu uslugu (Strmec, Odra, Vrbovec, Cugovec) kao i zadovoljavajuća rješenja u nekim zajednicama.

Istaknuto je i da je bolje iskoristiti postojeće objekte nego graditi nove.

U nastavku je biskup Križić kao predsjednik Vijeća HBK za UPŽ i DAŽ govorio o redovitim susretima biskupa HBK s redovnicima i redovnicama, odnosno susretu biskupa HBK s redovničkim provincijalima i susretu Stalnog Vijeća HBK s redovničkim provincijalkama. Na Skupštini HRK 2017. godine biskup Križić je obećao nastojati u HBK dogovoriti da se svi biskupi susreću i s redovnicama, kao i s redovnicima. Govoreći o ta dva susreta biskup je rekao da su oni sadržajno siromašni. Prenio je i stav biskupa BK kako ne bi bilo praktično da se svi biskupi u istom terminu susreću i sa provincijalima i provincijalkama, te da su teme susreta s redovnicima drugačije od onih sa susreta s redovnicama.

Biskup je prenio kako će idući susret s biskupima biti 17. lipnja 2019., s time da bi se biskupi susreli s redovnicima u 10, a s redovnicama u 16 sati. Izvijestio je kako na tim susretima neće biti stručnih predavanja kao dosad, nego bi se pripremila pitanja s obje strane i razgovaralo bi se o konkretnim problemima. Biskup je napomenuo kako pita-

nja valja pripremiti (i dostaviti preko HRK mjesec dana ranije) na način da se postavljaju Biskupskoj konferenciji, a ne određenim biskupijama, no, dodao je, naravno da se može svakoga pitati.

Nakon što su viši redovnički poglavari i poglavarice pokazali svoje nezadovoljstvo time da ih se na susretu s biskupima odvaja u različite termine, utvrđeno je da je ipak postignut određeni napredak u vezi s tim susretima, te da se takav prijedlog HBK može prihvatiti na određeno vrijeme (iduće godine), jer bi bilo logično da i provincijali i provincijalke i biskupi budu zajedno na tom susretu.

Biskup je dodao i da će se na temelju takvog susreta vidjeti kako bi se to odvijalo u budućnosti. Dodao je i da su biskupi tim prijedlogom samo kanili izići više ususret i redovnicima i redovnicama posvećujući im više svoga vremena.

Biskup je, nadalje, izvijestio o ad limina posjetu Svetoj Stolici i njegovoj nakani da kao predsjednik Vijeća HBK za UPŽ i DAŽ u ad limina izvješću spomene neke opće probleme koje ima redovništvo u Hrvatskoj, probleme u zajedništvu, probleme s individualizmom.

Biskup je dodao da će izvijestiti HRK o susretu ad limina u vezi s pitanjima i zaključcima koji se tiču redovništva.

Biskup je u nastavku pitao više redovnike i redovnice želi li HRK sudjelovati u procesu imenovanja redovnika i redovnica pri njihovu imenovanju u različitim biskupijskim Vijećima, tako i u Vijeću HBK za UPŽ i DAŽ. Utvrđeno je da u tom pitanju ne postoji propisana praksa. Biskup je rekao kako bi on želio da sami redovnici i redovnice predlože članove u Vijeću HBK za UPŽ i DAŽ. Biskup je istaknuo da to Vijeće nema

34

VIJESTI • prosinac 2018.

nikakvu zakonodavnu snagu, nego više nekakvu ulogu promicanja redovništva.

Prvi dan Skupštine završen je Večernjom molitvom.

Drugi dan Skupštine Drugoga dana Skupštine, 18. listopada, viši poglavari i poglavarice Hrvatske redovničke konferencije nastavili su rad najprije upoznajući se s godišnjim izvješćem predsjednice o radu HRK (priloženo ovome zapisniku), raspravljajući izvješća povjerenstava HRK i aktualne teme u Crkvi.

R

ad Skupštine moderirala je s. Gordana Igrec, članica Vijeća HRK i provincijalka Provincije Božje providnosti sestara Kćeri Božje Ljubavi.

Skupština je glasovanjem prihvatila Godišnje izvješće o radu i Financijsko izvješće predsjednice Hrvatske redovničke konferencije za proteklo razdoblje.

Provincijali i provincijalke su radeći u skupinama raspravili ranije proučena izvješća voditelja povjerenstva pri HRK. Raspravljali su o redovničkim danima, proslavi Dana posvećenog života, problemima s kojima se susreću vrtići koji rade po vjerskom programu, migrantima. U raspravi su utvrđeni datumi redovničkih dana u 2019. u četiri grada u Hrvatskoj (20. i 21. rujna 2019. u Dubrovniku i Splitu, 27. i 28. rujna u Zagrebu te 28. rujna u Rijeci).

U nastavku rada Skupštine crkveni pravnik fra Ratko Radišić predstavio je prijedlog

Pravilnika o radu i gospodarskom i financijskom poslovanju Hrvatske redovničke konferencije što ga je izradilo Vijeće HRK. Nakon rasprave i usuglašenih izmjena glasovanjem je prihvaćeno usvajanje Pravilnika.

Pred Skupštinu su kroz raspravu izneseni novi prijedlozi. Glasovanjem su prihvaćeni prijedlozi o: Osnivanju radne skupine koja će raditi na izradi Smjernica za zaštitu maloljetnika i ranjivih skupina u okviru Hrvatske redovničke konferencije.

Donesena je odluka da se prema zajednicama izvrši podjela novčanih sredstava dodijeljenih iz Državnog proračuna.

Na kraju Skupštine isusovački provincijal p. Dalibor Renić informirao je Skupštinu o radu Isusovačke službe za izbjeglice u Hrvatskoj i predložio Skupštini da osnuje udruga za brigu o izbjeglicama.

Za datum održavanja iduće Skupštine određen je 16. i 17. listopada 2019.

Skupštinu je zatvorila predsjednica HRK zahvalom višim redovničkim poglavarima i poglavaricama, članovima Vijeća, voditeljima i članovima povjerenstava i djelatnicima Tajništva na suradnji i doprinosu. Pozvala je sve prisutne da nastave raditi na zajedničkom umrežavanju i to konkretnim koracima u tome smjeru.

Skupština je završena euharistijskim slavljem u samostanskoj kapeli. Slavlje je predvodio potpredsjednik Konferencije fr. Slavko Slišković, OP. (M.N.)

35 SkupĹĄtina Hrvatske redovniÄ?ke konferencije

36

VIJESTI • prosinac 2018.

foto: M. N.

Homilija mons. Zdenka Križića, gospićko-senjskog biskupa i predsjednika Vijeća HBK za UPŽ i DAŽ

Farizeji će se naljutiti na Isusa i žestoko reagirati zato što ih naziva slijepima. Isus nije ublažio svoju tvrdnju, nego još dodao: „Kad biste bili slijepi ne biste imali grijeha. Ali vi velite: ‘Vidimo’. Tako vaš grijeh ostaje.“

P

Isus ovdje daje vrlo jasnu i vrlo konkretnu poruku: iznimno je važno vidjeti i priznati svoju istinu bez obzira na to što ona može biti daleko od idealne, jer se samo tako živi u istini. Bježati od svoje istine, zamatajući je u ne znam kakve ukrasne papire, znači završiti u hipokriziji, a to je jedan od najopasnijih virusa za duhovni život.

avao nabraja djela tijela koja se u konkretnom životu lako prepoznaju.

Potom izričito veli da oni koji takvo što čine Kraljevstva Božjeg neće baštiniti.

Potom nabraja darove Duha Svetoga koji trebaju karakterizirati lik kršćanina. Kršćani su pozvani da naprave ispit savjesti s obzirom na djela tijela i darove Duha i vidjeti što preteže.

No, tu je uvijek pitanje sposobnosti da vidimo sami sebe, da se vidimo objektivno, u istini. Tu uvijek prijeti opasnost duhovnog sljepila. Mnoge se osobe lako uvjere da sebe i sve oko sebe dobro vide, a zapravo vide sve kako žele vidjeti, odnosno kako im odgovara.

Redovnik i redovnica nisu osobe u čijim su životima djela tijela nešto posve strano, nepoznato. I ta djela su, nažalost, dio nas. Svjestan je toga i Pavao kada svjedoči da često čini ono što mrzi. I tu je ključ svega. Pavao pada, ali on to mrzi, ne prihvaća, on to ne želi legalizirati u svom životu.

37 Skupština Hrvatske redovničke konferencije

I sam Isus je jako svjestan čovjekove slabosti, pa će i reći da je duh voljan, ali je tijelo slabo.

Slabosti su nešto svojstveno ljudskom životu, ne isključujući redovnički život.

Ono što Isusu smeta jest kada se čovjek izmiri sa slabostima u smislu da ih prihvati i ozakoni u svom životu. U razgovoru s Nikodemom Isus napominje da je On, koji je svjetlo, došao na svijet, ali su ljudi više voljeli tamu nego svjetlo.

Ovdje je bit problema: „Ljudi su više voljeli tamu.“ Nije najveći problem upadati u tame, nego zavoljeti tamu, prihvatiti tamu kao nešto normalno u životu. Tama onda onemogućuje osobu da se vidi, da se upozna, a posljedica toga je nesposobnost da se pokaje i da se promijeni.

Sjećam se jednog provincijala koji je rekao za jednoga svog redovnika: „Ja bih tako želio da se on promijeni, i znam da i Bog to želi, ali on neće.“ Možda nije da on neće, nego je postao nesposoban da se promijeni. U svojoj tami on sebe zapravo ne vidi, ili se vidi na deformiran način, na način da ne vidi nikakvog razloga da se mijenja jer mu izgleda da je on posve na mjestu. Štoviše, on je uvjeren da je provincijal taj koji se treba mijenjati i još mnogi drugi koji prigovaraju njegovu životu.

To je ono što govori psalmist u prvom psalmu koji smo slušali nakon prvog čitanja. On naziva blaženim čovjeka koji ne slijedi savjeta opakih, ne staje na putu grešničkom i ne sjeda u zbor podrugljivaca.

Psalmist predstavlja tu progresiju zla. Osoba prvo čuje loše savjete ili vidi loše primjere od grešnika, zatim pristupi i stane na njihov put, onda na tom putu zasjedne, to mu postane smjer, odnosno stanje.

Kako je zlo zavodničko! Malo pomalo osvoji osobu. Kako je važno stoga redovito obavljati ispit savjesti i provjeravati u svom životu prisutnost djela tijela prije nego se ode daleko, kada postaje izuzetno teško vratiti se.

Osim toga, psalmist upozorava na još jednu zabrinjavajuću istinu: grešnika ima uvijek više nego pravednika. Psalam započinje u jednini kada govori o čovjeku pravedniku. A onda kada počinje govoriti o opakima, prelazi u množinu.

Nije ovo samo neka gramatička promjena, nego naglasak da pravednika ima, nažalost, uvijek manje od opakih. To potvrđuje cijela povijest spasenja i Starog i Novog zavjeta. Zato Isus govori o malom stadu, a Stari zavjet o „ostatku“ Izraela.

I naše redovničke zajednice su stalno na ispitu ove istine. Svaka zajednica ima svojih jakih i slabih članova, da se poslužim Pavlovom terminologijom.

Nisu problematične one zajednice u kojima su “jaki u vjeri” većina. Ta zajednica funkcionira, i takva zajednica može biti svjedočka bez obzira na slabe članove. Prijetnja zajednici je onda kada slabi postanu većina ili se nametnu zajednici i uvjetuju njezin smjer.

Problem je kada u zajednici „jaki u vjeri“ pokleknu, „povuku se“ i prepuste “slabima u vjeri“ da dominiraju, ili se dadu zavesti u smislu da se uopće ne suprotstavljaju njihovu stilu života, štoviše, nekada im nažalost i podilaze i tako im pomažu da se učvrste na svome krivom putu.

Razlozi toga najčešće su oni najniži: ne žele se zamjeriti. Ne postavljaju uopće pitanje hoće li se tako možda zamjeriti Bogu, i bi li Isus tako postupao. Ili se računa s time da

38

VIJESTI • prosinac 2018.

naš Bog može puno toga podnijeti i da je s njime puno lakše sređivati račune. Na ovaj način zajednica tone i sve manje postaje znakovita.

Konkretno: problem je kada „jaki u vjeri“ nemaju hrabrosti reći istinu slabima – jasno, istinu u ljubavi, ali reći je nedvosmisleno.

Tako se onda oni koji imaju milost za više i bolje odreknu se te milosti, i počnu slijediti savjete opakih, da bi potom završili na njihovu putu na kojem će jednom i zasjesti.

Ovo nisu baš sitni grijesi pred Bogom, ali mi se čini da nema puno onih koji se zbog tih grijeha previše kaju. Vjerojatno većina od vas pretpostavljenih ima iskustvo da kada se dirne u slabosti određenih članova zajednice, ostaje se bez podrške drugih u zajednici, tih koje zovemo „jakima u vjeri“.

Nasamo će vam ovi iznijeti gomilu prigovora na ponašanje nekih članova u zajednici, a na sastanku zajednice neće progovoriti ni jednu riječ, ili će čak tada pokazati neizmjerno razumijevanje prema tim slabima da im se dodvore. Žalosno je što se često takve osobe koje u zajednici šute i ne žele se zamjeriti lako uvjere da su one zbog toga fine i ponizne, a to je zapravo suprotnost poniznosti.

Nitko od nas neće ustvrditi da Isus nije bio ponizan. On sam će nas pozvati da učimo od njega jer je blaga i ponizna srca. Ali njegovo ponašanje nema nikakve sličnosti sa ponašanjem ovih „poniznih“.

To smo, samo dijelom, mogli čuti i u današnjem Evanđelju i njegovu „Jao vama“ upućenom ravno u lice osobama koje su bile duhovni autoriteti toga vremena. Taj njegov „Jao vama“ ima i danas ljekovito djelovanje.

S ovim Isus uznemiruje savjesti.

Kako je korisno promeditirati ovaj Isusov „Jao vama“, pa znati ga i čuti kao izravno upućen svakome od nas. Za to treba imati hrabrosti. Istina, to boli, ali i liječi.

Pismoznanci i farizeji su u ono doba bili duhovni autoriteti u narodu, ili i učitelji u vjeri. To je ono isto što smo mi danas.

I duhovni autoriteti se mogu deformirati, mogu u mnogočemu izobličiti lice redovničke zajednice i Crkve. Zar o tome ne slušamo u ovo zadnje vrijeme! Koliko je tu Crkva izgubila na svojoj autentičnosti! Ali nije pedofilija jedina ljaga koja nagrđuje lice Crkve.

Zato nas ovaj Isusov „Jao vama“ poziva da se ispitamo i vidimo ima li tu išta što se odnosi i na nas danas? To je također poziv na kajanje. Isus je uvijek ganut pred raskajanom osobom. I Petar, kada se priznao grešnikom, nije odbačen, nego naprotiv dobio je primat, dobio jamstvo da će loviti ljude. Duhovni autoritet se stječe poniznošću i spremnošću da se padne na koljena.

Molimo Gospodina da svatko od nas doživi upravo to iskustvo.

39 Skupština Hrvatske redovničke konferencije

foto: M. N.

Homilija fr. Slavka Sliškovića, OP,

S

mu susreću sadašnjost i budućnost. Svijest o njemu mijenja naše življenje današnjice, a svojim djelima mi svjedočimo njegovo postojanje. Mi smo oni koji su pozvani i poslani biti njegovi svjedoci da se, kako kaže sv. Pavao u poslanici Timoteju u današnjem prvom čitanju, po nama „razglasi poruka te je čuju svi narodi“.

Dokument o kojemu smo jučer razmišljali (Kongregacija za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života: „Ekonomija u službi karizme i poslanja. Boni dipsensatores multiformis gratiae Dei (1 Pt 4,10). Smjernice“) ističe kako Kraljevstvo nije nešto što će doći nakon ovoga života, nego se u nje-

Evanđeoski ulomak izabran za liturgijsko slavlje blagdana sv. Luke opisuje kako Isus sedamdeset i dvojicu svojih učenika šalje propovijedati. Taj broj nas vraća Knjizi Postanka i broju poganskih naroda poteklih od Noinih sinova. On, prema tome, označava cijeli svijet. Znak je velike žetve o kojoj govori Isus. Cijeli svijet je prostor na kojemu treba djelovati i ravnati se po tim principima. Nema kraja svijeta, nema područja života koje nam može i smije biti strano.

Pavao opisuje da postoje oni koji su zaljubljeni u sadašnji svijet, drugi koji se protive vrijednostima Kraljevstva i treći koji posus-

potpredsjednika HRK-a estre i braćo,

„Približilo vam se Kraljevstvo Božje!“ Mi svoje redovništvo živimo upravo iz ovih Isusovih riječi i svijesti o blizini Kraljevstva Božjega. U poredbi s njime sve drugo postaje manje važno i spremni smo slijediti evanđeoske savjete u vidu redovničkih zavjeta. Nismo skromni, nego sve drugo u odnosu na Kraljevstvo postaje manje vrijedno!

40

VIJESTI • prosinac 2018.

taju u kušnjama. Naše mjesto je uz svakoga od njih. Upravo takvim osobama trebamo biti „eshatološki znak“ svjedočeći da postoji Kraljevstvo. Trebamo to biti i dok se brinemo o onoj zaboravljenoj kabanici. Ona je slika onoga što ćemo odjenuti, fasade kojom ćemo zaštiti zidove naših kuća, obličja u kakvom će nas vidjeti svijet i Crkva… Slično je i s knjigama i pergamenama. One su sredstva kojima se služimo pri navještaju. Knjiga je bila napredak u odnosu na pergamene. Ni mi ne smijemo ostati taoci prošlosti, nego vrijednosti naših karizmi ucjepljivati u ovo vrijeme.

Isus šalje učenike po dvojicu! Tako poručuje da oni ne trebaju samo govoriti. To može i jedan. Kad bi išli pojedinačno, stigli bi na više mjesta. Šaljući ih po dvojicu Isus naglašava kako se riječi trebaju potvrđivati životom, a zato je potrebno najmanje dvoje.

Riječ bez djela je opasna. Vidimo to iz svakodnevice koja je obilježena napretkom komunikacija i u kojoj je riječ postala nevjerojatno snažan medij. Njezinu moć koristimo za postizanje dobra. Svjedoci smo brojnih i zbog toga uspješnih humanitarnih pothvata. Međutim, vidimo kako je riječ jednako moćna i kad nekoga treba osuditi, optužiti, uništiti mu život…

Najveći problem nas kršćana je što imamo ispravno učenje, ali ne i njegovo prakticiranje. Ispravni smo u naviještanju, a krivi u življenju. Tako je skoro u svim područjima života. Važnije nam je što se kaže, nego što se čini. Prihvaćamo i nagrađujemo one koji puno obećavaju, makar ništa od toga ne ostvarili, nego one koji čine, a ne govore o tome, nego su spremni evanđeoski kazati: učinili smo što smo trebali!

Kod nas redovnika također imamo tako lijepe dokumente o raznim stvarnostima, ali ne baš previše njihove realizacije. Brojni dokumenti također su svjedočanstvo nedovoljnog ostvarenja njihova sadržaja.

Da nam je govor važniji od dijela svjedoči i činjenica da lakše prihvaćamo devijantno ponašanje, nego drukčije mišljenje. Važnije nam je misaono ne pristati, nego praktično, i onda se opravdavamo: duh je snažan, ali tijelo je slabo!

Današnje Evanđelje nas upozorava na potrebu usklađenosti riječi i dijela, života i njegove idealne zamisli, jer ma kako lijepe bile ideje, bez realizacije ostaju samo mrtva slova. A smrt ne privlači! Život privlači! Zvanja dolaze tamo gdje je život! Na nama je odlučiti želimo li biti „društvo mrtvih pjesnika“ ili živi svjedoci Riječi koja je tijelom postala!

41 Izvješće o radu HRK

50. SKUPŠTINA HRVATSKE REDOVNIČKE KONFERENCIJE GODIŠNJE IZVJEŠĆE O RADU s. Ana Marija Antolović, ASC predsjednica

P

oštovane poglavarice i poglavari, drage sestre i braćo u Kristu!

U skladu s čl. 33. Statuta Hrvatske redovničke konferencije, želim vam predstaviti Izvješće o radu Konferencije i Ekonomsko izvješće za proteklu godinu. Temeljem istog Statuta, čl. 12.b, ova dva izvješća Skupština treba usvojiti. Zato smo u dnevnom redu predvidjeli diskusiju u malim skupinama i plenum gdje članovi Skupštine mogu iznijeti zapažanja, postaviti pitanja i ako je potrebno, zatražiti dodatne informacije prije usvajanja izvješća.

Na završetku prve godine mandata vodstva Konferencije u ovom sazivu, želim vas izvijestiti što je bilo planirano i što smo od toga kroz proteklo razdoblje uspjeli ostvariti. Primopredaju službe u vodstvu Konferencije imali smo 10. studenoga 2017. U planiranju aktivnosti nastojali smo slijediti zaključke i planove koji su izneseni na Skupštini 2017. godine. Vijeće HRK na svojim je sjednicama nastojalo pratiti i vrednovati redovne aktivnosti Konferencije i donosilo potrebne odluke za tekuće zadatke i izazove.

U ovom izvješću, pored ostalog, kratko ću se osvrnuti na rad povjerenstava koja djeluju u sklopu Konferencije. Njihova smo iz-

vješća svi unaprijed dobili, a sadržana su i u mapama. Voditelji povjerenstava priključit će nam se kasnije ovdje na Skupštini kako bismo s njima mogli prodiskutirati o onome što držimo potrebnim za rad pojedinog povjerenstva. Neću se posebno zadržavati ni na financijskom izvješću koje je također sadržano u vašim mapama, pa ga možete pogledati, jer brojke ne trebaju previše tumačenja. Osvrnut ću se po tom pitanju jedino na kupnju nove zgrade HRK i s time povezane i planirane novčane izdatke.

Govoriti ću o sljedećim točkama: • Novi i potvrđeni članovi HRK • Obljetnice i proslave u pojedinim redovima i družbama • Osvrt na odluke 49. skupštine HRK (2017.)

• Rad Vijeća HRK

42

VIJESTI • prosinac 2018.

• Djelovanje povjerenstava • Duhovno-obrazovni programi za redovnike i redovnice • Suradnja HRK s mjesnim ordinarijima • Uključenost u djelovanje Udruge RENATE (Redovnice Europe umrežene u borbi protiv trgovine ljudima) • Ekonomsko poslovanje Konferencije • Planovi za budućnost • Zahvale i zaključak 1. NOVE ČLANICE I ČLANOVI HRK: • s. Ana Marija Rakocija, provincijalna glavarica Provincije Majke Dobroga Savjeta sestara milosrdnica u Rijeci • don Tihomir Šutalo, provincijal Hrvatske salezijanske Provincije Sv. Ivana Bosca • s. Dobroslava Mlakić, vrhovna predstojnica Družbe sestara Presvetog Srca Isusova • s. M. Marija Banić, vrhovna glavarica Družbe sestara Služavki Maloga Isusa • s. Valerija Široki, provincijalna poglavarica Hrvatske provincije milosrdnih sestara Sv. Križa U proteklom razdoblju ponovno su izabrani ili potvrđeni za drugi mandat u službi viših redovničkih poglavara: • fra Josip Blažević, provincijalni ministar Hrvatske Provincije Sv. Jeronima franjevaca konventualaca • s. M. Elizabeta Peršić, provincijalna glavarica Provincije Bezgrešnog Začeća BDM sestara milosrdnica, Zagreb • s. Kristina Pišković, provincijalna gla-

50. Skupština HRK

varica Hrvatske provincije karmelićanki božanskog srca Isusova, Zagreb • s. Kaja Ljubas, provincijalna glavarica Hrvatske provincije Marijinih sestara čudotvorne medaljice, Osijek • s. Mariangela Galić, provincijalna glavarica Hrvatske provincije Ćirila i Metoda službenica Milosrđa, Split.

U ime HRK čestitam svima i radujem se zajedničkoj suradnji.

2. OBLJETNICE I PROSLAVE U POJEDINIM REDOVIMA I DRUŽBAMA U protekloj godini bilo je dosta proslava i obilježavanja jubileja u mnogim redovničkim zajednicama. Neću ih ovdje sve nabrajati jer smo o njima pisali u Vijestima i objavljivali na internetskoj stranici Konferencije.

Spomenuti ću samo neke visoke i okrugle obljetnice: • 150. obljetnica dolaska Milosrdnih sestara Sv. Križa u Đakovo • 150. obljetnica Družbe Kćeri Božje ljubavi • 100. obljetnica Provincije Božje providnosti Kćeri Božje Ljubavi • Sestre Služavke Malog Isusa slave važne obljetnice svog Utemeljitelja, Sluge Božjega Josipa Stadlera (175. rođenja, 150. svećeničkog ređenja, 100. smrti) • 100. godina salezijanske prisutnosti u Rijeci • Pet i pol stoljeća samostana franjevaca trećoredaca na Glavotoku • 400. godina od dolaska franjevaca kapucina u Zagreb-Grič

43 Izvješće o radu HRK

• 550. obljetnica samostana franjevaca u Zaostrogu • 50. obljetnica otvorenja samostana Družbe Presvetoga Srca Isusova u Zagrebu • 50. obljetnica dolaska Služavki Maloga Isusa u Jesenice • 50. obljetnica prisutnosti i djelovanja Sestra franjevki od Bezgrješne u Zagrebu Valja ovdje spomenuti i ovu, jubilarnu 50.

Skupštinu HRK 3. OSVRT NA 49. SKUPŠTINU HRK (2017.) Četrdeset deveta Skupština Hrvatske redovničke konferencije, koja je ujedno bila i izborna, održana je 18. i 19. listopada 2017., u franjevačkom samostanu ovdje u zagrebačkoj Dubravi, u zajedništvu s Konferencijom viših redovničkih poglavara i poglavarica Bosne i Hercegovine (KVRPP BiH). To je bio prvi ovakav susret dviju konferencija, a ideja za njegovo održavanje nastala je na Skupštini HRK 2016. godine. Poglavari i poglavarice iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine pozdravili su ovu ideju.

Podsjetiti ću na neke odluke Skupštine 2017. godine: • Nastaviti sa zajedničkim susretima HRK i KVRPP BiH • Intenzivirati potragu za novim sjedištem HRK • Razmotriti mogućnost organiziranja Novicijatske škole i izvan Zagreba • Oživjeti sekciju za školstvo unutar Povjerenstva za školski i predškolski odgoj • Nastaviti s Redovničkim danima, s bolje

biranim temama, da traju dulje u nekim mjestima • Nastojati uključiti biskupijske povjerenike u pripremu Redovničkih dana • Imenovati nove članove u povjerenstvima • Organizirati Susret mladih redovnika u 2018.

• Nabrojat ću ovdje i neke projekte koji su započeti, a ostali su neriješeni: • Nacionalni susret mladih redovnika • Usvajanje Pravilnika o gospodarskom i financijskom poslovanju u Hrvatskoj redovničkoj konferenciji • Izrada Pravilnika za rad povjerenstava.

Sva ova pitanja možemo detaljnije sagledati kasnije u raspravama te, po potrebi, o njima glasovati. Četrdeset devetu Skupštinu HRK pismom je pozdravio apostolski nuncij u Republici Hrvatskoj mons. Giuseppe Pinto. Skupštinu je pismom pozdravio i kardinal Josip Bozanić. Na zasjedanju Skupštine bio je nazočan gospićko-senjski biskup, mons. Zdenko Križić, predsjednik Vijeća HBK za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života.

Pored redovitih obveza Skupštine, podnošenja godišnjih izvješća predsjednika i voditeljâ povjerenstava, zajedno smo razgovarali o važnim pitanjima i izazovima koje crkvena i društvena stvarnost u Hrvatskoj stavlja pred redovništvo.

Kao uvod u rad Skupštine poslušali smo dva predavanja na temu „Kako zaustaviti iseljavanje iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine?“, a u zajedničkoj diskusiji razgovarali o tome

44

VIJESTI • prosinac 2018.

koje su mogućnosti redovništva i Crkve da odgovori na ovaj gorući problem. Predavanja su održali prof. dr. sc. Anđelko Akrap s Ekonomskog fakulteta u Zagrebu i prof. dr. sc. fra Ivan Šarčević s Franjevačke teologije u Sarajevu.

U dnevnom redu prvoga dana zasjedanja, u popodnevnom radu, slijedilo je izvješće o radu HRK. Podnoseći izvješće o godišnjem radu, tadašnji predsjednik Konferencije fra Jure Šarčević odmah je na početku iskazao radost što je od Kongregacije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života odobrena promjena naziva Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara i poglavarica (HKVRPP) u novi naziv: Hrvatska redovnička konferencija (HRK).

To je potvrđeno dekretom (Prot. n. Sp.R 1732/17) od 10. lipnja 2017. Odluka o promjeni naziva Konferencije donesena je na Plenarnoj skupštini 2016.

Predsjednik Konferencije podsjetio je na odluku iz 2016. da se određeni dio novčanih sredstava koje HRK preko HBK svake godine prima iz Državnog proračuna RH, rezervira za kupnju novog sjedišta Konferencije te izvijestio da, iako je uloženo dosta napora, nije pronađena odgovarajuća zgrada za novo sjedište HRK. Predložio je da se novčana sredstva i dalje rezerviraju za ovu svrhu, izrazivši nadu da će novo vodstvo Konferencije uskoro naći neko zadovoljavajuće rješenje koje nam je realno potrebno. Glasovanjem je odlučeno da se novčana sredstva i dalje rezerviraju i da se nastavi s potragom za odgovarajućim rješenjem.

Nakon diskusije o izvješću predsjednika poglavari i poglavarice su odlučili da se ono usvoji uz jednu izmjenu.

50. Skupština HRK

Uslijedio je izbor novog vodstva Konferencije, čemu se pristupilo nakon molitve i čitanja Pravilnika o izboru predsjednika, potpredsjednika i članova Vijeća Konferencije.

Za predsjednicu je izabrana s. Ana Marija Antolović, regionalna poglavarica Klanjateljica Krvi Kristove Regije Zagreb, a za potpredsjednika fr. Slavko Slišković, provincijal Hrvatske dominikanske provincije. Skupština je potom između viših redovničkih poglavara izabrala četiri člana Vijeća. Izabrani su fra Ivo Martinović, provincijal franjevaca trećoredaca glagoljaša, s. Gordana Igrec, provincijalna glavarica Kćeri Božje ljubavi, s. Ksenija Leko, provincijalna glavarica Hrvatske provincije uršulinki Rimske unije i o.

Srećko Rimac, provincijal Hrvatske karmelske provincije Sv. oca Josipa.

Drugi dan 49. plenarne skupštine HRK je započeo prvim pozdravom nove predsjednice Konferencije, koja je zahvalila na povjerenju riječima: „Uzdam se u Božju pomoć i spremna sam učiti. Oslanjam se na Boga i očekujem suradnju svih vas, a osobito potpredsjednika i članova Vijeća koji su izabrani. Zajedno ćemo se truditi opravdati vaše povjerenje u služenju dobru svih naših zajednica i redovništva u Hrvatskoj. Volim posvećeni život i osjećam da je naš narod posebno blagoslovljen dugom i bogatom poviješću djelovanja redovničkih zajednica.

Veliko je bogatstvo i Božji blagoslov dar različitih karizmi naših zajednica i apostolskih služenja svake pojedine, a ono što osjećam kao veliki izazov za sve nas jest traženje puteva zajedničke suradnje i umrežavanja na raznim područjima kako bismo mogli lakše odgovoriti na mnoge potrebe i izazove vremena u kojem živimo.“

45 Izvješće o radu HRK

4. STALNO VIJEĆE HRK Zadaće i obveze Vijeća Konferencije propisane su Statutom, a u planiranju svih aktivnosti i programa vodili smo računa o odlukama donesenim na prošlogodišnjoj Skupštini. Pored redovnih tromjesečnih sjednica, 13. veljače 2018. održana je i posebna izvanredna sjednica, radi odlučivanja o kupnji kuće za novo sjedište HRK. Ovoj odluci prethodilo je dosta traženja, kontaktiranja i dogovaranja među članovima Vijeća. Zahvaljujem članovima Vijeća za raspoloživost, spremnost na suradnju i zauzetost jer ima dosta razmjena informacija i raznih dogovora koje treba odraditi između jedne i druge redovne sjednice.

Naša Konferencija, osobito preko Vijeće, njeguje suradnju s Konferencijama viših redovničkih poglavara u susjednim državama. I ove smo godine sudjelovali na zasjedanjima redovničkih konferencija u BiH i Sloveniji, kao i na skupštini UCESMA-a (Unija europskih konferencija viših redovničkih poglavara i poglavarica). Uz pomoć našega Tajništva, u koje dolaze i iz kojeg idu sve informacije, nastojimo pratiti važna događanja u redovničkim zajednicama i biskupijama, izbore i imenovanja, te izraziti našu potporu kroz prisutnost i/ili upućivanje pismenih čestitki.

Vijeće na poseban način prati rad Povjerenstava HRK: na svakoj sjednici osvrne se na njihovo djelovanje, daju se preporuke i donose odluke za pojedine inicijative ili zamolbe koje dolaze iz povjerenstava. U želji za pronalaženjem što bolje koordinacije rada i protoka informacija, 23. veljače 2018. održan je susret predsjednice i potpredsjednika HRK s voditeljima svih povjerenstava na

kojem smo razgovarali o planovima i aktivnostima pojedinih povjerenstava kao i poteškoćama na koje nailaze. Dogovoreno je da svako povjerenstvo do mjeseca lipnja pripremi godišnji plan aktivnosti s predračunom potrebnih financijskih sredstava za sljedeću školsku godinu. Pripremljeni plan treba dostaviti u Tajništvo HRK, kako bi Vijeće na svojoj redovnoj sjednici u lipnju moglo o tome odlučiti. Već ove godine za sjednicu Vijeća takve planove smo dobili, neki su bili malo nepotpuni, ali se nadamo da će to ubuduće biti još bolje. Kao što smo već spomenuli, takav plan za ovu Skupštinu još nije pripremljen, ali sljedeći korak nam je svakako izrada Pravilnika o djelovanju povjerenstava.

5. DJELOVANJE POVJERENSTAVA Voditeljice i voditelji svakog pojedinog povjerenstva dostavili su Skupštini izvješća o djelovanju povjerenstava. Ta izvješća imate u radnim mapama, a i ranije su vam poslana kako bismo ovdje mogli, ako je potrebno, diskutirati o sadržaju svakog pojedinog izvješća. Voditelji povjerenstava priključit će se ovoj Skupštini i odgovarati na vaša pitanja te sudjelovati u raspravi.

Podsjetit ću samo da u skladu sa Statutom pri HRK djeluju sljedeća povjerenstva: • Povjerenstvo za predškolski i školski odgoj – voditeljica s. Katarina Pišković, karmelićanka BSI; • Povjerenstvo za početnu formaciju redovnica i redovnika – voditeljica Tea Barnjak iz Družbe Kćeri Božje ljubavi • Povjerenstvo za trajni redovnički odgoj – voditelj fra Ivo Martinović, TOR

46

VIJESTI • prosinac 2018.

50. Skupština HRK

• Povjerenstvo za promicanje redovničkih zvanja – voditeljica s. Ana Begić, dominikanka;

• Edukacijski seminar za odgojitelje

• Povjerenstvo za medicinske sestre – voditeljica s. Mirjana Tomašević, milosrdna sestra Sv. Križa;

• Hodočašće katoličkih vrtića

• Povjerenstvo za sredstva društvenog komuniciranja i izdavačku djelatnost – voditelji fr. Slavko Slišković, OP i s.

Ana Marija Antolović, ASC. Na prošlogodišnjoj Skupštini uočili smo da neka povjerenstva djeluju u nepotpunom sastavu, da je kod nekih drugih trebalo imenovati voditelje. Ono što se moglo, riješili smo odmah na Skupštini 2017., ostalo tijekom godine, a neka ćemo imenovanja trebati riješiti na ovoj Skupštini.

Ovdje ću spomenuti važnije projekte i događanja koja su ostvarena u organizaciji povjerenstava Konferencije: • Proslava Dana posvećenog života • Tiskovna konferencija u povodu Dana posvećenog života • Adventska i korizmena duhovna obnova za posvećene osobe u Zagrebu • Molitveni susreti i klanjanja za duhovna zvanja • Novicijatska škola • Seminar za postulantice i novakinje • Stručni edukacijski seminar za redovničke pripravnice • Seminar za sestre juniorke • Studijsko putovanje (izlet) za osobe u početnoj formaciji • Susret animatora za duhovna zvanja • Odgojiteljski dani

• Vijećanje redovničkih odgojitelja i odgojiteljica • Stručni skup za odgojitelje u katoličkim vrtićima • Seminar za medicinske sestre redovnice • Redovnički dani • Izdavanje časopisa, okružnica i dr.

Iz izvještaja pojedinih povjerenstava moglo se iščitati da ona često nailaze na poteškoće u suradnji zbog prezauzetosti ili čestih izmjena osoba u povjerenstvima. Znam da svatko od nas i svaka naša zajednica ima puno svojih potreba i da nije lako prihvatiti još neka dodatna zaduženja. Ipak, želim vas zamoliti za velikodušnost i otvorenost u slučajevima kad se traži da neka sestra ili brat iz vaše zajednice bude član povjerenstva. Još bolje bi bilo da sami predložite osobe iz svojih zajednica koje možete preporučiti za neko povjerenstvo, jer sam uvjerena da neke stvari možemo dobro uraditi samo zajedničkim zauzimanjem.

6. DUHOVNO-OBRAZOVNI PROGRAMI Uz gore navedene duhovno-obrazovne programe u djelokrugu pojedinih povjerenstava, želim još posebno spomenuti sljedeće: • Trodnevni seminari za redovnice. Pod vodstvom o. Jakova Mamića, OCD, na temu „Instrumenti zajednice za animiranje zajednice“, od zadnje Skupštine održana su četiri seminara: jedan za članice HRK i tri za kućne poglavarice i druge sestre. Tri seminara su bila u proljetnim mjesecima na Krku, a četvrti, 7.-

47 Izvješće o radu HRK

10. listopada 2018., u Splitu i u njemu su u velikom broju sudjelovale sestre iz zajednica južnog dijela Hrvatske.

• Studij Teologije posvećenog života.

Ideja o organizaciji ovog studija potekla je od Konferencije, a ocima karmelićanima povjereno je vođenje i organizacija. Studij je ponuđen svim zainteresiranim redovnicama i redovnicima, članovima svjetovnih instituta i drugih oblika posvećenoga života, traje dvije godine, a ovo je već druga godina treće grupe polaznika. Polaznici studija u prva dva turnusa imali su predavanja u Remetama u Zagrebu, a u akademskoj godini 2017./18. sjedište studija preselilo se u Split, jer imamo velik broj redovničkih zajednica u južnom dijelu Hrvatske. Škola za odgojitelje nova je inicijativa o kojoj smo ove godine dosta razgovarali u Vijeću i s osobama koje rade u formaciji. Nadamo se da će ova Skupština, nakon što razmotri prijedlog koji će biti predstavljen, donijeti odluku o osnivanju Škole za odgojitelje.

7. SURADNJA HRK S MJESNIM ORDINARIJIMA RH Sve naše redovničke zajednice imaju dobru suradnju s mjesnim ordinarijima, jer su članovi naših zajednica izravno ili neizravno uključeni u pastoralne programe župa i biskupija. Ovdje ću nabrojiti samo neka važnija događanja vezana za redovništvo općenito: • Događaje i slavlja koja je organizirala HRK pratili su i u njima sudjelovali nadležni biskupi (Dan posvećenog života, Redovnički dani, razni drugi susreti…)

• Redoviti godišnji susret biskupa, članova Hrvatske biskupske konferencije, s redovničkim poglavarima, članovima HRK • Susret članova Stalnog vijeća HBK i poglavarica, članica HRK • Tradicionalna božićna čestitanja u raznim biskupijama gdje se nadbiskupi i biskupi susreću s članovima redovničkih zajednica koje djeluju na području njihovih dijeceza.

• Suradnja Povjerenstva HRK za pastoral duhovnih zvanja s Vijećem HBK za pastoral duhovnih zvanja.

Posebno želim izdvojiti susret članova Vijeća HRK s apostolskim nuncijem msgr. Giuseppeom Pintom. Na naše traženje dobili smo termin i imali prijem u nuncijaturi 13. lipnja 2018. Na susretu s nuncijem, osim članova Vijeća bila je nazočna i tajnica HRK. Bio je to ugodan susret, nuncij je pokazao veliko zanimanje, a mi smo ga ukratko informirali o stanju redovništva u RH. Prema Statutu HRK naša je obveza pozvati nuncija na skupštinu Konferencije. Kao što sam već rekla, prošle godine nuncij nam je uputio pismenu poruku, a i ove godine smo na naš poziv dobili odgovor da neće moći doći.

8. UKLJUČENOST U DJELOVANJE UDRUGE RENATE Kroz proteklu godinu pratili smo i, prema svojim mogućnostima, uključivali se u djelovanje Udruge RENATE. S. Viktorija Šimić, milosrdna sestra Sv. Križa, sudjelovala je na godišnjem susretu članova Radnoga vijeća Udruge RENATE na Malti, a bila je zamoljena da predstavlja i redovnice iz BiH. U pisanom izvještaju koji nam je proslijedila

48

VIJESTI • prosinac 2018.

nakon susreta, ponovo je naglasila da bi bilo dobro iznaći načine kako bi se naše redovništvo više upoznalo s ovim problemom, a osobito bi bilo dobro da KVRPP BiH ima svoju predstavnicu u ovoj organizaciji. Sve troškove za organiziranje susreta snosi sama Udruga, ali sudionice trebaju znati engleski jezik. Za aktivno sudjelovanje u inicijativama Udruge, sestra treba biti članica Udruge.

Koliko je meni poznato, iz Hrvatske je još jedino s. Stanka Oršolić, sestra iz Družbe sestara Naše Gospe, članica Udruge RENATE i ona će sudjelovati na godišnjem susretu Udruge koji će se održati u studenom u Ukrajini. Osim redovnih godišnjih susreta, Udruga svake godine organizira i razne edukativne seminare za osobe koje su uključene u rad na ovom jako osjetljivom terenu.

Htjela bih sve nas potaknuti da se malo bolje upoznamo s ovom problematikom, jer iako se u javnosti malo o tome govori, problem je jako prisutan, a žrtve su u velikom broju žene.

S. Viktorija je prevela trolist kojim je ukratko predstavljeno djelovanju Udruge RENATE, koji je tiskan i poslan uz časopis Vijesti u sve zajednice. Potaknula nas je da se u Hrvatskoj obilježi Svjetski dan molitve, razmišljanja i djelovanja protiv trgovine ljudima na spomendan sv. Bakhite. Za tu je prigodu pripremila i prevela materijale, koji su objavljeni na mrežnoj stranici Konferencije.

9. EKONOMSKO POSLOVANJE HRK Godišnje financijsko izvješće Konferencije svi imamo u svojim radnim mapama. Pojedine stavke možemo diskutirati u raspravi, u skupinama i u plenumu. Molim vas da ga dobro proučite kako bismo ga mogli usvojiti,

50. Skupština HRK

a ovdje ću se kratko osvrnuti samo na neke točke.

Kao što vam je poznato, novčana sredstva HRK dobiva iz Državnoga proračuna RH preko HBK. Pored toga, imamo prihod od mjesečne stanarine VFZ-a (Vijeća franjevačkih zajednica) te od prodaje časopisa i druge literature.

Uz redovne izdatke za rad Tajništva i režijskih troškova, Konferencija ima prilično mnogo zajedničkih projekata za koje svake godine izdvaja dosta sredstava.

Kako sam već spomenula, odlukom 48.

Skupštine i potvrdom te odluke na 49. Skupštini, radi prikupljanja novčanih sredstava za kupnju novoga objekta Konferencije, u 2017. godini nije bilo raspodjele sredstava redovničkim zajednicama. Po kupnji kuće, a odlukom Vijeća, izvršena je proljetna podjela sredstava i to je prikazano u Financijskom izvješću. Ova Skupština donijet će odluku o drugoj podjeli sredstava u 2018. godini.

Kupnja kuće i njeno uređenje zahtijevali su veće novčane izdatke, a trebat će još izdvojiti određeni iznos i za opremanje.

Očekivali smo da će zgrada Konferencije u Prilazu Gjure Deželića 75, u 2018. godini biti upisana kao vlasništvo Konferencije, no, nažalost, to se još uvijek nije dogodilo. Mi smo glede toga poduzeli sve što je bilo moguće. Predbilježili smo pravo vlasništva i zgrada nam je neotuđiva, ali sudu/zemljišnim knjigama moramo dostaviti još dodatnu dokumentaciju koju možemo dobiti tek kad sud u Opatiji donese rješenje o nasljedniku pok.

S. Pavlovića koji nam je prodao tu zgradu.

Nadamo se da će ovaj problem biti uskoro riješen. Trojici odvjetnika koji zastupaju 4

49 Izvješće o radu HRK

nasljednika na sud u Opatiju poslali smo pripremljenu tabularnu izjavu (koja ja nama potrebna za potpuni upis vlasništva). Sud će u naredna 2-3 mjeseca donijeti rješenje i od suda imenovani nasljednik će odmah ovjeriti tabularnu izjavu i s njom ćemo moći u zemljišnim knjigama upisati 1/1 vlasništvo.

Dok upis vlasništva nad zgradom ne bude potpun, zgradu nije moguće prodati po prikladnoj cijeni

nuti da za sredstva koja se podijele redovničkim zajednicama, svaka zajednica treba poslati izvještaj u Tajništvo HRK. Naše Tajništvo treba prikupiti izvještaje iz svih zajednica, razvrstati ih po stavkama, objediniti s financijskim izvještajem Konferencije i kao jedinstveni izvještaj poslati u Tajništvo HBK.

Vijeće HRK je u potrazi za najmoprimcem.

Nakon preseljenja u novu zgradu potraga za najmoprimcem se može intenzivirati. Mišljenja smo da je iznajmljivanje zgrade u Prilazu Gjure Deželića 75 bolje rješenje nego njena prodaja jer osigurava redovit prihod bez otuđenja. Što se tiče najma tog prostora, slobodna sam ovdje zatražiti i vašu pomoć.

Navodim samo planove i projekte koji su pred nama:

Vijeće HRK je u suradnji s crkvenim pravnikom fra Ratkom Radišićem pripremilo Pravilnik o radu, gospodarskom i financijskom poslovanju HRK. Pripremljeni tekst Pravilnika svi ste dobili prije Skupštine elektroničkom poštom, a sadrže ga i mape koje imate kod sebe. Nadam se da ćemo nakon zajedničke diskusije, na ovoj Skupštini usvojiti Pravilnik u konačnom obliku.

Kao što sam već spomenula, sredstva iz državnog proračuna primamo preko HBK i svake godine trebamo HBK podnijeti financijski izvještaj o primljenim sredstvima (primitak i izdatak). Pravilnik koji sam spomenula govori o obvezi podnošenja izvještaja od HRK prema HBK (u br. 3) te od zajednica prema HRK (u br. 4).

Iz Tajništva HBK dobivamo formular sa stavkama prema kojima naša Konferencija treba prikazati izvještaj za sredstva koja smo u toj godini primili. Zato je važno napome-

10. PLANOVI ZA BUDUĆNOST

• Daljnja pastoralna i duhovna skrb za članice i članove Konferencije: seminari, duhovne obnove…

• Daljnja medijska promidžba redovništva • Realizacija redovnih aktivnosti i projekata • Studij Teologije posvećenog života • Završetak uređenja i preseljenja u novo sjedište HRK • Prijedlozi ovoga Plenuma • Škola za odgojitelje • Seminar za ekonome Ovo su redovne aktivnosti i projekti HRK. Dok sam pisala ovo izvješće, stalno mi se nametalo pitanje izbjeglica. Svaki dan u medijima čujemo vijesti, ali imam osjećaj kao da nam je sve to jako daleko. Možda bi bilo dobro da za vrijeme Skupštine zajedno dotaknemo ovaj izazov ili neki drugi koji nam se čini urgentnim u ovome trenutku. Stoga bih prije zaključka htjela postaviti samo jedno pitanje svima nama: Osjećamo li neki poseban izazov u svijetu koji nas okružuje o kojem bi zajedno trebali razgovarati?

50

VIJESTI • prosinac 2018.

11. ZAKLJUČAK Zahvaljujem Gospodinu za sve dobro učinjeno u protekloj godini. Dužnu zahvalnost željela bih izreći članicama i članovima Vijeća Konferencije koji su odgovorno obavljali povjerenu im službu i tako dali vrijedan doprinos o kome ovisi i kvaliteta rada naše Konferencije u cjelini. Zahvaljujem voditeljicama i voditeljima kao i članovima pojedinih povjerenstava, njih šest, koji djeluju pri HRK. Oni su nositelji svih projekata Konferencije.

Zahvaljujem svima vama, članicama i članovima HRK, na suradnji i dragocjenoj pomoći, kako neposredno, tako i posredstvom članica i članova vaših zajednica, u realiziranju mnogih zajedničkih nam projekata. Zahvaljujem svim suradnicima na svim razinama.

50. Skupština HRK

Posebnu zahvalu ovdje izričem tajnici Konferencije, sestri Ireni Olujević, koja predano vodi Tajništvo. Dostupna je u svakom času, kako za vrijeme radnoga vremena, tako i izvan njega. Zahvaljujem i gospodinu Marinku Nikoliću koji daje velik doprinos radu naše Konferencije. Jednoglasnom odlukom Skupštine iz 2016. godine s njim je (u listopadu 2017.) sklopljen ugovor o stalnom radnom odnosu. Na opravdan osobni zahtjev g. Nikolića, Vijeće HRK donijelo je odluku da se od jeseni 2018. umjesto ugovora o radu s njime sklopi ugovor o djelu.

U Zagrebu, 17. listopada 2018. s. Ana Marija Antolović predsjednica Hrvatske redovničke konferencije

foto: M. N.

51 Izborna skupština udruge RENATE

foto: RENATE

Izborna skupština udruge RENATE Lavov (Ukrajina), od 4. do 9. studenoga 2018.

Od 4. do 9. studenoga 2018. godine održana je Izborna skupština udruge RENATE (Redovnice Europe u borbi protiv trgovine ljudima) u biskupskom centru Sv. Jakuba Strepe u Bryukhovychi/Lavovu, u Ukrajini.

Osim izbora Upravnog vijeća Udruge, podnesena su financijska izvješća, izvješća o radu te izvješća pojedinih predstavnica/ka zemalja, donesen je strateški plan te podijeljena zaduženja do održavanja sljedeće Skupštine.

P

redstavljena je i web stranica RENATE, www.renate-europe.net, te istraživački rad o trgovanju djecom u 7 europskih zemalja. Također je izložena situacija trgovanja ljudima u Ukrajini, a izlaganja su održali Vira Martynyuk i biskup Edward Kawa. Domaćin, o. Roman Lahish je predstavio rad i projekte Udruge redovnika i redovnica katoličke i grkokatoličke crkve.

Tijekom održavanja Skupštine sudionici su imali priliku pomoliti se za žrtve rata i sudjelovati na misi bizantinskog obreda u grkokatoličkoj crkvi Sv. Petra i Pavla koju je predslavio vojni kapelan o. Stepan Susa.

Osim toga posjetili su grkokatoličku katedralu Sv. Jurja i razgovarali s pomoćnim grkokatoličkim biskupom Volodymyrom Hrutsom. Za Skupštine su se upoznali i s radom Foundation of Spiritual Renaissance te posjetiti sirotište koje vode isusovci. (s. Stanka Oršolić)

52

VIJESTI • prosinac 2018.

Rad Vijeća, povjerenstava i tajništva

foto: HRK

Pohod domu za odrasle osobe Lobor-grad Lobor-grad, 15. prosinca 2018.

Tradicionalno, u predbožićno vrijeme medicinske sestre iz Hrvatske udruge medicinskih sestara (HUMS) i medicinske sestre redovnice okupljene oko Povjerenstva Hrvatske redovničke konferencije za medicinske sestre članice redovničkih ustanova pohode Dom za odrasle osobe Lobor-grad.

Na ovogodišnjem pohodu Domu, 15. prosinca 2018., medicinskim sestrama pridružili su se i studenti sestrinstva s Katoličkog sveučilišta.

I

z Povjerenstva HRK za medicinske sestre redovnice, štićenike su pohodili voditeljica Povjerenstva s. Mirjana Tomašević, s. Ružica Oršolić i fra Franjo Glasnović.

U 10 sati slavljeno je misno slavlje pod kojim su pjevali i čitali sami štićenici. Nakon mise pohođen je svaki štićenik u svojoj sobi, gdje mu je uručen i dar za koji su se pobrinule medicinske sestre.

Dom za odrasle osobe Lobor-grad pruža usluge skrbi izvan vlastite obitelji odraslim osobama s mentalnim invaliditetom/oštećenjem, s ciljem podizanja kvalitete njihovog života. Ustanova zbrinjava tristotinjak korisnika.

53 Studij Teologije posvećenog života

foto: SSD, N. P.

Dan Sustavnog studija duhovnosti i studija Teologije posvećenog života i promisija diplomanata Zagreb, 15. prosinca 2018.

U velikoj dvorani karmelićanskog samostana Majke Božje Remetske u Zagrebu, 15. prosinca 2018. održana je svečanost prigodom Dana Sustavnog studija duhovnosti i studija Teologije posvećenog života 2018., na kojoj je promovirano sedam diplomanata SSD-a i 10 diplomanata TPŽ-a.

P

redstojnici Studija SSD-a prof. dr. o.

Franjo Podgorelec i TPŽ-a prof. dr. o.

Jure Zečević na početku su pozdravili

diplomante, studente, njihovu rodbinu, prijatelje i sve nazočne. Posebni pozdravi i riječi zahvale upućeni su predsjednici Hrvatske redovničke konferencije s. Ani Mariji Antolović i dopredsjedniku Hrvatske redovničke konferencije dr. fra Slavku Sliškoviću.

Uslijedilo je izlaganje dr. Podgorelca, „Prikaz apostolske pobudnice pape Franje: Gaudete et exultate (Radujte se i kličite), o svetosti za sve“.

Predavač je opisao strukturu i sadržaj Pobudnice, osvijetlio pozadinu njenog nastanka i njezinu narav te prikazao pozitivne i kritičke reakcije, nastojeći pridonijeti njenoj aktualizaciji i primjeni u životu vjernika.

Najprije je izložio teološki profil pape Franje. Istaknuo je da Papa polazi od dijagnoze stanja suvremenog čovjeka, koji je izgubio radost i polet, koji osjeća unutarnju prazninu i osamljenost u sebi zatvorena čovjeka.

Papa rješenje vidi u tome da čovjek iziđe iz

54

VIJESTI • prosinac 2018.

te autoreferencijalnosti prema D(d)rugome. Čovjek će iznova steći radost i polet, kad se neće zadovoljiti osrednjim, mlakim i razvodnjenim životom, nego će težiti za ostvarenjem kršćanskog ideala, tj. svetosti.

Govoreći o općem pozivu na svetost, rimski se biskup usredotočuje na svetost kršćana koji su pozvani rasti u savršenoj ljubavi unutar redovitih i svakodnevnih obveza u kojima živi većina kršćana. Zato se u dokumentu govori o „svetosti Božjega naroda“ i „srednjoj klasi svetosti“. Predavač je potom naglasio da u svetosti postoji stupnjevitost: svi su naime pozvani na savršenu ljubav, ali prema mjeri dara koji su primili. Stoga nisu svi pozvani doseći isti stupanj savršene ljubavi, tj. svetosti. Papa želi, smatra predavač, ponuditi put svetosti i za one koji su pozvani na savršenu ljubav prema „nižoj“ mjeri dara. Da bi oni doživjeli da je poziv na svetost i njima upućen, potrebno je ispraviti izvjesne anomalije u katoličkoj hagiografiji.

Hagiografi su često svete osobe predstavljali isključivo u ozračju izvanrednoga, nedostižnoga, sa željom da im se divimo. Ili su ih prikazivali na idealiziran način, kao da su bez grijeha i mana, što ne odgovara povijesnoj istini. I na koncu, nerijetko su prikazivani po istoj „šabloni“, gdje ne dolazi do izražaja njihova osebujnost i jedinstvenost.

Svaki je svetac, naprotiv, izvoran, i svaki od nas mora dati vlastit i autentičan odgovor na Božji poziv. Zato Papa dobro veli: „Ono što je važno jest da svaki vjernik prepozna svoj put i dade ono najbolje od sebe, da očituje najosobnije darove koje mu je Bog dao, a ne da iscrpljuje svoje snage pokušavajući beznadno oponašati nešto što nije zamišljeno za njega.“

Rad Vijeća, povjerenstava i tajništva

Potom je dr. Zečević održao prigodni svečani govor. Prenio je pozdrave i čestitke ravnatelja Studija karmelićanskog provincijala o. Srećka Rimca, koji zbog obveza u inozemstvu nije mogao sudjelovati u programu Dana studija. Istaknuo je da se Dan studija SSD-a i TPŽ-a i promocija diplomanata svake godine događaju u subotu koja je najbliža svetkovini sv. Ivana od Križa kao i da se predavanja obaju studija održavaju u zgradi Duhovnog centra Sv. Ivana od Križa. Budući da je sv. Ivan od Križa na određeni način patron i nadahnitelj studija, prof. Zečević je govor posvetio značenju studija i obrazovanja u životu i djelu sv. Ivana od Križa.

Istaknuo je da je sv. Ivan od Križa bio osoba studija i obrazovanja: u tek osnovanom isusovačkom zavodu u Medini del Campu studirao je tri godine humanističke znanosti, retoriku i klasične jezike, a na Sveučilištu u Salamanci studirao je umjetnost, filozofiju i teologiju. Kasnije je i sam predavao na Sveučilištu u Salamanci, a proglašen je i naučiteljem Crkve i doktorom mistike. Prema sv. Ivanu od Križa, studij nije svrha sam sebi nego su njegova svrha i cilj da čovjeka dovedu do iskustvenog zajedništva s Bogom.

Tako sv. Ivan od Križa, i svojom studijskom biografijom i svojim naukom, potiče na učenje i cjeloživotno obrazovanje i na studijima kao što su SSD i TPŽ. Prof. Zečević je citirao sljedeće riječi sv. Ivana od Križa: „Koji želi proći bez oslanjanja na učitelja koji bi ga vodio, bit će sličan voćki koja se nalazi osamljena, posred polja, bez gospodara; pa će joj plodove, koliko god rodili, brati prolaznici i neće dozrijevati.“ Prof. Zečević naveo je da je SSD, od njegova osnutka 2006. do danas, upisalo 389 polaznika te da su TPŽ od osnutka 2013.

55 Studij Teologije posvećenog života

do danas upisala 154 polaznika, ukupno dakle 543 polaznika. Izrazio je uvjerenje da su cjeloživotnim obrazovanjem tih više od pola tisuće dosadašnjih polaznika i SSD i TPŽ opravdali svoje postojanje te dali značajan informativni i formativni doprinos duhovnoj, moralnoj i integralnoj izgradnji osoba u našoj Crkvi i društvu, te je, u povodu svečane prigode Dana studija, tim ustanovama cjeloživotnog obrazovanja poželio plodonosno djelovanje i ubuduće.

Potom su uručene diplome koje je primilo deset studenta TPŽ-a i sedam studenata SSD-a. Pohvalnicu za najbolji ostvareni uspjeh na SSD-u dobio je Ivan Katalinić, s prosjekom ocjena 5,00, a na studiju TPŽ-a studentice s. Bernardica Delonga i s. Katarina Mikić, također s prosjekom ocjena 5,00.

Pohvalnica za najbolji završni pisani rad na SSD-u, izrađen pod mentorskim vodstvom prof. dr. Stipe Kutleše, dodijeljena je Željki Mihljević, za rad „Neke znanstvene krivotvorine o odnosu znanosti i vjere u povijesti kršćanstva“. Pohvalnica za najbolji završni pisani rad na TPŽ-u, izrađen pod vodstvom mentorice Ivone Zgrabljić, dipl. oec., dodijeljena je s. Aniti Grden, za rad „Sveta Terezija od Isusa – žena pred Bogom“.

Zahvalnu riječ uputili su Ivan Katalinić uime diplomanata SSD-a i s. Bernardica Delonga uime diplomanata TPŽ-a. Zahvalili su ravnatelju studija, predstojnicima, profesorima, mentorima, Hrvatskoj karmelskoj provinciji Svetoga oca Josipa, koja je ustanovila ove studije i koja ih otad neprestance organizacijski i logistički podržava te Hrvatskoj redovničkoj konferenciji kao inicijatoru i podupiratelju studija Teologije posvećenog života. Na poseban način zahvalili su tajnici obaju studija Snježani Foršek, na njenoj str-

pljivosti, razumijevanju i savjetima u svim studentskim nesnalaženjima, kao i na njenoj iskrenoj radosti zbog studijskih uspjeha polaznika.

Program su glazbeno animirali na gitari Tamara Perc, polaznica SSD-a, autorskom pjesmom „U dodiru jutra“ i klasičnom skladbom F. Tarrega „Recuerdos de la Alhambra“ (Sjećanje na Alhambru) te studentski zbor pjesmom „Flos Carmeli“ (Cvijete Karmela).

Voditeljica programa bila je s. Sunčica Kunić.

(SSD, Nada Prlić)

56

VIJESTI • prosinac 2018.

Svetost – poziv na savršenu ljubav Adventska duhovna obnova za redovništvo Grada Zagreba Zagreb, 16. prosinca 2018.

Povjerenstvo za trajnu formaciju Hrvatske redovničke konferencije organiziralo je na treću nedjelju došašća, 16. prosinca 2018., u crkvi Sv. Franje na Kaptolu u Zagrebu adventsku duhovnu obnovu za redovnice i redovnike u Zagrebu na temu „Svetost – poziv na savršenu ljubav“. Duhovnu obnovu vodila je dr. s. Stjepanka Stanić, milosrdnica Sv. Vinka Paulskog.

U

uvodnom dijelu je posvijestila kako današnji tehnicirani svijet teži moći novca, politike, tehnike, mode, vlasti i časti. Čini se da je ta čarobna riječ „moć“ iz čovjeka istisnula moć vjere, moć Boga, moć svetosti, moć ljubavi, moć nade, a nerijetko kod ljudi stvara karikature ljudskosti. Upozorila je kako od takvoga mentalnog sklopa razmišljanja nisu izuzeti ni Bogu posvećeni.

Ali ipak, u svakom razdoblju Crkve bilo je ljudi srca. Bilo je ljudi koji su prepoznali ono ljudsko: moć ljubavi, moć vjere, moć svetosti i dopustili su da ih upravo ta moć oblikuje, rekla je, te naglasila: „Da bismo bili ljudi srca, moramo težiti za tajnom svetosti, za moći svetosti.“

Rad Vijeća, povjerenstava i tajništva

Nadalje je pojasnila kako sama riječ svetost označava nešto što je odijeljeno od profanog, nešto nepovredivo.

Bog je svet, presvet, svetost je Božja bit, nešto što je svojstveno Bogu, dok ljudi po milosti dobivaju sudioništvo u Božjoj svetosti.

Ukazala je i na biblijske retke gdje čitamo kako Bog poziva na svetost. Tako u knjizi Levitskog zakonika čitamo: „Govori svoj zajednici Izraelaca i reci im: ‘Sveti budite! Jer sam svet ja, Jahve, Bog vaš!’“ (Lev 19,2), a dalje u Petrovoj poslanici: „Naprotiv, kao što je svet Onaj koji vas pozva, i vi budite sveti u svemu življenju. Ta pisano je: Budite sveti jer sam ja svet“ (1Pet 1,15-16).

U tom je kontekstu prisutne potaknula na promišljanje pitanjima: „Što to znači za nas, koje Crkva i svijet označava kao Bogu posvećene? Što za nas znači ovo došašće? Što poziv na svetost znači za nas u ovoj devetnici? Imamo li mi želju i volju biti sveti?“ Podsjetila je na to da se put evanđeoskih savjeta često naziva put savršenstva, a stalež posvećenog života stalež savršenstva. Ti se pojmovi nalaze u apostolskoj konstituciji Lumen gentium br. 45, dok Dekret o prilagođenoj obnovi redovničkog života nosi naslov Perfectae Caritatis, a argument za to je „nastojati oko savršene ljubavi po evanđeoskim savjetima“.

No, put savršenstva očito označava put savršenosti u ljubavi koji treba postići, a ne put savršenosti koji je već postignut, naglasila je s. Stjepanka, jer „čovjek koji je slika Božja pozvan je na svetost, to mu je primarna zadaća. To je zadaća Bogu posvećenih; ako je ostvarimo, pronašli smo ne samo redovništvo, nego i život. Dakle, čovjek koji je slika

57 Adventska duhovna obnova za redovništvo Grada Zagreba

foto: M. N.

Božja, koji je pozvan na svetost, trebao bi u sebi nositi odliku svetosti“.

Nadalje je podsjetila na to da poziv „sveti budite“ nije molba, nego imperativ, a znamo da su svi kršćani pozvani na svetost. Isus poziva: „Budite savršeni, kao što je savršen Otac vaš nebeski.“ „Nema svetosti bez ljubavi, a nema ljubavi bez vjere. Temelj svetosti su ljubav i ideal. Postići svetost znači ispuniti svoju zadaću na zemlji, i ostvariti se kao osoba ili potpun čovjek.“ Vraćajući misao na adventsko vrijeme, na hod prema Božiću, ukazala je na likove koje Pismo pred nas stavlja: Mariju, Josipa, Ivana Krstitelja i Mudrace. „Svi ti biblijski likovi daju nam naslutiti da hod prema Betlehemu zahtjeva ozbiljnost, žrtvu, pokoru. Stoga shvatiti Došašće kao vrijeme neke površne radosti, znači ne razumjeti smisao otajstva Došašća, odnosno ne razumjeti otajstvo Božića.“ No, podsjetila je, Bog ne voli žalosne svece, i današnje vrijeme traži svece srca, ljude srca.

„Svetost je proces i želja, Bog nam daje prilike i sredstva i pomoć, ali mi moramo htjeti biti sveti, dok sve poteškoće mogu biti prilika na putu svetosti. Crkva, svijet, Bog od nas danas očekuju da pronađemo putove do srca ljudi, no najprije do srdaca jednih prema drugima.

I danas su nam, ne samo u svijetu nego i u našim zajednicama, potrebni ljudi srca, ljudi vjere, ljudi koji čeznu za svetošću. Svako vrijeme je pogodno za svetost, i svaka prilika i situacija, jer svetost uvijek ima isto lice, Očevo, a različite izričaje koji su vidljivi u djelotvornoj ljubavi baš kao što je i Otac postao konkretno vidljiv u Sinu snagom ljubavi koja je Duh Sveti.

Istinski susret s Bogom radikalno unosi promjenu ne samo u život onoga koji mu se preda već i u živote onih s kojima živim“, zaključila je s. Stjepanka. (M.B.)

58

VIJESTI • prosinac 2018.

Rad Vijeća, povjerenstava i tajništva

foto: TU

Svaka sestra je Božji dar Crkvi i redovničkoj zajednici!

Predbožićni susret zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića s redovnicama Zagreb, 21. prosinca 2018.

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić susreo se u petak 21. prosinca 2018. godine u Nadbiskupskom dvoru u Zagrebu na predbožićnom susretu s predstavnicama redovničkih zajednica koje djeluju na području Zagrebačke nadbiskupije.

U

ime okupljenih sestara, Kardinala je pozdravila i izrekla čestitku sestra Ksenija Leko, provincijalna glavarica Hrvatske provincije uršulinki Rimske unije riječima: „Promatrajući sadašnjost

Zagrebačke nadbiskupije

u kojoj živimo, a koja vapi za uzorima, za osobama za kojima bismo mogli poći i hodati i stojeći ovdje pred vama iskreno mogu ponovno reći: uzoriti. U korijenu te riječi stoji uzor i vjerujem da mogu reći ne samo u svoje ime nego i u ime ovdje prisutnih redovnica, da ste nam uzor u vremenu u kojem živimo. Znali ste reći kad bi mnogi rado prešutjeli, znali ste istupiti, kad bi mnogi odstupili, znali ste ostati stajati kad bi mnogi pali, znali ste reći istinu kad bi oni koji su vas slušali radije čuli laž. Vjerujem da vam je u tome veliki uzor blaženi kardinal Alojzije Stepinac kojeg ste na hodočašću ove godine u Krašiću o 20. obljetnici njegove beatifikacije stavili kao siguran oslonac i kompas hrvatskom društvu. Hvala vam što ste na tom svetom tlu molili i za nas redovnice. Po završetku pohoda ‘Ad limina apostolorum’ u bazilici Sv. Marije Velike na istom mjestu gdje je nekoć klečao i naš blaženi kardinal Stepinac, vi ste, osjećajući njegovu prisutnost, zajedno s njime molili Gospodina ‘da po zagovoru Blažene Djevice Marije čuva Crkvu i posebno naš narod’. Na tom svetom mjestu posvećenom Službenici Gospodnjoj molili ste i za sve nas da pozornije slušamo njene riječi i da poput nje služimo, jer kako tada rekoste: ‘Radost Crkve je u služenju

59 Susret kardinala Bozanića s redovnicama

bližnjemu.’ Budući da ste Drugu sinodu Zagrebačke nadbiskupije povjerili zagovoru našega blaženog kardinala Alojzija Stepinca, vjerujemo da je on pratio svaki korak njenog puta i sretno je doveo njezinu završetku, koji nije kraj nego početak nečega novog, početak obnove na koju nas papa Franjo neprestano potiče. Vjerujemo da sada slijedi razdoblje za našu Zagrebačku Crkvu u kojoj će Gospodin po vama i vašoj apostolskoj hrabrosti, evanđeoskoj poniznosti i molitvi učiniti nešto novo. Mi, kao redovnice koje pripadamo Crkvi kojoj ste vi pastir, obećajemo da ćemo vas svakodnevno pratiti svojim molitvama i žrtvama. Neka vam Novorođeni u ove svete dane donese mir i radost koji neka vas prate kroz sve dane ove godine koja je pred nama. Sretan vam Božić!“ Zahvaljujući na riječima čestitke, Kardinal je na početku obraćanja rekao kako je lijepo biti među svojima, kako je lijepo znati da čovjek nije sam, kako ta spoznaja daje snagu i hrabrost za život. Govoreći o Božiću, rekao je kako je on uvijek nov, kao što je i Bog uvijek nov i uvijek nam dolazi na nov način.

Nadovezujući se na pozdravne riječi s. Leko, Kardinal je iznio iskustvo sa susreta u Kongregaciji za biskupe s prefektom kardinalom Marcom Ouelletom koji je primijetio trend opadanja broja redovnica. „To pitanje iznosim i ovdje pred vas. Znam da ga i vi jednako osjećate. To pitanje – što učiniti – dotiče se jednako svih nas u Crkvi, jer se ne odnosi samo na redovništvo, nego ono ukazuje na jedan proces koji zahvaća cijelu Crkvu i potiče nas da još jače dolazimo pred našeg Oca Nebeskog tražeći Ga pomoć“, rekao je Kardinal.

U nastavku govora Kardinal se osvrnuo na završetak Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije, izražavajući nadu da će intenzivan rad na oblikovanju postsinodalnog dokumenta biti završen tijekom predstojeće godine. Sestrama je iznio prijedlog da, kao što je u ovoj godini organizirano hodočašće svećenika Zagrebačke crkvene pokrajine u Krašić, da se tako organizira u korizmenom vremenu hodočašće redovnica.

Istaknuvši da je svaka redovnica Božji dar Crkvi i redovničkoj zajednici, Kardinal je okupljenim predstavnicama i poglavaricama redovničkih zajednica rekao kako nam upravo ta svijest o darovanosti treba biti polazište u građenju međusobnih odnosa. „Vremena su izazovna. Doživljavamo velike promjene. Nešto što prije nismo ni mogli pomisliti da će se događati, biti dovedeno u pitanje u društvu, događa se pred našim očima i stavlja nas ponekad u stanje zbunjenosti, obeshrabrenosti, no sve to ne smije nas pokolebati, niti smijemo posustati. Naprotiv, gledajmo uvijek naprijed s pouzdanjem u Boga, tražeći nove načine kako činiti dobro, kako svjedočiti Božju blizinu i vodstvo. Isus koji se rodio kako bi nam pokazao put, svojim cijelim životom ukazuje na tu povezanost s Bogom Ocem. Imamo Boga Oca na Nebesima. Čovjek pripada Bogu i treba svakog dana svog života živjeti tu pripadnost. To nam na osobit način svjedoči naš blaženik Alojzije Stepinac. On se posvema predao Bogu. To i vama od srca želim – da slijedite Isusa u predanju i pouzdanju u Boga Oca“, zaključio je svoje obraćanje i čestitku kardinal Bozanić.

(Tiskovni ured Zagrebačke nadbiskupije)

60

VIJESTI • prosinac 2018.

IZDVOJENO

Doživotni zavjeti redovnica u 2018. godini s. Marina Fuštar

s. M. Ana od Božje Providnosti (Ljubica Dropulja)

Školske sestre franjevke Krista Kralja, Provincija Presvetog Srca Isusova Župa Sv. Ivana Krstitelja, Dicmo Gornje, Splitsko-makarska nadbiskupija Doživotne zavjete položila 8. rujna 2018. u Splitu.

Karmel Svetoga Josipa, Breznica Đakovačka Župa Sv. Ilije proroka, Novi Šeher, Vrhbosanska nadbiskupija Doživotne zavjete položila 15. travnja 2018. u Breznici Đakovačkoj.

s. Marina Lucija od agonije Kristova Srca

s. Sunčica Kunić Klanjateljice Krvi Kristove, Regija Zagreb Župa Krista Kralja, Matulji, Riječka nadbiskupija Doživotne zavjete položila 19. kolovoza

Karmelićanke Božanskog Srca Isusova, Hrvatska provincija Župa Sv. Ante, Binač, Vitina, Prizrensko-prištinska biskupija Doživotne zavjete položila 2. srpnja 2018. u Hrvatskom Leskovcu.

2018. u Matuljima.

s. Hana od Srca Isusova i Marijina Bosonoge karmelićanke, karmel Majke Božje Bistričke i bl. Alojzija Stepinca, Marija Bistrica

biskupija

Župa Sv. Antuna Padovanskog, Bjelovar, Bjelovarsko-križevačka

Doživotne zavjete položila 27. siječnja 2018. u Mariji Bistrici.

s. Josipa Otahal Dominikanke Kongregacije Svetih Anđela Čuvara Župa Bezgrešnog Srca Marijina, Vinkovci, Đakovačko-osječka nadbiskupija Doživotne zavjete položila 26. kolovoza 2018. u Vinkovcima.

61 Doživotni zavjeti redovnica u 2018. godini

s. Ivana Ćurić

s. Teodozija (Myrosla-

Kćeri Božje Ljubavi, Provincija Božje providnosti

va) Mostepaniuk Red Sv. Bazilija Velikog (sestre Vasilijanke),

Župa „Sv. Anutun Padovanski“, Podvinje, Đakovačko-osječka

Provincija Sv. Mihaela Arkanđela - Osijek

nadbiskupija

Župa Sv. Nikole Čudotvorca, Staromis-

Doživotne zavjete položila 4. kolovoza 2018. u Zagrebu.

hchyna, Ternopilsko-zborivska nadbiskupija

s. Marie Faustine du Sacré Cœur Kćeri Srca Isusova Župa Uznesenja Blažene Djevice Marije, Korlat, Zadarska nadbiskupija Doživotne zavjete položila 7. listopada 2018. u Lasinji. s. Marija (Marica) Jerković Sestre Naše Gospe Župa Sv. Petra i Pavla, Kulina (Derventa), Vrhbosanska nadbiskupija Doživotne zavjete položila 4. kolovoza 2018. u Zagrebu.

Doživotne zavjete položila 29. travnja 2018. u Osijeku.

REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Časopis Vijesti Hrvatske redovničke konferencije od svoga početka prije 46 godina redovito donosi pregled događanja u redovničkim zajednicama. Pregled je to događanja koja smatramo bitnima za pohraniti u svojevrsnu kroniku redovništva u Hrvatskoj.

63 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

“Sv. Benedikt i Lokrum” 1. srpnja 2018. „Sv. Benedikt i Lokrum“ naziv je programa održanog u nedjelju 1. srpnja na otoku Lokrumu u sklopu kojega su predstavljeni sv.

Benedikt i život benediktinaca te najstarija i najznačajnija benediktinska opatija na dubrovačkom području, ona Sv. Marije na Lokrumu. Povod događaju je obilježavanje blagdana sv. Benedikta, zaštitnika Europe, koji se slavi 11. srpnja.

Nakon pozdrava ravnatelja Rezervata Lokrum Ivice Grileca, o idejama samog događaja „Sv. Benedikt i Lokrum“ govorio je katedralni župni vikar don Marin Lučić, koji je posvjedočio da kad je prije dvije godine sudjelovao u pokretanju skauta na području Dubrovačke biskupije, skauti su nazvani po sv. Benediktu jer je za to dubrovačko područje on posebno važan. Kad su benediktinci prije više od 200 godina otišli s tih područja, taj svetac kao da je „stavljen sa strane“, no ne može se osporiti činjenica da su benediktinci ostavili snažan trag na dubrovačkom području, rekao je don Marin.

Uslijedila su dva predavanja. O benediktinskoj opatiji Sv. Marije na Lokrumu govorila je mag. hist. art. i mag. archaeol. Eva Žile, koja je kazala da je opatija Sv. Marije najstarija i najznačajnija benediktinska opatija na dubrovačkom području. Govorila je o kronologiji izgradnje samostana na Lokrumu i povijesti istraživanja, u sklopu čega je posebno obradila pitanja prve crkve, zatim zreloromaničke crkve i samostana, poslije toga gotičkog samostana, a na kraju i kraj života opatije. Obradila je i Maksimilijanov ljetnikovac.

Predavanje „O sv. Benediktu i životu benediktinaca“ održao je benediktinac o. Jozo Milanović iz samostana Sv. Kuzme i Damjana na otoku Pašmanu. Istaknuo je da se u vrijeme nastanka benediktinskog samostana njegovi stanovnici vjerojatno nisu zvali benediktinci, nego samo monasi odnosno koludri, a tek su se kasnije nazvali benediktincima. Kazao je da su on i njegova braća benediktinci po zavjetima redovnici, ali su posebno monasi. Podsjetio je na to da je sv.

Benedikt na kraju petog i početku šestog stoljeća, u društvenom neredu koji ga je okruživao, odgovorio na izazove svoga vremena. Benediktinci su prvo krenuli od sebe, svatko od njih „sebe stavlja u red“, a onda to čine i zajednički u zajednici. Benediktinci slaveći Boga Stvoritelja ujedno poštuju Božja stvorenja, posebno čovjeka, kazao je benediktinac Milanović.

Nakon predavanja svečano misno slavlje ispred crkvice Navještenja Blažene Djevice Marije na Lokrumu predvodio je o. Milanović, u koncelebraciji s katedralnim župnikom don Stankom Lasićem i župnim vikarom Lučićem.

Program „Sv. Benedikt i Lokrum“ organizirala je Javna ustanova Rezervat Lokrum u suradnji s katedralnom župom Velike Gospe u Dubrovniku. (IKA) Redovnički jubileji i zavjetovanje u Karmelu Božanskog Srca Isusova 1. srpnja 2018.

Uoči dana osnutka Družbe karmelićanki Božanskog Srca Isusova, 1. srpnja 2018., jubilej 60 godina svoga redovničkog posvećenja proslavile su: s. Antonina od sv. Josipa (Evica Parađ), s. Irena od žalosne Maj-

64

VIJESTI • prosinac 2018.

ke Božje (Katarina Štimac) i s. Štefanija od Duha Svetoga (Sidonija Srpak), a 25 godina svoga redovničkog posvećenja s. Ana Terezija (Andrea Vuradin).

Nakon toga su sestre obnovile svoje potpuno predanje Gospodinu, po Marijinu uzoru, kako bi njihov život bio na proslavu Božanskog Srca Isusova.

Ova redovnička svečanost okupila je sestre iz drugih samostana karmelićanki Božanskog Srca Isusova koje su htjele na taj način iskazati sestrama slavljenicama svoju zahvalnost za vjernost i život darovan Gospodinu, Crkvi, Družbi i dušama.

Svoju potpunu pripadnost Gospodinu potvrdila je sutradan, 2. srpnja, svojim doživotnim redovničkim zavjetovanjem s. Marina Lucija od agonije Kristova Srca (Marina Kolić). Slavlje redovničkog zavjetovanja održano je u provincijalnom samostanu Družbe u Hrvatskom Leskovcu u nazočnosti rodbine zavjetovanice, susestara i vjerničke zajednice.

Svečano euharistijsko slavlje predslavio je p.

Mate Miloš, karmelićanin u koncelebraciji s drugim svećenicima. Tumačeći Evanđelje, p.

Mate je u homiliji istaknuo primat Božjeg izbora kako to svjedoče Isusove riječi: „Ne izabraste vi mene, nego ja izabrah vas i postavih vas da idete i rod donosite...“ (usp. Iv 15). „Pred nama ste vi, sestre jubilarke, koje ste donijele rod od šesdeset i dvadesetpet godina. Redovnički zavjeti su sredstvo kojim postajemo istinski zaljubljeni u Boga; cilj je postići ljubav, a Bog je ljubav.“ Naglasio je potom da su redovnički zavjeti u protuslovlju s potrošačkom kulturom, autonomijom i individualizmom. „Mogu stoga izgledati kao umiranje i trpljenje, ali ono koje će donijeti plod uskrsnuća. Redovnice su se zavjetovale Bogu ljubavi, a to je velika hrabrost u današnje vrijeme. To je čin nade u Boga koji nam obećaje budućnost i zato su oni također znak vjernosti sestara koje slave jubilej. Jer redovnica teži ostvariti Isusovu slobodu pripadnosti nebeskom Ocu.“ Zatim je p. Mato naglasio jubilarkama da ih utemeljiteljica M. Terezija od sv. Josipa ohrabruje: „Idite uvijek odvažno naprijed.... a da biste to mogle, trebate živjeti u Božjoj prisutnosti.“ Na završetku homilije propovjednik im je poželio da ih Karmelska Gospa i sveci pomažu na putu uspona prema brdu Karmelu.

Svetu misnu žrtvu po kojoj je s. Marina Lucija sjedinila prinos svoga života s Kristovim predslavio je p. Jorge Ramos.

Nakon liturgije riječi, sukladno obredu zavjetovanja, pred okupljenom vjerničkom zajednicom sestra je izrekla svoju želju da je pripravna do smrti živjeti na Božju slavu i slavu njegove Crkve te Njemu služiti u ovoj redovničkoj obitelji.

U homiliji, tumačeći Božju riječ p. Ramos je osvjetljivao otajstvo Božjeg poziva. Pojasnio je da svaka posvećena osoba dijeli iskustvo proroka Jeremije koji se smatrao poput djeteta nedostojan i nedostatan za službu Bogu, ali ga je Gospodin ohrabrio. „Poput njega, ni mi nismo sami ni ostavljeni jer nas Gospodin štiti, prati... On treba biti središte života, prva ljubav Bogu posvećene osobe koja je izabrala život nasljedovanja Isusa Krista.“ U nastavku homilije podsjetio je da je tajna ustrajnosti svakog poziva savjet svetog Pavla iz Poslanice Filipljanima: „Ja nipošto ne smatram da sam već dohvatio. Jedno samo: što je za mnom, zaboravljam, za onim što je preda mnom, prežem, k cilju hitim, k nagradi višnjeg poziva Božjeg u Kristu Isusu.“ Zavjetovanici je poželio ove kreposti hrabrosti,

65 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

ustrajnosti i strpljivosti kako bi mogla živjeti i ostati u Kristovoj ljubavi jer je Gospodin onaj koji se ne da nadmašiti u velikodušnosti.

Nakon homilije uslijedio je sam obred zavjetovanja. Zavjetovanica je svojim trostrukim „Da, hoću!“ očitovala spremnost da sebe posveti potpuno Bogu.

Predslavitelj je tada pozvao sve prisutne da se pridruže molitvi zaziva Božje pomoći i zagovora svetaca po molitvi Litanija svih svetih.

Nakon toga je uslijedio čin zavjetovanja koje je u ime Crkve primila vrhovna poglavarica Družbe M. Karla Marija od Križa. Kao znakove redovničkog zavjetovanja s. Marina Lucija je primila drveni križ s ispisanim svojim imenom i datumom zavjetovanja te sličicu s tekstom Isusovih blaženstava (Mt 5) i Hvalospjeva ljubavi (1 Kor 13) koji će joj bile smjernice u životu.

Po završetku svetoga misnog slavlja uslijedilo je čestitanje novozavjetovanici i zajedništvo s uzvanicima.

Gospodin koji je u sestrama započeo dobro djelo, neka ga po zagovoru Karmelske Gospe dovede do ispunjenja za Dan Gospodina našega Isusa Krista. (Karmel BSI) Imenovana nova uprava Milosrdnih sestara Sv. Križa 2. srpnja 2018.

Generalno vodstvo Milosrdnih sestara Sv. Križa, sa sjedištem u Ingenbohlu (Švicarska), imenovalo je novo Provincijalno vodstvo Hrvatske provincije, koja ove godine obilježava 150. obljetnicu dolaska prvih sestara u Hrvatsku, u Đakovo.

S. Valerija Široki imenovana je provincijalnom poglavaricom, s. Helena Šajbl provincijalnom asistenticom, a s. Iva Davidović, s.

M. Lucija Kopić te s. M. Emanuela Kvesić provincijalnim savjetnicama. Vrijeme nove službe započinje na blagdan Male Gospe, 8. rujna 2018. godine. (Milosrdne sestre Sv. Križa) Nuncij Suriani u posjetu karmelu Sv. Josipa u Breznici Đakovačkoj 7. srpnja 2018.

Apostolski nuncij u Republici Srbiji nadbiskup Luciano Suriani, u zajedništvu s tajnikom Apostolske nuncijature u Beogradu mons. Filippom Colnagom, trima redovnicama jedne filipinske misionarske Kongregacije koje djeluju u nuncijaturi, svećenikom na službi u Srijemskoj biskupiji Ivicom Damjanovićem i đakovačkim dekanom vlč.

Josipom Ivešićem posjetio je u subotu 7. srpnja karmel Sv. Josipa u Breznici Đakovačkoj.

Nuncij je karmelićankama govorio o životu, događajima i prilikama Crkve u Republici Srbiji, općoj Crkvi kao i o nakanama i željama pape Franje čija je Nuncijatura glavni predstavnik i posrednik.

Prvotna zadaća redovnica jest djelovati u katehizaciji, a nadahnjuju se karmelskom duhovnošću, te i nose ime karmelske svetice sv. Male Terezije: Misionarske katehistice sv.

Male Terezije. Nuncij je darovao zajednici prigodne darove, a priorica majka Ljiljana od Duha Svetoga (Prelić) je u zahvali nunciju za posjet obećala i daljnju molitvenu blizinu i podršku. (IKA)

66

VIJESTI • prosinac 2018.

Obilježena 25. obljetnica povratka pavlina u Istru 7. srpnja 2018.

U župnoj crkvi Svetih Petra i Pavla u Svetom Petru u Šumi u subotu 7. srpnja obilježena je 25. obljetnica povratka Reda pavlina u Istru. Tom je prigodom blagoslovljena novouređena kapela u drevnom pavlinskom samostanu. Pavlini su se u Sveti Petar u Šumi vratili nakon 210 godina izbivanja, 7. srpnja 1993., zalaganjem blagopokojnoga biskupa Antuna Bogetića.

Misno slavlje predvodio je porečki i pulski biskup mons. Dražen Kutleša u suslavlju s generalnim definitorom pavlinskog reda Mariuszom Tabulskim, provincijalom Hrvatske pavlinske provincije o. Mariom Škrtićem, dekanom Pazinskog dekanata preč. Mladenom Matikom, župnikom domaćinom Ivanom Šarićem te drugim redovnicima i župnicima okolnih župa.

U homiliji, biskup Kutleša je istaknuo kako oni koji žele slijediti Isusa trebaju to činiti u Istini, jednako zastupati stavove njegova sljedbenika u privatnom i javnom životu, a ne biti licemjeri. Za život su važne tri riječi, rekao je biskup: rast, rad i radost. Život treba cijeniti kao osnovnu kršćansku vrednotu, napose u današnje vrijeme kada se život napada u svakoj njegovoj fazi, abortusom, rodnom ideologijom i eutanazijom. No, kršćanin se treba truditi i na polju duhovnog rasta: svatko se od nas treba zapitati gdje je stigao na polju duhovne izgradnje. Nadalje, istaknuo je biskup, u životu je potrebno raditi za uzdržavanje, ali, kako vidimo iz primjera naših predaka, trebamo biti svjesni da rad oplemenjuje, i napose trebamo cijeniti ono što su nam prethodne generacije ostavile u naslijeđe. U životu je važna i radost, ona

radost koju čovjek osjeća ako duhovno raste i ako radi po Božjoj volji, kad postoji osjećaj zadovoljstva, radosti i sreće jer smo učinili sve što smo mogli.

Zato i mi danas izražavamo radost i zadovoljstvo što možemo krenuti ponovo izgrađivati Crkvu Božju i dati se na službu narodu. Upravo se danas na temelju te tri riječi, Put, Istina i Život, trebamo zapitati gdje smo, što smo i tko smo. Budemo li znali dati odgovor na to pitanje, tada ćemo imati budućnost, a ne budemo li znali odgovoriti, tada ćemo lutati i gubiti se, neki će drugi preuzeti taj naš put, a mi ćemo promašiti svoj cilj, rekao je biskup.

Danas želimo ponajprije moliti za ovu redovničku zajednicu, da ih Bog uzdrži i da im dadne duhovnih zvanja koja će izgrađivati i posvećivati ovo mjesto i ovu crkvu i sve nas ovdje. Crkva treba dobrih i svetih svećenika jer jedino tako možemo ići naprijed i jedino tako možemo odgajati, izgrađivati ne samo župu nego i cijeli narod, zaključio je biskup.

Na završetku misnog slavlja prigodne zahvale izrekao je župnik p. Ivan Šarić, ističući napose zahvalnost za veliki doprinos u pastoralnom djelovanju prvome župniku p.

Konradu Pomperu i kasnije p. Krzysztofu Rodaku. Zahvalio je i župljaninu Sandiju Modrušanu koji je jako mnogo pomogao u materijalnim radovima dovršenja uređenja kapele u samostanu. Okupljenima se potom obratio generalni definitor Tabulsky koji je prenio pozdrave generala reda te istaknuo kako je ovaj događaj posebno važan za pavlinski red. Podsjetio je na teška vremena kada je nakon Prvog svjetskog rata od velikog i jakog pavlinskog reda bilo ostalo tek nekoliko redovnika u dva samostana, Jasnoj Gori i Krakowu, no uz zagovor Jasnogorske

67 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Gospe gledali su u budućnost i ponovno su stasali. Izrazio je zahvalnost župljanima koji su prije 25 godina otvorili svoja srca i primili pavline, a posebnu zahvalnost izrazio je blagopokojnom biskupu Antunu Bogetiću i predstavniku tadašnjih općinskih vlasti u Pazinu Stanku Mališi, koji su organizirali povratak pavlina. Zahvalio je i župniku Šariću, p. Gaudenciju i bratu Tomislavu na svemu što sada ondje čine.

U ime župne zajednice vjeroučiteljica Karmela Lazarić je podsjetila na kronologiju događaja povratka pavlina u Sveti Petar u Šumi te spomenula sve dosadašnje župnike i redovnike koji su ondje djelovali. To su p. Konrad Pomper, pok. p. Stanislaw Kokowicz, p. Krzysztof Rodak, p. Kornelije Glogović, p. Euzebije Josip Knežević, p.

Czeslaw Bielen, p. Mario Škrtić, p. Gaudencije Vito Spetić i sadašnji župnik p. Ivan Šarić. Istaknula je da je kod svake promjene župnika u narodu rasla želja za dovršenjem samostana te je izrazila radost zbog namjere otvaranja biskupijskog pastoralno-duhovnog centra u koji će buduće generacije moći dolaziti kao na izvor žive vode.

Nakon završnog blagoslova koncelebranti i puk u procesiji su se uputili prema novouređenom starom pavlinskom samostanu gdje su ponovo blagoslovljeni kapela i oltar.

Drevni pavlinski samostan iz 15. stoljeća nastao na mjestu starijeg benediktinskog zdanja, izuzetne arhitektonske vrijednosti, postati će za nekoliko godina novi pastoralno-duhovni centar u Porečkoj i Pulskoj biskupiji.

Samostanske zgrade zidane su različitim razdobljima i drukčijeg su oblika. Uz južni zid crkve sagrađen je klaustar u drugoj polovici

XV st., dijelom od materijala sa starijeg, romaničkog benediktinskoga zdanja. Vidljivo je zanimljivo miješanje stilova jedinstveno u Europi: u prizemlju su široke renesansne arkade, a na katu romanički detalji. Usred klaustra nalazi se grlo bunara velike cisterne.

Talijanski arheolog C. De Franceschi tvrdi da je samostan pregrađen 1474. u jeku renesanse i da su tada elementi stare lođe benediktinskog klaustra sa stupićima umetnuti na prvi kat. Klaustar je dograđen i proširen 1731. nizom prostorija baroknih svodova.

Vodoravna krila samostana i usko, visoko pročelje crkve sažimaju razasuti prostor trga te su mu vizualno i sadržajno središte. Nad ulazom u pavlinski samostan nalazi se natpis koji govori da je car Fridrih III. darovao samostan Sv. Petra u Šumi braći reda sv. Pavla, prvog pustinjaka, godine 1459. Car Fridrih III. odredio je da u samostanu boravi deset redovnika, a od njih da bude najmanje šest svećenika. Nakon što su ušli u posjed, pavlini su narednih nekoliko godina nastojali ubrzati proces obnove zgrade i gospodarstva, te su Sv. Petar u Šumi odredili za središte Istarsko-primorske provincije. Pavlini su u Sv. Petru osnovali pučku školu koju su pohađala aristokratska i građanska djeca iz gradova Istre i seljačka djeca iz Sv. Petra i susjednih sela. Oko 1770. godine u supetarskom samostanu organizirana su predavanja iz filozofije, te se može reći da je barem za kratko vrijeme u samostanu djelovao Filozofski fakultet. Samostan je nakon ukidanja reda 1783. doživljavao, iz godine u godinu, sve do naših dana, rasap i propadanje.

Samostan je promijenio nekoliko vlasnika, a krajem osamdesetih godina dvadesetog stoljeća kupila ga je općina i potom dala u vlasništvo biskupiji i crkvi. Dana 7. srpnja 1993. pavlini su se vratili u Sv. Petar nakon

68

VIJESTI • prosinac 2018.

punih 210 godina. Uz svesrdnu pomoć i dotaciju Ministarstva kulture RH 1998. godine pokrenuta je obnova samostana. (IKA) U Blatu proslavljen blagdan bl. Marije Petković 9. srpnja 2018.

U Župi Svih svetih u Blatu, rodnom mjestu hrvatske blaženice Marije Petković, u ponedjeljak 9. srpnja svečano je proslavljen njezin blagdan. U jutarnjim satima slavljene su dvije mise u svetištu Bl. Marije Petković. Prvu je predvodio domaći župnik don Željko Kovačević, a drugu, na kojoj su bili nazočni djelatnici i volonteri dubrovačkog Caritasa koji su blaženicu uzeli za svoju zaštitnicu, slavio je župnik u Čilipima don Josip Barišić uz koncelebraciju više svećenika.

U popodnevnim satima na plokati ispred župne crkve Svih svetih započeo je svečani program u sklopu kojeg je izveden „Blatski tanac“ i viteška igra „Kumpanija“. Uslijedila je procesija s relikvijarom blažene Marije Propetog Isusa Petković iz svetišta koji je nosio požeški biskup Antun Škvorčević, predvoditelj središnjega misnog slavlja. Procesiju su predvodili bratimi bratovština Sv. Vincence pod zaštitom Srca Isusova i Svih svetih sa svojim procesijskim raspelima i barjacima. U procesiji su sudjelovale članice Franjevačkoga svjetovnog reda, puhački orkestri Narodne glazbe i HGU „Sv. Vincenca“, djeca iz vrtića „Marija Petković“, mješoviti župni zbor Župe Svih svetih, kumpanjoli i tancarice u tradicionalnim blatskim nošnjama, dominikanke iz Korčule, redovnice iz Družbe kćeri milosrđa, ministranti, svećenici te mnoštvo vjernika i hodočasnika.

Po dolasku procesije na plokatu ispred župne crkve Svih svetih započelo je svečano euharistijsko slavlje koje je biskup Škvorčević slavio uz koncelebraciju više svećenika.

U propovijedi biskup je istaknuo da se bl.

Marija Petković odrekla svega da bi dobila sve. Primila je Božje milosrđe i ljubav da bi je mogla dijeliti drugima po cijelome svijetu. Marija nije postala velika jer je nešto svoje izmislila, nego zato što je prepustila Bogu da svojom ljubavlju djeluje preko nje. Naša domovina nije velika po bogatima, već po onima koji imaju veliko srce. Naša sudbina ovisi o onome što je u nama, istaknuo je u propovijedi požeški biskup.

Po završetku euharistijskog slavlja biskup Škvorčević i svećenici u procesiji vratili su se u svetište, gdje su vjernici imali mogućnost čašćenja moći blaženice. (IKA) Spomendan bl. Marije Propetoga Isusa Petković proslavljen u Zagrebu 9. srpnja 2018.

Spomendan bl. Marije Propetoga Isusa Petković proslavljen je u ponedjeljak 9. srpnja euharistijskim slavljem koje je u župnoj crkvi Sv. Petra u Zagrebu u koncelebraciji s domaćim župnikom preč. Josipom Golubićem predvodio fra Mate Bašić. Na misi su se uz mnogobrojne vjernike okupile sestre kćeri milosrđa, njihovi suradnici, podupiratelji i dobročinitelji, te djeca iz DV „Marija Petković“ s roditeljima.

Na početku slavlja fra Bašić je podsjetio kako ove godine slavimo i 15 godina od beatifikacije Marije Petković, isttičući pri tom da je ona prepoznavala Boga u drugima, u onima najmanjima, a to smo po njezinu primjeru pozvani činiti i mi. U homiliji je opi-

69 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

sao kako je blaženica shvaćala Božju Riječ i nastojala je živjeti. Naveo je riječi koje je u članku u „Bratu Franji“ o blaženici napisao fra Bonaventura Duda: „Marija Petković bijaše duša molitve i pokore, po uzoru na Krista raspetoga; vjerna nasljedovateljica Franje iz Asiza s kojim je mirne duše mogla govoriti ‘Bog moj i sve moje’. Ona navješćivaše isto veliko obećanje koje je propovijedao sv.

Franjo: ‘opsluživati evanđelje i svojim primjerom potaknuti ljude na ljubav, molitvu i pokoru’“.

Propovjednik je ukazao na to da blaženica nikad nije tvrdila kako se svetost sastoji u karizmama, ni u onima značajnijim, ni u najneznatnijim, već je poučavala da se svetost sastoji od ljubavi. „To nas dovodi do današnjega Evanđelja u kojem slušamo o razgovoru Isusa i bogatog mladića. Taj mladić je smatrao da se spasenje može postići, kupiti svojim djelima. No, dok ne postane spreman spasenje prihvatiti vjerom neće ga moći dobiti. Isus mu kategorički odgovara vezano uz zapovijedi i nabraja samo one koje se odnose na druge. Time Isus potvrđuje svoj nauk ‘da što učinimo jednom od njegove najmanje braće, Njemu učinismo’. Isus mu daje do znanja da mu jedno nedostaje, a to je da se odrekne sebe, kako bi postao ovisan o Bogu.“ Bašić je istaknuo kako je blaženica znala da se život vječni baštini ljubavlju, a ljubav se uči odricanjem. Odricanje se pak uči križem, križ se uči Kristom. „Za križ nitko nema početnu prednost. Križu nitko nije bliži. Za križ svi mi imamo istu mogućnost“, rekao je propovjednik. Spomenuo je i blaženičine riječi o Božjem milosrđu kojim poziva: „Sam nas Isus uči u Evanđelju kakav će biti sud milosrdnima i nemilosrdnima.

Imajmo ljubavi i smilovanja za svakoga, pa će i nama Isus oprostiti naše grijehe. Krist ljubavi neka u nama stanuje i vlada. Po Njemu ćemo djelovati, a djela ljubavi i oganj što ga je On donio u naše srce zapalit će druga hladna srca.“ U tome duhu zaključujući homiliju pozvao je: „Dopustimo Bogu da on iz nemogućeg čini moguće.“ Djeca DV „Marija Petković“ nakon popričesne molitve izvela su kraći glazbeno-recitatorski program, a slavlje je pjevanjem uveličao župni zbor iz Šestina. Nakon mise vjernici su iskazali počast moćima blaženice.

Proslavi spomendana prethodila je trodnevnica koju su predvodili fra Bašić i preč. Golubić. (IKA) Izabrana nova vrhovna uprava Družbe sestara Presvetog Srca Isusova 10. srpnja 2018.

U Kući utemeljenja Družbe sestara Presvetog Srca Isusova u Rijeci (Pomerio 17), od 1. do 10. srpnja slavljen je u duhu zajedništva i sestrinske ljubavi XIX. Generalni kapitul Družbe.

U izbornom dijelu, 9. srpnja, imenovana je nova vrhovna uprava za sljedeće šestogodište (2018.-2024.): s. Dobroslava Mlakić, vrhovna predstojnica, s. Robertina Medven, zamjenica vrhovne predstojnice i prva savjetnica, s. Silvana Fužinato, druga savjetnica, s. Lidija Turić, treća savjetnica i tajnica, s. Kristina Tunić, četvrta savjetnica, s. Bernardina Maslać, vrhovna ekonoma.

Duhovnu obnovu 1. i 2. srpnja predvodio je mons. mr. Zdenko Križić, gospićko-senjski biskup koji je potaknuo sestre da ponovo krenu od Krista, vrate se svojim izvorima,

70

VIJESTI • prosinac 2018.

karizmi, nadahnućima Evanđelja i spremno otkrivaju što danas Bog od njih želi.

Tijekom nekoliko dana radnog dijela kapitula sestre su promišljale o Družbi, analizirale sadašnje stanje te nastojale naći smjernice za daljnje djelovanje.

Koordinator kapitula bio je fra Jure Šarčević, provincijal Hrvatske kapucinske provincije Sv. Leopolda Bogdana Mandića. (Sestre Presvetog Srca Isusova) Proslava zlatnog jubileja 15 redovnica Milosrdnih sestara Sv. Križa 14. srpnja 2018.

U tijeku svečane koncelebrirane mise koju je 14. srpnja u samostanskoj crkvi Milosrdnih sestara Sv. Križa u Đakovu predvodio đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić, samostanska zajednica obilježila je zlatni jubilej 15 sestara. Slavljenice su s. Noemija Sučić, Tiborjanci, s. Božislava Tomašević, Vidovice, s. M. Snježana Kmet, Poljanci, Oprisavci, s. Ida Zdravčević, Beketinci, Vuka, s. Palmira Zovkić, Privlaka, s. Agnezina Majdančić, Đakovo, s. M. Mihaela Kapelac, Prnjarovac, s. Pavla Barbarić, Polje, Derventa, s. Julija Veselovac, Sv. Đurađ, Podravski Podgajci, s. Lovorka Jukić, Vukovar, s. Roza Briševac, Nuštar, s. Antonija Kulić, Dugobabe, s. M. Bernardica Golubičić, Bošnjaci, s. Slavomira Cindrić, Cerna te s.

Beatrica Krstačić (misionarka u Brazilu), Mundarije, otok Rab. Prije početka misnoga slavlja rektor samostanske crkve vlč. Zdenko Ilić pročitao je imena slavljenica, kao i župa iz kojih potječu, zahvaljujući Bogu za primjer ustrajnoga služenja tijekom 50 godina redovničkih zavjeta. Slijedila je svečana procesija, predvo-

đena nadbiskupom i svećenicima, u kojoj su sestre jubilarke ušle u crkvu sa zapaljenim svijećama.

Okružene samostanskom zajednicom i sestrama pridošlim iz okolnih mjesta, te brojnom rodbinom i uzvanicima, sestre jubilarke su nakon homilije obnovile svoje zavjete pred vrhovnom poglavaricom s. Marijom Brizar, potvrđujući Bogu svoju vjernost do kraja života. S. Marija njihove je zavjetne obrasce položila na oltar. Slavljenice su svoje Prve zavjete položile u godini kada je Hrvatska provincija milosrdnih sestara Sv. Križa obilježavala stotu obljetnicu svojih početaka u Đakovu. U godini kada Provincija obilježava 150 godina dolaska prvih sestara u Đakovo, slavljenice zahvaljuju Bogu za 50 godina života po zavjetima u toj redovničkoj Družbi.

Tumačeći Matejevo evanđelje (11,25-30): „Hvala ti, Oče, što si ovo sakrio od mudrih i umnih, a objavio malenima…“, nadbiskup Hranić u homiliji je istaknuo da su „mudri i umni“ oni koji nisu bili spremni prihvatiti Isusov navještaj i koji su bili neosjetljivi za njegove riječi zbog samodostatnosti, uskoće pogleda i duha. Istaknuo je zatim da su maleni oni koji se pred Bogom osjećaju slabima i grešnima, koji priznaju svoju nedostatnost te su otvoreni za njegovu pomoć i milosrđe. Zahvalio je potom sestrama jubilarkama što su tijekom svojega života htjele pripadati Isusovim siromasima i biti malene. To su ostvarile živeći evanđeoske savjete siromaštva, poslušnosti i čistoće. Ostale su vjerne Bogu i Crkvi, plivajući protiv struje i onda kada je bilo jako teško.

Svečanost slavlja uveličao je samostanski zbor pod ravnanjem s. M. Svjetlane Paljušević. Na kraju mise okupljeni su zajedno sa

71 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

sestrama jubilarkama još jednom zahvalili Bogu za vjernost u njegovoj službi pjesmom „Tebe Boga hvalimo“. Slavljenice su se zatim uputile u Dvoranu Sv. Josipa, gdje su im svećenici, zajedno s nadbiskupom i sestrama poglavaricama, izrazili svoje čestitke. Potom su svi zajedno pošli na Ljetnu terasu Centra Amadea na zajedničko druženje s rodbinom i uzvanicima.

Svečanosti zlatnih zavjeta prethodile su duhovne vježbe koje je vodio fra Robert Perišić, OFM, gvardijan i župnik Župe Sv. Križa u zagrebačkom Sigetu. (IKA) Gospa Karmelska proslavljena kod karmelićanki u Slavonskom Brodu 16. srpnja 2018.

Blagdan Gospe Karmelske svečano je u ponedjeljak 16. srpnja proslavljen u samostanu karmelićanki u Župi Duha Svetoga u Malom Parizu u Slavonskom Brodu. Slavljem toga dana započela je i proslava 50. obljetnice nazočnosti i djelovanja karmelićanki u Slavonskom Brodu, jer su prve karmelićanke na poziv tadašnjeg župnika, pokojnog Marka Majstorovića, u tu župu došle 17. srpnja 1969. godine. U prepunom dvorištu samostana na vanjskom oltaru popodnevno misno slavlje uz domaćeg župnika Florijana Kveteka, brodskog dekana Ivana Lenića i još šestorice svećenika predvodio je sisački biskup Vlado Košić.

Povezujući misna čitanja s dočekom toga dana naših Vatrenih u Zagrebu, naglasio je kako smo „i mi, poput sv. Ilije koji je na brdu Karmelu molio te je nakon tri godine suše pala kiša, moleći za njihov uspjeh molili i za uspjeh naše domovine, jer je to bilo i naše predstavljanje svijetu, nama zadovoljština za

tolika pretrpljena zla, suze i krv“. „Kiša koja nama kao narodu treba je kiša Božje milosti, rosa Duha Svetoga, dar koji možemo dobiti samo s neba. Zato danas osobito molimo za našu Slavoniju, da u njoj bude života, više djece, potomstva, da mladi otkriju ljepotu ove zemlje, i ostaju živjeti i raditi u njoj, jer to je potrebno našem narodu da ne izumre.

Da bi se to dogodilo valja nam moliti, baš onako kako je molio sv. Ilija. Zato je prva pouka današnjeg blagdana molitva, odnosno predanje Bogu, prijateljevanje s Njime, jer samo tako moguća su čudesa“, rekao je među ostalim biskup Košić, napominjući da čudesa nisu neki izvanredni, nego realni događaji. Istaknuo je da je druga poruka blagdana „da priznamo vjerom Isusa za svoga Otkupitelja, pravoga Boga i pravoga čovjeka te mu s ljubavlju poput Marije služimo“. Ustvrdio je da „od Marije možemo učiti kako strpljivo nositi svoj križ, patnju a da nas oni ne slome, vjerujući Kristu koji je došao na svijet da nama ljudima pomogne rješavati naše patnje, pretvarati ih u slavlje i pobjedu“. „Ovih dana uz pobjedničke Vatrene svi smo zaželjeli pobjeđivati, jer smo vidjeli da je to moguće, premda smo mala i siromašna zemlja, moguće je, jer imamo dobre ljude, jer hoćemo i trudimo se. Preduvjeti uspjeha i pobjede su ljudi, dobrota, znanje, rad i veliki trud, a sve to mora pratiti još i poniznost. Zato su i lijepe riječi našeg izbornika koji je rekao da ekipa može puno toga učiniti samo ako bude ponizna“, zaključio je biskup Košić.

Tijekom misnog slavlja osamdeset osmero vjernika i domaći župni vikar Ivan Lovrić primili su Gospin škapular, za što ih je pripremala s. Stanislava Vidačković.

72

VIJESTI • prosinac 2018.

Zahvalu biskupu za predvođenje slavlja uputila je i poglavarica s. Monika Havliček.

Najavila je da će u godini koja slijedi proslavljati svoj zlatni jubilej, pedeset godina nazočnosti karmelićanki u Slavonskom Brodu. Čestitala je i novim članovima škapularske bratovštine, stavljajući im na srce riječi pape Pija XII: „Sveti škapular kao odličje BDM doista je znak i jamstvo njezine zaštite“. Članovi Zajednice karmelskih laika, koji u toj župi djeluju više godina, za sve su vjernike priredili okrepu te druženje nastavili u samostanskom dvorištu. (IKA) Proslava Gospe Karmelske u karmelu Sv. Josipa u Breznici Đakovačkoj 16. srpnja 2018. Đakovačko-osječki nadbiskup metropolit Đuro Hranić predvodio je, 16. srpnja u karmelu Sv. Josipa u Breznici Đakovačkoj, euharistijsko slavlje u čast Gospe Karmelske.

Uz nadbiskupa je oko oltara bilo devet svećenika, od kojih jedan ovogodišnji mladomisnik, jedan đakon te svečana asistencija od osam đakovačkih bogoslova. „Maleni oblak bio je znak nade Izraelskoga naroda. Malena službenica Gospodnja se svojim ‘Fiat – Neka mi bude’ upisala u povijest spasenja. Maleni komad platna bio je znak opstanka i procvata Reda Šimunu Stocku. Maleni hrvatski narod je ovih dana Božjom milošću postigao veliki uspjeh u svijetu nogometa. A nama se danas nudi nešto još sitnije što možemo trajno nositi oko vrata kao znak svojega predanja Bogu i saveza s Marijom – škapular ili škapularska medaljica“, riječi su mons. Hranića na početku euharistijskoga slavlja, kojima je riječima

ukazao na glavnu misao današnjega slavlja: malenost i poniznost jesu ono što postiže velike stvari Božjom pomoći.

U svojoj homiliji nadbiskup Hranić podsjetio je kako Isus postavlja nove kriterije u vezi s onime što je pravo čovjekovo blaženstvo: dok ljudi gledaju na blaženstvo jedino kroz prizmu ovozemnih uspjeha, blagostanja, prestiža, ugleda, Isus naziva blaženijim one koji Božju riječ slušaju i čuvaju je. „Marija je ta žena koja je slušala i čuvala Božju Riječ.

To su njezine najveće krjeposti i to je vrijedno našega truda i nasljedovanja. Otvoriti se i slušati Božju Riječ je preduvjet spasenja kroz čitavu povijest. Po odustajanju od sebe i onoga što im se činilo lakše i komotnije, toliki su se ugrađivali u povijest spasenja i po njima je Bog mogao mijenjati našu povijest.“ Mons. Hranić je međutim posvijestio svima i to da je Marijino blaženstvo njoj donijelo i križ i poteškoće u životu, a ne blagodati.

Vjerničko povjerenje i predanje treba biti i onda kada je teško, kada Bog mijenja čovjekove planove, želje i očekivanja. „Prihvaćanjem žrtve, poteškoća, neuspjeha, različitih situacija koje nismo planirali, poput neplaniranog začeća, postaje se nasljedovatelj Blažene Djevice Marije. Puno puta bismo lakše, komotnije prošli kad bismo ostavili savjest po strani, no radi Boga biramo teži put.“ „Marija je najbolji primjer odustajanja od sebe, malenosti, prazna od sebe kako bi bila prepuna Božjega djelovanja u svome životu“, rekao je nadbiskup te pokazao kako se u životu uvijek iznova potvrđuje zakonitost da je Božje djelovanje najplodnije kad je čovjek spreman ostaviti sebe, kad je malen, jednostavan, slobodan od vlastite veličine i svoje volje. Kada se poput igrača u nogometnoj

73 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

ekipi poštuje druge, ne igra samoživo nego složno, cijeneći druge i ne služeći sebi i svojoj slavi nego afirmaciji onoga što čovjeka nadilazi.

Na koncu misnoga slavlja nadbiskup je još jednom govorio o važnosti nošenja Gospinog škapulara ili medaljice kao znaka dopuštanja Bogu da od nas načini prostor svojega djelovanja i ostvarenja Njegova Kraljevstva među ljudima. Čestitao je sestrama njihovu veliku svetkovinu i zahvalio im na njihovu nastojanju, živeći u karmelu mjesne biskupije, da i one, darujući potpuno život Bogu u klauzuri samostana, daju Bogu prostor za djelovanje.

Nakon svečanoga nadbiskupova blagoslova svi prisutni su na njegovu molbu primili i mladomisnički blagoslov prisutnoga koncelebranta vlč. Luke Ivkovića.

Među pristiglim hodočasnicima bila je i jedna skupina iz Sonte u susjednoj Vojvodini, predvođena njihovim župnikom vlč. Josipom Kujundžićem i dekanom Apatinskog dekanata vlč. Jakobom Pfeiferom. Oni su nakon misnog slavlja u samostanskoj govornici obradovali nadbiskupa Đuru i sestre karmelićanke time što su otpjevali nekoliko starih crkvenih pjesama koje se na ikavici pjevaju u njihovu kraju. Nadbiskup je izrazio zahvalnost i udivljenje nad činjenicom kako su te pjesme ujedinile sve prisutne u duhu molitve i osjećaju zajedništva kako međusobno tako i s Bogom.

Podnevno misno slavlje vodio je karmelićanin iz splitskog karmela o. Smiljo Brnadić, u koncelebraciji s prof. Slavkom Platzom, vlč. Nikolom Grgićem i vlč. Matejom Glavicom.

Svetkovini je i ove godine prethodila trodnevna molitvena priprava. Prvoga dana trodnevnice, 13. srpnja, na blagdan Gospe Bistričke, euharistijsko slavlje predvodio je prof. dr. sc. Ivica Raguž, dekan KBF-a u Đakovu, drugi dan fra Martin Dretvić, OFMConv, gvardijan u Vinkovcima, a treći dan p. Zdravko Knežević, DI, superior u Osijeku. (IKA) Proslavljena Karmelska Gospa u Stepinčevu karmelu 16. srpnja 2018.

Ovogodišnji jubilarac i glavni urednik Radio Marije o. Stjepan Fridl, DI, koji je točno na blagdan Gospe Karmelske prije 40 godina slavio mladu misu u rodnom Đurđenovcu, predvodio je središnje misno slavlje u ponedjeljak 16. srpnja, na svetkovinu Gospe Karmelske, u njezinu svetištu i samostanu Bezgrešne Kraljice Karmela u Brezovici.

Koncelebrirali su o. Petar Galauner, DI, koji je bio propovjednik na mladoj misi o. Fridla, zlatomisnik o. Marko Matić, DI, provincijal Hrvatske pokrajine Družbe Isusove o. Dalibor Renić, DI, župnik u Stenjevcu Vjekoslav Meštrić, asistent duhovnika bogoslova u Zagrebu Andrija Miličević, mladomisnik o. Ivan Pleše, OCD, župnik u Brezničkom Humu Ivan Vragović i upravitelj župe u Krašiću Ivan Vučak. Misno slavlje animirale su pjevanjem karmelićanke pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, OCD. O. Fridl u propovijedi je istaknuo da je „Marija uzor za shvaćanje ljudskog postojanja na zemlji, a time i model za naše dozrijevanje do konačne svrhe spasenja“. To dozrijevanje i spasenje nam otežavaju zlo i Zli, kako kroz povijest, tako i danas, jer on nas želi svojim

74

VIJESTI • prosinac 2018.

zamkama i lažima udaljiti od Boga i čovjeka, rekao je. „Nepravde, podjele i kriminal doista su u režiji Zmaja, zavodnika, jer on je zao i zloban osvetnik i kad prividno priskače u pomoć, nudeći svoj čamac za spašavanje. Mnoge potapa u čaši alkohola, brojne u modernim užicima, prevarama, lopovluku i zavođenju nevinih. Zmaj je simbol grijeha koji ima razarajuću moć; a grijeh puno nudi, ali malo daje i na kraju sve oduzima: oduzima mir, ljudsko dostojanstvo, prijatelje, obitelj“, istaknuo je propovjednik.

Tumačeći kako se sv. Iliji Bog objavio na gori Sinaju u blagom šapatu lahora, a ne u vihoru, vatri i potresu, zaključio je „da Boga susrećemo u tihom djelovanju u malim stvarima i u šutnji koja je snažan govor i koja pomalo razotkriva smisao i svrhu povijesnih događaja“. Među tim povijesnim događajima je i osnivanje karmela u Brezovici, kao oaze mira, molitve i žrtve, po osnivaču bl.

Alojziju Stepincu, pred rat 1939. godine, a s nakanom da redovnice s milošću Božjom učine sve da se hrvatski narod potpuno preporodi u Kristu i da kiša milosti Božje natopi Crkvu zagrebačku i cijeli hrvatski narod.

Večernju misu predvodio je župnik u zagrebačkoj Odri Vladimir Cvetnić, uz asistenciju bogoslova i ministranata. Pjevao je mješoviti pjevački zbor Župe Brezovica pod ravnanjem mo. Tomislava Novoselca, a slavlju su se pridružili i hodočasnici.

Na kraju misnih slavlja brojni vjernici primili su Gospin škapular i posvetili se Gospi Karmelskoj, za čiju su se svetkovinu redovnice i vjernici pripremali devetnicom molitava, psalama, himana i pjesama, kao i trodnevnom duhovnom obnovom.

Prvi dan duhovne obnove, u petak 13. srpnja, misno slavlje predvodio je župnik u zagrebačkom Botincu Ivica Berdik koji je u homiliji obradio temu „Djevica Marija u životu mladih“. Drugi dan, u subotu 14. srpnja, mr. Andrija Miličević govorio je o poniznosti i pouzdanju, a u predvečerje Gospe Karmelske, u nedjelju 15. srpnja, duhovnik bogoslova preč. Vlado Razum obradio je temu „Poziv i poslanje“. (IKA) Proslava Gospe Karmelske u Mariji Bistrici 16. srpnja 2018.

U karmelu Majke Božje Bistričke i bl. Alojzija Stepinca u Mariji Bistrici svečanom misom proslavljena je 16. srpnja svetkovina Gospe Karmelske. Predvoditelj misnog slavlja bio je tajnik Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije dr. Denis Barić, a koncelebrirali su rektor nacionalnog svetišta Majke Božje Bistričke preč. Domagoj Matošević, redoviti misnik u bistričkom karmelu vlč.

Antun Motočić te župnici okolnih mjesta Ivan Jakopović, Stjepan Halužan i Dragutin Gereci.

Pjesma i molitva krunice okupljenih štovatelja Gospe škapularske i karmelićanki prije misnog slavlja potaknula je preč. Barića da na početku propovijedi ukaže na ljepotu svjedočanstva kršćanske vjere koja zrači iz takvih pobožnosti. Istaknuo je važnost Marije kao zagovornice, pomoćnice i pratiteljice na putu svakog vjernika. „Taj put vodi na brdo Kalvariju, mjesto Kristova predanja za naše spasenje, kako je vidljivo iz evanđeoskog ulomka o Marijinu stajanju podno Križa, koje se čita na svetkovinu Gospe Karmelske“, istaknuo je. „Biti kršćanin, biti vjernik znači nositi križ u svom životu“, re-

75 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

kao je preč. Barić, upozoravajući da je križ, „premda mu mi često želimo izmaći, sastavni dio nasljedovanja Isusa i da On od nas traži upravo da budemo izloženi čak po opasnost da izgubimo sve“. Trebamo biti svjesni da smo slični Isusu kad trpimo razna protivljenja i etiketiranja u društvu zato što smo vjernici, istaknuo je propovjednik i usmjerio na Mariju „koja nam može biti uzor jer je osjetila težinu križa, ali nije odustajala. Pokazala je da sva njena nastojanja u hodu s križem i za križem nisu bila uzaludna, već da imaju smisao i cilj te se nadala protiv svake nade“. Dr. Barić iznio je jednu drugu dimenziju marijanske pobožnosti koju otkriva pogled na sliku Ivana, ljubljenog učenika, kojem Isus povjerava svoju Majku. „Budimo svjesni da nam ta slika podno križa doziva u pamet da smo mi odgovorni za Mariju.

Ona nas treba da čuvamo u ovome svijetu, u ovom vremenu u kojem živimo, dostojanstvo žene, majčinstva, obitelji, života. Ona nas treba da budemo zaštitnici djece i malenih, svih onih koji su obespravljeni, koji su omalovažavani“, rekao je propovjednik.

Nakon misnog slavlja za sve koji su to željeli bio je upriličen obred oblačenja škapulara koji je vodio vlč. Gereci.

Proslavi Gospe Karmelske prethodila je trodnevna priprava. Na svetkovinu Majke Božje Bistričke, 13. srpnja, svečanu misu slavili su mladomisnici karmelićani o. Ivan Pleše i o. Tiho Radan. U subotu 14. srpnja misu je slavio mladomisnik Zagrebačke nadbiskupije Matija Novački, a nedjeljnu misu 15. srpnja isusovac Antun Volenik. (IKA)

Obljetnica smrti fra Tomislava Janka Šagi-Bunića 21. srpnja 2018.

Na 19. obljetnicu smrti glasovitoga hrvatskog teologa, mislioca i kulturnog djelatnika fra Tomislava Janka Šagi-Bunića, u subotu 21. srpnja u samostanskoj i župnoj crkvi Sv. Mihaela u zagrebačkoj Dubravi misu je predvodio dekan Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (KBF) prof. dr. fra Mario Cifrak.

U koncelebraciji je, uz kapucinskog provincijala, bilo još nekoliko svećenika, domaćih i pristiglih iz drugih kapucinskih samostana u Splitu, Varaždinu te iz susjednog samostana Sv. Leopolda Bogdana Mandića iz Gornje Dubrave.

Na euharistijskom slavlju okupio se veći broj vjernika i suradnika među kojima i nekoliko s KBF-a. Dekan je u homiliji evocirao neke misli dr. Šagi-Bunića vezane uz temu svećenika, povezujući ih s tekstom iz poslanice Hebrejima. (IKA) Proštenje Karmelske Gospe u Stepinčevu karmelu 22. srpnja 2018.

Provincijal Hrvatske karmelske Provincije Sv. Oca Josipa o. Srećko Rimac predvodio je svečanu misu u nedjelju 22. srpnja, na proštenju Gospe Karmelske, u njezinu svetištu u karmelu u Brezovici. Uz njega su koncelebrirali zagrebački kanonik mons. Zvonimir Sekelj, o. Mato Miloš, OCD, i supsidijar u Stupniku-Lučko vlč. Mijo Matošević.

Misno slavlje animirao je mješoviti župni zbor „Sv. Cecilije“ iz Vukovine, pod ravnanjem mo. Branka Pucekovića. Propovjednik

76

VIJESTI • prosinac 2018.

je štovateljima Karmelske Gospe skrenuo pozornost na Marijinu brigu za svijet, kao i na njezinu neizrecivu majčinsku ljubav za svako njezino dijete te njezinu blizinu u teškim životnim situacijama. Spomenuo je ukazanje Gospino u karmelskom odijelu u Lurdu 16. srpnja 1858. godine maloj Bernardici, što otkriva namjeru Djevičinu da se taj dan svečano slavi njezin blagdan kao i njezinu naklonost prema karmelskom redu, njegovim svecima te članovima Reda i bratovštine. „Kao što je Uskrs u Crkvi blagdan nad blagdanima, tako je Karmelska Gospa blagdan nad blagdanima za cijelu karmelsku obitelj“, naglasio je provincijal Rimac.

Tome u prilog ide i Gospino ukazanje u Fatimi 13. listopada 1917. godine, trima vidiocima u karmelskom odijelu i sa škapularom u ruci, kojega želi da ljudi nose, te da mole krunicu, poste i prikazuju žrtve ne bi li se zaustavila strašna zla u svijetu. „Marija želi sve ljude privesti k Bogu, k spasenju, i po škapularu. Tako je na molitve i pokoru sv. Šimuna Stoka, generala karmelskog reda, u 13. st., kad je Red bio pred ukinućem, odgovorila vidljivim znakom škapulara, kao zalog da Red neće propasti“, rekao je o. Rimac. „Marija u škapularu daje znak posebne zaštite svima. Ona se ne brine samo za osobe posvećenog života, nego za svakoga... Marija nam je dala znak škapulara, znak spasenja, da je slijedimo u njezinu služenju Isusu Kristu, da je slijedimo u njezinim krepostima“, rekao je propovjednik.

Spomenuo je i čuda koja je Gospa podarila po nošenju škapulara i po življenju vjere, naglašavajući „da nam je Gospa majka, učiteljica i sestra, koja je prošla isti karmelski put kojim i mi idemo i kojoj moramo biti

zahvalni za prisutnost u našem životu i za njezinu brigu oko našega spasenja“. Zaželio je hodočasnicima da ljube Krista Marijinim srcem i da ih Djevica Marija vodi, čuva i štiti od razornih ideologija svijeta.

Nakon misnoga slavlja zbor je izveo prigodni koncert.

Proštenje Gospe Karmelske otvorio je jutarnjom misom ravnatelj salezijanaca na zagrebačkoj Knežiji don Stjepan Bolkovac uz koncelebraciju vlč. Andrije Miličevića. Preporučio je vjernicima dvije stvari za život, a koje im pruža blagdan Gospe Karmelske. To su poziv Gospin „da naše srce bude plodna, vrtna, obrađena zemlja, što označuju ime Karmel i smeđa boja karmelskog odijela“; te da iz te plodnosti nikne svjetlo i život, na što podsjeća bijeli karmelski plašt, koji označuje i pripadnost Djevici Mariji. Tako je spoj svjetla i plodne zemlje simbol našega života, znak pripadnosti Mariji, rekao je propovjednik i zaželio da vjernike Gospa Karmelska zaogrne plaštem svjetla i plodne zemlje kako bi donosili plodove svjetla i ljubavi.

Tradicionalnu zavjetnu misu u čast Gospe Karmelske predvodio je župni vikar Župe Pohođenja Blažene Djevice Marije u Vukovini vlč. Marko Čolak, uz koncelebranta o.

Matu Miloša, OCD. Misno slavlje animirao je ženski župni zbor iz Mraclina pod ravnanjem prof. Vladimira Cvetnića. Svečanosti je nazočio i Turopoljski banderij, kao i hodočasnici iz Župe Vukovine.

Rektor Nacionalnog svetišta Sv. Josipa u Karlovcu mons. mr. Antun Sente, ml. predvodio je večernju misu uz koncelebranta rektora Međubiskupijskog sjemeništa preč.

Matiju Pavlakovića. Zbor Župe BDM Snježne „Sv. Josip“ iz Karlovca, pod ravna-

77 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

njem s. Blandine Rakarić, animirao je misno slavlje.

Mons. Sente u homiliji se zadržao na tumačenju i aktualiziranju Psalma 23 (22), koji govori o Gospodinu, Dobrom Pastiru.

Protumačio je stih po stih te između ostalog rekao da od dvadeset redaka psalma, devetnaest redaka govori što Bog nama daje i čini za nas, a samo jedan redak što mi dajemo Bogu.

Na proštenju Gospe Karmelske mnogi su hodočasnici povjerili svoje brige i nade Gospi Karmelskoj čije su odijelo, škapular, obukli, i karmelićankama u čije su se molitve preporučili. (IKA) Proslava Škapulareva u Varaždinu 22. srpnja 2018.

Vanjska proslava blagdana Majke Božje Karmelske, poznatog kao Škapularevo, održana je u nedjelju 22. srpnja u franjevačkoj crkvi Sv. Ivana Krstitelja u Varaždinu. Svečano večernje euharistijsko slavlje predvodio je varaždinski biskup Josip Mrzljak u zajedništvu s više dijecezanskih i redovničkih svećenika. „Kada čitamo pomnije Bibliju vidimo kako se mnogi događaji zbivaju na brdu, uzvisini, odnosno tamo gdje su se ljudi morali popeti“, rekao je biskup Mrzljak, ističući da se svaki vjernik mora u životu penjati na brdo duhovnoga života, da mora ostaviti ono što je prizemno, što svakodnevno živi i ući u sferu duhovnosti. Naš duhovni život mora gospodariti nad tjelesnim životom i što više se penjemo to smo veći gospodari nad sobom i bliže smo vrhu, Isusu Kristu. Na tom putu prema vrhuncu svaki naš korak ima svoju vrijednost, poručio je biskup Mrzljak.

Uoči vanjske proslave Škapulareva kod varaždinskih franjevaca održana je trodnevna duhovna priprava molitvom krunice i litanija Gospi Karmelskoj, a nastavila se misom.

Trodnevice su predvodili župnik Župe Sv. Josipa s varaždinske Banfice Ivan Žmegač, gvardijan kapucinskog samostana pri Župi Sv. Vida u Varaždinu fra Mijo Šarčević te župnik Župe Sv. Nikole biskupa u Varaždinu preč. Stjepan Najman.

Nakon svake mise, na samu Gospu Karmelsku, 16. srpnja, te na dan vanjske proslave 22. srpnja, vjernicima je bilo omogućeno oblačenje škapulara, znaka nastojanja da nasljeduju Isusa poput Marije, Njegove savršene učenice.

Pri franjevačkoj crkvi Sv. Ivana Krstitelja u Varaždinu bratovština Majke Božje Škapularske osnovana je 1673. godine, a premda je car Josip II. još 1786. dokinuo sve bratovštine, u Varaždinu je još uvijek živo štovanje Gospe Škapularske, stoga se Škapularevo i dalje svečano slavi kod varaždinskih franjevaca. (IKA) Ređenja u Hrvatskoj pokrajini Družbe Isusove 31. srpnja 2018.

Umirovljeni zagrebački pomoćni biskup Valentin Pozaić na blagdan sv. Ignacija Lojolskoga, 31. srpnja, u bazilici Srca Isusova u Zagrebu za svećenike je zaredio isusovce iz Hrvatske pokrajine Družbe Isusove o. Bojana Bijelića i o. Stanka Pericu, a za đakona Zvonimira Marinovića.

Biskup Pozaić podsjetio je u homiliji na identitet i zadaću svećenika u zajednici Crkve, što uključuje odgovornost za Božju Riječ i euharistiju te spremnost na žrtvu.

78

VIJESTI • prosinac 2018.

Svećeništvo traži nepodijeljeno srce, trajan rast u onome ignacijevskom „magis“, više, istaknuo je biskup te prenio pozdrav zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića. Riječi zahvale na kraju liturgijskog slavlja uputio je provincijal o. Dalibor Renić, a uime ređenika o. Stanko Perica. U slavlju su sudjelovali brojni vjernici, napose subraća isusovci, župnici i drugi svećenici, uključujući goste iz inozemstva, rodbinu i hodočasnike iz rodnih župa.

o. Jakov Jurendić (50 godina redovništva) i brat Ivan Mikec (50 godina redovništva).

Dijamantne i zlatne obljetnice svećeništva slave o. Stjepan Koren (60 godina), o. Luka Lučić (50 godina) i o. Marko Matić (50 godina). Na zajedničkim duhovnim vježbama u isusovačkom kolegiju na Jordanovcu u Zagrebu sudjelovala su dvadesetorica subraće, a predvodio ih je o. Tomaž Podobnik iz Slovenske provincije Družbe Isusove. (IKA)

O. Bojan Bijelić (rođ. 1983.) dolazi iz Župe Uznesenja Blažene Djevice Marije u Pakracu, o. Stanko Perica (rođ. 1983.) iz Župe Sv. Mateja Apostola u Viškovu (Rijeka), a Zvonimir Marinović (rođ. 1982.) iz župe Mučeništva sv. Ivana Krstitelja u Osijeku.

Sva trojica temeljni studij filozofije završili su na Fakultetu filozofije i religijskih znanosti u Zagrebu, a teologiju na Papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu. Zajedničko im je i to da su prije stupanja u isusovački red sva trojica završili druge fakultete te bili zaposleni u struci: o. Bijelić završio je građevinarstvo, o. Perica pravo, a đakon Marinović arheologiju. Budući da je u zagrebačkoj katedrali 9. lipnja 2018. za svećenika zaređen i isusovac o. Petar Klarić (rođ.

1987.) iz Župe Sv. Vida, Vidovice, Hrvatska pokrajina Družbe Isusove ove godine ima tri mladomisnika.

Pet i pol stoljeća samostana franjevaca trećoredaca na Glavotoku

Dan ranije, 30. srpnja, u kapeli Kraljice Hrvata na zagrebačkom Sljemenu hrvatski isusovci proslavili su ovogodišnje jubilarce te završetak zajedničkih duhovnih vježbi.

Okupilo se više od sedamdesetorice članova Hrvatske pokrajine Družbe Isusove. Obljetnice redovničkog života ove godine slave: o. Stjepan Koren (70 godina redovništva), o. Dragan Majić (60 godina redovništva),

1. kolovoza 2018.

Povodom pet i pol stoljeća samostana Svete Marije u Glavotoku na otoku Krku održan je 31. srpnja i 1. kolovoza prigodni znanstveni skup, a na Porcijunkulu, blagdan Blažene Djevice Marije Anđeoske, 2. kolovoza, slavljena je svečana euharistija.

Znanstveni skup „Mostir svete Marije na Glavi Otoka: Pet i pol stoljeća duhovnosti, povijesti, kulture i umjetnosti (druga pol. XV. stoljeća – 2018.)“ organiziran je u suradnji Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša, samostana u Glavotoku, Znanstvenog centra izvrsnosti za hrvatsko glagoljaštvo Staroslavenskoga instituta u Zagrebu, Katedre crkvene povijesti Katoličkoga bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Povijesnoga društva otoka Krka.

Skup je počeo uvodnim riječima i pozdravima. Domaćin gvardijan fra Anto Garić izrazio je osobitu radost zbog proslave i naglasio da se skup održava uoči drevnoga porcijunkulskog proštenja koje je u Glavotoku obnovljeno prije četiri godine. Uime zagrebačkoga KBF-a nazočne je pozdravio izv. prof. dr. Slavko Slišković, predstojnik Katedre

79 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

crkvene povijesti i dominikanski provincijal. On je čestitao jubilej i uime Hrvatske redovničke konferencije. Uime Povijesnoga društva otoka Krka govorio je predsjednik dr. Milan Radić, a uime Staroslavenskoga instituta ravnateljica dr. Vida Vukoja. Krčki gradonačelnik Darijo Vasilić istaknuo je molitvu i rad kao stalne sastavnice života u glavotočkom samostanu. Čestitkama se pridružio i Antun Robert Kraljić, načelnik Općine Malinska ‒ Dubašnica.

Provincijal franjevaca trećoredaca o. Ivo Martinović naglasio je da je ta proslava znak „kontinuiteta, prisutnosti, života bogatog vjerom i kulturom“. Podsjećajući na djelovanje redovnika toga samostana u prošlosti i danas, rekao je da Provincija, upoznavajući bogatstvo baštine i djelovanja tog samostana, s ponosom i optimizmom gleda u njegovu i svoju budućnost. Krčki biskup Ivica Petanjak naglasio je da je samostan u Glavotoku bio mjesto u kojem su stoljećima, sve do danas, molitva, duhovnost i intelektualni rad bili povezani s radom na samostanskom posjedu i sa spremnošću na pastoralnu pomoć u samostanskoj okolini. Vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić izrazio je želju da znanstveni skup i proslava budu braći Provincije prilika za jačanje u vlastitim korijenima, u njihovu prvotnom identitetu i poslanju.

Dr. Tomislav Galović s Odsjeka za povijest i Zavoda za hrvatsku povijest Filozofskoga fakulteta u Zagrebu, održao je uvodno predavanje „Mostir svete Marije na Glavi Otoka: početci i prva desetljeća glavotočkog samostana“. Govorio je o spisima iz 15. stoljeća koji se odnose na Glavotok i dolazak franjevaca trećoredaca. Posebno je analizirao prijepis darovnice (iz 1480.) kojom krčki

knez Ivan Frankopan daruje trećorecima kapelu i kuću u Glavotoku, uz koje je kasnije izgrađen i samostan. Fra Zvonimir Brusač, TOR, pokazao je da su konstitucije franjevaca trećoredaca iz 1492. za polazište vjerojatno imale opće odredbe s generalnog kapitula franjevaca trećoredaca u Italiji 1475., koje nisu sačuvane, ali čiji je sadržaj ugrađen u pravilo franjevaca trećoredaca iz 1549.

(Generalia Statuta). Emin Armano, redovni umirovljeni profesor Muzičke akademije u Zagrebu, prikazao je stare orgulje iz glavotočke crkve, dajući naznake da je riječ o renesansnim orguljama iz 16. stoljeća. Izrazio je želju da se te orgulje obnove, restauriraju i postave na njihovo izvorno mjesto u crkvi.

U nastavku je dr. Ivan Botica sa Staroslavenskoga instituta održao predavanje pod naslovom „Običaj posinovljenja u franjevaca trećoredaca glagoljaša sa svojim samostanima ‒ u Glavotoku, Portu i Krku“. Posinovljeni članovi samostana su, naprimjer, bez obzira na boravište slali svoja mišljenja matičnom samostanu, kad bi se u njemu donosile važne odluke. Ostavština braće bi0 nakon smrti pripala samostanu kojemu su bili posinovljeni. Doc. dr. Anton Bozanić prikazao je „pastoralnu aktivnost trećoredaca na Glavotoku“. Redovnici s Glavotoka tijekom cijele povijesti samostana pastoralno su pomagali u najbližim selima, Brzacu i Milohniću, koji su prije pripadali Župi Poljica, te u kuratijama Linardić i Sveta Fuska, koje su u prošlosti pripadale Župi Krk. Takva pastoralna pomoć nastavlja se i danas. Dr. Franjo Velčić održao je predavanje „Samostan i franjevci na Glavotoku tijekom II. svjetskog rata“, a s. Marija Stela Filipović predavanje „Milosrdne sestre Sv. Križa i franjevci trećoreci na Krku“.

80

VIJESTI • prosinac 2018.

Slijedilo je nekoliko filoloških prinosa. Dr. Jozo Vela sa Staroslavenskoga instituta predstavio je glagoljski tekst „Dubašljanski fragment brevijara“ koji se čuva u Hrvatskoj akademiji znanosti i umjetnosti. Paleografskom i filološkom analizom pokazao je da je taj fragment dio najstarijih i sadržajno najizvornijih brevijara hrvatskoga crkvenoslavenskoga jezika. Dr. Luka Špoljarić s Odsjeka za povijest Filozofskoga fakulteta u Zagrebu analizirao je dosad nepoznati anonimni „Govor u ime kneza Ivana Frankapana“ iz 1462., održan prigodom ustoličenja dužda u Veneciji i pokazao da je riječ o primjeru humanističkoga govorništva u službi hrvatskih velikaša. Dr. Vinko Kovačić s Odsjeka za talijanistiku Filozofskoga fakulteta u Zagrebu održao je predavanje „Jezične osobine isprava vezanih za Glavotok na talijanskom jeziku (15. ‒ 16. st.)“. Pokazao je da su te isprave u 15. stoljeću vrvjele venecijanizmima, a da ih je u 16. stoljeću u tim ispravama bilo sve manje, u skladu sa sve vidljivijim nastajanjem zajedničkoga talijanskog jezika.

Posljednje predavanje prvoga dana skupa održao je Juraj Mužina, predsjednik Društva Krčana i prijatelja otoka Krka iz Zagreba.

On je govorio o rashodima („datja“) i prihodima („prijatja“) samostana u Glavotoku 1842./1843. godine, koji su zapisani glagoljicom i latinicom na hrvatskom, latinskom i talijanskom jeziku. Iz zapisa proizlazi da su najvažniji prihodi samostana bili od prodaje drva i maslinovog ulja.

Drugoga je dana na skup i proslavu iz Rima stigao generalni ministar franjevaca trećoredaca fra Nicholas Polichnowski. Pozdravljajući ga, provincijal Martinović između ostalog je rekao: „Vi svojom nazočnošću i sudjelovanjem na ovom susretu izražavate posebno poštovanje prema našoj Provinciji

za sve što su naša braća ovdje činila u raznim oblicima svoga djelovanja tijekom pet i pol stoljeća i za sve što čine danas, služeći Gospodinu i Crkvi.“ Pozdravljajući sudionike znanstvenog skupa i čestitajući braći hrvatske Provincije, generalni ministar je prenio čestitke braće iz uprave Reda i rekao kako se i u povijesti hrvatskih franjevaca trećoredaca vidi da djelovanje Duha Svetoga nema granica. Hrvatska je provincija samostalno živjela i djelovala više od jednog i pol stoljeća, prije nego što se je 1601. sjedinila s provincijama u Italiji.

U nastavku skupa u prvom dijelu održano je nekoliko predavanja iz povijesti arhitekture i likovne umjetnosti. Damir Sabalić, viši stručni savjetnik konzervator iz Konzervatorskog odjela u Rijeci, detaljno je prikazao sve što se učinilo u obnovi samostanske crkve posljednje četiri godine i do kojih se spoznaja došlo. Obnova je pokazala da je sadašnja crkva nastala produženjem prijašnje crkve koju su franjevci trećoreci zatekli pri svom dolasku u Glavotok. Dr. Marijan Bradanović iz Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Rijeci u svom je predavanju, pročitanom na skupu, pokazao da su renesansno pročelje glavotočke crkve sagradili creski majstori. Dr. Nina Kudiš, redovna profesorica s Odsjeka za povijest umjetnosti Filozofskog fakulteta u Rijeci, dokazala je da je autor triptiha na glavnom oltaru glavotočke crkve Ticijanov nećak Marco Vecellio, a ne Girolamo di Santa Croce, kao što se dosad smatralo i govorilo. Branko Orbanić, diplomirani inženjer arhitekture, arhitekt konzervator iz poduzeća Kapitel u Žminju, govorio je o vapnu kao nezaobilaznomu prirodnom sredstvu koje treba koristiti u zaštiti spomenika kulture, kao što je to učinjeno i pri obnovi crkve u Glavotoku.

81 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Drugi niz predavanja bio je posvećen knjižnici glavotočkoga samostana. O njoj je u govorio fra Joso Živković, provincijski knjižničar i arhivar. Knjižnica je bila sastavni dio svakodnevnog života samostana od početaka do danas. Na temelju inventara knjiga pokazao je da se franjevačka trećoredska karizma duhovno, kulturno i intelektualno krijepila čitanjem literature koja je stalno stizala sa Zapada. Velimir Mikac, konzervator-restaurator, govorio je o svojim iskustvima u radu na preventivnoj zaštiti knjiga u glavotočkoj knjižnici. Iz pročitanog izlaganja prof. Tea Radića, višeg lektora s Odsjeka za klasičnu filologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu, moglo se vidjeti da su se franjevci trećoreci na Glavotoku uz fizički rad jednako bavili i intelektualnim radom i da su im bili dostupni klasični grčki i rimski autori.

U posljednjem dijelu skupa prva dva izlaganja iskazala su počast Dragutinu Antunu Parčiću. Prvo je Mirna Lipovac, tajnica Društva prijatelja glagoljice iz Zagreba, govorila o povezanosti trećoreca Parčića s Glavotokom prije njegova odlaska u Rim za kanonika Zavoda Sv. Jeronima, a zatim je dr. Darko Žubrinić, predsjednik istoga Društva, predstavio Parčićev „Rječnik hrvatsko-talijanski“ iz 1901., koji je i danas nezaobilazan priručnik za odnos hrvatske i talijanske riječi. U druga se dva izlaganja razmatrala nužnost da Glavotok sa samostanom i prirodnim okolišem i u budućnosti ostane mjesto duhovne i tjelesne okrepe. Dr. Ivica Raguž, dekan KBF-a u Đakovu, posvijestio je čovjekovu i vjernikovu potrebu za „svetom dokolicom“ i upozorio da je i ona ugrožena mentalitetom masovnog turizma te se založio da Glavotok, unatoč današnjim trendovima, ostane mjesto te „svete dokolice“, mjesto u kojem će se moći iskusiti du-

hovni mir i sveta sabranost. Fra Ivan Široki je, na temelju rada u Glavotoku i zapisa u knjizi posjeta, pokazao da posjetitelji na tom mjestu u prošlosti i danas traže upravo to.

Sudionicima skupa obratio se i predsjednik Filološkoga društva Krk, Damir Crnčić. To je društvo prigodom samostanskog jubileja izdalo prigodnu poštansku omotnicu, koju su za uspomenu dobili svi sudionici.

Na kraju su riječ ponovo uzeli organizatori i domaćini znanstvenog skupa. Dr. Ivan Botica podsjetio je na tijek skupa, na sadržaj izlaganja i na najznačajnije spoznaje do kojih je skup doveo. Tomislav Galović, koordinator organizacije skupa, zahvalio je svim suorganizatorima, referentima i sudionicima, a posebno gvardijanu Gariću, inicijatoru skupa.

Gvardijan Garić naglasio je da ga u njegovu radu na Glavotoku inspirira respekt i strahopoštovanje pred 550 godina života fratara na tome mjestu. Poželio je da takvi osjećaji poštovanja ispunjavaju svakoga tko dolazi na to mjesto. Provincijal je pak naglasio da skup nije bio okrenut samo prošlosti nego i perspektivama Glavotoka, njegovoj budućnosti, a zatim zahvalio svima koji su sudjelovali u pripremi i ostvarenju skupa, ističući osobito bogoslova fra Mirka Miškovića, koji je bio desna ruka koordinatoru dr. Galoviću. Članovi organizacijskoga odbora bili su gvardijan fra Anto Garić, dr. Tomislav Galović, dr. Ivan Botica, fra Mišković Mišković, TOR, bogoslov, apsolvent na KBF-u u Zagrebu, fra Ivan Paponja, TOR, provincijski vikar i provincijski koordinator za kulturnu baštinu i prof. dr. Slavko Slišković, OP. Na skupu su bili izloženi hrvatski prvotisak „Misal po zakonu Rimskoga dvora“ iz 1483.,

82

VIJESTI • prosinac 2018.

jedini primjerak „Spovidi općene“, inkunabule tiskane u Senju 1496. koja se čuva u arhivu Provincije franjevaca trećoredaca, prijepis darovnice Ivana Frankopana fratrima u Glavotoku iz 1480., te rukopisi, također iz provincijskog arhiva: „Ivančićev zbornik“ s prijelaza iz 14. u 15. stoljeće i „Red i zakon“ zadarskih dominikanki iz sredine 14. stoljeća. Dvorana je bila ukrašena fotografijama iz života redovnika koje je izradio fra Stanko Dujmović, TOR (1866.‒1940.); izabrao ih je i priredio fra Mirko Mišković. Sudionici su mogli vidjeti i restaurirani veliki arak papira s glagoljskim tekstom himna „Vsa lipa jesi, o Marije“ i gregorijanskim neumama, koji je u Glavotoku izradio Dragutin A. Parčić, kao i restauriranu i uokvirenu veliku kartu samostanskog posjeda, izrađenu na platnu. Prigodom proslave izrađen je i prigodni keramički suvenir s logom samostana (glagoljskim slovima „S“ i „G“).

Na skupu je prvoga dana bilo oko sedamdeset sudionika, uključujući izlagače na skupu, braću iz Provincije, milosrdne sestre Sv. Križa, svećenike Krčke biskupije i druge. Sudjelovali su i umirovljeni krčki biskup Valter Župan i veleposlanik Republike Hrvatske pri Svetoj Stolici Neven Pelicarić. Sudionici su prvoga dana poslijepodne posjetili samostan i muzej franjevaca trećoredaca u Portu, a drugoga su dana bili gosti obiteljske vinarije Katunar u Vrbniku.

Svečanoj euharistiji na Porcijunkulu, blagdan Gospe od anđela, predsjedao je kardinal Puljić u koncelebraciji s biskupom Petanjkom, generalnim ministrom Polichnowskim, provincijalom Martinovićem, gvardijanom Garićem i još dvadeset trojicom svećenika. U samostanskoj crkvi i ispred nje okupilo se više od dvije stotine

vjernika-hodočasnika. Sudjelovalo je i dvadesetak studenata, doktoranada Francuske biblijske i arheološke škole u Jeruzalemu koji su u posjetu Hrvatskoj s njihovim kolegom fra Matejem Jovanovcem, franjevcem trećorecem. (IKA) Tradicionalno hodočašće svećenika, redovnika i redovnica Cetinske krajine 1. kolovoza 2018.

Svećenici, redovnici i redovnice, bogoslovi i kandidati u odgojnim zavodima koji su rodom iz Cetinske krajine, u srijedu 1. kolovoza hodočastili su u svetište Čudotvorne Gospe Sinjske. Slavlje je počelo pokorničkim bogoslužjem koje je predvodio hvarski biskup Petar Palić. Uslijedila je procesija, a potom i euharistijsko slavlje kojim je predsjedao mons. Palić, uz koncelebraciju gvardijana i upravitelja svetišta Gospe Sinjske fra Petra Klapeža, cetinskog dekana don Stipe Ljubasa, župnika Župe Gospe Sinjske fra Perice Maslaća i još tridesetorice svećenika.

U homiliji mons. Palić pozvao je sve okupljene oko lika Čudotvorne Gospe Sinjske da se otvore Božjoj Riječi i djelovanju Duha Svetoga poput proroka Jeremije i drugih svetopisamskih svetih osoba. „Prorok Jeremija iz prvog čitanja govori nam o svojem odgovoru na Božji poziv. Božji poziv sastoji se od poslanja i govorenja u Božje ime.

Iako je doživljavan kao opasan i onaj koji donosi nemir, ismijavan, progonjen i proklinjan, Jeremija nije odustao od svoga poziva i poslanja: biti Božji glas i svojevrsna savjest u svijetu u i društvu u kojem živi. Jeremija utjehu nalazi na izvoru Božje Riječi“, istaknuo je biskup.

83 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Govoreći o daru poziva naglasio je kako Bog upućuje svoj poziv čovjeku koji ima zrelu vjeru, od njega uvijek traži više pa tako i od Bogu posvećenih osoba: „Svaki prorok pozvan je biti dosljedan, ne srdit na svoje poslanje, ostati vjeran i znati razlikovati bitno od nebitnog. Svatko ima jedinstveni put koji Bog stavlja pred osobu. Sve poteškoće i izazove možemo staviti pred Njega. On će čuti naše vapaje i odgovorit će na njih.

Bog nas sve tješi riječima: ‘Ja sam s tobom, da te spasim i izbavim’“, naglasio je biskup, dodajući: „U mjestu smo koje je u povijesti osjetilo čudesnu moćnu zaštitu Božju po Djevici Mariji. I upravo pod okriljem ovog čudotvornog lika Gospe Sinjske želimo učvrstiti svoju vjeru da je Gospodin s nama.

On je ovdje. Njegova riječ nije samo Jeremijina utjeha i hrana, nego je i naša utjeha i hrana. U euharistiji blagujemo Božju Riječ, Riječ Tijelom postalu, tijelo našega Otkupitelja Isusa Krista.“

Prva obljetnica smrti fra Bonaventure Dude 3. kolovoza 2018.

Misu zadušnicu na prvu obljetnicu smrti glasovitoga bibličara fra Bonaventure Dude predvodio je u petak 3. kolovoza u crkvi Sv. Franje Asiškoga u Zagrebu krčki biskup Ivica Petanjak u zajedništvu s petnaestak svećenika. Prije početka slavlja sve je pozdravio gvardijan fra Zdravko Lazić. Fra Bonaventura Duda preminuo je 3. kolovoza 2017. u Franjevačkom samostanu Sv. Ivana Krstitelja u Varaždinu, u 94. godini života, 76. redovništva i 68. svećeništva.

Na završetku euharistijskog slavlja gvardijan je zahvalio biskupu Paliću što je sa svećenicima, redovnicima i redovnicama iz Cetinske krajine hodočastio Čudotvornoj Gospi Sinjskoj i predsjedao euharistijskim slavljem te mu je darovao sliku Čudotvorne Gospe Sinjske.

Biskup Petanjak u propovijedi je izrazio uvjerenje da svatko u svom srcu nosi „svoga patra Dudu“, kako se izrazio i on kad je napisao knjigu o svetom Franji Asiškom: „Moj sveti Franjo“. Za svakoga od nas najvažnije je upravo to da u svom srcu i svojim uspomenama zadržimo ono što nas podsjeća na osobu koja se utkala u naše biće i ostavila u njemu neizbrisivi trag, rekao je biskup Petanjak te okupljenima predstavio „svoga profesora Dudu“. Tako je rekao kako ga uvijek zove „profesorom“ jer smatra da je to jedna od najbitnijih odlika i karakteristika fra Bonaventure Dude, koji je poistovjetio svoje redovničko i svećeničko zvanje sa svojim profesorskim zanimanjem. „Ovdje se dogodila sretna i savršena simbioza redovništva i svećeništva s profesionalnim zanimanjem, u kojem je jedno drugo prožimalo i obogaćivalo“, rekao je biskup Petanjak.

Uoči blagdana Gospe od Anđela biskup Palić otvorio je Porcijunkulski oprost u svetištu Gospe Sinjske. Za euharistijskog slavlja pjevao je zbor Sestara milosrdnica pod ravnanjem s. Mirte Škopljanac– Mačina. (IKA)

Redovnički franjevački habit, koji je uvijek bio na profesoru Dudi, na posebni nam je način obilježavao i dočaravao sam duh osobe Isusa Krista i biblijskih likova koji su bili predmet njegove profesorske službe. To dvoje se međusobno isprepletalo i nadopu-

84

VIJESTI • prosinac 2018.

njavalo i davalo autentičnost riječima koje je izgovarao. Te su riječi imale svoju težinu, svoju dubinu i snagu, svoju uvjerljivost. One su bile svjedočke, parafrazirao je biskup riječi sv. Ivana apostola.

Kazao je da su bili sretni i povlašteni jer su im teologiju predavali profesori koji su vjerovali u ono što su govorili i govorili su ono što su vjerovali; nisu znali živjeti drukčije nego što su govorili i kod njih je vjera postala i prerasla u kulturu života. „Među tim velikima i najvećima je i profesor Duda, a mi smo u usporedbi s njima zauvijek ostali samo učenici i mucavci, pa ako im se netko i približio u znanju, još smo daleko od toga da to znanje ugradimo u svoj način egzistencije i da ono oblikuje naš duh i ponašanje. Kao i obrnuto, da naša duhovnost, ako je imamo, prožme stečeno znanje“, rekao je biskup Petanjak.

Osobe koje su iznutra izgrađene tu svoju duhovnost ižaruju prema van svojim izgledom, pogledom, načinom ponašanja, hodanja, gestikuliranja – vanjština je ogledalo njihove nutrine. Postoje osobe za koje je dovoljno da ih se pogleda u lice i ti odmah shvatiš da iz te osobe ne može izaći ništa drugo doli dobro, čista dobrota, utjelovljena dobrota. Takve su osobe žive ikone Boga samoga, koji je neizmjerna dobrota i koji ne može činiti zlo, jer bi to bilo nešto što je protivno njegovoj naravi. „Profesor Duda“ je među onima koji su svojom vanjštinom izricali svoju nutrinu i obrnuto, istaknuo je biskup. Kao što je Isus Krist, dolazeći na ovaj svijet sebe pokrio ljudskom naravi i ljudskim tijelom, a sakrio svoje božanstvo, tako je otprilike profesor Duda svojim franjevačkim habitom „pokrivao svoje duhovno bogatstvo i profesorsko zvanje i znanje pa, kad bi progovorio i kad bi to popratio svojim gestama, slušatelji bi zinuli od

čuda i pitali se poput Isusovih suvremenika: ‘Odakle to ovome, pa mi ga poznajemo’“, rekao je biskup.

Budući da je profesor Duda bio profesor Novog zavjeta, završio je homiliju današnjim Evanđeljem. Isusovi sugrađani nisu mogli u tome svom mještaninu prepoznati Sina Božjega jer su bili previše sigurni sami u sebe i u svoje spoznaje, uvjereni kako znaju sve, kako ga poznaju odmalena, znaju mu oca i majku, braću i sestre... Zbog te svoje samouvjerenosti i sigurnosti ostali su izvan milosnog pohoda Božjeg. Kad prosuđujemo život bilo koga, konkretno kao večeras profesora Dude, nemojmo biti uvjereni da sve znamo.

Nemojmo se zaustaviti na nekim sitnicama nego pokušajmo sagledati taj život u njegovoj cjelini, „polazeći od njegovih skromnih početaka po kojima bi se činilo da je imao sve preduvjete da završi na potpunim marginama društva, u potpunoj anonimnosti, a razrastao se u gorostasa koji je zauvijek obilježio vašu franjevačku Provinciju Sv. Ćirila i Metoda, kao i cijelu Crkvu u Hrvata“, zaključio je krčki biskup.

Sudionici u spomen-slavlju prije mise su se pomolili kod franjevačke grobnice na zagrebačkom Mirogoju u kojoj se nalaze i zemni ostaci fra Bonaventure Dude. Molitvu kod groba predvodio je nacionalni duhovni asistent OFS-a fra Mate Bašić u zajedništvu s provincijalom Vrdoljakom i okupljenim vjernicima. Fra Mate je istaknuo fra Bonaventurin posebni odnos prema smrti i prikazao njegovu vjeru, posebice vjeru u vječni život, te na kraju s okupljenim vjernicima molio Boga „da po fra Bonaventurinu primjeru budemo još dublje međusobno povezani u miru i prijateljstvu i tako svi zajedno upoznamo obećanje Krista da će i nama biti

85 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

vjeran kad prijeđemo s ovoga svijeta u vječni život, koje je fra Bonaventura već spoznao“, te je zajedno s provincijalnim ministrom izrazio želju da takvo molitveno okupljanje postane tradicija i način zahvaljivanja Bogu za dar fra Bonaventure. (IKA) Slavlje doživotnih zavjeta i jubileja sestara Kćeri Božje ljubavi 4. kolovoza 2018.

U subotu, 4. kolovoza 2018., uoči blagdana Gospe Snježne, svečanost doživotnih zavjeta i jubileja okupila je u Granešini veliki broj sestara Kćeri Božje ljubavi, njihovu rodbinu, uzvanike i prijatelje Družbe. Euharistijsko slavlje u župnoj crkvi Rođenja Blažene Djevice Marije predslavio je vrhbosanski nadbiskup i metropolit kardinal Vinko Puljić u koncelebraciji mjesnoga župnika Josipa Baloga i desetak svećenika.

Za vrijeme euharistijskog slavlja s. Ivana Ćurić iz Župe Sv. Antuna Padovanskog, Podvinje (Đakovačko-osječka nadbiskupija) položila je doživotne zavjete pred s. Gordanom Igrec, provincijalnom glavaricom.

Svoju zahvalnost Bogu i Družbi za 70 godina vjernog služenja po zavjetima čistoće, siromaštva i poslušnosti izrekla je s. M. Branka Matošević. Zatim su svoje obećanje izrekle i zlatne jubilarke: s. M. Sniježna Stjepandić, s. M. Ines Bagarić, s. M. Fides Šušak, s. M. Gracijana Tomić, s. M. Pavka Žugaj, s. M. Silvana Jukić, s. M. Bonifacija Nuić, s. M. Brigita Badanjak, s. M. Anđelka Radman, s. M. Kristijana Jurić, s. M. Irma Lučić, s.

M. Adelina Jović, s. M. Željka Barišić. Svoju zahvalnost za 25 godina redovničkih zavjeta izrekle su: s. M. Emanuela Pergega, s. M. Fidelis Lučić i s. M. Irena Bošnjak.

Zlatne jubilarke svoje prve zavjete položile su 1968. godine, kada je Družba slavila 100. obljetnicu osnutka, a ove godine proslava doživotnih zavjeta i jubileja događa se u jubilarnoj 150. obljetnici postojanja Družbe.

U prigodnoj propovijedi kardinal je istaknuo da nije mogao odbiti poziv sestara na ovo slavlje jer je njegov predčasnik, sluga Božji Josip Stadler pozvao sestre Kćeri Božje ljubavi u Sarajevo. Prisjetio se svega onoga što su sestre Kćeri Božje ljubavi učinile za Crkvu i narod Bosne i Hecegovine od svoga dolaska do danas. Napomenuo je da su sestre sudjelovale u mnogim projektima Vrhbosanske nadbiskupije, osobito na polju odgoja i obrazovanja djece i mladih. Čestitao je sestrama slavljenicama na ustrajnosti i vjernosti Kristu i Crkvi i potaknuo da dokraja žive ono što su obećale.

Liturgijsko slavlje animirale su sestre pod ravnanjem s. M. Cecilije Horvat.

Na kraju mise, nakon svečanog kardinalova blagoslova, otpjevana je himna Družbe, „Čuj me svijete čitavi, Kći sam Božje ljubavi“.

Zatim se prisutnima obratila provincijalna glavarica riječima zahvale, te pozvala goste za zajednički stol u Duhovni centar. (s. M. Sniježna Stjepandić, FDC ) Zlatni jubileji i obnova redovničkih zavjeta Kćeri Milosrđa 6. kolovoza 2018.

U Blatu na otoku Korčuli na blagdan Preobraženja Gospodinova, 6. kolovoza, pet Kćeri Milosrđa TSR Sv. Franje proslavile su zlatni redovnički jubilej, a pet sestara obnovilo je privremene zavjete. Uime sestara koje su slavile 50. obljetnicu (s. M. Silvana Milan, s. M. Leonila Fistrić, s. M. Bogdana

86

VIJESTI • prosinac 2018.

Perić i s. M. Edita Zeko) riječ zahvale izrekla je s. M. Silvana.

Potom je provincijalna predstojnica s. M. Emila Barbarić svim svečaricama iskazala svoju radost, zahvalnost i molitvu za njihovo posvećenje Gospodinu. Nakon toga sestre su se, pjevajući, uputile u procesiji prema svetištu Bl. Marije Propetog Isusa Petković gdje je euharistijsko slavlje predvodio isusovac dr. Mihály Szentmártoni. U koncelebraciji su bili sljedeći svećenici: fra Šimun Romić, don Božo Baničević, don Stipe Kordić i o.

Zlatko Žuvela. U propovijedi o. Mihály se osvrnuo na blagdan Preobraženja, tj. kako se evanđeoski prizor može shvatiti kao temeljni model kršćanskog bića, a još više, kao osnovni model redovničkog poziva.

O. Mihály u propovijedi je iznio pet putokaza za kršćanski i redovnički život. Tumačeći prvi putokaz – i nas je pozvao Isus, kao ona tri izabrana učenika – o. Mihály pojasnio je da „biti redovnica nije samo naša odluka, već je to naš odgovor na Božji poziv. To ima posljedica. Ponekad osjećamo da je izvrsna stvar biti Bogu posvećena osoba.

Međutim, pripadnost Isusu ima i svoju cijenu. Ponekad naše zvanje prate i poteškoće.

Diskriminiraju nas, ismijavaju nas, drže nas zaostalima. Biti redovnica ne znači samo razumsko prihvaćanje kršćanskih istina, već i povjerenje i ljubav prema Isusu“.

Govoreći o drugom putokazu – Isus je svoje učenike odveo na visoku goru – o. Mihály je istaknuo: „Redovnički život stvarno nalikuje na visoku planinu. Isus nas poziva na uzvišene ideale: ljubav prema neprijatelju, bezuvjetno praštanje, velikodušnost, vjernost. Neka nas ne smeta ako nam se ljudi zbog naše vjere i naših uvjerenja rugaju: onaj tko ne vjeruje u Isusa Krista, ionako neće ra-

zumjeti zašto se ponašamo ovako ili onako.

Mnogi nisu razumjeli svetog Franju Asiškog, koji je odrekavši se svega postao Kristov siromah, svetu Majku Tereziju iz Kalkute, koja je prihvatila sudbinu najsiromašnijih, blaženu Majku Mariju Propetog Isusa Petković koja je napustila blagostanje da može služiti siročadi.“ Pojašnjavajući treći putokaz – Isus je svoje učenike odveo na brdo zato da budu s njime – rekao je: „Biti s Isusom, to je bit našeg redovništva. U središtu naše vjere stoji Isus, o kome sveti Pavao potreseno svjedoči: ‘Ljubio me je i predao se zbog mene’. U središtu naših zavjeta, naše molitve i crkvenih obreda stoji Isus.“ Govoreći o četvrtom putokazu – Isus je pokazao svojim učenicima svoje proslavljeno lice – o. Mihály je pojasnio: „Dinamizam naše kršćanske duhovnosti sastoji se u tome da uvijek iznova otkrijemo nekoje od Isusovih lica, koje nam je trenutačno potrebno: patničko lice kada patimo, milosrdno lice ako nas muči teret grijeha, proslavljeno lice kada osjećamo da se na svijetu raširilo zlo.“ Razlažući peti putokaz – Isus vraća svoje učenike u dolinu – o. Mihály je istaknuo: „Kršćanstvo nije samo vjera blagdana već i vjera svagdašnjice. Redovnici nisu tu da žive mirnim životom, nego da služe ljudima.

Našu vjeru živimo uz svagdašnje djelatnosti.

Izvana se ni u čemu ne razlikujemo od onih koji ne vjeruju u Isusa Krista. Ali slično učenicima, s pozivom se u nama dogodila korjenita promjena: vidjeli smo Isusa. Zato naš život dalje ide na kolosijeku ljubavi.“ „Preobraženje našeg Gospodina skreće našu pažnju na to da avantura našeg života nije plod slučajnosti, već nas Bog vodi preko

87 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

svakojakih životnih iskustava. Na neki način Isus priprema put za predstojeće događaje u našem životu, kao što je pripremio učenike na svoju predstojeću muku. Naša životna iskustva nisu odvojena jedna od drugih, već se ugrađuju u Božji nevidljivi plan o nama koji je protkan njegovom ljubavlju prema nama“, istaknuo je o. Szentmártoni.

Tijekom euharistijskog slavlja sestre privremenih zavjeta, s. M. Marija Oreb, s. M. Danijela Bago, s. M. Zrinka Vuković, s. M. Anamarija Vuković i s. M. Kristina Injić obnovile su zavjete siromaštva, čistoće i poslušnosti i položile ih u ruke provincijalne predstojnice.

Nakon obreda polaganja redovničkih zavjeta, sestre slavljenice 50 godina zavjeta pred provincijalnom su predstojnicom obnovile svoje predanje Bogu. (IKA) Zavjetovanje mladih dominikanaca 7. kolovoza 2018.

Uoči svetkovine sv. oca Dominika, u utorak 7. kolovoza, tijekom euharistijskog slavlja koje je u samostansko-župnoj crkvi Kraljice sv. krunice na zagrebačkoj Koloniji predvodio provincijal Hrvatske dominikanske provincije fr. Slavko Slišković, svečane zavjete u Redu propovjednika položili su fr. Reginald Biklić i fr. Josip Dolić, a jednostavne fr. Marin Golubović, fr. Josip Bernard Knez, fr. Karlo Alan Kevo, fr. Matej Trupina i fr.

Ivan Babić.

Govoreći o sv. Dominiku, provincijal Slišković spomenuo je da ga crkvena predaja naziva „apostolskim ocem“, nazivom koji je zaslužio jer je i sam živio po uzoru na Isusa Krista te poput apostola naučavao što je Isus naučavao i djelovao onako kako je on djelo-

vao. „Tako je i nama ostavio putokaz kako nasljedovati Krista. Za više svetaca znamo kako je pojedina rečenica Svetoga pisma bila glavna inspiracija njihova djelovanja“, rekao je provincijal.

Neki su prodali sve što su imali i razdijelili siromasima, drugi su se obratili s pogrešnog puta, treće je nadahnulo nešto drugo. Za svetoga Dominika nemamo takvo svjedočanstvo. Ipak, znamo da je uvijek sa sobom nosio Matejevo evanđelje i Pavlove poslanice. Isusove riječi iz Matejeva evanđelja upućene učenicima „Dajte im vi jesti!“ najbolje opisuju svetoga Dominika. Bio je čovjek koji je znao prepoznati i utažiti glad svojih suvremenika, rekao je provincijal Slišković.

Glad nije samo tjelesna, nego je simbol svega onoga što osobi nedostaje da bi bila sretna i zadovoljna. Čitav Dominikov život bio je odgovor na Isusovu zapovijed: „Dajte im vi jesti!“ Potonje su riječi upućene svima nama, a osobito vama draga braćo koja danas polažete svoje zavjete u Dominikovu redu, rekao je provincijal. „Pozvani ste biti odgovor na glad svijeta za kruhom, smislom, istinom, mirom… Crkva je gladna istinskih navjestitelja Radosne vijesti koji neće biti najamnici, nego pravi Božji službenici. Red propovjednika i naša Provincija gladni su autentičnih Dominikovih nasljedovatelja koji će znati prepoznati glad svojih suvremenika i na nju odgovoriti apostolskim življenjem“, istaknuo je provincijal Slišković.

Nakon homilije, braća su u provincijalove ruke i nad Knjigom konstitucija i naredbi Reda propovjednika, klečeći, glasno pročitala svoje zavjete Bogu i Redu. (dominikanci.hr)

88

VIJESTI • prosinac 2018.

Riječki dominikanci svečano proslavili svetkovinu sv. oca Dominika 8. kolovoza 2018.

U samostanskoj crkvi Sv. Jeronima u Rijeci 8. kolovoza svečano je proslavljena svetkovina sv. oca Dominika, utemeljitelja Reda propovjednika. Slijedeći uobičajenu prijateljsku praksu, euharistijsko slavlje predvodio je gvardijan i čuvar svetišta s Trsata fra Bernard Barbarić. Prije početka misnoga slavlja uime samostanske zajednice sve okupljene pozdravio je dr. fr. Zvonko Džankić.

Uz uvodne biografske podatke o sv. Dominiku, propovjednik je istaknuo kako je riječ o vrsnom čovjeku koji je unatoč brojnim ponuđenim mogućnostima slijedio Božji trag.

Posebno je istaknuo njegovu učenost i to ne radi vlastite promidžbe, nego radi sadržajnijeg naviještanja Radosne vijesti. Podsjetio je na Dominikovu karitativnu dimenziju života i bezuvjetnu predanost za spasenje duša. (dominikanci.hr) Susret svećenika, redovnica i redovnika iz Malog Lošinja 8. kolovoza 2018.

Susret svećenika, redovnika i redovnica rođenih u Malom Lošinju održan je na svetkovinu sv. Dominika, u srijedu 8. kolovoza, u malološinjskoj župnoj crkvi Rođenja Marijina. Svečano koncelebrirano misno slavlje, na kojem se molilo za duhovna zvanja i pred Gospodinom zahvalilo za deset osoba iz župe koje su odgovorile Bogu na njegov poziv u svećeništvu ili redovništvu, predvodio je gvardijan franjevačkog samostana na Košljunu fra Diego Deklić.

Govoreći o važnosti duhovnih zvanja kojima je i obilježena ova pastoralna godina

na području Krčke biskupije, fra Diego u propovijedi je poručio kako su posvećene osobe kao osobe vjere pozvane osloniti se na sigurnost koju pruža jedino Bog: „Odgovor na pitanje ‘zašto mi’ ne nalazi se u našim zaslugama, nego u čistom daru Božje milosti i ljubavi. Posvećena osoba je majka: ne majka dvoje, troje, petoro djece, nego majka bezbrojne djece koja su joj povjerena da ih svojom ljubavlju nosi i rodi za vječni život, za spasenje, za Boga. Posvećena osoba je osoba molitve: ona stalno dolazi pred svog Gospodina da zaziva njegov blagoslov za svijet. U svijetu koji je izgubio Boga i pao u ropstvo Zloga, potrebne su osobe koje kao majke pristupaju Gospodinu i mole ga da pohodi, oslobodi i spasi. Posvećena osoba je osoba ustrajnosti. Ne obeshrabruje se pred trenutačnim neuspjesima, ne odustaje zbog nerazumijevanja, ne udaljuje se od Gospodina zbog toga što nije sve po njezinoj volji.

Posvećena osoba je osoba poniznosti: zna da pred Bogom nema nikakvih zasluga, nego da sve što ima i što jest prima od Boga kao čisti dar s njegova nebeskog stola“, poručio je u propovijedi fra Diego.

Na susretu su sudjelovali svećenici koji su zaređeni, redovnice koje su svoje zavjete dale posljednjih petnaest godina, odnosno svećenički i redovnički kandidati, poimence fra Diego Deklić, Luka Paljević, Ivan Debelić, Denis Žuškin, Anton Budinić, bogoslov Saša Malović, s. Ida Malnar, s. Ana Kamalić, Nada Delač te Anamarija Celinić. Tijekom misnog slavlja sudionici susreta u molitvi prisjetili su se0 Lošinjana koji nisu bili nazočni na događaju, mons. Marija Kozulića, svećenika u Trstu, i s. Biance Haglich, koja živi u Americi. (IKA)

89 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Svetkovina sv. Dominika u šibenskom dominikanskom samostanu 8. kolovoza 2018. Šibenski biskup Tomislav Rogić je na svetkovinu sv. Dominika, u srijedu 8. kolovoza, predvodio misno slavlje u šibenskom ženskom dominikanskom samostanu Gospe od Ružarija. U koncelebraciji bili su umirovljeni biskup Ante Ivas i desetak svećenika.

Uz dominikanke, na slavlju su prisustvovala i djeca i odgojiteljice Dječjeg vrtića blažena Hozana koji djeluje pri dominikanskom samostanu. „Sveti Dominik i drugi sveci koji su osnivači redova, uvijek me fasciniraju, koliko su bili jaki duhom, koliko su bili Božji, da i nakon 800 godina njihovi duhovni sinovi i kćeri, upravo po njihovim stopama – stopama svojih osnivača – mogu djelovati, ostvarivati svoju karizmu u današnjem svijetu. Rekao bih, toliko su bili otvoreni Duhu Božjem, blizu Bogu, da su njegovu milost, milosrđe, ljubav i istinu odražavali, oslikavali, prenosili, posredovali drugima. Ideal je da se to nastavlja po njihovim sljedbenicima. A za svetog Dominika pišu da je njegova najveća želja bila naviještati ljubav i istinu, Božju Riječ koja je postala tijelo. Zapravo Boga uprisutniti, utjelovljavati, ako se to tako smije reći. Jer, ne činimo to mi, to Gospodin čini po onima koji mu se odazovu, predaju, prepuste“, kazao je biskup Rogić u homiliji.

Naglasio je kako je vjernicima, poput sv.

Dominika, ustrajno svjedočiti da se može živjeti drukčije nego što svijet živi. Da se može imati drukčije ciljeve, želje, radosti i zanose od onih kakvima je svijet sklon. Da bismo to uspjeli, evo nam Isusove oporuke i obećanja: Čuvajte ljubav kakvu sam vam pokazao – do žrtve križa; to je Isusova zapo-

vijed, rekao je biskup.

Redovnicama je poručio neka čuvaju poniznost pred Bogom u poslušnosti svome redu, svojim zadaćama i karizmi. Čuvajte blago svetog siromaštva, jednostavnosti koja životom prihvaća da nam je sve od Boga darovano i da Bogu pripadamo, da k njemu idemo i da druge k Njemu želimo dovesti, potaknuo je redovnice biskup Rogić. (IKA) Svetkovina sv. Dominika proslavljena u Dubrovniku 8. kolovoza 2018.

Svetkovina sv. Dominika svečano je proslavljena 8. kolovoza u dominikanskom samostanu i crkvi Sv. Dominika u Dubrovniku.

Dominikanci su dočekali franjevce i druge svećenike ispred samostana, otpjevali antifonu „serafski otac Franjo i apostolski otac Dominik…“ i u procesiji su se uputili prema klaustru gdje se slavila svečana euharistija.

Misu je predvodio i propovijedao župni vikar u Župi Slano fra Goran Ćorluka. U propovijedi istaknuo je Dominikovo siromaštvo koje je bilo zalog njegove slobode po kojoj je mogao neopterećeno pristupiti svakom čovjeku i uvjerljivo navijestiti Radosnu vijest – Isusa Krista spasitelja. Rekao je kako je sv. Dominik bio čovjek molitve koji je svoje noći posvećivao Bogu, a dane braći ljudima.

Propovjednik je pozvao okupljene vjernike da kao sveti Dominik i sveti Franjo govore o svojoj vjeri jer Isus nije poslao apostole u svijet da šute nego da hrabro govore i naviještaju Radosnu vijest.

Osim franjevaca na slavlju su bili nazočni i drugi svećenici Dubrovačke biskupije,

90

VIJESTI • prosinac 2018.

redovnice, mnoštvo vjernika kojima je na kraju misnog slavlja svoj mladomisnički blagoslov udijelio svećenik Đakovačko-osječke nadbiskupije Luka Ivković.

Prior samostana fr. Tomislav Kraljević zahvalio je svima na dolasku i sudjelovanju u slavlju svetkovine sv. Dominika, a na poseban način propovjedniku fra Goranu i zboru na čelu s Viktorom Lenertom. (dominikanci.hr) Svetkovina sv. Dominika u Starome Gradu 8. kolovoza 2018.

U samostanskoj crkvi Sv. Petra Veronskoga, mučenika, u Starome Gradu na otoku Hvaru u večernjim satima u srijedu 8. kolovoza svečano je proslavljena svetkovina sv. Dominika, utemeljitelja Reda braće propovjednika. Koncelebrirano misno slavlje predvodio je župnik don Marko Plančić, a propovijedao je starogradski dominikanac o. Mario Marinov. Koncelebrirala su sedmorica svećenika, među kojima su bili hvarski dekan i župnik Vrboske i Selaca na Hvaru don Emil Pavišić, rektor Hrvatskoga katoličkoga sveučilišta u Zagrebu prof. dr. Željko Tanić, umirovljeni profesor dogmatike Nikša Bižaca te župnik i gvardijan u mjestu Nazarjah u Sloveniji fra Andrej Pollak. Liturgijsko pjevanje predvodili su domaći muški pučki pjevači.

Otac Marinov istaknuo je kako je svecima zajedničko to što su kod njih duhovne vrednote i kreposti vrlo razvijene, posebice temeljne kreposti: vjera, ufanje i ljubav prema Bogu i bližnjemu. Spomenuo je kako je sv. Dominik živio i djelovao krajem 12. i početkom 13. stoljeća. To vrijeme, nažalost, neki i danas nazivaju „mračnim sred-

njim vijekom“. Strašno je razdoblje od 1000 godina zvati mračnim i primitivnim. Takvo etiketiranje počelo je prosvjetiteljstvo koje je u svemu prije sebe vidjelo samo mrak.

Nasuprot slici svijeta koji je u središte stavljao Boga i Božju objavu, prosvjetiteljstvo je stavilo čovjeka i njegov razum, odbacujući svaku objavu i sve što razum ne može dokučiti. Ipak, ni jedno razdoblje u ljudskoj povijesti ne bismo smjeli nazvati mračnim niti se prema svijetu tog vremena tako odnositi, makar se radilo i o vremenu pračovjeka. Postojale su velike kulture i prije srednjega vijeka i nikome ne pada na pamet nazivati ih mračnim razdobljem, valjda zato što te kulture nisu bile kršćanske. Očito se ovdje više radi o mraku neznanja onih koji srednji vijek nazivaju mračnim. Jer, temelji zapadnoga svijeta i zapadne kulture nastali su upravo u srednjem vijeku. Danas se ponosimo baš onim što smo naslijedili iz srednjega vijeka. Najvrednija djela slikarstva, kiparstva, arhitekture, književnosti i glazbe potječu upravo iz tog vremenskog razdoblja.

I nije sveti Benedikt tek tako nazvan ocem zapadne kulture.

Ipak, bilo bi pogrešno tvrditi da u srednjem vijeku nije bilo mračnih i crnih stvari. Baš su problemi srednjeg vijeka, osobito vjerski ratovi te progoni heretika i krivovjeraca bili poticaj sv. Dominiku da započne svoje propovijedanje i osnivanje Reda propovjednika.

Hereza ili krivovjerje je nijekanje jedne ili više vjerskih istina i dogmi. Hereze su razarale jedinstvo kršćanske zajednice i društvenoga života. U susretima s hereticima Dominik je vidio njihovo nepoznavanje vjere.

A u susretu sa svećenicima vidio je manjak njihove izobrazbe i zbog toga izostanak pravoga odgovora na širenje krivovjerja. To je Dominika dovelo do zaključka da s hereti-

91 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

cima treba razgovarati, stupiti s njima u dijalog i poučiti ih, a ne s njima voditi ratove.

Zbog toga je osnovao Red propovjednika.

U to doba društvo se sve više urbanizira i gradovi postaju središta preobrazbe društva.

Grad Osma u Francuskoj, u kojemu je Dominik proveo prvi dio svoga života, dobar je primjer te preobrazbe. Dominikanci su od samih početaka svoje djelovanje usmjerili baš na gradove. Prva su braća vrlo srdačno primljena u Parizu, gdje su razvila svoju djelatnost. Za razliku od ostalog klera, evanđeosko siromaštvo i propovijedanje evanđelja bile su karakteristike svetoga Franje i svetoga Dominika, što je urodilo plodom i rađanjem novih zvanja. U svome djelovanju dominikanci su bili vrlo zapaženi u Parizu.

Sveučilište im dodjeljuje zemljište uz nove zidine grada. Dominik, kao učen čovjek, šalje svoje sljedbenike na onda poznata sveučilišta. Kroz pedeset godina djelovanja na području današnje Francuske dominikanci vode osamdeset gradskih škola. Vrlo dobro su uočili da se obrazovanjem, propovijedanjem i dijalogom s neistomišljenicima može mnogo više postići nego progonima i svim ratovima.

Kad je pri osnivanju Reda papa Inocent III. pitao sv. Franju koje pravilo misli uzeti za svoj Red, a riječ je o redovničkim pravilima, Franjo je odgovorio: „Ni jedno, Oče, već samo Evanđelje“. Karakteristična crta Dominikova odnosa prema Konstitucijama, pravilima Reda, jest to što ona ne obvezuju pod kaznu grijeha, za razliku od discipline sv. Benedikta, a to je bilo zbunjujuće za crkvene autoritete. Dominik je to protumačio kako je Bogu draže kad mu se služi iz slobodne ljubavi nego zbog prisile i zakonskih propisa. Dominiku je to bilo toliko važno da je izjavio kao je spreman ići i nožem

istrugati s pergamena samostanskih običajnika svaku zapovijed koja veže pod grijeh.

Dominik je do takvoga stava došao u svojim razmišljanjima nad tekstovima Evanđelja.

On je promatrao svijet evanđeoskim očima.

Uočavao je znakove vremena i njegove potrebe te na njih tražio odgovor. Osnivanjem Reda propovjednika želio je doskočiti vjerskome neznanju, odnosno pomoći boljem poznavanju vjere i tako se oduprijeti širenju krivovjerja te pospješiti njegovo suzbijanje.

Osnivanje Reda propovjednika bilo je zaista Božje nadahnuće i blagoslov za Crkvu, jer će propovijedanje Riječi Božje s vremenom postati jedna od glavnih ili glavna zadaća svih svećenika. Iz primjera sv. Dominika mogu se izvući važne pouke i poticaji za današnje vrijeme koje za Crkvu nije ništa teže od vremena u kojemu je živio sv. Dominik, rekao je o. Marinov koji je potom pročitao jednu svoju pjesmu što ju je napisao prigodom 800. obljetnice osnutka Dominikanskoga reda. (IKA) Slavlje svetkovine sv. Dominika u samostanu Kraljice svete krunice 8. kolovoza 2018.

U samostanskoj i župnoj crkvi Kraljice sv. krunice u Zagrebu svečano je 8. kolovoza proslavljena svetkovina svetog oca Dominika. U skladu s višestoljetnom tradicijom euharistijsko misno slavlje predvodili su franjevci, objavljeno je na mrežnoj stranici dominikanci.hr.

Na početku misnog slavlja prior dominikanskog samostana fr. Zvonko Knežević pozdravio je posebice franjevce Zdravka Lazića, gvardijana, Krunoslava Kocijana, učitelja studenata i predvoditelja misnoga slavlja te dvojicu bogoslova.

92

VIJESTI • prosinac 2018.

U propovijedi fra Krunoslav je naglasio da je sveti Dominik crpio snagu naročito na izvorima euharistije. Potom je predstavio, analizirao i komentirao izabrana biblijska čitanja, ističući da su evanđelisti uvijek bili glasnici mira, radosti i sreće.

Izmijenili su riječi dobrodošlice i otpjevali antifonu dočeka braće, „Serafski otac Franjo i apostolski otac Dominik, oni nas poučiše zakon tvoj Gospodine!“ te se zajedno uputili prema oltaru.

Svoj život možemo uvijek iznova vrednovati kroz naputke koje nam u svojim Poslanicama donosi sveti Pavao. Poznato je da je sveti Dominik osobito volio meditirati o Poslanicama svetog Pavla kao i o Matejevu evanđelju. U izabranom biblijskom odlomku navodi se kako je Isus Krist svoje učenike sudbinski povezao sa svijetom govoreći: „Vi ste sol zemlje i svjetlo svijeta“. Sol ima svojstvo da čuva od pokvarenosti, ona služi kao vrhunski začin za jelo, a svjetlo je po naravi darežljivo i osvjetljava osobito u tminama života. Upravo tako je živio sveti Dominik de Guzman. On je taj poziv ostvario tako što je rijetko govorio, osim s Bogom, tj. moleći, ili pak drugima o Bogu, na što je poticao svoju braću i sestre, rekao je fra Krunoslav.

U zaključku je istaknuo potrebu „da slijedimo svetog Dominika, da otvorimo srce za drugoga, da se poput njega čitavog života posvetimo u službi za drugoga“. (IKA)

Na početku koncelebriranoga misnog slavlja koje je predvodio fra Matija Matošević, župnik Župe Sv. Jakova na Čiovu, okupljene vjernike i svećenike Trogirskoga dekanata, uz dekana don Vinka Sanadera, pozdravio je starješina dominikanskog samostana na trogirskoj rivi fr. Petar Galić, OP.

Trogirski dominikanci proslavili svetkovinu utemeljitelja Reda 8. kolovoza 2018.

Svetkovina sv. Dominika svečano je 8. kolovoza proslavljena u crkvi Sv. Dominika i nacionalnom svetištu Bl. Augustina Kažotića u Trogiru. Slavlje je započelo ispred crkve dočekom braće franjevaca. Prema običaju franjevci predvode euharistijsko slavlje kod dominikanaca za blagdan sv. Dominika, a dominikanci kod franjevaca za blagdan sv.

Franje.

Predstojnik franjevačkog samostana Uznesenja Blažene Djevice Marije na Čiovu, fra Franjo Zelenika u propovijedi se osvrnuo na život svetog Dominika naglasivši kako je on živio svetim životom i brzo je proglašen svecem. Kazao je kako je duga tradicija u kojoj na blagdan sv. Dominika franjevci predvode slavlje kod dominikanaca i obrnuto, kad je blagdan sv. Franje. Ta dva sveca veže ista gorljiva ljubav prema Kristu, koju su obojica svjedočili u krajnjem siromaštvu. Lijepo bi bilo kad bismo mi svi poput svetog Dominika živjeli i radili, slušali riječ Božju, po njoj živjeli, po njoj išli prema Nebu, kazao je fra Zelenika.

Proslavu blagdana pjesmom je animirao zbor „Bl. Augustin Kažotić“ koji djeluje pri samostanu, a starješina fr. Petar Galić zahvalio je braći franjevcima i ostalim svećenicima, članovima zbora te svim vjernicima zaslužnim da se svetkovina sv. Dominika u Trogiru dostojno proslavi. (dominikanci.hr)

93 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Slavlje u dominikanskom samostanu u Bolu na Braču 8. kolovoza 2018.

Svetkovina sv. Dominika, utemeljitelja Reda propovjednika, svečano je proslavljena u srijedu 8. kolovoza u dominikanskom samostanu Sv. Marije Milosne u Bolu na Braču, gdje tamošnji redovnici pastoralno poslužuju Župu Gospe Karmelske. Središnje misno slavlje u samostanskoj crkvi predvodio je umirovljeni hvarski biskup Slobodan Štambuk. Koncelebrirali su generalni vikar Hvarske biskupije mons. Stanko Jerčić, prior tamošnjega samostana fr. Damir Šokić, bolski župnik fr. Mirko Jagnjić te redovnički i dijecezanski svećenici. Na početku liturgijskoga slavlja prior bolskoga samostana čestitao je svetkovinu sv. Dominika okupljenim dominikancima i vjernicima koji slave toga sveca.

Pozdravljajući pristigle vjernike, biskup Štambuk čestitao je dominikancima svetkovinu njihova utemeljitelja. Podsjetio je da je bolski samostan podignut 1475. godine, o čemu svjedoči spomen–ploča postavljena o 500. obljetnici dolaska dominikanaca u predvorju samostana. Prema natpisu s ploče, dominikanci su te godine stigli, kako je upisano, „na ove hridi Brača te svojim djelovanjem isklesaše Bogu, Redu, Bolu i hrvatskom narodu trajan spomenik vjerske i i kulturne baštine u zahvalu Bogu i Gospi od Milosti“. Podsjetio je da je rado s franjevcima iz Sumartina znao dolaziti u Bol u posjet samostanu, gdje su se franjevci i dominikanci družili, zajednički molili i pjevali.

U homiliji je vjernicima na razmišljanje ponudio misao sv. Ivana Marie Vianneyja, župnika arškoga, čiji spomendan Crkva slavi početkom kolovoza: „Divne li čovjekove dužnosti da moli i voli“. Ustvrdio je kako se

ta misao može povezati s temeljnim pitanjima o tome zašto biti kršćanin, zašto biti sol zemlje i svjetlo svijeta, zašto pružati primjer ljudskoga i kršćanskoga života. „Koliko smo sposobni u svakodnevnom životu živjeti tu svečevu misao? Koliko smo sposobni moliti lijepo, prikladno, ljudski i sa srcem? Koliko smo spremni moliti i voljeti poput Dominika koji je to činio svakodnevno? Osim molitve Dominik je činio i dobra djela. To su ljudi osjetili i doživjeli, posebno u susretu s njime. Radovao se s ljudskim radostima, žalostio s ljudskim žalostima. Bio je čovjek dobrih djela“, istaknuo je, između ostalog, biskup Štambuk.

Poručio je kako su prema tome geslu „moli i voli“ arškoga župnika živjeli toliki sveci te kako nema drugog puta prema svetosti. Potaknuo je mlade da u životu žive prema tome geslu. „Uzmite sv. Dominika za primjer. Nećete pogriješiti. Slijedite ga u životu. Molite i volite! Volite i molite“, poručio im je mons. Štambuk. Pred kraj misnoga slavlja biskup Štambuk zahvalio je dominikancima na njihovoj pomoći u životu i djelovanju Hvarske biskupije.

U samostanu Sv. Marije Milosne u Bolu žive i djeluju trojica dominikanaca: fr. Damir Šokić kao starješina i čuvar samostanskog muzeja, fr. Mirko Jagnjić kao župnik i fr.

Ivo Plenković kao pomoćnik u pastoralnom radu. Osim brige za drevni samostan i uređenje tamošnjega muzeja, oni se duhovno brinu i za vjernike Bola i obližnje Murvice.

Osim toga, bolski župnik pastoralno poslužuje i Župu Sv. Nikole biskupa u Gornjem Humcu. (IKA)

94

VIJESTI • prosinac 2018.

Svetkovina sv. Klare kod požeških klarisa 11. kolovoza 2018.

Požeški biskup Antun Škvorčević pohodio je na blagdan sv. Klare Asiške, 11. kolovoza, samostan Sv. Klare u Požegi i u samostanskoj crkvi predvodio misno slavlje. S njim su koncelebrirali prepošt požeškoga Stolnog kaptola Sv. Petra i župnik požeške Župe Sv. Terezije Avilske Ivica Žuljević, župnik požeške Župe Duha Svetoga i gvardijan franjevačkog samostana u Požegi fra Milan Krišto, župnik Župe Sv. Roka u Virovitici i gvardijan virovitičkog samostana fra Rozo Brkić te drugi svećenici.

U homiliji biskup se osvrnuo na pitanje tko je čovjek i što je uopće život. Spomenuo je kako se uvijek iznova javljaju nove teorije o čovjeku, da se u posljednje vrijeme na ponešto nasilan način kod nas promiče poimanje da čovjek nije muško i žensko, otac i majka, nego neko neodređeno biće kojemu mi određujemo značenje te tako čovjek postaje ideološkom žrtvom. Podsjetio je na čovjekovu otajstvenost, dubinu i neuhvatljivost njegove jedinstvene i neponovljive osobe, tvrdeći da je on biće duha, koje nije smišljeno nekim ljudskim strategijama i ideološkim interesima, nego Božjom strategijom ljubavi, te on nije određen za nešto malo prolaznoga života, nego za puninu i vječnost.

Suvremeno društveno ozračje, kazao je biskup, usmjereno je prema materijalnom, odvija se na razini „imanja“, na kojoj se čovjek ne može u punini ostvariti, jer je njegova sreća i punina postojanja – kako je to jezgrovito izrazio Shakespeare u glasovitu Hamletovom stihu – na razini bivstvovanja: „biti ili ne biti“. Klara nije dopustila da ostane zarobljena na razini „imanja“, nego je odabrala materijalno siromaštvo, da bi u

potpunosti bila ovisna o Isusu Kristu, on u njoj i ona u njemu, te tako ostvarila najvišu razinu postojanja. To je put kojim su osim Franje i Klare pošli brojni muževi i žene tijekom povijesti, među njima danas i naše klarise, rekao je. Biskup Škvorčević istaknuo je da se Isusov „vi u meni i ja u vama“ može ostvarivati u svakom pozivu i poslanju te je poželio nazočnima da odvažnije idu putem na kojem mogu iskusiti puninu ljudskog postojanja. Uputio je sv. Klari molitvu da im pomogne shvatiti kako se njihova veličina krije u Isusu Kristu, i da se jedino u njemu može izrasti do punine i uroditi mnogim plodovima.

Požeški biskup na kraju je klarisama poželio da nasljedujući sv. Klaru tako rastu u svom čovještvu da Isus Krist u njima i one u njemu donesu ploda već ovdje na zemlji, a onda u punini u vječnosti. (IKA) Splitske klarise svečano proslavile blagdan sv. Klare 11. kolovoza 2018.

Blagdan sv. Klare svečano je proslavljen u subotu 11. kolovoza u samostanskoj crkvi redovnica klarisa u Splitu. Središnje euharistijsko slavlje predvodio je splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić u koncelebraciji s nekoliko svećenika.

Na početku slavlja nadbiskup je pozdravio svećenike, sestre klarise i sve vjernike i štovatelje asiške svetice i franjevačke duhovnosti naglašavajući kako je samostan klarisa veliko bogatstvo za Crkvu i grad Split kroz tolika stoljeća njegova postojanja. Preko klarisa, koje stoljećima svjedoče ljubav prema Bogu i čovjeku, želimo još bolje upoznati sv. Klaru, čiji nam zagovor i primjer mnogo znači.

95 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Okupljenim vjernicima obratio se i samostanski kapelan fra Josip Lucić koji je u svoje i u ime sestara klarisa zahvalio nadbiskupu na njegovoj prisutnosti te propovjednicima koji su predvodili devetnicu i vjernicima koji su se u velikom broju radosni okupljali u čast sv. Klare. Posebnu zahvalu uputio je sestrama klarisama koje pjevanjem svaku proslavu čine još svečanijom i bogatijom. Podsjetio je na životni put sv. Klare i istaknuo da je ona živjela u trajnoj Božjoj prisutnosti preobražavajući se u čisti Božji sjaj. „Nakon osam stoljeća ova mala Franjina biljka postala je velika plodna duhovna majka s bogatim potomstvom. Danas ima 22000 sestara klarisa na svim kontinentima“, kazao je fra Josip.

U prigodnoj homiliji mons. Barišić je govorio o životu sv. Klare iz njezina odnosa s Bogom. U tamnom srednjem vijeku Klara je bila pravo svjetlo (Klara – Jasna) koje je obasjavalo druge i upućivalo na slavu i ljubav Božju. A slava i ljubav Božja očituju se na Kristovu licu. Nadbiskup je naglasio da „svaki čovjek može biti svjedok ljubavi i slave Božje, ali mora biti u zajedništvu s Gospodinom. Sv. Klara nije velika jer je gradila svoj život u askezi ili što je svojim naporom i trudom postigla nešto važno, nego jer je u kontemplaciji živjela potpuno predanje Božjoj milosrdnoj ljubavi. Mistika, askeza, siromaštvo i poslušnost nisu svrha sami sebi.

Oni trebaju biti djelo ljubavi“.

Gospodin nam želi poručiti da svi možemo biti njegovi svjedoci, da u skladu sa svojim mogućnostima i darovima u svojim okolnostima djelujemo u ljubavi, opraštamo i darujemo sebe. Dublje spoznajemo Boga kada otvorimo srce i darujemo dio sebe za bližnjega. Pravi primjer u tome mogu nam biti i naše sestre klarise, kazao je splitsko-makarski

nadbiskup. Budući da je sv. Klara poput sv.

Franje htjela nasljedovati Gospodina u siromaštvu, nadbiskup je naglasio da je to činila kako bi čišće i šire mogla prihvatiti Boga.

Ona je poput drugih svetaca i svetica govorila: „Gospodin je moja baština!“ U tom je svjetlu potaknuo okupljene vjernike da i oni kao posvećene osobe – jer su svi krštenici posvećeni Gospodinu – u Gospodinu vide svoju baštinu. Govoreći o samostanu klarisa u Splitu naglasio je da od njihove molitve živi grad i da nikada nećemo spoznati sve milosti koje su po njima prisutne u Crkvi i društvu.

Samostan klarisa najstariji je ženski redovnički samostan u Splitu, koji na čelu s opaticom s. Dolores Mandić slavi 710 godina postojanja. U njemu danas ima dvadeset i dvije sestre, od čega su 4 novakinje i 1 aspirantica. Klarise, redovnice koje žive u klauzuri, u Splitu su otvorile samostan godine 1308. i od tada su se održale sve do danas.

Njihov današnji samostan podignut je godine 1883., a prije toga živjele su u dva samostana u staroj gradskoj jezgri. Uz samostan je 1884. podignuta i crkva koja je posvećena sv.

Klari. Naslovnik crkve do godine 1983. bila je sv. Ana, a te je godine crkva posvećena i proglašena crkvom Sv. Klare. (IKA) Milosrdnice u Splitu proslavile obljetnice zavjeta 14. kolovoza 2018.

U kapeli provincijalne kuće u Splitu, 14. kolovoza, devet milosrdnica Provincije Navještenja Gospodinova – Split proslavilo je obljetnice redovničkog zavjetovanja, zahvaljujući Gospodinu za milost poziva i ustrajnosti u zvanju.

96

VIJESTI • prosinac 2018.

Šezdeset godina Bogu posvećenog života proslavile su s. M. Salvija Banić, s. M. Anuncijata Erić, s. M. Lucija Jurić i s. M. Arkanđela Smoljo. Pedesetu obljetnicu proslavile su s. M. Daroslava Bakić, s. M. Ines Silić, s. Milena Škopljanac Mačina i s.

M. Nives Bajić, a dvadeset i petu obljetnicu s. Zdravka Milić. Tijekom misnog slavlja privremene zavjete na daljnje dvije godine, u ruke svoje provincijalne poglavarice s. M. Radoslave Kevo, položila je s. M. Mirela Delonga.

Svečano misno slavlje predvodio je o. Zvonko Šeremet, SCJ u koncelebraciji s fra Petrom Lubinom, OFM i fra Ivanom Škopljancem Mačinom, OFM, a pjevanjem ga je animirao zbor sestara pod ravnanjem s.

M. Mirte Škopljanac Mačine.

Na kraju misnog slavlja svečaricama je uime svih redovnica Provincije čestitala provincijalna poglavarica s. M. Radoslava, zahvalivši Bogu za živote jubilarki te njima što su svoje od Boga primljene milosti i darove nesebično ugrađivale u život svoje zajednice i što su svjedočile i svjedoče milosrdnu ljubav ondje gdje ih je Providnost postavila. (IKA) Jubileji redovnica Družbe Presvetog Srca Isusova 14. kolovoza 2018.

Riječki nadbiskup i metropolit Ivan Devčić predvodio je svečano euharistijsko slavlje u utorak 14. kolovoza u crkvi Blažene Djevice Marije Karmelske na Donjoj Drenovi u povodu proslave jubileja redovnica Družbe Presvetog Srca Isusova. Dijamantni redovnički jubilej proslavila je s. Beatrica Opašić, a zlatne redovničke jubileje s. Pankracija Žižić, s. Terezijana Bilić i s. Timoteja Miloloža.

Lijepo je i dostojno slaviti prve zavjete, ali još ljepše i dostojnije zlatne i dijamantne, što mi upravo sada činimo. Slavljenje prvih zavjeta možemo usporediti s radošću sijača zbog sjetve, a slavljenje zlatnih i dijamantnih sa žetvenom radošću, kazao je u propovijedi nadbiskup. Dodao je da prva radost izvire iz nade da će posijano sjeme uroditi plodom, a druga iz plodova sjetve koja je pomućena nesigurnošću, jer nikad ne znamo hoćemo li žeti u suzama ili u radosti. „Vi se pak, drage jubilarke, i mi svi skupa s vama, danas radujemo radošću koja ispunja žeteoce kad im dobro urodi ono što su posijali, dakle radošću koja nije zamućena strahom od budućnosti“, rekao je nadbiskup.

Jubilarke je potaknuo na zahvalnost za sve koji su ih na njihovu redovničkom putu pratili, usmjeravali i ohrabrivali. U teškim vremenima za Crkvu odlučile ste slijediti Božji poziv stavljajući joj se u službu kao redovnice Družbe sestara Presvetog Srca Isusova.

Bilo je to 1958. kad se sestra Beatrica, dijamantna jubilarka, Bogu odazvala, a deset godina kasnije isto su učinile i zlatne jubilarke s. Pankracija, s. Terezijana, i s. Timoteja, rekao je nadbiskup. „Bilo je to vrijeme kada se svećenički ili redovnički poziv prihvaćalo iz čiste ljubavi, nepomućen bilo kakvim drugim interesima, jer je u ondašnjem društvu to bio poziv koji je bio više nego osporavan. Ali od problema i poteškoća s kojima su morali računati oni koji su ga izabirali, bila je jača ljubav prema Bogu i njegovoj svetoj volji“, rekao je nadbiskup.

Zahvaljujući tolikim požrtvovnim mladićima i djevojkama, naša se Crkva mogla relativno brzo oporaviti od posljedica Drugog svjetskog rata i tako oporavljena biti podrška narodu, dodao je nadbiskup Devčić. „A

97 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

nakon što je pokrenuto zasjedanje II. vatikanskog koncila, mogla se pripremna uključiti i u provođenje reformi koje su koncilski oci predložili i izglasali. U tom izazovnom razdoblju naše narodne i crkvene povijesti, prisutnost i djelovanje Crkve izgledali bi sigurno drukčije da nije bilo mladih koji su spremno i s entuzijazmom prihvaćali Božji poziv te se, nakon položenih zavjeta ili primanja svetih redova, poslušni volji svojih poglavara spremno uključivali u župni pastoral i u rad naših crkvenih ustanova“, rekao je. U nastavku je potaknuo vjernike na molitvu za nova duhovna zvanja, za velikodušne mladiće i djevojke kojima neće na usnama biti prvo pitanje „Što ću ja dobiti od toga?“, nego „Što mogu Crkvi i narodu dati u službi koja mi se povjerava?“ Samo ako se s ovim posljednjim pitanjem na usnama i u srcu prihvaćaju službe u Crkvi i društvu, možemo se svi nadati boljoj budućnosti, kazao je nadbiskup.

Zaključujući propovijed zahvalio je u svoje ime i uime cijele Riječke nadbiskupije, njezinih župa, kao i župa Gospićko-senjske biskupije, za rad i evanđeosko svjedočenje kojim su redovnice pružile značajnu pomoć mjesnoj Crkvi u izvršavanju poslanja što joj ga je Gospodin povjerio. Vašim samoprijegornim radom u pastoralu te molitvom i žrtvom za sav narod, a posebno za povjerene vam duše, vaši su jubileji dobili zlatan i dijamantan sjaj, ne samo zbog godina koje ste provele u redovništvu nego prvenstveno zbog toga kako ste ih provele, odnosno čime ste ih oplodile. Plodovi vašeg rada daju vašim redovničkim i životnim godinama zlatni i dijamantni sjaj. Drugim riječima, vaši dijamanti i vaša zlata su vaš trud i znoj uloženi u službu čovjeku i Crkvi kojoj je Gospodin povjerio da nastavi njegovo spasiteljsko dje-

lo u svakom vremenu i na svakom mjestu, sve dok on ponovo ne dođe, zaključio je nadbiskup Devčić. (IKA) Proslava svetkovine sv. Maksimilijana Kolbea u Zagrebu 14. kolovoza 2018. Župa Sv. Maksimilijana Kolbea na Bijeniku u Zagrebu svečano je u utorak 14. kolovoza proslavila svetkovinu nebeskog zaštitnika.

Središnje misno slavlje na kojemu su osim župljana bili nazočni i brojni članovi Vojske Bezgrešne iz Zagreba predvodio je župnik fra Roko Bedalov, OFMConv., koji je u homiliji istaknuo kako mnogi smatraju sv.

Maksimilijana Kolbea jednim od najvećih svetaca 20. stoljeća.

Odgovarajući na pitanje „Što nas Maksimilijan danas želi učiti?“, odgovorio je: „Kada je papa Ivan Pavao II. pozvao oca obitelji za kojega je Kolbe dao život na kanonizaciju 1983., svi su imali suzu u oku. Nikad ne znamo u životu što će Bog zatražiti od nas. Za sve trenutke kada nam Bog želi dati poruku što činiti, kada nam želi dati orijentir u našem životu, put kojim trebamo ići, On nam uvijek daje put naših obitelji. Slika brojne djece i njihova oca uvijek je slika pobjednika, jer na kraju teškog života uvijek se vraćamo vlastitim obiteljima u kojima pronalazimo utjehu. I rađanje i smrt doživljavamo u obitelji, jer to je poruka koja daje život, koja motivira za ljubav i koja je za nas sveta, jer Bog se očituje u malim djelima našeg svakodnevnog života. Da bi mijenjali društvo u kojem živimo pozvani smo motivirani ljubavlju činiti djela na koja nas Bog poziva. Kada prihvatimo da je Marija naša zagovornica, tada će se pred nama otvarati novi život... Neka blagdan ove župe bude

98

VIJESTI • prosinac 2018.

poticaj da i ovaj dio grada i ljudi koji ovdje žive sabrani iz svih krajeva Lijepe naše, mogu po primjeru sv. Maksimilijana i zagovoru BDM uistinu činiti ona djela koja Bog očekuje od njih“, rekao je fra Roko. Nakon mise vjernici su častili svečeve moći.

Proslavi svetkovine prethodila je trodnevnica od 11. do 13. kolovoza koju je predvodio fra Stanko Duje Mijić, OFMConv. (IKA) Doživotni zavjeti klanjateljice Krvi Kristove s. Sunčice Kunić 19. kolovoza 2018.

Sestra klanjateljica Krvi Kristove Sunčica Kunić položila je svoje doživotne zavjete u rodnoj Župi Krista Kralja u Matuljima u nedjelju, 19. kolovoza 2018., za vrijeme euharistijskog slavlja koje je predvodio riječki nadbiskup i metropolit mons. Ivan Devčić. Župa Matulji se pripremala trodnevnicom koju su organizirale sestre Klanjateljice Krvi Kristove. Iako su rijetka duhovna zvanja u toj župi, ove godine ona je doživjela posebnu milost i dar Neba jer je u svibnju slavljena Mlada misa Laurenta Kružića, a u kolovozu doživotni zavjeti sestre Sunčice Kunić.

Osim župne zajednice u kojoj se rodilo, raslo i sazrijevalo duhovno zvanje sestre Sunčice bili su nazočni i svi oni koji su joj bili podrška na njezinom duhovnom putu: velik broj sestara Klanjateljica Krvi Kristove, članovi njezine obitelji i rodbine, Misionari Krvi Kristove, veći broj kolega i suradnika iz Prve katoličke osnovne škole u Gradu Zagrebu, u kojoj od samog početka redovničkog života djeluje s. Sunčica, zatim mladi iz Župe Srca Isusova u Rijeci, predstavnici zajednice Vjera i svjetlo iz Zagreba, nekoliko sestara drugih redovničkih zajednica, sve-

ćenika i bogoslova te ostali prijatelji sestre Sunčice.

Svečano euharistijsko slavlje uzveličao je i župski zbor svojim skladnim pjevanjem. U crkvenom se prostoru osjetila harmonija i sve je uzdizalo misli i srca prema Gospodinu i činu predanja: sve je bilo s puno pažnje i ljubavi izrađeno od cvjetnih aranžmana, liturgijskog ruha te svih sitnih detalja koji su bili prethodno pripremljeni zahvaljujući otvorenosti i spremnosti župnika vlč. Pere Marijanovića i njegovih suradnika koji su bili vidno ponosni na svoju župljanku.

Nadbiskup Devčić je u propovijedi naglasio Božje djelovanje u životu svake osobe i povezao današnji događaj s Natanelovim upitom i nevjericom da „iz Nazareta može doći nešto dobro“. Prema njegovim riječima i „prema ljudskim mjerilima“ Matulji nisu osobito aktivna župa. Nakon toga je protumačio redovničke zavjete i našao njihovo uporište ponovo u Svetom pismu te naglasio kako je to u prvom redu posveta i predanje Gospodinu te slobodan izbor osobe koju Bog poziva.

Sestra Sunčica se opredijelila u slobodi srca i predala Gospodinu izričući nakon homilije svoje doživotno predanje u nazočnosti regionalne poglavarice sestre Ane Marije Antolović. Riječi zavjetovanja koje je na oltaru potpisala, osmislila je u povezanosti sa svojim životnim putem i hodom s Gospodinom i u radosnim trenutcima i u trenucima križa, a u sve to je utkala moto svojih doživotnih zavjeta: „Svi su izvori moji u tebi“ (Ps 87,7). Zajednica Klanjateljica Krvi Kristove velikodušno ju je primila pod svoje okrilje izrazivši joj dobrodošlicu riječima i zagrljajem regionalne poglavarice. Svi nazočni izrazili su svoju radost i zahvalnost Bogu

99 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

gromoglasnim pljeskom.

Radost, zajedništvo i zahvalnost nastavili su se uz pjesmu i zajedničko druženje u crkvenom dvorištu sa svim sudionicima misnoga slavlja. Nakon toga su se uzvanici zaputili prema Viškovu gdje je bio organiziran ručak. Uz puno radosti, pjesme, spontanosti, zajedništva, srdačnih i toplih riječi upućenih sestri Sunčici provedeno je cijelo poslijepodne do večernjih sati. Većina sestara Klanjateljica je došla organiziranim autobusom iz Zagreba te su u povratku radosno i zahvalno nastavile pjesmu, molitvu i druženje.

Zahvalne smo Bogu za sva njegova dobročinstva koja u svojoj Božanskoj providnosti daruje i vodi našu ASC zajednicu u svojoj Crkvi. Danas je to bilo po našoj novoj punopravnoj članici zajednice, sestri Sunčici Kunić! Neka je Slava Krvi Kristovoj! (klanjateljice.hr) Blagdan Marije Kraljice svijeta 22. kolovoza 2018.

Blagdan Marije Kraljice svijeta, 22. kolovoza 2018., sestre Kraljice svijeta proslavile su u glavnoj kući Družbe. Svečano euharistijsko slavlje u kućnoj kapelici predslavio je mons.

Juraj Jerneić u koncelebraciji sa župnicima s kojima sestre surađuju: vlč. Norbertom Ivanom Koprivecom, vlč. Ivicom Berdikom i fra Brankom Lipšom, OFM Cap. Mons. Juraj se prisjetio suradnje sa sestrama u Viduševcu, izbjegličkih dana kod sestara u Velikoj Gorici i trajne međusobne suradnje.

U propovijedi je posebno stavio naglasak na Mariju Kraljicu u liturgijskim pjesmama i pobožnostima, kao Kraljicu na nebo uznesenu i od Presvetog Trojstva okrunjenu.

S. Mihaela Hajder obnovila je svoje privremene zavjete i tako ponovo Gospodinu rekla svoj DA. (Sestre Kraljice svijeta) Slavlje prvih zavjeta franjevaca konventualaca u Asizu 24. kolovoza 2018.

U bazilici Sv. Franje u Asizu u petak 24. kolovoza šesnaestorica novaka franjevaca konventualaca iz nekoliko europskih provincija zavjetovalo se da će živjeti evanđelje Isusa Krista po uzoru na svetoga Franju. Među kandidatima zavjete je položio i član Hrvatske Provincije Sv. Jeronima franjevaca konventualaca fra Franjo Čolakovac.

Svečanu misu predvodio je general Reda franjevaca konventualaca fra Marco Tasca uz koncelebraciju brojne braće provincijala, kustosa i delegata koji su sudjelovali na 201.

Izvanrednom generalnom kapitulu Reda kojega su ta misa i obred zavjetovanja novaka bili i vrhunac. Obredu polaganja zavjeta, uz sudionike Izvanrednog kapitula Reda provincijala fra Josipa Blaževića i generalnog asistenta Reda fra Miljenka Hontića, prisustvovali su i roditelji fra Franje te magistar bogoslova fra Stjepan Brčina, član asiškoga samostana fra Zlatko Vlahek i gvardijan samostana Sv. Antuna u Vinkovcima fra Željko Klarić.

Nakon navještaja Evanđelja, pristupilo se obredu redovničkoga zavjetovanja pojedinačnim prozivanjem novozavjetovanika, koji su, pred okupljenom zajednicom, izrekli svoje „Evo me!“ – čime su prigrlili život nasljedovanja svetoga Franje u poslušnosti, siromaštvu, i čistoći. Poslije prozivke, uslijedila je propovijed generala Tasce, u kojoj je on ohrabrio mladu braću da ustraju u svo-

100

VIJESTI • prosinac 2018.

jim redovničkim idealima, a po završetku propovjedi svaki je kandidat stavivši svoje ruke u ruke ministra generala izrekao obrazac zavjetovanja.

će pod svetom misom primiti misijski križ po rukama Nacionalnog ravnatelja PMD u RH i tim činom biti „poslane od Crkve za Crkvu“.

Kandidatima je potom predano Pravilo Reda sv. Franje i nove Ustanove Reda, izglasane na Izvanrednom kapitulu koji se održao od 24. srpnja do 26. kolovoza u Nemiju kraj Rima. (IKA)

Riječi zahvale i pozdrava uputio je i vlč. Štefan izražavajući veliku radost i zadovoljstvo što može po drugi put prisustvovati odlasku novih sestara milosrdnica na Salomonske Otoke, jer je upravo on prije sedam godina predao misijski križ prvim sestrama milosrdnicama koje su započele misijsko poslanje na Salomonskim Otocima. Misna čitanja pročitale su sestre misionarke, a sestra Matea Krešić i s. M. Tea Juratović, uz orguljašku pratnju s. M. Zrinke Lončar, otpjevale su psalam „Kušajte i vidite kako je dobar Gospodin“.

Dvije članice Družbe sestara milosrdnica primile misijski križ 26. kolovoza 2018.

U nedjelju 26. kolovoza 2018. godine, u crkvi Sv. Vinka u Zagrebu, pod svetom misom u 10:30 sati dvije sestre Družbe sestara milosrdnica Sv. Vinka Paulskoga primile su misijski križ kao znak misijskog poslanja i djelovanja koje će uskoro započeti na Salomonskim Otocima: to su sestra Magdalena Marić, članica Provincije Majke Divne – Sarajevo i sestra M. Veronika Ćibarić, članica Provincije Navještenja Gospodinova – Split.

Euharistijsko slavlje predvodio je nacionalni ravnatelj Papinskih misijskih djela u Republici Hrvatskoj vlč. Antun Štefan uz koncelebraciju rektora crkve Sv. Vinka preč.

Marjana Pavlenića, predstavnika Papinskih misijskih djela u Bosni i Hercegovini don Ivana Štironje, dugogodišnjeg misionara u DR Kongu fra Ilije Barišića i fra Bojana Rizvana. Na početku misnog slavlja Rektor je uputio riječi pozdrava i srdačne dobrodošlice predslavitelju misnoga slavlja, subraći u koncelebraciji, novim sestrama misionarkama, njihovoj rodbini, prijateljima i svim prisutnim vjernicima koji su se rado odazvali na slavlje misijskog poslanja Crkve. Zatim je ukratko predstavio nove misionarke koje

Nakon homilije uslijedila je molitva nad sestrama misionarkama i blagoslovi misijskih križeva. Potom je Predvoditelj obreda predao sestrama misijske križeve, rekavši da su odsada prave misionarke, što su vjernici potvrdili gromoglasnim pljeskom.

Na kraju misnoga slavlja svoju čestitku novim misionarkama, uz nekoliko poticajnih misli, uputili su i don Štironja i fra Barišić.

Neka Gospodin svojom milošću obasiplje naše sestre misionarke, kao i sve misionare diljem svijeta, da svojim svakodnevnim životom čine djela ljubavi i sve povjerene im duše privode Kristovu kraljevstvu. (Papinska misijska djela) Doživotni zavjeti s. Josipe Otahal 26. kolovoza 2018.

U nedjelju, 26. kolovoza 2018., vjernici Župe Bezgrešna Srca Marijina u Vinkovcima imali su rijetku i jedinstvenu priliku sudjelovati u slavlju polaganja doživotnih

101 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

redovničkih zavjeta njihove župljanke dominikanke s. Josipe Otahal.

S. Josipa Otahal rođena je 29. 7. 1990. godine u brojnoj vjerničkoj obitelji. Otac Dalibor i majka Mirjana te pet sestara i jedan brat s ponosom su i ganućem sudjelovali u ovom slavlju. S. Josipa krštena je u svojoj župnoj crkvi 26. kolovoza 1990. i na isti je datum položila svoje doživotne zavjete u toj istoj crkvi. Ponovo je upalila svoju krsnu svijeću koju je sačuvala do ovoga dana.

Vjernici ove župe imali su trodnevnu duhovnu pripravu, koja je bila ujedno i prilika za bolje upoznavanje sestara dominikanki i njihove karizme. Prvi dan priprave, u četvrtak, misno slavlje predvodio je fra Martin Dretvić a pjevao je zbor mladih „Fra Vjekoslav Mičuda“. Nakon svete mise sestre dominikanke su uz prigodnu prezentaciju predstavile dominikanski Red i svoju Kongregaciju.

U petak je misno slavlje predslavio fra Ambroz Knežić a pjevao je dječji zbor. Nakon mise s. Barbara Bagudić približila je prisutnim vjernicima život bl. Ozane Kotorske svojom monodramom „Biti s Bogom dovoljno je za sreću“. U subotu je svetu misu predslavio fra Josip Ivanković a pjevanje su animirale sestre dominikanke. Nakon mise uslijedilo je euharistijsko klanjanje zahvale za dar zvanja s. Josipe, te molitva za obitelji, župnu zajednicu i nova zvanja.

Svečano euharistijsko slavlje polaganja doživotnih zavjeta u nedjelju predslavio je fr.

Mato Bošnjak OP, u koncelebraciji s braćom franjevcima konventualcima, fra Željkom Klarićem, gvardijanom i župnikom i fra Josipom Ivankovićem. Misa je započela svečanom ulaznom procesijom sa ministrantima, zavjetovanicom s. Josipom, brojnim sestrama dominikankama i svećenicima uz himan

„Divne l’ nade“ koji se pjeva u ovakvim slavljima u dominikanskoj tradiciji. Pjevanje su animirale sestre dominikanke zajedno sa župnim zborom. Psalam je pjevala s. Josipa sa svojom najmlađom sestrom.

Nakon homilije uslijedila je ispovijest vjere, a zatim obred zavjetovanja koji sadrži čin duboke venije pred oltarom i zazivanje svih svetih u litanijama.

Nakon toga s. Josipa je svečano izgovorila obrazac zavjetovanja polažući zavjete posluha, čistoće i siromaštva Bogu po rukama vrhovne glavarice s. Katarine Maglice. Potom je uslijedilo potpisivanje u knjigu zavjetovanja te blagoslov i primanje prstena.

Na koncu obreda vrhovna glavarica izrazila je potpunu pripadnost s. Josipe zajednici riječima: Izjavljujem da ti je od danas s nama sve zajedničko.

Na koncu euharistijskog slavlja s. Josipa je izrekla svoju zahvalu Bogu, roditeljima, obitelji, župnoj zajednici, na poseban način svim franjevcima koji su djelovali u njezinoj župi, savjetovali je i podupirali te sestrama Družbe franjevki misionarki koje su donedavno djelovale u župi. (dominikanke) Proslavljena 80. obljetnica prisutnosti sestara Družbe Kćeri Milosrđa u Ivanić-Gradu 1. rujna 2018.

Osamdeseta obljetnica prisutnosti sestara Družbe Kćeri Milosrđa u Ivanić-Gradu svečano je proslavljena u subotu 1. rujna. Tom prigodom, misno slavlje u župnoj crkvi Sv. Petra predvodio je sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s mons. Josipom Ćorićem, župnikom iz Posavskih Brega vlč. Mladenom Hokmanom i župnikom vlč. Brankom

102

VIJESTI • prosinac 2018.

Koretićem koji je na početku, pozdravivši sve okupljene, progovorio o dubokom tragu koji su 55 sestara što su ovdje tijekom godina boravile ostavile na ovu župu i grad.

Na slavlju su bile nazočne i brojne sestre ove Družbe, predvođene zamjenicom vrhovne predstojnice Družbe s. Vianejom Kusturom i provincijskom predstojnicom s. Emilom Barbarić, brojni župljani i predstavnici gradskih vlasti.

U homiliji biskup je podsjetio na početke njihova djelovanja u Ivanić-Gradu ističući kako su to bile teške godine, u pripremi pred bremenite i zle događaje Drugog svjetskog rata. „Nadbiskup zagrebački, pod kojega je spadala ova župa, bio je dr. Alojzije Stepinac, naš blaženik koji je imao veliko srce i osjećaj da na važna mjesta u Nadbiskupiji treba postaviti dobre svećenike i po mogućnosti časne sestre. Sestre Kćeri milosrđa bile su mlada družba i imale su sve više zvanja, jedna autohtona hrvatska redovnička zajednica koja se nadahnjivala na karizmi svoje utemeljiteljice blažene s. Marije od Propetog Isusa Petković (†1966.), žene velike vjere i velikih vizija. Ona je, premda slaba zdravlja i krhka po tijelu, imala silnu volju i veliku snagu duha te je mogla pokretati ljude, a osobito je bila osjetljiva na siromaštvo te je svim potrebitima sa svojim sestrama željela pohitati ususret i pomagati”, rekao je biskup podsjećajući ukratko i na povijest Družbe Kćeri milosrđa TSR Sv. Franje.

Biskup je istaknuo i kako je u Ivanić-Gradu postojala potreba za školstvom, za učenjem djevojaka kućnim zanimanjima i za pomoći u katehizaciji, te su tu sestre puno dobra činile i još čine. „Kroz tih 80 godina proživjele su s vjernicima ovoga grada i Drugi svjetski rat i teško vrijeme komunističkog režima

koji je progonio Crkvu, a onda opet jedan rat – Domovinski rat, primanje velikog mnoštva izbjeglica i brige za njih. I sada, poslije tih događaja, dragocjena je prisutnost sestara u ovoj župi i gradu, one katehiziraju, one se brinu za župnika – i starog i novog, one se posvećuju molitvi, brizi za vjernike i njihovim duhovnim potrebama, one se brinu za župnu crkvu… Zato je ovo i prigoda kada trebamo i njima zahvaliti. Zahvala je uvijek znak s jedne strane ovisnosti, a s druge strane povezanosti. Kad nekom kažemo ‘Hvala!’, tada priznajemo da smo o njemu ovisni, o njegovoj pomoći, o njegovoj dobroti, ljubavi… također, i kad nije njegovo dobročinstvo bilo dragovoljno ni besplatno, kada kažemo ‘Hvala!’, ta nas riječ povezuje s onim koji je djelo, koje nama treba, učinio.

I ta je povezanost duhovna… Poput Marije, koju zovemo Majkom milosrđa, osjećamo da smo pozvani svi jedni drugima služiti, njegovati tu povezanost koja rađa zahvalnošću“, poručio je biskup.

Na kraju slavlja svima okupljenima uime sestara koje djeluju i djelovale su u ovoj župi obratila se s. Emila Barbarić, zahvaljujući im što cijene i podržavaju njihov rad te ga smatraju blagoslovom za ovu župu i biskupiju.

(IKA) Proslavljena 120. obljetnice djelovanja Milosrdnih sestara Sv. Križa u Slavonskom Brodu 2. rujna 2018.

U nedjelju 2. rujna obilježena je zahvalnom misom i prigodnim večernjim programom u župi i svetištu Gospe Brze Pomoći 120. obljetnica života i djelovanja Milosrdnih sestara Sv. Križa u Slavonskom Brodu. Četrdesetak sestara sa svojim pripravnicama s

103 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

nazočnim su vjernicima, koji su rado došli zahvaliti Bogu za dar služenja sestara, oblikovale molitvu krunice uz pjevanje i razmatranje prigodnoga biblijsko-meditativnog teksta, a potom je prof. s. Estera Radičević u kraćim crtama predstavila 120-godišnje djelovanje sestara u ovom gradu i okolici.

Svečanu misu predvodio je župnik i dekan Slavonskobrodskoga dekanata preč. Ivan Lenić u koncelebraciji brodskih župnika i redovnika kod kojih su sestre djelovale ili još uvijek djeluju: gvardijana brodskoga Franjevačkoga samostana fra Klaudia Milohanovića, župnika Župe Bezgrješnoga Srca Marijina vlč. Andrije Djakovića, župnika Župe Sv. Dominika Savia vlč. Josipa Matanovića, negdašnjega župnika Župe Sv. Leopolda Mandića, umirovljenoga svećenika mons.

Stjepana Belobrajdića, župnika Župe Svete Obitelji vlč. Davida Sluganovića te tajnika Nadbiskupskoga ordinarijata u Đakovu i domaćega sina vlč. Domagoja Lackovića.

Na početku mise župnik je pozdravio sve prisutne, napose sestre Sv. Križa pristigle iz Đakova predvođene provincijalnom poglavaricom s. Valerijom Široki. Napose je izrazio dobrodošlicu sestrama koje su nekada bile ili su sada u Slavonskom Brodu. Pozdravio je i prisutne sestre drugih redovničkih zajednica.

Sestre Sv. Križa animirale su misu čitanjem, a zbor sestara i kandidatica pod ravnanjem s. Svjetlane Paljušević pjevanjem.

Nakon mise sestre Sv. Križa, uz tehničku pomoć domaćega župnoga vikara Gabrijela Prekratića, koji je cijelo vrijeme vjernicima bio na raspolaganju za sakrament pomirenja, prikazale su film o životu i djelovanju Hrvatske provincije kroz 150 godina, sa sjedištem u Đakovu, kamo su došle na poziv

biskupa Strossmayera 1868. godine. Potom se nazočnima obratila provincijalna poglavarica s. M. Amalija Kupčerić riječima pozdrava i zahvale. Pozdravila je nazočne svećenike i predstavnike ustanova u kojima su nekoć djelovale ili s kojima sestre surađuju: ravnatelja brodske bolnice dr. Josipa Samardžića, ravnateljicu Dječjih vrtića grada Slavonskog Broda Zoranu Butorac i ravnatelja Muzeja Brodskoga Posavlja prof. Hrvoja Špicera.

Svima je zahvalila za lijepu suradnju sa sestrama i podršku njihovu djelovanju. Na poseban način zahvalila je župniku i dekanu preč. Leniću, dugogodišnjem suradniku, koji je inicirao i organizirao ovo zahvalno slavlje u ime Slavonskobrodskog dekanata.

Slavlje zajedništva okrunjeno je nakon mise zajedničkim druženjem sestara i gostiju oko stola u prostorijama župnoga pastoralnoga centra. (IKA) Novo provincijalno vodstvo Milosrdnih sestara Sv. Križa preuzelo službu 8. rujna 2018.

U nazočnosti cijele zajednice Milosrdnih sestara Sv. Križa u Đakovu, na blagdan Male Gospe 8. rujna, uz molitvu Srednjega časa svoju službu započelo je novo provincijalno vodstvo zajednice: s. Valerija Široki preuzela je službu provincijalne poglavarice, s. M. Helena Šajbl službu asistentice, a s. Iva Davidović, s. M. Lucija Kopić i s. M. Emanuela Kvesić službu provincijalnih savjetnica.

(IKA)

104

VIJESTI • prosinac 2018.

Slavlje prvih zavjeta hrvatskih kapucina 8. rujna 2018.

U svetištu-bazilici Santa Maria dalla Guardia (Tortona, Italija) na 23. nedjelju kroz godinu, 9. rujna, dvanaest novaka iz Italije, Slovenije, Švicarske i Hrvatske položila su prve (privremene) zavjete siromaštva, čistoće i poslušnosti u Redu manje braće kapucina te su tom prigodom javno obećali da će nastojati vjerno opsluživati evanđelje po uzoru na sv. Oca Franju iz Asiza. Za Hrvatsku kapucinsku provinciju prve zavjete položili su fra Marko Nedić iz Župe Uznesenja BDM u Tolisi (BiH), fra Dario Tolić iz Župe Sv. Antuna Padovanskog u Zagrebu (Sesvete) te fra Mislav Šebečić iz Župe Sv. Leopolda B. Mandića u Zagrebu (Dubrava).

Svečanu misu s početkom u 15:30 sati predvodio je kustos iz Švicarske u zajedništvu s provincijalima iz Italije (Milano, Venezia, Bologna), Slovenije i Hrvatske te drugom braćom kapucinima i svećenicima pristiglih sa svih strana upravo za ovaj veliki i radosni događaj.

Obredu zavjetovanja prisustvovali su i članovi obitelji samih zavjetovanika te njihovi prijatelji kao i domaći vjernici.

Sam obred polaganja zavjeta uslijedio je nakon Evanđelja činom prozivanja kandidata , a nastavio se nakon prigodne homilije. Trojica hrvatskih kandidata svoje prve zavjete položila su u ruke provincijala fra Jure Šarčevića koji je za ovu prigodu došao iz Rima gdje se nalazi kao član generalnog kapitula.

Nakon izrečene formule zavjetovanja uslijedio je čin čestitanja kao vanjski znak pripadnosti i prihvaćanja u veliko bratstvo franjevaca kapucina. Potom je novim članovima Reda magistar novaka fra Ugo Secondino

uručio nove Konstitucije. Na kraju misnog slavlja uslijedio je čin slikanja i čestitanja s članovima obitelji i prijateljima.

Osim provincijala fra Jure, od hrvatskih kapucina ondje su još bili fra Dejan Lecić, fra Tadej Fabić, fra Juro Šimić, fra Josip Stanković, fra Mario Berišić i fra Marin Berišić. (kapucini.hr) Zahvalno slavlje Družbe Presvetoga Srca Isusova u Zagrebu 14. rujna 2018.

Sestre Družbe Presvetoga Srca Isusova s kućom maticom u Rijeci proslavile su na blagdan Uzvišenja sv. Križa, 14. rujna, na Lašćinskoj cesti u Zagrebu 50. obljetnicu otvorenja svog samostana posvećenog Uzvišenju sv. Križa.

Vrhovna predstojnica s. Dobroslava Mlakić tom je prigodom istaknula: „Ovo je mala obljetnica, ali ako se prisjetimo koliko su sestre ovdje primile i koliko su dobra učinile, onda doista trebamo Bogu zahvaliti i moliti za sve njih, žive i preminule, koje su ovdje živjele, za svećenike i duhovnike koji su u ovoj kapeli zajedno s njima slavili misu, sakramente, klanjanja Presvetom Oltarskom Sakramentu, meditirali i molili te dobročinitelje ovoga samostana... Družba je dugo vremena željela otvoriti jedan samostan u Zagrebu isključivo radi školske izobrazbe i redovničke formacije mladih članica, da bi mogle plodonosnije djelovati na slavu Božju i za dobro Družbe, Crkve i svijeta...

Mi smo tada posjedovale samostan na Jordanovcu, ali bio je u vrlo trošnom stanju i, nažalost, prema urbanističkom planu grada Zagreba najavljeno je i provedeno njegovo rušenje. Uz staru kućicu sestre su bile u po-

105 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

sjedu većeg voćnjaka i vrta koji su oduzeti uz minimalističku naknadu. No, s druge strane, Družba nije imala financijskih izvora za školovanje svojih članica, a živjelo se tada veoma siromašno, ponekad i oskudno.

Stoga su sestre morale, kao i naši gastarbajteri, poći raditi u inozemstvo. Božjom providnošću te vlastitim radom i žrtvama svojih sestara, uspjele su 1967. g. kupiti dvokatnu obiteljsku kuću u izgradnji od Paule Hep u Zagrebu na Lašćini, na području Župe Bezgrešnog Srca Marijina, kojom upravljaju oci isusovci. Ugovor o kupnji potpisan je 25. srpnja 1967. godine. Prve sestre, predstojnica Alfonzina Horvat, kuharica s. Auzilija Lulić i studentice s. Robertina Medven, s.

Valentina Marinović i s. Lucijana Čović nastanile su se u ovom samostanu 2. kolovoza 1968.

Građevinska dozvola za kapelu u doba komunističkog režima nije prošla, te su sestre došle na ideju izgradnje kapele s garažnim vratima. Međutim, i crkvena dozvola čekala se dugo. Nadbiskupski duhovni stol u Zagrebu izdao je dozvolu 7. travnja 1970. Budući da ništa nije išlo bez poteškoća, a sestre su iz inozemstva donijele križ koji još i danas dominira u kapelici, zaključeno je da kapela bude posvećena Uzvišenju sv. Križa. Križ i žrtva utkani su i u karizmu naše Majke utemeljiteljice Krucifikse Kozulić i u karizmu Družbe. Samostan i kapelu blagoslovio je riječko-senjski nadbiskup koadjutor Josip Pavlišić u nazočnosti isusovaca o. Stjepana Katulića, župnika župe na Jordanovcu, i o.

Ivana Fučeka, rektora isusovačkog kolegija na Jordanovcu.“ Euharistijsko zahvalno zlatno slavlje predvodio je o. Petar Klarić, župni vikar u Župi Bezgrešnog Srca Marijina na Jordanovcu,

u koncelebraciji s desetak isusovaca koji su tijekom prošlih pedeset godina dolazili dobrovoljno misiti, a među kojima se s velikom zahvalnošću sestre sjećaju pokojnog o.

Predraga Belića koji je svako jutro u 6 sati od 1970. do 1995. slavio misu. Održao je svakodnevno petminutnu homiliju, ali uvijek pripremljenu i napisanu, više mjesečnih duhovnih obnova iz kršćanske patrologije, obogaćivao je sestre marijanskom i ekumenskom duhovnošću te je, kao raspjevani redovnik i liturgičar, zanosno s njima pjevao.

Na kraju mise sudionike slavlja pozdravio je o. dr. Marko Matić, koji nakon o. Belića dolazi slaviti misu srijedom navečer, srdačno sestrama čestitajući obljetnicu. Na kraju su sestre izvele prigodni program, a poglavarica samostana s. Rozalija Težak svima je zahvalila za sudjelovanje, kako sada tako i tijekom pedesetgodišnje povijesti te zajednice, te ih pozvala na zajedničko druženje i okrepu.

(IKA) Obljetnica preminuća službenice Božje majke Klare Žižić 21. rujna 2018.

Spomendan preminuća utemeljiteljice Družbe sestara franjevki od Bezgrešne, službenice Božje majke Klare Žižić obilježen je u petak 21. rujna u samostanu Svetog Lovre u Šibeniku, mjestu gdje je pokopana. Misno slavlje uz koncelebraciju više svećenika predvodio je šibenski biskup Tomislav Rogić.

U homiliji je naglasio kako je majka Klara bezuvjetnim opredjeljenjem za Krista i Crkvu djelovala evangelizacijski i bila je svjetlo svima koji su je susretali. Ona se očituje kao službenica Božja koja sluša, moli, ljubi, radi, uči i naučeno s ljubavlju ostvaruje;

106

VIJESTI • prosinac 2018.

kao osoba koja je dobro shvatila da su djela ispred riječi, primjer ispred teoretske rasprave, upravo prema temeljnom učenju prvog učitelja – Krista. Majka Klara je zajedno sa svojim sestrama razvila blizak odnos s narodom osobito kroz brigu za bolesne i putnike, oboljele od kuge i gube. Njezina karizma kroz povijest razvijala se s novim prilikama i potrebama i traje već više od 300 godina, kazao je biskup.

Misno slavlje je završilo molitvom na grobu službenice Božje i prigodnim obraćanjem vrhovne poglavarice franjevki od Bezgrešne s. Zdravke Gverić, koja je vjernicima preporučila molitvu majci Klari. (IKA) Tri splitske klarise položile prve svete zavjete 23. rujna 2018.

Splitske klarise s. Marija Josipa od Presvetog Lica Isusova (Stanka Bjeliš), s. Marija Veronika od Presvetog Oltarskog Sakramenta (Petra Vukić) i s. Marija Rafaela od Krista Kralja (Gojana Korać) položile su svoje prve svete zavjete u nedjelju 23. rujna u samostanu klarisa u Splitu, u tijeku misnoga slavlja koje je predvodio rektor Centralnoga bogoslovnog sjemeništa u Splitu don Jure Bjeliš.

U koncelebraciji je bilo desetak svećenika, među kojima i duhovnik klarisa fra Josip Lucić te kapelnik splitske katedrale maestro don Šime Marović.

Na kraju misnoga slavlja na kojem se okupila obitelj i brojna rodbina zavjetovanih klarisa, riječ pozdrava uputio je kapelan Lucić.

Samostan klarisa najstariji je ženski redovnički samostan u Splitu, koji na čelu s opaticom s. Dolores Mandić slavi 709 godina postojanja. U njemu danas ima dvadeset i

tri sestre, od kojih su tri juniorke, jedna novakinja i dvije kandidatice. Klarise, redovnice koje žive u klauzuri, u Splitu su otvorile samostan godine 1308. i od tada su se održale sve do danas. Njihov današnji samostan podignut je godine 1883., a prije toga živjele su u dva samostana u staroj gradskoj jezgri. Uz samostan je 1884. podignuta i crkva koja je posvećena sv. Klari. Naslovnik crkve do godine 1983. bila je sv. Ana, a te je godine crkva posvećena i proglašena crkvom Sv. Klare. (IKA) Hrvatska provincija franjevaca konventualaca proslavila svog zaštitnika 28. rujna 2018.

Sv. Jeronim, zaštitnik Hrvatske provincije Sv. Jeronima franjevaca konventualaca svečano je proslavljen na otoku Visu, 27. i 28. rujna. U sklopu dvodnevne proslave Dana provincije, objavljeno je da se pokreće službeni proces za proglašenje blaženim fra Celestina Tomića, poznatoga hrvatskog bibličara i rođenog Višanina.

Provincija franjevaca konventualaca odabrala je Vis za mjesto središnje ovogodišnje proslave blagdana svoga zaštitnika jer samostan Sv. Jeronima u Visu slavi 500 godina svoga postojanja. Osim toga prošlo je 100 godina od rođenja dvojice fratara Celestina Tomića i Marina Oreba koji su proslavili mjesto i samostan. Večernju su izmolili na grobu viških konventualaca, a misu u samostanskoj crkvi predslavio je domaćin hvarski biskup Petar Palić uz suslavlje brojnih koji su za ovu prigodu došli na otok Vis. U pozdravnom govoru provincijalni ministar fra Josip Blažević objavio je odluku Provincijskog kapitula da Hrvatska provincija

107 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Sv. Jeronima franjevca konventualca pokreće službeni proces za proglašenje blaženim i svetim fra Celestina Tomića, rođenog Višanina i velikog bibličara uzornog i kreposnog života.

Za ovu priliku pjevali su zajedno ujedinjeni zborovi iz Visa i Komiže, a nakon mise program je nastavljen u Hrvatskome domu.

Sjećanja na svog ujaka fra Celestina Tomića iznijela je gospođa Dobrila Cvitanović, a prof. Slavko Kovačić sjetio ga se kao svog profesora. Fra Ljudevit Maračić potom je predstavio monografiju „Dr. Celestin Tomić“.

Uz pozdravne riječi uglednih gostiju i glazbeno-recitativne umetke, simboličnu gestu pažnje Provincije gradu Visu predstavila je predaja kompleta knjiga o. Celestina gradskoj knjižnici. U gradskoj knjižnici za ovu prigodu pripremljen je i posebni odjeljak za stalnu postavu knjiga u kojem će se nalaziti sva djela fra Celestina Tomića.

Drugoga dana proslave, provincijal fra Josip Blažević u prigodnom je programu predstavio četverogodišnji plan i program te glavne smjernice za apostolat i djelovanje u sljedećem četverogodištu. (IKA) Četiri novakinje ŠSF Sarajevske provincije položile redovničke zavjete 30. rujna 2018.

U Kloštru Ivaniću svoje prve redovničke zavjete položile su sestre Matea Šipić, Monika Džepina, Suzana Benković i Blaženka Miličić.

U nedjelju 30. rujna u župnoj crkvi u Kloštru Ivaniću za vrijeme svete mise u 11 sati, svoje prve redovničke zavjete položile su no-

vakinje Školskih sestara franjevaka Bosansko-hrvatske provincije: Matea Šipić, Monika Džepina, Suzana Benković i Blaženka Miličić. Svečano euharistijsko slavlje predvodio je mons. Zdenko Križić u suslavlju kloštranskog župnika kao i župnika rodnih župa novozavjetovanih sestara.

U svojoj propovijedi, osvrćući se na poziv prvih učenika, biskup je govorio kako poziv nije neka slučajnost i kako se na njega osoba ne odlučuje spontano. Istaknuo je kako nije potrebno otkrivati neke posebne razloge zbog kojih je baš svaku od njih Isus izabrao da ga izbliza slijedi kao redovnica, nego je dovoljno prihvatiti riječi sv. Pavla: „I slabe svijeta izabra Bog da posrami jake.“ Poručio je našim sestrama da se ne boje Isusovih zahtjeva i da ne zaborave da, kao što one same imaju svoju nadu u Bogu, tako i On ima svoju nadu u njima.

Nakon homilije svaka je sestra u ruke provincijske predstojnice, s. Kate Karadže, pred ondje prisutnom zajednicom sestara, rodbine i vjernika, položila zavjete siromaštva, čistoće i poslušnosti. Uslijedilo je stavljanje koprena i primanje Pravila trećeg samostanskog reda svetog Franje Asiškog i Konstitucija Družbe.

Na kraju euharistijskog slavlja sestrama se obratila i s. Kata koja je izrazila svoje čestitke i radost što je Provincija danas postala bogatija za četiri mlade sestre. Osvrnula se na poruku pape Franje mladima povodom Svjetskog dana misija ističući kako je iskrenim darivanjem života potrebno svjedočiti ljubav Kristovu na periferiji – „krajevima svijeta“ opustošenih materijalnim i duhovnim siromaštvom.

Uslijedilo je čestitanje novozavjetovanim sestrama sa željom da hrabro i ustrajno kora-

108

VIJESTI • prosinac 2018.

čaju putem na koji su se odvažile.

Slavlje se nastavilo ručkom u Ivanić Gradu i druženjem u radosnom ozračju i zahvalnosti. (KVRPP BIH) Blagdan sv. Male Terezije proslavljen u Kloštar Ivaniću 1. listopada 2018.

Blagdan sv. Terezije od Djeteta Isusa i Svetoga Lica, nebeske zaštitnice karmela u Kloštar Ivaniću, svečano je proslavljen u ponedjeljak 1. listopada, u samostanskoj kapeli sestara karmelićanki. Misno slavlje predvodio je sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s desetak svećenika, između ostalih ivanečkim župnikom u miru mons. Josipom Ćorićem te domaćim župnikom fra Robertom Ćibarićem.

Govoreći o sv. Maloj Tereziji, biskup je u homiliji rekao kako danas na njezin blagdan, kada osjećamo njezinu blizinu i zagovor te po njoj i blizinu s Isusom, trebamo posebno biti zahvalni Bogu za njen život. „Ona je svoj kratki vijek proživjela sva posvećena Gospodinu, a što je zanimljivo u katoličkim krugovima, postala je vrlo brzo štovana među onima koji Boga ljube. Tako znamo da su mnogi vojnici na ratištima Prvog svjetskog rata nosili medaljon s njezinim likom i njoj se molili za zagovor“, rekao je biskup te dodao kako su je toliki vjernici brzo zavoljeli upravo zbog njezine poniznosti.

Biskup je podsjetio i na događaj koji se zbio na proglašenju Male Terezije svetom. „Kada ju je papa Pio XI. 1925. godine proglasio sveticom, s vijenca bazilike Sv. Petra u Rimu pred njega su pale tri crvene ruže. To je znakovito jer je upravo Mala Terezija rekla da će ružama obasipati svijet kada ode na nebo.

Baš zato se na njezin blagdan blagoslivljaju ove ruže, da bi bili svjesni tog ‘mirisa’ Kristova koji izlazi iz te drage nam svetice, te mlade karmelićanske, žene posve posvećene našem Spasitelju. Ona nije imala nikakvu moć, nije bila političar, kraljica, predsjednica, nije imala nikakav poseban status u društvu gdje bi mogla činiti velika ovozemaljska djela i graditi palače kao što su činili moćnici ovoga svijeta. Pa čak ni u Crkvi nije imala značajnu ulogu, a u svom samostanu nije bila ni priorica, već je bila obična sakristanka. Ali je zasjala kao krasno svjetlo i divna zvijezda na nebu Crkve upravo zbog te svoje malenosti, poniznosti i bezgranične ljubavi i predanja u Božje ruke. Ona nas poučava kako je u našim velikim djelima ili djelima za koja bismo mi željeli da budu velika, zapravo bitno nešto posve drugo. Nije bitna vanjština, ono što se vidi, već ono što se ne vidi. Ono što jest bitno za ovaj svijet jest naše srce, nutrina i ljubav o kojoj govori i sv. Ivan u svojoj poslanici: Jer tko boga ljubi taj je u Bogu, jer tko je u ljubavi Bog je u njemu“, rekao je biskup.

Na kraju, govoreći o spremnosti na križ i žrtvu biskup Košić je podsjetio i na vjernoga svjedoka vjere, kardinala i mučenika bl. Alojzija Stepinca te naglasio kako će 3. listopada biti 20 godina otkako ga je papa Ivan Pavao II. proglasio blaženim. Na kraju mise biskup je još jednom čestitao sestrama njihov blagdan te na kraju i tradicionalno blagoslovio ruže koje su sestre poklonile okupljenim vjernicima. (IKA)

109 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Blagdan sv. Male Terezije u Breznici Đakovačkoj 1. listopada 2018.

I ove su godine brojni hodočasnici 1. listopada pohodili karmel Sv. Josipa u Breznici Đakovačkoj kako bi proslavili blagdan sv.

Terezije od Djeteta Isusa i Svetoga Lica, naučiteljice Crkve, poznatije pod imenom Mala Terezija. Svečano misno slavlje kojem su prethodile pjevane večernje pohvale te litanije i molitve svetici predvodio je vlč. Krešimir Aračić, župnik iz Berka, u zajedništvu s dekanom Đakovačkog dekanata preč. Josipom Ivešićem te domaćim župnikom vlč.

Mirom Tomasom.

Vlč. Aračić pozdravio je sve prisutne vjernike koji su došli iz raznih krajeva biskupije te potaknuo da u „ovoj oazi mira stavimo na oltar sve svoje brige, tjeskobe, osjećaje očaja i nervoze kako bi ih Bog pretvorio u dim i učinio da sve opet bude dobro. Razmišljajmo o sv. Maloj Tereziji i nasljedujmo njen život vjere i pouzdanja“.

Prošavši ukratko kroz životni put svetice, koja je bila deveto dijete u svojih roditelja Zelije i Ljudevita Martin, danas također kanoniziranih svetaca, vlč. Aračić je u svojoj homiliji ukazao kako je upravo obiteljsko okruženje i duh vjere koji je vladao u obitelji Martin pomogao Tereziji da stekne krjeposti strpljivosti, uslužnosti, brige i pažnje, poniznosti. „U njezinoj obitelji poštovao se Bog, poštovao se čovjek, bila je prisutna ljubav prema Bogu i svim njegovim vječnim zakonima. Njegovale su se međuljudske vrijednosti. To se sve u obitelji uči“, rekao je vlč. Aračić i pozvao sve da njeguju i sami takve vrijednosti i čuvaju svetost vlastitih obitelji. Ističući kratkoću Terezijina redovničkog života koji je trajao tek devet godi-

na, a u kojem je uspjela dotaknuti dubinu duhovnoga života i veliku umnu zrelost te ostaviti za sobom svoj „mali put“, propovjednik je pokazao kako se velike stvari u životu dostižu upravo čineći male svakodnevne poslove, kao što je to činila i svetica. „Došli smo pred Terezijin lik, pred Terezijinu ljubav, da nas obaspe bar djelićem svoje hrabrosti. Hrabrost je ostati malen, ne uzoholiti se, ljubiti i činiti male stvari dobrote, a da to nitko ne sazna, iz dana u dan činiti dosadne iste radnje, a da to nitko ne dozna“, i upravo se veličina krije u tim malenostima.

Osvrćući se i na ozračje koje danas vlada u svijetu, a koje je potpuno suprotno duhu malenosti, vlč. Krešimir je rekao: „Prihvaćajmo sve s osmijehom, prikazujmo žrtvu i sve svoje Bogu na dar. Da bude više molitve, zahvaljivanja, blagoslivljanja u obiteljima, a ne proklinjanja, psovki i grijeha jer to uništava pouzdanje u Boga, obitelji, društvo, prelijepu domovinu Hrvatsku, naše ljubavi i pažnje.“ (IKA) Proslava sv. Terezije od Djeteta Isusa u bistričkom karmelu 1. listopada 2018.

U karmelu u Mariji Bistrici 1. listopada proslavljen je blagdan jedne od najpoznatijih katoličkih svetica, svete Terezije od Djeteta Isusa. Svečano misno slavlje predslavio je župnik u Trebinju don Ivo Šutalo, a s njim je suslavio vlč. Antun Motočić, redoviti misnik u bistričkome karmelu i voditelj trodnevnice u čast svetice.

Don Ivo Šutalo je na početku mise pozvao okupljene vjernike i sestre da mole Isusa da po zagovoru sv. Male Terezije pošalje kišu ruža da bi se po njima onda širio miris dobivenih kreposti. U propovijedi je don Ivo ista-

110

VIJESTI • prosinac 2018.

knuo dvije važne kreposti sv. Male Terezije koje bi bilo dobro i nasljedovati. To su molitva i male žrtvice. Rekao je da je svetica bila „normalna i jednostavna“, da se morala boriti za svoju molitvu, za sabranost u molitvi.

Kroz njen primjer možemo vidjeti da Bog s ljubavlju gleda na naša nastojanja i trud oko molitve, da On poznaje naša srca, naglasio je propovjednik potaknuvši na istinsko zalaganje da naša molitva bude iskrena i sabrana.

Rekao je da kroz primjere iz svetičina života možemo naučiti ono što je ona dobro shvatila: herojska su djela zapravo ona mala djela učinjena s velikom ljubavlju. „To su male žrtvice velike ljubavi.“ Kao konkretan primjer kojega bi bilo dobro nasljedovati, don Ivo je naveo Terezijino nastojanje da s osmjehom i ljubaznošću pristupa sestri u samostanu čije joj je ponašanje bilo odbojno. Rekao je da nas svojim jednostavnim pristupom životu svetica uči kako ljubiti Boga i bližnjega.

Nakon misnog slavlja blagoslovljene su i podijeljene ruže i počašćena je svetičina relikvija. (IKA) Službenica Božja Marija Krucifiksa Kozulić ljubila je Isusa u malenima 1. listopada 2018.

Spomendan preminuća utemeljiteljice Družbe sestara Presvetog Srca Isusova, službenice Božje Majke Marije Krucifikse Kozulić, redovnice su proslavile na blagdan svetih arkanđela Mihovila, Gabrijela i Rafaela, u subotu 29. rujna u vrtu istoimenog samostana na Pomeriju u Rijeci, gdje je utemeljiteljica i preminula na glasu svetosti.

Govoreći o službenici Božjoj, mons. Uravić istaknuo je da da su njezina imena Marija i Krucifiksa obilježila njezin život. Prem-

da iz imućne obitelji, doživjela je njenu ekonomsku propast i proživljavala mnoge osobne teškoće. Svojim se školovanjem pripremala za odgojiteljicu djece i mladeži.

Poput sv. Terezije od Djeteta Isusa i ona traži svoj poziv. Sv. Terezija je u svojoj životnoj tjeskobi tražila što joj je činiti i otkrila svoj poziv u riječi „ljubav“: ljubiti sve poput Spasitelja. To je bilo i geslo službenice Božje Marije Krucifikse Kozulić – ljubiti Isusa u onim malenima. U burnim povijesnim vremenima ovoga grada i kraja, ona odgovara Božjem pozivu darujući sebe i sve svoje za siromašnu djecu, kako bi im pokazala put prema Bogu, kako bi ih postavila na noge, da postanu i ljudski i kršćanski zrele osobe, od njih otklanjajući pogibao da se u svom životu ne izgube i pođu krivim putem. Ne samo to, imala je dar za taj poziv oduševiti i druge djevojke te se tako u Rijeci rađa i ova redovnička zajednica sestara Presvetog Srca Isusova. One su i prosile dar od dobrih ljudi kako bi namirile ono potrebno za tu djecu. Na spomen-ploči postavljenoj na ulazu u kapelicu ovog samostana njezini suvremenici su nakon njezine smrti posvjedočili: „Bila je prava majka siročadi, siromaha, napuštenih, osiguravajući im besplatno krov, zaklon, hranu, odjeću, odgoj i obrazovanje.

Prošla je blagoslivljajući sve, blagoslivljajući uvijek. Revnim djelima za slavu Božju i ljubav prema bližnjemu posvetila je svu svoju dušu: jednostavnu, čistu, poniznu, hrabru i ozbiljnu. Blagoslovljena siročad upućuje svoje molitve za ljubljenu svoju majku da primi čim prije nagradu Neba, jer je za Nebo živjela“, rekao je mons. Uravić.

Vrt samostana bio je ispunjen Riječanima, štovateljima Majke Marije Krucifikse, a liturgijsko slavlje animirao je zbor Župe Majke Božje Karmelske u Rijeci pod vodstvom

111 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

prof. Daniele Marinović. Misno slavlje završilo je pohodom vjernika spomen-sobi preminuća Majke Krucifikse, a na kraju svima je zahvalila i pozvala na molitvu za skoro proglašenje Majke blaženom i svetom postulatorica kauze s. Dobroslava Mlakić.

(IKA)

koje je jednostavno, neproračunato, nevino, poučljivo, poslušno. Onaj tko ide putem ovakve malenosti postaje velik u Kraljevstvu Božjem. A upravo danas slavimo jednu takvu proslavljenu sestru u Kristu, sv. Malu Tereziju, koja je u ovom svijetu bila ‘mala’ da bi u Božjoj blizini bila ‘velika’“, rekao je između ostalog u homiliji vlč. Kolar.

U Stepinčevu karmelu proslavljen blagdan sv. Terezije od Djeteta Isusa

Vlč. Nestić zahvalio je predvoditelju i sudionicima slavlja, te je uslijedio tradicionalni blagoslov ruža.

1. listopada 2018.

Svečanim misnim slavljima koje su 1. listopada u Stepinčevu karmelu u Brezovici predvodili u prijepodnevnim satima župni vikar u Sesvetskim Selima Krunoslav Kolar uz koncelebraciju desetak svećenika, bogoslova i ministranata i ispovjednike hodočasnika, a u popodnevnim satima župnik u Župi Sv. Obitelji u Zagrebu Ivica Zlodi, uz asistenciju ministranata štovatelji, prijatelji i karmelićanke proslavili su blagdan sv. Terezije od Djeteta Isusa, najmlađe naučiteljice Crkve i zaštitnice misija. „U povijesti čovječanstva često se izdvajaju ljudi koji su ostavili neizbrisiv trag, a nekima se zbog izuzetnog doprinosa pridaje i naziv ‘Veliki’. Tako imamo vladare poput Aleksandra Velikog, Konstantina Velikog, Karla Velikog i mnoge druge. Sigurno da su tu titulu zadobili i zbog nadmetanja s drugima, jer su željeli biti iznad drugih, bolji od svojih prethodnika i moćniji od suvladara ili vladara drugih država… Isus apostole uvodi u školu Božje logike koja izmiče ljudskom shvaćanju. Umjesto savjeta što činiti da netko od njih postane lider, on ih poziva da budu kao djeca, maleni, neznatni… da priželjkuju djetinje srce koje prihvaća autoritet i daje se voditi od njega, srce koje je miroljubivo, koje ne zamjera, koje ljubi, srce

I na večernjoj misi okupili su se brojni svetičini štovatelji i prijatelji, koji su došli u Terezijinu školu da bi učili kako se ljubi Boga i čovjeka, rekao je vlč. Zlodi.

Vjernici i redovnice molitvom krunice pripremili su se za svako misno slavlje, a devetnicom molitava, meditacija i pjesama za svetičin blagdan. (IKA) 20. obljetnica beatifikacije proslavljena u Stepinčevu karmelu 3. listopada 2018.

Zahvalnim misnim slavljem koje je 3. listopada predvodio o. Zdravko Barić, SMM, župljani Brezovice i sestre karmelićanke proslavile su 20. obljetnicu beatifikacije bl.

Alojzija Stepinca, duhovnog oca i utemeljitelja karmela.

U uvodnim mislima o. Barić istaknuo je taj veliki dan za Crkvu, napose za Hrvate i Hrvatice, 20. obljetnicu beatifikacije Alojzija Stepinca, „najsvjetlijeg lika Crkve u Hrvata“, kako ga je tom prigodom nazvao sv.

Ivan Pavao II. Pozvao je na molitvu za blaženikovu kanonizaciju, premda je uvjeren da je On već odavno kanoniziran u nebu.

Misao vodilja homilije bila je „Blaženi Aloj-

112

VIJESTI • prosinac 2018.

zije Stepinac, apostol Marijine slave“. Propovjednik se osvrnuo na gotovo sve dionice Stepinčeva života utkane u Marijin život.

Istaknuo je da je štovanje Bogorodice upijao s majčinim mlijekom, od djetinjstva do posljednjih dana života. Rođen je 8. svibnja 1898. godine, na spomendan Marije Posrednice svih milosti. Majka Barbara prekrila ga je u kolijevci krunicom. Dnevno je molio sva tri otajstva. Na povratku iz ratišta svratio je na Trsat i ostavio svoju zahvalu Majci Božjoj: „Bogorodici Djevici Mariji u znak zahvalnosti za bezbrojna dobročinstva poklanja Alojzije Stepinac.“ Posebno je štovao Majku Božju Bistričku.

Pokrenuo je hodočašća njoj u čast; uredio je svetište i godine 1943. podigao prve četiri postaje Križnoga puta. Želio je da Majka Božja Bistrička bude središte duhovne obnove Hrvata uz 1300. obljetnicu naše povijesti. U prvoj propovijedi na Mariji Bistrici godine 1935. obratio se Majci Božjoj riječima: „Pogledaj na nas milena Mati. Svrni svoj pogled na nas svoj zlatni… Pogledaj na našu dječicu, na naše mlade, na naše obitelji, na naše starce i starice…“ A u posljednjoj propovijedi godine 1945. u Mariji Bistrici rekao je: „Majko Božja Bistrička oprosti nam, utješi nas, pomozi nam!“ Karmelićanke su obnovile sjećanja na 3. listopada 1998. godine. Sudjelovale su naime na misnom slavlju proglašenja blaženim svoga utemeljitelja i osjetile tada još više bilo svoje Crkve i svoga hrvatskog naroda. (IKA)

Proslava obljetnica redovništva i zavjeti Sestara franjevki od Bezgrješne u Šibeniku 4. listopada 2018.

Na svetkovinu svetog Franje Asiškog, Sestre franjevke od Bezgrješne u Šibeniku imale su više razloga za slavlje. U crkvi Gospe van Grada u Šibeniku umirovljeni šibenski biskup Ante Ivas, uz koncelebraciju više svećenika, predvodio je misno slavlje na kojem je s. Valentina Sitaš obukla redovničko odijelo i položila prve zavjete.

Sestra Virgina Mihalj i sestra Beata Dadić proslavile su šezdeset godina redovničkih zavjeta. Pedeset godina obilježile su s. Boženka Periša, s. Damjana Grgat, s. Nazarena Blažević, s. Anđela Budimir-Bekan i s. Radomira Nimac.

U homiliji biskup Ivas citirao je biskupa Srećka Badurinu i njegov govor upućen nasljedovateljima svetog Franje. „Biti franjevac i franjevka ne znači kititi se životom i djelom svetog Franje, te živjeti na njegov račun. Sveti Franjo sve stavlja pred vlastitu odgovornost. On upućuje na trajni, živi i vjernički odnos prema Kristu. Život svetog Frane je putokaz.“ Biskup Ivas ukazao je i na vrijednost ženskog redovništva u Katoličkoj crkvi. Naglasio je kako se i u samoj Crkvi redovnice susreću s neugodnošću. Često su tražene zbog onoga što rade, a ne zbog onoga što jesu. Često se ne cijeni njihovo redovničko posvećenje.

Redovnice su od Boga ljubljene i izabrane.

Bog koji nam je rekao, ti si moj ili moja ljubljena, pita svakoga: „Voliš li ti mene?“ Bog nudi bezbrojne prilike svakome od nas da mu to potvrđujemo. To je najdublji smisao duhovnog i redovničkog života koji sve ra-

113 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

dikalno mijenja, poručio je između ostaloga biskup Ante Ivas. (sibenskefranjevke.hr) Proslava sv. Franje u franjevačkom klerikatu na Trsteniku u Splitu 4. listopada 2018.

Svetkovina svetog oca Franje Asiškog svečano je proslavljena 4. listopada u crkvi Presvetog Otkupitelja na Trsteniku u Splitu misnim slavljem koje je predvodio splitskomakarski nadbiskup Marin Barišić.

U koncelebraciji su uz provincijala Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Joška Kodžomana, gvardijana samostana o. Ante Antića fra Domagoja Runju, magistra franjevačkih bogoslova fra Ivicu Jurića i ravnatelja Centralnoga bogoslovnog sjemeništa don Juru Bjeliša bila još desetorica svećenika. Od ujedinjenja Teologije u Splitu i Franjevačke visoke teologije iz Makarske u jedinstveni Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu (1999.), bogoslovi i odgojitelji Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja i bogoslovi i odgojitelji splitskoga Centralnog bogoslovnog sjemeništa zajedno slave blagdan sv. Franje.

Na početku slavlja nadbiskup je pozdravio i čestitao svim franjevcima svetkovinu njihova utemeljitelja i zaštitnika. U propovijedi je posebno govorio o malenosti, skromnosti i jednostavnosti kao o karakteristikama koje su svojstvene Kristu, našem Spasitelju, kao i sv. Franji – njegovu vjernom učeniku. Bogoslovima i profesorima preporučio je isto ono što je i sv. Franjo svojevremeno preporučio svojemu subratu – sv. Anti Padovanskom, koji je bio profesor teologije.

Naime otac Franjo je Antu pohvalio, ali i bratski opomenuo da uz studij nikako ne

ugasi duh svete molitve. Time je, zapravo, naglasio kako je uz intelektualnu dimenziju, koja je neophodna u formaciji svećenika, jako važno njegovati i razvijati i dimenziju srca, dimenziju ljubavi, malenosti bez koje ništa ne možemo pravilno shvatiti, a onda ni u punini svoje poslanje vršiti. Bogoslove je potaknuo da svoje studiranje prožmu molitvom, konkretnom ljubavlju, tako da se skladno razvijaju utjelovljujući evanđelje u svakodnevni život.

Gvardijan Runje je na završetku slavlja uime samostanske zajednice zahvalio nadbiskupu i o. provincijalu što su svojim prisustvom uveličali ovogodišnje slavlje sv. Franje.

Samoj proslavi svetkovine prethodila je trodnevnica u kojoj se molila, odnosno pjevala Večernja molitva časoslova. Prvi dan trodnevnice bio je posvećen Blaženoj Djevici Mariji a drugi dan razmišljanju o stigmama sv. Franje na La Verni. Trećeg dana trodnevnice, nakon pjevane večernje molitve, bio je obred preminuća u kojem se čitaju izviješća o kraju siromašnog i Kristovim ranama ranjenog Božjeg ugodnika – svetoga Franje Asiškog. (IKA) Polaganje doživotnih zavjeta kapucina 6. listopada 2018.

U subotu, 6. listopada, Hrvatska kapucinska provincija Sv. Leopolda Bogdana Mandića doživjela je posebnu radost. Tijekom večernje sv. mise u 19 sati u crkvi Sv. Mihaela u zagrebačkoj Donjoj Dubravi trojica mlade braće položila su svoje svečane –doživotne zavjete u Kapucinskom redu.

Uz veliko sudjelovanje vjernika i braće kapucina pridošlih sa svih strana Hrvatske i Italije, sv. misu i obred zavjetovanja predvo-

114

VIJESTI • prosinac 2018.

dio je provincijal fra Jure Šarčević.

Sam obred polaganja zavjete upriličen je nakon Evanđelja i prigodne homilije. Svoje doživotno „DA” Bogu i braći ljudima obećali su fra Dejan Lecić, fra Tomislav Trandler i fra Josip Ćibarić. Nakon euharistijskoga slavlja radost i zajedništvo nastavili su se uz prigodno druženje i zakusku u samostanskom dvorištu. (kapucini.hr) 55 godina Družbe sestara Kraljice svijeta 6. listopada 2018.

Duhovna obnova sestara, 6. listopada 2018., bila je ujedno i zahvala Bogu za 55 godina postojanja Družbe sestara Kraljice svijeta.

Sestre su zahvalni dan počele klanjanjem pred Presvetim oltarskim sakramentom koje je vodio pater Niko Bilić DI, a nastavile su ga euharistijskim slavljem.

U homiliji je pater Niko rekao: „Zahvaljivanje je prava duhovna vježba u kojoj stječemo snagu za nastavak puta... Kroz sve godine bilo je teškoća, ali molimo Boga da očisti našu memoriju od svega što je loše i prihvatimo teškoće kao one koje nas vode boljoj spoznaji Boga. Primjer u tome nam je Job, o kojem govori današnje prvo čitanje, koji nije prokleo Boga zbog svojih teškoća nego je zaključio da su mu one pomogle da sam vidi Boga, a ne da ga spoznaje po čuvenju.“ Nakon duhovnog dijela, sestre su slavlje nastavile radosnim druženjem kod zajedničkog stola. Proslavi se pridružio i vlč. Ivica Berdik, župnik iz Botinca s kojim sestre surađuju u župi.

U dvorani „Nazaret“ u Velikoj Gorici, 7. listopada 2018. članovima naše Udruge prijatelji blagoslova Marije Kraljice svijeta, koja

je promijenila ime u Marijinu blagoslovnu zajednicu (MBZ), podijeljene su članske iskaznice. (ds-kraljice-svijeta.hr) Zlatni jubilej djelovanja Sestara Naše Gospe u Župi Sv. Blaža 7. listopada 2018.

Zlatni jubilej djelovanja Sestara Naše Gospe u Župi Sv. Blaža u Zagrebu proslavljen je misnim slavljem koje je u nedjelju 7. listopada 2018. predvodio kanonik i nekadašnji svetoblaški župnik mons. Zvonimir Sekelj, a homiliju je izrekao generalni vikar Varaždinske biskupije mons. Antun Perčić. U suslavlju su bili: biskupski vikar za pastoral i povjerenik za vjernike laike Zagrebačke nadbiskupije Marko Kovač, dr. Josip Šimunović, profesor na KBF-u Zagreb, domaći župnik mons. Zlatko Koren te župni vikari. Posebno je bio vidljiv velik odaziv sestara koje su nekad djelovale u ovoj župi. Iz poštovanja prema svakoj sestri koja je djelovala u župi tijekom sv. mise pročitana su njihova imena.

Uvodno se vjernicima obratila vrhovna glavarica s. Martina Koprivnjak te kazala: „Mnogi od vas pamte Sestre Naše Gospe u ovoj župi i više od 50 godina. To je zato što su one na područje župe prvi puta došle iz Subotice 1931. godine kad je u Primorskoj 20 kupljena kuća za sestre i kandidatice, koje su se školovale u Zagrebu. Ta je kuća 1941. postala sjedište vrhovne uprave nove Družbe, u čijem je osnutku važnu ulogu imao blaženi kardinal Alojzije Stepinac.

Specifičnost je ove postaje: djelovanje sestara u župi nadopunjuju sestre iz samostana u Primorskoj, gdje se nalazi naša Vrhovna uprava, ali je to i dugogodišnja kuća odgoja mlađih članica.

115 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Suradnja sa župnikom i kapelanima nije se tijekom godina osobito mijenjala, ali se sve više razvijala suradnja sa župljanima. Nove potrebe, novi zahtjevi, nove mogućnosti, nove spremnosti župljana da se uključe u rad župe svojim sposobnostima. I evo uskoro karitativne skupine od deset osoba, s novim idejama: skuplja se roba kao i hrana, pakiraju se paketi, dijele i nose potrebitim župljanima. Pohađaju se starije i bolesne osobe. Sve se radi s puno razumijevanja i ljubavi. A ljubav je, kaže se, domišljata.

Sestre su, prema svojoj karizmi – činiti svako moguće dobro – otvorene za sve potrebe.

Jedna od važnijih zadaća je briga za djecu.

Uključuju se u katehiziranje (u doba kad u školama nema vjeronauka), vode pjevačke zborove, pomažu u kancelariji kad je potrebno. U vrijeme kad je prakticiranje vjere bilo nepoželjno i opasno, sestre su održavale i pojedinačne pouke djeci za prvu sv. pričest, a odraslima za krštenje i vjenčanje.“ Osim misnog slavlja u prigodi jubileja kao podsjetnik je postavljena izložba fotografija iz albuma i arhiva koje prikazuju redovničko djelovanje kroz 50 godina te imena sestara koje su služile u Župi Sv. Blaža. (dang.hr) Vječni zavjeti s. Marije Faustine od Presvetog Srca Isusova 7. listopada 2018.

Na blagdan Kraljice Krunice, u nedjelju 7. listopada, sisački biskup Vlado Košić predvodio je u samostanskoj crkvi Srca Isusova u Lasinji svečano misno slavlje tijekom kojeg je svoje doživotne redovničke zavjete položila s. Marija Faustina od Presvetog Srca Isusova. Uz sestre iz samostana, na čelu s majkom s. Rafaelom slavlju su nazočili i

rodbina i prijatelji zavjetovanice, koji su doputovali iz njene rodne Župe Uznesenja BDM u Korlatu u Zadarskoj nadbiskupiji.

U koncelebraciji je bilo desetak svećenika između kojih i duhovnik sestara Vedran PejakPašić te domaći župnik Danko Bizjak. U homiliji biskup je istaknuo kako na tom slavlju ima više važnih poticaja za razmišljanje: blagdan BDM od Krunice, trajni zavjeti s. Faustine te veoma bogata Riječ Božja koju su za tu prigodu izabrale same sestre i koja lijepo izriče što je zapravo bit posvećenog života u redovničkoj zajednici poput ove. Podsjetivši na povijest blagdana kada je po Marijinu zagovoru, 7. listopada 1571. godine, kršćanska vojska kod Lepanta izvojevala pobjedu nad Turcima, biskup je istaknuo kako se upravo naš narod u velikim nevoljama i strahovima često utjecao u zagovor Mariji te tako uz njezinu pomoć i uspijevao u pobjedama. „Kao što je tada papa pozvao čitavu Europu i kršćanstvo na molitvu krunice, tako se i mi danas s krunicom u ruci moramo boriti protiv svakog zla da ga nadvladamo.“ Govoreći o pročitanom Ivanovu evanđelju, biskup je rekao kako ono govori o jednom, kako se čini, radikalnom zahtjevu, a to je da ako želimo biti Njegovi, tada smo pozvani da umremo ovome svijetu. „Trebamo znati da onaj koji ljubi svoj život i koji se brine samo za ovozemaljsko, taj je život već izgubio te ne može biti siguran jer sigurnost mu ovaj svijet ne može dati, već naša je sigurnost u Bogu. Na nama je osloniti se na Njega, a ne na propadljivo. U Evanđelju smo čuli i teške riječi ‘mrziti svoj život na ovome svijetu’, ali to jednostavno znači biti na distanci od toga našeg ovozemaljskog, ne poistovjetiti se s okolnostima u kojima živimo i biti spremni napustiti ih jer naš život i svrha nisu

116

VIJESTI • prosinac 2018.

u tome da se ovdje usidrimo. Život je kao rijeka, on prolazi i zato treba znati iskoristiti taj trenutak za vječnost. On traje 50, 70 ili 100 godina, međutim kada smo posijani u ovu zemlju Božjom milošću tada mi nadrastamo to zemaljsko i naš je život u vječnosti. Životna je mudrost ne vezati se za uvjete sveg prolaznog, te se vezati za Onoga koji je neprolazan. Jedan od načina kako to učiniti je upravo ovaj naše s. Faustine, da svoj život posvetimo Bogu u molitvi i služenju Crkvi.

Postoje i drugi načini kako možemo Bogu služiti i biti mu posvećeni do kraja u bilo kom zvanju i staležu. Svi smo mi pozvani tako živjeti da naša usidrenost ne bude u zemaljskom već u Bogu, i tada ćemo zapravo svjedočiti o ljepoti o kojoj govori zaručnik u Pjesmi nad pjesmama“, ustvrdio je biskup.

Na kraju, biskup je ohrabrio sestre na njihovu putu: „Drage sestre, vaša je posebna karizma da molite za nas svećenike, da nam izmolite snagu. I mi smo slabi ljudi i teško se borimo s problemima ovoga svijeta, ali neprestano trebamo držati otvoren horizont prema nebu, da nam se ne zatvore ta vrata jer upravo je to naša budućnost, kao i budućnost onih koje vodimo. Zato posebno vam hvala što molite za nas, što postojite i što živite ovaj život Bogu posvećen“, zaključio je biskup, nakon čega je s. Faustina položile svoje trajne redovničke zavjete. (IKA) Misa povodom 550. obljetnice samostana franjevaca u Zaostrogu 7. listopada 2018.

Splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić predvodio je u nedjelju, 7. listopada, u franjevačkom samostanu Sv. Marije u Zaostrogu misno slavlje u povodu proslave 550. obljetnice toga samostana. U koncelebraciji

su, uz fra Branka Brnasa, župnika i gvardijana, bila šestorica svećenika.

Na samom početku misnoga slavlja riječ zahvale uputio je župnik Brnas podsjećajući na povijesni značaj toga samostana koji su nepoznate godine, vjerojatno najkasnije početkom 15. st., osnovali redovnici „pustinjaci sv. Augustina“, zvani augustinci, koji su ga poslije pada Bosne 1463. g. napustili i povukli se na otoke. U napušteni samostan, zaslugom hrvatskih velikaša, braće Vlatkovića-Jurjevića, 1468. g. naselili su se franjevci ondašnje Vikarije Bosne Srebrene (od 1735. g. Provincije Presv. Otkupitelja) i u njemu se održali do danas, tako da su 1968./1969. slavili petstotu obljetnicu, o čemu na ulazu u samostan svjedoči i spomen-ploča s 500 raznobojnih morskih kamenčića (1468.– 1968.). „Dolazak franjevaca u Zaostrog bio je znak Božje providnosti za nas“, kazao je nadbiskup u svojoj propovijedi u kojoj je u svjetlu evanđeoskog teksta govorio o braku i obitelji, trajno važnom pitanju za svako doba.

Iako je brak zauzimao visoko mjesto u doživljavanju svakog Židova sa strogom tradicijom, tijekom vremena uvukli su se različiti običaji koji su tu strogost pomalo ublažavali, tražili različite izgovore da bi se prvotni Božji zahtjevi učinili lakšima, ugodnijima i prihvatljivima. Činjenica da su Isusu često postavljali pitanja o ljudskoj ljubavi, o braku i razvodu braka, jasno pokazuje kako je i u njegovo doba to pitanje bilo goruće pa su ljudi htjeli znati Isusov stav, koji se pojavio kao novi tumač Božjih zakona. Na pitanje farizeja, „Je li mužu dopušteno otpustiti ženu?“, Isus odgovara pozivajući se na stvarateljsku Božju volju, da bi se time odijelio od svih kasnijih tumačenja, prilagođivanja

117 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

i izokretanja prvotne Božje zamisli, a koja glasi: „Na svoju sliku stvori Bog čovjeka, … muško i žensko stvori ih.“ Nije se Isus ustručavao suprotstaviti Mojsiju koji je popustio „tvrdoći ljudskoga srca“, te je dopustio razvod uz otpusno pismo.

nadbiskup Barišić.

U tom je svjetlu nadbiskup naglasio da je rastava „poraz ljubavi za supruga i za suprugu, za rodbinu i za prijatelje, za obitelj i Crkvu, a najveći poraz je za djecu. To je hendikep za čitav život. Nitko rastavu ne slavi nekom feštom, nego se tužno provuče kroz život.

Obitelj je temeljna stanica našega društva, naroda, Crkve i čovječanstva. Na njoj se sve gradi. Ona je škola života, put čovjeka i put budućnosti, naša ‘prva klupa’. Ne počinjemo mi učiti tek u prvom razredu osnovne škole, nego je naša ‘prva klupa’ u našoj obitelji.

U njoj učimo molitve, što je vjera, kako se odnositi prema bratu i sestri, djedu i baki.

Tu nam se ugrađuje ono ljudsko i kršćansko.

Zato je potrebno pomoći obiteljima da uistinu budu zajedništvo života, izvor života i radosti“.

Međunarodni znanstveni simpozij „400 godina franjevaca kapucina u Zagrebu“

Osvrnuo se i na Sinodu u Rimu o temi „Mladi, vjera i razlučivanje poziva“, naglašavajući da svi imamo poziv i da smo svi u Božjem planu te da se taj poziv i poslanje, bilo svećeničko i redovničko, ili bračno i obiteljsko treba živjeti u povezanosti s Ljubavlju. „Dragi roditelji, što je danas s našim mladima i našom djecom? Omogućujemo li im susret s Njim? Prije su bake i djedovi pomagali u odgoju u vjeri. Danas se nešto i po tom pitanju promijenilo. Imamo naraštaje roditelja koji nisu odgojeni u vjeri, nisu se približili Isusu pa ne mogu ni svoju djecu približiti Njemu.

Zato je važno kuda idemo u odgoju, kako gradimo identitet, koju kulturu stvaramo i kamo idemo u življenju ljubavi?“, upitao je

Na kraju misnoga slavlja, koje je svojim pjevanjem uzveličao muški zbor iz franjevačke crkve u Makarskoj, riječ zahvale uputio je župnik i gvardijan Brnas. (IKA)

12. listopada 2018.

U Nadbiskupijskom pastoralnom institutu u Zagrebu u petak 12. listopada započeo je međunarodni znanstveni simpozij u povodu obilježavanja 400 godina od dolaska franjevaca kapucina u grad Zagreb (Grič).

Simpozij organizira Hrvatska kapucinska provincija Sv. Leopolda Bogdana Mandića u suorganizaciji sa Zagrebačkom nadbiskupijom i Katoličkim bogoslovnim fakultetom Sveučilišta u Zagrebu, a pod pokroviteljstvom predsjednika Sabora RH, Grada Zagreba, Nadbiskupskoga duhovnog stola i Generalne kurije kapucinskog reda iz Rima.

Uz zagrebačkog nadbiskupa kardinala Josipa Bozanića, krčkog biskupa Ivicu Petanjka, gospićko-senjskog biskupa Zdenka Križića, na otvorenju simpozija sudjelovali su i izaslanik Predsjednika Hrvatskoga sabora Gordana Jandrokovića dr. Željko Reiner, izaslanik zagrebačkoga gradonačelnika Milana Bandića Stipe Zeba te predstavnici znanstveno-obrazovnih, kulturnih i društvenih institucija koje je u uvodnoj riječi pozdravio provincijal Hrvatske kapucinske provincije o. Jure Šarčević.

Na poziv Hrvatskog sabora kapucini su došli u Zagreb godine 1618. Vrijeme dolaska, razloge, okolnosti, kapucinsku karizmu prema prvim kapucinskim Konstitucijama, studij filozofije i teologije u kapucinskom

118

VIJESTI • prosinac 2018.

samostanu u Zagrebu, djelovanje kapucina od dolaska do današnjih dana, i mnoga druga pitanja i teme, vjerujemo, osvijetlit će ovaj Međunarodni znanstveni simpozij koji upravo započinjemo, rekao je provincijal Šarčević u svom pozdravnom govoru na otvorenju skupa.

Nakon pozdrava provincijala Šarčevića pročitano je pismo generalnog ministra Reda manje braće kapucina (OFMCap), fra Roberta Genuina, koji je svoj braći iz Hrvatske provincije uputio pohvalu i ohrabrenje kao i najsrdačnije želje za dobrim i plodonosnim uspjehom simpozija.

Spomenica bilježi da su kapucini zračili primjerom pokorničke ozbiljnosti. U skladu sa svojom franjevačkom karizmom krasilo ih je svjedočanstvo života, jednostavnost, blagost i blizina ljudima u svim prilikama života, posebice u javnim nedaćama. No, među članovima Kapucinskoga reda bilo je i profesora filozofije, teologije, moralne teologije, katehetike i homiletike, vrhunskih crkvenih glazbenika itd., rekao je provincijal Šarčević te je iznio kratak povijesni prikaz prisutnosti kapucina u Zagrebu.

„Obveza proučavanja i produbljivanje povijesti našeg Reda, poglavito u njegovim počecima, zadaća je koje moramo biti prvenstveno i neprestano svjesni. Tragom te tradicije i Hrvatska provincija želi sada ispisati, jednim međunarodnim znanstvenim simpozijem, lijepu stranicu kulturne povijesti, kako bi proučavala na sveobuhvatan način prisutnost i djelovanje kapucina. Zamišljam kako je taj samostan u Zagrebu ‘oblikovao’, tijekom ovih 400 godina, ljude, kršćane, franjevce koji su stvarali povijest, povijest Božjega kraljevstva koje je raslo i koje je od malog sjemena postalo stablo (usp. Mt 13,31-32). Na nama je sada nastaviti ta djela koja su često nevidljiva; ali ‘rad’ za Kraljevstvo traži od nas da budemo poput sjemena koje mora umrijeti da dadne život klasu i zrnu“, poručio je u svome pismu generalni ministar. „Uvjeren sam da će radovi toga Simpozija, osim povijesnom i kulturnom produbljivanju života Provincije u prvim stoljećima, potpomoći rast i sazrijevanje velikih plodova: oni će naime smjerati na pružanje preciznijih spoznaja o ucjepljivanju naše karizme na prijelazu iz šesnaestog u sedamnaesto stoljeće i biti poticaj da se sadašnji čas živi autentično te pružiti temeljnu pomoć za planiranje budućeg hoda provincije, u vjernosti karakterističnim vrijednostima našega života. Neka Gospodin, naš serafski otac Franjo i sveti Leopold Bogdan Mandić daju da se te želje sve više ostvaruju. Želim još dodati i svoju bratsku želju, poduprtu mojom molitvom da Hr-

Kapucini su ostali u Gornjem gradu do 1788., kada je Josip II. ukinuo kapucinski samostan, a fratri su bili razmješteni u samostane u Varaždinu, u Rijeci i u Karlobagu. Samostanska zgrada bila je predana Hrvatskoj generalnoj komandi, a ova je u nju smjestila franjevce, koji su i sami bili izmješteni iz vlastitoga samostana. Nešto kasnije samostan je prodan privatnicima za stanovanje, a crkva je srušena. Kapucinski vrt pretvoren je u park Grič. Nastojanjem zagrebačkog nadbiskupa, blaženog Alojzija Stepinca, kapucini su se vratili u Zagreb, nakon 153 godine, i nastanili se u na periferiji grada u Dubravi godine 1941. kada im je povjerena Župa Sv. Mihaela Arkanđela.

Provincijal je na kraju poželio „plodan rad i obilje Božjeg blagoslova sa željom da – dok se sjećamo svoje prošlosti – gledamo u veliku povijest koju treba izgraditi“.

119 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

vatska provincija, zajedno sa zanimanjem za vlastitu povijest i vlastite kulturne i duhovne vrijednosti, uzmogne promicati i doživjeti novo buđenje zvanja i zadobiti novi polet u ostvarivanju i naviještanju franjevačke karizme“, navodi se u pismu generalnog ministra fra Roberta Genuina pročitanom na otvorenju simpozija. Čestitajući kapucinima veliki Jubilej, pozdravnu riječ uputio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić, izražavajući zadovoljstvo što će taj znanstveni skup baciti novo svjetlo na bogatu povijest franjevaca kapucina u Hrvatskoj. „Zašto se želimo vraćati na početke“, zapitao se kardinal Bozanić te je odmah odgovorio: „Zato što nas oni podsjećaju na prvotno nadahnuće, koje nije ljudsko već je Božje. I ono što su kapucini činili u minulom vremenu ima u svome ishodištu nadahnuće koje dolazi od Boga. I vaši su izvori u Bogu, dragi naši franjevci kapucini.

Stoga je potrebno uvijek vraćati se na njih“, rekao je kardinal Bozanić. U novije vrijeme upravo je blaženi kardinal Alojzije Stepinac želio ponovo uspostaviti kapucinsku prisutnost u Zagrebačkoj nadbiskupiji. „Stoga ih je postavio na zagrebačku periferiju, u Dubravu, da budu blizu jednostavnom čovjeku“, nastavio je kardinal Bozanić. Osvrćući se na povijest kapucinske prisutnosti u Hrvatskoj, kardinal Bozanić je istaknuo da nam ona govori o hrvatskom kulturološkom krugu koji se proteže od srednje Europe i Mediterana do granica prema istoku. Na kraju svog pozdrava kardinal Bozanić posebno je istaknuo dva svijetla lika hrvatskih kapucina – sv. Leopolda Bogdana Mandića i o. Tomislava Šagi-Bunića. Rekavši da su to „dva časna lika hrvatskih kapucina“, pozvao je kapucine da se ugledaju na njihove svijetle primjere i zaželio je uspješan znanstveni skup.

Uime Katoličkoga bogoslovnog fakulteta kao suorganizatora skupa okupljene je zatim pozdravio dekan prof. dr. Mario Cifrak, uime gradonačelnika Bandića Stipe Zeba a uime predsjednika Hrvatskoga sabora dr. Željko Reiner.

Prvi dan simpozija bit će zaključen euharistijskim slavljem koje će u 19 sati u crkvi Sv. Leopolda B. Mandića predvoditi krčki biskup Ivica Petanjak. (IKA) 30. obljetnica smrti o. Ante Gabrića obilježena u Zagrebu 20. listopada 2018.

U povodu 30. obljetnice smrti hrvatskog misionara, isusovca o. Ante Gabrića, u subotu 20. listopada svečanu misu u bazilici Srca Isusova u Zagrebu predvodio je umirovljeni zagrebački pomoćni biskup Valentin Pozaić, a propovijedao je provincijal Hrvatske pokrajine Družbe Isusove o. Dalibor Renić.

U propovijedi na Misijsku nedjelju provincijal Renić podsjetio je na neke bitne oznake nezaboravnog misionara, na kontakte koje je održavao s domovinom, ali i širom svijeta s moliteljima i dobročiniteljima, na njegovu ljubav prema Crkvi i narodu, prema najpotrebnijima, na dosjetljivost i velikodušnost kojom je odgovarao na potrebe svoga vremena. Govorio je i o opasnostima današnjeg individualizma i zatvorenosti u sebe. Naglasio je velikodušnost hrvatskih katolika koji unatoč ekonomskim problemima ne zaboravljaju pomoći misijama i time pomažu misijske projekte u Bengalu, Africi, Latinskoj Americi, Ukrajini te u Sibiru.

Istaknuo je brigu Crkve za svoje najmanje članove, potkrepljujući konkretnim primjerima. Ponovio je Gabrićev poziv: „Ljubite

120

VIJESTI • prosinac 2018.

našu lijepu domovinu Hrvatsku. Ali jedno ne zaboravite, proširite ljubav prema svojoj domovini na cijeli svijet!“ Nakon mise, o sadašnjem stanju kauze o.

Gabrića štovatelje je obavijestio dosadašnji vicepostulator kauze o. Antun Volenik. Završeno je naime saslušanje svjedoka u Hrvatskoj i Indiji, a biskup iz Baruipura, područja u kojemu je djelovao o. Gabrić, osobno je donio i predao dokumente zagrebačkom nadbiskupu kardinalu Josipu Bozaniću. Teološka komisija, kao i povijesna, završile su svoj posao, a sada je na novom vicepostulatoru o. Anti Tustonjiću da među brojnim prijavljenim čudesima izabere jedno, najsnažnije, koje može izdržati svaku kušnju i prigovor. Ako se radi o medicinskom čudu, uvjet je da se ono dogodilo na znanstveno neobjašnjiv način. Svoj oproštaj od službe o. Volenik završio je osvrtom na pismo mostarskog biskupa Ratka Perića za Misijsku nedjelju, u kojem biskup naglašava da ovaj proces treba voditi tako žarko i krvavo i teško i energično, s takvom srčanošću i trudom kako je to činio o. Ante Gabrić u svemu svome životnom djelovanju. Štovateljima se na kraju predstavio i novi vicepostulator kauze o. Ante Tustonjić.

U osvrtu na primjer svetosti oca Gabrića zapitao se što našoj civilizaciji danas najviše nedostaje. Nedostaje nam naime duha požrtvovnosti, duha duboke molitve i osjećaja za siromahe. O. Gabrić prošao je kroz mnoge opasnosti i nevolje, ali je do kraja zadržao nevjerojatan smisao za humor i vedrinu.

Kada je doznala za vijest o smrti oca Gabrića, dugogodišnja njegova suradnica, danas sveta Majka Terezija iz Kalkute rekla je: „On je bio svet.“ Na sprovodu o. Ante bilo je 20 000 ljudi, većina od njih muslimana i hin-

dusa. Ljudi su ga silno cijenili jer su u njemu prepoznavali Božju prisutnost i djelovanje.

Novi vicepostulator kauze o. Tustonjić potaknuo je vjernike i štovatelje oca Ante da se na duhovan i materijalan način pridruže i pomognu kako bi se proces ubrzao i blagoslovljeno završio. (IKA) Održan međunarodni simpozij o sv. Bonaventuri 20. listopada 2018.

Međunarodni znanstveni simpozij o sv. Bonaventuri, koji je dio projekta „Franjevački velikani“ iniciranog na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, održan je 19. i 20. listopada u Nadbiskupskom pastoralnom institutu u Zagrebu.

Uime ustanova organizatora pozdravnu riječ uputili su prof. dr. Mario Cifrak, dekan Katoličkoga bogoslovnoga fakulteta u Zagrebu, prof. dr. Vincenzo Battaglia uime Papinskoga sveučilišta Antonianum (Rim), prof. dr. Orlando Todisco uime Papinskoga teološkog fakulteta Svetoga Bonaventure – Seraphicum (Rim), dr. Danimir Pezer, dekan Franjevačke teologije u Sarajevu, dr.

Josip Blažević, provincijalni ministar Hrvatske provincije Sv. Jeronima franjevaca konventualaca te fra Ilija Vrdoljak, provincijalni ministar Hrvatske franjevačke provincije Sv. Ćirila i Metoda.

Predavači na simpoziju, profesori s više učilišta (Katolički bogoslovni fakultet, Hrvatski studiji i Filozofski fakultet iz Zagreba, Filozofski fakultet iz Splita, Franjevačka teologija u Sarajevu, Antonianum i Seraphicum iz Rima) osvijetlili su iz različitih perspektiva lik i misao sv. Bonaventure.

121 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

U prvoj tematskoj cjelini, „Život i djelo“, održana su izlaganja: „Franjevački red u vrijeme sv. Bonaventure“ (doc. dr. Tomislav Galović – Vjeran Lazić), „Narbonske konstitucije i struktura autoriteta u kontekstu institucionalnoga sazrijevanja franjevačkoga reda“ (doc. dr. Marko Jerković), „Sv. Bonaventura – životopisac Franje Asiškoga“ (dr.

Marinko Pejić).

Druga tematska cjelina, „Teologija, filozofija i duhovnost“, sadržavala je sljedeća izlaganja: „Tratti essenziali della cristologia di San Bonaventura“ (prof. dr. Vincenzo Battaglia), „Neki elementi hermeneutike sv. Bonaventure“ (prof. dr. Mario Cifrak – mag. theol. Mate Bašić), „Božji atributi u Bonaventurinu djelu ‘De mysterio Trinitatis’.

Filozofija i teologija u trajnoj sprezi“ (prof. dr. Ivan Karlić – mag. theol. Milan Gelo), „Eshatologija sv. Bonaventure prema ‘Breviloquiumu’ (dr. Stipo Kljaić – Ivica Janjić), „Il desiderio di Dio come chiave di lettura dell’antropologia bonaventuriana“ (prof. dr.

Carlos Esteban Salto Solà), „Dal principio di identità al Principio d’alterità“ (prof. dr.

Orlando Todisco), „Značenje Bonaventurine distinkcije entis et esse“ (izv. prof. dr. Hrvoje Relja), „Mistika sv. Bonaventure“ (doc. dr. Daniel Patafta), „Bonaventura – teološki nadahnitelj Josepha Ratzingera/Benedikta XVI.“ (doc. dr. s. Valerija Kovač).

Nakon izlaganja slijedile su zanimljive i angažirane rasprave na hrvatskom i talijanskom jeziku. Simpozij su uime organizatora zaključili prof. dr. Ivan Karlić i doc. dr. Daniel Patafta, a profesori–gosti iz Rima izrazili su veliko zadovoljstvo zajedničkom suradnjom. Radovi sa simpozija biti će objavljeni u zasebnom zborniku, i na hrvatskom i na talijanskom jeziku. Međunarodni simpo-

zij o sv. Bonaventuri bio je prilika ne samo za razmjenu razmišljanja o sv. Bonaventuri nego i za otvaranje ideja za daljnju suradnju profesora i ustanova koje su sudjelovale u organizaciji. (IKA) Tri Školske sestre franjevke primile misijski križ 21. listopada 2018.

Tri Školske sestre franjevke Krista Kralja Bosansko-hrvatske provincije Prečistog Srca Marijina primile su na 92. misijsku nedjelju, 21. listopada, tijekom mise koju je u sarajevskoj katedrali predvodio kardinal Vinko Puljić, misijski križ kao znak poslanja i službe koju će obnašati u Ugandi.

Na misi su sudjelovale i vrhovna predstojnica s. Klara Šimunović, provincijska predstojnica Splitske provincije s. Andrea Nazlić u pratnji s. Samuele Šimunović, misionarke u DR Kongu, provincijska predstojnica Mostarske provincije s. Zdenka Kozina u pratnji svoje zamjenice, s. Petre Bagarić, te mnoge školske sestre franjevke i sestre drugih redovničkih družbi koje djeluju u Sarajevu kao i vjernici koji su molitvom htjeli podržati misionarke.

Kardinal je Puljić na početku napomenuo da je simbolično odabrao slaviti misu u misnici koju je na dar dobio u Ruandi, zemlji susjednoj onoj u koju odlaze misionarke.

Nakon naviještenih svetopisamskih čitanja, s. Kata Karadža, provincijska predstojnica, predstavila je ukratko sestre misionarke i sažela pripremni put misijskog djelovanja.

Kardinal Puljić u homiliji istaknuo je njihovu hrabrost služenja, ističući kako one u Ugandu odlaze živjeti i svjedočiti, i u tome

122

VIJESTI • prosinac 2018.

nisu same. „Ovdje ćemo trajno pokretati molitvu i izraz blizine vašem poslanju“, ohrabrio ih je kardinal, potaknuvši ih da u srcu čuvaju svoj bosanski-hrvatski mentalitet, ali da kušaju suživjeti se s narodom među koji idu, ne namećući im ništa svoga doli proročkog navještaja i ljubavi prema bližnjemu. Sestre će svjedočiti svojim redovničkim odijelom, ali tamo kamo idu najčešće će biti dovoljno da budu ono što jesu – Kristove, te da poput Djevice Marije, čije ime nose, djeluju po nadahnuću majčinskog srca koje zna voljeti čovjeka. Kardinal Puljić zatim je prozvao sestre te je svakoj udijelio blagoslovljeni misijski križ koji im je predala predstojnica Šimunović.

Pred kraj liturgijskog slavlja okupljene je pozdravio katedralni župnik Mato Majić, čestitajući misionarkama, njihovoj Provinciji, ali i nadiskupiji. Čestitkama se pridružio generalni vikar Vrhbosanske nadbiskupije mons. Luka Tunjić i nacionalni ravnatelj PDM-a u BiH. Napomenuo je da sestre odlaze u prvu misijsku postaju svoje Provincije u izrazitom misijskom ozračju jer je papa Franjo proglasio Izvanredni misijski mjesec listopad 2019., u kojem će se proslaviti 100 godina Apostolskog pisma pape Benedikta XV. Maximum Illud – poticaja za misionarsko naviještanje evanđelja. Biskupi Biskupske konferencije BiH početkom listopada proglasili su tim povodom Misijsku godinu, koja traje do listopada 2019.

U molitvenom duhu pozdrav i čestitke uputio je i nacionalni ravnatelj PMD-a u Hrvatskoj vlč. Anton Štefan. Iz 18-godišnjega misijskog iskustva u Beninu posvjedočio je sestrama da im neće biti lako, ali je važno pouzdati se u Boga. Našalio se pitajući glasno ono što se zasigurno svatko od okuplje-

nih potiho pitao: „Što im je to trebalo – tim ženama, sestrama, da idu tako daleko?“ te je odmah i odgovorio: „Isusu se ne može odoljeti, ne može se odoljeti ljubavi prema ljudima! Zato, sestre, budite radosne, a mi ćemo biti uz vas.“ Misionarke je pozdravio i dijecezanski ravnatelj i župnik u Lepenici fra Stipan Radić, a riječi zahvale na kraju je izrekla s.

Kata Karadža, provincijska predstojnica, napominjući da se odlazak sestara u misije u Afriku događa o 75. obljetnici provincije, 200. obljetnici rođenja utemeljiteljice Majke Margarite Pucher, i u jubilarnoj 150. obljetnici ustanovljenja Družbe. Liturgijsko pjevanje animirali su bogoslovi Vrhbosanske bogoslovije, članovi katedralnog zbora i redovnice pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića. Nakon euharistijskog slavlja, druženje i čestitanje misionarkama nastavljeno je uz domjenak u dvorani Svećeničkog doma. (ssf.hr) Sestre služavke Malog Isusa proslavile 128. obljetnicu Družbe 24. listopada 2018.

Svečanim euharistijskim slavljem, 24. listopada na blagdan arkanđela Rafaela po starom kalendaru, u kapeli samostana „Egipat“ u Sarajevu, Sestre služavke Malog Isusa proslavile su 128. obljetnicu utemeljenja Družbe u Godini Stadlerovih jubileja.

Misu je predvodio šesti nasljednik nadbiskupa Stadlera na vrhbosanskoj stolici, kardinal Vinko Puljić, nadbiskup metropolit vrhbosanski, u zajedništvu s varaždinskim biskupom mons. Josipom Mrzljakom, uz koncelebraciju 19 svećenika. Među misnicima bio je savjetnik Apostolske nuncijature

123 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

u BiH, mons. Henryk M. Jagodzinski, te nacionalni i dijecezanski ravnatelji iz Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine koji od 22. do 25. listopada sudjeluju na svom godišnjem susretu pod predsjedanjem kardinala Puljića i biskupa Mrzljaka.

Na misi su sudjelovale brojne sestre Družbe služavki Malog Isusa iz Sarajevske, Splitske i zagrebačke provincije predvođene časnom majkom s. Marijom Banić i provincijskim glavaricama s. Maria-Anom Kusturom, s.

M. Anemarijom Radan i s. M. Petrom Marjanović, a pridružile su im se i redovnice drugih družbi te suradnici i djelatnici koji pomažu sestrama Služavkama u ostvarivanju njihova poslanja kao i djeca Stadlerovog dječjeg doma „Egipat“.

U prigodnoj propovijedi kardinal Puljić podsjetio je da je 24. listopada 1890., kada se prije liturgijske reforme slavio sveti Rafael arkanđeo, „rođena ova obitelj koja je dobila ime Služavke Malog Isusa“. Dodao je da sluga Božji Stadler, koji je imao očinsko srce za sirotinju i za one koji pate, vizionarski osnovao zajednicu koja je kasnije prerasla u Družbu sestara služavki Malog Isusa.

Rekao je da su sestre dobile ime Služavke Malog Isusa, što znači da trebaju uvijek prepoznati Isusa u malenima i potrebnima.

Potom je poručio sestrama: „Danas molimo anđele koje Bog raspoređuje i daje im i službe, i to ne samo arkanđelima i anđelima, nego Bog daje službe i ljudima. I vama, kada je preko sluge Božjega Stadlera dao tu službu, dao vam je zadatak, poslanje: služiti Malom Isusu, prepoznati Isusa u malenima – to je velika vjera. Tu najčešće propadamo na ispitu. Lakše je prepoznati Isusa u riječi Božjoj, u euharistiji i u tolikim divnim sakramentalnim događajima, ali prepoznati

ga onom malenome, zapuštenome, prezrenome, za to je potrebna vjera. Zato, slaveći danas rođendan svoje Družbe, vi zapravo obnavljate tu vjeru da biste mogle vjerodostojno služiti, ne po ljudsku, nego po Božju, kako bi istinski Bog po vama upotrijebio vaše ruke, vašu osobu da se On objavi po toj djelotvornoj ljubavi“, poručio je kardinal Puljić potaknuvši Sestre služavke Malog Isusa da budu živa knjiga iz koje će ljudi moći čitati Božje djelovanje preko ljudi te im je za primjer stavio arkanđela Rafaela koji je pratio Tobiju na njegovu putovanju. Kazao je i da riba koju Tobija drži u ruci simbolizira izlječenje očiju, ali i Isusa Krista koji je lijek očima vjere. „Htio bih da sveti Rafael, arkanđeo, istinski donese nama lijek u ovom sekulariziranom svijetu, da progledamo očima vjere, da se ne damo obeshrabriti svim tim dimenzijama koje navaljuju. A najgora je dimenzija Zloga, dimenzija nemorala, dimenzija koja zasljepljuje duhovno. I zato nam je potrebna ona riba koja je Tobiji oči otvorila, odnosno riba koja označava Isusa Krista koji je donio spasenje, da i mi gledamo očima Kristovim, a danas je to potrebno svima: od Pape do najmanjeg djeteta“, kazao je kardinal Puljić pozivajući na poseban način Sestre služavke Malog Isusa da se iz dana u dan odriču sebe i stavljaju na raspolaganje Isusu Kristu služeći malenima i potrebnima.

Na kraju mise riječi zahvale svima prisutnima uputila je provincijska glavarica s. Maria-Ana Kustura. Na misi je pjevao zbor Sestara služavki Malog Isusa pod ravnanjem vlč. Marka Stanušića.

Sestre služavke Malog Isusa ugostile su sve uzvanike u svome samostanu „Egipat“.

Sluga Božji Josip Stadler, vrhbosanski nadbiskup i utemeljitelj Družbe sestara služavki

124

VIJESTI • prosinac 2018.

Maloga Isusa, rođen je u Slavonskome Brodu 24. siječnja 1843., a umro je u Sarajevu u 75. godini života, 8. prosinca 1918. Tijelo mu počiva u Sarajevskoj katedrali, u grobu na kojem je 12. travnja 1997. molio sv. papa Ivan Pavao II. i 6. lipnja 2015. papa Franjo.

(IKA) Posveta oltara i blagoslov obnovljene kuće Službenica milosrđa – Anćela u Kaštel Sućurcu 27. listopada 2018.

Splitsko-makarski nadbiskup Marin Barišić predvodio je u subotu 27. listopada misno slavlje te posvetio novi oltar i blagoslovio obnovljenu kuću Službenica milosrđa – Anćela u Kaštel Sućurcu. U koncelebraciji su bila osmorica svećenika predvođena generalnim vikarom mons. Miroslavom Vidovićem i don Ivanom Delićem, župnikom u K. Sućurcu. Na slavlju su se okupile Anćele iz Generalne uprave iz Italije pod vodstvom generalne poglavarice s. Gabrielle Tettamanzi, predstavnici grada i županije: kaštelanski gradonačelnik Denis Ivanović, predsjednik Gradskog vijeća Ivan Udovičić, splitskodalmatinski dožupan Luka Brčić i saborski zastupnik Ante Sanader.

Riječi dobrodošlice uputila je provincijalna poglavarica s. Mariangela Galić. Podsjetila je na dolazak Službenica milosrđa u Kaštel Sućurac 1934., kada su podigle samostan i posvetile ga Majci Mariji nazvavši ga „Dom Blažene Djevice Marije“. Započele su svoj rad ponajprije otvaranjem škole kroja i narodnog veza za žensku djecu i mladež, a uskoro je s radom počeo dječji vrtić i obdanište. Vođene majčinskom brigom, vrata svoga doma otvorile su djevojkama iz udaljenijih mjesta kako bi imale gdje boraviti

dok su pohađale srednju školu. U težim političkim previranjima i nepovoljnim prilikama za Crkvu, kada su gotovo sve katoličke odgojne aktivnosti bile ograničene ili potpuno onemogućene, sestre su u toj kući organizirale smještaj za starije, bolesne i nemoćne osobe u obiteljskom okruženju. „Poodmakla dob sve većeg broja sestara i za nas je izazov s kojim se svakodnevno suočavamo u našim kućama. Naša utemeljiteljica sv. Marija Kurcifiksa, starije je sestre nazivala ‘najodabraniji dio Družbe’ (…) Stoga i u ovom današnjem slavlju želimo svoj pogled zahvalnosti i ljubavi uputiti upravo njima – našim starijim sestrama. Njima neizmjerno dugujemo za baštinu karizme koju su nam sačuvale i prenijele svojim životom. Želja nam je da im ovaj ambijent, sagrađen s namjerom da im omogući bolju i smireniju skrb, bude mali izraz naše ljubavi i naše odanosti“, istaknula je provincijalna poglavarica, zahvalivši svima koji su pomogli izgradnju objekta (u kojemu će moći biti smješteno oko 30 osoba): Generalnoj upravi Službenica milosrđa, koja je financirala projekt, projektantu prof.

Darju Gabriću sa suradnikom Josipom Matijevićem iz „GD Arh“, izvoditelju radova firmi Svod d.o.o. i drugima. Tom prigodom uređena je kapela, ognjište toga samostana, djelo umjetnika prof. Josipa Bosnića, koji je napravio oltar, ambon, križni put, vitraje i svetohranište. Uređenje kapele još nije u potpunosti dovršeno.

U propovijedi nadbiskup Barišić u duhu evanđeoskog teksta govorio je o brizi za osobe treće i četvrte životne dobi. Podsjetio je kako one često postanu smetnja u životu mladih ljudi, ne znaju kamo bi s njima, ne žele ih slušati kako se ponavljaju, živcira ih što dobro ne čuju i najradije bi ih ušutkali.

A oni su test njihove, naše ljudskosti. Zabo-

125 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

ravljamo da je prava životna mudrost ugrađena u njihov život. Bez našeg oca i majke, djeda i bake, starije sestre i brata ne bismo znali kamo nam je ići. Oni su stupovi naše vjere, kazao je nadbiskup te dodao: „Svi smo mi djeca svojih roditelja i formirani smo na ramenima svoga oca, u zagrljaju svoje majke i na koljenima svoga djeda i bake. Stoga nemojmo ih ušutkivati, nego skrbimo o njima i pružimo im ono najpotrebnije: ljubav.

Ovaj Dom je ponos naših Sestara službenica milosrđa, ali s njime će i Kaštela biti ljepša i naše društvo bolje.“ Nakon što je posvetio novi oltar, nadbiskup je na kraju mise sestrama i svima onima koji budu dolazili onamo na okrepu poželio da se napajaju na tom izvoru Kristove ljubavi i šire zajedništvo, solidarnost i ljubav. (IKA) Proslava završetka Jubileja 400 godina kapucina u Zagrebu 28. listopada 2018.

Svečano euharistijsko slavlje u povodu završetka obilježavanja proslave 400. obljetnice dolaska franjevaca kapucina u Zagreb, dana 28. listopada predvodio je zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić u crkvi Sv. Leopolda Bogdana Mandića u Zagrebu s početkom u 11 sati.

Sve nazočne na početku je pozdravio provincijal Hrvatske kapucinske provincije fra Jure Šarčević. Posebno je zahvalio zagrebačkome nadbiskupu koji je „osobno želio predvoditi slavljeničku misu, izraziti svoju blizinu i uputiti svoju pastirsku riječ u ovoj svečanoj prigodi“. Provincijale je podsjetio na dopis bl. Kardinala Alojzija Stepinca kojim kapucinima povjerava Župu Sv. Mihaela Arkanđela, na periferiji grada Zagreba,

u Dubravi. Nadbiskup Stepinac je naveo sedam razloga radi kojih povjerava kapucinima župu na istočnoj strani grada. Rekao je, između ostaloga, da će kapucini najbolje razumjeti te siromašne ljude, jer su i sami siromašni, istaknuo je o. Šarčević. Također je podsjetio na dolazak relikvija sv. Leopolda Bogdana Mandića u travnju 2016. godine u Zagreb te na riječi kardinala Bozanića koji je kazao da je tih dana hrvatski narod pokazao svoju katoličku dušu.

U uvodu u euharistijsko slavlje u kojem su koncelebrirali provincijali redovničkih zajednica, svećenici-kapucini te drugi svećenici, kardinal Bozanić rekao je okupljenima da 400. obljetnica djelovanja kapucina u Zagrebu poziva na uzdizanje hvale Svevišnjem Bogu. „Ovdje smo kako bismo zahvalili Gospodinu za sve što je učinio po redovnicima ocima kapucinima u Hrvatskoj.

Zahvalimo stoga na daru kapucina“, rekao je kardinal u uvodu u misno slavlje.

Na početku homilije istaknuo je da je današnja proslava čin vjere i otajstva navještaja Božje riječi i slavlja sakramenta euharistije po kojem vjernici ulaze u zajedništvo s Isusom. „Mi smo došli ovamo zahvaliti Bogu, ali i slušati Riječ Božju te stoga dopustimo toj Riječi da nas vodi“, rekao je nadbiskup Bozanić. Tumačeći evanđeoski odlomak tridesete nedjelje kroz godinu kardinal Bozanić istaknuo je da se svaki vjernik može prepoznati u liku slijepog prosjaka Bartimeja. „On je bio slijep prosjak. Nije vidio perspektivu. Nije vidio obzorje i smisao svoga života. Oko njega bilo je mnoštvo koje ga je ušutkivalo dok je vapio za Isusom. Mnoštvo koje je htjelo da se pomiri sa svojom situacijom. I da prihvati da za njega nema izlaza“, istaknuo je kardinal, dodajući da se radi o

126

VIJESTI • prosinac 2018.

mentalitetu koji tvrdi da nema perspektive i širi beznađe, da je stanje bezizlazno. „Možda smo i mi dio takvog mnoštva koje ne vidi izlaz, smisao, koje ne vidi svjetlo“, upitao je propovjednik okupljene.

Nadalje je istaknuo da čovjek u životu često doživljava vlastitu sljepoću te da je nužno približiti se Isusu, poput slijepog prosjaka, i zamoliti ga da otvori oči i perspektivu. „Isusovi pratitelji su željeli da Bartimej zašuti, ali Isus je suprotno reagirao. Rekao je ‘neka dođe k meni’. Zatim su se i oni koji su ga željeli ušutkati promijenili te mu javili da ga Isus želi susresti“, rekao je kardinal Bozanić. „Četiri glagola sažimlju današnji evanđeoski odlomak: slušati, izaći, otvoriti se i slijediti“, upozorio je nadbiskup. Zaustavivši se na liku Bartimeja, naglasio je da taj slijepi prosjak čuje da Isus prolazi, ali da je i otvoren glasu koji mu govori u nutrini. Slušajući nutarnju potrebu svoga srca prihvatio je Isusov poziv i zato je izašao iz sebe. „Valja nam izaći, ne pomiriti se, ne vjerovati da rješenja nema“, istaknuo je kardinal.

Bartimejevo raspoloženje posebno se očituje u tome da „on baci sa sebe ogrtač, skoči i dođe Isusu“, nastavio je kardinal. Kad je čuo da Isus prolazi, Bartimej je bacio ogrtač, simbol onoga što ga je vezivalo. „Izašao je iz onog starog svijeta i došao Isusu“, istaknuo je nadbiskup Bozanić.

Osvrćući se na život čovjeka današnjice kardinal Bozanić rekao je da je on često zatvoren u svoje slijepilo. „Mislimo da nije moguće drugačije. Uvjeravaju nas da je sve crno, naopako, i to počinjemo prihvaćati, vjerovati, zatvarati se i omatati ogrtačem. Ali nas Isus zove i otvara nam nove horizonte.

Ne možemo reći da je slijepac dobio rješenja

za sva svoja pitanja, ali je sve počeo gledati drugim očima. Očima vjere koja su sposobna, ne samo vidjeti nego i nasljedovati.

Slijediti Isusa i na taj način mijenjati svijet.

To je evanđelje. To je naša vjera. Nema bezizlaznih situacija. Ali je potrebno osluškivati, ustati, susresti se i slijediti Gospodina“, istaknuo je kardinal.

Spominjući se stoljetne kapucinske prisutnosti u Zagrebu, zagrebački nadbiskup je naglasio da su franjevci kapucini nastojali slijediti Isusa kroz svijetli primjer svoga služenja. Posvjedočio je da je proslava kapucinske obljetnice zapravo započela 2016. dolaskom relikvije sv. Leopolda u Zagreb gdje su mu se toliki približili u katedrali i u ovoj crkvi, mnoštvo koje je tražilo svjetlo i blizinu čovjeka koji je naviještao Božje milosrđe, da je Bog dobar.

Kardinal je podsjetio okupljene da je zagrebačkom Dubravom hodao i p. Tomislav J. Šagi-Bunić, koji je zadnjih godina svog života na svom džemperu imao zašiven citat iz Mt 25,40 – „Što god učiniste jednomu od ove moje najmanje braće, meni učiniste!“ – u kojem je prepoznao put za kršćane u današnjem vremenu. „O. Tomislav Šagi-Bunić nam je govorio da moramo ozbiljnije shvatiti taj Isusov poziv. Boga se susreće pomažući čovjeku. To je poruka i ovog današnjeg slavlja“, rekao je kardinal. Podsjetio je i na riječi Šagi-Bunića da „ima puno demona, a da je jedan demon, demon vladanja. Upravo je to suprotno od onoga što nam govori Isus. Demon vladanja zarobljuje čovjeka, na razne načine. Od toga daj glas mojoj stranci, do toga ako ćeš biti u mojoj grupi, dobit ćeš, a inače nećeš. To su demoni koji zatvaraju čovjeka u ropstvo. Molimo danas Krista koji otvara oči da i nama otvori oči

127 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

za slobodu služenja, da možemo vidjeti nove perspektive i da nikad ne pomislimo da je stanje bezizlazno. Za svakog čovjeka na ovoj zemlji, dok god živi postoji prilika za izlazak iz sljepoće, za susret s Isusom i započinjanje novog života“, zaključio je nadbiskup.

Prije blagoslova kardinal se posebno obratio mladima u župi, rekavši da se kršćanin kojemu je Krist otvorio oči ne miri sa zlom u sebi ni oko sebe. „Kršćanin kojemu je Krist otvorio oči se ne zatvara i za njega nema bezizlaznih situacija. On zna da Krista može slijediti samo čineći dobro braći i sestrama koje susreće na svojem životnom putu“, rekao je kardinal Bozanić, ukazujući na to da je upravo zatvaranje u stav bezizlaznosti najveća napast hrvatskog društva danas. „Najveća je napast povjerovati onim prorocima koji govore da je oko nas sve loše i crno. Otvorimo oči za dobro u našoj sredini i pomozimo svima koji žele slijediti Krista na svome putu. Ocima kapucinima želim da nasljeduju svoje svijetle uzore, sv. Leopolda koji je naviještao Božje Milosrđe koje svakom čovjeku na ovom svijetu daju priliku da se promjeni i o. Tomislava Šagi-Bunića koji je propovijedao civilizaciju ljubavi“, potaknuo je na kraju mise zagrebački nadbiskup.

Svečana proslava 400. obljetnice dolaska franjevaca kapucina u Zagreb, u sklopu koje je održan i znanstveni dvodnevni simpozij, završio je prigodnim koncertom klasične duhovne glazbe u 20 sati u crkvi Sv. Leopolda Mandića. Na koncertu je nastupila Barbara Garić – sopran te Javor Valjak na orguljama. (kapucini.hr)

S. Karolina Miljak primila je posebnu zahvalnicu za plodan i dugogodišnji rad s Romima 5. studenoga 2018.

Na Svjetski dan romskog jezika tajnica odbora HBK za pastoral Roma s. Karolina Miljak u ponedjeljak 5. studenog u Preporodnoj dvorani Narodnog doma HAZU u Zagrebu primila je posebnu zahvalnicu od saborskog zastupnika Veljka Kajtazija uime romske zajednice za dugogodišnji i plodan rad s Romima.

Sestra Karolina Miljak posvećena je radu s Romima od 1984. kad je bila katehestica u Kutini te je uvidjela kako im je potrebna pomoć. „Tada sam uvidjela da romskoj zajednici u Hrvatskoj treba pomoći. Smatram kako ova zahvalnica nije dodijeljena meni već Katoličkoj crkvi koja ima sluha za rad s Romima, kao i mojoj cijeloj požrtvovnoj ekipi“, istaknula je.

S današnjim zastupnikom Kajtazijem surađuje od njegovih studentskih dana. „Dugodišnji smo suradnici. Pomažem Veljku Kajtaziju od vremena kada još nije ništa znao o strukturiranom radu s Romima, a htio ga je ostvariti. S njim surađujemo dugi niz godina za dobrobit romskog naroda“, naglasila je s. Miljak.

Svjetski dan romskog jezika, koji se obilježava 5. studenoga kao jedan od tri nacionalna praznika Roma u Republici Hrvatskoj, ove je godine posvećen tisućljetnoj obljetnici od prve migracije Roma iz Indije.

Svjetski dan romskog jezika od 2009. godine organizira Savez Roma u RH „Kali Sara“.

Međunarodna inicijativa obilježavanja toga

128

VIJESTI • prosinac 2018.

dana, koju je 2015. godine prihvatila i Opća skupština UNESCO-a, krenula je iz Hrvatske, nakon što je u izdanju Udruge za promicanje obrazovanja Roma u RH „Kali Sara“ 2008. godine predstavljen prvi „Romsko-hrvatsko i hrvatsko-romski rječnik“ Veljka Kajtazija. (IKA) Proslavljena 30. obljetnica smrti sluge Božjega fra Alekse Benigara 7. studenoga 2018.

U srijedu 7. studenoga u crkvi Sv. Franje na Kaptolu u Zagrebu svečano je obilježena 30. obljetnica smrti hrvatskoga misionara u Kini, sluge Božjega fra Alekse Benigara.

Misno slavlje predslavio je fra Gordan Propadalo iz Varaždina, a koncelebrirala su desetorica svećenika među kojima i provincijal Hrvatske franjevačke provincije Sv. Ćirila i Metoda fra Ilija Vrdoljak, vicepostulator kauze Alekse Benigara fra Ratko Radišić te vicepostulatori kauza o. Gerarda Tome Stantića i fra Ante Antića.

U propovijedi fra Gordan Propadalo rekao je da je dva puta susreo slugu Božjega fra Aleksu Benigara, jednom 1956. u Rimu i drugi put 1966. u Zagrebu, i da mu je ostao u sjećanju kao vrlo plemenit čovjek. Između ostaloga rekao je da se mi pitamo što je to svetost i kako se postaje svetim. Pojasnio je da se svetim postaje, da svaki onaj vjernik koji živi po Božjim zakonima jest svet čovjek, ali da ima razlike između svetih na zemlji i svetih na nebu. Oni u nebu gledaju Boga licem u lice, a kod nas kroz otajstvo svete vjere ili u ogledalu, ali to je sigurnost.

One duše koje su u raju, one ne mogu biti nego svete jer su u suživotu s Bogom. Crkva proglašava svetima one ljude koji su se odlikovali svetošću već za svoga života i koje

prati fama sanctitatis – glas svetosti. Rekao je da je fra Aleksa radio na Kongregaciji za obrede i Kongregaciji za proglašenje svetima kao tajni teolog-cenzor. Izdvojio je dvije njegove knjige: kapitalno djelo od 1300 stranica „Duhovno bogoslovlje“ koje je fra Aleksa napisao u Kini, a tiskao u Sapporu (Japan) 1959. godine na latinskom, tada službenim jeziku Crkve, i posvetio ga nadbiskupu Stepincu, i drugo djelo „Alojzije Stepinac – hrvatski kardinal“, tiskano u Rimu 1974. godine, koje se temelji na izvornim dokumentima i osnova je svih kasnijih knjiga o Alojziju Stepincu. Citirao je kardinala Ferdinanda Antonellija koji je o fra Aleksi Benigaru napisao: „Bio mi je duhovni otac, obdaren skromnošću, neizmjernom velikodušnošću i velikom mudrošću. Kad sam 1973. godine postao kardinal, o. Aleksa je često dolazio k meni i, nakon sakramentalnog susreta, drago mi je bilo zadržati se s njime. Njegovu izuzetnom liku pravoga franjevca, tako bogatu profinjenom i vedrom ljudskošću, pravom ljudskom i redovničkom dobrotom, sve sam se više divio. U ocu Benigaru sam cijenio duboku i najsvestraniju učenost i duhovno iskustvo, ali iznad svega divio sam se onoj trajnoj unutarnjoj sabranosti što je proizlazila i zračila iz njegove osobe, uvijek sjedinjene s Bogom po živoj vjeri koju je živio radosno i koja ga nije učinila manje pristupačnim – u njegovoj sobi, u ispovjedaonici, u običnim susretima na ulici ili u hodnicima Svetoga Antuna.“ Na kraju je fra Gordan pozvao okupljene vjernike da i oni podrže ovo djelo oko beatifikacije fra Alekse Benigara i da mu se mole u zagovor. Po završetku mise gvardijan fra Zdravko Lazić zahvalio je svima na dolasku i pozvao sve da nakon blagoslova pođu pred fra Aleksin grob i zajedno izmole molitvu

129 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

za njegovo proglašenje svetim. Vjernicima je na izlazu iz crkve dijeljen najnoviji bilten vicepostulature, „Sluga Božji fra Aleksa Benigar“.

Ujutro istoga dana u prigodnoj emisiji na Radio Mariji koju vodi Petar Bilobrk gostovala je Matija Maša Vekić koja je govorila o životu i djelu Zagrepčanina sluge Božjega fra Alekse Benigara i svojoj najnovijoj knjizi, „Put svetosti fra Alekse Benigara“. (IKA) Dominikanka doktorica filozofije znanosti 8. studenoga 2018.

Dominikanka sestra Ivana Pavla Novina obranila je 8. studenoga 2018. na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu doktorsku disertaciju iz filozofije znanosti pod naslovom „Filozofijska analiza empirijskih temelja suvremene kozmologije“. Mentor je bio dr. sc. Stipe Kutleša (Institut za filozofiju, Zagreb), a u Povjerenstvu za obranu doktorskoga rada bili su prof. dr. sc. Hrvoje Štefančić (Hrvatsko katoličko sveučilište), dr. sc. Boris Kožnjak (Institut za filozofiju), doc dr. sc. Sandro Skansi (Hrvatski studiji). Na obrani su bili nazočni mentor, prodekani, profesori i skupina studenata Fakulteta filozofije i religijskih znanosti na kojem s.

Ivana Pavla predaje te nekoliko sestara dominikanki.

U uvodnom izlaganju doktorandica je u trajanju od 45 minuta prikazala svoja doktorska istraživanja, metodologiju rada i temeljne zaključke disertacije. U zaključku svog izlaganja s. Ivana Pavla je jezgrovito istaknula: „Uzme li se u obzir raspon istraživanja ovoga doktorskoga rada, koji uključuje uvid u povijesni razvoj kozmološke misli, analizu te-

melja suvremene kozmologije, promišljanja izazova koji stoje pred teorijskom fizikom i filozofijom glede pitanja kozmosa i kritički osvrt na određenje suvremene kozmologije kao empirijske discipline, Novina smatra da se opravdano može zaključiti kako se cjelovit odgovor na pitanja kozmosa ne može dati nekim čisto empirijskim putem. Analiza specifikuma suvremene kozmologije otkriva da suvremena kozmologija nužno sadrži i znanstvene i filozofijske elemente; ona nije čisto znanstvena disciplina. Suvremena kozmologija se suočava s nizom tehničkih i fundamentalnih ograničenja te je na koncu prisiljena na tzv. filozofijske odabire. Suvremena kozmologija je po naravi filozofična.

Ta je pak filozofičnost, ali i narav njezina predmeta, poziva na poznavanje vlastitih granica i upoznavanje s filozofijom te na koncu na komplementaran pristup pitanju kozmosa. Stoga se suvremena kozmologija mora razumjeti kao znanstveno-filozofijska disciplina. Samo komplementaran pristup, spoj fizikalne (tj. empirijske) kozmologije i filozofije kozmologije mogu kozmologe i filozofe približiti cjelovitijim odgovorima na pitanja kozmosa. Dakle, suvremena kozmologija bi trebala uključivati fizikalnu (tj. empirijsku) kozmologiju i filozofiju kozmologije. Štoviše, ako ‘suvremenost’ shvatimo kao uvijek novu težnju da se na postavljena pitanja (u ovom slučaju pitanja kozmosa) ponudi precizniji i cjelovitiji odgovor, tada se na temelju ovog istraživanja može zaključiti da se ‘suvremenost’ suvremene kozmologije očituje upravo u težnji i naporima za formiranje obuhvatnije kozmologije.“ Sestra Ivana Pavla rođena je 1980. u Zagrebu. Diplomirala je 2008. filozofiju i sociologiju na Hrvatskim studijima Sveučilišta u Zagrebu s temom „Prostor i vrijeme – filozo-

130

VIJESTI • prosinac 2018.

fijski problem“. Prve zavjete u Kongregaciji sestara dominikanki Svetih anđela čuvara položila je 2007. godine. Od 2010. djelovala je kao vanjski suradnik, a od listopada 2018. zaposlena je kao asistent na Fakultetu filozofije i religijskih znanosti Sveučilišta u Zagrebu izvodeći nastavu na kolegijima: Logika, Izabrana pitanja iz suvremene metafizike, Suvremena znanost i postojanje Boga, Uvod u filozofiju Tome Akvinskoga, Filozofijska analiza Augustinovih „Ispovijesti“ i Izabrane teme (kozmološke) iz antičke filozofije. Aktivno je sudjelovala na više domaćih i međunarodnih znanstvenih simpozija te je autor više znanstvenih radova.

700 godina benediktinskog samostana u Pagu 13. studenoga 2018.

Svečano misno slavlje u povodu 700. obljetnice osnutka Samostana benediktinki Sv. Margarite u Pagu u utorak 13. studenoga u benediktinskoj samostanskoj crkvi Navještenja Marijina u Pagu predvodio je generalni vikar Zadarske nadbiskupije mons.

Josip Lenkić u zajedništvu s desetoricom svećenika, među kojima je bio i prior muškog benediktinskog samostana na Ćokovcu o. Jeronim Adam Marin.

Benediktinke su odlučile svoj sedamstoljetni jubilej (1318.–2018.) proslaviti 13. studenoga jer toga datuma svi benediktinci svijeta slave dan Svih svetih benediktinki i benediktinaca. Mons. Lenkić istaknuo je da je benediktinski red obilježio europsku i hrvatsku duhovnost i kulturu, vjersku i kulturnu baštinu. „Dok obilježavamo visoku obljetnicu početka monaškog života u Pagu, u duhu gle-

damo one koji su se u dugom povijesnom hodu priključili monaškom životu molitve i rada, pa sebe utkali u ovo što mi danas imamo i čime se ponosimo. Kao povijesna bića živimo iz sjećanja i iz nade. Sjećanje i nada se uzajamno uključuju. Tko je sposoban za istinsko sjećanje, sposoban je i za nadu.

Istinsko sjećanje nas ne zatvara u prošlost, nego otvara novoj budućnosti. U tom duhu i slavimo 700. obljetnicu ovog samostana“, rekao je mons. Lenkić i istaknuo da u paškoj benediktinskoj crkvi i samostanu „svaki kamen govori i otkriva duboke naše povijesne katoličke i hrvatske korijene“. Slaveći misu u benediktinskoj crkvi u Pagu, „pred očima nam naviru povijesna sjećanja bogate benediktinske predaje uobličene u prekrasne spomenike kulture i umjetnosti po kojima se danas kao narod predstavljamo, a po kojima nas i drugi prepoznaju. Ovdje, u ozračju divnog sklada građevine koju je ljudska ruka skladala, a još divnije Božja mudrost stvarala, čujemo i osjećamo koralne tonove tolikih koludrica koji su ovim samostanom hodili, o Božjoj ljubavi, dobroti i veličini razmatrali, njemu u čast psalme molili i pjesme pjevali. Ovdje se opipljivo može doživjeti duh molitve i rada, duboki tragovi kršćanske tradicije i uzorno prožimanje vjere i kulture koje je stoljećima stvarala marna vjernička duša“, poručio je mons. Lenkić.

Ta obljetnica poziva paške koludrice „da osluhnu što im Bog govori kroz njihovu prošlost, što im govori u sadašnjosti i na što ih poziva u budućnosti, kako bi se pripremili za nove izazove u Crkvi i svijetu. Obilježavanje obljetnica poput ove prigoda je za zahvaliti Bogu i svim prethodnim generacijama za sve što je kroz djelovanje ovog samostana učinjeno na dobrobit ljudi. Želimo Bogu zahvaliti za dar sv. Benedikta, sestre

131 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

njegove sv. Skolastike i svega što su njihovi redovnici stvorili i učinili u povijesti hrvatskog naroda. Posebice molimo neka njihov duh molitve i rada prožima sve pore našeg društvenog, kulturnog, gospodarskog, političkog i vjerskog života. Neka bude i ovom našem neizvjesnom vremenu globalizacije i dalje učiteljem civilizacije i navjestiteljem mira i kršćanskog osmišljenja života i rada“, poželio je predvoditelj slavlja.

se u korizmi. Sada koludrice rade na tome da se pobožnost Svetoga Trna i procesija s tim relikvijarom u kojemu je Sveti Trn obnovi i nadaju da će se to ostvariti sljedeće godine. (IKA)

Potaknuo je na molitvu za tu redovničku zajednicu, „da ih Bog uzdrži i dadne im novih duhovnih zvanja koja će izgrađivati i posvećivati to mjesto, crkvu i sve nas. Paške benediktinke tijekom svoje duge povijesti molile su i radile s ljudima Paga i Zadarske nadbiskupije, čuvale baštinjene svetinje promičući kršćanske, benediktinske vrijednosti i hrvatsku kulturu. I danas žive načelo sv.

Benedikta ‘Moli i radi’. Jednostavno, a potpuno rečeno. Još jedan dokaz da se dubina krije baš u jednostavnosti. Stoljeća su prolazila, mijenjala se kraljevstva i društvena uređenja, toliki su otišli sa ovoga svijeta, a ostao je ideal. Ostalo je ono ‘Moli i radi’, življeno i nasljedovano u srcima i djelima kćeri i sinova sv. Benedikta. Moli i radi – put do savršenstva, staza koja vodi životu, putokaz prema natrag, prema početku, prema vječnosti“, rekao je mons. Lenkić, dodavši da i „vjernike danas sveti monasi upućuju na Krista koji je središte Crkve i povijesti te ga trebamo upoznati, ljubiti, nasljedovati i drugima životom i riječju naviještati“.

Pod geslom „Hvalite Gospodina, zahvaljujte i služite Njemu u poniznosti“, obilježavajući 150 godina svoje Družbe, Školske sestre franjevke (mariborske, mostarske, sarajevske i splitske provincije) priredile su molitvenoglazbeni susret u nedjelju 18. studenoga u crkvi Gospe od Zdravlja u Splitu.

Čestitao je koludricama samostana Sv. Margarite tu visoku obljetnicu i poželio da svatko tko dođe u tu oazu duhovnosti, osjeti blagodati milosnog pohoda.

Procesija s relikvijarom Svetoga Trna u Pagu ukinuta je u vrijeme komunizma, a odvijala

150 godina Družbe školskih sestara franjevki 18. studenoga 2018.

Pozdravnu riječ na početku misnoga slavlja, koje je predvodio župnik fra Ante Udovičić, uputila je provincijalna predstojnica Splitske provincije s. Andrea Nazlić. Pozdravila je provincijalnu predstojnicu Mariborske provincije s. Tereziju Tomazin, provincijalnu predstojnicu Mostarske provincije s.

Zdenku Kozina, i izaslanicu provincijalne predstojnice Bosansko-hrvatske provincije s. Mladenku Čurić. „Maribor je kolijevka naše Družbe, koja je nastala godine 1869. osamostaljenjem od Školskih sestara iz Graza. Zovemo se školske zato što su se prve sestre posvetile poučavanju i odgoju djece i mladih djevojaka, posebno onih iz siromašnog sloja društva. Školske sestre došle su iz Maribora u Split godine 1904. Na poziv splitskoga biskupa Franje Filipa Nakića preuzele su samostan franjevačkih trećoretkinja uz crkvicu Sv. Ciprijana na vrhu Bosanske ulice. Godine 1914. preselile su u novoizgrađeni samostan na Lovretu i otvorile Domaćinsku školu za

132

VIJESTI • prosinac 2018.

djevojke, prvu takve vrste u Dalmaciji, koja je, nažalost, prestala s radom za vrijeme II. svjetskoga rata“, kazala je s. Andrea.

Na području Župe Gospe od Zdravlja provincijalno je središte Splitske provincije Školskih sestara franjevki. Sestre od godine 1949. djeluju i u tom franjevačkom samostanu i župi. A franjevci iz tog samostana dugi niz godina redovito posjećuju provincijalnu kuću sestara na Lovretu. „Srdačno zahvaljujem župniku fra Anti Udovičiću i svoj braći što su nam omogućili da u devetnici Gospe od Zdravlja u ovom svetištu zajedno hvalimo Gospodina za sva dobra primljena kroz proteklih 150 godina djelovanja naše Družbe. Danas je i spomendan utemeljenja naše Provincije. Naime, 18. studenoga 1922. godine pri prvoj podjeli Družbe na provincije, uz Mariborsku nastale su još Splitska, Tršćanska i Sjevernoamerička provincija. Druge provincije – Mostarska, Argentinsko-urugvajska, Bosanko-hrvatska, Austrijska, Paragvajska i Rimska regija – nastale su kasnije“, podsjetila je s. Andrea.

U duhu prvotne karizme, Sestre, rasprostranjene na četiri kontinenta, u četrnaest zemalja, navješćuju Kristovo kraljevstvo obavljajući različite vrste apostolata, u franjevačkome duhu trajnoga obraćenja u službi Crkve i čovjeka, posebice na odgojnome području. Nakon mise Školske sestre franjevke priredile su prigodni koncert, svaka provincija nastupila je s trima pjesmama, a za kraj sva četiri zbora zajedno su izvela gregorijanski napjev „Salve Regina“. (IKA)

Sestre Družbe Kćeri Božje ljubavi proslavile 150. obljetnicu osnutka družbe 21. studenoga 2018.

Sestre Družbe Kćeri Božje ljubavi proslavile su u župnoj crkvi svetog Nikole biskupa u Koprivnici svoj veliki jubilej - 150 godina od osnutka Družbe. Vrhunac proslave bilo je euharistijsko slavlje koje je, na spomen Prikazanja Marijina u Hramu, u srijedu 21. studenoga, u zajedništvu s desetak svećenika Koprivničkog dekanata predvodio varaždinski biskup Josip Mrzljak.

Prije početka misnog slavlja prisutnima se obratila sestra Julija Antunović, predstojnica Kuće u Koprivnici. Zahvalila se svima na dolasku, ponajprije biskupu što je uveličao proslavu, te časnim sestrama iz samostana u Svetom Iliji, Križevcima i Koprivnici, gdje djeluju Kćeri Božje ljubavi. „Ovom prilikom u ovoj euharistiji želimo zahvaliti Gospodinu za sve milosti koje je dao svakoj kćeri Božje ljubavi te preko njih svakom djetetu, mladiću ili djevojci“, poručila je s.

Julija te biskupu Mrzljaku u znak zahvale uručila sliku koju je naslikao bivši polaznik njihovog vrtića.

Biskup Mrzljak je na početku misnoga slavlja podsjetio na riječi pape Ivana Pavla II. koji je prilikom priprave za proslavu 2000 godina od Isusova rođenja tumačio kako se slave jubileji. „Tada je Sveti Otac rekao kako slavlje jubileja znači osvrnuti se na proteklo vrijeme i Bogu zahvaljivati za sve dobro što je učinjeno, ali isto tako upraviti svoj pogled prema naprijed, prema budućnosti. Sveta misa uvijek je zahvaljivanje Bogu, pa i mi želimo danas Bogu zahvaliti za sve dobro što su se-

133 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

stre učinile u ovom dijelu naše domovine“, kazao je mons. Mrzljak.

U homiliji je biskup Mrzljak govorio o kršćanskim vrijednostima koje Crkva pohranjuje i čuva, ali nisu zapisana. Upravo je prikazanje Blažene Djevice Marije pohranjeno u memoriji Crkve, a govori nam o tome kako su Mariju roditelji posvetili i na poseban način dali Bogu na službu, kazao je biskup. „Možemo reći da su i naši roditelji, kada su nas kao djecu dali krstiti, također posvetili Bogu za kršćanski život. Da u životu nalazimo bitne kršćanske vrijednosti. Marija je uzor, možemo reći prauzor naše vjere. Ona je prva vjernica, prva koja je spremno rekla ‘evo službenice Gospodnje’. Ne naravno, bez teškoća ili pitanja. Tako i mi kršćani nastojimo u svom životu izvršavati Božju volju.

Promatrajući povijest Crkve možemo naići na mnoge primjere kako su ljudi, slijedeći Marijin primjer, pronalazili izvor svoje vjere i odlučili se služiti Bogu baš poput Marije.

Jedna od takvih osoba sigurno je bila i Franziska Lechner koja je prije 150 godina osnovala Družbu Kćeri Božje ljubavi, čije geslo je bilo “Sve za Boga, za siromahe i za Družbu”.

Upravo te tri točke mogu nam pokazati i naš kršćanski život. Bog je temelj i kako ona uzrečica kaže, ‘ako je Bog na prvom mjestu, onda je sve na svojem mjestu’. Ali ako Bog nije na prvom mjestu, sve se ostalo može razoriti. To možemo vidjeti kada promatramo društvo u kojem živimo kada se nastoji skinuti Boga s prvog mjesta. Tada se sve ruši. Iz poruke ‘sve za Boga’ proizlazi sav naš kršćanski život. Franziska Lechner na drugo mjesto je stavila čovjeka – siromaha – onog potrebnog naše pomoći. Ali moramo vidjeti tog čovjeka. Prošle nedjelje obilježili smo 2.

svjetski dan siromaha, koji je proglasio papa Franjo, a koji nas želi poticati da spoznamo tko su to siromasi. Nisu to samo oni u materijalnoj bijedi, već i oni siromašni duhom, oni potrebni naše blizine. Osim toga, Družba je zajednica, a važno je biti zajedno. Isus je prvi želio ustanoviti zajednicu. Bitno je stoga udruživanje u redovničke, župne i druge zajednice koje žele biti na pomoć drugima. Ovih dana u Caritasu razmišljamo kako Caritas treba biti prepoznata organizacija u društvu koja će organizirano moći još i više pomagati nego što to može pojedinac. Zato su toliko važne te tri točke – Bog, bližnji i zajednica koju nastojimo čuvati. Pogledamo li društvo u kojem živimo možemo vidjeti kako nam često ne uspijeva to zajedništvo.

Zato je Crkva ta koja poziva na zajedništvo, a tu nam sestre Kćeri Božje ljubavi mogu biti pokazati kako biti zajedno da činimo veliku obitelj“, poručio je u propovijedi varaždinski biskup.

Na kraju mise domaći župnik, vlč. Tomislav Petrić, zahvalio je Bogu na milosti i darovima koje su svi prisutni ovim misnim slavljem primili. Čestitao je sestrama Kćeri Božje ljubavi na velikom jubileju, kao i na svemu što čine za župnu zajednicu i cijelu Koprivnicu u kojoj su prisutne već 95 godina.

Družbu kćeri Božje ljubavi je osnovala mlada bavarska učiteljica Franziska Lechner 21. studenoga 1868. godine u Beču. Družba se nastavila širiti, pa tako danas oko tisuću sestara djeluje u 19 država svijeta u 7 provincija i 4 viceprovincije.

Središnja proslava 150. obljetnice održala se na međunarodnoj razini u lipnju ove godine u Beču, a u Provinciji Božje providnosti koja obuhvaća Hrvatsku, Bosnu i Hercegovinu,

134

VIJESTI • prosinac 2018.

te Albaniju i Kosovo ta se proslava odvija u regionalnim i biskupijskim središtima u zajedništvu sa suradnicima i ostalim vjernicima. (IKA) Sestra Krista Mijatović obranila doktorski rad

pristup poslanju bolje osvjetljuje dijalektički odnos molitve i rada u redovničkom životu, a ujedno afirmira ideju u kojoj se poslanje promatra kao način življenja zajednica posvećenoga života.

Empirijsko istraživanje provedeno je u dvjema etapama. Cilj prve etape bio je prikupiti sociodemografska obilježja dvadeset 26. studenoga 2018.

U ponedjeljak, 26. studenoga 2018., na Ka- i četiriju ženskih redovničkih zajednica toličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta sa sjedištem u Hrvatskoj, a u drugoj etapi u Zagrebu, s. Krista Mijatović, Milosrdna upitnikom su se ispitivali stavovi redovnica sestra sv. Križa, obranila je doktorski rad o poslanju ženskih redovničkih zajednica pod naslovom „Razumijevanje i ostvarivanje u Hrvatskoj, poslanju vlastite družbe te o poslanja kod redovnica u Hrvatskoj danas“. osobnom poslanju. U tom smislu u istraživanju se identificira paradigma prema kojoj Disertacija se sastoji od teorijskoga i empi- pripadnice ženskih redovničkih zajednica rijskoga dijela. U teorijskom dijelu dinami- shvaćaju poslanje, analizira se vrijednosni zam poslanja posvećenoga života propituje sustav redovnica s obzirom na dijalektički se u svjetlu suvremene teološke, trinitar- odnos među dimenzijama poslanja, provjeno-ekleziološke paradigme razumijevanja rava se povezanost individualnih sociodeposlanja. Temeljna polazišna točka u po- mografskih karakteristika ispitanica s poitrazi za odgovorom na pitanje što poslanje manjem poslanja, opisuju se razlike između redovničkoga života jest u sebi, odnosno razumijevanja i ostvarivanja poslanja u ženšto sve čini njegov opseg, jest crkveni nauk, skim redovničkim zajednicama, otkriva se ali i daljnji razvoj naputaka Crkvenoga uči- koliko sociodemografska obilježja redovničteljstva u aktualnoj teološkoj literaturi i li- kih zajednica utječu na ostvarivanje poslateraturi o zajednicama posvećenoga života. nja, ispituju se pretpostavke redovnica glede Sukladno tomu, teorijski okvir istraživanja djelovanja redovničkih zajednica u budućiznosi temeljne smjernice poimanja poslanja nosti i utvrđuje u kojoj mjeri redovnice u u koncilskim i pokoncilskim dokumentima Hrvatskoj pokazuju otvorenost za suradnju službene Crkve, u pravilima i konstitucis drugim crkvenim i društvenim subjektima jama redovničkih zajednica te u teološkoj u ostvarivanju poslanja svoje zajednice misli suvremenih autora. Na temelju navedene literature, poslanje posvećenoga ži- U Povjerenstvu za obranu rada bili su: vota promatra se u domeni esencijalnosti, prof. dr. sc. Blaženka s. Valentina Mandarić a ne isključivo u domeni funkcionalnosti. (predsjednica), izv. prof. dr. sc. Ana s. Thea Ukoliko se poslanje promatra kao ključ za Filipović (mentorica, članica) i prof. dr. sc. razumijevanje posvećenoga života u njego- Josip Burušić (vanjski član). Javnoj obrani, voj cjelovitosti, moguće je govoriti o četiri uz članove obitelji, nazočila je provincijalna dimenzije poslanja: molitvenoj, svjedočkoj, poglavarica s. Valerija Široki i sestre iz nekopashalnoj i djelatnoj. Višedimenzionalni liko redovničkih zajednica. (s. M. P. Toman)

135 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Susret svećenika, redovnika i redovnica Slavonskobrodskog dekanata u „Stadlerovoj godini“ 28. studenoga 2018.

U povodu „Stadlerove godine“, u kojoj se obilježava 175. rođenja i krštenja, 150. svećeničkog ređenja i 100. obljetnica Stadlerove smrti u novom spomen domu Josipa Stadlera i samostanu služavki Maloga Isusa u Brodskom Vinogorju u Slavonskom Brodu, u srijedu 28. studenoga održan je susret svećenika, redovnika i redovnica koji djeluju u Slavonskobrodskom dekanatu.

Misno slavlje u samostanu predvodio je dekan Ivan Lenić, a propovijedao postulator kauze sluge Božjega Josipa Stadlera mons.

Pavo Jurišić.

U homiliji mons. Jurišić promišljao je o Stadleru kao uzoru nasljedovanja Krista.

Naglasio je kako nadbiskup Stadler i danas može biti uzor osobama posvećenog života najviše po svom predanju Gospodinu, predanosti njegovoj volji i pouzdanju u Božju providnost. Ustvrdio je da „naša nakana slavljenja crkvenih velikana, od koji je jedan i Stadler, ima smisla jedino ako imamo želju mijenjati sebe“. Posvjestivši da su svećenici pozvani propovijedati ono što žive, utjecati se svecima i od njih učiti pojasnio je „i zašto nam sveci ne pomažu uvijek u našim nevoljama“. „Sveci su nas u našim nevoljama, sumnjama i očajavanju ponekad ostavili same i prepustili nas nama, jer su ‘protjerani’ iz naših crkava ili su se ‘povukli’. To je za čovjeka vjernika prava katastrofa, potresnost koja uključuje u sebi i društvenu patnju, ali u isto vrijeme i poticaj za istinski uzrast u vjeri“, rekao je i dodao „da smo za to sami krivi, jer su sveci modernom čovjeku pa i modernom kršćaninu postali nešto strano“.

„Ako nam je stalo do oživljavanja kršćanstva, moramo početi razmišljati o povratku svetaca, ne u smislu gipsanih figura, nego se ti Božji ugodnici, svjedoci Krista raspetoga, umrlog i proslavljenoga moraju pojaviti u preobraženom obliku, među nama, te nam prišapnuti one riječi o Isusu koji je Put, Istina i Život. Ti sveci pripadaju Crkvi, kao njezini najznamenitiji predstavnici. Nema ništa svetije od susreta sa svecem“, rekao je među ostalim mons. Jurišić.

Naglasivši da su sveci ljudi koji su svoje postojanje shvatili kao oduševljeno stavljanje Bogu na raspolaganje da mu budu u službi, zaključio je da je takav bio Stadler, te je upravo kao vrhbosanski nadbiskup i utemeljitelj jedne redovničke zajednice svim svećenicima, redovnicima i redovnicama prikladni partner za razgovor na razumljiv, prijateljski način.

Inicijatoru toga susreta slavonskobrodskom dekanu Ivanu Lenića želja je bila da oni – osobe koje su pozvane slijediti Krista nađu u svom sugrađanima Stadleru ohrabrenje za svoje življenje, za svoju vlastitu vjernost, za što veću evanđeosku dosljednost, da Stadlera dožive suputnikom svoga hoda, da približivši se njemu pomognu i svojim vjernicima da mu se utječu te budu u svome zvanju što dosljedniji Kristu. „Ovim susretima želimo Stadlera doživjeti tu između sebe, kao onoga koji nam je bliz, onoga koji nam želi pomoći, nadahnuti nas, pomoći u našem hodu, služenju Kristu i Crkvi, da Stadler bude domaći u svom rodnom gradu. Želja nam je da ovaj Stadlerov spomen dom bude mjesto gdje će se odvijati jedan živi razgovor s ovim slugom Božjim i to samo u svrhu nasljedovanja Krista“, zaključio je dekan Lenić i zahvalio svećenici-

136

VIJESTI • prosinac 2018.

ma, redovnicima i redovnicima te đakonima koji su se te večeri okupili u lijepom broju.

Poglavarica Sarajevske provincije služavki Maloga Isusa s. Maria Ana Kustura predstavila je planove o Stadlerovom spomen domu u kojem trenutačno borave dvije služavke Maloga Isusa, koje djeluju pri župi. Radost susreta i blizina Stadlerove prisutnosti dala se prepoznati u i njihovom susretu poslije mise u ugodnim druženjem uz večeru na kojoj se i zapjevalo.

U Katehetskom centru župe Gospe Brze Pomoći danas je u tijeku međunarodni studijski dan o temi „Josip Stadler (1843.-1918.) u kontekstu beatifikacije. Duhovni profil i društveno djelovanje snagom službe“.

Pod pokroviteljstvom Vrhbosanske i Đakovačko -osječke nadbiskupije te Grada Slavonskog Broda organizatori simpozija su Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti – Zavod za znanstveni i umjetnički rad u Đakovu, Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Sarajevu i Hrvatski institut za povijest, Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje, Slavonski Brod. (IKA) Hodočašće franjevaca trećoredaca glagoljaša u Staru Gradišku 28. studenoga 2018.

Tridesetak svećenika Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša, predvođenih provincijalom fra Ivom Martinovićem hodočastilo je 28. studenoga u Staru Gradišku.

Okupili su se u župnom domu u Uskocima gdje ih je dočekao župnik Mato Rukavina te su program započeli u obližnjoj grobljanskoj crkvi Sv. Roka molitvom Trećega časa i paljenjem svijeća na dijelu groblja pokrivenom travom gdje su bez imena pokopani brojni

starogradiški zatvorenici, među njima i fra Petar Turkalj, član njihove Provincije, koji je 28. studenoga prije 105 godina bio zaređen za svećenika, a prije 70 godina preminuo je u zatvoru. Hodočasnicima se pridružio požeški biskup Antun Škvorčević koji je okupljenim franjevcima na ulazu u starogradiški zatvor rekao kako se na ovom mjestu još i danas na neki način osjeća sva težina mržnje i progona iz vremena totalitarnih sustava.

Podsjetio je da se nalaze na mjestu koje pamti korake onih ljudi koji su mrzili i progonili druge, ali također tragove onih koji su bili nedužno progonjeni, među njima više od 250 svećenika koji su ovdje tamnovali samo zato jer su ljubili Boga, Crkvu i svoju domovinu. Pozvao je nazočne svećenike da se na ovom hodočašću ispune snagom njihove vjernosti, posvjedočene u patnji i poniženju.

Zahvalio im je što će svojom vjerničkom toplinom srca, molitvom, suosjećanjem, praštanjem i milosrđem na ovaj prostor zla unijeti trag plemenitosti i dobrote.

Hodočasnici su se potom u molitvenoj procesiji uputili do obližnje župne crkve Sv. Mihaela Arkanđela te se zaustavili u Memorijalu svećeničkim žrtvama pokraj crkve. Biskup Škvorčević kratko je predstavio pojedine njegove sastavnice. Upozorio je posebno na mozaik uskrslog Krista nad otvorenim grobom, koji – pobijedivši smrt – svojim raširenim rukama slavodobitno lebdi nad križem. U podnožju križa, na samom tlu poredani su likovi koji podsjećaju na svećenike i redovnike, časnu braću i bogoslove, dionike Isusova poniženja i patnje po osudi i zatvaranju u Staroj Gradiški, koji se klanjaju uskrslom Kristu u kojem je njihova patnja postigla smisao, ostvarena pobjeda i vraćeno dostojanstvo. Podsjetio je i na određena imena starogradiških uznika čiji su li-

137 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

kovi prikazani na mozaiku. Biskup je potom predvodio molitvu za svećenike zatvorenike kao i za one koji su im nanosili zlo. Iskazavši tako poštovanje prema žrtvi utamničenih svećenika, hodočasnici su se uputili u župnu crkvu prikazati za njih misu, koju je zajedno s provincijalom Martinovićem predvodio biskup Škvorčević. Na početku je provincijal uputio riječi pozdrava biskupu Škvorčeviću, svećenicima i vjernicima, predstavivši lik fra Petra Turkalja, te drugu braću franjevce koji su zbog svoje vjernosti tamnovali. Spomenuo je kako je nedavno pronađena molitva fra Petra Turkalja koju je napisao prigodom svećeničkog ređenja prije 105 godina po rukama biskupa Antuna Mahnića. Cijeli svoj život, pojasnio je provincijal, bio je spreman pomagati, svjedočeći posebnu ljubav prema siromašnima i nemoćnima. Podsjetio je i na druge franjevce koji su bili nepravedno osuđeni i zatvoreni. Kazao je kako ovim hodočašćem franjevci trećoredci glagoljaši žele zahvaliti Bogu za vjernost svoje subraće mučenika i moliti da poput njih budu hrabri svjedoci Isusa Krista pa i po cijenu vlastita života.

U homiliji biskup je zahvalio provincijalu za organiziranje hodočašća u Staru Gradišku koje je doprinos njegovanju kulture spomena koja ne zaboravlja istinu niti je pretvara u ideologiju, nego joj pristupa vjerničkim srcem, oslobođenim mržnje i želje za osvetom. Istaknuo je da naviještena misna čitanja osobitom snagom progovaraju o zahtjevnosti Isusova poziva „da mu budemo dokraja vjerni u progonu, osudama i tamnovanju radi njegova imena“. Biskup je ustvrdio kako ga Isusova obećanja učenicima da će biti progonjeni uvjeravaju u istinitost evanđelja, zapitavši nazočne: „Koji je to vođa svojima obećavao patnju i trpljenje

te ih tim putem pokrenuo da ga oduševljeno nasljeduju?“ Dodao je kako se u Isusovu jamstvu da će u takvim situacijama učenike pratiti moć Duha Svetoga, krije božanska pokretačka snaga kojom su ga slijedili u mučeništvu. Biskup je istaknuo da progoni Crkve svjedoče o njezinoj vjerodostojnosti, da ona ne živi od površnog podilaženja svijetu po kojem mu se nastoji svidjeti, nego od posvemašnje vjernosti Isusu Kristu koju svjedoči u snazi Duha.

Tumačeći kako se u progonu, patnji i trpljenju na svoj način očituje dimenzija onostranosti, osvrnuo se na naviješteno prvo čitanje iz Knjige otkrivenja gdje sv. Ivan govori o viđenju u kojem se pojavljuje sedam anđela zaduženih za sedam posljednjih zala. Povezao je to s događajem izlaska izraelskog naroda iz egipatskog ropstva koji je također bio označen sedmorim zlima da bi prešli iz ropstva u slobodu. Na to podsjeća i pjesma Mojsija i Jaganjca koju spominje sveti vidjelac, a koju pjevaju oni koji su bili dionici progona i trpljenja te postali dionicima Isusove pobjede nad smrću. Biskup je dodao kako sv. Ivan ne govori o svršetku svijeta koji se ima dogoditi zbog nevolje i zla, nego o njegovu dovršenju, a moć kojom se to ostvaruje jest ljubav, uvijek povezana s trpljenjem. Muka i trpljenje nisu prokletstvo nego „otajstveno stanje u kojem nadilazimo sebe i postajemo dionici rađanje novoga svijeta“. Taj put izabrao je Bog u Isusu Kristu da bi nas spasio.

Biskup je istaknuo kako se „u dvadesetom stoljeću dogodilo mnogo zla na našim prostorima, koje je zbog različitih razloga bilo nerijetko zataškavano, umanjivano ili preuveličavano, te u nastojanju da otkrijemo pravu istinu o događajima i ljudima ne smi-

138

VIJESTI • prosinac 2018.

jemo dopustiti da nas zlo zavede, nego da snagom Duha praštanjem i milosrđem pristupamo prošlosti i zlu te ga se spominjemo očišćenim pamćenjem“.

Spomenuo je da Požeška biskupija na tragu poticaja sv. Ivana Pavla II. koji je prigodom Velikog jubileja 2000. godine pozvao na čišćenje povijesnog pamćenja i spomen mučenika, nastoji svake godine promicati takav stav pred teškom prošlošću, napose u Staroj Gradiški i Jasenovcu. Rekao je kako se praštanjem i traženjem pomirenja „izdižemo iznad zla i ne živimo po njegovu diktatu“.

Pozvao je svećenike da na ovom hodočašću mole za dar praštanja i milosrđa te tako na najbolji način iskažu poštovanje žrtvama totalitarnih sustava, među kojima su i njihova subraća franjevci. Kazao je kako je starogradiška župna crkva podignuta da bude mjesto njegovanja upravo takvog spomena na svećeničke i druge žrtve.

Pri koncu misnoga slavlja biskup je predvodio čin predanja Blaženoj Djevici Mariji. Potom je fra Frane Šešelja, koji je dvije godine bio uznikom starogradiškog zatvora, iznio svoje svjedočanstvo o tamnovanju, na koje je bio osuđen zato što je za vrijeme služenja vojnog roka izjavio da nadbiskup Alojzije Stepinac nije zločinac. Provincijal Martinović zahvalio je biskupu Škvorčeviću za sudjelovanje na hodočašću, osobito za poticajne riječi koje je uputio u homiliji.

Nakon otpjevane pjesme „Ljiljane bijeli“, koju je spjevao fra Anzelmo Canjuga i sam starogradiški uznik, svi su izmolili molitvu koju je fra Petar Turkalj napisao uoči svoga svećeničkog ređenja. (IKA)

Znanstveni skup o sluzi Božjem Josipu Stadleru 29. studenoga 2018.

U povodu 100. obljetnice smrti prvoga vrhbosanskog nadbiskupa sluge Božjega Josipa Stadlera u njegovu rodnom gradu Slavonskom Brodu, a u pastoralnom centru njegove krsne župe Gospe Brze Pomoći, održan je u četvrtak 29. studenoga drugi dio međunarodnoga znanstvenog skupa „Josip Stadler (1843.-1918.) u kontekstu beatifikacije. Duhovni profil i društveno djelovanje snagom službe“.

Pod pokroviteljstvom Đakovačko-osječke i Vrhbosanske nadbiskupije te Grada Slavonskoga Broda, kao i aktivno sudjelovanje spomenute rodne župe, simpozij su organizirali Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti – Zavod za znanstveni i umjetnički rad u Đakovu, zatim Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Sarajevu i Hrvatski institut za povijest – Podružnica za povijest Slavonije, Srijema i Baranje Slavonski Brod. Studijski dan okupio je lijepi broj osoba iz crkvenoga i javnoga života.

Otvarajući ga kao glavni moderator dr. Pero Aračić, sin Slavonskog Broda, istaknuo je kako ga je – dok je pripremao ovaj i prošloga mjeseca u Sarajevu održani prvi dio ovoga simpozija – uistinu zadivio, obogatio i oplemenio život i djelo sluge Božjega Josipa Stadlera o kojem prije toga i nije toliko puno znao. „Zadivio sam se koliko je Stadler važna osoba u povijesti hrvatskoga naroda.

On je doista bio čovjek principa i svetoga života. Posebno mi je nadahnuće ono što je konstanta njegova života – to što je bio i ostao siromah i brinuo se za sirotinju“, rekao je, među ostalim dr. Aračić.

139 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Naglasivši važnost simpozija čiji je cilj na znanstveni način vrednovati Stadlerov život i djelo, prigodnim riječima obratili su se predstavnici organizatora i pokrovitelja skupa, te drugih institucija. Đakovačko-osječki nadbiskup Đuro Hranić kao domaćin je u pozdravnoj riječi istaknuo da se Slavonski Brod može ponositi tako velikim sinom kao što je Stadler, te da on posebno povezuje hrvatski narod u Bosni i Hercegovini i Hrvatskoj, napose Hrvate s jedne i druge strane rijeke Save.

Dodao je da je Đakovačko-osječka nadbiskupija također ponosna na toga velikoga sina svoje Nadbiskupije, te se raduje njegovu uzdizanju na čast oltara.

Vrhbosanski nadbiskup kardinal Vinko Puljić istaknuo je kako ga posebno raduje povijesna veza Sarajeva i Slavonskog Broda po sluzi Božjem Josipu Stadleru, kao i da je prevažno obrađivati Stadlerov lik na povijesno utemeljenim činjenicama, „prvo iz razloga jer nas je zadužio za tolika dobra koja nam je ostavio, kao i da obrađujući njegov lik unosimo pozitivne vrijednosti u ovo sumorno ozračje“. „Stadler je Isusovo lice prepoznavao u svakom čovjeku, a mi tu često padamo na ispitu. Zato je Stadlerova duhovnost divno nadahnuće, jer i danas je čovjek vrijedan da ga prepoznamo u njegovu dostojanstvu, otkupljenosti i po zvanju na spasenje da i mi postignemo takav jedan put našega djelovanja“, zaključio je kardinal Puljić.

Vrhovna glavarica služavki Maloga Isusa s. Marija Banić na otvorenju je naglasila kako joj je želja da taj skup ne bude samo znanstven, nego da osvijetli lik sluge Božjega onako kako to na njegovu grobu piše

„da je bio svjetiljka koja svijetli“ te „da nam bude putokaz i danas“. Prigodnim riječima obratili su se potom uime organizatora dr.

Stanko Andrić, ravnatelj brodske podružnice Instituta za povijest i uime sarajevskoga KBF-a dr. Darko Tomašević. Nazočnima su se također obratili uime grada Slavonskoga Broda prof. Hrvoje Andrić, zamjenik gradonačelnika i uime Brodsko-posavske županije dr. Anica Vukašinović, pročelnica za društvene djelatnosti, te uime KBF-a u Đakovu dr. Stjepan Radić, prodekan. Oni su naglasili da Stadler zavrjeđuje istraživačku pozornost ne samo crkvene, nego i političke i kulturne povijesti Bosne i Hercegovine i Hrvatske.

Kako je cilj simpozija na znanstveni način vrednovati Stadlerov iznimno bogati život i djelo prigodna izlaganja – uz moderiranje dr. Marijana Šabića i dr. Pave Jurišića – svatko sa svoga stajališta održali su dr. Mato Artuković o temi „Zavičaj i zavičajnik: Prilog o odnosima Broda prema nadbiskupu Stadleru“; dr. Vlatko Dolančić o temi „Pisani izvori o Josipu Stadleru u Nadbiskupijskom arhivu u Đakovu“, dr. Zoran Grijak o temi „Djelovanje i suradnju vrhbosanskog nadbiskupa Josipa Stadlera i dubrovačkog biskupa Josipa Marčelića tijekom preustroja Zavoda sv. Jeronima u Rimu i svetojeronimske afere“, dr. Stjepan Matković o temi „Dvije vizije modernog pravaštva: nadbiskup Josip Satdler i Josip Frank“, dr. Milenko Krešić o temi „Nadbiskup Stadler i hrvatska narodna zajednica: nastanak i razvoj sukoba, te misija izmirenja apostolskog delegata Peree Bastiena (1908.-1912.)“, dr. Pero Aračić i dipl. theol. Anto Pavlović o temi „Naglasci u Stadlerovom pastoralnom radu onda i danas: rubni i napušteni“, dr. Ružica Pšihistal i prof. Mirko Ćurić o temi „Strossmayer i

140

VIJESTI • prosinac 2018.

Stadler kao Ćiril i Metod u prigodnici fra Grge Martića“, te dr. Finka Tomas o temi „Čovjek molitve i bezgraničnog pouzdanja u Boga“. (IKA) Proslava 50. obljetnice djelovanja Školskih sestara franjevki Krista Kralja u HKŽ Frankfurt am Main 2. prosinca 2018.

U povodu 50. obljetnice djelovanja Školskih sestara franjevki Krista Kralja – Provincije Presvetog Srca Isusova iz Splita u hrvatskim katoličkim župama (HKŽ) Frankfurt am Main i Main-Taunus/Hochtaunus organizirano je u Frankfurtu na Majni, u subotu 1. i nedjelju 2. prosinca, dvodnevno jubilejsko slavlje.

Zahvalno euharistijsko slavlje tim je povodom u punoj katedrali sv. Bartolomeja u Frankfurtu na Majni, na prvu nedjelju došašća, 2. prosinca, predvodio provincijal Franjevačke provincije Presvetoga Otkupitelja sa sjedištem u Splitu fra Joško Kodžoman u zajedništvu s delegatom za hrvatsku pastvu u Njemačkoj vlč. Ivicom Komadinom, župnikom HKŽ Frankfurt am Main fra Željkom Ćurkovićem i dušobrižnikom u toj župi fra Ivanom Čikarom.

Nakon pozdravne riječi župnika fra Željka Ćurkovića čestitku sestrama je uputio dekan grada Frankfurta i katedralni župnik dr. Johannes zu Eltz, koji je ujedno poželio dobrodošlicu svim vjernicima. Ujedno je pročitao zahvalnicu u povodu jubileja sestara uime biskupa, Biskupije Limburg i uime cijele katoličke frankfurtske Crkve u znak zahvalnosti i priznanja. Predao je sestrama prigodni dar. U povodu toga jubileja HKŽ Frankfurt am Main je izradila prigodni medaljon, a primjerak medaljona je fra Željko

darovao dr. Johannesu zu Elzu i limburškom biskupu mons. dr. Georgu Bätzingu, koji će mu predati dr. Johannes zu Eltz.

Potom je provincijalna predstojnica iz Splita s. Andrea Nazlić upoznala vjerničku zajednicu o djelovanju sestara te provincije u HKM Frankfurt am Main i Main-Taunus/ Hochtaunus. „Jubileji nisu samo puko sjećanje i pjevanje hvalospjeva o prošlosti, nego su prilika za novi zamah u hodu prema budućnosti. Stoga je vrlo važno kako danas živimo našu karizmu. Ovim misnim slavljem ćemo zahvaliti Bogu što je snažio naše sestre u djelovanju u ovoj misiji od početka do danas. Drago mi je da se zlatno slavlje naših sestara u Frankfurtu događa u jubilejskoj godini naše družbe, koja slavi 150 godina postojanja. Naše su sestre pratile svoj narod, koji je kroz svoju burnu povijest, a i danas zbog brojnih razloga, bio prisiljen ostaviti svoj topli dom i dragu domovinu te poći u nepoznato, u široki bijeli svijet tražeći kruh i slobodu. Nastojali smo mu biti blizu, osluškujući njihove potrebe, pružajući mu utjehu i pomoć u okviru svojih sposobnosti i mogućnosti“, istaknula je, posebno zahvalivši Franjevačkoj Provinciji Presvetoga Otkupitelja s čijim su franjevcima sestre djelovale i djeluju u toj župi.

Na misnome slavlju uime vrhovne predstojnice Školskih sestara franjevki u Rimu s. Klare Šimunović sudjelovala je generalna tajnica s. Samuela Klaić. Uz školske sestre Splitske provincije, sudjelovale su i školske sestre franjevke Bosansko-hrvatske provincije Prečistog Srca Marijina iz Mainza, sestre Majke Terezije, te dušobrižnik u toj župi fra Kristijan Šilić.

Senka Jenjić je pročitala pismo vrhovne predstojnice Školskih sestara franjevki u

141 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Rimu s. Klare Šimunović. U pismo je s.

Klara između ostalog istaknula kako je duhom prisutna na slavlju u zahvalnosti Bogu koji je preko brojnih sestara učinio živom i plodnom karizmu te družbe među vjernim hrvatskim pukom u Frankfurtu i okolici, te u bližnjim hrvatskim katoličkim misijama – u Darmstadtu, Wiesbadenu, Offenbachu i Kelkheimu. „Požrtvovnim djelovanjem kroz odgoj u djevojačkom domu i dječjem vrtiću te kroz pastoralni rad u hrvatskim katoličkim zajednicama i posjećivanjem bolesnih i potrebnih sestre su svjedočile i navješćivale Božje kraljevstvo kroz služenje bližnjima u potrebi.“ Propovijed je uputio fra Joško Kodžoman.

Posebno je Bogu zahvalio na daru sestara, koje Hrvate katolike u Frankfurtu i šire prate punih pet desetljeća. Ujedno je potaknuo vjernike na molitvu za nova zvanja. Zamolio je dr. Johannesa zu Elza da prenese pozdrave biskupu dr. Georgu Bätzingu. Na misi se molilo i za pokojne sestre, koje su djelovale u Frankfurtu. Na kraju je zahvalnu riječ uputio župnik fra Željko Ćurković. (IKA) Đakonsko ređenje dvojice franjevaca kapucina 2. prosinca 2018.

„Kada budete krstili i vjenčali, ljudi će očekivati da dijelite radost s njima. Kada budete pokojne ispraćali, tada će od vas očekivati da s njima podijelite njihovu bol i tugu, da im dadete riječ utjehe, da im ulijete nadu ta život koji treba živjeti. Za vas danas počinje novi život. Počinje vaše došašće koje bi zauvijek trebalo biti i ostati došašće, a to znači vrijeme nade, radosti, očekivanja, spremnosti, budnosti... sve usmjereno prema Isusu Kristu koji dolazi, koji ulazi u našu povijest,

i tu povijest po svome rođenju pretvara u povijest spasenja i po svome životu, muci, smrti i uskrsnuću uvodi u vječnost, novo nebo i novu zemlju“, poručio je u prigodnoj propovijedi krčki biskup fra Ivica Petanjak OFMCap dvojici kandidata za primanje svetog Reda đakonata na prvu nedjelju došašća, 2. prosinca, u kapucinskoj crkvi sv.

Leopolda Bogdana Mandića u zagrebačkoj Dubravi.

U svečanoj misi tijekom koje su za đakone zaređena dvojica članova Hrvatske kapucinske provincije - fra Tomislav Trandleriz župe sv. Mihaela u zagrebačkoj Dubravi i fra Dejan Lecićiz župe Uzašašća Gospodnjeg u zagrebačkoj Sloboštini, sudjelovalo je trinaest redovničkih i biskupijskih svećenika, među kojima i provincijal hrvatskih kapucina fra Jure Šarčević, domaći župnik fra Miljenko Vrabec i gvardijan fra Juro Šimić, članovi obitelji i prijatelja samih ređenika, mnoštvo redovnica, bogoslova, među kojima nekoliko kapucinskih kandidata i bogoslova iz Hrvatske i Italije, te vjernici iz obje kapucinske župe u zagrebačkoj Dubravi. Sve je nazočne na početku pozdravio provincijal fra Jure ne skrivajući radost i zahvalnost Bogu na najboljem daru hrvatskim kapucinima u prigodi obilježavanja njihove 400. obljetnice od dolaska u grad Zagreb (Grič). (kapucini.hr) Svetkovina sv. Franje Ksaverskog proslavljena na zagrebačkom Ksaveru 3. prosinca 2018.

Svetkovina sv. Franje Ksaverskog proslavljena je u istoimenom samostanu na zagrebačkom Ksaveru, središnjem samostanu Provincije franjevaca trećoredaca glagoljaša. Misu u samostanskoj crkvi predvodio je vojni biskup u Bosni i Hercegovini Tomo Vukšić.

142

VIJESTI • prosinac 2018.

Podsjećajući na riječi iz Markova evanđelja „Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju“ (Mk 16,15), biskup Vukšić u propovijedi je istaknuo: „One su božanska zapovijed i sadrže doslovce njegovu posljednju želju te su, ako ih se vidi na takav način, također Isusova oporuka.

Njome je Isus svojim učenicima u nasljedstvo ostavio istinu, da je On uskrsnuo, i obvezu, da tu istinitu Radosnu vijest nikako ne zadržavaju samo za sebe već da ju šire i dijele svima. Upravo zato taj odlomak Markova evanđelja nazvan je opisom sveopćega poslanja Isusovih učenika da svjedoče i navješćuju”. Apostoli su, pak, dosljedno izvršili čast i obvezu, da pođu i prenose ove tri osnovne dimenzije Isusove Radosne vijesti svim narodima.

Biskup Vukšić podsjetio je da se nalazimo na početku nove liturgijske godine koja će, u pastoralnom smislu, biti obilježena izvanrednim misijskim mjesecom u listopadu 2019. „Njega je najavio i za cijelu Crkvu već proglasio papa Franjo, kako bi se još više probudila svijest o misijama među nekršćanima i nastavila novim poletom misionarska preobrazba života i dušobrižništva. Neposredni povod tomu jest sto godina otkako je papa Benedikt XV., 30. studenoga 1919., objavio apostolsko pismo „Maximum illud“, koje je poznato kao „magna charta“ suvremenih misionarskih nastojanja i početak novoga razdoblja evangelizacije.”

Cijela Katolička Crkva i sve župne i biskupijske zajednice pozvani da ovaj izvanredni misijski mjesec u njima bude „prigoda intenzivne i plodne milosti za promicanje inicijativa i intenziviranje na poseban način molitve – duše svake misije – naviještanja Evanđelja, biblijskog i teološkoga razmi-

šljanja o misijama, djelâ kršćanske ljubavi i konkretnih akcija suradnje i solidarnosti među Crkvama, tako da se probudi i nikad nam ne bude oduzet misijski entuzijazam“ (Pismo pape Franje u povodu stote obljetnice proglašenja apostolskoga pisma „Maximum illud“).

Biskupska konferencija BiH proglasila je i misijsku godinu od listopada 2018. do listopada 2019., s nakanom da se još više potaknu cijele biskupijske zajednice i svaki pojedini član. „Učinili smo to osjećajući i dodatnu moralnu obvezu, jer su naše biskupije, od 1622. pa čak do 2006. godine, bile pod izravnom nadležnošću Kongregacije za širenje vjere, koja je zadužena za promicanje misijskoga duha i djela”, kazao je biskup Vukšić.

U prigodnom pismu papa Franjo, oslanjajući se na Drugi vatikanski sabor, podsjeća kako prianjanje uz Isusovu zapovijed, da se pođe po svemu svijetu i naviješta svakom stvorenju, nije opcija za Crkvu, već njezin „neodgodiv zadatak“. To zato jer je Crkva „po svojoj naravi misionarska“, istaknuo je dalje vojni ordinarij u BiH. „Vjera se jača tako što ju se daruje! Zato je misijsko djelovanje paradigma svakoga djelovanja Crkve, koja ne smije izgubiti revnost u naviještanju onima, koji su daleko od Krista, jer to je uvijek prva zadaća Crkve. I jer su još uvijek daleko od Krista brojni krajevi, koji ga nikada nisu upoznali, ali i jer raste broj ljudi u nekadašnjim kršćanskim zemljama, koji su otišli daleko od Krista, misijsko djelovanje je i danas najveći izazov za Crkvu te pitanje misija, koje uključuje također novu evangelizaciju ovih dekristijaniziranih naroda, mora biti na prvome mjestu.”

143 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

Biskup Vukšić još je jednom podsjetio ponovno na Papine riječi u povodu stote godišnjice proglašenja apostolskog pisma „Maximum illud“: „Približavanje njegove stogodišnjice neka bude poticaj, da se nadvlada ponavljajuće iskušenje, koje se skriva iza svake crkvene introvertiranosti, svakoga samo-referencijalnog zatvaranja u vlastite sigurne granice, svakog oblika pastoralnoga pesimizma, svake sterilne nostalgije za prošlošću, da bi se umjesto toga otvorili radosnoj novosti Evanđelja. Također u ovim našim vremenima, rastrgani tragedijom rata i ugroženi žalosnom željom, da se naglase razlike i potiču sukobi, Radosna vijest da u Isusu oproštenje pobjeđuje grijeh, život poražava smrt, a ljubav pobjeđuje strah, neka bude donesena svima s obnovljenim žarom i neka ulije povjerenje i nadu“.

Šest desetljeća sestara uršulinki u Rovinju 9. prosinca 2018.

Šezdeset godina djelovanja sestara uršulinki u Rovinju proslavljeno je u nedjelju 9. prosinca u rovinjskoj župnoj crkvi sv. Eufemije svečanim misnim slavljem koje je predvodio umirovljeni biskup Ivan Milovan.

Nadovezujući se na te Papine poruke biskup Vukšić propovijed je zaključio riječima:

Koncelebrirali su rovinjski župnik i generalni vikar biskupije mons. Vilim Grbac, kapelan Damir Štifanić te o. Marijan Glamočak iz rovinjskoga Franjevačkog samostana sv.

Franje Asiškog. Na slavlju se okupilo dvadesetak sestara iz Hrvatske provincije uršulinki rimske unije te iz Slovenske provincije uršulinki rimske unije, na čelu s hrvatskom provincijalkom s. Ksenijom Leko i slovenskom provincijalkom s. Ankom Kogelnik. Uršulinke su do oltara došle u procesiji s koncelebrantima. Župnik Grbac u uvodu mise izrazio je sestrama zahvalnost rovinjske župe za sve dobro što su kroz 60 godina učinile.

„Vođeni tim nakanama, zahvalni za blagoslov, što smo mogli pomagati i moliti za misije, te ponizno priznajući slabosti propusta i nedovoljnoga zanimanja, na kraju ponizno molimo: Gospodin Isus Krist, otkupio je krvlju svojom ljude iz svakoga plemena i jezika, puka i naroda, i postali su kraljevstvo Boga našega! Stoga molimo Tebe jedinoga Boga u trojstvu osoba: Pogledaj i obazri se na zasluge Krista svoga, koji je samoga sebe dao kao otkupninu za sve ljude, te učini da od istoka sunčanoga do zapada svi narodi, i mi zajedno s njima, po zagovoru svetoga Franje Ksaverskoga i po djelovanju misionara, veličaju tvoje Ime i da se na svakomu mjestu prinosi i prikazuje čista žrtva Tvom Imenu!” (IKA)

Biskup Milovan u homiliji istaknuo je brojne aspekte djelovanja uršulinki u Rovinju, jer je on ondje bio župnik duži niz godina prije nego je imenovan biskupom. Podsjetio je kako su prije 6 desetljeća u Rovinj, na poziv tadašnjeg biskupa Dragutina Nežića, došle sestre slovenske provincije, a kasnije dolaze sestre hrvatske provincije. Naglasio je kako je njihova prisutnost i djelovanje bilo veliki dar za taj grad. Predavale su vjeronauk, prvo samo u župi, a kasnije i u školi, brinule su se o sviranju i animiranju misnih slavlja, uređivale crkve kojima Rovinj obiluje, karitativno su djelovale, redovito su obilazile stare i nemoćne, vodile djecu u posjet staračkom domu, niz godina brinule su se i o župnikovu domaćinstvu, no nadasve trajno su molile za duhovno dobro župe, te

144

VIJESTI • prosinac 2018.

pomagale svima koji su im su obraćali, molitvom i utjehom.

11. prosinca 2018.

Istaknuo je zahvalnost sestrama za ostvarenje ideala zvanja koje su odabrale. Spomenuo se potom njihove utemeljiteljice sv.

Angele Merici, koja je milosrdno sakupljala potrebite djevojčice te ih odgajala i vjerski podučavala, bila je prethodnica suvremenih pedagoga, činila je to srcem i mudrošću.

Provincija Sv. Ark. Mihovila, sestara Reda Sv. Vasilija Velikog održala je svoj izborni Provincijalni kapitul od 12. studenoga do 11. prosinca 2018. Na Kapitulu je izabrana nova Provincijalna uprava na mandat od pet godina. Za provincijalnu glavaricu izabrana je s. Darija Fina.

Neka se sestrama uršulinkama, koje su 6 desetljeća ugradile u duhovno dobro ovoga grada posebno nadahnuće bude i povezanost sa sv. Eufemijom, nebeskom zaštitnicom Rovinja, istaknuo je mons. Milovan te pozvao sestre i sve okupljene na molitvu da uršulinskom redu nikada ne ponestane duhovnih zvanja.

Po završetku misnog slavlja Ronald Braus pročitao je imena 15 sestara slovenske i 27 sestara hrvatske provincije koje su djelovale u Rovinju. Sestre hrvatske provincije došle su 1972. godine. Dok je trajalo izlaganje o sestrama na platnu su prikazane fotografije o povijesti sestara u tih 6 desetljeća.

Zahvalnost sestrama uime rovinjskog ogranka Prijateljica sv. Angele Merici izrekla je Ida Brajnović, a uime župne zajednice Štef Lukavečki. Završne zahvale izrekao je župnik, te su tada provincijalkama uručeni darovi, hrvatskoj provinciji umjetnička slika sv. Angele, a slovenskoj lijepo urešena velika svijeća s brojem obljetnice. Uime sestara okupljenima se obratila hrvatska provincijalka s.

Ksenija Leko.

Sestre uršulinke u Rovinju djeluju u kući koja je ujedno uršulinski samostan, u Ulici Luje Adamovića. (IKA)

Održan izborni kapitul sestara vasilijanki

S. Terezija Sapun izabrana je za zamjenicu provincijalke, s. Navkratija Pap za drugu provincijalnu savjetnicu, s. Anastazija Pitka za treću provincijalnu savjetnicu, a s Tatijana Fina za četvrtu savjetnicu. Šibenski biskupi slavili s benediktinkama 13. prosinca 2018.

Blagdan svete Luce, djevice i mučenice iz prvih kršćanskih vremena, proslavljen je u četvrtak 13. prosinca u samostanskoj crkvi Svete Luce kod benediktinki u Šibeniku.

Svečano misno slavlje uz sudjelovanje velikog broja vjernika i osmoricom svećenika predvodio je šibenski biskup Tomislav Rogić. Koncelebrirao je i umirovljeni biskup Ante Ivas. „Luciji je bilo najvažnije ostati Kristova! Ne dopustiti da je nikakav strah, pa ni od muka, odijeli od Boga. Krist je bio svjetlo njezina života i sve bi učinila samo da se ne udalji od svoga Spasitelja. Željela je živjeti u milosti Božjoj, zato je živjela svoju čistoću, predanje Bogu. Kakvo svjedočanstvo da se Božja milost i u nama može nastaniti, da možemo biti nositelji Duha Božjega. Jedini je uvjet: svojevoljno ne pristati na grijeh, ne izabrati tamu bilo koje vrste, bilo kojeg grijeha. Bila je ona mudra djevica koja nosi svjetiljku i ulje jer

145 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

bdije, jer iščekuje svoga Spasitelja. Živi za to!

Bog ju je izabrao i postavio da trajno rod donosi, da i nama danas bude poticaj na ustrajnost u vjeri, u prijateljstvu s Bogom, u iščekivanju Spasitelja. Zato ju i danas častimo kao nagovještaj onog svjetla kojeg će Božji Sin svojim rođenjem donijeti na svijet“, poručio je u homiliji biskup Rogić. (IKA) Adventska duhovna obnova za redovnice u Požegi 15. prosinca 2018.

U organizaciji Povjerenstva za osobe posvećenog života i Pastoralnog centra, 15. prosinca u Dvorani bl. Alojzija Stepinca Biskupskog doma u Požegi održana je adventska duhovna obnova za redovnice koje djeluju na području Požeške biskupije. Voditelj je bio karmelićanin o. Stjepan Vidak, prior samostana u Remetama.

Na početku programa prisutne redovnice pozdravio je biskup Antun Škvorčević.

Osvrćući se na snijeg koji je zabijelio, kazao je kako on prirodi daje neku svečanu ljepotu, ali da je on je potreban i zato da natopi zemlju i daruje joj plodnost. Istaknuo je kako je na sličan način našoj duši potrebna milosna natopljenost i bjelina da bi bila plodna, te da je to cilj i duhovne obnove u pripravi za Božić. Još je dodao kako će se sestre i ovoga Božića u svojim samostanima pobrinuti oko priprave božićne hrane i kolača te urediti samostanske prostore, ustvrdivši da je još potrebnije urediti svoje srce u kojem se događa pravi Božić. Podsjetio je na spomendan bl. Jule i susestara mučenica, koji se liturgijski slavi 15. prosinca, i na žrtvu koju su one podnijele u ljubavi i vjernosti Isusu Kristu, te je potaknuo nazočne sestre da im one budu primjer u nastojanju

oko obnovljene vjernosti Bogu. Spomenuo im je Augustinovo načelo: Ako su mogli ovi i ove biti sveti, zašto to ne bi mogao i ti! Poželio je redovnicama blagoslovljenu duhovnu obnovu.

Nakon molitve Trećega časa uslijedila su dva duhovna nagovora o. Vidaka na temu „Poziv, poučljivost i vjera sv. Josipa kao izraz Bogu posvećenog života“ kojima je, koristeći se životom i primjerom sv. Josipa nastojao aktualizirati pojedina pitanja i probleme redovničkog života. Voditelj je, vraćajući redovnice u trenutke njihovih zavjeta koje su dale Bogu ulazeći u određenu redovničku zajednicu, kroz konkretne primjere pokušao ukazati gdje i u čemu to poučljivost i vjera sv. Josipa trebaju biti primjer za njihov redovnički život i vjerno življenje obećanja siromaštva, poslušnosti i čistoće.

Po završetku duhovnog nagovora sestre redovnice su se uputile u obližnju crkvu Sv. Lovre na pokorničko bogoslužje nakon čega su pristupile sakramentu pomirenja. Susret duhovne obnove završen je euharistijskim klanjanjem koje je predvodio fra Milan Krišto, biskupijski povjerenik za osobe posvećenog života i gvardijan franjevačkog samostana u Požegi. (IKA) U Sisku proslavljen spomendan Drinskih mučenica 15. prosinca 2018.

Spomendan bl. Drinskih mučenica svečano je proslavljen, u subotu 15. prosinca u katedrali Uzvišenja svetog Križa u Sisku. Svečanu misu zornicu predvodio je sisački biskup Vlado Košić u zajedništvu s generalnim vikarom mons. Markom Cvitkušićem i katedralnim župnikom preč. Markom Karačom. Uz broj-

146

VIJESTI • prosinac 2018.

ne vjernike misnom slavlju prisustvovale su i sestre iz sisačke zajednice Kćeri Božje ljubavi.

Biskup Košić u homiliji je progovorio o mučeništvu s. Jule Ivanišević, s. Bernadete Banja, s. Berchmane Leidenix, s. Krizine Bojanc i s.

Antonije Fabjan koje su prije 77 godina ubijene od četnika. “Dana 11. prosinca 1941. godine četnici su opkolili ‘Marijin dom’, opljačkali ga i zapalili, a redovnice su odveli u zarobljeništvo. Vodili su ih po snijegu uz preslušavanja i ispitivanja do Carevih voda i Sjetline. Tamo je časna sestra Berchmana, shrvana od puta ostala a kasnije ubijena 23. prosinca 1941. godine. Ostale četiri časne sestre odvedene su do Goražda, gdje su stigle 15. prosinca 1941. godine. Smještene su bile u zgradu vojarne na 2. katu. Četnici su u pijanom stanju po noći provalili u sobe u kojima su bile časne sestre. Časne sestre hrabro su skočile kroz prozor, nakon čega su ubijene i bačene u rijeku Drinu. Tih dana, četnici su ubili i bacili u Drinu oko 8.000 ljudi. Prvi koji je zapisao zločine bio je slovenski svećenik Franc Ksaver Meško, koji se tih dana nalazio na Palama, no on nije vidio njihov kraj jer je na putu prema Drini pušten, a svjedok koji je vidio sljedeće jutro mrtve časne sestre na obali Drine bio je dječak, kasnije svećenik Anto Baković koji je to opisao i svjedočio na procesu za njihovo proglašenje blaženima“, rekao je biskup . U nastavku je podsjetio na riječi kardinala Amata koje je izgovorio na proglašenju mučenica blaženim, a koji je istaknuo kako povijest Drinskih mučenica može izgledati kao primjer poniznih ljudi, koji ostaju i uvijek podliježu, pobijeđeni i poraženi, ali u stvarnosti, to je pet redovnica koje su svojom čvrstom i blagom ustrajnošću pobjednice zla i njegove zatorne snage.

Govoreći o pročitanoj Poslanici sv. Pavla

ap. Rimljanima biskup je rekao kako u njoj Apostol snažno ističe kako nas od Krista ne može ništa na ovom svijetu rastaviti, pa bila to i nevolja, pogibao, mač. „Doista, kad je Krist za nas umro, što nam mogu njegovi mrzitelji i oni koji nas zbog njega progone i ubijaju? Koji nam podmeću i ‘sve zlo slažu protiv nas’ (Mt 5,11)? Gospodin u svojim blaženstvima na gori za progonjene radi kraljevstva nebeskoga kaže: ‘Radujte se i kličite!

Velika je plaća vaša na nebesima!’ (Mt 5,12).

Tako se upravo dogodilo Drinskim mučenicama. One su bile progonjene, nad njima se vršilo nasilje i one su ubijene ‘iz mržnje na vjeru’. Zato su one svojim hrabrim otporom nasilnicima primjer svima nama da se ne bojimo oduprijeti se svakome tko nas zbog naše vjere progoni i pokazuje svoju mržnju.

Mi ne uzvraćamo nikome mržnjom, ali branimo svoju vjeru i ljubav prema Kristu, pa i pod cijenu smrti. To je prava vjernost, za koju Gospodin u Otkrivenju sv. Ivana kaže: ‘Esto fidelis usque ad mortem et tibi dabo coronam vitae – budi vjeran do smrti i dat ću ti vijenac života!’ (Otk 2,10)“.

Govoreći o Evanđelju po Luki biskup je rekao kako nam Isus poručuje da trebamo uzeti svoj križ i ići za njim jer „Tko hoće život svoj spasiti, izgubit će ga; a tko izgubi život svoj poradi mene, taj će ga spasiti“. „Ovaj paradoks, koji se čini nelogičnim, zapravo nam kaže kako je pravi život samo – život s Kristom i za Krista. I on nagrađuje onoga tko se je spreman za njega žrtvovati. Isus postavlja alternativu pitanjem što je vrednije: zadobiti sav svijet ili sačuvati samoga sebe? Naime, čuvajući svoj zemaljski život pod svaku cijenu često znači odreći se sebe, svojih stavova i uvjerenja. Ako je cijena vjernosti sebi, Isusu i vjeri u njega vlastiti život, što je veće: ovaj prolazni život u kojem nikada i nikako ne

147 REDOVNIŠTVO U HRVATSKOJ

možemo zadobiti čitav svijet ili vječni život koji Gospodin obećava onima koji ga ljube?

Pet časnih sestara Kćeri Božje ljubavi, Drinske mučenice, znale su dobro izabrati i zato su nam svjetlo i primjer vjernosti i pobjede“, zaključio je biskup Košić. (IKA) Adventski susret redovnica u Pazinu 15. prosinca 2018.

Redovnice na službi u Porečkoj i Pulskoj biskupiji susrele su se u subotu 15. prosinca, na adventskoj duhovnoj obnovi u pazinskom Franjevačkom samostanu Pohođenja Marijna. Bile su nazočne sestre iz gotovo svih redova prisutnih u biskupiji: sestre milosrdnice sv. Vinka Paulskog, sestre Družbe kćeri milosrđa Trećega samostanskog reda sv. Franje, istarske župske sestre, klanjateljice Krvi Kristove, sestre Milosrdnog Isusa te nedavno pristigle sestre Euharistijske zajednice službenica Srca Isusova i Marijina.

Susret je započeo prigodnim izlaganjem koje je održao fra Marinko Klaić. Okupljenima je na veoma zanimljiv način nastojao približiti osjet iščekivanja dolaska Gospodinova kroz odnos prema Božjoj Riječi predočenoj u meditacijama sv. Bonaventure „Pet svetkovina Djeteta Isusa“. Istaknuo je kako u došašću i mi, upravo poput Marije, trebamo „začeti“ Riječ Božju i „roditi“ Isusa u sebi.

Poticaj za duhovno začeti Božju Riječ može doći iz potrebe za susresti Gospodina koju svatko nosi u sebi, ili nakon što se „dotakne dno“, ili pak iz „dosade“, iz potrebe za promjenom koju čovjek počne osjećati kada živi ispraznim životom. Božja Riječ se u duši rađa po dobroti ili po pokori, naglasio je fra Marinko. Nadalje, pobožna duša mora tu utjelovljenu Božju Riječ točno identificirati, jasno znati definirati da sve što čini, čini u

ime Isusa Krista. Zajedno sa tri mudraca pobožna duša treba tražiti i pronaći Isusa te mu se pokloniti. Treba ga tražiti razmišljanjem, osjećajem i namjerom, zapisao je sv. Bonaventura u svojoj meditaciji, a u izlaganju prenio fra Marinko. Jedan od načina, meni osobno najdražih, „kako naučiti moliti”, je – „ako želiš naučiti moliti – počni moliti.“, naglasio je predavač. Glede pete svetkovine, „kako pobožna duša prikazuje Božju Riječ u hramu“ u izlaganju je istaknuto da treba jednostavno sve svoje najdragocjenije, cijelo svoje biće, upravo po uzoru na Blaženu Djevicu Mariju, prikazati Gospodinu.

Nakon izlaganja uslijedilo je klanjanje pred Presvetim te mogućnost pristupanja sakramentu pomirenja.

Misno slavlje predvodio je jedan od franjevaca domaćina, o. Josip Vlašić, u suslavlju s umirovljenim svećenicima vlč. Milanom Milovanom i vlč. Josipom Kalčićem. Predvoditelj je u prigodnoj homiliji istaknuo da se za Božju Riječ u svome životu treba izboriti, pronaći joj mjesto među svim silnim obvezama koje ispunjavaju našu svakodnevicu. Pritom se, napomenuo je, potrebno neprestance provjeravati. (IKA) Božićno čestitanje sisačkog biskupa Vlade Košića i svećenika, redovnika i redovnica 19. prosinca 2018.

Uzajamno Božićno čestitanje sisačkog biskupa Vlade Košića i svećenika, redovnika i redovnica održano je u srijedu 19. prosinca u Dvorani Juran i Sofija sisačkog Velikog Kaptola.

Na početku okupljenima se obratio generalni vikar mons. Marko Cvitkušić podsjetivši kako će građanska godina iza nas biti

148

VIJESTI • prosinac 2018.

zabilježena po tome što je bila posvećena bl.

Alojziju Stepincu i mladima. Podsjetio je na brojna događanja, znanstvene skupove, izložbe, obljetnice, knjižna izdanja, hodočašća i druge razne projekte. „U Betlehemu se zbio najveći događaj u ljudskoj povijesti. Jer je Bog ljubio svijet, poslao je na svijet svojeg jedinorođenog Sina. Došao je kao slabašno dijete. Ne kao strah, već kao ljubav. Kada je prvi puta udahnuo pokvareni zrak grješne zemlje, prvi je put Bog proplakao, ožalošćen zbog ljudske zloće. Kada je bio položen na krutu slamu, prvi put je Bog trpio, jer ga čovjek nije primio k sebi. Kako da naša radost ne bude velika! Kako da naša sreća ne ispuni naša srca do kraja! U božićnoj je noći Bog dokazao da toliko ljubi čovjeka da je sam postao čovjek. U ovoj je noći Bog pokazao čovjeku da je Božja dobrota veća od čovjekove zloće i da je Božje milosrđe veće od čovjekova grijeha. A što ćemo mi u ovoj noći sreće i zahvalnosti pokazati Bogu? Bog od nas očekuje samo jedno: Da mu svakodnevno pokažemo svoju ljubav, ne samo u ovoj noći, već u svakom trenutku svoga života“, poručio je mons. Cvitkušić zaželjevši na kraju biskupu sretan i blagoslovljen Božić.

U ime redovnica i redovnika okupljene je pozdravio provincijal Hrvatske kapucinske provincije sv. Leopolda Bogdana Mandića fra Jure Šarčević. Zahvalivši biskupu na suradnji i povjerenju što je pozvao kapucine u Biskupiju odmah nakon njezina osnutka, fra Jure je rekao kako je ovo vrijeme za novo zajedništvo. „Djelujmo i okupimo snage za nove izazove svijeta i Europe, za nove izazove Crkve koja se sve više marginalizira, a mislim da možda i vraća u prva vremena.

Nastavimo zajedno u duhu ljubavi pružati svjedočanstvo za Krista, koji se nama darovao da se i mi tako možemo neprestano da-

rivati jedni drugima“, rekao je fra Jure.

Obraćajući se okupljenima, biskup Košić zahvalio je svima na suradnji i svemu dobrom učinjenom u protekloj građanskoj godini istaknuvši kao najvažnije događaje postavljanje kipa bl. Alojzija Stepinca ispred sisačke katedrale 8. svibnja ove godine i Znanstveni skup o zbrinjavanju kozaračke djece. Podsjetivši na težak put kojim se došlo do postavljanja spomenika našem blaženiku i brojne pokušaje gradskih vlasti da to spriječe, biskup je pojasnio i kako likovi djece na kipu uz Stepinca predstavljaju upravo spašenu kozaračku djecu te kako je održani znanstveni skup o tome raskrinkao laži i dokazao da u Sisku nije postojao nikakav dječji logor. Na kraju biskup je svima rekao posebnu i presedan „radosnu vijest“, da će po prvi puta u ovome mjesecu biti kršteno sedmero djece iz „Pet plus“ obitelji.

Prije samog čestitanja svećenici su se okupili u katedrali gdje su sudjelovali na pokorničkom bogoslužju koje je predvodio kancelar mr. Janko Lulić. (IKA)