R
iječ s tri slova, riječ koja je toliko susreta prekinula, riječ koja je tolike ljude odvela od mjesta prvih koraka. Da, iza te strašne riječi, iza te tamne pozadine otkriva se stvarnost rata koja je obilježila i moj put. Izgubiti oca, izgubiti oslonac i ostati s majkom, dvije sestre i dva brata za moju obitelj bilo je nešto neočekivano. Kobna 1993. godina tada je u Bugojnu donijela borbu. Te godine neprijatelji nam srušiše kuću, ubiše oca i nas odvedoše na put izbjeglištva, kroz pucnjavu, rijeke, šume. Sve to pratili su krikovi ljudi koji su mislili da se nećemo spasiti. Vrativši se retrospekcijom na mjesto događaja, znam da jedan vojnik nije pao. Vojnik koji je bio fizički nevidljiv, a prisutan, vojnik koji je pazio na svaki naš korak, vojnik koji je podizao nevinu, iscrpljenu djecu na ramena osoba koje su bile spremne pomoći ženi da svojih petero djece dovede u oazu sigurnoga terena. Vojnik koji SUSRET | 09 | 2017
13