[84]
kontroverzama i interpretacijama lakše preispituju vlastite stavove te primjenjuju stečena znanja i vještine na osjetljiva pitanja s kojima se susreću u svakodnevnom životu. No, to zahtijeva promjenu cjelokupne tradicije rada odgojno-obrazovnih institucija u Hrvatskoj te ulog vremena, učenja, fleksibilnosti i usavršavanja. U Hrvatskoj ne postoji svijest o tome koliko znanje o povijesnim događajima (posebno onim nasilnim) i njihovim posljedicama pomažu i omogućuju da se prevlada nasilje koje je počinjeno u nečije ime te da je važno iz toga naučiti kako to izbjeći i što se može učiniti drugačije kako se takve stvari ne bi ponovile. Kroz analizu udžbenika uočeno je kako se niti na jednom mjestu ne spominje što rat znači za obične ljude bilo koje vjeroispovijesti i bilo koje narodne pripadnosti. Slika o ratnim sukobima devedesetih izgrađena je na vrlo selektivnom pamćenju, stereotipima, stavljanju težišta na povijest međusobnih sukoba te prešućivanju razdoblja suživota i isticanja pozitivnih primjera i praksi. Alternativna sjećanja nemaju mjesto u udžbenicima povijesti, samo su „naše povijesne istine i činjenice“ ispravne, što je nespojivo s procesom demokratskog i pluralističkog društva. Također, primjećuje se inertnost u osuvremenjivanju podataka koji se nalaze u udžbenicima pa se tako nove informacije i činjenice utvrđene dokazima, izvještajima te, u krajnjem slučaju, i presudama raznih domaćih i stranih sudova ne uključuju u tekstove kojima se obrađuje Hrvatska nakon Domovinskog rata, ali i tijekom istog. Upravo iz tih razloga vidljiva je potreba za promjenama u obrazovnom pristupu prema predavanju povijesti, a osobito kod pristupa tekstovima kojima se iskrivljavaju, poriču i izbjegavaju nepoželjne činjenice u udžbenicima te pristupa kojim se naglašavaju jedni događaji, a drugi zanemaruju, jer se samo uvođenjem činjenica mogu spriječiti razne interpretacije i suziti prostor za manipulaciju. Potrebno je vrlo odgovorno pristupiti problemu definiranja ciljeva nastave povijesti te odgovoriti na sljedeća pitanja: Treba li nastava povijesti služiti