Genocid u Srebrenici, Samrtno Srebreničko ljeto '95 (knjiga)

“Drine” izgorjeli su dvoje staraca Esed i Izeta Fazli}. Njihovi krici su odjekivali pustom Srebrenicom. U ulici Hrid zapaljeno je nekoliko ku}a i u njima su ‘ivi izgorjeli Meho i Mu{a Vejzovi}, Avdo i Behka Jelki}, a Red‘epa Red‘epovi}a starca od preko 80 godina koji je po{ao gasiti po‘ar u ku}i svoje sestre Meve, ~etnici su zaklali u samoposluzi.

U ulici Reufa Selmanagi}a u svojim ku}ama su zapaljeni Avdo Dautba{i}, Mehmed i Meva Salimovi}. Svi oni su bili starije osobe i nisu mogli bje‘ati u okolne {ume kako bi se sakrili od ~etnika. Jo{ 18 osoba je ubijeno u Srebrenici tih dana.

U ovim paljevinama i ubistvima su u~estvovali Goran Zeki}, Rada Milovanovi}, Tanto, Raco i nekih puno imena i prezimena koje nisam poznavala. U Srebrenici je ukupno zapaljeno 88 ku}a. Dok su ku}e paljene, nas oko dvadesetak su odveli u stanicu policije. Uop{teno su nam postavljali pitanja o tome gdje je na{a vojska i ko je glavni. Rekli su da }e nas sve pobiti, ako na{i ne isporu~e tijela ~etvorice ubijenih ~etnika. Izme|u nas su izdvojili Jakuba Abdrahmanovi}a i Safeta Kulagli}a. Safeta su odmah izveli, a Jakuba su pitali tri puta: - “[ta su ti Atan i Akif Usti}?” On je {utio. Udarili su ga smotanim {atorskim krilom i rekli: - “Progovori sad ili ne}e{ vi{e nikad progovoriti!” Onda su ga odveli, a nas su pustili. Nismo znali {ta su s njima uradili sve dok se ~etnici nisu povukli iz Srebrenice, a onda saznajemo da su mu~ki ubijeni.

Krenuli smo da pokupimo mrtve jer smo znali da ih ima po gradu, a tako|e da izgorjele ljude izvu~emo iz ru{evina i sahranimo. To je bilo nekoliko dana po{to su oni umrli na najstra{niji na~in. Prizor je bio jeziv.

Jakuba i Safeta smo na{li u Stanici policije u podrumu. Do{la je [ehida, Jakubova supruga i zvala nas da joj pomognemo pri sahrani.

Bili su izre{etani rafalima i na tijelu im je bilo urezano slovo “U”. U parku smo prona{li Muharema ubijenog metkom, a u ulici Reufa Selmanagi}a Mu{ku i Sulju Sulji}a, te njihova dva sina Nezir i Nisvet koji su bili ubijeni u svome stanu. Njihova k}erka Sanela uspjela je pobje}i i spasiti se. Ostala je sama bez igdje ikoga”.

E. O. u julu 1995. godine na}i }e se u masi izbjeglica u bazi UN-a u Poto~arima sa jednogodi{njim sinom u majkom.

“Iako su ~etnici u{li u grad 11. jula ja sam se jo{ uvijek nadala da Srebrenica ne}e biti predana ~etnicima. Nisam mogla vjerovati da je 58