Izjava 79
R. S. ro|en 1962. godine u Prohi}ima, a ‘ivio u Voljavici od 1980. godine. “Svoju ku}u sam napustio pred najezdom srpsko-crnogorskog agresora i sa suprugom i dvoje djece sklanjam se u sela prema Srebrenici. Bilo je te{ko ostaviti iza sebe sve {to se godinama mukotrpno stvaralo i krenuti u nepoznato. Uklju~io sam se u redove branilaca Bosne i dao svoj doprinos osloba|anju okupiranih teritorija bratuna~ke i srebreni~ke op{tine. Svakodnevne borbe i granatiranje odnosile su ljudske ‘ivote. Moje saborce koji su poginuli u odbrani domovine ne}u nikada zaboraviti. Poslije jednog napornog puta bio sam jako iscrpljen, tako da me komandant izostavio sa zadatka, koji se trebao izvesti 13. oktobra 1992. godine. A. U. sa oko 25 boraca odlazi u akciju. Nisam mogao prestati misliti na moje saborce, jer sam predosje}ao da }e se ne{to desiti. Ustao sam i krenuo za njima. Misli su me i dalje proganjale. Iznenada, trgnuo sam se na upit jednog prijatelja: - “Zar si ti `iv”? Rekao mi je, jer nije znao da sam bio izostavljen iz te akcije. Pitao sam ga, {ta se desilo? - “Svi su mrtvi”, odgovorio je. U meni je zavladala tuga i bol. Moj komandant, sa jo{ 21 borcem tog nesretnog 13. oktobra, stradali su u ~etni~koj zasjedi na Zalazju. 277