RATNI ZLOČINCI
Gojko JANKOVIĆ ljub Kunarac Žaga, koji je svjedokinju M. u grupi sa pet djevojaka odveo iz škole u Kalinoviku, predstavio je ovu novinarku kao svoju “ljubavnicu”, rekla je M. Početkom augusta, zajedno sa četiri maloljetnice i jednom trudnicom, M. je premještena u stan u Foči. Na putu do stana Neđo Samardžić je odveo jednu od djevojaka. M. je u noći kada je dovedena iz stana izveo vojnik koji joj se predstavio kao Ranko Radulović iz Crne Gore, dobrovoljac u jedinici Dragoljuba Kunarca. Radulović ju je prvi silovao. “Tražio je da se skinem. Pitala sam ga zašto i rekla da imam 16 godina. On se naljutio. Skinuo me je i silovao. Bila sam krvava po cijelom tijelu. Primjetila sam da imam posjekotine na rukama. Rekao mi je da mi je bolje da me je on odveo nego da me je silovala veća grupa vojnika”, rekla je svjedokinja M.
Nakon Radulovića, silovao ju je muškarac kojeg je identificirala po nadimku Vojvoda. “Bio je stariji čovjek. Odveo me i rekao da će me štititi kao otac. Stavio mi je nož pod grlo, skinuo pantole i rekao da se skinem. On mi je nanio najviše boli. Silovao me oralno, vaginalno i analno. Bila sam sva oduzeta”, ispričala je M. Potom je odvedena, sa grupom djevojaka, u Karaman kuću i dodjeljenja Radovanu Stankoviću. U kući je bio i Neđo Samardžić. “Mi nismo imali osjećaj da smo ljudska bića. Tretirali su nas kao roblje”, rekla je M. dodajući da je svaka djevojka u kući bila dodjeljena jednom od vojnika koji su tu živjeli, izuzev 12-godišnje A. B. koja je bila “na raspologanju”, što znači da su vojnici koji su dolazili mogli da joj rade šta su željeli, pojasnila je. U junu 1993. godine je izvedena iz Karaman kuće i došla u posjed Janku Janjiću Tuti, koji ju je držao kao svoju seksualnu robinju sve do jula 1993. godine. Živjeli su u nekoliko stanova u Foči, stalno ju je prisiljavao na seks, te joj davao da konzumira drogu. “U to vrijeme sam bila potpuno ravnodušna. Bilo mi je svejedno da li ću ostati živa”, rekla je M. U julu 1993. godine Janjić ju je oslobodio, te je putem komisije za razmjene, preko Srbije dovedena prvo na Pale, gdje je provela nekoliko dana “u stanu nekog novinara”, potom prebačena u kasarnu u Lukavicu, gdje je bila “zatvorena u sobu sa rešetkama”, i na kraju u zatvor Kula odakle je razmjenjena 26. oktobra 1993. godine. Svjedokinja čiji je broj dosijea 3887 iz fočanske Čohodar Mahale svjedoči da je 25.juni 1992.godine bio najcrnji dan.
Karamanova kuća u Miljevini
92
- Crnogorac me na oči moga sedmogodišnjeg sina silovao, tada je moj sin dobio napad ukočio se, a oči su mu bile otvorene. Udario me je još jednom i rekao: “Turkinjo nismo završili sutra ću ponovo doći”. Iako sam bila sva u modricama, pritrčala sam mom sinu koji je bio bez svijesti, umivala ga i jezik mu izvadila van da se ne bi udušio, mada sam tada mislila da je mrtav. Odjednom je trepnuo i počeo da povraća, okrenula sam ga na stomak ne mogu vam to više opisati to je bio užas najteži dan u životu. Drugo dvoje djece su plakala i tresla se.
Tu noć sam pomišljala da ubijem i njih i sebe, ali nisam smislila način... Dragan Zelenović, poznat i kao “Zelja” i “Zeleni”, od oca Bogdana, rođen 12. februara 1961. u Foči, od juna 1996. stanovao je u otetoj bošnjačkoj kući ulici Nurije Pozderca 21. Prije rata radio je kao električar u Miljevini. Zelenović je bio jedan od zamjenika komandira vojne policije i vođa paravojske u Foči. Sudjelovao je u napadu na Foču i okolna sela kao i u hapšenju civila. U noći šestog na sedmi juli 1992, on je došao u Srednjoškolski centar u Foči. Iz grupe zarobljenih je izdvojio četiri djevojke. Odveo ih je u susjednu učionicu gdje ih je čekala grupa vojnika, a onda je napravio “raspored”, koji vojnik će koju djevojku silovati. “Dragan Zelenović me je udario kundakom po glavi. Pala sam bez svijesti. Kad sam došla sebi vidjela sam da mi je odjeća pocijepana. Silovao me je, a onda je bio uporan da mi nožem na grudima istetovira krst” - ispričala je jedna od nesretnih djevojaka i dodala da su je odvodili noću sa još nekoliko djevojaka u stanove gdje su ih grupe srpskih vojnika silovale satima. Ni to im nije bilo dovoljno pa su stalno izmišljali nove načine iživljavanja i ponižavanja svojih žrtava. Sredinom jula 1992. zarobljena muslimanska djevojka je odvedena u jednu kuću u fočanskom naselju Aladža. U kući je bilo 14 crnogorskih dobrovoljaca, a onda je došao i Dragan Zelenović sa još osam vojnika. Zelenović je djevojku odveo u jednu sobu i prijeteći joj da će je zaklati silovao je. Poslije njega je ušao drugi vojnik, treći, četvrti... Zoran Vuković je bio šesti koji ju je silovao. Dok je silovao ovu nesretnu djevojku Vuković joj je grizao bradavice. Grudi su joj krvarile. Ušao je sljedeći i nastavio je mučiti, štipajući joj grudi. Od bolova se onesvijestila...Samo nekoliko dana kasnije, ova ista djevojka ponovo je bila žrtva grupnog silovanja: Zelenović je sa grupom vojnika odveo u neku kuću u blizini dvorane “Partizan”. Silovali su je i tjerali da gleda kako siluju druge djevojke. Tog 23. jula 1992, Zelenović joj je rekao: “Izrodit ćeš dobru srpsku djecu”. Istu noć, nakon što su je vratili u “Partizan” po nju su došli Janko Janjić i Zoran Vuković i opet je silovali... Zbog onoga što je preživjela ova
BEHAR 90-91