prosvjeta
KNJIGE
134
u Laninom životu, reagira s osudom na sliku savršenog života kojeg publici podastiru njegova supruga i kćerka slikajući se za popularni magazin: „Kad vas pospu drvljem i kamenjem, nećete se tako keziti. Tamo se narod muči, a vas dve sedite tu i osmesima im poručujete: ako nemate hleba, jedite kolače.“ Lana tvrdi da su je još kao „klinku“ fascinirale jake žene („sve ono što sam mislila da moja mama nije bila“) i da je to razlog zbog kojeg želi biti hrabra: „Zato sam ja htela da budem uvek svoja, da nikad ne izgubim sebe zbog nekog muškarca i da radim ono što volim, a ne ono što se od mene očekuje, kao što sam radila doskora.“ Ovaj emancipacijski trenutak, kojemu bi se dalo prigovoriti štošta i koji se gubi u moru kontradiktornih iskaza, predstavlja zaokret u Laninoj reprezentaciji sebe kao savršene djevojke koja ima sve. Posljedica odluke da bude hrabra žena prekid je veze u kojoj više ne pronalazi zadovoljstvo i nastavak života koji neće biti organiziran hirovima ljubavne veze s nezrelim muškarcem, tj. „dečakom“. Trenutak osnaživanja i neovisnosti na završnim stranicama ne iskupljuje roman koji je od početka do kraja pretrpan banalnostima, površnostima i nesuvislim interpretacijama životnih načela njegove junakinje.
Primjenjivati kriterije „dobre i vrijedne književnosti“ na proizvod čija se vrijednost mjeri brojem prodanih primjeraka poprilično je uzaludan poduhvat, baš kao što izrugivanje čitateljicama romana Vanilla Sky neće spriječiti djevojke da uživaju u Zoraninom romanu Za razliku od iskrivljene slike žene i tijela, te ideala romantične veze, roman mlade YouTube zvijezde Marije Žeželj Moj slatki život nudi daleko prihvatljiviji model ponašanja mladoj čitateljskoj publici. Kao i u prethodnom romanu, riječ je o pripovijedanju u prvom licu, te trinaestogodišnja junakinja Nađa izgledom podsjeća na Mariju Žeželj. Moj slatki život nije autobiografski roman, nego roman koji pripovijeda priču o povučenoj djevojčici koja se hvata ukoštac sa svim izazovima adolescencije i odrastanja. Ona je prvak države u plivanju, pravi izvrsne kolače, a slobodno vrijeme voli provoditi u društvu obitelji i najbolje prijateljice Anje. Prezaslađen je, u skladu s naslovom i interesima protagonistice, ali dotiče se brojnih problema s kojima se susreću školarci i korisnici društvenih mreža, posebno oni mlađih generacija. Vrijeme romana zahvaća jednu godinu u Nađinom životu u kojoj se djevojčica susreće s nizom prepreka i iz kojih na kraju izlazi kao pobjednica. Fabula romana organizirana je oko Nađine prve ljubavi, dječaka Filipa kojeg upoznaje na moru i s kojim će obnoviti prijateljstvo kad se u Beogradu zateknu u istoj školi. Iako roman otvara i zatvara ljubavna priča, Moj slatki život ispunjen je brojnim drugim pričama koje su puno važnije za izgradnju glavnog lika. Roman je, pomalo nespretno, pretrpan različitim temama koje su važne u životu trinaestogodišnjakinje: školska hijerarhija, društvene
mreže, obiteljski i prijateljski odnosi, modni i društveni trendovi, hobiji. S junakinjom romana prolazimo kroz teme poput zlostavljanja u školi, cyberbullyinga, popularnosti na školskim hodnicima, laganja roditeljima, pravih i lažnih prijatelja, a sve zablude junakinje romana završe s porukom da je važno vjerovati u sebe i svoje kvalitete, te raditi ono što voliš. Iako je riječ o fikciji, roman se može čitati i kao self-help priručnik za tinejdžere koji su se za vrijeme odrastanja sigurno našli od nekoj od situacija koje prolazi Nađa. Nađi, koja dolazi iz „normalne obitelji“, školski hodnik predstavlja mučilište jer je neprestano suočena s pogledima i omalovažavanjima popularnih djevojčica koje joj se rugaju zbog odjeće, visine, naočala ili zbog tog što je jednostavno „čudna“. U želji da postane popularna i prihvaćena, Nađa počne lagati roditeljima i družiti se s popularnim društvom sve sa ciljem da postane druga osoba. Kad uvidi sve zablude lažnog prijateljstva i iznevjeri ljude koji je najviše vole (roditelje i prijateljicu Anju), Nađa se pokaje i vraća se svojim istinskim interesima: učenju, plivanju i kolačima. Nakon toga dolazi na ideju da se osveti školskoj suparnici Nini tako što će na društvenim mrežama napravit njezin lažni profil i objaviti fotografije koje Ninu prikazuju u lošem svjetlu. Nađa joj se ne želi osvetiti zbog sebe, nego s ciljem da pokaže svim „finim“ djevojkama i momcima da ih popularne djevojčice nemaju pravo omalovažavati. Lažni profil povrijedi Ninu i unište joj reputaciju najpopularnije cure u školi, a Nađa s osjećajem krivice shvaća da joj je pobjeda donijela samo tugu i gađenje prema samoj sebi. Na kraju romana, Nađa i Nina se pomire i odlaze skupa na maturalnu proslavu. Roman Moj slatki život posvećen je najvećim dijelom temi vršnjačkog zlostavljanja u školi i temi posramljivanja na društvenim mrežama. Ljubavna priča potisnuta je u drugi plan i zaključena prvim poljupcem. Scene u romanu nalikuju romantičnim teen komedijama, ali iako će se svakom starijem čitatelju one učiniti naivnim i šablonskim, riječ je o romanu koji omogućuje čitatelju poistovjećivanje s junakinjom romana koja zbog nesigurnosti i neiskustva griješi, ali koja na kraju uči na vlastitim pogreškama. Roman afirmira stvaranje pozitivne slike o sebi i vlastitom tijelu naglašavajući njegovanje iskrenih interesa i bliskih međuljudskih odnosa. Završna poruka romana je i tema maturske večeri: „budite samo svoji“ – što je i više nego pozitivna poruka svim obožavateljima Marije Žeželj. Pojava romana Zorane Jovanović i Marije Žeželj nije donijela ništa novo u književnost jer je riječ o romanima koji ponavljaju dobro uhodane obrasce popularne književnosti namijenjene tinejdžerima. Nakon tzv. blogerske književnosti i brojnih autobiografskih romana aktera žutog tiska, novost predstavlja samo to što su u književnom polju mjesto pronašle i lifestyle blogerice čije moći književna scena do sad nije bila svjesna. Kako je riječ o autoricama koje su imale veliku publiku i prije nego što su postale autorice, jasno je da je za njihov književni i tržišni uspjeh zaslužan ugled koji su prethodno stekle na društvenim mrežama. Izdavači su prepoznali kupce u velikom broju pretplatnika na njihove kanale, a platežna moć tih kupaca (ili njihovih roditelja) određuje što će biti u trendu. Koliko su pojedine poruke u romanima korisne ili štetne, odnosno, koliko profitiraju čitateljice i čitatelji koji umjesto lektire čitaju ove romane, ostaje pitanje na koje nemamo konačni odgovor. Odgovor zasigurno nećemo naći u ignoriranju i posramljivanju autorica i njihovih obožavatelja, ali bi ga možda valjalo potražiti kod mlađe publike i istražiti što je njima prihvatljiv, odnosno, neprihvatljiv model ponašanja, te zbog čega uživaju u ovim romanima.
71