13. POGLAVLJE
U
knjižnici, James je pogledao i vidio da su vrata salona odškrinuta. Trznuo se, bolje pogledao i vidio bljesak nečeg žutog kraj poda. Daisy je čula. Ona je sve čula. James naglo skrene pogled s vrata i okrene se natrag ocu. Svom glupom, prijezira vrijednom ocu. – Ne želim te više vidjeti. – Osjetio je da mu se grlo steže. – Ona te je čula. Čula te je. Glupane. – Nisam rekao ništa što nije istina – reče vojvoda, odjednom se braneći i spuštajući pogled. – Ona mi nikada neće oprostiti – reče James, osjećajući to čitavim svojim bićem. – S obzirom na ono što sam vidio... James zaškrguće zubima i njegov otac zatvori usta. – Imali smo šansu, znaš. Unatoč svemu što se dogodilo. – Nema sumnje da će biti loše volje – rekao je Ashbrook. Spustio je glas i dodao zavjerenički: – Dijamanti. To je uvijek djelovalo kad je tvoja majka bila u pitanju. Pomogli su nam da preživimo zajedno sve te silne godine. James je prestao slušati. – Čitavog ću se života truditi da joj nadoknadim. – Po prvi put u mnogo godina, želio je svoju majku. Nije osjećao ovakav silan strah otkad je umirala. – Najbolje bi bilo da odeš – reče mu tada. – Pronađi neko mjesto gdje ćeš živjeti. Mislim da smo sada došli do točke kad se više ne moramo pretvarati da između nas ima bilo kakvih iskrenih osjećaja. – Ti si moj jedini sin – reče vojvoda. – Moj sin. Naravno da postoje osjećaji između nas. – Krvno srodstvo ne znači ništa – reče James, osjećajući kako mu srce natiče od bijesa i jada. – Ja tebi nisam nitko i Daisy ti nije nitko. Mi smo samo ljudi koje susrećeš u predvorju, ljudi koje iskorištavaš kad su ti potrebni i zatim ih odbacuješ. Otac ga pogleda iskosa. – Nisi ti ovdje nikakva žrtva! – reče, podižući glas. – Ti si taj koji se bacio na tu curu. Ti nemaš nikakva razloga cmizdriti. – Izdao sam ju, izdao sam svoju ženu da spasim tebe.