1 minute read

Sjećanje na: Rešad Salihović

UMJETNIK I NOVINAR REŠAD SALIHOVIĆ Hroničar našeg grada

Protekla je već puna godina, 6.decembra, od smrti našeg saradnika, novinara i publiciste Rešada Salihovića, koji je bio živi hroničar našeg grada. Rođen je u Banjaluci 1943. godine. Želio je biti sudionik događaja i trenutaka, pa je stekao diplomu i zvanje majstora fotografije. Zaposlio se u Školskom centru oklopnih jedinica Petar Drapšin u Banjaluci, baš na mjestu fotografa.Uz rad i dalje školovanje završio je i Likovnu akademiju. Nakon toga fotografsku kameru zamijenio je i filmskom, kasnije video kamerom.Sve vrijeme provedeno u JNA bio je jedan od učesnika u kreiranju pravila i ostale literature vezane za upotrebu borbenih vozila, kao i stvaranje mnoštva naučno-nastavnih filmova vezanih za tu tematiku.Za svoje kreativnosti nagrađen je Ordenom rada.

Advertisement

Rešad Salihović ostao je u svome gradu i u njegovim najtežim vremenima, nije pomišljao da ga napust, jer volio i svoju i onu našu Banjaluku.Tokom ratnih godina, a i kasnije, radio je u “Glasu srpskom”, “Nezavisnim novinama”,”Banjalučkim novinama”, magazinima “Ljiljan” i “Primera”, zatim u “Unsko-sanskim novinama”, “Prelomu”, Agenciji “Mina” i “Preporodu”.Od 2002. godine počeo je da se oglašava na Radio IRIB-u,kasnije i na TV SAHAR-u.Nakon prerane smrti njegove supruge 1998.godine prihvatio se dužnosti predsjednika Medžlisa Islamske zajednice Banjaluka, na kojoj je ostao do kraja 2002.godine.Napisao je dvije knjige pod nazivom “Grad bez svojih građana”.Nastavio je da radi do posljednjeg dana svog života kao fotoreporter i dopisnik iz Banjaluke. Napisao je i snimio brojne reportaže, bavio se istraživanjem banjalučkih vrijednosti, i ostavio dubok trag u srcima Banjalučana, posebno onih u dijaspori. Rođenjem Pobrđanin, koji se iz svoje rodne kuće spustio na banjalučke Čaire i tu ostao do svog posljednjeg dana. Otišao je mirno i tiho,onako kako je i živio.