Sjećanje: Banjalučki stadioni

Zapadna tribina Gradskog stadiona sa atletskom stazom

Arhivski snimci magazina ”Šeher Banjaluka”

BANJA LUKA KROZ PROSTOR I VRIJEME Banjalučki stadioni

Tekst i foto: Adem Čukur

NOGOMET KAO NAJVAŽNIJA „SPOREDNA STVAR NA SVIJETU”

Kolijevka fudbalske / nogometne igre je Engleska, gdje je još 1867. godine uspostavljeno takmičenje sa savremenim pravilima igre na travnatim stadionima približnih dimenzija 70 x 100 m. Već desetak godina kasnije, 1875. godine, nogomet se ustalio u nekoliko država Evrope i od tada postaje najomiljeniji sport, odnosno ”najvažnija sporedna stvar na svijetu” kako se za njega zna reći. Jedan od klasičnih načina oblikovanja stadiona, odnosno nadstrešnica nad tribinama, sastoji se od konzolnih glavnih nosača od betona ili čelika (koji sam i ja primijenio pri projektovanju stadiona u Bosanskoj Gradišci sa nosačima od prednapregnutog betona dužine 14 metara), a jedan od dobrih primjera tog načina predstavlja Olimpijski stadion u Rimu iz 1960.

Nogomateni stadioni kao arhitektonski ljepotani

Sedamdesete godine predstavljaju no-

viji pristupu projektovanju stadiona kada je, između ostalih, izgrađen i Olimpijski stadion u Minhenu 1972. godine, objekat futurističkog oblikovanja koji svojom formom asocira na šator. U to vrijeme na jugoslovenskim prostorima najznačajniji izgrađeni objekat ove vrste je Stadion ”Poljud” u Splitu izgrađen 1979. godine. sa nadstrešnicama, moglo bi se reći oblika otvorene školjke, sa konstrukcijom od čelične prostorne rešetke i pokrovom od plexiglasa. Autor je arhitekt Boris Magaš, dobitnik najprestižnije godišnje savezne i republičke nagrade ”Borba” za arhitekturu. Sam objekat je kao spomenik uvršten u gra-

diteljsku baštinu Hrvatske.

Osamdesetih godina nastavlja se evolucija u oblikovanju pri izgradnji stadiona nizom kvalitetnih originalnih rješenja, što je u konačnici rezultiralo izgradnjom nogometnih stadiona (bez atletskih staza ) visokog standarda, kako u pogledu oblikovanja, tako i komforu sa klupama za sjedenje za sve gledaoce, potpuno nadkrivenim tribinama i pokretnim krovom iznad igrališta Jedan od prvih stadiona takve vrste je ”Johan Krojf Arena”, fudbalskog kluba ”Ajaks” u Amsterdamu iz 1996. godine.

Gradski stadion

Prvih decenija dvadesetog vijeka i u Banjaluci je pojačan interes omladine za ovaj sport. Kako je i prije toga tada veliki neizgrađeni travnati prostor Banjalučkog polja bio mjesto sastajanja omladine, to je bilo idealno mjesto za nogometnu igru, gdje se na improvizovanim terenima znalo igrati nekoliko utakmica istovremeno. Zabilježeno je da su nakon Prvog svjetskog rata u gradu postojali fudbalski klubovi ”Krajišnik” i ”Borac”. Godine1937. na zapadnom dijelu Banjalučkog polja izgrađen je nogometni / fudbalski stadion s atletskom stazom sa šest traka, potom upotpunjen nadkrivenom drvenom tribinom na zapadu, prvobitno nazvan ”Stadion bana Kujundžića”. Projekat stadiona je uradio Žarko Malić.

Poslije Drugog svjetskog rata objekat dobiva naziv ”Gradski stadion Banjaluka”, a na njemu je utakmice igrao FK ”Borac”. Nakon zemljotresa, arhitekta Kasim Osmančević iz beogradskog”Energoprojekta” uradio je projekt zapadne tribine sa svim mjestima za sjedenje. Drvena nadstrešnica je srušena, tribine proširene, a ukupan prostor natkriven čeličnom konstrukcijom i pokrovom od rebrastog lima Radove je izvelo GZP ”29. novembar”, a rukovodilac gradilišta je bio Avdo Merđanovic. Prema tadašnjim propisima za trusna područja, za javne objekte, gdje je predviđeno veće okupljanje ljudi, obavezno je bilo i ispitivanje konstrukcije probnim opterećenjem postupnim povećanjem opterećenja konstruktivnih elemenata i odgovarajućim mjerenjima, što je uradio ”Institut za ispitivanje materijala” na montažnim armiranobetonskim elementima - sjedištima za gledaoce. Godine 1973. stadion je dobio i električnu rasvjetu za odigravanje noćnih utakmica, sa četiri grupe reflektora na rešetkastim čeličnim stubovima postavljenim na uglovima igrališta, a 1981. godine proširena je i istočna tribina.

Vremenom, po formiranju novih fudbalskih klubova (”Naprijed” na Mejdanu, BSK/ Banjalučki sportski klub na Čairama,”Jedinstvo” u Vrbanji, ”Željezničar” i ”Jelšingrad ” u Predgrađu...) građena su i njhova igrališta /stadioni; u prvo vrijeme to su bili samo markirani tereni sa stativama, da bi postupno bili dopunjeni manjim tribinama, svlačionicama i klupskim prostorijama, te vanjskim ogradama. U Poljima iznad Desne Novoselije bilo je izgrađeno fudbalsko igralište na kojem su utakmice igrali klubovi FK ”Budućnost” iz Gornjeg Šehera i FK ”Olimp” iz Novoselije (kasnije fuzionisani u FK ”Vrbas”) između kojih je postojao svojevrstan rivalitet. Po izgradnji novog postrojenja vodozahvata ” Fabrike vode” na tom mjestu, klub dobiva novi stadion sa tribinama i pratećim objektom na lokalitetu pored Halil-pašinog turbeta. Najveći uspjeh banjalučki nogomet doživio je 1989. godin. kada je ”Borac” osvojio Jugoslovenski kup / Kup Maršala Tita. Igrače, trenere i rukovodstvo kluba dočekalo je i pozdravilo oko pedeset hiljada Banjalučana na trgu ispred robne kuće ”Boska”.

Stadion sportskih igara

Novim zamahon sporta rastao je interes i za tzv. ”male sportove ”, kada se postupno formiraju: Rukometni klub ”Borac” ( najtrofejniji banjalučki sportski kolektiv), Košarkaški klub ”Borac”, Bokserski klub ”Slavija”, Ženski košarkaški klub ”Mladi Krajišnik” i dr.. Godine 1952, na prostoru sjeverno od hotela ”Bosna”, uz željezničku prugu, izgrađen je Stadion sportskih igara, jedan od najznačajnijih objekata u istoriji banjalučkog sporta. Teren je bio približnih dimenzija 20 x 40 m, prvobitno prekriven šljakom, kasnije slojem asfalta. Sa sve četiri strane nalazile su se tribine od armiranog betona, a svlačionice u montažnoj baraci sjeverno iza tribina. Početkom šezdesetih godina stadion dobiva i osvjetljenje za odigravanje večernjih utakmica na način da su uz vanjske poduzne strane tribina ugrađeni čelični stubovi između kojih su zategnute čelične sajle na kojima su bila obješena rasvjetna tijela. Sve do izgradnje Sportske dvorane ”Borik” 1974. odine na njemu su navedeni klubovi igrali svoje utakmice. U ljetnjem periodu na stadionu je svojevremeno bilo organizovano takmičenje ekipa u malom nogometu na kojemu su učestvovale ekipe iz skoro svih dijelova grada.