Kuća svih građana

Sa Inckom Sa Švarcom

Višnja Lončar, novi generalni konzul BiH u Frankfurtu, dolazi iz srca Hercegovine, iz Mostara, i sve one koji su iskreni prijatelji Bosne i Hercegovine, dočekuje otvorena srca. Kako nam je rekla na početku ovog razgovora za naš magazin, za nju i njenu porodicu bio je poseban dan u njihovim životima kada je saznala da je dobila povjerenje za jednu ovakvu značajnu misiju.

„Meni je bila posebna čast što sam došla na ovo mjesto, da služim svojoj jednoj i jedinoj državi, a to je Bosna i Hercegovina. Po mom dolasku shvatila sam da ću biti okružena divnim ljudima i pravim profesionalcima u konzulatu, i svaki novi dan je za mene poseban. Ja sam sarajevski student, tu sam provela jedan divan dio mog života,kao i cijeli program moje pripreme za diplomatiju. Tu sam stekla predivna prijateljstva, svih vjera i nacija. Prije dolaska na mjesto generalnog konzula, punih sedamnaest godina živjela sam u Njemačkoj, u Frankfurtu. Govorim dobro ovaj jezik, poznajem njemačku kulturu, običaje,pa sam i zbog toga preponosna što mi je Predsjedništvo BiH obezbijedilo da upravo dođem u Frankfurt, grad moje mladosti.” Otkrila nam je Višnja Lončar na početku razgovora.

Kako su Vas kolege dočekale, da li kontaktirate Vi lično sa strankama?

„Ovo su zaista najsretniji dani moga života, eto, sada bih od neke sreće, unutrašnjeg zadovoljstva, mogla i suzu da pustim. Zgrada u kojoj se nalazi Generalni konzulat BiH je, ustvari, kuća svih građana BiH i svih prijatelja naše zemlje. Sam doček bio je preemotivan, neki su tu već 16 godina, svi su mi jednako dragi, i svi smo svima, kako se kaže, ’na usluzi 24 sata’,ali isto tako i svim građanima BiH.“

S obzirom da ste ispratili jednu godinu, a dočekali novu, kad se sumiraju jedni a planiraju drugi rezultati i programi, možete li nam reći koliko se bh. državljana u 2021, ispisalo iz državljanstva BiH?

„Prema informacijama koje imam, u protekloj godini bilo ih je nešto više od 300, a svaki put, kada se sretnem sa takvim osobama, dođe mi da plačem. Sve mi je to bolno i preemotivno. Ali, sa druge strane, ja ih i razumijem. Mnogi su ostvarili svoje živote ovdje, porodice,a na to ih tjera i kompletna politička i ekonomska situacija u BiH. Ja se nadam da će se uskoro usvojiti zakon dvojnog državljanstva. Ali ispisali se oni ili ne ispisali, ipak svi mi imamo samo jednu majku,a to je BiH.“

Samo ste dva mjeseca na mjestu generalne konzulice,a već ste stigli na naslovnu stranu srpskih dnevnih novina „Vesti“, zbog čega?

„Ta naslovna strana mene uopšte ne veseli. Naime, kada sam stupila na dužnosi kada smo imali prvi zajednički sastanak, uposlenik Aleksandar Damjanac mi je rekao da ima jedna problem i zamolio me da ga, ako mogu, riješim. Pitala sam ga koji je problem,a on mi je rekao da se „Vesti“ bacaju u korpu za smeće. Ja sam tada zamolila sve kolege da do toga više ne dolazi i neka gospodin Aco čita. Sve je to teklo lijepo , a sve do prije par dana, kada je Aco bio na bolovanju,a ”Vesti” su i dalje stizale sa redovnom poštom. Iskreno, prije dolaska u Frankfurt nisam nikada čula za njih, niti o čemu pišu.

Jednog jutra sam tek iz radoznalosti htjela sam da vidim o čemu pišu. Tada sam doživjela pravi šok, osjećaj nelagode, ako imam pravo da kažem,pa čak i bijesa,a pisalo je između ostalog kako moj predsjednik Željko Komšić i gospodin Džaferović, gospodin Izetbegović protjeruju preostale Hrvate i Srbe iz Sarajeva,a što je notorna laž. Pa pišu kako je Sarajevo leglo mudžahedina,kako je BiH islamska zemlja,a sutradan opet isto. Odlučila sam da ih nazovem, Sa Sarajlijom Srđanom Kokorušem javila se jedna gospođa, i rekla sam joj, veoma ljubazno, da ne želim više da nam šalju njihove novine u GK. Niti sam ja gazila te novine, niti parala, a niti sam prijetila, kako su oni kasnije pisali. E, sada zamislite kolika je moć ili nemoć tih „Vesti“ da jednu Višnju Lončar, koja je faktički anonimus, stave na naslovnu stranu. Već dva dana pišu o našem konzulatu i o tome kako sam ja neiskusan diplomata. Pa ako je tako, zašto smo im potrebni, i ja i BiH, da budemo na naslovnoj strani? Ali, ako će im moja slika i pisanje o meni i generalnom konzulatu BiH pomoći da se bolje prodaje, onda neka pišu što god žele. Ja nisam nacionalistički orijentirana, svojevremeno je moj dečko bio pilot Jugoslovenske armije, živjela sam na Petlovom brdu. Ja nikoga ne mrzim, pa čak ni one koji pišu laži o BiH,kao što su to ”Vesti”. Još jednom ponavljam, nikome nisam prijetila, samo sam zamolila da novine više ne šalju,a ako nastave, onda će biti podnesena tužba protiv njih. Njihov novinar Zoran Vicelarević me opet pitao zašto, rekla sam i to opet ponavljam, zbog toga što pišete laži o BiH. U GK su dobrodošle sve novine koje ne pišu laži o mojoj zemlji.

Zašto nas jednom svi ne puste na miru, da svi zajedno živimo, da se ženimo, udajemo, da zajedno slavimo bajrame, božiće, uskrse, vaskrse... Ako pričate i pišete o BiH, onda pišite istinu,a ne laži, to je ono što je meni zasmetalo. Niti Željko Komšić, niti Džaferović, niti Izetbegović ne tjeraju nikoga iz BiH zbog njegovog imena, prezimena, vjere...“

Šta biste na kraju poručili novinarima i vlasniku ”Vesti”?

„I vlasnik i novinari su dobrodošli u ovu kuću, u prostorije GK BiH u Frankfurtu, neka dođu na kafu, da porazgovaramo kao ljudi, da pišu istinu o BiH i o njihovom predsjedniku. Svako onoj ko poštuje BiH, i ko je njen prijatelj, uvijek nam je dobrodošao“.

Višnja Lončar nam je na kraju pokazala gdje drži prethodne brojeve ”Vesti”,a oni su bili u ormaru i pored rezervne zastave BiH,a - kako nam je rekla - ne bi li se oni koji pišu za njih, pokazali bar malo dobroinamjernosti i želje da svi zajedno budemo prijatelji BiH.

U prostorijama konzulata BiH bio je organiziran i predbožićni ručak za sve uposlene,a tu smo se susreli i sa Srđanom Kokorušem iz Sarajeva , koji je došao da preda zahtjeva za novi bh. pasoš.

Sa svojim saradnicima u GK