1 minute read

Ruže u magli

”ROMANTIČNO PUTOVANJE KROZ MAGLU “ – ROMAN DENISA DŽELIĆA O EGZISTENCIJALNIM PITANJIMA PROGNANIČKOG ŽIVOTA:

„Kad rat zakuca na vrata, svaki korak dalje vodi u maglu...“

Banjalučki pjesnik i prozaist Denis Dželić predstavit će na ovogodišnjem Međunarodnom sajmu knjiga u Sarajevu svoju novu, već desetu, knjigu “Romantično putovanje kroz maglu”,u izdanju „Planjaxa“ iz Tešnja. Riječ je o preplitanju romanesknog i poetskog, duboko ličnog i široko univerzalnog.

Kad rat zakuca na vrata

O tome autor piše:

„Teško je odrediti formu pisanja i svrstati moja djela u žanr romana, pripovijetke ili novele. Volim se igrati i pisati poetsko-prozne zapise koji se prstenasto nadovezuju na određenu temu. U napisanim djelima koketiram sa Prirodom, veličam je kao božanstvo i opisujem, volim osjetiti njen miris, ili pred očima prasak boja koje vriju iz metafora. Nova knjiga obojena je sivilom i ovijena maglama kako i sam naslov nagovještava.“

Roman se sastoji iz tri dijela - „Magluštine“, „Plutanje“ i „Romantično putovanje u nestanak“ - koji su ustvari metafore jednog prognaničkog života, odraza u magli i neizvjesnom proticanju. Jer, kako naglašava i autor, kad rat zakuca na vrata, svaki korak dalje vodi u maglu, u kojoj se gube pojedinci i postaju kao polen maslačka. A život proleti ostavljajući ti samo krhku nadu i neuhvatljive snove. I kad se prognanik prene, progleda, postaje svjestan da je već za sve kasno.

SVA LICA NELJUBAZNOG ŽIVOTA

Književnika Zlatka Lukića, koji je pročitao sva objavljena djela Denisa Dželića, a koji je napisao recenziju i za ovu nadahnutu knjigu, već prva stranica je zarobila, zapravo zagrlila, svojom čistom, nepatvorenom, poetskom snagom:

„Djelo odiše oporim egzistencijalizmom, ali ga kruniše u svojoj snazi upravo apsurd, apsurd sudbine koja se poigrala srećom, zdravljem, smislom života autora koji svojom krvlju, duhanskim dimom u zraku piše "Magluštine", citiram: Čovjek je stvoren da bude slobodan da lebdi kao pepeo a onda ga je zarobila duša i spustila na zemlju. Tek kad izgori ponovo će bit slobodan. Sve drugo nema smisla, besmisleno je da se rađamo...

Pun reminiscencija iz rodne Banjaluke, njenih kestenovih aleja, mirisa lipa, gradskog parka sa fontanom, lepeta lastavica u banjalučkom nebu, prve i najveće ljubavi... autor nimalo nije patetičan, samo je dovoljno emotivan, ali i smjelo letargičan, jer poznaje sva lica neljubaznog Života...“