Vijecnica bosanski prezentacija01

Page 1

VIJEĆNICA SARAJEVO


2 |

VIJEĆNICA SARAJEVO




VIJEĆNICA SARAJEVO

Studio Urbing Sarajevo


RijeÄ? zahvale

Sredstva za ovu knjigu sakupljena su putem donacijske platforme Kickstarter, u periodu 22. februar - 23. mart 2014. godine. U kampanji je uÄ?estvovalo 113 osoba. Zahvaljujemo se donatorima i ostalima koji su pomogli ovaj projekt.


PLATINASTI DONATORI $3500 Unicredit Bank Bosna i Hercegovina ZLATNI DONATORI $500 Nedim Dedić Velika Britanija Abduselam Kapetanović Kanada Emir & Amina Mulabegović Bosna i Hercegovina Malik & Berina Mulabegović Bosna i Hercegovina Igor, Barb & Isabel Šoljan Sjedinjene Američke Države DONATORI $200 Olivier d’Angély Francuska Kenan Arnautović Sjedinjene Američke Države Hamida T. Begović Sjedinjene Američke Države Haris Bilal Sjedinjene Američke Države Selma Bilal Sjedinjene Američke Države Wilm Boerhout Holandija Sanida Bratt Sjedinjene Američke Države Alma Ibrahimović Campbell Sjedinjene Američke Države Milica Stojnić-Crunden Velika Britanija Faja Dedić Sjedinjene Američke Države Daniela & Jeremy Deppe Sjedinjene Američke Države Milivoje & Marija Jeftić Kanada Emir Lasić Njemačka Nordine Mebarki Bosna i Hercegovina Leila & Sara Peković Sjedinjene Američke Države Refresh Production Bosna i Hercegovina Azra & Adnan Selak Sjedinjene Američke Države Renata & Bill Stuebner Sjedinjene Američke Države Maja & Nermin Šahmanović Sjedinjene Američke Države Nadin Tanović Sjedinjene Američke Države


Izdavač:

Studio Urbing, Sarajevo

Za izdavača:

Nedžad Mulaomerović

Urednik:

Nedžad Mulaomerović

Tekstovi:

Valerijan Žujo

Ferhad Mulabegović

Smajo Mulaomerović Fotografije:

Milomir Kovačević Strašni (MKStrašni) Ferhad Mulabegović (FM) Dženat Dreković (DžD) Anida Krečo (AK)

Sarajevo film festival (SFF) Almin Zrno (AZ)

Tošo Mitaševski (TM) Gorčin Zec (GZ) Dokumentacija:

Studio Urbing, Sarajevo

Arhiv Bosne i Hercegovine, Sarajevo Historijski arhiv, Sarajevo Kaptolski arhiv, Zagreb

Historijski muzej, Sarajevo Priprema crteža:

Nedžad Mulaomerović Aida Murtić

Amila Hadžialagić Lektura: Dizajn: Štampa:

Mirsad Mulabegović Selma Kukavica Radin Print, Sarajevo


Valerijan Žujo s Ferhad Mulabegović s Smajo Mulaomerović

VIJEĆNICA SARAJEVO Gradnja

Razaranje Obnova

Studio Urbing Sarajevo, 2014.


SADRŽAJ


Uvodno slovo

9

Povijesni okvir

13

Vrijeme gradnje

35

Gradska kuća

59

Nacionalna i univerzitetska biblioteka BiH

75

Vrijeme uništenja

87

Vrijeme obnove

99

Istražni radovi

111

Konstruktivna obnova

127

Funkcionalno korištenje i unutrašnje obrade

145

Restauracija i rekonstrukcija gipsane dekoracije

167

Restauracija i rekonstrukcija slikarske dekoracije

197

Restauracija i rekonstrukcija fasade

255

Vijećnica kao prostor kulturnih događanja

293

Glosar

327

Izvori i literatura

339


UVODNO SLOVO


Na Dan Evrope, 9. maja, u jubilarnoj 2014. godini, svečano smo otvoriti Vijećnicu, koja predstavlja simbol stradanja, ali i uzdizanja i neuništivosti grada Sarajeva. Ova naša čuvarica neprocjenjivog znanja i kulturnog blaga se, nakon 18 godina obnove, vinula iz pepela i opet prkosno uspravila. Sjećam se dana kada je ova naša sehara mudrosti, stara preko jednog stoljeća, umirala polako, pred našim očima; kada su danima ulicama Sarajeva letjeli sagoreni ostaci osmanskih i austrougarskih dokumenata i knjiga, časopisa iz perioda između dva svjetska rata... Kobne augustovske noći, 1992. godine, pokušala se s neskrivenom namjerom izbrisati memorija i trag o zajedničkom postojanju na ovim prostorima jer, što nije zapisano, kao da nije ni postojalo! Ali, snaga duha, kao prepoznatljiva odlika Sarajeva i njegovih ljudi, i ovaj put je nadjačala ovozemaljsku trošnost. Pod svodom srušene i zapaljene Vijećnice, novinar i publicista Bernard Pivot okupio je intelektualce da govore o kulturi kao otporu nasilju i zlu. Bernard Henry Levy, Predrag Matvejević, Enki Bilal, Hanifa Kapidžić-Hadžić svijetu su poslali poruku o kontinuitetu bosanske duhovnosti i uopće građanskog povjerenja, koje nikakvo zlo ne može uništiti. Nezaboravna je slika usamljenog violončeliste Vedrana Smajlovića koji, sa suzama u očima, svira Albinonijev Adagio usred ruševina nekadašnje gradske kuće i svojevrsnog hrama znanja. Dok je svijet spavao, u njenim je ruševinama, pod dirigentskom palicom Zubina Mehte, izveden Mozartov „Requiem“. Bile su to slike koje su obišle svijet i prerasle u jedan od planetarnih simbola koji je univerzalnom snagom umjetnosti uveo Sarajevo u povijest otpora barbarizmu i mržnji. Kao što i priliči našoj duhovnoj snazi i sposobnosti da se krene dalje, Grad Sarajevo je našao snage i mogućnosti da pokrene obnovu ovoga objekta, uz materijalnu i svaku drugu potporu naših prijatelja i partnera širom Evrope i svijeta. Zato hvala svima koji su dali nemjerljiv doprinos na revitalizaciji Vijećnice i tako ostavili trag dobra na stranicama povijesti ovoga grada i zemlje. Pozdravljam i objavljivanje Monografije o Vijećnici, kojom je obuhvaćen period od njenog nastajanja, života koji se u njoj odvijao, ranjavanja i njenog ponovnog rađanja. Ovo izuzetno vrijedno štivo daje pečat na okončanje radova na rekonstrukciji i restauraciji ovog našeg jedinstvenog dragulja i simbola duhovne vitalnosti našega Sarajeva, koji prenose snažnu poruku budućim generacijama da čuvaju kulturni identitet države Bosne i Hercegovine i svih naroda koji u njoj žive. Oktobar, 2014. godine

Gradonačelnik Sarajeva

Prof. dr. Ivo Komšić

Uvodno slovo

| 11




POVIJESNI OKVIR

Prethodna duplerica: Sarajevo potkraj Osmanske uprave, fotografija s Bijele Tabije, proljeće 1878. godine


U popodnevnim satima 19. augusta 1878. godine, na obalama skromne rječice Miljacke, umorno i letargično Osmansko carstvo ustupilo je svoje mje1 sto u vilajetu Bosni ambicioznoj Austro-Ugarskoj monarhiji. Vilajet je postao 2 Land . Paradoksalno, osmanska uprava je više učinila na poboljšanju prilika i uslova života u Bosni i Hercegovini šezdesetih i sedamdesetih godina 19. stoljeća nego stotinama godina ranije. Međutim, pokušaj reformiranja društvenog i ekonomskog sistema i spašavanja imperije nije prošao bez žrtava. Reforme su provođene uz snažan otpor feudalnih struktura. Prvo je neumoljivi egzekutor, serasker Omer Lutfi-paša Latas, u krvi ugušio pobunu bosanskog begovata. Potom je carske reforme započeo provoditi agilni i obrazovani Dževdet-paša. Konačno su brojne i krupne promjene u Bosni ostvarili autoritativni namjesnici, Topal Šerif Osman-paša i njegov nasljednik Safvet-paša. Rezultat djelovanja dvojice poduzimljivih valija bijaše, između ostalog, izgradnja puta od Sarajeva do Bosanskog Broda, postavljanje željezničke pruge Banja Luka-Dobrljin, uvođenje prvih telegrafskih linija, osnivanje štamparije, otvaranje srednje građanske škole, ruždije, podizanje dviju bolnica u Sarajevu, vojne i civilne… Uz vladajući graditeljski stil, razvijen na osmanskoj i domaćoj tradiciji, započinje se graditi i po ugledu na evropsku praksu tog vremena. Vladin geometar i gradski inženjer Franjo Linardović (Linardić), te graditelj Franjo Moise angažirani su na podizanju novog valijskog konaka, vojne bolnice i drugih objekata. Na valu tih promjena izgrađeni su i veliki, reprezentativni pravoslavni hramovi u Sarajevu i Mostaru. Ali, sve su to bili zakašnjeli potezi. Proces propadanja jednog istrošenog i anakronog sistema bio je nezaustavljiv. Godine 1875. došlo je do pobune, većih razmjera, kršćanske raje. Bilo je samo pitanje vremena kada će zapadne sile, sukladno svojim interesima, razriješiti pitanje Bolesnika na Bosforu, time i sudbinu Vilajeta Bosne. Odlukom Berlinskog kongresa (član 25.), održanog između 13. 7. i 13. 8. 1878. godine, Austro-Ugarskoj je povjerena uprava nad Bosnom i Hercegovinom. Sultan je samo nominalno zadržao suverenitet nad ovim vilajetom.

1

m ar. wilayä, pokrajina; zemlja

2

f njem. Land, pokrajina; zemlja

Omer Lutfi-paša Latas

Ahmed Dževdet-paša Povijesni okvir

| 15


Berlinski kongres, 13. jula 1878. godine

Time je završeno četiri i po stoljeća dugo razdoblje osmanske vlasti u Bosni i Hercegovini. Međutim, carske i kraljevske trupe nisu, kako se u Beču predviđalo, jednostavno ušetale u povjerenu im provinciju. Žestok, mada beznadan otpor pružilo je uglavnom muslimansko stanovništvo.

Boj kod Ali-pašine džamije - ilustracija

Ulazak austrougarskih trupa u Sarajevo, 19. augusta 1878. godine - ilustracija

16 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


Glavnokomandujući austrougarskih okupacionih trupa (Feldzeugmeister) baron Josip Filipović, bio je zagovornik priključenja Bosne i Hercegovine Hrvatskoj. Filipović se od samog početka izrazito neprijateljski postavio prema muslimanskom stanovništvu, tako da je bio opozvan samo nekoliko mjeseci nakon zauzimanja Sarajeva. No Filipović je i za to kratko vrijeme oštrim mjerama i propisima uspio stabilizirati prilike i započeti obnovu grada. Donesen je provizorni statut grada i obrazovano Gradsko poglavarstvo (Magistrat) na čije je čelo postavljen Mustaj-beg Fadilpašić. Gradsko poglavarstvo je u prvo vrijeme bilo smješteno u zgradi u Ulici Zildžiluk, stotinjak metara istočno od Careve džamije. Takvo rješenje nije odgovaralo svrsi pa je 1881. godine premješteno u podesniji prostor Dženetića kuće podno Bistrika. Veći dio sarajevske čaršije bio je uništen velikim požarom koji je pod nejasnim okolnostima izbio u četvrti Latinluk, 8. augusta 1879. godine. Na taj način, silom stihije, oslobođen je prostor za nove gradnje. Odmah je izrađen regulacioni plan za požarom opustošeni dio grada, te plan regulacije toka rijeke Miljacke. Predviđeno je da na desnoj obali novim gradnjama bude formiran veći trg na kojem bi bilo podignuto i novo zdanje Magistrata. U međuvremenu su obnovljeni u požaru izgorjeli hanovi Antonija Jeftanovića i vakufa Čenan Alijage, a na prostoru nekadašnje džamije bosanskog sandžakbega Mehmedbega Minetovića (poznate i kao Nesuh-begova, odnosno Abdi-pašina džamija) izgrađena je palata Vakufske uprave (sada zgrada Mešihata Islamske zajednice u BiH). Stoga je Gradsko poglavarstvo odustalo od ove lokacije i odlučilo da novu gradsku kuću podigne na Mustaj-pašinom mejdanu. Već je regulacionim planom usvojenim krajem 1879. godine, kojim su određene ne samo trase glavnih saobraćajnica nego i njihova širina, bio najavljen proces preuređenja starog gradskog jezgra. Ranije, u vrijeme Topal

Josip Filipović u Sarajevu, 1878. godine - ilustracija

Mustaj-beg Fadilpašić

Sarajevo nakon požara, 1879. godine Povijesni okvir

| 17


18 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


Šerif Osman-paše, Baščaršija je ulicom, koja je dobila naziv Nova testa (sada Telali, a do 1993. godine Ulica Petra Kočića), povezana s Mustaj-pašinim mejdanom. Probijena je i trasa Vijećničke ulice (sada Ulica Brodac, a do 1993. godine Ulica Benjamina Fincija), kao produžetak Ulice Kračule. Uz nepovratno u požaru izgubljene dragocjene objekte (Ajas-pašinu i Minetovića džamiju, Katoličku crkvu u Latinluku, Jerusalimski, Crkveni i Đulov han, Sijavuš-pašinu dairu, itd.), okivanje Miljacke „kiklopskim“ zidovima, rušenje čaršija Tahmis i Zildžiluk, kulturnog centra At-mejdan na lijevoj, te, konačno, rušenje i „raščišćavanje“ Mustaj-pašinog mejdana i Male čaršije s Tabacima gornjim na desnoj obali Miljacke, značilo je radikalnu izmjenu izgleda stare sarajevske čaršije. Nastanak junakinje ove priče, Vijećnice grada Sarajeva, sam po sebi je predstavljao početak brisanja višestoljetne graditeljske tradicije. Uz neminovno reduciranje ekonomskog potencijala grada, potiskivanjem brojnih zanata i gušenjem čaršijske trgovine jeftinom industrijskom robom iz Monarhije, Čaršija je svedena na relikt i zanatsko-trgovački organizam nesposoban za opstanak.

Plan Čaršije iz 1882. godine

Prethodna strana: Požar u Sarajevu, 1879. godine - ilustracija Povijesni okvir

| 19


Franjo Josip (Franz Josepf I)

Marijan baron Varešanin (Marijan Freiherr Varešanin von Vareš)

20 |

VIJEĆNICA SARAJEVO

Politički status Bosne i Hercegovine bio je neodrživ. Zemlja je tretirana kao okupirano područje. Do formalnog sultanova suvereniteta ozbiljno nije držao ni sâm sultan. Trideset godina nakon uspostavljanja okupacionog režima valjalo je definirati položaj Bosne i Hercegovine imajući na umu, s jedne strane, mađarsku političku opsesiju o Bosni, odnosno drevnoj Rami kao „zemlji krune Svetog Stjepana“ i, s druge strane, nespornu premoć austrijske komponente Monarhije. Franjo Josip I je 6. oktobra 1908. godine u Budimpešti, u prvom redu kao ugarski kralj (i pozivajući se na povijesna ugarska prava na Bosnu), „ručnim pismom“ proglasio aneksiju Bosne i Hercegovine. Na taj je način, nakon trideset godina austrougarske uprave (praktično i zvanično - okupacije), u smislu izvjesne demokratizacije i širenja građanskih sloboda najavljena promjena društvenih odnosa u zemlji. Ovim jednostranim aktom prestao je sultanov suverenitet nad Bosnom i Hercegovinom i zemlja je priključena Austro-Ugarskoj. Osim formalno-pravnih, to nije proizvelo ozbiljnije promjene bosanskohercegovačkih prilika i odnosa. U pismu upućenom Ištvanu Burianu, zajedničkom austrougarskom ministru finansija i faktičkom upravljaču Bosne i Hercegovine, car i kralj najavljuje: „Proniknut uvjerenjem, da kulturni stepen pučanstva traži zakonom priznata prava ustava, određujem da se stvori prema potrebi naroda sa sudjelovanjem u poslovima zemlje zastupstvo odgovarajuće vjerskim odnošajima i starom socijalnom razvrštaju pučanstva. Narodno zastupstvo na temelju zastupanja interesa neka bude ogledalom narodnostnog, vjerskog i političkog stanja zemlje. Zato neka viši dostojanstvenici i staleži, stanovnici gradova i stanovnici seoskih općina budu birali u posebnim kurijama, koje neka prema vjeroizpovjesti odieljeno glasuju, da tako budu izbjegnute smetnje i smutnje i svakomu bude osiguran odgovarajući broj zastupnika.“ Očito je po srijedi bilo nastojanje da se očuva polufeudalna struktura i stvori privid parlamentarizma. Glavnu je riječ i dalje vodio Beč, u liku caru odanog zajedničkog ministra finansija, barona Burijana. U samom Sarajevu najviša vlast bio je komandant 15. korpusa austrougarske vojske, koji je ujedno bio i poglavar Zemaljske vlade. U vrijeme aneksije bio je to Anton baron Vincor (Antonius von Winzor). Vincor nije bio spreman učestvovati u ustavnim promjenama pa je od cara Franje Josipa, pod izlikom da ne poznaje dovoljno bosanski jezik (što je bilo neophodno za formuliranje ustavnih odredaba) zatražio premještaj. Car je uvažio ovaj zahtjev lojalnog Vincora, te je 1909. godine za poglavara Zemaljske vlade postavio dotadašnjeg vojnog i domobranskog zapovjednika u Zadru, Marijana barona Varešanina od Vareša. Obje glavne sastavnice Monarhije pokazivale su pretenzije prema jugoistočnoj provinciji. Pod takvim okolnostima, u „pat-poziciji“, Car i kralj vidio je rješenje u obnovi Bosanskog kraljevstva. Prilikom posjete Bosni i Herce-


govini 1910. godine, Franjo Josip I potpisao je Patent o sazivanju Bosanskog sabora, kao jedini vladarski akt donesen u ovom gradu tokom ukupne njegove povijesti. Tada je, uz očiglednu suglasnost najviše vlasti, iznesena i ideja o obnovi kraljevstva. Na taj način trebalo je biti legalizirano i uređeno faktičko stanje da Bosna i Hercegovina bude treći entitet u Austro-Ugarskoj. Koliko je ova ideja bila utemeljena vidjelo se još 1900. godine na Svjetskoj izložbi u Parizu. Monarhija je bila predstavljena s tri raskošna paviljona: austrijskim, mađarskim i bosanskohercegovačkim... Ne bijaše paviljona Češke, ni paviljona Hrvatske a da se i ne govori o drugim sastavnicama Monarhije. Međutim,

Car i kralj Franjo Josip I sa bosanskohercegovačkim prvacima 1910. godine u Sarajevu Povijesni okvir

| 21


Zasjedanje Bosanskog sabora u Vijećnici, 1910. godine

General Marijan Varešanin otvara sjednicu Bosanskog sabora u Vijećnici, 15. juni 1910. godine

22 |

VIJEĆNICA SARAJEVO

austrijska i mađarska strana nisu se mogle suglasiti o mjeri autonomije Bosne i Hercegovine pa je zemlja ostala corpus separatum u okvirima Monarhije. Tako će ostati sve do kraja austrougarske vladavine (i kraja same AustroUgarske) 1918. godine. Promjene do kojih je došlo početkom oktobra 1908. godine neposredno su se odrazile i na Sarajevsku vijećnicu. Naime, u gradu ne bijaše podesnog prostora za smještaj novouspostavljenog Sabora. Odlučeno je da Bosanski sabor privremeno bude smješten u Vijećnici. Odgovarajuće preinake i adaptacije vidljive su na projektnom dokumentu koji je u Građevinskom odjelu Zemaljske vlade odobren 6. maja 1909. godine. Bosanski sabor je zasjedao u Vijećnici od 1910. do 1914. godine. Sabor je zauzeo reprezentativni prostor: svečanu salu, kabinete gradonačelnika i podgradonačelnika, sale za konferisanje, niz kancelarija, itd. Gradsko je poglavarstvo stiješnjeno i praktično marginalizirano. Ne treba zaboraviti da je djelovanje Sabora i djelovanje Gradskog poglavarstva pratilo nekoliko visokih vladinih činovnika, u prvom redu civilni adlatus i vladin komesar za glavni grad. Njihova je riječ imala veću težinu od volje Sabora i Gradskog poglavarstva. To je bila prava mjera bosanskohercegovačke parlamentarne demokratije i samouprave. Neovisno o izostanku konačnog rješenja statusa Bosne i Hercegovine, proglašenje aneksije 1908. godine i posebno spomenuta posjeta vladara bitno su izmijenili percepciju zemlje. Dotadašnje finansiranje uprave i vojske te intenzivna izgradnja oslanjali su se isključivo na „zemaljske prihode“, dakle poreze


Projekt organizacije Sabora u sveÄ?anoj sali Vijećnice

Povijesni okvir

| 23


Bogdan Žerajić puca u generala Marijana Varešanina, 15. juni 1910. godine - ilustracija

Franc Ferdinand (Franz Ferdinand)

24 |

VIJEĆNICA SARAJEVO

i druge dažbine, prihode od koncesija na eksploataciju prirodnih dobara, itd., kao i na takozvanu „okupacionu veresiju“. Računajući na te prihode podizani su krediti kod austrougarskih i drugih evropskih banaka. Nakon posjete Franje Josipa I i uspostave kakvog-takvog parlamentarnog sistema, vlast je počela planirati krupne investicione radove (pruge normalnog kolosijeka, nove bolnice, škole...). Na valu takvog raspoloženja, za samo nekoliko godina su u Sarajevu podignuta brojna reprezentativna zdanja (zgrada Glavne pošte, Austrougarska banka, Pravosudna palata, kompleks Zemaljskog muzeja, itd.) Da je pitanje statusa i uređenja Bosne i Hercegovine u okviru Austro-Ugarske još neriješeno i teško rješivo pokazalo se uskoro, nakon careve posjete. Bosanski sabor je svečano konstituiran 15. juna 1910. godine. Glavnu riječ na toj sjednici vodio je zemaljski poglavar, general Marijan Varešanin. Nakon ceremonije, Varešanin se u kočiji iz Vijećnice uputio u rezidenciju Konak. Na Carevoj ćupriji na njega je nekoliko metaka ispalio Bogdan Žerajić. Zemaljski poglavar nije pogođen a atentator se ubio. Bila je to najava krupnih događaja koji će snažno protresti cijeli svijet i izazvati epohalne promjene. Riječ je o Balkanskim ratovima, Sarajevskom atentatu i Prvom svjetskom ratu. U samom središtu najvažnijih epizoda te svjetske drame bilo je sjedište Gradskog poglavarstva Sarajeva i sjedište Bosanskohercegovačkog sabora, Sarajevska vijećnica.


U okviru knjige o Sarajevskoj vijećnici, ubistvo austrijskog nadvojvode Franca Ferdinanda i njegove supruge dato je kao jedna od epizoda. Ubistvo nasljednika austrougarskog trona, nadvojvode Franca Ferdinanda od Austrije-Este i njegove supruge, velike vojvotkinje Sofije Hotek Hoenberške, u Sarajevu 28. juna 1914. godine ide u red onih povijesnih događaja o kojima je, čini se, kazano sve osim konačnih sudova i ocjena. Kontroverze o zbivanjima u dalekoj prošlosti razumljive su. O davno minulim događanjima obično nema dovoljno pisanih tragova i drugih materijalnih dokaza, a na temelju oskudnih izvora nije moguće donositi valjane, cjelovite zaključke. Međutim, razlozi neslaganja oko događaja iz relativno bliske prošlosti, poput ovoga o kojemu je riječ, leže u različitim političkim i drugim interesima i, konsekventno, u različitim ideološkim polazištima. Grosso modo, na jednoj su strani autori koji nastoje dokazati odgovornost Srbije za rat, a na drugoj oni koji tu odgovornost negiraju. Između ova dva stajališta, u literaturi o Sarajevskom atentatu postoje brojni „hagiografski“ radovi po ključu teorija zavjere, sladunjave storije na bazi dvorskih intriga, gomile kratkog senzacionalističkog štiva što je prodavalo novine, epohalnih „otkrića“... U napisima koje smo konsultirali ponajviše je, sve u svemu, ponavljanje desetak notornih činjenica, često uz krivo prepisivanje i dopisivanje. Mada su temeljne činjenice vezane uz Sarajevski atentat općepoznate i nesporne, većina autora brojnih djela nastalih na ovu temu pisali su upravo s tezom, unoseći u tekst pretpostavke i konstrukcije, oslanjajući se na selekciju podataka koja ide u prilog polaznim stavovima. Primjerice, ako je teza da je vlast Kraljevine Srbije organizirala i omogućila atentat, te da su atentatori tek puki izvršioci te politike ili čak plaćenici, onda bi u razmatranju ovog čina valjalo izostaviti sve pokazatelje iscrpljenosti Srbije Balkanskim ratovima i njenu krajnju nespremnost za novi rat, čak i sa neusporedivo slabijim protivnikom. U tom slučaju treba preći i preko činjenice da austrougarska istraga nije došla ni do jednog solidnog dokaza da je srbijanska država bila izravno upletena u zavjeru. Ako je, pak, polazište da je Princip motiviran srpskim nacionalizmom i pravoslavljem, te da je on u tom smislu nacionalni junak, tada bi trebalo zanemariti izričitu izjavu Gavrila Principa na suđenju, da njegov program nije velikosrpski, nego jugoslavenski, te da je on ateist. Bez obzira da li se događaj i njegove posljedice posmatraju sa jedne ili sa druge oprečne pozicije, u formalnopravnom smislu ostaje činjenica da je riječ o najtežem krivičnom djelu (ubistvu s predumišljajem) i terorističkom aktu jer je izazvana javna opasnost i time ugroženi životi nevinih. Predmet ove knjige nije sarajevsko ubistvo, niti je njena zadaća da raspliće spomenuti povijesni čvor. Iznijet ćemo samo gole činjenice koje se odnose na sudbonosnu nedjelju, 28. juna 1914. godine. Putovanje Franca Ferdinanda kulminiralo je nadvojvodinim posjetom Sa-

Gavrilo Princip

Sofija od Hoenberga i Franc Ferdinand Povijesni okvir

| 25


rajevskoj vijećnici, a svoj tragičan ishod dobilo nekoliko minuta nakon što je Franc Ferdinand s pratnjom napustio Gradsku kuću. U nedjelju, 28. juna, nadvojvoda Franc Ferdinand je u rano jutro izdiktirao dva telegrama. Jedan kćerki, princezi Sofiji, a drugi svome sekretaru dr. Horaku. U 9 sati, u jednoj sobi hotela „Bosna“, adaptiranoj kao kapela, održana je kraća „privatna“ misa (Stillen Messe; missa lecta). U 9 sati i 50 minuta, Franc Ferdinand sa suprugom u pratnji poglavara zemaljske vlade generala Oskara Potioreka, komandanta 15. korpusa generala Mihaela fon Apela (Michael von Appel) dovezao se posebnom kompozicijom do Kasarne Josipa Filipovića i obavio kratku smotru tamošnjih jedinica. Nakon smotre, u 10 sati, nadvojvoda, vojvotkinja i njihova pratnja, u šest automobila uputili su se u Sarajevsku gradsku vijećnicu na prijem koji je u njihovu čast priredila gradska uprava. U drugom su automobilu bili gradonačelnik Sarajeva Fehim efendija Čurčić i šef sarajevske policije dr. Edmund Gerde. Nadvojvoda i njegova supruga, te general Oskar Potiorek, bili su u trećem automobilu, kojim je upravljao vozač Leopold Lojka. Kraj vozača je sjedio grof Franc Harah. Automobil Franca Ferdinanda nije dopremljen u Sarajevo pa je grof Harah nadvojvodi stavio na raspolaganje svoj sportski maslinasto-zeleni „Dopelfaeton“ („Doppelphaeton“) koji je proizvela firma „Gref i Štift“ („Gräf&Stift“) iz Beča. U četvrtom autu, kojim je upravljao Oto Merc (Otto Merz), bili su: grof Aleksandar fon Bos-Valdek, pratilja vojvotkinje grofica Vilma Lanjus fon Valenberg i Potiorekov ađutant potpukovnik Erih fon Merici. U petom autu bili su: vladin savjetnik Štarh, baron Morsi, pukovnik Bardolf, major Paul Heger i dr. Ferdinand Fišer, a u šestom: major Hitenbrener, grof Erbah-Firstenau i poručnik Robert Grajn (Robert Grein). Kolona se nakon izlaska iz kruga kasarne kretala tadašnjim ulicama: Kolod-

Dnevna soba apartmana u hotelu Bosna u kojem su odsjeli Sofija od Hoenberga i Franc Ferdinand

26 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


vorska-Mustajbegova-Apelova obala (sadašnji nazivi su: Zmaja od Bosne-Valtera Perića-Obala Kulina bana). Nadvojvoda je zahtijevao da se kolona kreće sporije da bi mogao razgledati grad. U 10 sati i 15 minuta kolona je prošla pored bašte kafane Mostar na Obali, gdje je čekao prvi zavjerenik, Muhamed Mehmedbašić, naoružan bombom. On nije djelovao. Zatim je kolona prošla pored zavjerenika Vase Čubrilovića, naoružanog revolverom i bombom, koji također nije upotrijebio oružje. Kada je nadvojvodin automobil prošao pored Više djevojačke škole („Arsa tekija“), general Potiorek je pokazivao na desnu stranu zdanje nove kasarne 15. korpusa. Desetak metara nizvodno od mosta Ćumurija stajao je zavjerenik Nedeljko Čabrinović, 21-godišnji štamparski radnik iz Trebinja. On je aktivirao ručnu bombu, udarivši je o stup ulične svjetiljke. Ali, ne sačekavši potrebnih desetak sekundi, bacio je bombu prema nadvojvodinom autu. U tom času, vozač nadvojvodinog automobila, Leopold Lojka, pritisnuo je papučicu za gas. Bomba je pala na sklopljeni krov automobila, potom na tlo i eksplodirala ispod lijevog zadnjeg točka četvrtog vozila, ranivši pritom potpukovnika Mericija i grofa Bos-Valdeka. Od gelera je ranjeno još dvadesetak prisutnih na ulici i prozorima kuća. Čabrinović je odmah nakon atentata stavio u usta pilulu cijanida i skočio sa zida na Apelovoj obali, s visine od oko šest metara, u korito Miljacke. Otrov nije djelovao. Za Čabrinovićem su pošli detektiv Zejnilović, frizer Maroši, stražar Klar i jedan čovjek iz publike. Nakon eksplozije bombe, nisu djelovali ni Cvetko Popović, koji je stajao naspram Čabrinovića, ni Trifko Grabež. Gavrilo Princip se pomjerio sa svog mjesta na Obali i stao na ugao Apelove obale i Ulice Franje Josipa, ispred delikatesne radnje Morica Šilera (Moritz Schiller). Sedmi zavjerenik, Danilo Ilić, nije imao fiksirano mjesto. Nakon Čabrinovićevog napada, nadvojvodin auto je stigao pred Sarajevsku vijećnicu, gdje su špalir na prilaznom stepeništu napravili članovi Gradskog poglavarstva. Uz gradonačelnika Čurčića, između ostalih, bila su dva njegova zamjenika, Josip Vancaš i Risto Damjanović. Vozač Leopold Lojka je, nakon što su visoki gosti izašli iz automobila, odmah pogledao ima li na vozilu kakvih oštećenja. Gradonačelnik Fehim efendija Čurčić, uplašen i zbunjen, obratio se nadvojvodi kraćom dobrodošlicom punom patetičnih fraza: „Vaše carsko i kraljevsko visočanstvo! Vaše visočanstvo! Naša srca puna su sreće u ovoj prilici najmilostivije posjete, kojom je Vaše visočanstvo izvoljelo počastvovati glavni grad naše zemlje...“ Krajnje ljut zbog atentata i ranjavanja dvojice oficira, Franc Ferdinand je prekinuo gradonačelnika riječima: „Gospodine gradonačelniče, kakva je korist od vaše govorancije? Ja dolazim u Sarajevo u prijateljsku posjetu a na mene bacaju bombe. To je nečuveno!“ U tom času vojvotkinja je nešto prišapnula nadvojvodi, a on je kazao: „Sad možete nastaviti svoj govor.“

Polazak Sofije od Hoenberga, Franca Ferdinanda i pratnje ispred hotela Bosna, 28. juni 1914. godine

Fehim efendija Čurčić Povijesni okvir

| 27


Dolazak delegacije pred Vijećnicu

28 |

VIJEĆNICA SARAJEVO

Fehim efendija je konfuzno i zamuckujući izgovorio ostatak govora. Po protokolu, trebalo je da nadvojvoda uzvrati. Međutim, govor je bio kod grofa Rumerskirha koji je bio u kolima ispod kojih je eksplodirala bomba, pa je stoga kasnio. Nakon kraćeg čekanja u tišini, Rumerskirh je donio nadvojvodin govor poprskan krvlju ranjenih. Na prvom spratu u salonu, vojvotkinja se susrela sa ženama i kćerkama muslimanskih uglednika. Razgovarala je sa suprugom predsjednika Bosanskohercegovačkog sabora, dr. Safvet-bega Bašagića. Kao prevoditeljice pomagale su joj kćerke dr. Koste Hermana (Kosta Hörmann), penzioniranog visokog činovnika austrougarske uprave u Bosni i Hercegovini i intendanta Zemaljskog muzeja. Nadvojvoda je ostao u vestibilu, okružen svitom i članovima gradske uprave. Čak je, s dozom crnog humora, prokomentarisao napad bombom. Kazao je da se kladi da će napadač umjesto kazne dobiti orden... Izravno je upitao zemaljskog poglavara Potioreka da li očekuje još atentata danas. Potiorek je kazao da je to isključeno i da je sva odgovornost na njemu. Vojvotkinja Sofija Hoenberška, nakon susreta sa sarajevskim damama u salonu Vijećnice na prvom spratu, pridružila se nadvojvodi u vestibilu. Franc Ferdinand je odlučio da izmijeni prijašnji plan, te umjesto odlaska u Zemaljski muzej, gdje su ga očekivali najviši dostojanstvenici Zemaljske vlade, prvo


Nadvojvodin otpozdrav gradonačelniku Čurčiću

posjeti ranjenog potpukovnika de Mericija u Garnizonoj bolnici na Gornjim Hisetima. Supruzi je sugerirao da ona ide pravo u Konak. To je, dakako, bilo uslovljeno i njenim položajem u austrijskoj hijerarhiji. Zarad morganatskog braka, vojvotkinja Sofija nije mogla prisustvovati službenom prijemu u Zemaljskom muzeju. No ona je energično kazala da ide sa nadvojvodom. Tačno u 10 sati i 45 minuta, nadvojvoda je sa svitom izašao pred Vijećnicu i sa velikom vojvotkinjom sjeo u treći automobil već formirane kolone. Na lijevu papučicu, dakle, na strani prema Miljacki, stao je potpukovnik Harah, da bi zaštitio nadvojvodu i njegovu suprugu. Na pomoćnom sjedištu bio je zemaljski poglavar general Potiorek. Nadvojvoda je odlučio da izmijeni rutu pa se trebalo ići Apelovom obalom i Mustajbegovom ulicom do Garnizone bolnice gdje je namjeravao posjetiti ranjenog De Mericija. Ta izmjena nije saopštena vozačima prva dva automobila, pa su oni, pet minuta nakon polaska ispred Vijećnice, kod Latinske ćuprije skrenuli desno u Ulicu Franje Josipa. General Potiorek je viknuo na vozača Leopolda Lojku, da se vrati i nastavi Obalom. Vozač je zakočio da bi krenuo nazad. U tom času, Gavrilo Princip je izvadio revolver i pucao u smjeru nadvojvodinog automobila. Kako je izjavio u istražnom postupku, Princip je prvo bio posegnuo za bombom, ali se nije najbolje snašao, pa je izvadio revolver, poluautomatski „brauning“ belgijske proizvodnje kalibra 9 mm i serijskog broja 19074. Jedan policijski agent pokušao je da spriječi atentatora, ali je Mihajlo Pušara, također mladobosanac, udario agenta nogom u koljeno. Kada je sa isukanom sabljom iz automobila nadvojvodine pratnje iskočio poručnik fon Morsi i počeo sabljom udarati Principa, na njega je također nasrnuo Pušara, vičući na njemačkom fon Morsiju da ne dira Gavrila. Povijesni okvir

| 29


Slikarska interpretacija scene atentata

Destrukcija nakon atentata (pred Jeftanovićevom palatom)

30 |

VIJEĆNICA SARAJEVO

Uz Principa su odmah uhapšeni Mihajlo Pušara i Ferdinand Ber, Gavrilov poznanik. Zanimljivo je da se u najvećem broju publikacija i novinskih izvještaja, fotografija koji prikazuje Berovo odvođenje navodio i navodi kao snimak odvođenja Gavrila Principa. Princip je s udaljenosti od oko jedan i po metar ispalio dva zrna. Prvo zrno je probilo desnu oplatu auta, a potom pogodilo veliku vojvotkinju u desnu slabinu, drugo je prošlo kroz okovratnik nadvojvodinog mundira i teško mu oštetilo vratnu aortu. Nadvojvoda i velika vojvotkinja uneseni su u Konak, rezidenciju zemaljskog poglavara, u 11 sati. Vojvotkinja je položena na krevet u spavaćoj sobi generala Potioreka na prvom spratu, a nadvojvoda na otoman u susjednoj sobi. Prvu pomoć su ustrijeljenima pokušali pružiti dr. Gotlib Arnštajn i dr. Rihard Polak. Stiglu su i gradonačelnik Fehim efendija Čurčić i direktor Vakufske uprave Šerif Arnautović. Ljekari su zatražili eter pa su Čurčić i Arnautović odmah otišli po eter u apoteku Štefana Romčevića, koja je bila u neposrednoj blizini Latinske ćuprije. No, nadvojvodi i vojvotkinji nije bilo pomoći. Provincijal franjevačke provincije Bosne srebrene, fra Lovro Mihačević, podijelio je nadvojvodi i vojvotkinji sveto otajstvo umirućih. U 17 sati, 28. juna, predsjednik Bosanskohercegovačkog sabora, Safvet-beg Bašagić, otvorio je vanrednu sjednicu Sabora, povodom ubistva nasljednika


austrougarskog prijestolja, nadvojvode Franca Ferdinanda i njegove supruge vojvotkinje Sofije od Hoenberga. Tom prilikom je Sabor usvojio izjavu, koju su pored predsjednika Bašagića potpisali i potpredsjednici: Danilo Dimović i Jozo Sunarić. U noći s nedjelje 28. na ponedjeljak 29. juna obavljena je prvo autopsija, potom i balzamiranje ubijenih. Ekipu ljekara pri ovim zahvatima činili su: šef saniteta 15. korpusa, dr. Zigmund Dineš (Siegmund Dynes), komandant Garnizone bolnice broj 25 u Sarajevu, dr. Gotlib Arnštajn (Gottlieb Arnstein), dr. Karl Volfgang (Karl Wolfgang), vladin savjetnik dr. Ferdinand Fišer (Ferdinand Fischer), a asistirali su ljekari garnizone bolnice, dr. Pavle Kaunic i dr. Rihard Polak (Richard Pollak). Nakon autopsije sačinjena su i odgovarajuća službena akta u kojima je zaključeno da je nadvojvoda pogođen u vrat, 4 centimetra od brade i 2 centimetra od grkljana, pri čemu su teško oštećeni vratna arterija i dušnik. Uzrok smrti je unutarnje krvarenje. Velika vojvotkinja je pogođena u desnu slabinu, 4 centimetra iznad karlične kosti. Balzamiranje je započelo oko 22 sata. Također je usred noći probuđen i doveden u Konak umjetnički par Valić, slikar Rudolf i njegova žena vajarka Ljudmila. Ljudmila je skinula posmrtne maske nadvojvode i vojvotkinje. Maske su kasnije predate djeci Franca Ferdinanda i Sofije Hoenberg. Rudolf Valić je s Ferdinandove lijeve podlaktice precrtao tetovažu s motivom zmaja, izvedenu u sedam boja. Franc Ferdinand u svojoj knjizi o putovanju oko svijeta je naveo da mu je tetovažu izveo jedan japanski majstor, sa nekoliko hiljada uboda. Valići su zadržali crtež zmaja, ali su im ga vlasti kasnije oduzele. Nadbiskup vrhbosanski dr. Josip Štadler uz asistenciju nekoliko svećenika obavio je službu božju. U ulicama kojima će proći povorka s pogrebnim

Nakon atentata na nadvojvodu Franca Ferdinanda i vojvotkinju Sofije od Hoenberga, ološ je u Sarajevu krenula u rušilački pohod prema kućama i radnjama sarajevskih Srba. Iz zatvora su pušteni brojni kriminalci i problematični tipovi, pritvoreni preventivno pred dolazak nadvojvode u Sarajevo. Demoliranje i pljačka radnji i teroriziranje njihovih vlasnika dosegli su vrhunac 29. juna 1914. godine. Nekoliko stotina demonstranata pjevali su „Carevku“ i nosili slike cara i kralja Franje Josipa I Najviše je stradala imovina Gligorija Gliše Jeftanovića (između ostalog, njegov hotel „Evropa“), radnje trgovca Jove Jovanovića, Hotel „Imperijal“, Jove Pešuta, pogrebni zavod „Pijetet“, Petra ­Vekića, itd. Slični napadi na imovinu i živote Srba dogodili su se i u nekoliko drugih mjesta u Bosni i Hercegovini. Vlasti su blagonaklono gledale na ta zbivanja i sve tumačile ogorčenjem lojalnog stanovništva zbog Sarajevskog atentata. Šteta načinjena 28. i 29. juna procijenjena je na oko 10 miliona kruna. Zanimljivo je da nije bilo ni pokušaja napada na srpske banke u kojima je bio kapital tadašnje vladajuće elite. To ukazuje na kontrolirani haos. Povodom ovih događaja i mlake reakcije žandarmerije i vojske, oglasili su se, apelom da nasilje prestane, nadbiskup vrhbosanski Josip Štadler, reisu-l-ulema Džemaludin efendija Čaušević i mitropolit dabrobosanski Evgenije Letica. Sive eminencije ovih događanja bili su jezuit pater Anton Puntigam i arhitekt i gradski podnačelnik Josip plemeniti Vancaš. Nakon propasti Austro-Ugarske i uspostave Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, Vancaš je u tadašnjoj sarajevskoj režimskoj štampi prozivan kao spiritus movens anti-srpskih demonstracija, uništenja i pljačke imovine. U proljeće 1919. godine, Vancaš je uhapšen. Nakon stotinu dana provedenih u pritvoru, izveden je pred sud. Međutim, usprkos činjenici da mu suci nisu nimalo bili skloni, zbog nedostatka valjanih dokaza, Vancaš je oslobođen.

Povijesni okvir

| 31


Kovčezi Sofije od Hoenberga i Franca Ferdinanda izloženi u rezidenciji Konak

32 |

VIJEĆNICA SARAJEVO

kolima, uz brojne građane Sarajeva, formiran je i špalir vojnika svih rodova. Tokom popodneva, kovčezi su bili izloženi u salonu na prvom spratu. Salon je bio presvučen u crno i ukrašen cvijećem i svijećama. Kraj kovčega smjenjivale su se počasne straže do 18 sati, kada je ponovo obavljen vjerski obred, koji su predvodili nadbiskup vrhbosanski dr. Josip Štadler i franjevački provincijal fra Lovro Mihačević. Obredu je prisustvovalo više dijecezanskih svećenika i franjevaca. Nakon vjerskog obreda, vojna glazba je prvo intonirala austrijsku himnu, a potom su podoficiri i vojnici 84. pješadijske pukovnije prenijeli zatvorene i zapečaćene metalne kovčege u pogrebne kočije. Vojni orkestar je poslije himne svirao pogrebne marševe. Kad je kolona krenula iz dvorišta Konaka, sa sarajevske tvrđave ispaljena su 24 počasna topovska plotuna. Na čelu kolone je bilo nekoliko pješadijskih bataljona i jedan vod konjice. Potom su išli brojni svećenici predvođeni nadbiskupom i provincijalom. Iza kočija su koračali prvo najbliži suradnici nadvojvode i velike vojvotkinje, dr. Rumerskirh, dr. Bardolf i grofica Lanjus, zatim general Oskar Potiorek i generalštab 15. korpusa, najviši predstavnici civilnih vlasti i brojni oficiri i vojnici koji nisu bili na dužnosti u jedinicama. Od rezidenzije Konak, kolona se kretala Ulicom Konak, prošla pored Careve džamije, pa preko


trga ispred kasarne Franje Josipa uz Bistrik do željezničke stanice. Mnoštvo građana okupilo se na Apelovoj obali i Parku Franje Josipa. Na peronu stanice Bistrik, još jednom je nadbiskup Štadler blagoslovio pokojnike. Nakon što je postrojeni pješadijski bataljon izvršio počasnu paljbu, kovčezi, prekriveni ratnim zastavama, uneseni su u poseban vagon, a vagon je zapečatio grof Rumerskirh. U 19 sati i 10 minuta, voz je uz zvuke austrijske himne krenuo prema Metkoviću.

Pred otkrivanje spomenika, 28. juni 1917. godine

Povijesni okvir

| 33




VRIJEME GRADNJE

Prethodna duplerica: Vrijeme gradnje Vijećnice


Odabirom Mustaj-pašinog mejdana, jednog između najranije urbaniziranih dijelova osmanskog Sarajeva, austrougarska administracija je nagovijestila a projektom palate Bosanskog sabora razotkrila svoje namjere da intervenira unutar bosansko-osmanske graditeljske, uopće kulturne tradicije, uključujući vjerske objekte, česme, mostove. Jasno su to nagovijestili rušenjem još funkcionalne Careve ćuprije, ansambla Atmejdan, itd. Ovi su zahvati započeli radovima na reguliranju toka Miljacke, rijeke koja je nakon pljuskova ili naglog otapanja snijega počesto znala porušiti mostove i kuće uz obalu te poplaviti veći dio Čaršije. Urbanističko-arhitektonski preobraziti Sarajevo značilo je arhivirati stari, zatečeni bosansko-osmanski grad i na njegovu mjestu etablirati srednjoevropski, primjeren potrebama austrougarskog političkog i ekonomskog sistema. U tom smislu više se polagalo na izvedenice, nego na izvorne, autentične oblike. Na valu orijentalizma i potreba državne propagande stimulirana je zanatska proizvodnja, ali tehnološki unaprijeđena i akademski sterilizirana.

Dio Mustaj-pašinog mejdana prije izgradnje Vijećnice Vrijeme gradnje

| 37


Miljacka, pogled od Careve džamije prema Drveniji

Mustaj-pašin mejdan prije izgradnje Vijećnice

38 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


Mozak te brze i temeljite preobrazbe Bosne i Hercegovine, u prvom redu Sarajeva, bio je austrougarski zajednički ministar finansija, Benjamin Kalaj (Bénjamin Kállay de Nagy Kalló). On je, pored reprezentativnih gradnji, poticao i osnivanje kulturnih institucija, organiziranje međunarodnih skupova u Sarajevu, te osiguravao sredstva za naučna istraživanja većih razmjera. Njegovim izravnim zalaganjem pokrenut je elitni časopis za kulturu, Nada. Sarajevo je tako postalo mjesto susreta dviju oprečnih civilizacija. Već u prvih petnaestak godina nove vlasti postignute su spektakularne promjene. Obavljeni su veliki komunalni radovi i gradnje, podignut je standard u oblasti saobraćaja, zdravstva, kulture, uprave… Ali, ne treba zaboraviti nisku početnu razinu Bosne i Hercegovine u ovom procesu. Nova Gradska vijećnica trebala je biti kruna tih napora. Kalaj je projekt Vijećnice povjerio ponajboljem među arhitektima pristiglim iz pokrajina Monarhije, Karlu Paržiku (Karel Pařik). Paržik je zamislio građevinu trougaone Benjamin Kalaj (Bénjamin Kállay de Nagy Kalló)

Karl Paržik (Karel Pařik) na balkonu svoje vile (desno) Vrijeme gradnje

| 39


Beledija tlocrt - Karl Paržik

osnove, kakvu je diktirao oblik parcele za gradnju. Ugaone kule završavale su se lučnim kupolama. Također je projektirao i zgradu zatvora, na koju će se vremenom prenijeti turski naziv za gradsku kuću, beledija. Zatvor Beledija projektiran je u ranorenesansnom stilu i s izvrsnim proporcijama. Moćni ministar nije bio zadovoljan Paržikovim rješenjima pa je od njega zahtijevao izmjene. No arhitekt bijaše čovjek jasnog moralnog profila i čvrstog ljudskog integriteta pa ne htjede mijenjati projekt. Tada je Kalaj projekti-

Sultan Hasanova džamija u Kairu

40 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


ranje Vijećnice predao u ruke miljenika tadašnjeg bečkog društva, Aleksandra Viteka (Alexander Wittek). Vitek je, uz ostalo, bio i svjetski poznat šahist tog vremena. Već je u Paržikovom projektu prepoznatljiv takozvani neomaurski stil, primjenjivan od kraja 18. i početka 19. stoljeća, u ozračju romantičarskih nastojanja. Karl Paržik je svoje poznavanje svih odlika ovoga stila demonstrirao

Ulaz u džamiju sultana Kait-Beya Vrijeme gradnje

| 41


Sebilj, 1959. godine

42 |

VIJEĆNICA SARAJEVO

1889. godine projektom zgrade Šerijatsko-sudačke škole na Čurčića brijegu. Razvijajući osnovne Paržikove postavke i ostvarujući Kalajeve naputke, Vitek je kao uzor odabrao arhitekturu Andaluzije i kairske ljepotice: sultan Hasanovu džamiju, mauzolej i džamiju sultana Kait-Beya i džamiju Al Azhar. Na tom je tragu 1891. godine projektirao i novi sebilj na Baščaršiji, koji je gotovo preslikan sebilj uz turbe Mimara Sinana u Carigradu, samo u jeftinijoj izvedbi, pretežno od drvenih elemenata. Vitek je znalački i uspješno pozajmio brojne oblike iz tog registra, a za unutrašnju dekoraciju i plastične ukrase dijelom i gotova rješenja. Na projektu Vijećnice radio je 1892. i 1893. godine. Međutim, nije mu bilo suđeno da dovrši posao. Ovaj daroviti i hipersenzibilni čovjek nervno je obolio pa je rad na projektu nastavio treći arhitekt, Ćiril Metod Iveković. S najboljim preporukama svojih bečkih profesora, posebice Karla Hazenauera (Karl von Hasenauer) i građevinskog direktora Edmunda Stiksa (Edmund Stix), Iveković je dobio posao i već 1893. godine započeo rad na dovršenju Vitekovog izvedbenog projekta i nadzoru gradnje. Krajem 1894. godine bili su završeni


grubi građevinski radovi i osposobljen dio prostora. U palatu su privremeno uselili: Gradsko poglavarstvo i Okružni sud, koji je ostao bez svoje zgrade u Ulici Konak, nakon požara od 4. oktobra 1894. godine. Ćiril Metod Iveković potvrdio se kao pedantan i sistematičan arhitekt, odličan poznavalac graditeljskih stilova, u prvom redu neomaurskog i općenito islamskog graditeljskog nasljeđa, ali i kao prvorazredan restaurator i konzervator. Njemu, između ostalog, zahvaljujemo obnovu Ali-pašine džamije u Sarajevu, projekt Brčanske gradske vijećnice, medrese u Travniku i kiraethane (čitaonice) u Banjoj Luci, koja je porušena. Vijećnica je, mimo svih neslaganja oko urbanističke, arhitektonske, posebice estetske vrijednosti ovog objekta, već zarana postala prepoznatljivim vizualnim simbolom Sarajeva, te povijesnim međašem, zarad svoje neposredne veze sa Sarajevskim atentatom i početkom Prvoga svjetskog rata. A nakon mučeničke sudbine Nacionalne i univerzitetske biblioteke u vrijeme opsade grada (1992-1995), nastanila se definitivno u svim leksikonima i enciklopedijama našeg vremena, te u brojnim knjigama, filmovima, novinskim napisima, izvještajima. Postala je i metaforom urbicida, kulturocida. Pitanje autorstva nad projektom Sarajevske gradske vijećnice, zarad navedenih okolnosti i nakon više od stotinu godina, nije do kraja razriješeno mada je rad i učinak Ćirila Metoda Ivekovića, koji je i potpisao sve sačuvane nacrte projekta, nesumnjivo bio presudan. Također nisu razriješene i kontroverze oko izbora lokacije za Vijećnicu, određivanja njenih gabarita, primjene neomaurskog stila, itd. Profesor Džemal Čelić navodi u jednom eseju da je u Vijećnici „na neki način kulminirao duh vremena, reflektirajući istovremeno sjaj i bijedu suprotnih kultura i civilizacija, koje su u zajedničkom grču neminovno odumirale“. Fascinacija Orijentom, krajem osamnaestog, tokom 19. i u prvoj polovini 20. stoljeća, imala je za posljedicu široku primjenu derivata islamske, specifično, maurske umjetnosti u graditeljstvu širom svijeta. Ovo se, u prvom redu, odnosi na arhitekturu, a fenomen je poznat kao neomaurski i pseudomaurski stil. Čak je i početak 21. stoljeća u znaku ovog načina gradnje i dekoracije. U Španiji su posljednjih godina podignuti brojni hoteli i vile u prepoznatljivom neomaurskom stilu. Zahvaljujući savremenoj tehnologiji i primjeni računara, ovakva zdanja niču brzinom koja je samo nekoliko decenija ranije bila nezamisliva. Eldorado neomaurskog i pseudomaurskog graditeljstva sada su bogate arapske države uz Persijski zaliv. Riječ je u prvom redu o javnim građevinama (džamijama, palatama vladara, parlamentima, hotelima, trgovačkim centrima, itd.). Dakako, nije jednostavna zadaća ustanoviti suptilne razlike i osobenosti u primjeni ove tradicije. U literaturi, naročito onoj popularnoj, postoji izvjesna terminološka zbrka kada je riječ o definiranju stilskih usmjerenja i oblika nastalih na tragu maurskog stvaralaštva. Miješaju se pojmovi kao maurski, mudehar, mozarapski, neomaurski, neomudehar, itd. To stoga što

Ćiril Metod Iveković

Originalni dokument imenovanja prof. Ćirila Ivekovića pravim Članom Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti Vrijeme gradnje

| 43


Ćiril Iveković u Vijećnici u vrijeme gradnje (prvi sa desne strane)

Vijećnica gradilište Ulica Avdage Šahinagića, 1910. godine

44 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


Vrijeme gradnje

| 45


se umjetnički stilovi najčešće pojavljuju u neautentičnom i hibridnom obliku. Nekada je riječ o pridržavanju tradicije, nekada o ugledanju, oponašanju, o maniru ili jednostavno o akademskom citatu. Ovo raspoloženje naglašeno je i Paržikovim rješenjem završetka triju ugaonih kula. On je bio predvidio cilindrične kule koje se završavaju lukovičastim kupolama. Vitek je, po svoj prilici na sugestiju Benjamina Kalaja, uglove riješio primjenom kula s petougaonom osnovom i bez kupola. Atika je naglašena mukarnasom. Zarad okolnosti da se Aleksandar Vitek razbolio i njegov posao preuzeo Ćiril Metod Iveković, projekt je doživio daljnje izmjene. To se ponajprije odnosi na školsku razradu rizalita na južnoj fasadi i širokom primjenom islamske dekoracije unutarnjeg prostora. Izgled, dimenzije i lokacija Sarajevske vijećnice različito su ocjenjivani. Sudovi su u rasponu od oduševljenja do potpunog negiranja. Samo nekoliko dana nakon otvorenja, Vijećnicu je razgledao hrvatski književnik Ante Tresić Pavičić. Evo šta je zabilježio:

46 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


Tlocrt iz Paržikovog projekta Vijećnice

Južna fasada iz Paržikovog projekta Vijećnice Vrijeme gradnje

| 47


„Beledija, ili ti gradska vjećnica, uzdiže se uprav nad obalom Miljacke, ter visinom nadkriljuje skoro sve sgrade Sarajeva. Impozantna je to sgrada u arabskom stilu, a iztiče se izmedju drugih svojom žutkastom bojom. Dvorište i atrium ove trokutne sgrade počivaju na stupovih od zelenoga i modrozelenoga granita, ali ja bih rekao da je osim nekih prekrasnih nakita, čitava sgrada bez okusa i pogrešno gradjena. Odveć je visoka, a čelo joj je preveliko; dočim je dvorište preuzko i mračno, ma da se i diže nad njim impozantna staklena kupola. Najpogrešnije je gradjen atrium, gdje se okrugli i tanki stupovi od granita, miešaju sa četvorouglastim stupovima od kamenja, koji razbijaju harmoniju grčkoga dvoreda stupova. Osim toga ne počivaju ovi stupovi svi na jednoj plohi, već su neki niži, a neki viši, što prouzrokuje neugodnu konfuziju. Arabeske su još finije nego li u šerijatskoj školi, a i sva je ostala ornamentika uzorna i čisto arapska.“ Nakon aneksije Bosne i Hercegovine, na konkurse Zemaljske vlade za nove gradnje javljali su se brojni ugledni arhitekti iz cijele Monarhije. Osim u definiranju statusa zemlje, razlozi dakako leže i u visokim honorarima. Primjerice, na konkurs za Pravosudnu palatu javilo se čak 20, a na konkurs za zdanje Bosanskog sabora i trga ispred njega 16, uglavnom bečkih arhitekata.

48 |

VIJEĆNICA SARAJEVO

Naredna strana: Tlocrt prizemlja iz Ivekovićevog projekta Vijećnice

Južna fasada Vijećnice

iz

Ivekovićevog

projekta


Vrijeme gradnje

| 49


Zvanični rezultati konkursa za izradu projekta zgrade Sabora

Konkursno rješenje zgrade sabora prema arh. Antonu Flodereru

50 |

VIJEĆNICA SARAJEVO

Rješenja za zgradu Sabora, koja uključuju prekrivanje dijela korita Miljacke, između ostalog govore i o dalekosežnim namjerama austrougarske uprave, kada je riječ o urbanističko-arhitektonskom preobražaju Sarajeva. Ta vizija zorno je prikazana na crtežu budućeg Sabora i novog urbanističko-arhitektonskog rješenja prostornog konteksta Vijećnice. Autor trećenagrađenog projekta Sabora i spomenutog crteža, bečki arhitekt Benjamin Anton Floderer, zamislio je, akademski do u detalje, srednjoevropski grad na mjestu Sarajeva, ostavljajući tek simbolične naznake prethodnog stanja. Istina, na isti način moguće je lamentirati i nad sudbinom predosmanskog, medijevalnog sela Brodac, čije je središte bilo upravo na mjestu gdje je Sarajevska vijećnica podignuta. Takve su promjene bile neminovnost na povijesnom putu Bosne i Hercegovine. „Od svih historicizama prisutnih tokom posljednje decenije 19. stoljeća pseudomaurski stil zauzima drugo mjesto po rasprostranjenosti i značaju realiziranih objekata. U oblikovanju arhitektonskih elemenata i u izražajnom i dekorativnom repertoaru nema bitnih promjena u odnosu na prethodnu deceniju. I dalje se grade objekti s tradicionalnim ili vjerskim funkcijama, ali mnogo više onih s onovremenim potrebama i za onovremeni način života. Kod ovih drugih dekorativni pseudomauski elementi razvijeni su preko uobičajenih oblika evropskog porijekla - tako da su strukture, organizmi i funkcije samo kostimirani, zaogrnuti plaštem donesenim s maurskih trgova. Ima i primjera nastojanja da se i u smislu prostora i oblika - stvore odgovarajuća rješenja, ali i tada se radi o dilemi treba li stvarati


Konkursno rješenje zgrade Sabora aksonometrija

Vrijeme gradnje

| 51


Konkursno rješenje zgrade Sabora - perspektiva

djelo u kojem se domaća muslimanska tradicija prilagođava općoj islamskoj ili maurskoj, ili obratno. Osnova zgrade je u obliku trougla - na čijim su vrhovima i u simetrali uglova uglavljene ugaone prizme kao kule. Na sredini stranice, prema Miljacki, projektirano je reprezentativno pročelje s trijemom i lođom na spratu, iza kojih je velika dvorana za sjednice. U sredini je šestougaono jezgro - hol, najvažniji dio enterijera, a oko toga raspoređene su mala sala i druge prostorije. Osnovni konstruktivni elementi jesu stubovi, zidovi i luci, a uz ove tradicionalne, kupola nad zastakljenim holom - izvedena je od čelično-rešetkaste konstrukcije. Oblikovanje zgrade Gradske vijećnice, za razliku od drugih gradnji u ovom stilu, dosljednije je: trougaona osnova je razuđenih vrhova, a tu je i šestougaono jezgro; oni sadrže polazne elemente i mogu biti modul za kompoziciju arhitektonskog, plastičnog ili slikarskog djela islamske umjetnosti. I u daljnjoj obradi pojedinih arhitektonskih elemenata postoji razumijevanje osnovnih karakteristika izvorne umjetnosti. Prozorski otvori su podužne forme koje slijede proreze kuća i palata žarkog podneblja. Stilizirani izduženi luci ne služe da premoste otvor (tome služi kombinirani segmentni ili ravni luk), nego da stvore krunsku formu i dekorativni pano. Luci su u zidnoj ravni, a stalaktitska i floralna plastika razvija se iza ili ispod te zidne ravni - kao u intarziji ili duborezu. Rješenje lođe ukazuje na izvornu maniru. Svojom tananom strukturom od tankih stubića s impost - kapitelom i prepletenim prućem, ona predstavlja kontrast masivnim zidovima - koji treba da potpunije zatvore sjenoviti prostor. To je isti odnos kao kod rešetkaste strukture mušebaka divanhane - prema debelom zidu kuće, s tim što je ovo monumentalna i reprezentativna forma i izvedba. Ovo dopunjuju i drugi elementi, kao što su: užli52 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


Konkursno rješenje zgrade Sabora - tlocrti

jebljeni balkon, užlijebljeni rubni stubovi, stalaktitski vijenac i dekorativna forma tvrđavskih zubaca. Akademsku razuđenost objekta prati isto tako razvijena, pomalo akademizirana, slikarska dekoracija. U sklopu elemenata izraza, boja i slikana dekoracija - igraju vidnu ulogu i na fasadi, gdje se ističu rozete izvedene u tehnici Žolnay-keramike. Pojedini dijelovi enterijera, kao što su: zidovi velike svečane sale, trijema i hola impresioniraju prevashodno slikanom dekoracijom. Završnu poentu čine dva velika vitraja - na glavnom stepeništu i pod kupolom. Ovaj posljednji, sačinjen od samo jednog motiva, tordirane trake beskonačnog toka, pravo je remek-djelo izvedeno u tehnici slikarstva na staklu. Usklađivanje spoljašnjosti i unutrašnjosti, jedinstva oblika i obrade - funkcionira sve dok se ne počne razmišljati o praktičnim pitanjima. Zatvorenost i sjenovitost prostora imala bi smisla tek u nekom drugom podneblju. Pozicija i smisao pojedinih dijelova nemaju ništa zajedničko s novim načinom života ili korištenja. Ipak, zgrada Gradske vijećnice, i pored svih objektivnih nesporazuma, posjeduje magičnu snagu rijetkih djela i zauzima značajno mjesto u arhitektonskom naslijeđu Bosne i Hercegovine. Vijećnica u Sarajevu reprezentativna je bila i svojom vanjštinom i svojim enterijerom. Osim pažljive raščlanjenosti i plastične dekoracije, velika pažnja posvećena je slikarskoj dekoraciji, koja predstavlja jedan od primjera zidne dekoracije s

Vrijeme gradnje

| 53


kraja 19. stoljeća u Bosni i Hercegovini. Na Gradskoj vijećnici bile su dvije cjeline slikane dekoracije. Jednu je predstavljala slikana dekoracija na fasadama Vijećnice a drugu u enterijeru. U vanjskoj dekoraciji, zajedno s arhitektonskim i plastičnim elementima značajnu ulogu imali su i kromatski elementi. Slikarski efekti na fasadama Vijećnice dijelom su ostvareni bojom arhitektonskih elemenata: sivi stubovi, kameni dijelovi balkona, stepeništa, dvobojnim drakama maltera, Žolnaj keramikom raskošno ukrašenih luneta prozora. Samo na nekim dijelovima, kao što su nadvratnici bočnih portala i slično bili su ukrašeni slikanim ornamentalnim i floralnim motivima. Slikana dekoracija bila je jako razvijena i pažljivo izvedena u enterijeru Vijećnice. Slikanim ukrasima bile su ukrašene gotovo sve prostorije a naročito zone hola, velike sale i stepenište. I u enterijeru slikana dekoracija je činila sastavni dio arhitektonsko-plastičnih elemenata ali su u enterijerima hola i sala, kao i dijelovi arkatura bila mnogo šira i razvijenija slikana polja. Vrste motiva, a naročito njihovo oblikovanje bili su u skladu sa stilskim rješenjem cijelog objekta. Zapravo, slikana dekoracija imala je značajnu ulogu u podcrtavanju orijentalno-islamskog karaktera stila Vijećnice kojeg se uobičajeno imenuje kao pseudo ili neomaurski stil. Slikarska rješenja Gradske vijećnice u Sarajevu stoga čine dio sličnih slikarskih dekoracija koje su se izvodile krajem 19. stoljeća u i na objektima neomaurskog stila kao što je to bila i Vijećnica u Brčkom, Viša šerijatsko-sudačka škola, Dizdar-agina džamija u Jajcu, Gazi Husrev-begova džamija u Sarajevu. U svim ovim objektima primjenjivana je slikana dekoracija koja se sastojala od komponiranih i kombiniranih elemenata starije slikane dekoracije tipa rumi stila koja se mogla još tada naći u enterijerima starih džamija pa i enterijerima nekih kuća kakva je bila u dijelovima Saburine kuće i motiva koji su preuzimani sa poznatih spomenika ratimidsko-mamelučke arhitekture u Kairu ili nasridske u Španiji.

Konkursno rješenje zgrade Sabora - presjek

54 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


Izvorni projekat - dekoraitvini fasadni elemenat od fajansa - Žolnaj keramika

Izvorni projekt - detalj rizalita na juĹžnoj fasadi

Vrijeme gradnje

| 55


Izvorni projekt - detalj vitraja

56 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


Kombiniranje motiva sastojalo se od motiva loze s lišćem ili zaliscima koja se, zavisno od vrste plohe protezala kao talasasta linija s meandričnim spiralnim zavojima ili loza formira žbun opet sa spiralnim završecima. Osim floralnih motiva, u tradiciji dekoracije zidnih ploha, više ili manje, zastupljeni su geometrijski dekorativni elementi. Najčešće su to pravolinijske trake koje se prepliću u čvorištima i tvore šestokrake, osmokrake i dvanaestokrake zvijezde. To su poznati sadržaji arabeske rašireni po cijelom prostoru utjecaja islamske kulture i civilizacije, a izvode se u različitim materijalima i reljefnoj formi. I u enterijerima Gradske vijećnice u Sarajevu primijenjeni su ovi dvojaki motivi: floralni i geometrijski. I sačuvani fragmenti slikane dekoracije i sačuvani originalni nacrti sastavnica arabeske, s tim što nedostaje njen jedan sadržaj - kaligrafija. Iz raspoloživih primjera uočljivo je da floralni motivi pokazuju dvostruko porijeklo. Jedna vrsta rješenja, promijenjenim oko otvora, u sfernim trouglovima ili na lunetama prozora, ukazuje na floralne motive porijeklom s luneta džamijskih prozora i ovi motivi su sastavljeni od loze u spiralama kako tvore cvjetne i lisne žbunove. Drugačijeg su porijekla floralni motivi koje pokazuju sačuvani originalni crteži za slikarsku dekoraciju Vijećnice. Iako u osnovi počivaju na motivu loze koja se proteže u talasima i savija u spiralama, na lozi se pojavljuju zalisci i listovi akantusa koji vode porijeklo iz klasične umjetnosti. Međutim, i loza s akantusovim listovima u svojim preplitanjima dosljedno prati naizmjeničnost prepleta kao i kod arabeske. S druge strane, crtačka manira kojom su izvedeni crteži na kojima se vide sve faze konstruiranja nekog motiva odaje utisak akademizma koji proističe iz vidljive vještine crtača koji se i potpisuje na većini listova papira kao Simić... Crteži su izvedeni olovkom i krejonom u boji, a na većini crteža napisano je kojom bojom će se izvesti loza, listovi, cvjetovi, trake ili pozadina. Crteži u razmjeri 1:1 predstavljaju dragocjen podatak ne samo za upoznavanje s metodom i tehnikama rada u projektiranju i izvođenju slikane dekoracije, nego i zato što otkrivaju izvornu likovnu prirodu slikane dekoracije Vijećnice. Ova vrsta akademizma u primarnoj fazi dekoracije vidljiva je i u izvedenoj dekoraciji što u cjelini, iako se radi o dekoraciji koja motivikom proističe iz arabeske, daje nešto od duha zapadnoevropske umjetnosti.“ (Ibrahim Krzović, „Arhitektura Bosne i Hercegovine 1878-1918“, Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1987.)

Vrijeme gradnje

| 57




GRADSKA KUĆA

Prethodna duplerica: Gradski vijećnici ispred Vijećnice, 1910. godine


Život Vijećnice, u njenoj temeljnoj funkciji, zvanično je započeo u ponedjeljak 20. aprila 1896. godine. Tada je, prilikom uvođenja u dužnost novog Gradskog zastupstva, zemaljski poglavar, Johan baron Apel (Johann Freiherr von Appel), svečano otvorio i Gradskom poglavarstvu predao Vijećnicu. Poluslužbeni „Sarajevski list“, ovako je izvijestio o tom događaju: U ponedjeljak u 10 sahata prije podne bješe u svečanoj dvorani nove gradske vijećnice svečana instalacija novo izabranog gradskog zastupstva zemaljskog glavnog grada Sarajeva. Poglavar zemlje preuzvišeni gospodin Appel stigao je nekoliko minuta prije 10 sahata na glavnu kapiju, a u velikom dvorištu dočekaše ga gragjanski doglavnik preuzvišeni gospodin baron Kutschera, predstojnici odjeljenja zemaljske vlade, vladin povjerenik i gradski načelnici i otpratiše u veliku dvoranu na prvom katu, u koju odmah za tijem unigjoše pod vogjenjem gradskih načelnika svikoliki gradski zastupnici i postaviše se u polukrug. Pošto je vladin povjerenik predstavio gradske zastupnike poglavaru zemlje, pozdravio ih je preuzvišeni baron Appel ovom besjedom. Johan baron Apel (Johann Freiherr von Appel)

Bečki i sarajevski gradski vijećnici ispred Vijećnice Gradska kuća

| 61


„Štovana gospodo! Ja, pozdravljajući Vas srdačno kao članove novosastavljenog općinskog vijeća glavnog grada zemaljskog, Sarajeva, sa gospodinom gradonačelnikom i podgradonačelnikom pred Vama, izjavljujem moju veliku radost o tome, što su skoro svi štovani članovi prijašnjeg općinskog vijeća opet izabrani u zastupstvo glavnog grada. Zemaljska vlada u suglasnosti sa Vašim sugragjanima ne mogaše Vama moja gospodo dati većeg dokaza zaslužnog priznanja Vašeg dojakošnjeg uspješnog djelanja, nego povjerenjem, kojim se opet polaže u Vaše ruke na dalje tri godine sudbina ovoga grada. I zaista daje napredak, što ga je grad ovih pošljednjih godina učinio, najljepšu svjedožbu Vašem pohvalnom djelovanju i složnom svjesnom postupanju, gdje se radi o tome, da se opće dobro grada unaprijedi. Prije svega hoću da spomenem dovršenje divne vijećnice, u koje svečanom salonu ja Vas danas oko sebe sabrah, za tijem dovršenje gradske tržnice, električnog osvjetljenja i električne željeznice; tvorbe na koje bi nam mnogi stari veliki gradovi zavidjeti mogli. Koliko se naš grad u naprednom poletu nalazi, vidi se i iz toga, što se je njegovo žiteljstvo od pošljednoga popisa naroda za 11,5 postotka povećalo, te sada preko 37.000 duša žitelja ima, i što su prihodi grada za pošljedne tri godine za 25% povećani. Od poznatog patriotičnog osjećaja dužnosti gospodina gradonačelnika i podgradonačelnika očekujem, da će oni kako do sada, tako i u buduće odgovarati očekivanju, da u slozi s Vama gospodo, dalji sretni razvitak grada po najboljoj snazi unaprijede.

Hugo baron Kučera (Hugo Freiherr von Kutschera)

Njemački antropolozi u Vijećnici, 1905. godine

62 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


Gradska kuća

| 63


64 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak

Gospodin vladin gradski povjerenik, koji se je za administraciju javnih poslova i upravu financija osobito zaslužnim učinio, Vas će u tome najuspješnije podupirati. I evo sad pozivam gospodina gradonačelnika i podgradonačelnika, da u moje ruke polože zavještanje vjernoga, savjestnog vršenja dužnosti, kako prema vladi tako i prema općini.“ Sad je vladin povjerenik pročitao formulu zakletve, koju su gradski načelnik i podnačelnik glasno ponovili. Pošto se poglavar zemlje rukovao sa obadva načelnika, uzeo je riječ gradski načelnik Mehmed beg Kapetanović Ljubušak i oduševljenim izrazima zahvalio ispred sebe na ponovnom visokom povjerenju i naimenovanju, a za tijem ispred cijelog gradskog zastupstva, kojem je povjereno dobrostanje našega grada. Načelnik je izrazio uvjerenje, da će gradsko zastupstvo po želji zemaljske vlade i dalje vjernom i lojalnom odanošću djelovati oko poljepšanja i podizanja grada. Pošto je ovo već peti put da preuzvišeni gospodin baron Appel instalira novo zastupstvo, poželio je načelnik poglavaru zemlje, da još puno godina uzboravi megju nama i poradi oko dobra i sreće naše domovine.

Gradska kuća

| 65


Pčelarsko-voćarska izložba u Vijećnici

66 |

VIJEĆNICA SARAJEVO

„No ovo naše zadovoljstvo - zaključio je načelnik svoju besjedu - i Vaše blagoslovjeno djelovanje, uvriježeno je u očinskom staranju našeg najmilostivijeg Cara i kralja Franje Josipa I Neka premilostivi Bog još dugo i dugo godina poživi Njegovo Veličanstvo.“ Svi prisutni propratiše ove riječi gromkim: Živio! Sad je nastupio drugi dio ove svečanosti: svečano otvaranje nove gradske vijećnice, ove monumentalne gragjevine u Sarajevu i predaja gradskoj upravi. Tijem povodom bjehu ondje na okupu osim predstojnika gragjevinskog odjelenja zemaljske vlade gospodina Edmunda Stixa, još i gragjevinski savjetnik Johann Kellner, nadmjernik Karl Pařik, neimar Ćiril Metod Iveković i cjelokupno osoblje gragjevinskog odsjeka zemaljske vlade. Poglavar zemlje obilježio je ovaj svečani trenutak ovom besjedom: „Gospodo moja! Ja sam današnji dan izabrao za to da umjetnički sagragjenu vijećnicu u ime zemaljske vlade općinskom vijeću svečanim načinom predam. Ova monumentalna ukrasna gragjevina, koja će odsada glavni ukras grada i jednu od prvih znamenitosti ove zemlje za sva vremena sačinjavati, neka Vam u buduće kao dostojni dom služi.


Još mi preostaje samo ta prijatna dužnost, da spomenem osobite zasluge, koje su oni, koji su učestvovali u izgragjivanju plana i dovršivanju gradnje, stekli za uspjeh iste. To su predstojnik gragjevinskog odjela, odsječni načelnik Stix, kao i arhitekti Pařik i Iveković, i vrlo zaslužni, ali na žalost još prije dovršenja ovog djela umrli arhitekt Wittek. Svima ovima neka je ovim moja najbolja zahvala izrečena. I sada ćemo proći kroz cijelu novu binu, koju Vam ja ovim predajem.“ Iza toga je poglavar zemlje u pratnji stručnjaka graditelja, pošao po cijeloj zgradi, a pri odlasku izrazio je svoje najveće zadovoljstvo o svemu što je vidio. Sad se gradsko zastupstvo iskupilo u dvorani za sjednice i ovdje se zavjetovalo gradskom načelniku, da će ga i dalje podupirati u radu oko blagostanja gradske općine. Za tijem je vladin povjerenik vitez Zarzycky u smislu štatuta proglasio, da se novo gradsko vijeće konstitujisalo, a da je prijašnje razriješeno. U isti dan u dva sahata po podne bješe u konaku objed u počast gradskog zastupstva. Njegova Preuzvišenost poglavar zemlje zdravio je za objedom Njegovo Veličanstvo Cara i kralja i novo zastupstvo, a gradski načelnik je odzdravio visokom domaćinu i njegovoj porodici.

Vijećnica, 1901. godine

Gradska kuća

| 67


Austrougarska okupaciona uprava, na čijem je čelu bio „feldcojgmajster“ baron Josip Filipović, u novonastalom uređenju je za prvog sarajevskog gradonačelnika postavila Mustajbega Fadilpašića, sina Fadil-paše Šerifovića. Od tada, do danas, izmijenjali su se na ovom mjestu ovim redom: Mustaj-beg Fadilpašić, Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak, Nezir efendija Škaljić, Esad efendija Kulović, Fehim efendija Čurčić, dr. Aristotel Petrović, dr. Rudolf Cistler, dr. Ibrahim Hadžiomerović, Edhem-aga Bičakčić, Asimbeg Mutevelić, Ibrahim Sarić, Muhamed Zlatar, dr. Atif Hadžikadić, Hasan Demirović, Mustafa Softić, Husein Brkić, Ferid Čengić, Dane Olbina, Ljubo Kojo, Lazo Materić, Vaso Radić, Salko Lagumdžija, Džemal Muminagić, Dane Maljković, Ante Sučić, Emerik Blum, Uglješa Uzelac, prof. dr. Kemal Hanjalić, Salko Selimović, prof. dr. Juraj Martinović, Muhamed Kreševljaković, prof. dr. Tarik Kupusović, prof. dr. Rasim Gačanović, prof. dr. Muhamed Ha­mamdžić, Semiha Borovac, prof. dr. Alija Behmen i prof. dr. Ivo Komšić.

68 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


Mustaj-beg Fadilpašić (1878.-1892.)

Mehmed-beg Kapetanović Ljubušak (1893.-1899.)

Nezir ef. Škaljić (1899.-1905.)

Esad ef. Kulović (1905.-1910.)

Fehim ef. Čurčić (1910.-1915.)

Dr. Aristotel Petrović (1918.-1920.)

Dr. Rudolf Cistler (1920.-1922.)

Dr. Ibrahim Hadžiomerović (1922.-1927.)

Edhem Bičakčić (1927.-1929. i 1935.-1939.)

Asim-beg Mutevelić (1929.-1935.)

Ibrahim Sarić (1935.-1935.)

Muhamed Zlatar (1939.-1941.)

Dr. Atif Hadžikadić (1941.)

Hasan Demirović (1941.-1942.) Gradska kuća

| 69


Mustafa Softić (1942.-1945.)

Husein Brkić (1945.-1947.)

Ferid Čengić (1947.-1948.)

Dane Olbina (1948.-1955.)

Ljubo Kojo (1955.-1962.)

Lazo Materić (1962.-1963.)

Vaso Radić (1963.-1965.)

Salko Lagumdžija (1965.-1967.)

Džemal Muminagić (1967.-1973.)

70 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


Dane Maljković (1973.-1975.)

Anto Sučić (1975.-1981.)

Emerik Blum (1981.-1983.)

Uglješa Uzelac (1983.-1985.)

Prof. dr. Kemal Hanjalić (1985.-1987.)

Salko Selimović (1987.-1989.)

Prof. dr. Juraj Martinović (1989.-1991.)

Muhamed Kreševljaković (1991.-1994.)

Prof. dr. Tarik Kupusović (1994.-1996.) Gradska kuća

| 71


Prof. dr. Rasim Gačanović (1998.-2000.)

72 |

VIJEĆNICA SARAJEVO

Prof. dr. Muhidin Hamamdžić (2000.-2005.)

Semiha Borovac (2005.-2009.)

Prof. dr. Alija Behmen (2009.-2013.)

Prof. dr. Ivo Komšić (2013.-)


Ugled gradonačelnika Sarajeva, istina, nisu svi nosioci ove časti podjednako čuvali i podizali, niti su na tom mjestu imali značajniju moć. Sve vrijeme su bili pod paskom vladinih komesara, policijskih ili partijskih funkcionera, itd. Njihova je bila presudna. Između dva svjetska rata, u Kraljevini SHS, odnosno Kraljevini Jugoslaviji, gradonačelnik je također imao ceremonijalnu ulogu. Na temelju očuvanog arhiva Gradskog poglavarstva moguće je zaključiti da se čelništvo Sarajeva bavilo uglavnom manje važnim administrativnim odlukama (propisivanje taksi i oslobađanje od dažbina, prihvaćanje zdravstvenih izvještaja, odobravanje raznih gradnji, odobravanje prelaska s jedne vjere na drugu, organizacija raznih proslava, izdavanje domovnica, itd...). Nakon preuređenja Kraljevine i podjele države na banovine, Sarajevo i njegova Gradska uprava su dosljedno tome sasvim marginalizirani. Umjesto glavnog grada Bosne i Hercegovine, Sarajevo je postalo središtem vještački formirane Drinske banovine. U ulozi Gradske kuće, Vijećnica je bila sve do 1951. godine kada je postala dom Narodnoj biblioteci, odnosno Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci Bosne i Hercegovine. U prostorima Vijećnice su nakon Drugog svjetskog rata privremeno bile smještene i druge važne kulturne institucije (Akademija nauka i umjetnosti BiH, Muzej grada Sarajeva...).

Prethodna strana: Panorama Sarajeva - gravura Gradska kuća

| 73




NACIONALNA I UNIVERZITETSKA BIBLIOTEKA BiH

Prethodna duplerica: Vijećnica, 1970. godine


Nakon oslobođenja 1945. godine, nove su vlasti, sukladno svojoj strukturi i potrebama, upravne i druge institucije smjestile u adekvatne zgrade. Na osnovu ovlaštenja Narodne vlade Bosne i Hercegovine od 9. oktobra 1945. godine, Ministarstvo prosvjete propisalo je Uredbu o Narodnoj biblioteci Federalne Bosne i Hercegovine. Tim je aktom ova kulturna institucija definirana kao centralna zemaljska biblioteka Bosne i Hercegovine. U godinama neposredno iza Drugog svjetskog rata vladala je opća oskudica, posebno stambenog i poslovnog prostora. Najvažnija bibliotečka ustanova Bosne i Hercego-

Nacionalna i univerzitetska biblioteka - čitaonica Nacionalna i univerzitetska biblioteka BiH

| 77


vine je nakon osnivanja prvo smještena u jednu privatnu kuću, potom u dio samostana Svetoga Ante, onda u Zemaljski muzej i konačno 1951. godine u zdanje Vijećnice. Pod krovom Vijećnice je Narodnoj biblioteci odmah postalo tijesno. Bibliotečki fondovi su rasli, što je otvaralo pitanja novog prostora i novih djelatnika. Pod istim su krovom radile još neke institucije, kojima je također bilo tijesno. Utoliko je značajnija uloga ove kuće svekolikog znanja u obrazovanju desetina generacija studenata i omogućavanju ostvarenja hiljada naučnih i stručnih radova. Biblioteka je bila otvorena, a njeni djelatnici uvijek spremni da pomognu. Položaj i uloga ove važne institucije, kao narodne i univerzitetske, te centralne naučne biblioteke Bosne i Hercegovine, određen je Zakonom o bibliotekama BiH, usvojenim 1972. godine.

78 |

VIJEĆNICA SARAJEVO

Nacionalna i univerzitetska biblioteka - aula


U vremenu prije rata 1992-1995. godine, zasigurno vremenu s više senzibiliteta za kulturu, projektirano je odgovarajuće zdanje za smještaj Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine. Istina, bio je to samo idejni projekt za koji nisu bila izdvojena sredstva, niti precizirani rokovi, kao ni jasno izražena politička volja. Ovakvu vrstu društvenih sedativa Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine dobiva povremeno i sada. I sadašnje rješenje, smještanje u obnovljenu Vijećnicu, za Biblioteku nije ni blizu zadovoljavajućeg, no teško da je u okolnostima u kojima se zemlja našla nakon sverazornog rata bilo moguće učiniti puno više. Nacionalna i univerzitetska biblioteka je, kao čuvar identiteta i kulturne memorije naše zemlje, golema i kompleksna tema i nemoguće ju je apsolvirati ni u nekoliko

Nacionalna i univerzitetska biblioteka - pogled s galerije prema glavnom stepeništu Nacionalna i univerzitetska biblioteka BiH

| 79


monografija obima koji ima ova o Sarajevskoj vijećnici. Biblioteci je tijesno i u ovoj knjizi, ali upravo ona daje Vijećnici veliki značaj i težinu, i u vremenu mira i u vremenu rata, kao i povijesnu pozlatu samom zdanju Vijećnice. Od osnivanja Nacionalne biblioteke, na njenom su čelu bili: Dragutin Polužanski, dr. Marija Koen, Ilija Kecmanović, Vojo Kreco, dr. Mitar Papić, dr. Luka Đaković, Dževad Dautović, Dragiša Ivković, Borivoje Pištalo, dr. Enes Kujundžić i dr. Ismet Ovčina. Nisu ovi kulturni poslenici samo „direktorovali“, nego su se, zajedno s desetinama izvrsnih saradnika, bavili i naučno-istraživačkim radom, učestvo-

80 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


vali intenzivno u bosanskohercegovačkom kulturnom životu, nastojali ovoj instituciji osigurati povoljniji status, te Biblioteku povezati s nacionalnim i drugim bibliotekama u svijetu. O tome, uz njihove vlastite knjige i naučne radove, ponajbolje svjedoči bogata izdavačka produkcija Nacionalne biblioteke, dragocjeni fond označen kao Bosniaca, serije bibliografskih izdanja, te uloga ove kuće kao nezamjenjivog referalnog centra. Od samog osnutka, Nacionalna i Univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine je riznica kulturnih vrijednosti prvog reda. Podrška vlasti i odgovarajući zakonski propisi omogućili su nastanak jezgra rukopisne zbirke i zbirke

Nacionalna i univerzitetska biblioteka - ulazni trijem Nacionalna i univerzitetska biblioteka BiH

| 81


rariteta, što čini najvredniji i najreprezentativniji fond svake nacionalne i svake velike biblioteke uopće. U ovom trezoru je zbirka dokumenata Poljičke republike iz 13. stoljeća, diplomatička prepiska s Dubrovnikom iz 14. stoljeća, ostavština kolekcionara Aleksandra Poljanića, potom vrijedni rukopisni primjerci, darovi dr. Smiljane Kršić, Gustava Krkleca, Hakije Gavrankapetanovića, Vojislava Bogićevića i drugih. Također, primjerci otkupljeni od Besima Korkuta, Rade Uhlika, Muhameda Bekira Kalajdžića, Milana Karanovića, Muhameda Hadžijahića, Vjekoslava Trbarića i drugih. I rijetke su knjige darovane Biblioteci ili, češće, otkupljivane. Odjeljenje specijalnih zbirki formirano je 1951. godine, ponajviše zalaganjem bibliotekara Ljubinka Popovića, koji je bio i prvi načelnik tog odjeljenja. Odmah je izvršen uvid u sastav raspoloživog materijala i izrađen skraćeni popis. Na osnovu tih podataka pristupilo se razvrstavanju i organizaciji kolekcija, a potom obradi dijela fonda koji je podlijegao tadašnjim bibliotečkim standardima. Godine 1957., kada je u Biblioteku došao viši bibliotekar Mahmud Traljić, čovjek goleme erudicije, započeta je obrada rukopisa i štampanih djela na arapskom jeziku. Mahmud Traljić je bio načelnik odjeljenja do 1979. godine, a naslijedila ga je Amra Rešidbegović. Kartografske, grafičke i muzičke zbirke formirala je, organizirala i vodila Šemsa Čaušević. Godine 1972., u skladu sa svojom funkcijom univerzitetske biblioteke, Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine uspostavila je i zbirku doktorskih disertacija u rukopisu odbranjenih na univerzitetima u Socijalističkoj Federativnoj Republici Jugoslaviji. Građa specijalnih zbirki obrađuje se u sistemu COBISS.BH. Ove zbirke nisu ni sada smještene u odgovarajućem prostoru s neophodnom opremom. Nažalost, osim strašne sudbine koja ih je zadesila u vrijeme opsade Sarajeva i poratnom razdoblju potucanja i izloženosti propadanju, ove dragocjene zbirke još nisu dovoljno istražene. Jedan dio ovog fonda čak nije nikada ni istraživan. Mada je Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, po prirodi svoje djelatnosti i zakonskim propisima, imala pripremljene planove za „slučaj elementarne ili druge nesreće“, ipak su razmjere razaranja grada i ciljani napadi na kulturne institucije premašivali raspoložive snage u samoj Biblioteci. Požrtvovanjem brojnih pojedinaca iz kulturnih institucija, specijalnih službi i građana (spomenimo Azru Begić, Duška Toholja, Josipa Pejakovića, Amru Rešidbegović, Feridu Duraković, Gorana Simića...) Bosna i Hercegovina nije ostala bez najvažnijeg elementa svog identiteta. Prestankom rata i uspostavljanjem sadašnjeg državnog provizorija nije riješeno pitanje temeljnih kulturnih institucija, jednako ni Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine. Bez odgovarajuće podrške vlasti, bez jasnog statusa i finansiranja, kolektiv Biblioteke oslanja se i dalje na težak rad i entuzijazam. Usprkos tome, Biblioteka je uspjela izvršiti reviziju važnih 82 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


zbirki, započeti uvođenje savremenih tehnologija, te učestvovati u radu međunarodnih bibliotečkih asocijacija. Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine članica je Konferencije evropskih nacionalnih biblioteka (CENL). U tom svojstvu učestvuje u izgradnji Evropske biblioteke (TEL), posredstvom koje je moguć pristup bibliografskim i digitalnim resursima 48 evropskih nacionalnih biblioteka. Zahvaljujući tome, najvredniji i najreprezentativniji primjerci iz fonda Biblioteke dostupni su svijetu na virtualnoj izložbi evropskih biblioteka. Nacionalna i univerzitetska biblioteka BiH

| 83


84 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


Obnova zdanja Sarajevske vijećnice za Nacionalnu biblioteku Bosne i Hercegovine znači krupan korak naprijed i povećanje izgleda za osiguranje uslova za rad i dostizanje razine primjerene bibliotekama 21. stoljeća. U mjeri većoj nego do sada, ona će biti ne samo kuća koja čuva knjige, nego i institucija koja, kao rezultat naučno-istraživačkog rada, rađa knjige.

Nacionalna i univerzitetska biblioteka - vitraj na glavnom stepeništu

Nacionalna i univerzitetska biblioteka - izložba u auli Nacionalna i univerzitetska biblioteka BiH

| 85



FM


VRIJEME UNIŠTENJA

Prethodna duplerica: Aula Vijećnice, 1996. godine


Opsada Sarajeva 1992-1995. godine nije bila događaj bez presedana. Prošlost čovječanstva je dobrim dijelom ispunjena kraćim i dužim opsadama. Neke između njih, poput opsade Troje, dobile su mitske razmjere i trajne posljedice u književnosti. Nije ni spaljivanje knjiga i čitavih biblioteka, nova pojava u historiji. U rasponu od uništenja Aleksandrijske biblioteke, do lomača dvadesetog stoljeća, svijetom su neprestano kružile legije s upaljenim bakljama, pretvarajući u gar i pepeo nepojamno vrijedne učinke najumnijih i najmarljivijih. Neminovno, logikom destrukcije, uz knjige su spaljivani i ljudi. To je opće mjesto ljudske povijesti. Ono što opsadu Sarajeva i spaljivanje Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine izdvaja iz tog niza jest hladnokrvnost zločinaca, koji su razornim i zapaljivim projektilima ubijali i knjige i ljude, matema-

MKStrašni

Vrijeme uništenja

| 89


MKStrašni

90 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


tički precizno i oslanjajući se na savremenu rušilačku tehnologiju. Razoriti kuću koja predstavlja trezor znanja i ljepote, značilo je proizvesti prazninu u kulturnom pamćenju, da bi potom, na tim razvalinama bio uspostavljen pseudohistorijski, pseudokulturni provizorij. Ovaj čin prati apsurd uništenja i sopstvene baštine, kao i neminovno ranjavanje i ubijanje ljudi u čije ime i u čijem interesu, navodno, je zločin izveden.

FM

Vrijeme uništenja

| 91


Blago Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine bilo je i jest raznovrsno i višedimenzionalno po porijeklu, po oblicima, po starosti, po zanatskom i umjetničkom domašaju. Ono je formiranjem Biblioteke postalo, ne samo mehanički, nego zarad svoje prirode i organski zbir vrijednosti. Naime, ni djela koja su specifična za pojedine bosanskohercegovačke tradi-

MKStrašni

92 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


MKStrašni

Vrijeme uništenja

| 93


cije, nisu nastajala u praznom prostoru, nisu „pala s neba“, nego su rezultat snažnog i trajnog međudejstva, rezultat kulturnog prožimanja. Etničke i konfesionalne zajednice koje baštine zajedničku povijest u Bosni i Hercegovini, imaju neuporedivo više onoga što ih spaja, nego onoga što ih razvaja. U prvom redu, njihovo zajedničko bogatstvo je, lingvistički gledano, isti jezik. Tu krucijalnu činjenicu ne mogu dovesti u pitanje nikakvi dnevno-politički i administrativni zahvati, niti insistiranje na nijansama i sasvim marginalnim razlikama. Istraživači, ne samo naučnici, nego i radoznali pisci, stvarali su dragocjena djela u kojima, najčešće, nisu razdvojene tradicije, jer bi to bilo nasilno i vještački. Ne samo što prirodne nauke ne mogu biti ekskluzivne u etno-konfesionalnom smislu, nego čak i ono što se smatra glavnom razlikom među ovdašnjim zajednicama, vjeroispovijest, temelji se na judeo-kršćanskom monoteizmu i nešto kasnije objavljenom islamu, te puno više apostrofira bliskost, nego razlike.

MKStrašni

94 |

VIJEĆNICA SARAJEVO

MKStrašni


Violončelist Vedran Smajlović izvodi Albinonijev „Adagio u G molu“ u razrušenoj Vijećnici, 1992. godine (foto: Mikhail Evstafiev)

Zajednička kulturna prošlost, pohranjena u knjigama i dokumentima, argument je života i razvoja, a ne smrti i uništenja. Stoga je, sa stanovišta napadača na Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu, valjalo ukloniti taj argument, pa onda prekomponirati zemlju prema vlastitim hirovima i egoističnim planovima. Očigledna je neodrživost ovakvog „umovanja“ i nije vrijedno truda šire i detaljnije to dokazivati. To je, jednostavno, doživljaj zemlje Bosne i Hercegovine, njene historije i kulturne tradicije, njenih knjiga i građevina, kao crtarije kredom na školskoj tabli. Kako je nacrtana, tako može biti i obrisana sunđerom, pa onda ponovo iscrtana tragom nekog provizornog snoviđenja. Uz svu brutalnost i eminentno barbarski pristup, zadaća koju su rušitelji sebi postavili nije bila ostvarljiva, makar ne u razmjerama i u obliku kako su to zamišljali. Povijest Bosne i Hercegovine i istina o njenim neodvojivim komponentama nije „stanovala“ samo u Nacionalnoj i univerzitetskoj biblioteci Bosne i Hercegovine, nego je pohranjena i u hiljadama kulturnih trezora širom svijeta, u velikim i važnim bibliotekama, arhivima, zbirkama, muzejima i galerijama, u nebrojenim knjigama, časopisima i novinama. Tu istinu nije moguće izbrisati. Toliko o motivima. Sarajevska vijećnica, odnosno zdanje Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine, gađano je u noći između 25. i 26. avgusta 1992. godine. Artiljerijska paljba, uz upotrebu razornih i zapaljivih projektila, izazvala je teška direktna oštećenja. Što je najstrašnije, izazvala je požar golemih razmjera u kojem je izgorjelo preko 70 procenata fonda Nacionalne biblioteke. Vatra nije poštedjela ni samu građevinu. Unutar Vijećnice razvijene su izuzetno visoke temperature, kojima niti jedan materijal od kog je sazdana nije mogao odoljeti. Mada je kasniji uvid pokazao da su fondovi Vrijeme uništenja

| 95


Biblioteke prošli bolje nego što se u prvi mah mislilo, ipak su nepovratno uništeni brojni rukopisi, veći dio kartografske zbirke, fond muzičkih zapisa, zbirka razglednica, grafika i brojnih drugih dokumenata od golemog značaja za našu kulturu. Atribut univerzitetska, Biblioteka je u najvećoj mjeri opravdala ustanovljenjem zbirke rukopisa doktorskih teza, kasnije odbranjenih na univerzitetima širom Jugoslavije. Ova zbirka je predstavljala sumu napora više naučno-istraživačkih generacija, a njena bitna dimenzija je bila zajedništvo. Nije utješno saznanje da je dio uništenog blaga moguće obnoviti kopijama i replikama iz drugih kulturnih riznica. Digitalna tehnologija mnoge postupke i procese olakšava i ubrzava. Međutim, mimo svih pogodnosti obnova i popuna fondova, biće dugotrajna, skupa i komplicirana. Toj željenoj renesansi, malo šta ide u prilog, posebice konfuzne društvene prilike i više nego skromne ekonomske mogućnosti. Nacionalna i univerzitetska biblioteka Bosne i Hercegovine, osim neposredne štete nanesene njenim fondovima, pretrpjela je organizacionu i kadrovsku štetu. Nestao je društveni kontekst koji je sistemskim zakonskim rješenjima osiguravao finansijska sredstva neophodna za djelovanje Biblioteke. Uz knjige i drugo blago Biblioteke, izgorio je mobilijar, uništene su sve drvene konstrukcije i sva unutarnja i vanjska drvenarija, teško je oštećena i deformirana čelična kupola iznad centralnog prostora aule. Decenijama stvaran glavni katalog, progutala je vatra. Sila kojoj nisu odoljeli kamen i čelik, u popunosti je razorila brojne i veoma razuđene elemente plastičnog i slikanog dekora. Bolje nije prošla ni fasada. Kako god mi vrednovali arhitekturu Vijećnice, riječ je o nenadoknadivom graditeljskom nasljeđu. Ova građevina je unikatni dokument, svjedočanstvo duha i ukusa vremena, tehnološke razine, graditeljske vještine i prioriteta društva. Sarajlije, uprkos neposrednoj životnoj opasnosti, nisu mirno posmatrali nestajanje ove kulturne dragocjenosti. Istinski heroji te tragične storije su vatrogasci i drugi građani, koji su pokušavali ugasiti vatru i ne oklijevajući iz plamena spasavali blago biblioteke. U ovom slučaju, riječ je o požrtvovanju i punoj svijesti o vrijednosti i važnosti onoga što je ugroženo. O konačnim namjerama napadača, dovoljno kazuje i činjenica da su oni nastavili paljbu na Biblioteku i na građane koji su pokušali ugasiti vatru i spasiti knjige. Paljenje i rušenje Sarajevske vijećnice već jeste i zadugo će još biti predmet raznovrsnih istraživanja i proučavanja, tema naučnih i umjetničkih djela, te vrelo pitanje za savremene medije. Uništavanje fondova Biblioteke, kao i razaranje arhitektonskog nasljeđa, nedvosmisleno ukazuje na kulturocid, kao fenomen prepoznatljiv u napadu na ovu kulturnu instituciju i građevinu u kojoj je smještena.

96 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


MKStrašni

MKStrašni

Vrijeme uništenja

| 97




VRIJEME OBNOVE

7

Prethodna duplerica: PoÄ?etak obnove, 1996. godine


Obnova Sarajevske vijećnice bila je zadaća golemih razmjera. Koliko dugotrajna i komplicirana, toliko osjetljiva i rafinirana, koliko skupa i mučna, toliko uzbudljiva i uzvišena. Egzaktan i detaljan opis tog procesa odudarao bi od zamisli ove knjige. Stručne analize, pokazatelji, proračuni, tabele, minuciozni projekti „reanimacije“ i „rehabilitacije“... sve bi to, zasigurno, zamaglilo i zaklonilo suštinu ovog poduhvata. Kao što službeni zapisnici o broju ispaljenih zrna, stupnjevima vreline, te numerički iskazi štete, na svojevrstan način, ublažavaju gorčinu i jetkost namjere rušitelja, tako bi i suhi, iscrpni stručni raporti o koracima istraživanja, planiranja, rekonstrukcije i restauracije umanjili civilizacijski značaj napora graditelja-obnovitelja. S druge strane, sasvim simplificirano predstavljanje projekta i procesa obnove također bi nas udaljilo od stvarnog uvida u sve dimenzije ovog velikog i sudbonosnog napora. Stoga neki dijelovi monografije imaju stručan ton i stručan izgled, kako bi bila očuvana autentičnost obavljenog posla na obnovi Vijećnice. Ambicija ove knjige jest da cjelovito predstavi ne samo znamenitu građevinu i povijesni kontekst u koji je smještena, nego i proces obnove zdanja, u prvom redu teškoće i zamke ovog dugotrajnog, kompliciranog i skupog poduhvata. Taj proces započeo je već 1995. godine. Šteta na zdanju nije bila samo posljedica strašnih ratnih razaranja. Četiri sarajevske ratne zime značajno su doprinijele devastaciji objekta. Dakle, sav taj raspadnuti materijal što se sručio na prizemnu ploču, visine i do 1,5 m, natapale su kiše i snjegovi, tako da je posredno preko tog šuta dolazilo do vlaženja zidova i mržnjenja cijele konstrukcije. Inicijativu da se krene u obnovu dala je Vlada Republike Austrije, prvim svojim grantom, donacijom od 1,5 miliona KM, i onda su nastale poteškoće: Šteta je, evidentno, bila velika, čega se prvo uhvatiti i kako zapravo taj posao otpočeti. Nije se u tom periodu išlo u sakupljanje stare dokumentacije, nego smo koristili ono čime smo raspolagali u arhivima u Sarajevu. Pristupilo se čišćenju te velike gomile šuta i izradi projekata konstruktivne sanacije, a cilj je bio što prije doći do obnove krovova, do obnove kupole, da bi se u narednom periodu isključio utjecaj atmosferijila koji su najveći razarači građevine u zimskom periodu. Za dvije godine, dakle 1996. i 1997., taj prvi zadatak bio je obavljen. Ne znajući uopće kakva bi mogla biti daljnja hronologija obnove, hoće li se sukVrijeme obnove

| 101


cesivno osiguravati sredstva, teško razorena konstrukcija Aule prihvaćena je teškom skelom da bi se spriječilo njeno daljnje urušavanje, prozori zakovani daskama, Vijećnica je zatvorena, te su se stvorili uslovi za postepeno sušenje objekta. Godine 2000. Evropska komisija donirala je naredna sredstva, za rekonstrukciju aule i stropnih konstrukcija. Ove dvije faze, druga je realizirana do 2003., zapravo su okosnica stabilizacije objekta, konstruktivne obnove, saniranja kupole, pokrova, betonskih ploča itd. Do završetka druge faze značajno su se osjećale vibracije od gradskog prometa, ali sve se to na neki način stabiliziralo. Konstruktivnom obnovom Vijećnice i centralnog prostora Aule stvorili su se uslovi za korištenje ovog prostora za brojne kulturne manifestacije, izložbe i dr. Time je ovaj prostor predodređen za korišćenje u budućoj namjeni. Godine 2006. gradonačelnica Sarajeva Semiha Borovac pokrenula je inicijativu za izradu finalnih projekata obnove Vijećnice, koji su trebali da budu dokument za obezbijeđenje sredstava od potencijalnih donatora. Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo, u suradnji s Gradom i Nacionalnom bibliotekom, napravio je projektni zadatak, a onda je putem tendera izabran projektant, Studio Urbing iz Sarajeva. Arhitekti Studija Urbing prvi put su na jedan istraživački, studiozan način pokušali spoznati što su zapravo bile ideje dvojice njenih izvornih autora, Viteka i Ivekovića. Kada je određena lokacija na kojoj će se izgraditi Gradska kuća, u prostoru između tri ulice, onda je zapravo u startu bila zadana njena osnova, gotovo istostranični trougao, prema Bembaši malo izduženiji. Projekt koji je uradio Karlo Paržik, međutim, nije se dopao ministru Kalaju, pa je posao ponuđen Aleksandru Viteku. Na istoj koncepciji, jer drugačije nije moglo biti, Vitek je ponudio novi projekt, na osnovu svojih istaživanja maurske arhitekture, boraveći u Kairu 1890. na studijskom putovanju, kao i upoznavajući arhitekturu Magreba i Španije. Kako se da zaključiti iz raspoloživih tekstova, tada još nije imao porudžbinu za Vijećnicu. Međutim, nedostatak cjelovite dokumentacije, prvenstveno one Aleksandra Viteka, jednostavno je predstavljalo problem. Nedostajao je taj idejni, početni projekt kojim je krenuo u građenje. Vitek je napravio suteren, počeo podizati zidove, onda nenadano obolio 1893., otišao na liječenje u Grac, gdje je nesretno i završio život 1894. godine. Vladalo je veliko podozrenje hoće li Ivekoviću biti povjereno da nastavi projekat. Iveković je već realizirao dva objekta u Bosni: Zgradu Mirovinske zaklade u Sarajevu, te Gradsku vijećnicu u Brčkom, također u neomaurskom stilu No kad je na kraju ministar Kalaj odobrio Ivekoviću da nastavi s projektom, on je za manje od četiri godine završio Vijećnicu. Otvorena je u aprilu 1896. a Iveković je nakon toga otišao iz Sarajeva, u Zadar, rezigniran, bez ikakvog priznanja za svoj izuzetan trud. Pretpostavljamo da je Iveković, kao veliki poznavalac maurske i neoma102 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


urske arhitekture, imao veliku ekipu, te da je napravio brojne crteže vezane za nastavak radova. Svi raspoloživi crteži iz arhiva potpisani su od strane Ivekovića. Studio Urbing je 2007. formirao atelje u razrušenoj Vijećnici, izvršio kompletno novo snimanje objekta, ustanovio razlike u predhodnom izvođenju u odnosu na izvorni projekt, proveo dodatna istraživanja, te finalizirao Projekt arhitektonske obnove, uključujući i projekt obnove gipsane dekoracije. Projekt nije uključivao obnovu slikarske dekoracije objekta. Nije uključivao, jer je na objektu preostalo vrlo malo toga, možda ni 5%, tek u uglovima pojedinih sala, jednostavno nismo željeli samoinicijativno se upuštati u kojekakve interpretacije na osnovu skromnih ostataka na objektu. Foto dokumentacija enterijera bila je vrlo skromna. Međutim, radeći intenzivno, te 2007. godine u Zagrebu, došli smo, posve slučajno, do knjige koju je napisala Slavica Marković, u kojoj je ona obradila život i djelo Ćirila Ivekovića. U jednoj fusnoti pronašli smo za nas bitan podatak, da je Markovićeva u zagrebačkom Kaptolskom arhivu u Zagrebu vidjela originalnu dokumentaciju Ćirila Ivekovića. To nas je jako zainteresiralo, budući da smo iz sarajevskih gradskih arhiva sakupili uglavnom plave kopije, stare već 120 godina, koje su u nedostatku stvarnih originala već postale original, ali ono što bi bilo izvorno, u smislu kakvog crteža, hamera, flising papira, to u Sarajevu nismo pronašli. Kad smo stupili u kontakt s Kaptolskim arhivom, saznali smo da su potomci Ćirila Ivekovića 1953. Arhivu ustupili svu njegovu zaostavštinu. U toj smo zaostavštini našli neke dekoracije u razmjeri 1:1, neke skice dekoracija, našli smo crteže dekoracije obrađene u gvašu, u temperi, sa svim bojama, sa svim koloritom. Našli smo crteže koji nisu do kraja bili obojeni, ali su boje bile navedene. Našli smo takođe varijante nekih crteža, očigledno da je autor i dalje tragao za nekim rješenjima. 2008. godine odlučili smo ući u projekt izrade dekoracije, te na skromnim ostacima dekoracija izvršiti ispitivanje boja, pokušavajući saznati koja se paleta boja izvorno koristila. Imajući pred sobom detaljno ponovno snimljenu Vijećnicu, razvili smo zapravo jedan kritički odnos prema izvornoj dokumentaciji, vidjeli smo da su određene dekoracije pomalo disonantne u odnosu na ukupni koncept. Dosta smo diskutirali da li nešto dopuniti i promjeniti u maniru uspješne dekoracije, međutim, na kraju, prihvatili smo da izradimo projekt obnove na način kako je Iveković to zamislio, bez obzira što su određene dekoracije bile likovno kvalitativno vrlo upitne. Na osnovu provedenih istaživanja, starih crteža i skica autora, identifikaciji crteža po prostorima, pripremili smo finalni projekt obnove slikarske dekoracije. Na osnovu izrađenih projekata Arhitektonske obnove i Projekta obnove slikarske dekoracije finalizirani su radovi 3. faze (Restauracija i rekonstrukciVrijeme obnove

| 103


ja fasade) sa značajnim grantom Vlade Kraljevine Španije, te izvedeni finalni radovi 4. faze (unutrašnji arhitektonski radovi, infrastrukturni radovi, rekonstrukcija gipsane i slikarske dekoracije...) finansirani od Evropske komisije. Kad se govori o budućem korišćenju Vijećnice, a u okviru projekta i projektnog zadatka, predviđeni su sadržaji koji uključuju Gradsku upravu, Nacionalnu biblioteku, Muzej Vijećnice te prateće infrastrukturne sadržaje. Gradska uprava zastupljena je sa Gradskim vijećem, gradonačelnikom, predsjedavajućim Gradskog vijeća i pratećim službama. Velika svečana sala na prvom spratu s lođom, predviđena je za sve vidove konferencija, za prijeme i protokolarne susrete. Nacionalna biblioteka će, prema projektnom zadatku, naći svoje mjesto u Vijećnici sa sadržajima: sale i prostori za edukaciju nastavnika, specijalne sačuvane zbirke starih knjiga, naći će se i centar za restauraciju knjiga i papira, knjižara, antikvarnica, svakako i neizostavni internet. Muzej razaranja Vijećnice, lociran u pomoćnim prostorima suterena, čuvat će svu građu o procesu gradnje, razaranja i obnove Vijećnice. Sadržavati će fiksni prezentacijski dio na panoima kao i virtuelni materijal. Prostor će biti korišten i za druge oblike izlaganja, podesan i kao izložbeni prostor i za druge manifestacije. I, napokon, četvrti segment, opsluživanje Vijećnice, kafe-slastičarna i restoran, što naravno prati svaku kuću, koji je izvorno projektiran u Vijećnici, između ulica Brodac i Telali, a koji je zadnjih pedesetak godina zaboravljen, s ulazom izvana, to je nekadašnja kantina koju smo sada pretvorili u mali restoran i kafe-slastičarnu koji su direktno u funkciji ove kuće. Projektom nije zamišljeno da Vijećnica bude kuća zatvorenog tipa, nego je predviđeno da se čitavo prizemlje i suteren otvaraju za promociju gradskih projekata, za kulturna dešavanja, izložbe, koncerte i sl. Sve kulturne manifestacije što su se dešavale u Auli nakon rekonstrukcije potvrdile su da taj univerzalni prostor u obnovljenoj Vijećnici ima svoju budućnost kao prostor kulturnih događanja. Projektu obnove Vijećnice predhodili su obimni istraživački radovi, kako na skupljanju stare arhivske građe, foto dokumentacije, video materijala, tako i istraživačkih radova na samom objektu radi utvrđivanja stanja konstrukcije. Njene obnove ne bi bilo bez brojnih donatora koji su pomogli njenu obnovu, imamo obavezu da ih u prilogu pomenemo.

Arhivska građa i dokumentacija - Arhivska građa Zavoda za planiranje Kantona Sarajevo - Arhivska građa Kaptolskog arhiva Zagreb: NAZ, DM, IV /13 - Video zapisi Javnog RTV Servisa BiH 104 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


- Arhiv Bosne i Hercegovine - Arhiv Kantona Sarajevo - Historijski muzej Bosne i Hercegovine - Zemaljski muzej Bosne i Hercegovine

Istražni radovi: - „Dijagnoza konstrukcije zgrade Gradske Vijećnice“ SER.CO. TEC. s.r.l., Trst i Institut za materijale i konstrukcija Građevinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, 1995. Investitor: Zavod za izgradnju kantona Sarajevo - „Elaborat o pregledu i rezultatima stanja čelične kupole Vijećnice, Sarajevo“, Institut za materijale i konstrukcije Građevinskog fakulteta u Sarajevu, maj 1997. Investitor: Zavod za izgradnju kantona Sarajevo - „Izvještaj o realizaciji programa istraživanja“, Zavod za geotehniku i fundiranje, Građevinski fakultet u Sarajevu, mart 1999. Investitor: European Commission PSU - Sarajevo - „Izvještaj o realizaciji programa istraživanja (Dopuna izvještaja D-2108 od marta 1999.) za geotehniku i fundiranje, Građevinski fakultet u Sarajevu, maj 1999. - „Elaborat o inžinjersko-geološkim karakteristikama terena kao i stanje temeljne konstrukcije objekta Vijećnica, Sarajevo“, Winner projekt d.o.o., februar 2006. Investitor: Kantonalni zavod za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Sarajevo - Esad Vesković: „Objekat Vijećnica Sarajevo - Restauracija slikarske dekoracije i dekorativne plastike“, 2003. Investitor: European Commission PSU - Sarajevo

Projekti: PROJEKT VIJEĆNICA (1892-1896) Sarajevo Autori:

Alexander Wittek Ćiril Iveković

GLAVNI PROJEKT 1. FAZE REKONSTRUKCIJE (konstruktivna obnova) Investitor: Projekt:

Vlada Republike Austrije D.D. DOM Studije, Projektovanje, Inženjering Sarajevo

Vrijeme obnove

| 105


Projektant voditelj: Ferhad Mulabegović, dipl.ing.arh. Projektanti: Ferhad Mulabegović, dipl.ing.arh. Edhem Kapidžić, dipl.ing.građ. Taib Hadžović, dipl.ing.građ. Izvođač: GP ŽGP, Sarajevo Nadzor: Zavod za izgradnju kantona Sarajevo Vienna Consulting Engineers, Austria GLAVNI PROJEKT 2. FAZE REKONSTRUKCIJE (rekonstrukcija aule) Investitor: Evropska komisija BiH Projekt: D.D. DOM, studije, projektovanje, inženjering, Sarajevo Projektant voditelj: Ferhad Mulabegović, dipl.ing.arh. Projektanti: Ferhad Mulabegović, dipl.ing.arh. Edhem Kapidžić, dipl.ing.građ. Omer Čaušević, dipl.ing.građ. Prof. dr. Zlatko Langof, dipl.ing.građ. Izvođač: GP ŽGP, Sarajevo Kooperanti: Mineral, Slovenija Kamen Dent, Mostar Nadzor: Safege Belgium, Belgija GLAVNI PROJEKT ARHITEKTONSKE OBNOVE PROJEKT REKONSTRUKCIJE SLIKARSKE DEKORACIJE Investitor: Projektni zadatak: Projekt: Projektant voditelj: Odgovorni projektanti: Projektanti: Saradnici: 106 |

VIJEĆNICA SARAJEVO

Grad Sarajevo-Gradska uprava Kantonalni zavod za zaštitu kulturno historijskog i prirodnog nasljeđa Sarajevo u saradnji sa Gradskom upravom i Nacionalnom i Univerzitetskom bibliotekom BiH Studio Urbing d.o.o. Sarajevo Smajo Mulaomerović, dipl.ing.arh. Ferhad Mulabegović, dipl.ing.arh. Smajo Mulaomerović, dipl.ing.arh. Nedžad Mulaomerović, dipl. ing. arh. Emir Đuvić, dipl.ing.arh. Mirjana Latčuk, dipl.ing.arh. Armin Mandić, dipl.ing.arh. Saša Lukić, dipl.ing.arh.


Koordinator Grada: Saradnici: Revizija projekta:

Aida Murtić, dipl.ing.arh. Dino Musić, dipl.ing.arh. Amra Sarić, dipl.ing.arh Suvad Hamzić, dipl.ing.arh. Lana Topalović, dipl.ing.arh. Edna Slipčević, dipl.ing.arh. Lejla Arnautović, dipl.ing.hort. Azra Arnautović, dipl.ing.arh. Emir Karišik, kand.arh. Vildana Jakić, dipl.ecc. Mr. Emir Memić, dipl.ing.arh. Hidajet Mušović, građ.teh. Kantonalni zavod za zaštitu kulturno historijskog i prirodnog nasljeđa Sarajevo: Prof. dr. Nedžad Kurto, dipl.ing.arh Prof. dr. Ibrahim Krzović, hist.umj. Prof. dr. Zlatko Langof, dipl.ing.građ. Prof. dr. Zlatko Đikić, dipl.ing.arh. Mr. Milovan Gutović, dipl.ing.maš. Haris Faginović, dipl.ing.el.

Investitor 3. faze: Izvođač 3. faze: Nadzor:

Kraljevina Španija, Mađarska, Grad Sarajevo, Kanton Sarajevo, i dr. GP Bosna, Sarajevo Kooperanti: Restauro, Sarajevo - restauratorski radovi na fasadi HM Tenax, Sarajevo - kamenorezački restauratorski radovi na fasadi Kontinental, Sarajevo - vanjski stolarski radovi Staklorad Tolisa - stepenišni vitraj Sudio Urbing, Sarajevo

Investitor 4. faze: Izvođač 4. faze:

Evropska komisija BiH Unigradnja, Sarajevo Kooperanti: Ti-termoenergetski inženjering Sarajevo termotehničke instalacije i postrojenja, stabilni sistemi zaštite od požara Restauro, Sarajevo - restauratorski gips i slikarski radovi Paleta, Sarajevo - restauratorski slikarski radovi Vrijeme obnove

| 107


Nadzor:

Alu Wood inženjering Maglaj - unutrašnji stolarski radovi Memi - kamenorezački radovi Safege Bosnia

DONATORI OBNOVE VIJEĆNICE:

108 |

VIJEĆNICA SARAJEVO

I. Faza obnove:

Republika Austrija . . . . . . . . . . . . . . . . 1.460.000,00 KM

II. Faza obnove:

Evropska unija iz Programa OBNOVA i CARDS . . . . . . . . . . . . . 4.320.020,80

Izrada projektne dokumentacije:

Kanton Sarajevo. . . . . . . . . . . . . . . . 400.000,00 Grad Sarajevo. . . . . . . . . . . . . . . . . . 400.000,00 Općina Stari Grad. . . . . . . . . . . . . . . 100.000,00

Nabavka i montaža skele:

Mađarska . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 195.374,78 Grad Sarajevo. . . . . . . . . . . . . . . . . . . 32.840,22

III. Faza obnove:

Kraljevina Španija /namjenska sredstva za rekonstukciju i restauraciju fasade objekta/. . . . . . . . . . . . . . . . 1.955.830,00

Društvo za obnovu Vijećnice iz Austrije: Narodna biblioteka Srbije. . . . . . . . . . 39.126,38 Nacionalna biblioteka Francuske . . . . 19.558,30 Nacionalna biblioteka Austrije . . . . . . 13.690,81 Kraljevska biblioteka Nizozemske . . . . 9.779,15 Nacionalna biblioteka Cipra . . . . . . . . 5.867,49 Nacionalna biblioteka Norveške . . . . . 5.867,49 Ambasada Republike Hrvatske, ambasada SAD, Beč i ambasada Velike Britanije, Sarajevo . . . . . . . . . . . . . . . 13.403,17 Grad Podgorica. . . . . . . . . . . . . . . . . 127.031,16 Grad Budimpešta . . . . . . . . . . . . . . . . 88.012,35 Grad Beč . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39.116,60


Grad Prag . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 39.116,60 Grad Ljubljana . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9.779,15 Grad Fridrihshafen . . . . . . . . . . . . . . . 9.779,15 Grad Tirana . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 9.759,59 Grad Nikozija . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 958,36 Freunde Abrahams E.V . . . . . . . . . . . . . 958,36 Dimos Morfou . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 586,75 Cornesi Simone . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 195,58

Institucije iz zemlje:

Kanton Sarajevo, putem Kantonalnog zavoda za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa. . . . . . . . . . . . 723.025,00 Federalno ministarstvo kulture i sporta . . . . . . . . . . . . . . . . 500.000,00 Ministarstvo prostornog uređenja i zaštite okoliša Kantona Sarajevo . . . . . . . . . 150.000,00 Grad Sarajevo . . . . . . . . . . . . . . . 1.088.480,00

IV. Faza obnove:

Evropska unija IPA 2009 i IPA 2010 . . . . . . . . . 11.030.881,20

UKUPNO : . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . . 22.789.038,43 KM

Vrijeme obnove

| 109




ISTRAŽNI RADOVI

7

Prethodna duplerica: Analiza morfologije zida Vijećnice pomoću metode video-endoskopije


U periodu 1995.-2006. izvedeni su brojni istražni radovi na objektu koji su trebali dati odgovore o stanju konstrukcije objekta Vijećnice nakon požara i uništenja. Svi dobiveni rezultati korišteni su kod izrade projekata obnove. Studij statičkog stanja postojeće zidane konstrukcije Vijećnice zahtijevao je dobro poznavanje mehaničkih karakteristika materijala od kojih je objekt sazidan. Kako bi se stekao uvid u realno stanje konstrukcije, 1995. godine realizirano je prvo u nizu istraživanja, čiji su rezultati sadržani u elaboratu „Dijagnoza konstrukcije zgrade Gradske Vijećnice“ (SER.CO. TEC. s.r.l., Trst u suradnji s Institutom za materijale i konstrukcija Građevinskog fakulteta Univerziteta u Sarajevu, 1995. Investitor: Zavod za izgradnju grada/Kantona). Zidane konstrukcije Vijećnice u požaru su doživjele termički šok uslijed kojeg su se u materijalima desile značajne promjene hemijskih i fizičkih oso-

FM

Istražni radovi

| 113


bina. Iako su mnogi građevinski materijali testirani na odgovarajuće zagrijavanje, svaki je požar drugačiji jer ovisi o mnogo faktora, uključujući količine gorivog materijala (tzv. požarno opterećenje), njegov tip i gorive karakteristike te količinu ventilacije, tako da su i ova istraživanja trebala odgovoriti na pitanja o prirodi požara i razmjerima njegovog djelovanja. U slučaju objekata od kulturno-historijskog značaja, u koje spada i Vijećnica, nije bilo dozvoljeno vađenje uzoraka dimenzija dovoljno reprezentativnih za utvrđivanje globalnog ponašanja strukture. Inače je vađenje cjelovitih uzoraka u većini slučajeva otežano zbog loših karakteristika maltera prisutnih u starim zidanim konstrukcijama te je potrebna primjena izuzetno sofisticiranih i mukotrpnih tehnika ekstrakcije. Kako bi se izbjegle spomenute poteškoće u ovom istraživanju primijenjene su tzv. probe bez razaranja. Nakon detaljnog vizualnog pregleda odabrane su karakteristične zone i optimalne metode ispitivanja. Termografsko snimanje obavljeno je na ukupno 18 različitih polja na fasadi, čeličnoj krovnoj konstrukciji centralnog hola, lučnim konstrukcijama prvog i drugog sprata te stropnim konstrukcijama prvog sprata. Metoda se zasniva na svojstvu predmeta da na temperaturi većoj od 0°K emitiraju infracrvene zrake. Termografskim aparatom moguće je ustanoviti emitiranje takvih zraka i pretvoriti ih u električni signal, koji se nakon toga obrađuje kao video snimak. Različita termička vodljivost za pojedine građevinske materijale daje različit intenzitet isijavanja u fazi hlađenja. Prema brzini hlađenja moguće je ustanoviti da li je objekt bio u požaru izložen visokim temperaturama. Ukoliko jeste, objekt se na suncu brzo zagrije i jednako brzo emitira i infracrvene zrake. Istraživanjem je zaključeno je da je prionjivost opeka-malter dobra, ali materijal vlažan i da ima malu mehaničku čvrstoću. Analiza kvaliteta zida od opeke izvedena je primjenom kombinirane metode ultrazvuk i sklerometar. Metoda ultrazvuka zasniva se na poznatoj pojavi da kucanje po određenim materijalima proizvodi zvuk čijom je analizom moguće utvrditi kompaktnosti, a time i kvalitetu materijala ispitivanog predmeta. Postupak se odvija tako da piezoelektrični transduktor (emiter) šalje impulse preko ispitivanog elementa do drugog transduktora (receiver) koji prihvata mehaničke impulse i pretvara ih u električne. Ovi signali prolaze, vode se, do električnog sata na kojemu se očitava vrijeme (brzina) prolaza vala, zatim do osciloskopa, gdje se analizira oblik vala. Osim toga, kod ovog ispitivanja uzimaju se uzorci iz konstrukcije, te se nakon mjerenja brzine prolaza vala kroz uzorak utvrđuje čvrstoća na pritisak ispitivanjem (drobljenjem) uzorka pod prešom. Uspostavljena korelacija između čvrstoće opeke i brzine širenja vala koristi se za utvrđivanje stvarne čvrstoće materijala na svim mjestima predmetne konstrukcije. Zidane konstrukcije od opeke posjeduju izuzetnu heterogenost, obzirom 114 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


Termografsko snimanje fasade Interpretacija termograma: Termografski snimak pokazuje tamnije zone (plava boja) neposredno ispod krovne konstrukcije gdje je zid jako vlažan i pri niskim temperaturama ciklusi zamrzavanja razaraju zidanu konstrukciju. Zelena boja ukazuje na mjesta smanjene prionjivosti fasadne žbuke za zidanu konstrukciju.

da se sastoje od materijala koji imaju dobre mehaničke karakteristike, ali koji se izmjenjuju sa slojevima maltera koji posjeduju promjenljive karakteristike. Ispitivanje ultrazvukom provedeno je na svim karakterističnim mjestima konstrukcije: zidovima i stupovima prizemlja i prvog sprata. Mjerenja izvršena na opeci ukazivala su na kvalitetu iste, dok su mjerenja izvršena na spojevima dala uvid u prionjivost maltera i opeke i kvalitetu zapunjenosti fuge. Prema postignutim brzinama ultrazvuka, oštećenja su podijeljena u tri grupe: oštećenja srednjeg intenziteta, oštećenja jačeg intenziteta i oštećenja velikog intenziteta. Istražni radovi

| 115


Ispitivanja primjenom kombinirane metode ultrazvuk i sklerometar na stupovima prizemlja i prvog sprata

116 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


Radi ispitivanja tlačnog opterećenja zida od opeke, na nekoliko karakterističnih mjesta zidane konstrukcije primijenjene su probe s flat-jack (pločastim) prešama. Takvom vrstom ispitivanja, koja se bazira na naponskom opuštanju kojeg uzrokuje horizontalni rez okomit na površinu zida, bilo je moguće izmjeriti vrijednost napona na licu mjesta i saznati vrijednost opterećenja na navedenom dijelu konstrukcije. U svrhu mjerenja novonastalih deformacija u zidanoj konstrukciji, pomoću deformemetra su na mjesto izvođenja reza simetrično pozicionirani metalni reperi. Prvo je očitavana udaljenost mjernih repera na nedeformiranoj zidanoj strukturi (bez horizontalnog reza), potom je izvođen rez i izvršeno očitanje repera pri novom deformiranom stanju koje odgovara lokalnom „opuštanju“zidane konstrukcije. Nakon što je uložen flat-jack, započinjalo se s potiskivanjem zidane strukture do početnog

Ispitivanja zidova od opeke izvođenjem proba sa flat-jack prešama Istražni radovi

| 117


položaja. Kada je postignuta vrijednost očitanja jednaka onoj početnoj, bilo je moguće odrediti radno opterećenje zidane konstrukcije. Ispitivanje tlačnog opterećenja zidane konstrukcije pomoću flat-jack preša pokazala su da je zidana konstrukcija preuzela teret koji je prvobitno bio raspoređen nad srušenim kamenim stupovima, iz čega je jasno proizašlo da je zidana konstrukcija preopterećena. Stanje se dodatno usložilo činjenicom da je na tim mjestima i opeka u lošem stanju. Obzirom da seizmički propisi ne daju veličinu graničnog glavnog napona za zatezanje za zidove od opeke, prilikom sanacije Vijećnice bilo je potrebno ovu veličinu utvrditi eksperimentalnim putem in situ. Takva se proba direktnog tipa, pomoću pull-out metode, izvodila na gradilištu sa svrhom određivanja seizmičke otpornosti zidane konstrukcije. Postupak predviđa bušenje rupe malog promjera u zidu u koju se fiksira čelični metalni vijak te izvlačenje dijela same zidane konstrukcije. Proba završava kad se izvuče dio zidane konstrukcije ili kad se dostignu velika povećanja deformacija za primijenjene konstantne vrijednosti opterećenja. Ispitivanje posmične otpornosti zida pomoću pull-out metode pokazalo je da u 90% slučajeva nije došlo do izvlačenja opeke, već da je ona pukla kod veoma male posmične sile. Ovo je stanje smatrano opasnim u slučaju seizmičkog opterećenja prilikom kojeg bi horizontalna sila potresa, vjerovatno, srušila objekt. Analiza morfologije zida na dvije pozicije u prizemlju izvedena je pomoću metode video-endoskopije. Postupak se sastoji u slijedećem: u prethodno izbušene rupe promjera 12 i 14 mm stavlja se endoskop i posmatraju nepristupačni dijelovi konstrukcije, a pomoću videoprintera štampaju posebne pozicije. Zanimljivo je da je tokom bušenja rupe za endoskopiju umjesto fine prašine izlazila mokra glina, što je bio pokazatelj visokog postotka kapilarne vlage. Realna vlažnost zida određuje se indirektno, preko mjerenja relativne vlažnosti, a ona je u objektu Vijećnice mjerena digitalnim termoigrometrom postavljanim u rupu Ø25 mm, prethodno izbušenu do polovine dubine presjeka zida, odnosno stupa. Vlažnost na površini zida, veća od vlažnosti u sredini presjeka, ukazivala je na vlagu uslijed kondenzacije, a približno izjednačene vrijednosti ukazivale su da se također radilo o vlazi kondenzacije i kapilarnoj vlazi. Vlaga u zidanoj konstrukciji izmjerena ovakvom metodom bila je izrazito visoka. U zonama prizemlja u kojima je vršena i flat-jack proba na svim mjestima iznosila je 100%. Takav je rezultat bio očekivan s obzirom da je zidana konstrukcija više godina bila izložena propadanju, a dodatna oštećenja nastala zbog utjecaja kapilarne vlage i oborinske vode. Niske zimske temperature u periodu 1992.1995., koje su izazvale brojne cikluse zamrzavanja i odmrzavanja, dodatno su razorile zidanu konstrukciju. 118 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


Izvođenje eksperimentalne probe pomoću pull-out metode

U sklopu navedenih ispitivanja provedena je i hemijska analiza uzoraka opeke i maltera, u službenom laboratoriju Fakulteta primijenjene hemije Univerziteta u Trstu. Analiza je pokazala prisutnost veće količine sulfata (SO3) za koje se smatra da su nastali kao produkti izgaranja određenih boja, kao dim se uvukli duboko u konstrukciju i tokom vremena razarali strukturu materijala, čemu je potpomogla kapilarna vlaga koja je donosila sulfatne soli iz nižih slojeva temelja. Pošto je konstrukcija kupole objekta bila zahvaćena požarom i izložena udarima artiljerije, također je bilo neophodno posebno ispitati stanje materijala i konstrukcije, kako bi bila moguća njihova dalja eksploatacija. S tim je u vezi 1997. izrađen „Elaborat o pregledu i rezultatima stanja čelične kupole Istražni radovi

| 119


Vijećnice, Sarajevo“ (Institut za materijale i konstrukcije Građevinskog fakulteta u Sarajevu, 1997. Investitor: Zavod za izgradnju grada/Kantona). Inače, nosiva konstrukcija kupole ostvarena je kao čelična zakovana konstrukcija, koja se preko šest nosača oslanja na nosive zidove objekta. Glavna nosiva konstrukcija sastoji se od 6 zakrivljenih nosača koji se međusobno spajaju ma nivou lanterne. Ovi nosači su međusobno ukrućeni zakovanim obodnim nosačima u 5 nivoa. Ispitivanje kvaliteta čelika čelične konstrukcije kupole izvedeno je isijecanjem uzoraka s oštećenih dijagonala kupole na kojima je izvršeno laboratorijsko ispitivanje tvrdoće po Brinell-Poldi postupku. Nalaz je pokazao da ugraAnaliza morfologije zida pomoću metode video-endoskopije

120 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


đeni materijal u konstrukciji kupole pripada grupi mekih čelika s kvalitetom uravnoteženih mehaničkih osobina. U Izvještaju o nalazu ostvarenih veza kupole konstatirano je da je stanje veza ostvarenih pomoću zakivaka i vijaka zadovoljavajuće i pored nepravilnosti koje potiču iz vremena izvođenja konstrukcije. Zakovani zakivci kontrolirani su lakim udarcima čekića manje težine, a pravilnost glave i nalijeganja na osnovni metal vršeno je vizualno i lisnatim čeličnim mjeračima. Izvještaj o stanju korozivnosti elemenata čelične konstrukcije kupole ukazao je da su oslonci kupole, horizontalni nosači, glavni nosači i dijagonale spregova napadnuti korozijom površinskog karaktera. Uslijed zadržavanja oborina i naslaga nečistoća, čvorovi konstrukcije bili su znatnije izloženi koroziji, te je zaključeno da je pored sanacije oštećenih i deformiranih elemenata neophodno i čišćenje konstrukcije postupkom pjeskarenja i primjenom odgovarajućeg alata na teško pristupačnim mjestima. S obzirom da je zbog mehaničkih udara (požar, geleri) došlo do kidanja, deformiranja i ugibanja elemenata čelične konstrukcije kupole, Izvještaj o nalazu oštećenja elemenata čelične kupole imao je za cilj predočiti tipove oštećenja u 6 karakterističnih ravni. Elaborat je zaključio da je oštećenje čelične konstrukcije kupole sa stanovišta mehaničkih oštećenja značajno i da je neophodna sanacija elemenata i lokalnih mjesta na konstrukciji kupole, na osnovu sanacionog projekta. Oko 20% konstrukcije bilo je deformirano uslijed požara, a određeni su dijelovi izgubili svoju statičku geometriju. Radovi izvedeni tokom 1996. i 1997. godine omogućili su da se spriječi nastavak prodiranja atmosferske vode, te je došlo do postepenog sušenja cjelokupnog objekta i stvaranja uslova za daljnje istražne radove. Za potrebe izrade projekta adaptacije objekta Vijećnice u Sarajevu izvedena su sva programom predviđena ispitivanja na kamenu, opeci i malteru, a rezultati su prezentirani u „Izvještaju o realizaciji programa istraživanja“ (Građevinski fakultet u Sarajevu, 1999. Investitor: European Commission PSU Sarajevo). S obzirom da ne postoji dovoljno historijskih podataka o nalazištima i lokacijama kamena, koji je bio upotrijebljen kod gradnje Vijećnice, posebno aule (nesigurni podaci, uglavnom iz tadašnje štampe, govore o granitnim stupovima koji su dopremljeni iz Tirola, mramornim stepenicama iz Mađarske i dr.), to je ujedno i bio razlog da se poduzmu istraživanja i ispitivanje uzoraka postojećeg kamena. U okviru ispitivanja izvršeno je određivanje mineraloško-petrografskih i hemijskih osobina iz postojećih stupova objekta u cilju pronalaženja odgovarajućeg pozajmišta kamena sličnih karakteristika. Sva provedena istraživanja, kao i saznanja o kamenolomima, pokazala su da se radi o tri osnovne vrste stijena i to: pseudolitičkim mikrokristalastim krečnjacima, granit-gabru i biolitskom granitu. Istražni radovi

| 121


Ispitivanje fizičko-mehaničkih osobina kamena obuhvaćalo je ispitivanja zapreminske težine, otpornosti na mraz i čvrstoće na pritisak kod orijentiranih uzoraka. Nakon ispitivanja pripremljeni su tehnički listovi sa svim karakteristikama kamena aule Vijećnice. Ispitivanja kamenih stupova prizemlja i sprata imala su za cilj da se putem više različitih metoda ustanove oštećenja unutrašnjih dijelova stupova koja nisu vidljiva. Dolomitni krečnjak, korišten za gradnju ugaonih masivnih stupova, doživio je i termički šok i punu preobrazbu tokom požara, prilikom kojeg je prvo došlo do pečenja krečnjaka, a potom i gašenja živog kreča i pretvorbe u kreč za vrijeme pokušaja gašenja vodom ili pod utjecajem padavina. Stoga je pored opservacije i foto-snimanja za ugaone krečnjačke stupove bilo neophodno provesti i ispitivanja vodonepropusnosti i ispitivanja ultrazvukom. Metoda ispitivanje vodonepropusnosti sastoji se u tome da se pod pritiskom ubrizgava voda u horizontalne bušotine rađene na jednom od tri nivoa presjeka stupa i to u dva pravca. Isticanje vode smatra se indikatorom postojanja unutrašnjih pukotina. Kod granitnih okruglih stupova koji su u parovima locirani između ugaonih krečnjačkih stupova izvršena je opservacija i urađeni snimci obzirom da je konstatirano da je sve stupove, izuzev tri, potrebno zamijeniti. Pregledom je ustanovljeno da su stupovi u prizemlju znatno više oštećeni od stupova na spratu. Oštećenja su se pojavljivala uglavnom u vidu vertikalnih pukotina i odlamanja, te su stupovi u nekim presjecima imali jako smanjene površine. Iza površinski oslabljene zone uglavnom se nalazila čvrsta neoštećena masa, u rijetkim slučajevima s velikim oštećenjima. Pukotine i lomljenje kamena u stupovima nastali su, osim mehaničkim udarima, i zbog različite dilatacije naglo zagrijavanog toplog vanjskog plašta i unutarnjih hladnih dijelova prilikom požara. U cilju utvrđivanja kvalitete materijala u čeličnim nosačima stepeništa izvršeno je ispitivanje čvrstoće na zatezanje osnovnog materijala i to metodom bez razaranja Poldi. Ispitivanje je vršeno na ukupno osam nosača, odnosno stepenišnih krakova s obzirom da se svaki krak sastojao od samo jednog nosača dok su stepenici na drugoj strani bili oslonjeni direktno na zid. Zaključeno je da je stanje nosača takvo da se mogu koristiti prilikom rekonstrukcije stepeništa prema projektu sanacije. Pri ispitivanju opeke uzeti su na dva lokaliteta blokovi zida od minimum tri reda opeke s malterom iz kojih su obrađeni uzorci za laboratorijska ispitivanja materijala. Na opeci su izvedene analize hemijskih i fizičko-mehaničkih osobina (ispitivanje zapreminske težine, upijanja i kapilarnog podizanja vode u opeci, čvrstoće na savijanje, čvrstoće na pritisak). Na malteru su provedena ispitivanja zapreminske težine, laboratorijska i in situ ispitivanja čvrstoće na pritisak i smicanje te ispitivanje modula stišljivosti. 122 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


Tehnički list sa karakterističnim podacima za kamen

Zaključeno je da i pored utjecaja požara i značajnih oštećenja generalna stabilnost zidova nije znatnije umanjena u odnosu na stanje prije rušenja. Konstatacija je bazirana na činjenicama da je tehnologija gradnje potpuno u skladu s objektima iz tog perioda koji uspješno egzistiraju u Sarajevu, da na zidovima nisu primijećena oštećenja koja bi mogla biti posljedica smanjenja Istražni radovi

| 123


Tehnički list sa karakterističnim podacima za kamen

opće stabilnosti zidova, te da u zonama velikih rušenja stupova nije došlo do potpunog kolapsa većih dijelova zida koji evidentno imaju određenu otpornost. Serija istražnih radova koja je uslijedila 2006. godine („Elaborat o inžinjerskogeološkim karakteristikama terena kao i stanje temeljne konstrukcije objekta Vijećnica, Sarajevo“, Winner projekt d.o.o., 2006. Investitor: Zavod za zaštitu 124 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Kantona Sarajevo) imala je za cilj provođenje detaljnih inženjersko-geoloških kartiranja na lokalitetu Vijećnica, utvrđivanje litološkog sastava, stratigrafskog odnosa stijenske mase, hidroloških i geotehničkih svojstava te definiranje mjerodavnih geotehničkih parametara za sanaciju objekta. U četiri istražne bušotine na predmetnoj lokaciji izvedeno je ispitivanje standardnim dinamičkim penetrometrom. Ustanovljeno je da strukturnu građu terena čine materijali: nasip, zaglinjeni šljunak i šljunak. Na osnovu izvedenih 7 istražnih sondi u suterenu dobiveni su podaci o dubini temeljenja i stanju temelja i temeljnog tla. Temeljne stope, u većini slučajeva i dio iznad temeljne stope, bili su izvedeni od krupnih kamenih blokova u krečnom malteru bez proširenja u odnosu na zid. Zaključeno je da su temelji oslonjeni na veoma kvalitetne šljunkovite materijale visoke nosivosti, da dubina temeljenja od 1,7 m pruža mogućnosti rekonstrukcije suterena, te je konstatirano da nema posebnih oštećenja na temeljnoj konstrukciji. Istraživanje je pokazalo da je podna konstrukcija u suterenu veoma različitih dimenzija i kvalitete. Podna ploča bila je od nearmiranog betona različite tvrdoće, oslonjena na heterogeni sloj, i nije bila izložena hidrostatskim pritiscima. Postojanje vlage je konstatirano u zidovima suterena. U zidovima od opeke bile su vidljive pojave kapilarnog podizanja vode, koja najvećim dijelom potiče od padavina a manje je rezultat djelovanja podzemnih voda. Sva navedena istraživanja dala su smjernice i prijedloge budućih sanacionih radova, koji su za projektante bili izuzetno vrijedno polazište pri izradi Glavnog projekta arhitektonske obnove.

Istražni radovi

| 125



FM


KONSTRUKTIVNA OBNOVA

7

Prethodna duplerica: Privremeno prihvaćanje konstrukcije aule čeličnim nosivim skelama


KONSTRUKTIVNA OBNOVA Godine 1996. Vlada Republike Austrije donirala je sredstva za početne radove na obnovi Gradske Vijećnice - Nacionalne biblioteke u Sarajevu. Novac je trebao biti realiziran za najnužnije radove koji su trebali spasiti strukturu koja je opstala. Pored ratnih razaranja, Vijećnica je permanentno i dalje propadala, jer su četiri ratne zime doprinijele daljnjem razaranju opečnih zidova tavana, aule, čelične konstrukcije kupole, posebno zidova prizemlja, koji su konstantno crpili vodu iz ogromne količine ruševnog i raspadnutog materijala koji se nalazio na konstrukciji prizemlja (prosječno visine 1,00 -1,50 m).

FM

Konstruktivna obnova

| 129


FM

Proces obnove aule

FM

Devastirana konstrukcija aule

130 |

VIJEĆNICA SARAJEVO

Izvorni objekt Vijećnice projektiran je i izveden u masivnom konstruktivnom sistemu, uz upotrebu tradicionalnih materijala (kamen, opeka i drvo) i željeznih profila koji odražavaju nove tendencije tog vremena, posebno čelična kupola iznad aule, sa staklenim pokrovom i spuštenim dekorativnim čeličnim stropom s umjetničkim obrađenim staklenim poljima. Objekt je fundiran na kamenim temeljima s vanjskom oblogom parapeta od kamena hreše. Stropna konstrukcija iznad suterena izvedena je gradnjom svodova i lukova od opeke. Zidovi prizemlja, mezanina, I i II sprata, debljine 75, 60 i 45 cm, izgrađeni su od opeke. Stropne konstrukcije u obodnim traktovima izvorno su bile izvedene kao drvene konstrukcije s drvenim podovima, a u centralnom ulaznom dijelu s kupolama od opeke, preko lukova od istog materijala. Obrazni nosači stepeništa izvedeni su od čeličnih nosača, svi veći rasponi otvora izvedeni su također od čeličnih nosača, kao i svi prostori iznad velikih sala i stepeništa. Stepeništa su bila izvedena od punih kamenih profila. Analizirajući izvornu konstrukciju objekta (nosivi opečni zidovi i čelični nosači kao konstrukcija koja je savladavala sve bitne raspone, te čelična konstrukcije kupole i spuštenog stropa kao ukupni koncept izgradnje objekta), koristili smo se istim konstruktivnim sistemom u procesu obnove, te definirali rješenja zadovoljavajući primarni zadatak spašavanja objekta i to kroz slijedeće faze:

FM

Privremeno prihvaćanje konstrukcije aule čeličnim nosivim skelama

FM

Radovi na izmjeni kamenih konstruktivnih elemenata


A - stabilizacija konstruktivnog sklopa zidanih konstrukcija. Na nivou stropnih drvenih konstrukcija izvedeni su čelični nosači povezani čeličnim dijagonalama, stvarajući horizontalne šajbe koje su u ovoj fazi trebale stvoriti uslove za sanaciju tavanskih zidova i rekonstrukciju krovišta. U slijedećoj fazi izvedene su armirano betonske ploče preko izvedene čelične konstrukcije. B - rekonstrukcija krovišta s izvedbom gromobranske instalacije. Prema raspoloživoj arhitektonskoj dokumentaciji projektirana su i izvedena sva drvena krovišta s gromobranskom instalacijom. Najveći

FM

Uništena kupola

FM

Radovi na rekonstrukciji kupole Konstruktivna obnova

| 131


Radovi na rekonstrukciji krovišta

FM

dio opečnih konstrukcija tavana je obnovljen kao i dio izvornih dimnjaka. Obnovljen je izvorni sistem odvodnje oborinskih voda, putem otvorenih krovnih kanala koji su prihvaćeni u tri postojeće vertikale. C - sanacija čelične kupole i spuštenog stropa s obnovom staklenog pokrova. Elaborat o pregledu i rezultatima stanja čelične konstrukcije Vijećnice konstatirao je da je čelik u konstrukciji zadovoljavajućeg kvaliteta, jer su presjeci solidno dimenzionirani. Ukupna konstrukcija je napadnuta procesom hrđanja. Oko 20% konstrukcije bilo je deformirano uslijed požara i određeni dijelovi su bili izgubili svoju statičku geometriju. Svi oštećeni dijelovi su zamijenjeni, ostvarene su veze putem zakovica, kao u izvornoj konstrukciji, te je ukupna konstrukcija sa spuštenim stropom pjeskarena i antikorozivno zaštićena u četiri sloja u debljini od 120 mikrona. Armirano staklo kao pokrov je obnovljeno uz korištenje posebnih držača koji su spriječili klizanja, što se prije dešavalo. Jarboli na ugaonim kulama i centralnoj kupoli su projektirani i izvedeni. D - prihvaćanje teško oštećene konstrukcije aule teškom nosivom skelom. Sanirana čelična konstrukcija i spušteni strop jednim dijelom se oslanjaju na obodne zidove i konstrukciju aule koja je dio strukture koja je pretrpjela najveća oštećenja. Projektirana je i izvedena teška čelična nosiva skela s posebnim masivnim drvenim remenatama, čime je konstrukcija aule prihvaćena. 132 |

VIJEĆNICA SARAJEVO

Naredna strana: Osnova drugog sprata - nacrt sanacije konstruktivnog sklopa


Konstruktivna obnova

| 133


134 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


FM

Ovom se izvedbom spriječilo oštećenje na izvedenim radovima na kupoli i ujedno stvorili uslovi za obnovu struktura aule.

U toku izrade projekta izvršen je detaljan pregled svih konstruktivnih elemenata, na svim karakterističnim etažama. Na osnovu izvršenog pregleda ustanovljeno je da je stanje pojedinih konstruktivnih elemenata, kao i stanje konstrukcije u cjelini, takvo da nije ugrožena njegova stabilnost. Uglavnom je bila riječ o lokalnim oštećenjima. U najvećem broju slučajeva, to su bila oštećenja zidova uz rubove prozorskih otvora ili otvora za vrata. Na manjem broju lokaliteta uočene su naprsline u zidovima. Za njihovu sanaciju je dat prijedlog u okviru glavnog projekta. U izvjesnom broju su uočena i oštećenja zidova na način da su zidovi probijeni, bilo uslijed ratnih dejstava bilo zbog potrebe postavljanja instalacija, kojih prije nije bilo. Također su uočena i manja oštećenja na pojedinim lukovima, lučnim nadvratnicima i nadprozornicima. Na mjestima gdje su konstatirana značajnija oštećenja svodova od opeke u suterenu naloženo je preziđivanje svoda, odnosno, za oštećenje svoda iznad mezanina, u podu 1. sprata predviđeno je uklanjanje oštećenih svodova od opeke s čeličnim nosačima te izvedba nove armiranobetonske konstrukcije. Prema zahtjevima nove namjene određenih prostora u objektu predviđena je i izrada dva liftovska okna s izradom stropnih konstrukcija na mjestima postojećih svjetlarnika i sanitarija, gdje su projektom predviđeni i novi sanitarni čvorovi. U suterenu, na dijelu koji je već ranije bio betoniran i korišten kao kotlovnica, predviđena je izrada rezervoara za vodu za potrebe „Sprinkler“ sistema. Također je predviđena i izrada temelja dimnjaka. Podna ploča iznad suterena na koti ±0,00 na cijelom je objektu izvorno izvedena od lukova zidanih opekom te od svodova i kupola koje se oslanjaju na masivne suterenske zidove i stupove. U prvoj fazi radova, 1996. godine, ove su konstrukcije oslobođene nanosa materijala koji potječe od dijelova stropnih i krovnih konstrukcija i šuta, što je predstavljalo rasterećenje konstrukcije u značajnom obimu. Prostor između konstruktivnih elemenata i poda izvorno je izveden u nasipu od šuta preko koga je položen drveni pod i teraco. Projektom je predviđeno skidanje ovog nasipa, čišćenje gornjih dijelova konstrukcije te popunjavanje lakim termičkim betonom u koji su položene instalacije podnog razvoda grijanja i ventilacije. Arhitektonskim projektom nije predviđeno spuštanje kote poda suterena - 3,50, već samo skidanje svih dosadašnjih interventnih slojeva i izvedba novoprojektiranog poda na istoj koti s odgovarajućim slojevima. Izuzetak, od gore navedenog, je centralni prostor ispod aule, gdje je predviđeno spuštanje

Naredna duplerica: Projekt rekonstrukcije aule Konstruktivna obnova

| 135


136 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


Konstruktivna obnova

| 137


podne konstrukcije suterena za 45 cm. Projektom je predviđeno betoniranje podne ploče debljine 15 cm, armirane jednim slojem zavarene armaturne mreže, preko koje je položena klasična hidroizolacija. Predviđeno je da se pod u auli obnavlja po nacrtima prema izvornom stanju, a izvodi od lijevanog teraca u više boja. Obzirom da je projektom predviđeno spuštanje podne konstrukcije suterena samo na dijelu ispod aule, nisu predviđeni nikakvi zahvati na temeljnoj konstrukciji, što je u skladu s prijedlogom stabilizacionih radova na temeljima navedenog u „Elaboratu o inžinjerskogeološkim karakteristikama terena kao i stanje temeljne konstrukcije objekta Vijećnica, Sarajevo“. Novi pod suterena izveden je na lako armiranoj betonskoj podlozi, s termičkom i hidroizolacijom prema detaljima iz arhitektonskog projekta. Mjerenjima je ustanovljeno da se vlažnost zidova kreće do 20%, što predstavlja granicu do koje ne treba poduzimati nikakve posebne mjere. U vremenu dok je vršena izrada projektne dokumentacije vršeno je i stalno mjerenje nivoa podzemne vode na jednoj sondažnoj bušotini u centralnom dijelu objekta. Projektom je predviđena izrada vanjskog drenažnog sistema što će sigurno doprinijeti smanjenju vlažnosti zidova suterena. U cilju skupljanja eventualnih procjednih voda, kao i u cilju isušivanja vanjskih zidova prouzrokovanog kapilarnom vlagom, predviđena je izrada vanjskog obodnog zračnog kanala koji se ventilira, a procjedna se voda odvodi u vanjsku kišnu kanalizaciju. Kanal se sastoji od temeljne ploče debljine 40 cm čija je gornja površina izvedena u nagibu s ugrađenim polukružnim profilom, zatim od zida debljine 20 cm i gornje ploče debljine 10 cm koja se oslanja na novi zid drenažnog kanala i postojeći fasadni zid objekta na čelične L profile s mjestimičnim štemanjem u postojeći fasadni zid. U cilju uspostavljanja komunikacije između pojedinih funkcionalnih cjelina, u objektu su predviđeni zahvati manjeg obima na izvedbi novih otvora.

REKONSTRUKCIJA AULE Dispozicija Vijećnice, izduženi istostranični trougao, smještena je između ulica Telali, Brodac i Kulina bana. Centralni podkupolni prostor aule ima formu šestougaonika i smjestio se u središnjem dijelu trougla. Prostor aule proteže se kroz dvije velike etaže, čineći galeriju na prvom spratu do koje se stiže monumentalnim kamenim stepeništem. Konstrukcija galerije oslanja se na obodne zidove i arkade stvorene konstrukcijom stupova i lukova povezanih malim opečnim kupolama. Iz prostora aule ostvaruje se komunikacija sa prostorima u prizemlju, a s galerije prvog sprata sa reprezentativnim salama i pratećim prostorima koji opslužuju sale. 138 |

VIJEĆNICA SARAJEVO

Aula nakon rekonstrukcije


FM

Konstruktivna obnova

| 139


Dekoracije kamene strukture, gipsane dekoracije i slikane dekoracije stepeništa, sala i aule čine jedinstvenu cjelinu. Aula je radove na rekonstrukciji dočekala u izuzetno teškom stanju. Zahvaljujući činjenici da su očuvane konstrukcije malih kupola i lukova u četiri polja s nosivom konstrukcijom iznad njih (iako su dva polja bila potpuno uništena), projektom je predviđeno maksimalno zadržavanje ove strukture, uz zamjenu teško oštećenih dijelova konstrukcije. Zbog velikog stupnja oštećenja, najveći je broj ugaonih i slobodnostojećih stupova u prizemlju i na Novi kameni stupovi

FM

FM

140 |

VIJEĆNICA SARAJEVO

FM

FM


spratu zamijenjen, zajedno s nosećim lukovima u prizemlju. Dva su polja u potpunosti obnovljena sa konstrukcijama od opeke. Radovi na obnovi aule po svojoj složenosti predstavljali su izuzetno kompleksan graditeljski i restauratorski zahvat u kome je bilo neophodno zamijeniti stupove i lukove koji su zapravo pridržavali cijelu konstrukciju objekta. To je zahtijevalo postavku i razradu specifične metodologije obnove i izvođenja. Sve pripremne radove, izradu primarne skele originalnog rješenja i statičkog osiguranja izvela je firma ŽGP d.d. iz Sarajeva. Čelična nosiva skela

FM

FM

FM

FM

Konstruktivna obnova

| 141


FM

Aula nakon rekonstrukcije

s posebnim masivnim drvenim remenatama imala je zadatak da prihvati konstrukciju aule, stvori uslove za njenu obnovu te spriječi oštećenja na izvedenim radovima na kupoli. Za stupove u prizemlju hola upotrijebljen je granit Tonalit (diorit) iz kamenoloma Cezlak na Pohorju u Sloveniji, a za stupove na prvom spratu ružičasti bavenski granit (Rosso Baveno) iz Italije. Baze stupova rađene su u vapnencu tipa Dolit (mikritski vapnenac) iz okoline Splita (donji Dolac kod Dugopolja), a kapiteli od vapnenca tipa Visočani (biosparit) iz kamenoloma sjeverozapadno od Dubrovnika. Ugaoni stupovi, vijenci, lukovi i nadkapiteli rađeni su u vapnencu tipa Tenelija (oosparit) iz kamenoloma Mukoša pored Mostara. Za sastavljanje kamenih elemenata i zalijevanje sidara u bušenim rupama korištena je žbuka sastavljena od bijelog cementa, vapna i ispune od Tenelije. Vađenje tvrdih granitnih kamenih blokova, formatiranje kamenih blokova i izvedbu grubih i finih radova na njima obavljala je firma Mineral d.d. iz Ljubljane u kamenolomu Cezlak i u Ljubljani. Radove na mekom kamenu tipa Tenelija obavljala je firma Kamen-Dent d.o.o. u Mostaru. Kameni stupovi izrađivani su mašinski u pogonima. Klesarski i kiparski radovi rađeni su ručno. Demontaža postojećih oštećenih i ugradnja novih kamenih elemenata vršena je ručno uz korištenje za tu namjenu posebno predviđenih podignutih dizala i pneumatskih strojeva. Prilikom izmještanja jedne od baze stupova, u toku radova 2003. godine pronađen je natpis koji je bio uklesan 1894. u povodu otpočinjanja zidarskih radova. Baza s natpisom izmještena je u depo Zemaljskoga muzeja. Natpis glasi: [NJ(egovo) C(arsko) - K(raljevsko) i A(postolsko) V(isočanstvo)] F(ranjo) J(osip) I 1894. [B.(enjamin)] KAL[L]AY MINISTAR. E.(dmund) STIX RAVNATELJ. I.(van) KEL[L]NER SAVJET(nik). C.(iril) M.(etod) IVEKOVIC, ARCHITEKT I.(van?) DOLZAN I.(van?) WIDI. KLESAR. ZIDAR. Dio teksta naveden u ugaonim zagradama „[ ]“ ne postoji na natpisu, ali je isti trebao postojati s obzirom na ustaljenu praksu i zakonitost austro-ugarske epigrafičke prakse. Unutar oblih zagrada „( )“ dat je puni oblik riječi koji je na natpisu bio pokraćen ili se isti oblik pretpostavlja, a što je označeno znakom upita (?). Zanimljivo je da natpis u uvodnom dijelu ne donosi nikakvu titulaciju. Koji je bio razlog ovome, nije poznato. Jedan tako značajan objekt koji je podizan pod brižnim nadzorom ministra Benjamina Kalaja svakako je trebao

142 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


sadržavati i uvodni dio s titulacijom Cara. Nije jasno radi li se o brzini izvođenja samog natpisa ili pak brzini ili iznenadnosti samog čina započinjanja zidanja objekta. (Tumačenje natpisa: Mirza Hasan Ćeman, „Obnova Gradske vijećnice u Sarajevu“ u „Klesarstvo i graditeljstvo“, broj 1-2, godina XV, Klesarska škola, Pučišća, otok Brač, maj 2004. 48-66.)

Originalna kamena baza stupa sa uklesanim imenima

Konstruktivna obnova

| 143



AK


FUNKCIONALNO KORIŠTENJE I UNUTRAŠNJE OBRADE

Prethodna duplerica: Muzejski prostor u suterenu Vijećnice


FUNKCIONALNO KORIŠTENJE Organizacija prostora Vijećnice određena funkcijama i potrebama korisnika (Gradska uprava i Nacionalna biblioteka) s pratećim javnim sadržajima definiranim u idejnom projektu uvjetovali su da se u glavnom projektu respektira osnovna, ranije zasnovana prostorno-dispoziciona koncepcija. U dispozicionom smislu, objekt Gradska vijećnica sadrži tri osnovne funkcionalne cjeline: prostore Gradske uprave, prostore Nacionalne biblioteke i prostore zajedničkih javnih sadržaja (centralni hol-aula, Muzej Vijećnice, ugostiteljski i energetski blok). Navedene cjeline predstavljaju zasebne funkcionalno-organizacione i tehničke grupacije koje su međusobno povezane i uklopljene u jedinstven organizam, pri čemu zajednički javni prostori imaju ulogu veznih struktura. U periodu kada je izgrađen, objekt je imao samo jednu funkciju - Gradske vijećnice, a u periodu 1947.-1992. i drugu - Nacionalne i Univerzitetske biblioteke.

AK

Prostor kafe-slastičarne Funkcionalno korištenje i unutrašnje obrade

| 147


148 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


Uz poštivanje postojeće konstrukcije i dispozicije objekta (istostranični trokut s tri kule i šestokutnom aulom u sredini), te uzimajući u obzir sve okolnosti koje nalaže kulturno-historijski značaj objekta, projektom je omogućeno autonomno i komforno funkcioniranje više zasebnih sadržaja u objektu. Imajući u vidu sve zadatosti i prostorne mogućnosti objekta, programske funkcije više korisnika smještene su po etažama, vodeći računa o međusobnoj povezanosti prostora za svakog korisnika, uz mogućnost jednostavnog pristupa centralnim sadržajima koji su smješteni u parteru oko aule Vijećnice. Postojeći ulazi u objekt Vijećnice omogućavaju odvojen ulaz zaposlenih Gradske uprave i Nacionalne biblioteke iz ulice Brodac, te posjetioca na glavni ulaz iz ulice Kulina bana, dok su postojeća vrata prema ulici Telali predviđena kao alternativni izlaz, te za povremeno snabdijevanje objekta. Poseban ulaz u suterenski prostor iz ulica Telali i Brodac služi kao eksterni ulaz za goste kafe-restorana. Uz postojeća odvojena stepeništa za Nacionalni biblioteku i Gradsku upravu, uz rekonstruirane sanitarne čvorove po etažama, projektirani su novi liftovi za oba korisnika. Glavni energetski blok za potrebe grijanja i hlađenja, s ostalom energetskom opremom, smješten je u dijelu suterena. S obzirom na različite režime ventilacije pojedinih prostora i sala u objektu te postojeća arhitektonska ograničenja za vođenje razvoda kanala, predložen je separatni sistem s više manjih klima-komora koje su montirane na etaži tavana, a za potrebe ventilacije muzeja i restorana u suterenu. Uređenje i opremanje objekta Vijećnice bio je specifičan zadatak, iz razloga što je u objektu od kulturno-historijskog značaja bilo neophodno zadovoljiti zahtjeve savremenog korištenja prostora za više grupa korisnika.

Funkcionalno korištenje i unutrašnje obrade

| 149


Prostori Gradske uprave Pripadajući dio prizemlja namijenjen je za gradski info-centar u funkciji prezentacije razvojnih projekata grada, prezentacije kulturno-historijske i turističke ponude u gradu te informiranje o dnevnim kulturnim događanjima u gradu. Reprezentativni prostor prvoga sprata zauzimaju ured Gradonačelnika s Gradskim vijećem te sala za protokolarni prijem i sala Gradskog vijeća. Na mezaninu i drugom spratu smještene su prateće stručne službe kabineta gradonačelnika i zamjenika Gradonačelnika te stručne službe Gradskog vijeća grada Sarajeva.

Prostori Nacionalne biblioteke Prostor Gradske vijećnice koji koristi Nacionalna biblioteka nalazi se na zapadnoj strani objekta uz zasebno stubište s liftom i proteže se kroz etaže. U suterenu je predviđen depo knjiga za potrebe smještaja knjiga i priručnog materijala u funkciji restauratorske radionice i knjigoveznice koje se nalaze u prizemlju. Planirano je da se restauratorske radionice i knjigoveznice opremaju laboratorijskom opremom koju je Nacionalnoj biblioteci donirala španjolska vlada. Osim toga, u prizemlju su još smještene knjižara, antikvarnica i direkcija biblioteke. Mezanin je rezerviran za smještaj odjela specijalnih zbirki, centra za razvoj, dok su na drugom spratu predviđene dvije sale za edukaciju nastavnika, s pratećim prostorima.

Prostori zajedničkih i javnih sadržaja Centralni hol-aula namijenjena je za svakodnevno korištenje posjetioca javnih sadržaja Gradske uprave, Nacionalne biblioteke i Muzeja, te za povremeno korištenje u posebnim prilikama kao što su promocije, izložbe i koncerti. Muzejski prostor s pratećim sadržajima u suterenu zauzima centralni potkupolni prostor ispod aule te služi za smještaj stalne postavke eksponata i video materijala dok je prostor prema zapadnoj strani objekta predviđen za povremene tematske izložbe i predavanja, s pripadajućim ofisom za kustosa. Pored ugostiteljskih punktova (kafe-kuhinja) na etažama glavnih korisnika objekta, u suterenu je predviđen ugostiteljski sadržaj - restoran s kafe-slastičarnom kapaciteta 60-70 mjesta, za koji je planirano da, osim usluga za potrebe objekta Vijećnice, putem zasebnog ulaza opslužuje i eksterne goste.

150 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


Funkcionalno korištenje i unutrašnje obrade

| 151


152 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


UNUTRAŠNJE OBRADE

Obnovljena galerija aule

Stilski uzori za Vijećnicu vode nas do najzapadnijih krajeva islamskog svijeta, do sjeverne Afrike (Magreb), do južnih dijelova Iberijskog poluotoka, do Kaira i Granade - Alhambre. Arhitektura historicizma u Sarajevu i Bosni i Hercegovini dala je osebujni „orijentalni“, „egipatski“ ili „maurski“ slog, usmjeren ka eklektici orijentalne umjetnosti, u vrijeme nastojanja evropskih arhitekata da stvore nacionalni stil, o čemu svjedoče sakralne, a još češće profane građevine tog doba u Bosni i Hercegovini. Za razliku od većine objekata izvedenih u neomaurskom stilu, koji karakterizira dekorativna fasada, Sarajevska vijećnica emanira svoj stil u dekorativnom, prostornom i konstruktivnom rješenju. Sve ovo skupa svrstava ovo djelo među spomenike visoke kategorije jednog vrlo važnog razdoblja u historiji Bosne i Hercegovine i grada Sarajeva. Bogatstvo arhitektonske plastike u kamenu i gipsu vidljivo je u prostorima ulazne aule, monumentalnog stepeništa kao i sala na prvom spratu. Ovi su prostori riješeni u bogatoj gipsanoj dekoraciji, kako na zidovima tako i na

DžD

Funkcionalno korištenje i unutrašnje obrade

| 153


Presjek iz izvornog projekta

154 |

VIJEĆNICA SARAJEVO

stropovima. Kancelarije, kao i ostali pomoćni prostori, tretirani su skromnije, bez ukrasa i štukature. Završnica ovog koncepta data je na bogatoj fasadi, obrađenoj u dvobojnoj terranovi, malternoj štukaturi i dekorativnim elementima od fajansa. Projektom obnove, kao polazna osnova prihvaćen je izvorni koncept i njegova materijalizacija. Sva unutrašnja i vanjska stolarija predstavljala je izuzetan rad u hrastovini i predstavlja značajan segment ukupnog oblikovnog doživljaja objekta Vijećnice. U eksterijeru su jasno vidljivi nizovi dvokrilnih prozora (jednostrukih ili dvostrukih) među kojima se posebno ističu prozori na svečanim salama upotpunjeni floralnim dekorativnim duborezom. Na vanjskim su vratima također prisutni geometrijski duborezi. Unutrašnja vrata izvedena su kao jednokrilna s futer oblogom ili dvokrilna polustaklena s nadsvjetlom. U procesu obnove objekta, stolarija je projektirana i izvedena od hrastove građe prema izvornoj dokumentaciji. U procesu izrade specifičnih pozicija stolarije rađeni su radionički nacrti te probni uzorci koji su provjeravani ugradnjom na objektu. U skladu sa savremenim termičkim i zahtjevima zaštite od buke vanjska stolarija je termički poboljšana.


Podovi u auli, ulaznom vestibilu i malim vestibilima prizemlja kao i na galeriji prvog sprata i lođi obnovljeni su prema izvornom stanju i izvedeni su od lijevanog teraca u više boja. Podovi u salama na prvom spratu, obnovljeni su u mozaik izvedbi od hrastovog parketa položenog u formi kaseta s dužicom i profiliranom sokl lajsnom uz zidove. Podovi u radnim prostorima izvedeni su od hrastovog parketa položenog na riblju kost.

Izvorni nacrt prozora u Svečanoj sali

Projekt unutarnjih vrata u sali Gradskog vijeća Funkcionalno korištenje i unutrašnje obrade

| 155


Kamenorezački radovi na objektu Vijećnice postavljali su posebne zahtjeve u smislu nabavke, odabira, obrade i ugradnje pozicija od kamena. U tom smislu, Institut za materijale i konstrukcije Građevinskog fakulteta u Sarajevu proveo je ispitivanje postojećeg kamena prema specifičnim pozicijama ugradnje. U prethodnim fazama obnove objekta, ulazna aula je rekonstruirana poštujući izvorne tipove kamena i njegov karakter kao materijala koji nije apliciran isključivo kao konstruktivni već i važan likovni element znalački odabran u procesu realizacije. Prema dostupnim historijskim podacima, glavno monumentalno stepenište koje povezuje prizemlje i prvi sprat bilo je izvedeno od mramora iz Mađarske. Projektom je predviđena obnova prema izvornoj dokumentaciji, materijalnim ostacima na objektu i detaljima datim u projektu. Ponovno izrađeni stepenici od kamenih masivnih blokova (bijeli krečnjački mramor) polagani su na ranije izvedenu armiranobetonsku ploču i to tako da je svaki treći red ankerovan za ploču. Izvedba kamenih ograda i ugaonih stupova na stepeništu predviđena je od kamena tenelije s brušenom finalnom obradom.

Naredna strana: Projekt obnove teraco poda u prizemlju - aula

Obnovljeni teraco pod u prizemlju - aula

AK

156 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


Funkcionalno korištenje i unutrašnje obrade

| 157


AK

158 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


Prethodna strana: Glavno stepenište

Sala Gradskog vijeća

Pomoćna stepeništa, locirana desno i lijevo od glavnog monumentalnog, obnavljana su također prema izvornoj dokumentaciji, lijevanim željeznim dekorativnim ogradama. Izvedena su kao masivna, s pojedinačnim gazištima položenim preko postojećih čeličnih nosača s jedne strane, i ukopanim u zid s druge strane. Projekt je nalagao postavljanje karbonskih traka s donje strane svakog gazišta s ciljem preuzimanja sila zatezanja te sa slojem maltera preko karbonskih traka. Površina gazišta obradom je brušena. Originalno stepenište na ulazu u suteren restorana, kao i glavno ulazno stepenište, bilo je izvedeno od lokalnog kamena hreše te je uslijed više intervencija i pomjeranja određenih elemenata izgubilo svoju geometriju. Projektom je predviđena pažljiva demontaža, izrada novog stepeništa prema nacrtima, te ugradnja starih elemenata koji su projektom specificirani. Gazišta stepeništa su brušena i štokovana. Navedeni tipovi kamena na stepeništima dati su prema karakterističnim podacima za kamen izrađeni od strane Instituta za materijale i konstrukcije Građevinskog fakulteta u Sarajevu i Zavoda za geotehniku i fundiranje Građevinskog fakulteta u Sarajevu.

DžD

Funkcionalno korištenje i unutrašnje obrade

| 159


160 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


Prethodna strana: Sala Gradskog vijeća - tlocrt i presjek

Sala Gradskog vijeća

Oblici, materijali, obrade površina i izrade ugrađene i mobilne opreme u enterijeru koncipirani su u skladu s osnovnom idejom projekta obnove Vijećnice. Stoga je veliki dio opreme i obloga, posebno na prvom spratu, obnovljen prema izvornim nacrtima i fotodokumentaciji, te je izrađen u materijalima koji su projektom i opisima predviđeni. U projektu obnove, enterijersko rješenje u Sali Gradskoga vijeća slijedilo je originalnu postavku redova vijećničkih klupa u blagom amfiteatru na prethodno izvedenom hrastovom podiju. Sala Gradskog vijeća posjeduje 60 mjesta za vijećnike, 8 mjesta za novinare, stol Predsjedavajućeg i govornicu. Stolice vijećnika izvedene su na drvenoj konstrukciji s mehanizmom za preklapanje i dodatnim tehnološkim poboljšanjima za potrebe modernog korištenja, te je prednji radni pult opremljen jakom i slabom strujom, sistemom za elektronsko glasanje kao i ozvučenjem. Stol Predsjedavajućeg i govornica su prema detaljnim nacrtima izvedeni kao ručni rad u hrastovini s profilacijama i aplikacijama koje su preuzete iz izvorne dokumentacije.

DžD

Funkcionalno korištenje i unutrašnje obrade

| 161


162 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


Prethodna strana: Izvorni nacrt drvenog stepeništa na prvom spratu

Drveno stepenište

Zidovi su obloženi masivnom hrastovom dekorativnom oblogom čije su aplikacije i detalji također preuzeti iz originalne dokumentacije. Svečana sala za prijeme, nekada sala Bosanskog sabora kao i male sale Gradonačelnika i Predsjedavajućeg gradskog vijeća opremljene su masivnim projektiranim namještajem koji odgovara ukupnom zahtjevu ovog reprezentativnog prostora. Drveno stepenište, koje povezuje prvi i drugi sprat u istočnom dijelu objekta, prvobitno izvedeno od hrastovine s bogatom orijentalnom ornamentikom i dekoracijama, također je rekonstruirano prema originalnim nacrtima. Enterijer muzejskog prostora organiziran je na način da centralni muzejski prostor zaprema postavka video projekcije namjenski izrađene animacije s tematikom Vijećnice. Radijalna pokretna slika s pratećim zvučnim efektima projektira se s centralne tačke zasvođenog stropa na pod muzeja u radijusu od 3,5 m, te je za tu namjenu centralni muzejski prostor spušten za 50 cm u odnosu na razinu poda u ostalim dijelovima suterena.

DžD

Funkcionalno korištenje i unutrašnje obrade

| 163


AK

164 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


AK

Predviđeno je da obodni zid muzejskog prostora bude opremljen fiksnim panoima za izlaganje slika u formi filmske trake koja bi kontinuirano tekla kružno u smjeru kretanja posjetilaca. Na zid se montira preko drvene podkonstrukcije koja ujedno služi i za montažu indirektne rasvjete izložbenog prostora. Postojeći svodovi muzeja izvedeni u opeci, ostali su u natur izvedbi sa dersovanjem upuštenih spojnica. Obzirom da je izvorna dekorativna rasvjeta posjedovala različitu estetsku kvalitetu, u projektu obnove odlučeno je da se kao odgovarajući ugrade proizvodi austrijske firme „Orion“. Dekorativna rasvjeta specificirana je po pozicijama u projektu enterijera, a njihovo elektro-napajanje obuhvaćeno je osnovnim projektom elektroinstalacija. Najveći dio dekorativne rasvjeta nalazi se u svečanoj sali za protokolarne prijeme na prvom spratu, te sali Gradskog vijeća i kabinetima Gradonačelnika i Predsjedavajućeg Gradskog vijeća. Dio dekorativne rasvjete (lusteri i zidne svjetiljke) nalaze se na zidovima aule, glavnog stepeništa, na galeriji prvog sprata i na kupolama ulaznog trijema i vestibila. U radnim prostorima izvedena je ugradbena funkcionalna industrijska rasvjeta.

Muzejski prostor

Presjek kroz muzejski prostor - projekt enterijera

Funkcionalno korištenje i unutrašnje obrade

| 165




RESTAURACIJA I REKONSTRUKCIJA GIPSANE DEKORACIJE

Prethodna duplerica: Aula, 1990. godine


Imajući na umu bogatstvo i razuđenost gipsane dekoracije, s jedne, a stupanj uništenja, s druge strane, obnovitelji su u ovoj fazi radova bili pred zadatkom koji je iziskivao puno truda, strpljenja i senzibilnosti. Rekonstrukcija i restauracija gipsane dekoracije obavljena je u povijesno i funkcionalno najvažnijim prostorima Vijećnice (ulazni trijem i vestibil; svečano stepenište; mali vestibil i aula; svečana sala; sala gradskog vijeća; kabinet gradonačelnika; kabinet predsjedavajućeg vijeća.). Na temelju ispitivanja sklerometrom na dijelovima otpalog završnog unutrašnjeg sloja, kao i pregledom uzoraka osnovnog sloja maltera i mjesta uzimanja uzoraka, zaključeno je da je postojeći osnovni sloj maltera u prilično lošem stanju. Proteklo vrijeme, djelovanje vatre, atmosferilija, poslijeratna četverogodišnja erozija otvorenog objekta, direktno vlaženje zidova od opeke i znatno rascvjetavanje, konačno, djelovanje nevremena (naročito na dijelove objekta pod krovnim vijencem) izazvalo je smanjenje prionjivosti osnovnog maltera na podlogu. Stoga je, shodno svemu navedenom, Institut za materijale i konstrukcije Građevinskog fakulteta u Sarajevu predložio uklanjanje osnovnog sloja postojećeg unutrašnjeg maltera. Sve zidne površine bez maltera, te mjesta gdje su dijelovi maltera obijeni i gdje su vidljivi tragovi izbijanja soli (šalitra),

Tradicionalni alati za gipsarske radove koji su i danas u upotrebi Restauracija i rekonstrukcija gipsane dekoracije

| 169


fluatizirani su odgovarajućim sredstvima. Osnovni špric priređen je od građevinskog kreča, prirodnog pucolana i pijeska sa pokrivenošću površine od 75%. Malteri su obnovljeni u dva sloja po izvornom sastavu materijala. Osnovni je sloj podložni krečni malter s prirodnim komponentama (pijesak, građevinski kreč, hidraulično vezivo i hidraulični dodaci) koji po kvaliteti zadovoljava važeće standarde. Pored osnovnih komponenti, podložni je malter trebao da bude paropropusan, hidrofoban i prionjiv za stare zidove. Zbog opasnosti izbijanja soli iz starih zidova, koji su kisnuli, u malter su dodani aditivi koji obezbjeđuju poroznost maltera i zaustavljaju probijanje soli. Ovi su zahvati izvedeni u više slojeva, do ukupne debljine 6,0 cm. Fini krečni malter granulacije do 1,0 mm za obradu unutrašnjih zidova napravljen je od prirodnih komponenti, građevinskog kreča i pijeska. Sve horizontalne vučene profilacije i frizovi izvedeni su na pripremljenoj drvenoj podkonstrukciji, s osnovnim podložnim krečnim malterom u više slojeva i vučenoj završnoj profilaciji u krečnom malteru, koji se nanosi u jednom sloju debljine 10 do 25 mm. Sljedeći sloj nanesen je mokro na mokro, do potrebne debljine i dobivanja planiranog profila (završna površina gletanja). Horizontalni stropovi (plafoni i sferne površine) izvedeni su na pripremljenim podkonstrukcijama na opisani način. Primijenjeni štukatur (građevinski gips) bio je bijele do sive boje, s manjim ili većim sadržajem vode u sastavu CaSO4 x 2 H2O, (uglavnom je poluhidrat), upotrebljavan je za grube gipsarske radove (malterisanje zidova, tavanica i izvlačenje vijenaca), a često je dodavan krečnom malteru radi ubrzavanja stvrdnjavanja. Modelarski gips, koji ima sastav i osobine građevinskog gipsa, ali je bjelji i sitnije mljeven, upotrebljavan je za završne gipsarske radove i lijevanje ornamenata. Alabaster gips, sastava i osobina kao građevinski gips, ali čiste bijele boje i još sitnije mljeven od modelarskog gipsa, upotrebljavan je za fine završne gipsarske radove i lijevanje ornamenata i figura. Prema saznanjima iz literature, gipsanim malterima se u vrijeme gradnje Sarajevske vijećnice dodavala tutkalna voda ili stipsa (kalijum-aluminijum sulfat KAl(SO4)2 · 12H2O) radi usporavanja vezivanja i povećanja čvrstoće maltera. Čvrstoći maltera doprinosio je i gašeni kreč u prahu. Na objektu Vijećnice, najvjerovatnije, dodan je gašeni kreč u prahu, jer nema naznaka o znatnijoj polimerizaciji tutkalom. Materijal za lijevanje ornamenata i figura najčešće se sastojao od alabastera i modelarskog gipsa u razmjeri 1:3, bez pijeska. Svi specificirani montažni gipsani vijenci i dekorativni detalji izvedeni su prema datim nacrtima, postavljeni na datu poziciju cinčanim željeznim ankerima u gipsanom malteru. Linijski gipsani dekorativni elementi, montažno pripremljeni, postavljeni su na date pozicije u gipsanom malteru. 170 |

VIJEĆNICA SARAJEVO

Presjek kroz glavno stepenište, aulu i Svečanu salu


Restauracija i rekonstrukcija gipsane dekoracije

| 171


ULAZNI TRIJEM I VESTIBIL Na ulaznom su trijemu i vestibilu malterni sloj i slikana dekoracija uništeni u potpunosti. Skromni ostaci slikanog sloja u trompama kupola ulaznog trijema potvrdili su postojanje slikane dekoracije, a to je vidljivo i na starim fotografijama, mada se sa sigurnošću nije moglo ocijeniti je li riječ o originalnoj ili preslikanoj dekoraciji.

Ulazni trijem prije razaranja

172 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


Presjek kroz ulazni trijem i vestibil

U vestibilu je malter bio gotovo sasvim uništen. Izuzetak je dio nad ulaznim vratima u auli koji je zadržan, restauriran i predstavljao je osnovu za obnovu malterne dekoracije u vestibilu. Sve malterne površine na zidovima i kupolama, kao i horizontalni vijenci obnovljeni su u malternoj izvedbi (podložni krečni malter, fini krečni malter, završni krečni premaz). Završni krečni premaz, koji je nanesen na vlažni fini sloj, predstavljao je podlogu za oslikavanje. Horizontalni vijenac obnovljen je u osnovnom podložnom krečnom malteru vučenom profilacijom u gipsanom malteru. Kupole, lukovi i niše obnovljeni su malterima kako je već opisano.

GLAVNO STEPENIŠTE, MALI VESTIBIL I AULA Na sva tri zida stepeništa, u gornjim zonama, sačuvani su, pored slikanih, i ostaci plastične dekoracije u vidu torusnih traka koje u arabesknom maniru i slijepim arkadama raščlanjuju zidne plohe. Svojevrsnu arhitektonsko-plastičnu i slikanu cjelinu prostora iznad podesta predstavlja reprezentativna bifora s rozetom. Restauracija i rekonstrukcija gipsane dekoracije

| 173


174 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


Prethodna strana: Glavno stepenište, 1990. godine

Glavno stepenište, 1996. godine

Horizontalni vijenac iznad slijepih arkada djelomično je sačuvan na tri zida s tragovima originalne boje koja je uslijed požara promijenjena. Bili su vidljivi tragovi slikanog sloja na malternim površinama zidova i predstavljaju preslikani novi sloj. Djelomično sondiranje potvrdilo je postojanje originalnog slikanog sloja u donjim zonama ispod horizontalnog vijenca, kao i originalni moleraj u gornjim zonama između arkada. Malter s tragovima slikanog sloja bio je izuzetno loše kvalitete. Nakon što su provedeni i dokumentirani istražni radovi na ostacima slikanog sloja, ovaj je dio maltera najvećim dijelom uklonjen, a nedostajuće malterne površine obnovljene i pripremljene za oslikavanje. Obnova horizontalnog djelomično sačuvanog vijenca i arkada na tri zida glavnog stepeništa s ostacima slikanog sloja u trokutima iznad arkada bila je predmet specijalističke konzervatorske obnove. Zid na vrhu stepeništa prema galeriji, čije su dekoracije u potpunosti uništene, obnovljen je prema datim crtežima, a u detaljima prema sačuvanim originalima.

FM

FM

Restauracija i rekonstrukcija gipsane dekoracije

| 175


176 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


Presjeci kroz glavno stepenište i dio aule

Restauracija i rekonstrukcija gipsane dekoracije

| 177


FM

U malom vestibilu na stropu bili su originalni ostaci maltera i slikanog sloja po obimu, kao i ostaci horizontalnog vučenog vijenca s holkerom i ostacima slikane dekoracije. Izvršeni su i dokumentirani istraživačko-konzervatorski radovi na ostacima slikanog sloja, ostaci su konzervirani i restaurirani kao osnova za daljnju rekonstrukciju. I ovdje je obnovljen nedostajući malterni sloja stropa (podložni krečni malter i fini krečni malter), kao i nedostajući dio horizontalnog vučenog obodnog vijenca s holkerom u gipsano-krečnom malteru. Postojeći malteri na zidovima, koji su izuzetno lošeg kvaliteta, obijeni su, iznova naneseni (podložni krečni malter, fini krečni malter i krečni premaz). Niše u vestibilu sa stupovima u opeci također su obnovljeni osnovnim krečnim podložnim malterom i završnom obradom u gipsano krečnom malteru. Aula s glavnim stepeništem predstavlja glavni i najznačajniji prostor i likovni akcent u ukupnom korištenju i doživljavanju Vijećnice. U okviru radova na rekonstrukciji kamene nosive konstrukcije, u periodu od 2000. do 2003. godine obnovljeni su zidovi od opeke do pod konstrukciju kupole, a istim je radovima izvršena i obnova željezne kupole i željeznog spuštenog stropa od bojenog stakla. U okviru ovih sanacionih radova uzeti su odljevi originalnih gipsanih apliciranim vitrajem detalja, napravljeni odljevi gipsa178 |

VIJEĆNICA SARAJEVO

Ostaci slikarske dekoracije na kupolama prvog sprata, 1997. godine


nih profilacija iznad arkada prvog sprata, te skinuti originalni crteži i kolorit s očuvanih elemenata. Također je izvršeno i fiksiranje ostataka malterne i gipsane profilacije na galeriji prvog sprata. Profilirani vijenac, friz stalaktita (mukarnasi) i tranzene na otvorima galerije u potpunosti su uništeni. Lukovi od opeke iznad galerije prvog sprata i poprečni lukovi obnovljeni su montažnim gipsanim elementima obostrano apliciranim po luku. Sve kupole prizemlja i prvog sprata malterisane su tankim slojem osnovnog i finog maltera i uklopljene u sačuvane ostatke na prvom spratu. Fiksirani ostaci horizontalnog friza i detalji polukapitela izvedenih u malteru predstavljale su s detaljnim projektom osnovu za rekonstruk-

FM

Zidne površine aule na kojima su vršena sondažna istraživanja arhitektonske plastike i maltera

FM

Ostaci silikatnog sloja na kupoli prvog sprata, 1997. godine Restauracija i rekonstrukcija gipsane dekoracije

| 179


ciju ukupnog friza, koji je izveden osnovnim podložnim malterom i vučenim profilacijama friza u gipsano-krečnom malteru. Horizontalni vučeni vijenac izveden je na postojećoj poziciji gdje je djelomično sačuvana podkonstrukcija (konzola) od opeke. Ojačanje ovog vijenca izvedeno je montažnim čeličnim L profilom 120/80/8 mm. Horizontalni vijenac je izveden osnovnim podložnim krečnim malterom i u završnoj izvedbi u gipsano-krečnom malteru s pripremljenim šablonama. Na postojeću željeznu konstrukciju (konzolu), koja je antikorozivno obrađe­ na u toku prethodne faze radova, postavljena je zavješena drvena podkonst­ruk­ cija, fiksirana čeličnim zavrtnjima Ø16 mm (borova građa I. klase vlažnosti do 12%), koja je osnova za nošenje horizontalnih vučenih vijenaca. Horizontalni vučeni vijenac izrađen je na vlastitoj prethodno pripremljenoj konstrukciji, podložnom krečnom malteru i završnom gipsano-krečnom malteru. Sferni gipsani zid izveden je na vlastitoj drvenoj podkonstrukciji u osnovnom krečnom malteru i završnoj obradi u gipsano-krečnom malteru koji je zafilcan. Gipsani montažni niz (mukarnas) s dekorativnim aplikacijama izveden je od modelarskog gipsa, armiran odgovarajućim materijalima. Postavljen je na datu poziciju i fiksiran na prethodno pripremljenu drvenu podkonstrukciju. Nakon montaže finalno su prekrivene spojnice gipsom. Na galeriji tavana u završni sferni zid ugrađene su pripremljene tranzene izrađene od drvene konstrukcije i gipsa u dva tipa, perforirane i slijepe prema detaljnom nacrtu. Iznad arkada prvog sprata prema auli ugrađene su linijske montažne profilacije i gipsani montažni dekorativni elementi. Obodni zidovi prizemlja i prvog sprata malterisani su podložnim krečnim malterom, finim krečnim malterom sa završnim krečnim premazom koji se nanosi na vlažni fini malter. Postojeći željezni spušteni strop je antikorozivno zaštićen prethodnim radovima. Završna boja je antracit mat.

180 |

VIJEĆNICA SARAJEVO

Detalj završnog vijenca (mukarnasa) u auli


Prema originalnom crtežu arhitekte Ćirila Ivekovića, vitraj je bio sačinjen od samo jednog motiva tordirane trake beskonačnog toka i izveden u željeznoj konstrukciji. Ispuna polja izvedena je u tehnici slikarstva na staklu. Originalno staklo s bojenim dekoracijama uništeno je u proteklih 120 godina i fragmenti su djelomično prepoznati na starim fotografijama, kao potvrda da je autor iste izveo. Projektanti su poštovali autorovu zamisao, te su prema originalnom crtežu u mjerilu 1:20 i detalju 1:10, stakla predviđena kao umjetnički rad prema datim tipovima dekoracije i veličine stakla, uz primjenu postojanih boja za staklo, te uz proces pečenja od 600˚C. Staklo bi na taj način postalo sigurnosno za korisnike. Nažalost, u obnovi dekorativnog spuštenog stropa ispod kupole nije se poštovala autorova zamisao nego je spušteni strop izveden bojenim vitraj staklom pjeskarenjem dekoracija, čime je prostor aule ostao dodatno zamračen i bez dovoljno svijetla.

Originalni crtež vitraja iz 1895. godine

Restauracija i rekonstrukcija gipsane dekoracije

| 181


SVEČANA SALA Svečana je sala imala i plastičnu i slikanu dekoraciju te skupa s lođom predstavljala reprezentativnu dvoranu. Naročitu ulogu monumentalnosti imao je friz arkada u gornjoj zoni, izveden u gipsu, koje su djelomično otvorene a djelomično slijepe. Horizontalni vijenac ispod arkade na južnoj strani bio je djelomično sačuvan. Jedan segment plastične arkade (kao trifora) kolorističkom obradom je sačuvan na objektu. Linijski profilirani gipsani elementi na bočnim i podužnim zidovima s malternim ispunama djelomično su sačuvani. Ravni strop, izvorno obrađen u malteru i slikanoj dekoraciji sa završnim gipsanim stalaktitnim nizom i horizontalnim vučenim frizom, u potpunosti je uništen. Osnovna konstrukcija spuštenog stropa izrađena je od dvojne smrčeve građe fiksirane čeličnim tiplovima i zavrtnjima za izvedenu armirano betonsku tavanicu. Dvostruka konstrukcija koja je zavješena međusobno je povezana smrčevim daskama. Na osnovnu konstrukciju postavljen je daščani pokrov debljine 2,4 cm s trstikom i rabicom. Osnovni je malter bio krečni podložni, a finalna obrada u gipsano-krečnom malteru.

Naredna strana: Svečana sala - sala Bosanskog sabora, 1910. godine

Svečana sala, 1996. godine

FM

182 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


Restauracija i rekonstrukcija gipsane dekoracije

| 183


Drvena podkonstrukcija, nosač gipsane dekoracije, izveden je po obodnim zidovima od vertikalnih borovih gredica 8x8 cm na razmaku od 72 cm, koja je fiksirana čeličnim tiplovima i zavrtnjima na obodne zidove. Profilni presjek izveden je u drvenoj konstrukciji prema datim detaljima. Profil je pokriven daščanim pokrovom. Završni gipsani stalaktitni niz izveden je montažno i fiksiran na pripremljenu podkonstrukciju. Nakon montaže, spojnice između elemenata zatvorene su gipsom.

Presjek malternih i bojenih slojeva na profilacijama izraženim u krečnom i gipsanom malteru

184 |

VIJEĆNICA SARAJEVO

FM


Horizontalni vučeni dekorativni vijenac izrađen je na pripremljenoj drvenoj podlozi trstikom i rabicom. Podložni krečni malter bio je osnovni malter, a završni sloj gipsano-krečni malter završno obrađen u vučenoj profilaciji. Na južnoj strani svečane sale sačuvan je dio originalnog vijenca, koji je restauriran. Drugi horizontalni vijenci izrađeni su kao montažni gipsani odljevi, koji su postavljeni na datu poziciju s ankerima u gipsanom malteru. Novi gipsani linijski elementi izrađeni su montažno i formiraju kasetna polja zajedno s

FM

Dekorativni gipsani elementi stalaktitnog oblika, liveni u gipsu Restauracija i rekonstrukcija gipsane dekoracije

| 185


186 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


Prethodna strana: Podužni presjeci kroz Svečanu salu

Detalj završnog vijenca (mukarnasa) u Svečanoj sali

­ ostojećim linijskim elementima koji su restaurirani. Očuvana kasetna polja p obnovljena su završnim slojem gipsano-krečnog maltera, a nova polja na podložnom krečnom malteru također su obrađena u gipsano-krečnom malteru. Friz dekorativnih gipsanih lukova (arkade) na galeriji prati svečanu salu po obodu tavanske galerije, koja je, vjerovatno, bila otvorena za posjetioce. Jedan dio arkada je djelomično otvoren (galerija tavana), a na jednom dijelu arkade su slijepe (na dijelu zidova). Dio friza (trifora) gornjeg dijela arkade je sačuvan i poslužio je kao osnova za izradu projekta. Osnovnu konstrukciju čini drveni kostur arkade zajedno s parapetom koji je obložen lijevanim gipsanim elementima (baze, stupovi, kapiteli, obloga arkade). Parapet je izveden u drvenoj konstrukciji i obložen gipsanim malterom (svi su elementi bili oslikani, što je vidljivo iz sačuvanih detalja ostataka). Akcent u sali čini portal na istočnoj i zapadnoj strani s dekorativno obrađenom horizontalnom gredom, čiji se krajevi spuštaju u vertikalni zidni pilastar, koji završava lijevanim montažnim dijelom u formi mukarnasa. Portal je izveden u drvenoj konstrukciji obješenoj za armirano betonsku gredu s finalnom obradom u gipsu. Sačuvani gipsano plastični elementi u formi

Restauracija i rekonstrukcija gipsane dekoracije

| 187


Detalj dekorativnog portala u Svečanoj sali

188 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


mukarnasa su restaurirani. Svečana sala orijentirana je prema jugu, gdje se nalazi svečana lođa s dekorativnim stupovima i kamenim ogradama. Plafon je bio oslikan floralnom dekoracijom sa završnim gipsanim horizontalnim vijencem. Plafon je obnovljen u drvenoj podkonstrukciji sa završnom obradom u gipsano-krečnom malteru i horizontalnim vijencem, čiji je originalni segment sačuvan na objektu.

Detalj završnog vijenca (mukarnasa) i arkada u Svečanoj sali Restauracija i rekonstrukcija gipsane dekoracije

| 189


SALA GRADSKOG VIJEĆA Sala Gradskog vijeća predstavljala je i arhitektonski i funkcionalno važan prostor, koji je do uništenja bio u potpunosti sačuvan u originalnoj izvedbi autora. Razaranjem i paljenjem Vijećnice bio je sasvim uništen, sa skromnim ostacima plastičnog gipsanog friza i stalaktitnim štuko aplikacijama u uglovima i zidnim poljima. Drveni kasetirani strop u gipsanoj obradi i slikanoj dekoraciji u potpunosti je bio uništen, bez očuvanih originalnih detalja. Na osnovu dostupne arhitektonske i foto dokumentacije izvedena je rekonstrukcija drvenog gipsanog stropa, te restauracija i rekonstrukcija završnog friza i malterisanih površina zidova. Drveni strop ovješen je za izvedenu armiranobetonsku tavanicu i potom obrađen u gipsu i gipsanom malteru. Obodni ostaci horizontalnog gipsanog vijenca s tragovima slikarstva restaurirani su, a nedostajući dijelovi rekonstruirani. Stalaktitni dekorativni ukrasi u uglovima i poljima zidova restaurirani su, a nedostajući rekonstruirani. Oštećeni ostaci maltera na zidovima obijeni su, te iznova malterisani podložnim krečnim malterom, finim krečnim malterom i krečnim premazom.

Ostaci gipsane dekoracije u sali Gradskog vijeća, 1996. godine

FM

190 |

VIJEĆNICA SARAJEVO

FM


Sala Gradskog vijeća, 1896. godine

Restauracija i rekonstrukcija gipsane dekoracije

| 191


Podužni presjek kroz salu Gradskog vijeća

Detalj mukarnasa u sali Gradskog vijeća

Detalj holkera na stropu sale Gradskog vijeća

192 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


KABINET GRADONAČELNIKA I KABINET PREDSJEDAVAJUĆEG VIJEĆA U obje male sale (kabinet gradonačelnika i kabinet predsjedavajućeg vijeća), koje flankiraju veliku salu, sačuvani su fragmenti plastične dekoracije u gornjim zonama, a u uglovima su također djelomično sačuvane male štuko stalaktitne trompe. Uništenjem nosive konstrukcije nestali su elementi kasetiranog gipsanog stropa. Djelomično očuvani malter ispod gipsane dekoracije, uslijed požara, bio je veoma lošeg kvaliteta. Prema projektu, obijeni su ostaci postojećeg maltera i očuvani ostaci gipsane plastične dekoracije u najvećoj mogućoj mjeri.

Ostaci gipsane dekoracije u kabinetu gradonačelnika, 1996. godine

FM

Restauracija i rekonstrukcija gipsane dekoracije

| 193


Male sale obnovljene su prema crtežima originalne dokumentacije i detaljima na objektu. Konstrukcija stropa izvedena je od drvenih greda koje naliježu na obodne zidove i koje su djelomično prihvaćene za izvedenu armirano betonsku gredu. Preko greda, dodatnom sekundarnom konstrukcijom, ostvarena je kasetirana tavanica. Sve konstrukcije u završnoj obradi izvedene su u modelarskom gipsu. Stalaktitne trompe u uglovima su konzervirane i restaurirane. Nedostajući gipsani friz na drvenoj podkonstrukciji je rekonstruiran, kao postojeći ostaci. Zidovi ispod gipsanog friza su malterisani podložnim krečnim malterom, finim krečnim malterom sa završnim krečnim premazom kao podlogom za oslikavanje.

Naredna strana: (gore) Podužni presjek kroz kabinet predsjedavajućeg gradskog vijeća (dole) Detalj holkera na stropu kabineta gradonačelnika

FM

FM

194 |

VIJEĆNICA SARAJEVO

Ostaci gipsane dekoracije u kabinetu predsjedavajućeg gradskog vijeća, 1996. godine


Restauracija i rekonstrukcija gipsane dekoracije

| 195




RESTAURACIJA I REKONSTRUKCIJA SLIKANE DEKORACIJE

Prethodna duplerica: Originalni crtež slikarske dekoracije stropa Svečane sale / Nacrt slikarske dekoracije stropa Svečane sale iz projekta rekonstrukcije slikarske dekoracije


Za izradu projekta obnove slikarske dekoracije na zidnim i stropnim površinama enterijera Vijećnice bilo je neophodno izvršiti temeljite istraživačke radove. Objekt Vijećnica teško je stradao u toku ratnih razaranja, ponajviše od požara izazvanog zapaljivim projektilima. Propadanje objekta nastavljeno je ubrzano jer je nakon požara ostao bez krova, potpuno izložen djelovanju atmosferilija. Posljedica toga bilo je uništenje dijelova enterijera s bogatom plastikom i slikarskom dekoracijom. Kompleksni istraživački postupak podrazumijevao je sakupljanje i proučavanje izvorne arhivske građe (nacrti, skice, originalni crteži u boji autora zidnih slikanih dekoracija), foto i video dokumentacije načinjene prije razaranja, kao i istražne radove na različitim pozicijama enterijera u objektu gdje su sačuvani određeni detalji zidnog dekorativnog slikarstva. Istraživački radovi na slikanim dekoracijama u enterijeru Vijećnice in­ten­ zivno su vršeni u periodu od početka maja pa sve do polovine septembra 2008.

FM

Ostaci slikarske dekoracije u ulaznom trijemu

FM

Ostaci slikarske dekoracije u malom vestibilu

Restauracija i rekonstrukcija slikane dekoracije

| 199


Originalni crtež slikarske dekoracije stropa Svečane sale

200 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


godine. Proučena je i ranije prikupljena arhivska građa: Projekt arhitektonske obnove/Restauracija i rekonstrukcija gipsane dekoracije u enterijeru/; Arhivska građa Zavoda za planiranje Kantona Sarajevo; Arhivska građa Kaptolskog arhiva Zagreb; Video snimci javnog RTV Servisa BIH; fondovi Arhiva BiH; Zemaljskog muzeja BiH i Istorijskog muzeja BiH, te pojedinačne fotografije iz privatnih zbirki. Prema tome, za izradu projektne dokumentacije korištena je sva raspoloživa arhivska građa i prethodna projektna dokumentacija arhitektonske obnove. Istraživačko-ispitivački radovi temeljili su se na sondažnim istraživanjima oslikanih i, u manjoj mjeri, malternih podloga. Svrha istraživanja bila je otkrivanje autentičnih slojeva dekorativnog slikarstva u određenim prostorima kao i na pojedinim pozicijama. Istraživačkim radovima definirana je izvorna tehnologija boja i tehnika rada neophodna u postupku obnove, odnosno rekonstrukcije slikarskih dekoracija. U tu svrhu izvršena je analiza boja i veziva. U provođenju ovog postupka učestvovali su kvalificirani stručnjaci iz ove oblasti.

FM

Istraživački radovi u malom vestibilu, 2008. godine

FM

Restauracija i rekonstrukcija slikane dekoracije

| 201


MIKROSTRATIGRAFSKE I HEMIJSKE ANALIZE Uzorci za analizu su unaprijed uzeti s različitih koloritnih zona. Cilj analize (istraživanja) je bio studiranje materijala i tehnike korištene za koloritno oslikavanje. Stručna obrada uzoraka obavljena je u laboratoriji u Bolonji. Stratigrafska analiza uzoraka je podrazumijevala fotografisanje poprečnih presjeka i posmatranje uz korištenje elektronskog mikroskopa uz pomoć spektra X zraka. Također je praćen test rastvorljivosti i specifične kolorizacije. U opisu mikrofotografija slagani slojevi su opisani od nižeg ka višem. UZORAK 1: Fragment dekoracije luka. [1] - Bijeličasti malter, nije vidljiv na fotografiranom fragmentu. 2 - Bijeli sloj sadrži gips i pigment na bazi cinka, vezivna tvar je organskog tipa. 3 - Narandžasti sloj apliciran iznad bijelog sloja, sadrži crveni i žuti oker, vezivna tvar je organskog tipa. UZORAK 2a: Fragment dekoracije, pozlaćena površina. 1 - Bijeličasti gips, na površini je primio žućkasti kolorit uslijed apsorpcije veziva površinskih slojeva. 2 - Tamno crni sloj, organskog materijala (po prirodi smolastog) odgovara funkciji prve pozlate. Takav sloj je izuzetno krhak uz određenu poroznost materijala, nastalu najvjerovatnije uslijed visoke temperature. U rijetkim zonama ističu se minimalni tragovi zlatnog lista, koji pripada smeđem sloju i odgovara orginalnoj pozlati.

UZORAK 1: Fragment dekoracije luka (makrofotografija površine, uvećana 45x)

202 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


UZORAK 2a: Fragment dekoracije, pozlaćena površina (makrofotografija površine, uvećana 56x)

3 - Pozlaćeni vidljivi sloj, podrazumijeva metalnu (brilijantnu) prašinu apliciranu sa (uljanom) vezivnom masom. Pozlata je sekundarna. UZORAK 2b: Fragment dekoracije, crvena površina. Na bijeloj gipsanoj površini primjećuje se sloj vermilio crvene boje. Vezivna tvar je organskog tipa. Na površini se također primjećuje bijeličasti trag.

UZORAK 2a: Fragment dekoracije, pozlaćena površina (makrofotografija površine, uvećana 68x) Restauracija i rekonstrukcija slikane dekoracije

| 203


UZORAK 2c: Fragment dekoracije, plava površina. Na bijeloj gipsanoj površini primjećuje se sloj prusko plave boje, sa minimalnom količinom cink-oksida, bijelog pigmenta. Vezivna tvar je organskog tipa. Površina sadrži izuzetno intenzivan crni tonalitet i moguće je da je riječ o umjetnoj boji.

UZORAK 3: Fragment dekoracije (s izreckanim detaljima) - „merli“ tip dekoracije, pozlaćena površina (makrofotografija površine, uvećana 28x)

UZORAK 3: Fragment dekoracije (s izreckanim detaljima) - „merli“ tip dekoracije, pozlaćena površina (makrofotografija površine, uvećana 28x)

204 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


UZORAK 3: Fragment dekoracije (s izreckanim detaljima) - „merli“ tip dekoracije, pozlaćena površina (makrofotografija površine, uvećana 68x)

UZORAK 3: Fragment dekoracije (sa izreckanim detaljima) - „merli“ tip dekoracije, pozlaćena povšina. [1] - Gipsani malter bijele boje. 2 - Bijeli sloj koji sadrži gips s organskom vezivnom tvari. Na fotografiji je jasno uočljiva prisutnost pukotina (bora), ispunjenih „masnim“ materijalom od superiornih slojeva. 3 - Crni sloj, (izreckane površine) sastavljen od crnog pigmenta s uljanom vezivnom masom. 4 - Žućkasti uljani sloj. Tragovi ovog sloja su prisutni na sloju 2 tamo gdje nije prisutan sloj 3 odnosno crni tzv. merli. 5 - Lažna pozlata tzv. porporina. 6 - Bijeli sloj kao baza narednoj bojenoj površini. 7 - Žuti sloj, slojevi 6 i 7 pripadaju istoj bojenoj površini. 8 - Tamno oker sloj, sljedeća bojena površina. 9 - Žućkasti sloj kao posljednja bojena površina.

Restauracija i rekonstrukcija slikane dekoracije

| 205


UZORAK 4: Fragment površine zida. [1] - Gipsani malter bijele boje, nije vidljiv na fotografiranom segmentu. 2 - Sloj krem tona tzv. Havana svijetlije nijanse, sadrži kalcijum-karbonat i pijesak bijele boje. 3 - Roskasti sloj, bojena površina. 4 - Sloj intenzivno roza boje, bojena površina. 5 - Sloj krem crvene boje, bojena površina. 6 - Sloj krem svijetle boje tzv. Havana, bojena površina.

UZORAK 4: Fragment površine zida (makrofotografija površine, uvećana 22,4x)

UZORAK 4: Fragment površine zida (makrofotografija površine, uvećana 45x; izdvojena je i može se bolje vidjeti karakteristika sloja 2)

206 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


Istraživački radovi u Svečanoj Sali (postupak mehaničkog čišćenja), 2008. godine

POSTUPAK OBNOVE SLIKANE DEKORACIJE U ENTERIJERU Na osnovu rezultata i saznanja do kojih se došlo tokom istraživačkih radova i mikrostratigrafijske i hemijske analize na dekorativnom zidnom slikarstvu enterijera Vijećnice, napravljena je kompletna dokumentacija i izrađen izvedbeni projekt obnove, rekonstrukcije, restauracije i konzervacije ovog slikarstva. Projekt je izrađen u klasičnoj i digitalnoj formi. Projektna dokumentacija sadrži opis svih pozicija po prostorima, markira sve elemente i detalje slikanih dekoracija na datim prostorima. Svi nacrti na kojima je predviđena rekonstrukcija slikanih dekoracija posjeduju i kolorističko rješenje. Pozicije koje je bilo moguće zadržati (fragmenti ili manje cjeline originalnog dekorativnog slikarstva) konzervirane su i restaurirane.

KONZERVATORSKO-RESTAURATORSKI RADOVI Konzervatorski postupak odnosi se na autentične pozicije dekorativnog slikarstva koje su zadržane, a opisane su u istraživačkim radovima po prostorima, odnosno pozicijama na kojima se nalaze. Postupak konzervacije i restauracije u ovom slučaju podrazumijevao je: Restauracija i rekonstrukcija slikane dekoracije

| 207


Mehaničko čišćenje (suhi postupak) Čišćenje dekoracija od nečistoća različitog porijekla, izvodi se lagano tamponima vate, sunđerima, mekanim četkama. Po potrebi vrši se vakumiranje prašine preko zaštitnih mrežica i sl. Ukoliko su neke bojene površine stabilne, u procesu čišćenja korišteni su medicinski skalpeli i slične alatke. Hemijsko čišćenje To je čišćenje slikanih površina blagim rastvorima, poput rastvora alkohola i destilirane vode. Čišćenje treba izvodit vrlo oprezno i lagano (samo tamponiranjem). Na taj način je moguće ukloniti one produkte nečistoća koji se nisu mogli ukloniti prethodnim postupkom. Fiksiranje slikanih dekoracija Sve slikane dekoracije bilo je neophodno fiksirati, jer je u istraživačkim radovima utvrđeno da se boja s dekoracije briše. Fiksiranje je obavljeno otopinom paraloidnog rastvora B72 u ksilolu i emulzije Primala AC33 rastvorene u vodi. Koncentracija fiksativa bila je u mjeri 3-5 %. Plombiranje (grundiranje) manjih oštećenja na slikanim dekoracijama Plombiranje odnosno grundiranje izvedeno je gipsano-krečnim malterom fine strukture. Uklanjanje starih „pozlata“ Pozicije profilacija i ostalih istaka koje su dekorirane imitacijom zlata, a koje su bile u lošem stanju, ispucane ili rascvjetane, bilo je neophodno sanirati tako što su veća oštećena mjesta nadomještena gipsano krečnim malterom, potom fino obrađena do postizanja glatke forme, neophodne za nanošenje nove „pozlate“. Nanošenje nove pozlate Postojeće stanje na elementima koji su obrađivani u imitaciji pozlate bilo je izuzetno loše. Ove su površine bile ili sasvim oksidirane ili su se pojavila manja oštećena i udubljenja uključujući i ljuspanje ili otiranje „pozlate“, tako da nisu mogla biti zadržana. Bilo je neophodno nanijeti novu „pozlatu“. Na dobro pripremljenu podlogu zlatni listići su lijepljeni mikstionskim ljepilom a onda premazani šelakom.

AK

Restauracija originalne dekoracije na zidnim arkadama glavnog stepeništa

208 |

VIJEĆNICA SARAJEVO

Finalno čišćenje dekoracija Ovaj je zahvat obavljen kombinacijom čišćenja suhim i hemijskim postupkom. Cilj ovog postupka bio je uklanjanje zaostalih nečistoća ili tragova koji su posljedica prethodno opisanih radnji.


Restauracija slikanih dekoracija Ovaj je postupak uključivao restauraciju i retuširanje plombiranih i grundiranih pozicija i površina koje su imale očuvanu podlogu, ali ne i bojenu komponentu. Restauracija je izvedena akrilnim bojama afirmiranih proizvođača, u ambijentalno ekvilibriranoj hromatskoj izdašnosti, prema projektnim rješenjima i sačuvanim uzorcima na objektu. Ove boje omogućavaju restauraciju izvornog slikarstva, izvedenog tutkalnom temperom. Navedene boje upotrijebljene su i stoga što sredstva za fiksiranje (kopolimeri akrilata) na originalnim dekoracijama mijenjaju i nadomještaju prvobitno vezivo (tutkalo) koje je zarad nepovoljnih uslova razgrađeno i nema više vezivnu funkciju.

FM

Ostaci dekoracije u malom vestibilu

REKONSTRUKCIJA DEKORATIVNOG SLIKARSTVA Rekonstrukcija je obavljena na osnovu dokumentacije koja je izrađena u projektu po pozicijama. Slikani detalji su izvedeni na pripremljenoj podlozi od gipsano-krečnog maltera po postupku koji je obuhvaćao: nanošenje osnovne boje u tonu po nacrtu pozicija u projektu ili po sačuvanom uzorku boje na objektu, uz prethodno pripremljenu podlogu i premazivanje rastvorom 4-5 % Primala AC 33, ili na odgovarajuću podlogu po recepturi odabranog proizvođača boja, potom pripremu glatke podloge za nanošenje pozlate; pozlaćivanje zlatnim listićima lijepljenim mikstionskim ljepilom na bolusnoj podlozi s finalnim premazom šelakom, te prenošenje crteža dekorativnih motiva na zidove i stropove po pozicijama, na osnovu nacrta rađenih u razmjeru 1:1. Dekorativni motivi ručno su slikani odgovarajućom četkom. Izbjegavani su upotreba šablona i nanošenje boje preko boje, jer bi tako bila umanjena likovna vrijednost dekoracije i rad bi se sveo na puki moleraj. Slikanje dekoracija usuglašeno je s paletom boja prisutnih na sačuvanim fragmentima dekoracije, uz obaveznu izradu probnog uzorka koji je morao odobriti projektant-konzervator. Postupak obnove dekoriranih zidnih površina koje imitiraju kamen, osim akrilnim, izveden je i bojama u koje spadaju tzv. farbe za ovu vrstu radova, po tehnologiji odabranog proizvođača boja. Uzimajući u obzir karakteristične funkcionalne cjeline koje čine reprezentativni i oslikani dio u Vijećnici, te njihovu posebnost, dokumentacija je obrađena prema cjelinama koje slijede:

Restauracija i rekonstrukcija slikane dekoracije

| 209


ULAZNI TRIJEM I VESTIBIL

Ulazni trijem

Ulazni trijem čini sedam kupola od kojih su prva i sedma pravilnog a ostale nepravilnog kružnog oblika. Na svim su se kupolama nalazili skromni ostaci slikanih dekoracija i to u vrlo lošem stanju pa ih je teško bilo definirati. Ustanovljeno je da sferni trougli prve i sedme kupole, i ostalih kupola, imaju različite slikane ornamente. Istraživačkim radovima valjalo je ustanoviti da li je riječ o različitim slikanim slojevima, odnosno potvrditi njihovu autentičnost. Stanje maltera bilo je izuzetno loše. U toku istraživačkog postupka, to je stanje detaljno opisano. Izvršena su sondažna istraživanja na pozicijama malih kupola, gdje se nalaze ostaci slikanih dekoracija. Ustanovljeno je da su ti fragmenti uglavnom

DžD

210 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


Ulazni trijem - segment bojene i oslikane kupole sa trompom

Presjek kroz ulazni trijem i vestibil

Restauracija i rekonstrukcija slikane dekoracije

| 211


DžD

Ulazni trijem

Oslikana kupola trijema

212 |

VIJEĆNICA SARAJEVO

na pozicijama što se oslanjaju na fasadu, jer su bili zaklonjeni i tako manje izloženi vanjskim utjecajima. Sondažna su ispitivanja pokazala da se u potpunosti mogu definirati detalji koji se odnose na ornament stilizirane rozete, koji se nalazi u sfernim trouglovima ispod kupolica. Slikani friz, koji je pokrivao prsten kupole, na datim se pozicijama nije mogao u potpunosti definirati, jer su ornamenti bili naznačeni samo u tragovima, kao ostaci boje. Istraživanja, koja su se temeljila na sakupljanja arhivske, odnosno dokumentacione građe, omogućila su definiranje dekorativnog polja (friza u kupolicama). Naime, na jednoj pronađenoj fotografiji vidljivi su u potpunosti očuvani detalji ove dekoracije. Uspoređeni su detalji s fotografije i očuvani detalji na frizu, pa je tako bilo moguće izvršiti vjerodostojnu rekonstrukciju. Ostale zidne površine dekorirane su imitacijom prirodnog kamena, koji je prisutan na ovim pozicijama. Sondažna su istraživanja pokazala nekoliko intervencija, odnosno nekoliko nanesenih slojeva. Istraživački radovi koji su se odnosili na utvrđivanje stanja očuvanosti maltera i boje pokazali su da je stanje maltera izuzetno loše, a da se boja otire. Ustanovljeno je da je na ovim pozicijama osnova za slikanje bio krečni malter s krečnim premazom.

DžD


Paleta boja sadrži oker tonove, crvenu, plavu, svijetlo sivu i crnu, kao konturnu boju. Vezivo je bilo životinjskog porijekla (tutkalo), pa se može govoriti o tutkalnoj temperi kao tehnici rada. Polazeći od postojeće slikane dekoracije na ovim pozicijama, zaključeno je da je od autentičnih detalja dekorativnog slikarstva, pod određenim konzervatorskim uslovima, bilo moguće zadržati samo rozete u sfernim trouglovima. Na zidnim i stropnim površinama koje čine prostor vestibila bilo je sasvim malo fragmenata maltera. Devet kupolica ovog prostora nisu imale nikakvih ostataka slikane dekoracije, čak ni malterne podloge. Stoga na ovim pozicijama nisu direktno izvođeni istražni sondažni radovi. I u ovom slučaju, rješenje je bilo u eventualnom nalaženju izvorne dokumentacije. No kako nije bilo odgovarajućih rezultata, cjelokupna ornamentalna kompozicija s kupolica prizemlja aule prenesena je na date pozicije. Na originalnim arhitektonskim crtežima vestibila date su horizontalne linije u imitaciji kamena, koje su nađene na zidovima prizemlja. Zaključeno je da je obrada zidova i kupola vestibila bila identična s obradom zidova i kupola prizemlja aule.

DžD

Vestibil - segment bojene i oslikane kupole s trompom

Oslikane kupole vestibila Restauracija i rekonstrukcija slikane dekoracije

| 213


214 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


D탑D

Restauracija i rekonstrukcija slikane dekoracije

| 215


MALI VESTIBIL I STEPENIŠTE

Prethodna duplerica: Vestibil

Zidne i stropne površine ovog prostora imale su, u usporedbi s ostalim prostorima, više sačuvanih ostataka slikanih dekoracija. Istina, riječ je o manjim cjelinama ili samo o fragmentima slika. Na stropnim je površinama bilo sačuvanih ostataka slikane dekoracije, izvedenih u formi arabeske s isprepletenim geometrijskim motivima. Friz konkavnog oblika što razdvaja zidne i stropne površine vestibila imao je neke očuvane detalje koji čine stilizirane floralne i manje geometrijske motive. U niši i polukopoli također su bili manji fragmenti i tragovi koji su ukazivali da su i ove površine bile slikarski dekorirane. Mali vestibil

AK

216 |

VIJEĆNICA SARAJEVO

Naredna strana: (gore) Oslikana niša u malom vestibilu - projekt rekonstrukcije slikarske dekoracije (dole) Oslikani strop u malom vestibilu - projekt rekonstrukcije slikarske dekoracije


Restauracija i rekonstrukcija slikane dekoracije

| 217


Ostale zidne površine bile su dekorirane na malo jednostavniji način, što je analizirano u toku istražnih radova. Istraživački radovi na ovom projektu prvo su bili usmjereni na strop, na površine koje sadrže očuvane detalje dekoracija. Zaključeno je da je stanje slikanih dekoracija i maltera sasvim loše. Prilikom sondažnih istraživanja ustanovljeno je da očuvani detalji na osli-

Malo stepenište

218 |

VIJEĆNICA SARAJEVO

AK


kanom polju stropa predstavljaju izvorno slikarstvo. Konstatirano je da je slikarska dekoracija izvedena na izoliranoj tankoj gipsanoj podlozi koja predstavlja izvorno slikarstvo, jer nije bilo slojeva boje preko postojećeg sloja i ispod njega. Očuvani detalji stropne ornamentike bili su dovoljni da se u potpunosti definira njihov raspored, te arabeskna kompozicija stropa. Svi su postojeći detalji snimljeni i iscrtani na pausu, potom razvijeni u ateljeu i na taj je način sklopljena kompozicija. Riječ je o dekoracijama arabesknog stila s dominantno geometrijskim motivima. Na pozicijama između stropa i zidnih površina nalazi se slikani friz s profiliranim gipsanim vijencem. Friz prati prostor cijelom dužinom. Izveden je na gipsanoj osnovi i predstavlja različite stilizirane floralne i manje geometrijske motive. U toku istraživačkog rada skinut je otisak-crtež ornamenta u potrebnoj veličini radi definiranja boja za one dijelove koji će biti rekonstruirani. Kao i kod stropa, sondažna istraživanja nisu potvrdila nikakve druge slojeve preko ili ispod postojećeg sloja. Istraživački radovi izvedeni su i na pozicijama niše, na dijelu zidnog prostora vestibila. Ustanovljeno je da je veći dio ovih površina bio oslikan te da je preko autentičnog oslikanog sloja bilo intervencija, što ukazuje da su date površine i ranije bile oštećene i autentičnost narušena. Kada je riječ o malteru i obojenoj komponenti, stanje je bilo vrlo loše. No i pored toga snimljeni su svi detalji, koji su pomogli da se izvrši rekonstrukcija ovog oslikanog polja. Istraživački su radovi na ostalim zidnim površinama vestibila pokazali da su one izvedene imitacijom kamena u vidu štokovanih kamenih blokova. Preko autentičnog bojenog sloja bile su još dvije intervencije, koje su oponašale prvobitni dekor. Prizemni dio zidnih površina, koji prati tok stepeništa, također je dekoriran imitacijom ukrasnog kamena. Kada je riječ o prisustvu boje na dekoracijama, potvrđeno je pravilo koje je vrijedilo i za ostale pozicije enterijera. Izuzetak, ovdje, bila je veoma prisutna zelena boja. Istraživačkim radovima ustanovljeno je da je stanje malterisanih podloga i boja sasvim loše. Očuvane površine slikanog sloja s fragmentima na stropu, te dijelovi oslikanog friza, konzervirani su, odnosno restaurirani, a nedostajući rekonstruirani prema obavljenim istraživanjima. Cjelokupni tok zidnih površina koje prate stepeništa dekoriran je na prilično jednostavan način (na to ukazuju ostaci oslikanih i obojenih slojeva iz nekoliko perioda). Zidne plohe podijeljene su bordurama s jednostavnim oslikanim frizom. Donji dijelovi stepeništa bili su uglavnom bez maltera, srednji i gornji nivo sadržavali su malter i obojeni sloj u lošem stanju. Sondažna su istraživanja potvrdila da su pozicije stepeništa bile prvobitno Restauracija i rekonstrukcija slikane dekoracije

| 219


dekorirane, a kasnije nekoliko puta prebojane u jednom tonu (moleraj). Autentična dekoracija stepeništa izvedena je jednostavno. Zidne su plohe podijeljene i razdvojene bordurama i stupovima koji su koloristički jednostavno izvedeni. Na lučnim svodovima stepeništa postoji dekorativni ornament koji se može definirati i kao friz i kao bordura. Od boja na ovim površinama prisutne su: osnovna u oker tonu, zatim oksidna crvena, svijetlo siva, zelena i dr. Imajući u vidu stanje malterne podloge i bojene materije, kao i likovne i druge vrijednosti dekora na površinama stepeništa, smatrano je da sve pozicije treba rekonstruirati na osnovu autentičnog dekora.

AULA Centralni dio objekta Vijećnice, aula, predstavlja najreprezentativniji dio objekta. Konstruktivni i dekorativni elementi objekta izvedeni su od različitih vrsta kamena (stupovi, lukovi, arkade; baze, kapiteli), opeka s malternim površinama; gips (arhitektonska plastika i reljefi); željezni vitraj s umjetnički tretiranim staklom. U periodu od 1996. do 2003. godine izvršeni su sanacioni radovi u auli, koja je u ratu skoro u potpunosti bila uništena. Prostor je kao, uostalom, i cijeli objekt pokriven, izmijenjeni su svi oštećeni i uništeni dijelovi zidnih površina. Zamijenjen je i kamen kao konstruktivni i kao dekorativni element (stupovi, kapiteli i dr.)

AK

220 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


AK

Restauracija i rekonstrukcija slikane dekoracije

| 221


222 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


AK

Restauracija i rekonstrukcija slikane dekoracije

| 223


AK

U toku 2002. godine izvršeni su zaštitno-konzervatorski i istraživački radovi manjeg obima na ostacima gipsane plastike i zidnog dekorativnog slikarstva u auli. Cilj ovih radova bio je da se izradi potrebna dokumentacija prije izvođenja nekih zahvata konstruktivnog karaktera u ovom prostoru. Zahvaljući tom radu očuvane su neke manje pozicije zidnih slikarija i plastike, koje su bile od izuzetne važnosti u kompletiranju projektne dokumentacije ovog prostora.

AK

224 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


Najviše očuvanih detalja slikanih dekoracija u auli bilo je na pozicijama kupolica na prizemlju i prvom spratu, zatim na lukovima, a najmanje na uokvirenim dijelovima između gipsanih profilacija i iznad arkada. Dijelovi gipsane plastike iznad arkada, koji su i slikarski dekorirani, bili su u potpunosti uništeni. Uništene su i staklene površine svjetlarnika, koji je također bio dekoriran. Istraživački radovi u auli bili su uglavnom usmjereni na prizemni dio aule (kupole i lukovi), te na zidne površine, dekorirane ili obojene na nešto jednostavniji način. Razlog tome je što su prethodno bili izvršeni neki zaštitnokonzervatorski radovi i ispitivanja na očuvanim pozicijama ovog prostora.

Dekoracija na arkadama galerije - projekt rekonstrukcije slikarske dekoracije (desno)

Aula presjek (detalj) - projekt rekonstrukcije slikarske dekoracije (lijevo)

Restauracija i rekonstrukcija slikane dekoracije

| 225


Izvršena su sondažna istraživanja na kupolama prizemlja, da bi se utvrdilo jesu li postojeće dekoracije (zapravo, ostaci tih dekoracija) autentične ili je riječ o nekoj intervenciji iz novijeg perioda. U usporedbi s ostalim pozicijama koje sadrže autentične slikane dekoracije (gdje je to potvrđeno), slikarstvo ovih površina je izvedeno znatno lošije i jednostavnije. Sondažna istraživanja nisu otkrila nijedan sloj ispod postojećeg. Pretpostavljeno je da su već ranije oštećene autentične dekoracije isprane i uklonjene; da je majstor motive ponovo šablonski izveo, bez crteža i kasnije dorade, te da je sve urađeno prilično nevješto. Najveći dio istraživačkih radova bio je usmjeren na izradu projektne dokumentacije na osnovu raspoloživih crteža, fotodokumentacije i dostupnih video zapisa. Prethodni rezultati istraživačkih radova, na pozicijama gdje su postojali ostaci zidnog slikarstva u fragmentima i manjim cjelinama, upotpunjeni su i prošireni rezultatima istraživanja temeljenim na sakupljenoj dokumentaciji (izvorna tehnička dokumentacija, foto-dokumentacija, video dokumentacija i dr.). Sve je to omogućilo potpuno vjerodostojnu rekonstrukciju svih pozicija u

AK

226 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


AK

auli. Istraživanja su potvrdila da je tehnološki postupak i obrada materijala na pozicijama gdje su izvedene slikarske dekoracije sličan ili istovjetan onima u drugim prostorima. Korišten je krečni malter (ponajviše za ravne plohe), dok je na profiliranim površinama i, vjerovatno, stropnim površinama i, razumljivo, reljefnoj dekoriranoj gipsanoj plastici, korišten krečni malter presvučen gipsom. Pri dekoriranju zidnih površina u auli, boje su, slično drugim prostorima, u rasponu od crvene (crveni oksidi) i cinober, plave (azur i ultramarin), tamno i svijetlosmeđe (zemlje), oker (zemlje), do svijetlosive i nijansi bijele boje. Dosta je reljefnih ukrasa „pozlaćivano“, naročito profilacije i istaci. Pozlaćivanje (bronze) je vršeno na dobro izoliranoj podlozi koja je morala biti glatka. U tehnološkom postupku upotrebljavan je šelak rastvoren u alkoholu. Šelak je upotrijebljen da spriječi oksidiranje, odnosno tamnjenje „pozlate“. Istraživački radovi na zidnim površinama prizemlja prvog sprata, koje su dekorirane imitacijom kamena-kamenih blokova, pokazali su da su na ovim pozicijama izvedene intervencije u smislu potpuno novog dekoriranja, odnosno premazivanja bojom autentičnog sloja. Restauracija i rekonstrukcija slikane dekoracije

| 227


GLAVNO STEPENIŠTE Zidne površine glavnog stepeništa čine dva dijela, razdvojena profiliranim vijencem. Donji dio prati stepenište i završava na prvom spratu zajedno sa stepeništem. Zidne površine ovog dijela su malterisane i dekorirane imitacijom keramičkih pločica. Omalterisane i obojene površine bile su u prilično lošem stanju, naročito u prizemnom dijelu. Zidne površine iznad profiliranog vijenca, što se podudara s prvim spratom, bogato su ukrašene elementima arhitektonske plastike. Površine su podijeljene ravnim profilacijama, horizontalno i vertikalno. Tu su i udvojeni pilastri s kapitelima. Centralni zid ima prozorski otvor na se čijim ivicama nalaze polukružni stupovi s kapitelima ostakljenim staklom u boji. Lijevo i desno od prozorskog otvora nalaze se istaci u obliku slijepih arkada.

AK

228 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


AK

Restauracija i rekonstrukcija slikane dekoracije

| 229


230 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


Restauracija i rekonstrukcija slikane dekoracije

| 231


Prethodna duplerica: Projekt rekonstrukcije slikarske dekoracije stropa glavnog stepeništa

Zidne površine završavaju profiliranim vijencem, odakle počinje zasvođavanje stropa. Sačuvani su samo početni dijelovi ovih ploha, dok su drugi u potpunosti uništeni. Na gotovo svim pozicijama gdje je sačuvan malter bilo je i ostataka oslikanih detalja ornamentike izvedenih u formi arabeski. Ostale površine su dekorirane bordurama. Najveći dio zidnih površina dekoriran je imitacijom kamenih blokova. Istraživački radovi na zidnim površinama koje prate tok stepeništa do visine prvog sprata (parapetni dio) pokazali su da su ove površine dekorirane imitacijom ukrasnih keramičkih pločica. Korišten je isti motiv (cvjetovi kao stilizirani ornament). Izveden je plavom bojom na osnovi boje oker. Utvrđeno je da se dogodila i jedna velika intervencija, kada su sve ove površine bile prebojene.

DžD

232 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


D탑D

Restauracija i rekonstrukcija slikane dekoracije

| 233


DžD

234 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


AK

Prethodna strana: Vitraj na glavnom stepeništu

Površine iznad profiliranog parapetnog vijenca, koji horizontalno razdvaja zidne plohe na dva dijela, dekorirane su, u zavisnosti od detalja arhitektonske plastike (udvojeni pilastri s kapitelima i bazama, stupovi s kapitelima na prozorskom otvoru, motivi arabeski iznad arkada, obojena gipsana plastika na arkadama, profilirani vijenac i na kraju zidne površine koje su dekorirane imitacijom kamena). Sondažno istraživanje pokazalo je da su slikarski radovi iznad arkada (kapiteli i profilirani vijenci) izvedeni na gipsanom malteru. Paleta boja uključuje plavu, crvenu, tamno i svijetlosmeđu, svijetlosivu, „pozlate“ itd. Kao i u auli, pozlata je izvedena samo na dobro izglačanoj podlozi, jer jedino tada pozlata postiže pravi efekt. U toku istraživačkih radova najveći dio sačuvanih detalja ornamenata snimljen je, prenesen na paus, napravljen opis stanja, potom definirane zastupljene boje. Iako su očuvane neke pozicije lučnog oslikanog friza, ipak je najveći njegov dio rekonstruiran na osnovu izvorne tehničke dokumentacije. Arabeskno polje dekoracija stropnih površina rekonstruirano je na isti način. Restauracija i rekonstrukcija slikane dekoracije

| 235


SVEČANA SALA Kada je riječ o dekorativnim elementima, uključujući i slikane dekoracije i arhitektonske detalje koje sadrži, Svečana sala predstavlja najreprezentativniji dio enterijera Vijećnice. Skoro sve površine u ovoj dvorani bile su slikarski dekorirane, ornamentirane ili ukrasno obojene. Na to upućuju očuvani fragmenti skoro na svim zidnim pozicijama. Najviše su ornamentirana i bojena polja gipsanih elemenata i istaka, te frizovi kojim završavaju ili kojim počinju određene površine i detalji. Iako su stropne površine u potpunosti uništene, to je bio dio enterijera s najviše očuvanih detalja slikovnih dekoracija.

Naredna duplerica: Projekt rekonstrukcije slikarske dekoracije stropa Svečane sale

AK

236 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


AK

AK

AK

Restauracija i rekonstrukcija slikane dekoracije

| 237


238 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


Restauracija i rekonstrukcija slikane dekoracije

| 239


AK

240 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


Originalna skica slikarske dekoracije u Svečanoj sali, autora Ćirila Ivekovića

Da bi se kompletirala slika neophodna za izradu projektne dokumentacije ovog prostora, u Svečanoj su sali, na više karakterističnih pozicija, izvršeni istraživački radovi. Najviše sondi i otkrivanja obojenih slojeva bilo je na prizemnom dijelu zidnih površina do visine od 2 metra, gdje je utvrđen presjek slikanih i bojenih slojeva, te raspored slikanih motiva. Sondiranja i istraživanja u svrhu otkrivanja i potvrđivanja autentično obojenih nanosa bilo je i na svim profiliranim vijencima, frizovima i meandrima. Istraživački radovi izvedeni su i na vrlo malom prostoru iznad galerije stupova s arkadama (bifore i ostaci slikanog friza na datom prostoru). Napravljeni su presjeci na mjestima gdje je bilo novijih intervencija preko autentičnih dekoracija. Izvršena su i sondiranja na većim zidnim površinama, koje su dekorirane imitacijom ukrasnog kamena (mermerisane crne fuge i pukotine na crvenoj podlozi), zatim na uokvirenim dekoriranim poljima koja su obojena u jednom tonu. Na osnovu ovih istraživanja došlo se do spoznaje o količini i rasporedu bojenih dekoracija i elemenata, zapravo svega onoga što je potrebno za vjerodostojnu obnovu. Pozicija stropa i stalaktitnog friza obnovljena je po nacrtu koji je izrađen na temelju izvorne tehničke i fotodokumentacije. Utvrđeno je da su slikane dekoracije izvedene na podlozi od krečnog maltera, ponegdje i na gipsanoj podlozi. Paleta boja je slična onoj u drugim prostorima. U ovom se prostoru, ipak, pojavljuju intenzivnije i jače boje (meandar i uokvirena polja s imitacijom ukrasnog kamena). Prilično prisutna boja na ovim pozicijama je ultramarin, zatim crveni oksidi, od crvenih boja i cinober. Prisutni su oker i zelene boje (zemlje). U prostoru Svečane sale ima puno plastike koja je dekorirana „pozlatom“ (meandri, profilacije, stalaktitni ukrasi i dr.)

AK

Restauracija i rekonstrukcija slikane dekoracije

| 241


AK

AK

242 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


AK

Restauracija i rekonstrukcija slikane dekoracije

| 243


SALA GRADSKOG VIJEĆA U prostorima sale Gradskog vijeća, na zidnim površinama, bili su vidljivi ostaci dekorativnog slikarstva, ornamentike, naročito na završnom dijelu zida iznad profiliranog vijenca odakle počinje svođenje stropa (holker, zalučenje). Sačuvani su donji dijelovi oslikanog friza na pozicijama gdje je sačuvana i malterna podloga. U okviru slikanog friza nalaze se i stalaktitni ukrasi, po tri elementa na dužim i jedan na kraćim zidovima (polovina elemenata), te četiri puna elemenata stalaktitnih ukrasa u uglovima ovog prostora. Ostale zidne površine dekorirane su jednostavno, tako što su polja podijeljena bojenom trakom i bordurama, u čijem su okviru plohe bojene u jednom tonu. Istraživački radovi u ovom prostoru bili su fokusirani najviše na lučni friz iznad profiliranog vijenca, gdje se završavaju zidne površine. Dio motiva, ornament koji se ponavlja, snimljen je i kopiran na paus, kasnije razrađen i uspoređen s crtežom izvorne projektne dokumentacije.

AK

244 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


Naredna duplerica: Projekt rekonstrukcije slikarske dekoracije stropa sale Gradskog vijeća

Potvrđeno je da izvorni crtež u potpunosti odgovara ornamentu koji se fragmentarno nalazi na zidnim površinama. U ovom je prostoru analizirana boja na stalaktitnim ukrasima. Istražene su i definirane postojeće boje na profiliranim vijencima i bordurama. Stropne slikane površine su definirane na osnovu sakupljene dokumentarne građe (izvorna tehnička i foto-dokumentacija). Slikane dekoracije izvedene su na gipsanoj podlozi (lučni friz i profilacija), odnosno na podlozi od krečnog maltera (bordure i ostale zidne površine). Od boja prisutni su crveni oksidi, azurno plava, tamno i svijetlosmeđa (zemlja), oker, siva i svijetlosiva. Izvorni kasetirani gipsani strop u potpunosti je uništen ratnim djelovanjem. Obnova je izvršena na osnovu raspoložive arhitektonske dokumentacije, a dekoracija se obnavlja na osnovu originalnog crteža autora, izrađenog u punom koloritu i obradi.

Originalni crtež slikarske dekoracije holkera u sali Gradskog vijeća

Nacrt slikarske dekoracije holkera u sali Gradskog vijeća - projekt rekonstrukcije slikarske dekoracije Restauracija i rekonstrukcija slikane dekoracije

| 245


246 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


Restauracija i rekonstrukcija slikane dekoracije

| 247


248 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


AK

Restauracija i rekonstrukcija slikane dekoracije

| 249


KABINET GRADONAČELNIKA I KABINET DOGRADONAČELNIKA U ovom prostoru nisu sačuvane autentične stropne površine. Najveći dio malternih površina u vrlo lošem je stanju. Između stropa i završetka zida nalazi se friz koji prati cijeli tok sale i ima djelomično sačuvane elemente s ostacima slikanih dekoracija. U uglovima zidova na pozicijama friza i ispod njega nalaze se detalji reljefne ornamentirane plastike u formi arabeske. Ostale zidne površine dekorirane su na jednostavniji način, slično kao i u ostalim prostorima. Istraživački radovi najviše su vršeni na pozicijama friza ispod stropa, odnosno na pozicijama luka i lučnih niša, koje su sastavni dio ovog friza. Cilj je bio da se definira ornamentika na lukovima friza i da se eventualno dođe do rezultata u pogledu dekoriranog polja niše, jer je ovdje bila definirana samo bordura oko nje.

AK

250 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


Projekt rekonstrukcije slikarske dekoracije stropa kabineta gradonaÄ?elnika

AK

Restauracija i rekonstrukcija slikane dekoracije

| 251


252 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


Dalje istraživačke aktivnosti izvođene su na ugaonim stalaktitima, stalaktitnim ukrasima, gdje je bilo potrebno definirati prisutnost eventualno bojene dekoracije. Istraživanja su obavljena i na ostalim zidnim površinama, koje su dekorirane tako da se mogu svrstati u molerski rad. Dio originalnih crteža apliciran je na odgovarajući strop, a za pozicije za koje nema izvorne dokumentacije primijenjena je osnovna boja.

AK

AK

Restauracija i rekonstrukcija slikane dekoracije

| 253



D탑D


RESTAURACIJA I REKONSTRUKCIJA FASADE

Prethodna duplerica: Detalj obnovljene ju탑ne fasade


Fasada Vijećnice je izvedena u neomaurskom stilu, koristeći sve stilske dekorativne elemente dekoracije sjeverne Afrike. Ukupnu fasadu objekta čine tri fasade i tri kule na uglovima. Glavna fasada ističe se bogatom arhitektonskom plastičnom i slikarskom obradom. Ostale dvije fasade skromnije izvedbe daju utisak da pripadaju istome stilu. Istočna i zapadna kula, simetrično izvedene s balkonima kao akcentima na provom spratu i pratećim linijskim profilacijama, predstavljaju također značajne akcente ukupne obrade. Južna fasada, okrenuta Obali i Miljacki, ističe se, u odnosu na druge dvije, reprezentativnijom arhitektonskom, plastičnom i slikarskom obradom. Na južnoj fasadi, kao pročelju Vijećnice, ističu se rizalit i krilni dijelovi fasade. U prizemnoj zoni rizalit se sastoji od skalinade, koju flankiraju dvije česme iznad kojih su niše završene stalaktitima. U gornjoj zoni je velika lođa s arkadama. Tavanica lođe je bila omalterisana i ukrašena veoma razuđenim floralnim

Fotografija Vijećnice, A. Evans, 1932. godine Restauracija i rekonstrukcija fasade

| 257


258 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


Prethodna strana: Česma i niša završena stalaktitima, 1910. godine

motivom od koncentričnih i spiralnih oblika lozice sa zvijezdom u sredini svakog traveja. Na krilima su nizovi prozora, od kojih se raskošnijom obradom ističe niz prozora prvoga sprata (piano nobile). Estetski koncept pročelja karakterizira naglašenost sva tri vida likovne forme: arhitektonskih, plastičnih i slikarskih elemenata. Sjedinjene arhitektonsko-plastične oblike imaju fontane, niše iznad njih, balkoni, polja oko i iznad prozora prvoga sprata kao i vertikale rizalita. Plastično-slikarsku sintezu pokazuju polja iznad balkona i arkada lođe. Sve se završava također raskošnim frizom stalaktita krovnog vijenca i kamenih cvjetova (barbakani). Iz dalje vizure vršnu formu predstavlja metalno krunište kupole. Cijelo pročelje, kao i druge dvije fasade, ukrašeno je nizovima žutih i crvenih traka izvedenih malterom u boji (kao imitacija redova kamena, ali i isticanje državnih boja Bosne i Hercegovine u okviru Austro-Ugarske). U gornjoj zoni rizalita arabeskna polja iznad lođe, balkona i oko balkona ukrašena su panelima gleđosane keramike (Žolnaj keramika) proizvedene u Pečuhu u Mađarskoj. Na sjeveroistočnoj fasadi, rizalit se sastoji od portala u prizemlju i niza velikih prozora na Sali Gradskog vijeća, na prvome spratu. Svi prozori imaju okvire od dvostruke trake koja tvori arabeskna polja oko i iznad prozora, posebno razvijena iznad velikih prozora. Portal sjeveroistočne fasade ima

FM

Restauracija i rekonstrukcija fasade

| 259


Sjeveroistočna fasada, originalni projekt Ćirila Ivekovića

260 |

VIJEĆNICA SARAJEVO

arhitektonske i plastične profilacije i slikane ukrase. Na nadvratniku slikani friz od prepletenog floralnog motiva, flankiran kvadratnim plastično-slikanim poljima kao osloncima segmentnog luka ukrašenog plastičnim stalaktitima. U trokutastim poljima izvedeni su slikani geometrijsko-floralni motivi. Sve je uokvireno dvostrukom plastičnom trakom, koja u tjemenu tvori plastičnu rozetu. Na zapadnoj fasadi nije izražen rizalit, kao na druge dvije, a veličinu i reprezentativnost rizalitu daje glavno trokrako stepenište koje iz aule vodi na sprat. Na rizalitu se ističu portal i velika bifora s kamenom rozetom i vitrajem. Portal ima bogatu plastičnu dekoraciju u tri nivoa. U prvom je jednobojni stalaktitski nadvratnik. U drugom nivou je kombinacija ravnog nadvratnika ukrašenog plitkom arabeskom u terakoti i segmentnog rasteretnog luka, flankirana s dva plastična simbola (mač sa štitom). Na trećem je nivou friz arabeske (geometrijski motiv od prepleta cik-cak traka). Sve je uokvireno plastičnim trakama. Slične motive ima i friz iznad bifore u koji su ugrađeni kameno-sedefasti detalji. Tri fasade objekta Vjećnice završavaju se naglašenim kulama na uglovima. Kao i ostale fasade, pročelje kula je u nizovima traka crvene i žute boje. U


gornjoj su zoni završene frizom stalaktita krovnog vijenca i betonskim cvjetovima u crvenoj boji. Prozori na pročelju kula su u dubokim nišama na tri nivoa. Uokvireni su zajedničkom profiliranom trakom meandra u plemenitom malteru. Donji red prozora, prizemlje i mezanin posebno su obrađeni bogato profiliranom šenbranom i linijskom profilacijom. Gornji nivo prozora je pojedinačno obrađen. Na prvom spratu su vrata s kamenim balkonom i dekorativnim stupovima od crvene breče koji nose dekorativni stalaktitni nadvratnik. Zajednička niša s fasadnim otvorima na kulama završena je bogatom profilacijom stalaktita u lučnoj niši. Istočna su i zapadna kula iste obrade i flankiraju glavnu fasadu objekta, a na sjevernoj kuli je vanjski ulaz u restoran s djelomičnom razlikom u sekundarnoj arhitektonskoj plastici u odnosu na druge dvije. Fasada Vijećnice je u proteklih blizu 120 godina nekoliko puta djelomično obnavljana. Nakon požara i razaranja 1992. godine, objekt je četiri godine bio bez krova. Pored velikih oštećenja zidova i fasade od vatre bio je izložen utjecajima atmosferilija, posebice kiše i mraza. Obnovom krova, stropne konstrukcije i aule tokom prve dvije faze obnove, objekt je spašen od daljeg propadanja. Projekt obnove, restauracije i rekonstrukcije fasade izrađen je na osnovu detaljnog fotogrametrijskog snimka postojećeg stanja fasade, provedenih istražnih konzervatorskih radova i raspoložive grafičke i foto dokumentacije izgleda fasade prije razaranja.

Zapadna fasada, originalni projekt Ćirila Ivekovića

Restauracija i rekonstrukcija fasade

| 261


262 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


Prethodna strana: Jugozapadna/jugoistočna i sjeverna kula

ISTRAŽIVAČKO-KONZERVATORSKI RADOVI NA FASADI Tokom augusta i septembra mjeseca 2007. godine vršeni su istraživačkokonzervatorski radovi na fasadnim površinama objekta Vijećnice u Sarajevu. Cilj ovih radova bio je da se sondažnim i drugim istraživanjima analizira postojeće stanje fasade, ustanove sve autentične i originalne forme prisutnih elemenata na datim površinama, te definira vrsta materijala od kojih su urađeni određeni segmenti na fasadnim površinama. Tako dobiveni rezultati bili su upotrijebljeni u izradi projektne dokumentacije u vidu mjera i preporuka za konzervatorsko-restauratorske radove na fasadnim površinama objekta. Najveći dio istraživačkih radova izveden je na južnoj fasadi (lijevo krilo) i na jugozapadnoj kuli objekta. Na ovim je pozicijama u datom periodu bila postavljena fasadna skela. Potrebna istraživanja realizirana su i na drugim pozicijama objekta u svrhu kompletiranja rezultata neophodnih za izradu projektne dokumentacije. U tu svrhu je angažirano i specijalno vozilo s korpom, kako bi se mogle analizirati one pozicije fasadnih površina koje nisu prisutne na pozicijama gdje je bila postavljena skela (pročelje fasade - viši nivoi, zatim centralni dio zapadne fasade iznad portala i dr.). Sve prizemne i niže zone fasada objekta bilo je moguće istraživati i analizirati u datom periodu.

Fasadna skela za istražne radove na dijelu južne fasade i jugozapadne kule Vijećnice

FM

Restauracija i rekonstrukcija fasade

| 263


Istražni radovi pomoću vozila s korpom

Istraživački radovi izvođeni su na karakterističnim pozicijama koje sadrže sve elemente neophodne za izradu projektne dokumentacije. Ovi se radovi mogu podijeliti na: 1. Istraživačke radove na ravnim površinama fasade; 2. Istraživačke radove na izvlačenoj arhitektonskoj plastici (profilirani vijenci i drugi istaci na fasadnim površinama); 3. Istraživačke radove na livenoj dekorativnoj plastici (elementi rađeni u terakoti, fajansi, malteru, štuko-malteru); 4. Istraživačke radove na elementima rađenim u kamenu; 5. Istraživačke radove na bojenim i slikanim komponentama fasadnih površina. 264 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


Istraživački radovi na ravnim površinama fasade Najveći dio malternih površina pripada ravnim plohama objekta koju čine nizovi žutih i crvenih traka razdvojeni malom kanelurom (imitacija redova ukrasnog kamena). Zajedno s reprezentativnim elementima arhitektonske plastike odaje bogatstvo i raskoš fasadnih površina i objekta u cjelini. Na različitim pozicijama ovih površina izvršena su sondažna istraživanja u vidu presjeka malternih i bojenih slojeva, zatim je vršeno ispitivanje i analiza stanja maltera i neki drugi vidovi opserviranja neophodnih u datom procesu. Rezultati sondažnih istraživanja i drugi oblici ispitivanja pokazali su da ravne malterne površine čine dva sloja maltera i to: osnovni malter (grubi) i završni sloj (fini malter). Osnovni malter je dominantno krečni s riječnim pijeskom, sive do smeđe boje, debljine od 1,5 do 2 cm. Postojeće stanje ovog maltera variralo je od mjesta do mjesta: vrlo je dobar i kompaktan tamo gdje nema erozije i raslojavanja s finim završnim slojem (terabonom), a vrlo je derutivan i slabe čvrstoće tamo gdje nedostaju površine terabone ili je pak prisutno raslojavanje osnovnog i finog sloja. Završni sloj, fini malter (ili terabona), koji je u osnovi mineralni malter (najvjerovatnije od breče) nanesen je preko osnovnog maltera u vidu žutih i crvenih bojenih traka, debljine od 10 do 15 mm. Preko njega se interveniralo slojem hirofe, što upućuje da su površine bile u nekoj mjeri oštećene. Ovaj sloj hirofe imao je zaštitnu ulogu u daljoj degradaciji originalne forme tera-

Presjek malternih slojeva na ravnim površinama fasade južne kule Restauracija i rekonstrukcija fasade

| 265


bone, jer je djelomično zaustavio proces propadanja ovih malternih površina. Nažalost, najveći dio ovih površina bio je slabo vezan za osnovni malter, što je cjelokupne ravne površine maltera činilo nestabilnim i moglo se definirati kao loše stanje maltera. Postojeće stanje ovog maltera ukazivalo je da je on izgubio na intenzitetu boje u odnosu na prvobitno stanje.

Istraživački radovi na izvlačenoj arhitektonskoj plastici Sondažna i druga istraživanja na lijevom pročelju južne fasade objekta

Sondažna istraživanja na profilacijama južne fasade objekta

Sondažna istraživanja na lijevom pročelju južne fasade objekta

266 |

VIJEĆNICA SARAJEVO

Na fasadnim površinama objekta nalazi se veliki broj različitih profilacija. Radi se o arhitektonskim detaljima kojima se završavaju ili „uramljuju“ određene cjeline ili elementi. Profilacije se izrađuju - izvlače na licu mjesta i otuda se nazivaju izvlačenom arhitektonskom plastikom. Profilacije se izvode šablonama s vodilicama, a prema projektantskim nacrtima. Istraživački radovi na ovim detaljima najviše su bazirani na sondiranju malternih i bojenih slojeva. Cilj je bio ustanovljavanje autentičnih formi profilacija, uzimanje otiska s originalnih profilacija i prenošenje na crtež u razmjeru 1:1, konstatiranje debljine maltera, njegove slojevitosti te prisutnost bojene materije na datim profilacijama. Uz sve pobrojane radnje, važno je bilo analizirati i postojeće stanje, odnosno stupanj očuvanosti profilirane arhitektonske plastike. U zavisnosti od veličine profilacija i određenih pozicija na kojima se nalazi, uočena je i različita slojevitost maltera, odnosno debljina osnovnoggrubog i finog završnog sloja. Tako postoje pozicije gdje se osnovni malter zadržao u debljini većoj od 10 cm, a završni svega nekoliko milimetara, ali i pozicije gdje praktično ne postoji osnovni sloj. Kada je riječ o završnom sloju maltera treba istaći da se radilo o vrlo kompaktnom malteru, dosta laganom, sive do žute boje, vjerovatno, krečnom malteru s dodatkom polimera. Kada je u pitanju stupanj oštećenja, odnosno očuvanosti, moglo se govoriti o relativno dobrom stanju u odnosu na ravne površine. Oštećenja su manifestirana prisutnošću manjih pukotina i površinskih oštećenja koja su rezultat visokih temperatura prilikom požara, kasnije ostalih faktora.


Istraživački radovi na livenoj dekorativnoj plastici (elementi rađeni u terakoti, fajansu, malteru i štuko-malteru) Istraživački radovi na fasadnim površinama objekta pokazali su da veliki broj elemenata pripada tzv. livenoj arhitektonskoj plastici - plastici koja je rađena pomoću kalupa na osnovu projektne dokumentacije. Elementi su prethodno modelirani - izrađeni su pozitivi, a zatim su pravljeni kalupi i detalji su liveni u više primjeraka. Livena plastika ili reljefni ukrasi na fasadnim površinama Vijećnice rađena je u različitim materijalima - prisutni su elementi od štuko-maltera, krečnog maltera, keramike-terakote i gleđosane keramike-fajanse. Po načinu izrade i ugradnje razlikuju se elementi koji su odlijevani u radioničkim prostorima i kasnije u vidu ploča ili drugih oblika ugrađivani na pripremljenu osnovu (to se najviše odnosi na štuko-gipsani malter, terakotu, fajanse, ali i detalje rađene u krečnom malteru), te elementi koji su liveni na licu mjesta - također u kalupima. Sistem nalijevanja je fazni-štiklajući (primjer odlijevanja na licu mjesta su mukarnasi na kulama fasada). Istraživački su radovi pokazali da su reljefni ukrasi livene plastike u prilično dobrom stanju i da su praktično najzdraviji dio fasadnih površina. Stepen oštećenja zavisio je od prirode materijala od koga su elementi izrađeni i svaku grupu su karakterizirale određene vrste oštećenja. Elementi rađeni u tehnici terakota i fajansa bili su u najboljem stanju u odnosu na ostale grupe. Komadi koji nedostaju rezultat su obrušavanja uslijed slabe veze s nosačem. Elementi koji su rađeni u krečnom malteru imali su karakteristična oštećenja kao i profilacije na objektu. Elementi rađeni u štuko-malteru najviše su oštećeni na površinskom dijelu te je bila uočljiva pojava kristalizacije uzrokovane visokim temperaturama, a kasnije vlagom. Debljina elementa livene plastike bila je različita i kretala se od 2 cm do 15 cm. Plastika je zaštićivana bojenim premazima kao i ostali detalji arhitektonske plastike.

Presjek maltera na mukarnasu ispod završnog vijenca

Mukarnas iznad prozorskog otvora rađen u štuko malteru s elementima livene arhitektonske plastike rađene u fajansu Restauracija i rekonstrukcija fasade

| 267


Istraživački radovi na elementima i dijelovima fasade rađenim u kamenu Fasadne površine objekta Vijećnice obiluju prisustvom kamenih površina, naročito na pročelju glavne fasade objekta (stupovi s kapitelima, lukovi arkade, balkon s kamenom ogradom, stepenište s izvanredno urađenim česmama, dijelovi mukarnasa i dr.) I na drugim dijelovima fasadnih površina prisutan je kamen kao građevni element (stupovi, arkade, ograde balkona, klupice, pilastri oko prozorskih otvora...). Na pozicijama iznad zadnjeg fasadnog vijenca centralnog dijela objekta nalaze se impozantni cvjetovi izrađeni od kamena.

Fasadna površina centralnog pročelja fasade s najreprezentativnijim detaljima arhitektonske plastike - kamen i fajansa

FM

268 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


Arhitektonska plastika na centralnom dijelu zapadne fasade rađena u kamenu i malteru

FM

Kada je u pitanju vrsta kamena od kojega su izrađeni pojedini elementi na objektu, može se govoriti o nekoliko različitih vrsta. Zastupljeni su graniti (stupovi na pročelju fasade - stepeništa), tvrdi krečnjak (hreša - sokl fasade), brački kamen - krečnjak (česme, baze stupova), breča (pilastri oko prozorskih otvora), fini krečnjak (ograde balkona, kapiteli pilastra, cvjetni na završnom dijelu fasade i dr.) Istraživački radovi na kamenu bili su bazirani, prije svega, na konstatiranje stupnja očuvanosti projektnih elemenata i vrste kamena koji je prisutan na fasadi. Najveći stupanj oštećenja evidentiran je kod česmi na glavnom stepeništu objekta, zatim na elementima - kamenim cvjetovima na završnom dijelu centralne fasade objekta. Oštećenja su bila evidentna i na stupovima, balkonima, ogradama balkona, kapitelima. Osnovni uzroci, osim ratnih razaranja (požar, visoke temperature) koji su doveli do propadanja kamena, jesu i petrografske karakteristike kamena, koje su i nosioci tog procesa. Propadanje kamena kasnije je ubrzano zbog izloženosti atmosferilijama, mrazu i vlazi. Oštećenja kamena manifestirala su se na slijedeći način: ljuspanje, listanje, cijepanje pukotine i naprsline, a neki dijelovi su otpali ili nedostaju. Druga kategorija oštećenja su bila hemijska oštećenja, koja se prije svega manifestiraju prisutnošću divlje crne patine, naročito na reljefnim i neravnim površinama kamenih elemenata.

FM

Detalj kamenog stupa i kapitela u ulaznom trijemu - južna fasada

Restauracija i rekonstrukcija fasade

| 269


Istraživački radovi na bojenim i slikanim komponentama fasadnih površina

Presjek bojenih slojeva na centralnom pročelju južne fasade - 3 bojena sloja iz različitih perioda

Presjek bojenih slojeva na elementima livene dekorativne plastike

270 |

VIJEĆNICA SARAJEVO

Istraživačko-konzervatorski radovi na malternim i kamenim površinama fasadnih površina pokazala su da originalne komponente ravnih fasadnih površina posjeduju bojenu materiju u okviru malternog sastava, te da nisu naknadno bojene. Elementi livene i izvlačene arhitektonske plastike bojeni su i to tako da je autentični sloj nanesen preko podloge a dva bojena premaza nanesena u kasnijem periodu. Pojedini segmenti kamenih površina (kapiteli na pilastrima oko prozora) naknadno su premazivani bojom, koje nije bilo u izvornom obliku. Sjeveroistočna fasada sadrži slikane motive prepletenih floralnih, ponegdje i geometrijskih motiva koji se ponavljaju. Radi se o nekoj vrsti grafita. Motivi nisu slikani u nekoj od tehnika zidne tempere, već su rađeni u blagom reljefu na prethodno ocrtane i udubljene površine gdje je nanošen nešto krupniji crni i crveni pigment kojemu je dodavano vezivo. Način izvođenja bio je postepen. Prvo je pravljena kanelura šablonom za jednu boju, a poslije sušenja i za drugu. U početku je bio postavljen osnovni malter. Ispitivanja su pokazala da je vezivo koje je upotrijebljeno za vezivanje pigmenta na podlogu životinjskog porijekla. Za utvrđivanje postojećeg stanja fasade, koja je djelomično bila opala i osipala se, izvršeno je fotogrametrijsko snimanje laserskom tehnologijom, a na karakterističnim dijelovima fasade podignuta je fasadna skela za istražne konzervatorske radove. Uzeti su uzorci svih vrsta maltera i kamena po fasadnim elementima za ispitivanja i analizu koju je obavio Institut za materijale i konstrukcije Građevinskog fakulteta u Sarajevu. Izvršen je detaljan pregled stanja oštećene fasade i obavljeno snimanje profilacija dekorativnih elemenata prema vrstama obrade. Određen je stupanj intervencije na fasadi (potpuno skidanje maltera i demontaža oštećenih dekorativnih elemenata; sanacija i restauracija fasadnih elemenata; zadržavanje postojećih fasadnih elemenata bez posebnih sanacionih mjera). Prema rezultatima ispitivanja stanja postojećih maltera i stupnja oštećenja dekorativnih elemenata izvršeno je pozicioniranje i klasifikacija datih površina. Dekorativni elementi na fasadi klasificirani su i pozicionirani prema vrsti materijala u finalnoj obradi (pozicije FM - fasadni elementi u malteru, pozicije FK - fasadni elementi u kamenu, pozicije FF - fasadni elementi u fajansu, pozicije FT - fasadni elementi od terakote, pozicije FS - oslikani fasadni elementi).


U daljoj klasifikaciji i podjeli koja se odnosi na nomenklaturu FM postoje četiri vrste maltera, ovisno o finalnom sloju: - Fasadni malter FM 1 - ravna fasada - plemeniti malter teranova u žutoj i crvenoj boji; - Fasadni malter FM 2 - profilacije stalaktitnog friza vijenca i pojedinačnih stalaktitnih elemenata na objektu; - Fasadni malter FM 3 - linijske profilacije - meandri i dekorativni elementi oko prozora; - Fasadni malter FM 4 - fasadni štuko malter - dekorativni nadprozornici i nadvratnici. Na osnovu dobivenih rezultata, u istraživačkim radovima date su i smjernice za konzervatorsko-restauracijske radove na fasadnim površinama objekta. Nedostajući fasadni elementi u malteru, prema stupnju intervencije, obnovljeni su s dva sloja maltera, pripremljenog po izvornome sastavu. Osnovni sloj je podložni krečni malter s prirodnim komponentama (pijesak, građevinski kreč, hidraulično vezivo i hidraulični dodaci). On po kvalitetu zadovoljava važeće standarde. Pored sadržaja osnovnih komponenti, podložni malter trebao je da bude paropropusan, hidrofoban i prionjiv za stare zidove. Zbog opasnosti izbacivanja soli iz starih zidova koji su kisnuli, u malter su dodani aditivi, koji obezbjeđuju poroznost maltera i zaustavljaju probijanje soli. Prije početka malterisanja i obnove dekorativnih elemenata za sve vrste maltera (FM 1, FM 2, FM 3 i FM 4), izvršena su prethodna laboratorijska ispitivanja u cilju definiranja optimalnog sastava i kvalitete maltera i napravljeni probni uzorci za sve vrste maltera na objektu, koji su bili odobreni od strane projektanta, konzervatora i nadzorne službe.

FM

Vijećnica za vrijeme fasaderskih radova Restauracija i rekonstrukcija fasade

| 271


272 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


Prethodna strana: Detalj južne fasade - pozicije fasadnih elemenata

TRETMAN KONZERVATORSKO - RESTAURATORSKIH RADOVA NA FASADNIM POVRŠINAMA Pozicije FM 1 - fasadni malter FM 1 (terabona malter) predstavlja fasadni krečni malter koji se u debljini od 10 do 15 mm nalazi na ravnim dijelovima fasade preko osnovnog krečnog maltera. Ovom vrstom materijala izvučene su crvene i žute trake na fasadnim površinama. Sastavljen je od fino usitnjenih minerala crvenog i žutog okera, s primjesama liskuna. Malter sadrži bojenu komponentu i nije naknadno premazivan bojom. Ovaj malter bio je opao ili se osipao i odvajao od podložnog sloja maltera, a oko 50% površine je nedostajalo. Na temelju provedenih ispitivanja čvr-

????????????

Restauracija i rekonstrukcija fasade

AK

| 273


stoće na pritisak sklerometrom, konstatiran je neujednačen kvalitet. Pored toga, uočeno je da je površinski sloj obnavljan naknadnim intervencijama na fasadi. Osnovni je sloj podložni malter debljine 2,5-7,0 cm, a završni malter 1,0-1,5 cm - u žutoj i crvenoj boji blijedog pigmenta i sloj naknadne intervencije (hirofa debljine 2 mm). Na osnovu istraživačkih radova i ispitivanje postojećeg stanja zaključeno je da bi sve ravne plohe (terabone) trebalo ukloniti s fasadnih površina i nanijeti novi sloj, adekvatan po svom sastavu i izvornom koloritu. Projektom obnove zajedno s podložnim malterom obijena je i obnovljena teranova preko novog podložnog krečnog maltera u crvenoj i žutoj boji. Finalna strugana površina je očetkana i nakon sušenja zaštićena neutralnim, bezbojnim silikonskim premazom protiv ulaska vlage i smoga, što je osiguralo pranje fasade. U sastavu novog maltera su prirodne komponente (dolomitni pijesak, hidraulično vezivo i hidraulični dodaci, kao neorganske oksidne boje) koji u pogledu kvalitete zadovoljavaju propisane standarde. Kvalitet maltera morao je zadovoljiti odgovarajuće standarde za malterisanje i odgovarati propisanoj

274 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


marki maltera. Prije upotrebe bio je neophodan probni uzorak na objektu s finalnom obradom i bojom koju je odobrio projektant.

Pozicije FM 2 - fasadni malter FM 2 (fasadni krečni malter) čine osnovni i fini malter od kojeg su rađeni elementi izvlačene arhitektonske plastike-profilacije i neki elementi livene plastike. Nalazi se na profilaciji stalaktitnog friza ispod krovnog kamenog vijenca i na ostalim stalaktitnim profilacijama u nišama i nadvratnicima, te na kanelurama stupova kula. Izveden je u dva sloja. Podložni sloj maltera vučen je u šablonama ili lijevan u limene kalupe različite profilacije u četiri nivoa, a zatim nakon skidanja šablona ručno je nanesen fini sloj maltera kontrolirane granulacije. Prema stanju očuvanosti dekorativnih profilacija po pozicijama na objektu, veliki dio maltera je bio opao i osipao se. Projektom obnove fasade uklonjen je dotrajali malter, a prije nanošenja novog maltera očišćene su spojnice maltera u opeci, zidovi oprašeni pod pritiskom zraka i oprani. Novi hidraulični krečni malter za obnovu stalaktitnog friza na rizalitu izveden je u dva sloja. Prvi je sloj osnovni malter postavljen preko ranije rabicirane podloge. On je izlijevan u limene kalupe koji su pravljeni prema otiscima sačuvanih fragmenata na objektu. Finalni je sloj fine granulacije i nanesen ručno. Profilacije i ivice stalaktitnih elemenata izvučene su strpljivim radom po pravilu dobrog zanata za ovu vrstu rada. Kvaliteta novog maltera za obnovu profilacija stalaktitnog friza FM 2 morala je zadovoljiti odredbe važećih standarda za malterisanje i odgovarati propisanoj marki maltera.

Pozicije FM 3 - fasadni malter FM 3 (fasadni krečni malter s dodatkom polimera) korišten je za izradu profilacija i nekih elemenata livene dekorativne plastike. Ovaj je tip maltera nađen na linijskim profilacijama i dekorativnoj plastici preko podložnog krečnog maltera kao posebna vrsta završnog maltera. Metodom bez razaranja (sklerometar) na mjestu postavljene skele i vizuelnim pregledom s krana iz korpe vozila, zaključeno je da je kvaliteta maltera očuvana i prilično dobra. Na temelju provedenih istraživanja na uzorcima maltera po istom sastavu, napravljen je novi malter za koji je Institut za materijale i konstrukcije Građevinskog fakulteta izvršio potrebna ispitivanja. Prema današnjoj terminologiji, finalni malter za izradu profilacija spada u vrstu polimerima modifikovanih maltera s vodorastvorljivim polimerom. Restauracija i rekonstrukcija fasade

| 275


276 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


U ovom se slučaju mala količina do 2% u formi praška ili vodenog rastvora dodaje malteru s hidrauličnim vezivom prilikom miješanja. Komponente polimerima modificiranog maltera su najvjerovatnije: hidraulični kreč uz dodatak gipsa radi reguliranja brzine vezivanja, polimer - vodeni rastvor i neorganska mineralna boja. Obnova fasadnih elemenata, tj. restauracija postojećih i rekonstrukcija nedostajućih profilacija izvedena je završnim malterom s prirodnim komponentama - hidraulični kreč uz dodatak gipsa radi reguliranja brzine vezivanja, vodorastvarajući polimer, neorganska mineralna boja uz dodatak pijeska.

Pozicije FM 4 - fasadni štuko malter FM 4 (fasadni štuko malter) u osnovi je gipsani malter s dodatkom tutkala i oksidnog pigmenta. Ovim malterom rađeni su mukarnasi iznad prozorskih otvora na čeonom dijelu fasade i još neki elementi livene dekorativne plastike. Štuko malter isključivo je korišten za izradu reljefnih ploča ili drugih elemenata livene plastike koji imaju dosta složenu formu, a čije pozicije na fasadi nisu u velikoj mjeri izložene direktnom udaru vlage. Detaljnim snimanjem postojećeg stanja fasade, ustanovljeno je da su elementi u štuko malteru bili u dobrom stanju. Djelomično su oštećeni ratnim djelovanjem, a površinski sloj je kristalizirao uslijed djelovanja vatre i vlage. S obzirom da su elementi rađeni u štuko malteru bili očuvani ili djelomično oštećeni, projektom obnove je predviđena sanacija i restauracija očuvanih površina, a nedostajući su dijelovi fasadnih elemenata rekonstruirani prema sačuvanim uzorcima profilacije na objektu. U postupku obnove neophodno je bilo očistiti površinski sloj boje i obiti dotrajale dijelove, a sa zdravih dijelova uzeti otisak i napraviti odljevak koji je potom bio ugrađen na mjestima oštećenja ili nedostajućih dijelova fasadnog elementa. Elementi su lijevani u segmentima i polagani na podložni malter ili direktno u kalupima lijevani na fasadi. Formirani elementi dodatno su fiksirani čeličnim trnovima za podlogu, a zatim je izvršeno monolitiziranje elementa nanošenjem finalnog sloja štuko maltera i brušenjem površina prije završnog bojenja.

AK

Restauracija i rekonstrukcija fasade

| 277


278 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


AK

Restauracija i rekonstrukcija fasade

| 279


Pozicije FK - fasadni elementi u kamenu Fasada Vijećnice, pored obrada u malteru, ima i brojne fasadne elemente i obloge u kamenu zastupljene na svim fasadnim površinama, najviše na čeonoj fasadi. Među njima se izdvajaju konstruktivni kameni elementi kao što je arkada ulaznog trijema i arkada lođe na prvom spratu, suterenski dio objekta čiji je sokl fasade obložen kamenim blokovima hreše debljine 15 cm, ukrasni elementi na fasadi i pročelju u kamenu (uglavnom se nalaze na ulaznoj - južnoj fasadi objekta u formi ograda, frizova, dekorativnih stalaktitnih profilacija i ukrasnih stupova oko prozora). Kameni elementi izvedeni su od više vrsta kamena različite boje i obrade. Svi kameni elementi koji se nalaze na objektu djelomično su oštećeni ili uništeni ratnim djelovanjem i visokim temperaturama u požaru. Obnovljeni su autentičnim vrstama kamena, prema utvrđenom sastavu i mehaničkim osobinama po pozicijama u projektnoj dokumentaciji. Oštećeni dijelovi su demontirani, a izrađeni su novi obradom i profilacijama prema sačuvanom uzorku na objektu. Očuvani su dijelovi očišćeni od naslaga patine smoga i oprani toplom vodom, uz sanaciju eventualnih sitnih pukotina i oštećenja sanacionim malterom za kamen. Finalno obnovljene elemente neophodno je bilo zaštititi bezbojnim silikonskim rastvorom za kamen, po uputama odabranog proizvođača.

Pozicije FF - fasadni elementi u fajansu Fasadni elementi fajansa u panelima gleđosane keramike - Žolnaj keramika - proizvedena u Pečuhu u Mađarskoj u kombinaciji s linijskom profilacijom čine arabeskna polja iznad lođe i oko balkona na glavnoj fasadi objekta. Očuvani paneli su minimalno oštećeni. Prema projektu obnove, izvršeno je čišćenje i pranje naslaga smoga, te restauracija sitnih površinskih oštećenja fajansnom bojom za ovu vrstu materijala. Nedostajući paneli su specificirani po pozicijama u projektnoj dokumentaciji, a obnovljeni prema otiscima sačuvanih elemenata na objektu.

280 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


AK

Restauracija i rekonstrukcija fasade

| 281


Pozicije FT - fasadni elementi od terakote Fasadni elementi od terakote se uglavnom nalaze na rizalitu glavne ulazne fasade i na dekorativnim nadvratnicima. U kombinaciji s panelima fajansa lijevane profilacije čine plastično - slikarsku kompoziciju arabesknih polja na fasadi. Izrađeni su od pečene gline - terakote u šest različitih formi i montirani čeličnim trnovima na fasadi. Veći broj elemenata bio je očuvan. Očišćeni su od naslaga smoga i finalno bojeni fasadnom bojom. Nedostajući elementi po pozicijama su obnovljeni prema otisku sačuvanih tipova na objektu ili po detaljnom nacrtu projekta obnove fasade.

Pozicije FS - fasadni oslikani elementi

AK

Oslikani elementi na fasadi izvedeni su u dekorativnim poljima nadvratnika i nadprozornika i uokvireni linijskom profilacijom. Oslikana polja prepletena s floralnim, ponegdje i geometrijskim motivima oslikana su preko osnovnog sloja maltera u zgrafito tehnici - blagom reljefu 3-5 mm, crnog i crvenog pigmenta s dodatkom veziva. Pozicije su najviše prisutne na jugoistočnoj fasadi objekta. Prema provedenim istražnim radovima konzervatora, zgrafito tehnika izvedena je po šablonama boja, a korišteno je vezivo životinjskoga porijekla. Oslikana polja na fasadi specificirana su po pozicijama u projektu obnove fasade. Dio je polja očuvan i nalazi se na objektu, drugi je dio polja zatvoren naknadnim slojem maltera u nekoj od faza prethodne obnove fasade. Projektom obnove predviđena su i izvršena skidanja naknadnog sloja maltera, konzervacija i restauracija očuvanih oslikanih polja, a nedostajući su dijelovi rekonstruirani prema sačuvanim fragmentima na objektu ili prema nacrtima u projektnoj dokumentaciji.

Koloristička obrada fasade Kompozicija kamenih arkada, prozorskih otvora, dekorativne plastike, arabesknih polja i ravnih dijelova fasade u trakama maltera žute i crvene boje čini prepoznatljivu fasadu Vijećnice koja se nalazi na svim razglednicama Sarajeva. Istražni radovi na malterisanim dijelovima fasade, pa i na kamenu, ukazali su na prisutnost naknadnih intervencija u različitim tonovima na dijelovima fasade. Projektom obnove fasade predviđena je rekonstrukcija i restauracija fa282 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


sadnih elemenata u malteru završnim bojenjem silikatnom fasadnom bojom u izvornom koloritu tonova boje prema sačuvanim izvornim ostacima boje na fasadi i fotografijama Vijećnice neposredno nakon izgradnje. Na fasadi dominiraju tri osnovna tona boje. To su tonovi maltera na ravnoj fasadi žute i crvene boje te dekorativna arhitektonska plastika i profilacije u svijetloj sivo - žutoj boji, koje odražavaju boju kamena.

RESTAURACIJA I REKONSTRUKCIJA KAMENE PLASTIKE NA FASADI Kamenorezački radovi na objektu Vijećnice predstavljali su posebne zahtjeve u smislu nabavke, odabira, obrade i ugradnje pozicija od kamena. U tom je smislu napravljeno ispitivanje postojećeg kamena prema pozicijama ugradnje. Ispitivanje je provedeno od strane Instituta za materijale i konstrukcije Građevinskog fakulteta u Sarajevu. Dati karakteristični podaci za kamen daju sve relevantne podatke za nabavku i odabir određenog tipa kamena. Prema datim tipovima i originalnim ostacima na objektu obezbijeđen je adekvatan kamen koji najbliže odgovara propisanom (postojećem), koji je dat u tehničkom listu. (karakteristični podaci za kamen). Detaljnim pregledom postojećih kamenih dekorativnih elemenata na glavnom fasadnom vijencu konstatirano je da je određeni broj dekorativnih elemenata uništen ratnim razaranjima, jedan dio oštećen zubom vremena, a značajan dio ostao neoštećen ili je imao manja oštećenja. Svaki je pojedinačni dekorativni element identificiran prema mjestu gdje se nalazi i prema stupnju destrukcije i kao takav posebno naznačen u projektu. Horizontalni vijenac, izvorno izveden s kamenom okapnicom, bio je teško oštećen po čitavoj dužini, najviše od zuba vremena, te je predviđeno isijecanje oštećenih isturenih dijelova, izrada novih i montaža s čeličnim cinčanim ankerima. U većoj su mjeri bili oštećeni komadi opeke koji formiraju konzolni ispust za obezbjeđivanje oslanjanja punom širinom. Svi su oštećeni komadi opeke zamijenjeni i prema originalima ugrađeni na objektu. Dekorativni elementi predviđeni za zamjenu urađeni su prema datim crtežima i originalima na objektu i montirani na pozicije prema nacrtu. Oštećeni dekorativni elementi sanirani su sanacionim malterima i mljevenim agregatom od originalnih dekorativnih elemenata. Nedostajući su dijelovi klesani, ubacivani na pripremljeno mjesto oštećenja u sanacionom malteru i fiksirani čeličnim ankerima za osnovni element. Dekorativni elementi koji su predviđeni za zamjenu, rađeni su prema datim crtežima i originalima na objektu. Montirani su na date pozicije i ankerovani čeličnim cinčanim ankerima.

FM

Naredna duplerica: Koloristička obrada fasade Restauracija i rekonstrukcija fasade

| 283


284 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


Restauracija i rekonstrukcija fasade

| 285


Ostali elementi koji su izgubili finalnu obradu dodatno su dorađeni. Za zaštitu od atmosferilija, svi su kameni elementi silikonizirani. Četiri balkona na lođi i balkoni na istočnoj i zapadnoj kuli zajedno s originalnim kamenim ogradama imali su značajna oštećenja nosivih elemenata. Nedostajući i oštećeni dijelovi pažljivo su demontirani, zamijenjeni prema projektu, te ponovo montirani na svoju poziciju. Balkon na sjevernoj strani, koji je bio potpuno uništen, izveden je prema nacrtima.

AK

286 |

VIJEĆNICA SARAJEVO

Naredna strana: Detalj balkona na sjevernoj kuli

Kameni balkon na južnoj fasadi


Restauracija i rekonstrukcija fasade

| 287


288 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


AK

Česma na južnoj fasadi

Originalne česme u trijemu, prethodno obnovljene 1988. godine, u ratnim su razaranjima potpuno uništene. Česme su obnovljene prema datim nacrtima i detaljima ostataka na objektu. Isklesane i finalno obrađene, montirane su na postojećoj podlozi. Pripremljeni elementi međusobno su vezani čeličnim cinčanim ankerima i spojeni ljepilom za kamen. Dekorativne rozete i dekorativne ploče iznad česme izvedene su od kamena.

Prethodna strana: Česma na južnoj fasadi - nacrt iz projekta arhitektonske obnove Restauracija i rekonstrukcija fasade

| 289


290 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


AK

Restauracija i rekonstrukcija fasade

| 291



TM


VIJEĆNICA KAO PROSTOR KULTURNIH DOGAĐANJA

Prethodna duplerica: Milomir Kovačević Strašni - Izložba „Sjećaš li se Sarajeva“, 2005. godine


Kao reprezentativni prostor, podesan za razne svečanosti i skupove, Vijećnica je funkcionirala i prije službenog otvorenja. Čim je stupanj unutarnjeg uređenja dozvolio, u palatu su useljeni Gradsko poglavarstvo i Vrhovni sud, čija je zgrada u blizini Konaka uništena požarom. Nakon otvorenja, osim sjednica i prijema koje je organiziralo Gradsko poglavarstvo, u Vijećnici su odmah priređivan3i koncerti, izložbe, skupštine organizacija i društava. Jedne večeri početkom juna 1896. godine, Muško pjevačko društvo iz Sarajeva oprobalo je akustičke osobine svečane sale Vijećnice. Spiritus movens ovoga hora, arhitekt i gradski vijećnik Josip pl. Vancaš, pozvao je članove gradskog poglavarstva, nekoliko prijatelja i predstavnika javnog života. Probi se pridružila i koncertna pjevačica iz Rige Antoaneta Karlson (Antoinette Carlson), koja je uz pratnju pijaniste otpjevala nekoliko arija. Sve je u tadašnjoj štampi zabilježeno kao izuzetno uspjela predstava i potvrda izvanredne akustičnosti svečane sale Vijećnice. Tu osobinu svečane sale iskusio je pred odabranom sarajevskom publikom u septembru 1898. godine i muzičar svjetskoga glasa, profesor Bečkog konzervatorijuma Alfred Grinfeld (Alfred Grünfeld), zasigurno jedan između najboljih pijanista uopće. Za Grinfeldov nastup u Sarajevu čuvena firma Bezendorfer (Bösendorfer) dopremila je poseban klavir. Tadašnja sarajevska štampa zabilježila je ovaj koncert kao prvorazredan umjetnički i društveni događaj. Koncertu je prisustvovala tadašnja bosanskohercegovačka elita, predvođena poglavarom Zemaljske vlade baronom Apelom i Vilmom Kalaj, suprugom Benjamina Kalaja. Nakon sloma Austrougarske i uspostave Kraljevine SHS, kasnije Kraljevine Jugoslavije, Bosna i Hercegovina i njen glavni grad bili su na marginama kulturnih dešavanja. Vlast je najveću pažnju posvećivala manifestacijama propagandnog karaktera, poput sokolskih sletova, vjerskih procesija, itd. Sâmo Gradsko poglavarstvo imalo je još manje ovlasti i utjecaja nego u razdoblju do 1918. godine. Istina, i između dva rata, sarajevski umjetnici su, usprkos prilikama koje im nisu bile sklone, djelovali i stvarali. Nakon Oslobođenja uslijedio je silan razmah kulturnog života, no Vijećnica za sve to vrijeme nije bila mjesto krupnijih umjetničkih zbivanja. Dakako, nije to ni mogla biti pored Narodnog pozorišta i drugih teatarskih kuća, pored galerija, velikih dvorana i medijskih institucija. Osim toga, bila je i dom Narodnoj i univerzi-

Alfred Grinfeld (Alfred Grünfeld)

Vijećnica kao prostor kulturnih događanja

| 295


tetskoj biblioteci Bosne i Hercegovine, čiji ritam i režim rada podrazumijeva diskretnije okruženje. Za okvir ove knjige, iz dugog niza kulturnih događaja u, bezmalo, 120-godišnjoj historiji ove građevine i institucije izdvajamo nekoliko iz razdoblja koje je dramatično obilježilo Vijećnicu, Sarajevo i Bosnu i Hercegovinu.

ZUBIN MEHTA I SARAJEVSKA FILHARMONIJA, 1994.

Zubin Mehta

Zubin Mehta u Vijećnici, 1994. godine

296 |

VIJEĆNICA SARAJEVO

Opsada i razaranje Sarajeva, posebice paljenje i rušenje Vijećnice, imalo je brojne kako neposredne tako i metaforičke posljedice. Osim očiglednog primjera kulturocida, taj događaj je, s druge strane, proizveo bunt, solidarnost i snažnu želju da rane budu zaliječene. Podršku Sarajevu pružili su mnogi umjetnici svjetskoga glasa, književnici, slikari, glumci, muzičari. Od naročite je važnosti u tom smislu bio koncert Sarajevske filharmonije i hora Narodnog pozorišta u Sarajevu, u auli razorene Vijećnice, 19. juna 1994. godine. Na programu je bio „Requiem“ Wolfganga Amadeusa Mozarta, solisti su bili umjetnici planetarnog značaja: Cecilia Gasdia, sopran; Ildiko Komlosi, alt; Jose Carreras, tenor; Ruggero Raimondi, bas, a dirigirao je jedan od najboljih svjetskih dirigenata uopće, Zubin Mehta. Medijski odjek ovog događaja znatno je doprinio širenju istine o stradanju Sarajeva i jačanju otpora gruboj sili. „Osjećamo veliku privilegiju pokazati ljudima iz ovog dijela svijeta da je međunarodna zajednica uz njih“, kazao je tada Jose Carreras. „Svi smo poraženi ovim što vidimo. Nadamo se da će se nakon našeg od-


laska desiti nešto što će uvjeriti nekoga da zaustavi ovo ludilo. Možda ćemo doći jednog dana da izvedemo Drugu Mahlerovu simfoniju - Uskrsnuće“, rekao je dirigent Mehta. „Nisam mogla da spavam dva dana. Večerašnji koncert mi je životu vratio smisao“, kazala je Hidajeta Tanković, čelistica Sarajevske filharmonije, koja je za ovu izvedbu morala posuditi instrument s obzirom da je njeno violončelo bilo probijeno gelerom u jednom od artiljerijskih napada na Dobrinju.

INSTALACIJA JANNISA KOUNELLISA, 2004. U maju 2004. godine postavljena je u auli Sarajevske vijećnice instalacija znamenitog savremenog umjetnika Jannis Kounellis. Izložba, koju čini dvanaest zatvorenih, zazidanih vrata heksagonalnog prostora aule Vijećnice, bila je otvorena tri mjeseca. Historičar umjetnosti i kustos izložbe, Bruno Cora kaže: „Središte Kounellisovog stvaralaštva nalazi se unutar prostorija u kojima izlaže, on ih ne promatra izvana. Veličina kreveta, vrata i platna za slikanje ili lista papira tri su mjere koje se od studentskih dana konstantno ponavljaju u Kounellisovom radu i reflektiraju antropološku i humanističku dimenziju njegovog djela. Kounellis nikad nije eksplicitan. Kompleksnost i multidimenzionalnost njegovog rada zahtijeva puno pažnje, a nerijetko skriva alkemijske ili numerološke poruke koje ne može svako uočiti. Svaki novi projekt s njim je kao prvi projekt. On je umjetnik koji je uvijek blizu novoj ideji i koji odgovara na izazove novog prostora. Stoga je i svaki modalitet potpuno različit pa je i potpuno nepredvidivo kako će na njega reagirati. Kad zatvara vrata, čini mi se da Kounellis nastoji uspostaviti zaštitu, zaštitu od vanjskog, zaštitu unutrašnjosti, senzibilnosti, života, umjetnosti, kulture, duha, svega što je danas ugroženo. No, ako ga pitate, Kounellis neće ništa odgovoriti osim da on to čini jer on tako vidi. Jednostavan, šutljiv, samozatajan, tajnovit i nepredvidljiv, Kounellis promatra i djeluje bez puno riječi, gradi svoj jezik između strukture i senzibilnosti, polarizirajući prostor između zidova i različitih materijala čiji izbor ima presudnu važnost u semantici njegovog jezika. On je slikar koji slika pomoću objekata, koristi se jezikom objekata. Njegov implicitni cilj je proizvodnja jezika koji bi spojio tradiciju i svakodnevicu. Na svom gotovo polustoljetnom putu od informalističkih studentskih dana preko Arte Povera, Kounellis gradi sintaksu, gramatiku i ortografiju tog jezika. Velika plastična intervencija Jannisa Kounellisa, stvarana u Vijećnici od 2. do 24. juna 2004, jedan je od njegovih najsnažnijih radova. Za realizaciju ovog rada Kounellis je izabrao 12 vrata, koja polaze iz deambulatorija heksagonalne aule

AZ

Janis Kunelis (Jannis Kounellis) Vijećnica kao prostor kulturnih događanja

| 297


AZ

298 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


Prethodna strana: Instalacija „Zazidana vrata“

u centru historijskog objekta i u kojima je ikonografski koncipirao laički ciklus plastične kreacije, ostvarujući tako jedinstvo vizije. Djelo, ustvari, odgovara jedinstvenom ideomorfizmu zatvaranja prostora materijalima izabranim u Sarajevu i objektima različite forme, postavljenim na arhaičan način zidanja suhim putem. „Zazidana“ vrata Kounellisa u Vijećnici postavljaju se kao zasebne forme konkurirajući dramatičnom prostoru bez odnosa punog i praznog. Kounellis ih svaki put, koristeći različite materijale umetnute u prostore, čini neprohodnim. Metamorfoza vrata u slike uvodi u prostor posebne vrijednosti i epičku tenziju, koja kreira novi identitet i novi poetski kvalitet ovog prostora.“

AZ

AZ

Vijećnica kao prostor kulturnih događanja

| 299


MILOMIR KOVAČEVIĆ STRAŠNI, IZLOŽBA „SJEĆAŠ LI SE SARAJEVA“, 2005.

Milomir Kovačević Strašni

U sklopu projekta Modul memorije 2005, Internacionalni teatarski festival MESS, u suradnji s Agencijom CMC i Centrom Andre Malraux organizirao je poseban program „Sjećaš li se Sarajeva“ u povodu obilježavanja 5. aprila dana sjećanja na godišnjicu opsade Sarajeva. U sklopu programa pod istim imenom predstavljena je izložba fotografija Milomira Kovačevića Strašnog, koja je bila otvorena do 12. aprila. Milomir Kovačević Strašni rođen je 1961. godine. Kultni je lik bh. fotografije. Kroničar sarajevskih zbivanja prije a osobito u toku opsade. U tom periodu snimio je preko 30.000 fotografija. Njegove fotografije su jedno od najvrednijih svjedočanstva o periodu opsade Sarajeva. Za fotografije Milomira Kovačevića Strašnog, Predrag Matvejević kaže: „Bude li netko jednoga dana pisao kroniku onoga što se dogodilo u Sarajevu - jedno novo, veliko djelo poput Travničke hronike - poslužit će se vjerojatno i ovim svjedočenjem“. U pismu kojeg je Milomir Kovačević Strašni uputio povodom otvaranja izložbe u Vijećnici navodi se:

TM

300 |

VIJEĆNICA SARAJEVO

Vijećnica kao prostor kulturnih događanja

| 300


TM

„…Nisam toliko vješt riječima koliko sam možda fotografskom iskazu, ali je prilika posebna i smatram svojom dužnošću da im u ovom trenutku pribjegnem. Ne znam da li se radi o pukoj koincidenciji ili prstu sudbine što sam još kao početnik, u okviru Cedusovog foto-kluba, svoje prve radove posvetio baš Vijećnici i njenom neposrednom okruženju, Babića bašti. Istina je da me veličina i postojanost ovog zdanja oduvijek fascinirala. Možda još više nakon njenog razaranja. Opustošena, Vijećnica se, pod objektivom, činila još veličanstvenijom. Zrake svjetlosti koje su probijale kroz razbijene vitraje padajući na spaljene i ogoljele zidove činili su je gotovo izvanvremenskom. Kažu da fotografija, kao i svaka umjetnost, teži besmrtnosti. U susretu sa svakodnevnom opasnošću od smrti, ovaj se postulat čini jos tačnijim. Ovjekovječiti lica i mjesta, zapisati, ne zaboraviti, ostaviti u sjećanje, bio je istovremeno moj poriv i moj zadatak. Za razliku od stotina stranih foto-reportera koji su, u potrazi za šokantnim prizorima i ratnim užasima, prohujali kroz Sarajevo u periodu od 1992. do 1995. godine, moj je fotografski pogled bio uglavnom usmjeren na izražavanje onoga što Vijećnica kao prostor kulturnih događanja

| 301


se da podijeliti samo sa ljudima koji proživljavaju isto: nadu i nevjericu, otupjelost i čuđenje.“ U tekstu „Radost apokalipse“ (sjećanje na izložbu Milomira Kovačevića Strašnog u Vijećnici aprila 2005.) objavljenom u magazinu Dani 06. 06. 2012. autor Faruk Šehić piše: „Na crno-bijeloj fotografiji iz ratnog Sarajeva vidi se čovjek kako izlazi iz šahta ili neke rupe na asfaltu. Oko njega se nalazi trava, žica i razni otpad što se vremenom nakupio na ulici koja je izgubila svoje prolaznike i šetače. Čovjek je niske građe, proćelav, i u trenutku fotografisanja gleda u objektiv aparata. Njegovo lice izgleda iznenađeno kao da je upravo prošao kroz središte zemljine kugle krenuvši na put sa Južnoga pola, da bi izronio u opkoljenom Sarajevu, gdje je patnja bila mainstream života. Zbunjeni putnik ojačan neprobojnim štitom ravnodušnosti i melanholije. Ovaj kadar je mogao nastati u Bejrutu ili Staljingradu, kad se istorija dešavala ovim gradovima metaforama rata. Ovaj čovjek se mogao roditi u Groznom ili je komotno mogao biti statista u nekom hongkonškom akcionom trash filmu. Na prvi pogled on izranja sretan iz šahta za vrijeme jednog sasvim uobičajenog ratnog sunčanog dana. To ga u mojoj mašti može učiniti besmrtnim putnikom poput kapetana Jamesa Cooka. Može mi ličiti i na Rimbaudovog mornara što zamišljeno tone isprepleten morskim algama. On je anonimni stanovnik opkoljenog grada koji je

TM

302 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


TM

istraživao kanalizaciju u potrazi za fantastičnim životinjama koje dole obitavaju… …Čovjek na fotografiji Milomira Kovačevića Strašnog izranja iz šahta kao da je baš tog trena saznao svrhu ljudskog postojanja, onu njegovu teluršku bit: užas materije i smrt. Na čitavom serijalu fotografija prikazani su mali ljudi, djeca u uniformama Armije BiH sa ponegdje i pravim oružjem. Jedan dječak je pozirao u predugom šuškavom prslukom na kojem je bila obješena akreditacija dječje policije s imenom i prezimenom i armijskim grbom. Na drugoj fotografiji djevojčica s minđušama je sjedila prekrštenih nogu, glava joj je bila izbrijana, lice nasmijano kao kod minijaturnog sveštenika Shaolina. Na fotografiji ulice kralja Tomislava, magla se spuštala sa zgrada i zamotavala prolaznike neprobojnim štitom ravnodušnosti, melanholije - opipljivim osjećajem smrti. Ova fotografija je zamrznuti hologram koji dolazi iz svijeta magle i ljudskih sjenki. Naše magle i naših sjenki. Kroz staklenu kupolu Vijećnice probijala se prituljena sunčeva svjetlost. Golubovi su letjeli ledenim zrakom krilima rastjeravajući prašinu istorije koja je 1992. sišla sa brdâ na gradske ulice. Tada je istorija imala oblik „blagosiljanog“ minobacača i topa. Na ulazu u Vijećnicu djevojka zadužena za izložbu stisla se uz kvarcnu grijalicu. Napolju su cvrkutali tramvaji kao u Herbertovoj pjesmi Probuđenje. Neko je upravo prelazio Miljacku sa cekerom punim voća i povrća kupljenog na Telalima. Padine Trebevića su postajale sve zelenije. Činilo mi se kao da sam bio u bogomolji, a ne u zapaljenoj biblioteci pretvorenoj u galeriju.“ Vijećnica kao prostor kulturnih događanja

| 303


SAFET ZEC, IZLOŽBA „SREBRENICA”, 2007.

Safet Zec

304 |

VIJEĆNICA SARAJEVO

Na prvoj pariškoj izložbi prije osamnaestak godina na slikama Safeta Zeca prevladavali su motivi kojima se proslavio prije rata. Bile su to krošnje i vedute bosanskih gradića, prozori i interijeri intenzivnog i bogatog kolorita. Desetak godina kasnije, na osnovi dokumentarnog materijala, fotografija i novinskih isječaka nastaje svojevrsna likovna kronika bosanskog stradanja i jada. „U ovim njegovim radovima“, primjećuje hrvatska kritičarka Ksenija Orelj, „univerzalno je isprepleteno s individualnim kao niz sličnih, emocionalno angažiranih parabola i aluzija na ljudskost.“ Značajan dio Zecova slikarskog omnibusa zauzimaju i četiri knjige - grafičke mape, koje su, u okviru 8. evropskih književnih susreta, od 7. maja do 15. jula 2007. bile izložene u ruševinama Vijećnice. To su knjige „Sve drugo mijenjam“ (grafike uz tekstove Sarajlića, Sidrana i Selimovića), „Mostovi“ (likovne vizije inspirirane djelom Ive Andrića), „Pomona adriatica“ (motivi uz stihove Paola Frassona), te „Hacer Tiempo“ (grafičke varijacije na tekst Jorgea Sempruna). Tu je i pet velikih platana iz ciklusa „Suze“, inspiriranih dokumentima „Srebrenice“. Tim povodom mu u otvorenom pismu francuski likovni kritičar Pascal Bonafoux, prijateljski piše i ovo: „Dragi Safete, još nešto: tvoj susret sa Jorgeom Semprunom mi se činio nužnim zbog još jednog razloga. Jorge Semprun je šutio godinama nakon povratka iz Buchenwalda. Možda se kao i mnogi drugi logoraši osjećao krivim što su preživjeli i u nemogućnosti da kažu ono što je moglo biti prolaženje kroz neshvatljivo, neizrecivo, možda je trebao čekati da ga društvo sluša, društvo koje dugo nije htjelo znati o logorima. Jorge Semprun je znao ostaviti vremena vremenu.“ „Od samoga početka podjednako je zanimanje pokazivao za eksterijere i enterijere, genius loci je tražio u širokim panoramskim prizorima, sa šumovitim brdima u pozadini do kojih vode vijugave ceste i puteljci, koliko i u prikazima kuća, isključivo onih starinskih, obilježenih prolaznošću. Svojevrsnu ranu sintezu našao je u motivu prozora, u uokvirenom kadru u kojemu se prozire unutrašnjost kuće ili pak reflektira na staklu sjaj dalekih vidika (odnosno, nazire neko raslinje, gledamo li s nutarnje strane). Radio on vedute ili mrtve prirode njegov je izraz uvijek bio i ostao intimističkim, neposrednim, afektivno bliskim jer je svakom motivu uspijevao pridati pečat osobnog sudjelovanja. Njegov crtež jest iznimno precizan ali nikad hladan, a kolorit mu također teži evokaciji sutonskih ili praskozornih ugođaja, dakle kaptira intenzitete svjetlosti neosporno emocionalno udarnog predznaka. Safet Zec je opravdano prepoznat kao slikar iskonske i duboke Bosne, interpret pitomih krajolika i čednog ali autentičnog graditeljstva, zapravo svjedok jednom dosegnutoga sklada prirode i čovjekova udjela…


GZ

Vijećnica kao prostor kulturnih događanja

| 305


GZ

…Istodobno je opravdano cijenjen i afirmiran kao pravi virtuoz u svim klasičnim tehnikama i disciplinama, no nipošto svrstan u uski rezervat konvencionalnih pristupa ili pukoga akademizma (da ne kažemo ropotarnicu povijesti). Dapače, bio je prihvaćen, posebno u beogradskoj sredini u kojoj je formiran i duže djelovao, kao sretno obogaćenje već pomalo zamorene takozvane nove figuracije ili, još radije, etiketiran kao glasnik neoromantične obnove senzibiliteta ili, možda točnije, kao iznimno daroviti predstavnik magičnog naturalizma… …Cjelovito ostvarenoga, poetično ozarenoga i u prošlost zasanjanoga Zecova likovnog svijeta vrlo brzo su se dohvatili i brojni tumači iz literarnih redova (od Danila Kiša i Predraga Matvejevića, preko Tvrtka Kulenovića i Ivana Lovrenovića, pa do Mile Stojića i Slobodana Blagojevića). Pokazali su, dakako, zamjernu empatiju i dali lijep prinos svjetonazorskom čitanju. Srećom, ni čisti likovnjaci (poput Mira Glavurtića i Koste Bogdanovića) nisu ostali gluhi na ekspresivne vrijednosti i neobičnu snagu Zecove likovne vizije, a likovna kritika je s razlogom uglavnom od početka vrlo pozitivno reagirala (s time da se posljednjih godina zboru slikarevih sunarodnjaka ili civilizacijski bližih suputnika, značajno pridružila prava legija stručnih i utjecajno moćnih kritičarskih pera na francuskom i talijanskom jeziku)… 306 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


…Ne znamo zašto se većim dijelom svojega stvaralaštva Zec klonio predstavljanja ljudskoga lika (slijedeći međutim revno njegove metaforičke tragove), ali osjećamo i vidimo kako se u najnovijoj fazi više nije mogao osloboditi antropomorfnih aluzija i figura. Razlog tomu jamačno jest potreba da nađe korelativ ratnoj drami i, posebno, pretrpljenoj patnji i brojnim žrtvama svojih sunarodnjaka. Ali Safet Zec ni sada nije ni ilustrativan ni patetičan, ne predstavlja izravno izmučene i ubijene ljude u progonima i ratnim zbivanjima na bosanskome prostoru, nego se konačno posvećuje apologiji tjelesnosti, svojim antropometrijama želi posvjedočiti strastvenu vezanost uz sudbinu prolaznog bića, biti rapsodom egzistencijalne bačenosti u svijet.“ (Akademik Tonko Maroević, Moć slikarstva) „Rat je najekstremnija, najjača moguća tragedija, najveća psihološka drama koja se može desiti jednom čovjeku, jednoj porodici, jednoj populaciji, pogotovo onakav rat, kakav je bjesnio na našim prostorima. Prema tome, što bi rekli, da si drvo promijenilo bi te. Ta drama promijenila je sve, i logično je da je uticala i promijenila i stvaraoca. Na umu mi je sve vrijeme bila moja pozicija. Šta kao umjetnik mogu da pomognem, kažem, da učestvujem, da odgovorim? Imao sam potrebu za tim. Bili su to vrlo snažni porivi, i to opterećenje i danas imam. Sretan sam što pripadam onim stvaraocima, koji o užasnom i tragičnom vremenu u kojem se zbivao taj krvavi rat, mogu govoriti svojim slikarskim jezikom i na jedan snažan i, ako hoćete, jeziv način dati svoj doprinos umjetničkoj istini. Samo zahvaljujući jeziku umjetnosti jedna tragedija, jedna istorijska nesreća može ostati u sjećanju, jedino kroz umjetničku formu može biti suštinski iskazana. Zato je umjetnicima dužnost da govore svojim jezikom. Umjetnost i kultura su tiha i moćna ljudska oblast, koja sigurno, mada tiho i polako, mijenja svijet. Dokumenti i istorijski fakti su jedno, ali ljepota i snaga umjetničkog jezika je drugačija i ona ima jednu mnogo širu, dužu, trajniju i vrijednost i poruku.” (Safet Zec za Deutsche Welle, 30. 11. 2011, autor Dževad Sabljaković).

EDO MURTIĆ, IZLOŽBA RATNOG CIKLUSA, 2008. Među doista epohalne umjetničke događaje održane u Sarajevskoj vijećnici, Sarajevu uopće, spada i velika izložba crteža, gvaševa i slika takozvanog ratnog ciklusa akademika Ede Murtića velikog majstora, antifašiste i osvjedočenog borca za boljeg čovjeka. Izložba je otvorena u ponoć, između 20. i 21. augusta 2008. godine, nekoliko dana prije godišnjice od spaljivanja Vijećnice. Autorica postavke bila je Murtićeva supruga Goranka Murtić.

Edo Murtić Vijećnica kao prostor kulturnih događanja

| 307


Ekskluzivnosti Murtićeve izložbe posebno doprinosi okolnost da je oko 300 radova iz ostavštine velikog slikara prvi put javno pokazano. Ovom izložbom postignuto je jedinstvo razorenog i opustošenog prostora Vijećnice i izuzetnog naboja Murtićevih djela. Ovaj danse macabre, koji pretstavlja luk od Murtićevog ratovanja u mladosti do strahota opsade Sarajeva, izazvao je ogromno zanimanje publike. O izložbi je snimljen i 20-minutni dokumentarni film reditelja Miroslava Benkovića, premijerno prikazan na Sarajevskom filmskom festivalu 2013. godine, kao i 30-minutni dokumentarni film „Edo Murtić u Sarajevu“, redateljice Ines Tanović.

FM

308 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


FM

„U toj monumentalnoj scenografiji smrti i zaborava Goranka Vrus Murtić postavljala je izložbu svoga pokojnog muža. Obično je zazorno kada bližnji, koliko god bili umjetnički kompetentni, postavljaju izložbe, rade književne izbore ili pišu stručne predgovore onima uz koje su provodili život. Probije višak privatnosti, zavlada atmosfera općeg kondoliranja, tankoćutniji u publici osjete kao da su se ponovo našli na sprovodu. Ali ovog je puta bilo drukčije: postavka je djelovala ledeno i precizno, sve je bilo gotovo surovo u službi umjetnikovog genija i mračne ideje kojom je stvarnost kumovala njegovim ratnim ciklusima i izjedala mu godine života, a samo je jedna Murtićeva fotografija, što je visjela nad aulom spaljene Vijećnice, s koje nas je umjetnik gledao kao da smo njegov rad, djelovala romantično i sentimentalno. Ali ni taj ustupak emocijama nije djelovao kao višak: usred tolike smrti, ljudskih kostura iz ciklusa Viva la Muerte, vizija ubijanog Dubrovnika, bezbrojnih žrtava svedenih na svoju kalcificiranu suštinu, Edo Murtić gledao nas je kao jedini živ. Vijećnica kao prostor kulturnih događanja

| 309


FM

310 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


FM

Vijećnica kao prostor kulturnih događanja

| 311


Njegovo slikarstvo bilo je izrazito vitalističko. Na njegovim velikim platnima, ali i na malim crtežima i skicama - katkad crtanim na poleđini dječjih radova unuka koji su se igrali po ateljeu - što ih je Murtić nervozno crtkao za vrijeme intervjua ili običnog razgovora uz viski ili tekilu, ostajao bi sačuvan pokret njegove ruke, rad ramenog zgloba ili živa igra prstiju po papiru. I danas, dok gleda njegove radove, čak i grafike kojih je na sve strane pa i na nekim bliskim zidovima, čovjeku se čini nevjerojatnim da je Murtić mogao umrijeti. Da jest, valjda bi nestalo i tih divljih i nezaustavljivih kretnji na njegovim slikama. Izvan svake patetike i sentimentalnih općih mjesta iz sjećanja na one koji

312 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


FM

više nisu tu, reklo bi se da je Murtić živ i da u radničkom kombinezonu i dalje radi na svakom od tisuća svojih platna, crteža i skica, rasutih po salonima, sobama i galerijama. Eno ga i danas, dok traju službe Božje, ateistički revno don Branku u Dobroti završava crkveni mozaik. U ratnim ciklusima izloženim u Vijećnici, koji su redom posvećeni smrti, Murtićev vitalizam djeluje šokantno. Razigrani iscereni kosturi, okićeni ratnim odlikovanjima, načinjeni od njegovih naglih pokreta i ispunjeni njegovim živim užasom, ne donose kontemplaciju, smirenje ili misao nad žrtvom i njezinom smrću. Ubijanje i svođenje ljudi na kosture i na savršenstvo zakrivljene i zaljuljane anatomske konačnosti, nije se dogodilo u prošlosti, nema komemorirajuće utjehe, nego traje evo sad, na ovome mjestu, dok gledamo u te slike, i neće se zaustaviti nikad. Nigdje tako neumjesno i krivo nije zvučala sintagma - „da se više nikada ne ponovi“ kao na Murtićevoj izložbi u Vijećnici. On na tim slikama insistira da se nema što ponoviti, jer rat i dalje traje i trajat će. U njegovoj interpretaciji falangistički poklič „Viva la muerte“ ima drukčije značenje od onoga koji mu se obično pripisuje. Pred živom vizijom Murtićevih smrti nema smirenja. Vijećnica pred ovom izložbom nije bila tek izložbeni prostor, potresan i ispunjen značenjima, ali ipak samo malo neobičnija galerija. Ona je postala cjelina s tim slikama, i sama umjetničko djelo, živa grobnica, produžetak crteža. Murtić nikada nije kročio u taj spaljeni prostor, ali njegovi su radovi na kraju izgledali kao da su namjenski rađeni, kao artefakti neke nove primijenjene umjetnosti, koja služi životu jednoga čovjeka i smrti jedne kuće. Šteta što će te slike biti skinute sa zidova Vijećnice, jer se učinilo da trebaju tamo zauvijek ostati… …Da su Goranka Vrus Murtić i njezini suradnici bili radikalni u svome konceptu, tada bi jedan po jedan gledatelj dolazio na izložbu. Osiguranje bi pustilo čovjeka u poluzamračen prostor sa savršeno osvijetljenim slikama, i dok on ne prođe svoj put, ne bi puštali drugog. Samo tako, u potpunoj samoći, mogla se do kraja doživjeti ova Murtićeva priča. Samo otvorenje, s govorima i govornicima, djelovalo je živopisno. Krenulo je od kantonalnog ministra kulture, glumca Emira Hadžihafisbegovića, koji je, u skladu s visokom razinom pretpostavljenog ceremonijala, ispričao kako se prvi puta, u jednoj pariškoj kafeteriji, susreo s gospođom Gorankom. Govorio je osobno, ali ipak s diskrecijom kakva je primjerena, pred visokim gostima, da bi na kraju najavio zagrebačkog gradonačelnika Milana Bandića, koji je, kaže, spremno uskočio kada su se pojavili i financijski problemi. Bandić je svoj govor pročitao. I kako to već treba, bio je ispunjen onim općim mjestima koja nikome neće zasmetati, a toliko su opća da čovjek poslije neće biti siguran da ih je uopće i čuo. Začuli su se i uzdasi kada je kazao ono „da se više nikada ne ponovi na ovim prostorima“. Potom je govorio Slavoj Žižek, iz čijega se podužeg predavanja moglo doznati kako se zapad držao prema opsadi Sarajeva, a uputio je prisutne i na to kakve će duševne senzacije osjetiti pri susretu sa slikama koje komemoriraju ratno vrijeme. Vijećnica kao prostor kulturnih događanja

| 313


FM

Uslijedio je gromki aplauz, iz kojega se dalo zaključiti kako prisutni nisu imali dojam da je slavni filozof promašio kontekst, a možda i godinu ili desetljeće u kojem će održati svoj govor. Zatim je nastupio Abdulah Sidran, koji je u Murtiću vidio nepokajanog partizana, i na kraju je pročitao svoju novu pjesmu, koja govori o tome kako je pjesnik svome ocu vratio petokraku na spomenik. Pjesma je odlična, prostor u kojem će se izgovoriti dobro je odabran, pa onda i nije važno ako je Sidran zloupotrijebio govor o Murtićevoj izložbi da predstavi nešto što s njom nije u vezi. Uostalom, i nema bolje posvete umjetniku, nego kada mu pjesnik pročita pjesmu. Da, starinski je to, ali i umjetnost je, kao i moral primjerice, totalni old fashion. A onda je nešto stručno rekao Darko Glavan. Goranka Vrus Murtić govorila je toliko kratko da je to one koji su sve doista i slušali moglo dirnuti. Cijeli ceremonijal, od ulaska slika u Vijećnicu, postavljanja izložbe i rada na njoj, sve do otvorenja slikao je izvanredni sarajevski fotograf Almin Zrno. Točno iznad tog mjesta, iznad govornice, visjela je njegova fotografija. Živi Murtić gledao je govornike i nas publiku kao da smo mrtvi, pa smo došli pogledati svoje autoportrete iz rata u kojem smo stradali. Na određeni način tako je i bilo: lako nam se moglo dogoditi da nas više nema. Kao što se i mrtvima, onima koji počivaju u masovnim grobnicama, moglo dogoditi da se nađu na našem mjestu. Presudio je slučaj, o kojem ljudi ne vole misliti. Nije, međutim, bilo slučajno spaljivanje Vijećnice, a potom i uništenje memorije jednoga grada, kao što slučajna nije ni slikareva genijalnost. Gospođi Goranki i ljudima koji su s njom radili slijedi naklon, jer su znali poštovati ono što nikada nije slučajno.“ (Miljenko Jergović: Živi Murtić razgovara sa smrću, Jutarnji list, 23. 08. 2008.) 314 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


BRACO DIMITRIJEVIĆ, IZLOŽBA „BUDUĆNOST POSTHISTORIJE”, 2010. Bosanskohercegovački i priznati svjetski konceptualni umjetnik Slobodan Braco Dimitrijević autor je izložbe „Budućnost Posthistorije“ otvorene 15. oktobra 2010. godine u auli Sarajevske vijećnice. Ova je izložba bila u zvaničnom programu 53. Internacionalne umjetničke izložbe „Venecijansko bijenala 2009“. godine i tada ju je razgledalo više od 40.000 posjetilaca. „Ovdje je neka mini retrospektiva jer se radi o instalaciji iz Venecije koja je nazvana ‘Jedriti u Posthistoriju’ koja sumira moje radove sa prolaznicima i Posthistorijske triptihe. Historijske konotacije koje se u triptihu očitavaju preko remekdjela velikih majstora od Van Gogha, Picassa, Maljevića i drugih, ovdje se očitavaju preko ovih portreta historijskih ličnosti. Namjerno sam odabrao tri djelatnika iz različitih domena. Imamo Marinettia - likovnjaka iz futurističkog pokreta, Nikolu Teslu kao jednog od najvećih naučnika svih vremena, dok u trećoj barci imamo Kafku koji je utjelovljenje modernizma u literaturi. Tako da nas Kafka i ostali likovi sa fotografija povezuju sa mojim ciklusom Slučajnih prolaznika, a ova ostala dva elementa sa Posthistorijskim triptisima.

Braco Dimitrijević

FM

Vijećnica kao prostor kulturnih događanja

| 315


FM

316 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


Prostor Vijećnice, kao zgrade od historijskog značaja, svakom predmetu pa i onom (ne)umjetničkom daje poseban okvir .“ (Braco Dimitrijević za Radio slobodna Evropa, 06. 10. 2010, autor Zvjezdan Živković) Izložba „Budućnost Posthistorije“ trajala je do 31. oktobra 2010. godine, obilježavajući završetak radova na izgradnji staklenog krova aule Vijećnice i najavljujući početak intenzivnih radova na obnovi fasade objekta. Izložbom su predstavljena recentna djela Brace Dimitrijevića u različitim medijima: monumentalna instalacija „Sailing to Post History“, te video radovi. Projekt je realiziran suradnjom pobratimskih gradova Venecije i Sarajeva, također velike zasluge imaju UNESCO, Ars Aevi i MESS.

IZLOŽBA „GRACIOZNE I BESPOMOĆNE 2003-2009.”, 2011 Tematski, izložba prikazuje 38 fotografija interesantnih arhitektonskih zdanja i spomenika u Češkoj Republici, izgrađenih u 19. i 20. stoljeću. Ova zdanja su veoma oštećena i devastirana. Izložbom se želi upozoriti na neprocijenjivu vrijednost takvih građevina i na taj način doprinijeti njihovoj obnovi. Izložba je bila uspješno predstavljena širom svijeta (Beč, New York, Dublin, Budimpešta, Stockholm, Rim, Tokio, Bratislava, Dresden). Fotografije su zanimljivo dopunjene kratkim stihovima arhitekta Davida Vavre i reditelja Radovana Lipusa, autora u Češkoj Republici vrlo uspješnog dokumentarnog serijala „Graciozni gradovi“ koji predstavlja češku arhitekturu iz 19. i 20. stoljeća. Na ovaj serijal nadovezuje se serijal koji prati djelovanje čeških arhitekata u inostranstvu pod nazivom „Graciozni tragovi“. Četiri dijela iz ovog serijala prikazuju djelovanje Karla Paříka i drugih čeških arhitekata, uglavnom u Sarajevu, ali i u drugim gradovima Bosne i Hercegovine. Ambasada Češke Republike u Sarajevu, u suradnji sa Češkom televizijom priredila je premijerno prikazivanje ovog dokumentarnog serijala 27. juna 2011. godine u Sarajevu. Češki ambasador u BiH Tomáš Szunyog istaknuo je značaj i simboliku organiziranja ovog događaja upravo u prostoru „graciozne Vijećnice koja ipak više nije bespomoćna“.

Plakat izložbe „Graciozne i bespomoćne“

Vijećnica kao prostor kulturnih događanja

| 317


FM

318 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


IZLOŽBA „SARAJEVSKA VIJEĆNICA JOŠ JEDNOM”, 2011. U središnjem holu zgrade Vijećnice u Sarajevu 14. jula 2011. godine otvorena je izložba pod nazivom: „Sarajevska Vijećnica, još jednom/Sarajevo City Hall Revisited“. Izložbu su organizirali Grad Sarajevo i projektantski biro Studio Urbing d.o.o. Sarajevo (autor izložbe arh. Nedžad Mulaomerović), uz podršku USAID-Sida FIRMA projekta i Fondacije Sarajevo. Otvorenju izložbe prisustvovali su, pored zvaničnika i uglednika Sarajeva i predstavnici diplomatskog kora. Izložbu su otvorili gradonačelnik Sarajeva dr. Alija Behmen, ambasador SAD-a u BiH Patrik Mun (Patrick S. Moon) i Ferhad Mulabegović ispred studio Urbing-a. Prije otvaranja izložbe upriličena je projekcija filma „Sarajevska vijećnica“, autora Valerijana Žuje, u produkciji Studija FLASH, Sarajevo. Na izložbi je prikazan obiman materijal o historijatu same građevine i okolnog područja grada, originalni arhitektonski nacrti, fotografije s prvog otvaranja Vijećnice 1896. godine i zabilješke o svrsi i ulozi ovog objekta u različitim periodima. Postavka je bila dostupna posjetiocima nekoliko mjeseci tokom 2011. godine.

DžD

Vijećnica kao prostor kulturnih događanja

| 319


320 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


Plakat izložbe „Sarajevska vijećnica još jednom“

FM

Vijećnica kao prostor kulturnih događanja

| 321


FESTIVALI Četiri velika sarajevska umjetnička festivala, zarad duge i bogate tradicije, prvorazrednog utjecaja na opću kulturnu klimu kroz generacije, već sada su nesporna vrijednost, ne samo Sarajeva nego i šire. Sarajevska vijećnica, kao zdanje i mjesto, ali i kao metafora povijesnih lomova i uzleta bila je logičan izbor kao scena, kako za vrhunske predstave tako i za razne svečanosti. Godina 2014. posebna je i za Sarajevo film festival. Ova međunarodna manifestacija prvoga reda održana je tada po dvadeseti put. Bezmalo već pune dvije decenije, svakoga ljeta Sarajevo bude u žiži zanimanja filmskog svijeta. Ambicija organizatora festivala, dakako, nije u tome da se neposredno nadmeće sa spektaklima u Kanu, Veneciji i Berlinu, ali jest u nastojanju da na prostorima na kojima živi blizu 140 miliona ljudi bude sinonim za smotru filmske umjetnosti i industrije. Osim što je ova priredba izvrsna zabava i moćan mehanizam za predstavljanje vrijednosti Bosne i Hercegovine i regije, ona pruža dragocjenu šansu mladim filmskim stvaraocima. Iz spektra događaja koji povezuju godišnju sarajevsku filmsku svečanost i Sarajevsku

Prateći program Sarajevo film festivala, organiziran u Vijećnici 2007. godine

SFF

322 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


SFF

323


Predstava „Adam Geist“, MESS

Predstava „Adam Geist“, MESS

324 |

VIJEĆNICA SARAJEVO

vijećnicu izdvojit ćemo samo jedan karakterističan. U okviru 14. Sarajevo film festivala, u Sarajevskoj vijećnici prikazan je film „Kino Lika“ redatelja Dalibora Matanića. Dogodilo se to na dan otvorenje izložbe slika iz ratnog ciklusa Ede Murtića. Redatelj Matanić je na konferenciji za medije zahvalio sarajevskoj publici i organizatoru festivala, naglasivši da njegovog filma vjerojatno ne bi ni bilo bez Sarajeva, jer, mada je ideja za film nastala u Zagrebu, cijeli je projekt razvijen kroz sarajevski Cine Link program, kazao je Matanić, podsjetivši tako na potporu koju mladi redatelji u regiji dobivaju zahvaljujući specijaliziranom projektu SFF-a. Međunarodni teatarski i filmski festival MESS, osnovan 1960. godine na inicijativu redatelja Jurislava Korenića pod nazivom Festival malih i eksperimentalnih scena Jugoslavije, među najstarijim je teatarskim festivalima Istočne i Jugoistočne Evrope. Održavanje Festivala malih i eksperimentalnih scena Jugoslavije prekinuto je eskalacijom rata u Bosni i Hercegovini. Direkcija, na čelu sa Harisom Pašovićem preimenuje festival u Međunarodni teatarski i filmski festival MESS Sarajevo i započinje svoj kulturni otpor opsadi Sarajeva. Međunarodni teatarski i filmski festival MESS organizira prvi filmski festival u opkoljenom Sarajevu 1993. nazvan Poslije kraja svijeta, koji je prethodnik današnjeg Sarajevo film festivala. Veza između Vijećnice i teatarskih zbivanja, čini se prirodnom. Povijest, posebice mučenička sudbina ovog zdanja daju svim događanjima pod njenim svodom naročitu dimenziju. Odličan primjer za to je predstava „Adam Geist“, redatelja Dine Mustafića (po tekstu Dea-e Loher). Predstava se ponovno igra u ambijentalnom prostoru Vijećnice. U predstavi čiji je osnovni predmet


savremena pošast ekstremizma, nasilja i ksenofobije, igraju značajna imena bosanskohercegovačkog i hrvatskog teatra (Aleksandar Seksan, Lucija Šerbedžija, Miralem Zubčević, Dejan Aćimović, Jasna Diklić, Ermin Sijamija…). Čak i najkraći, telegrafski izvještaj o festivalu Sarajevska zima djeluje impresivno: Festival „Sarajevska zima“ održava se bez prestanka od 1984. godine i postao je simbol slobode, stvaralaštva i upoznavanja sa različitim kulturama i civilizacijama svijeta. Prva sezona festivala „Sarajevska zima“ ostvarena je između 21. 12. 1984. i 6. 4. 1985. godine. Za dvadeset devet godina postojanja Festival je postao neodvojiv dio života grada i njegovih stanovnika. U toku 1.298 dana „Sarajevske zime“ izvedeno je vise od 3.700 različitih predstave i izložbe s preko 3.100.000 posjetilaca i 33.830 učesnika. Sarajevska zima i Sarajevska vijećnica su rod rođeni. Ima nebrojeno primjera njihovih susreta i zajedničkih uspjeha. Bilo bi izvan okvira ovog rada navesti i one najvažnije i najvrednije događaje koji povezuju Sarajevsku zimu i Vijećnicu. Kruna te suradnje i izuzetan simbolički čin koji se odnosi na nekoliko jubileja je koncert Bečke filharmonije održan u auli Vijećnice 28. juna 2014. godine. Time je obilježeno 100 godina od početka Prvog svjetskog rata i 30 godina od 14. Zimskih olimpijskih igara i postanka Međunarodnog festivala Sarajevo „Sarajevska zima“. Baščaršijske noći, eminentno demokratski festival, osim popularnih i prvenstveno zabavnih, uključuje i programe takozvane elitne kulture. Brojni programi ovog popularnog ljetnog kulturnog festivala odvijaju se na platou uz lijevu obalu Miljacke, naspram zdanja Sarajevske vijećnice. Glavna scena ove manifestacije upravo je tamo gdje su austrougarski projektanti bili predvidjeli mjesto za novu zgradu Bosanskohercegovačkog sabora. Vijećnica tako figurira kao izvrsna povijesna scenografija. Kao simbol grada, i u veselim i u neveselim vremenima, ona daje snažan pečat svim događanjima.

Festival „Baščaršijske noći“

Vijećnica kao prostor kulturnih događanja

| 325


KONCERT BEČKE FILHARMONIJE, 2014. Jedan od najčuvenijih austrijskih i svjetskih orkestara današnjice, Bečka filharmonija večeras je u veličanstvenom enterijeru obnovljene Vijećnice održala koncert za sarajevsku publiku, obilježivši ovim nastupom važan historijski trenutak - 100. godišnjicu početka Prvog svjetskog rata i Sarajevskog atentata. Bečka filharmonija sa 105 članova nastupila je pod dirigentskom palicom Franza Welser-Most-a, zajedno s horom Opere Narodnog pozorišta Sarajevo. Pozdravljajući brojne goste, direktor Bečke filharmonije Clemens Hellsberg kazao je da je da se ova filharmonija u veličanstvenoj Vijećnici nije okupila samo zbog koncerta nego i zato što je Vijećnica simbol Sarajeva, a Sarajevo je simbol Evrope, mjesto gdje se oduvijek spajao Istok i Zapad. Naglasio je da članovi Bečke filharmonije žele poslati poruku nade - strastvenu odbranu mira i pomirenja za sadašnjost, prošlost i budućnost. „U ovom historijski bitnom događaju ovdje u Vijećnici, kroz našu muziku želimo pokazati duboko poštovanje prema ideji ujedinjene Evrope, jer vjerujemo da ona predstavlja bitni, vizionarski poduhvat za mir u cijeloj historiji ovog kontinenta“, kazao je Clemens. Na repertoaru su bila djela slavnih austrijskih, njemačkih i francuskih kompozitora - Josepha Haydna, Franza Schuberta, Albana Berga, Johannesa Brahmsa i Maurica Ravela. Najpoznatiji filharmonijski orkestar svijeta pred sarajevskom je publikom izveo i Himnu Evrope - muziku iz posljednjeg stava 9. simfonije Ludwiga van Beethovena, te „Palme mira“ - valcer Josepha Straussa. Koncertu Bečke filharmonije u Vijećnici prisustvovali su predstavnici političkog, vjerskog, društvenog i kulturnog života BiH, diplomatskog kora, te međunarodne zajednice. Između ostalih: predsjedavajući i članovi Predsjedništva BiH Bakir Izetbegović i Željko Komšić, predsjednik Hrvatske Ivo Josipović, predsjednik Crne Gore Filip Vujanović, predsjednik Makedonije Giorgio Ivanov te drugi evropski zvaničnici. Dirigent Franz Welser-Most rođen je 1960. godine u Linzu. Od 2010. godine generalni je muzički direktor Bečke državne opere. Prvi put je 011. godine dirigirao Novogodišnjim koncertom Bečke filharmonije, te je na osnovu zapaženog uspjeha angažiran i 2013. kao dirigent Novogodišnjeg koncerta. (Fena, 28. 06. 2014) Koncert Bečke filharmonije u Vijećnici, 2014. godine

326 |

VIJEĆNICA SARAJEVO


EBU/AZ

Vijećnica kao prostor kulturnih događanja

| 327


GLOSAR


ALHAMBRA, špan., od arap. al kal’at al hamra; Qalfat

APELOVA OBALA (APPELO QUAI) (v.) OBALA KULINA

suncu sušenim opekama od kojih je dobrim dijelom

ARABESKA (fran. arabesque, ital. arabesco, od pridjeva

ALMORAVIDI (MURABITI), berberska dinastija koja je

u prvom redu odnosi na maursku i mudehar umjet-

al-Hamraf - „crvena tvrđava“, nazvana po crvenim, na izgrađena.

vladala većim dijelom Maroka i maurske Španije, od 1036. do 1147. godine. Almoravidi su zapravo pred-

stavljali islamsku berbersku sektu čiji je vođa Abdulah

ibn Jasin osnovao vladarsku dinastiju koja je, uz posjede u Africi, stotinjak godina vladala i cijelom maurskom Španijom.

ALU WOOD INŽINJERING d.o.o. osnovan je 2009. godine u Maglaju. Bavi se proizvodnjom i ugradnjom

BANA

arapski). U starijoj evropskoj literaturi ovaj pojam se

nost. Arabeska, ključan element islamske dekorativne umjetnosti, razvijen je na temelju kasnoantičke i bi-

mija u Butmiru“ Sarajevo, izrada i montaža enterijera

stavlja ogledni primjer primjene arabeske i drugih elemenata maurske umjetnosti.

2. 1915), austrougarski feldmaršal. Učestvovao je u zaposjedanju Bosne i Hercegovine 1878. godine. Bio je zapovjednik žandarmerije u Bosni i Hercegovini od

prevladao je naziv Vijećnica za gradsku kuću, a naziv Beledija se prenio na općinski zatvor uz samu Vijećnicu.

Sarajeva. Trgovina Edhemage Bičakčića bila je blizu

zamijenjen sa singularom (arkada), što bi trebalo da označava pojedinačni luk, pa nastane novi, nepravilan plural (arkade).

jela građevine bila je veoma važna u antičkoj grčkoj

EDLER von APPEL) (Beč, 21. 2. 1856 - Erdevik, Srem,

figurirali: Rathaus (njem.) i Beledija (ar.). Vremenom,

neomaurskog izraza. Često ovaj plural (arkada) biva

konstrukciji drvenog stepeništa, te izradi i opremanju APEL, MIHAEL LUDVIG EDLER fon (MICHAEL LUDWIG

rajevske gradske kuće i zatvora uz nju. Prvobitno su

BIČAKČIĆ, EDHEMAGA (Sarajevo, 3. 5. 1884. - Sara-

ATIKA (gr. atikos) niski zid (ili zid visine jedne etaže)

enterijera sale Gradskog vijeća.

Bio je i generalni direktor Željeznica BiH.

u

nju Vijećnice primijenjena na ulaznom trijemu,

i stolarije, kao i na rekonstrukciji Gradske vijećnice u Sarajevu, na izradi unutarnjih stolarskih pozicija, re-

godine bio je premijer Federacije Bosne i Hercegovine.

kao nazivi za sjedište Gradskog poglavarstva Sarajeva

ske i floralne ornamentike. Sarajevska vijećnica pred-

auli i na galeriji. Riječ je o potkovičastim lukovima

i montaža hrastovih prozora i vrata na objektu „Dža-

Školovao se u Mostaru i Sarajevu. Od 2001. do 2003.

tirala je fascinantnim rezultatima u razvoju geometrij-

posebice predstavljanja ljudskog lika u islamu, rezul-

dove na slijedećim objektima: „Uzeirbegov konak“ u Tikveš“ - bivša Titova vila u Osijeku (Hrvatska), irada

gradonačelnik Sarajeva od 2009. do 2013. godine.

BELEDIJA ar. (bälädiyyä), gradska vijećnica. Naziv sa-

ARKADA, niz lukova nad stupovima. Arkada je u zda-

Maglaju, rekonstrukcija i restauracija objekta „Dvorac

na Fakultetu za saobraćaj i komunikacije u Sarajevu,

zantske umjetnosti. Zabrana figurativnih predstava,

drvene, pvc i aluminijske stolarije i bravarije, opre-

manjem, te restauratorskim radovima. Izvodio je ra-

fortifikacije koji služi za zaštitu kapije ili prolaza.

BEHMEN, dr. ALIJA (Split, 25. 12. 1940 - ), profesor

jevo, 31. 12. 1941.), bogati trgovac i gradonačelnik hotela „Central“. Školovao se u Sarajevu (završio je

mekteb i ruždiju i izvjesno vrijeme slušao predavanja u Atmejdan medresi). Biran je i u prvo Narodno vijeće

Bosne i Hercegovine, 1918. godine. Bio je gradona-

iznad vijenca klasične fasade. Dekoracija najvišeg di-

čelnik Sarajeva u dva navrata: od 1927. do 1929. i od

arhitekturi. Svrha joj je bila da zakloni krov. Već u 18.

sarajevski gradonačelnik, između dva svjetska rata,

st. ovaj pojam dobiva malo drugačije značenje, kao

prostor iza zida najviše etaže (direktno ispod krova), iz čega je proizašla savremena engleska riječ za pot-

krovlje - attic. Atika na Sarajevskoj vijećnici završava se mukarnasom i zupčastim vijencem.

1935. do 1939. godine. Edhemaga Bičakčić je jedini

koji je na tu funkciju biran (1927. godine) a ne postavljen.

BIFORA (lat. biforium, biforis „dvokrilni“, „s dva otvora“), prozor podijeljen malim kamenim stupom (pilo-

nom) na dva dijela. Otvori prozora obično završavaju

1903. do 1907. godine, a zapovjednik 15. korpusa car-

AULA gr. aulē, lat. aula, njem. Hof‘ , veliko unutarnje

1911. do 1915. godine. Komandirao je ceremonijom

univerzitetima. U starijoj literaturi, aula je i sinonim

BLUM, EMERIK (Sarajevo, 12. 2. 1911 - Fojnica, 24. 6.

ce je šestougaoni prostor okružen stupovima i arkada-

Sarajeva od 1981. do 1983. godine. Utemeljio je fir-

ske i kraljevske armije, stacioniranog u Sarajevu, od vojnog sprovoda Franje Ferdinanda i Sofije Hoenberg, 29. juna 1914. godine u Sarajevu.

APEL, baron IVAN NEPOMUK (JOHANN FREIHERR

predvorje u javnim zgradama. Također i dvorana na za dvor, za vlast. Središnji dio aule Sarajevske vijećnima, natkriven staklenom kupolom s vitrajem.

VON APPEL) (Sikirevci, 11. 11. 1826 - Gradisca,

BALUSTRADA (ital. balaustrata), niska ograda balko-

15. austrougarskog korpusa stacioniranog u Sarajevu,

povezanih kamenih, drvenih ili metalnih stupića (ba-

Goricija, 7. 9. 1906), feldmaršal. Bio je zapovjednik time i poglavar Zemaljske vlade Bosne i Hercegovine

od 26. 8. 1882. do 11. 12. 1903. godine. Nakon 63 godine aktivne službe, Apel je 1903. godine penzioni-

ran po vlastitoj molbi. Gradsko poglavarstvo Sarajeva proglasilo ga je Počasnim građaninom i desnu obalu

Miljacke (Obala Kulina bana) nazvalo Apelova obala (Appel Quai).

na, terasa, galerija ili stepeništa. Balustradu čini niz

lustera) ili ornamentalno ukrašenih ploča. Balustradu Sarajevske vijećnice, na galeriji aule i lođi na centralnom rizalitu, čine perforirane kamene ploče, ukrašene islamskim ornamentima.

BARBAKAN (ital. barbacane od perz. bālāchāne; bab-khanah; fran. barbacane; engl. Barbicane) pojam nastao u

srednjovjekovnom razdoblju, a označava istureni dio

lukom. Na sjeverozapadnoj fasadi Vijećnice nalazi se velika bifora ukrašena vitrajem i rozetom.

1984), inženjer elektrotehnike. Bio je gradonačelnik

mu „Energoinvest“ u Sarajevu. Pred Drugi svjetski rat pripadao je umjetničkom društvu intelektualaca lijeve

političke orijentacije „Kolegijum Artistikum“ (Colle-

gium Artisticum). Bio je zatočenik ustaških logora, odakle je uspio pobjeći 1944. godine. Univerzitet u Sarajevu dodijelio mu je titulu počasnog doktora. Bio

je član Organizacionog komiteta XIV. Zimskih olimpij-

skih igara, Sarajevo 84. Od 1994. godine jedna ulica u Sarajevu nosi ime Emerika Bluma, a ispred upravne zgrade firme „Energoinvest“ stoji Blumovo bronzano poprsje.

Glosar

| 329


BORI, EUGEN (BORY JÖNE) (Szekesfehervar, 9. 11.

stičke partije. Početkom Drugog svjetskog rata uhap-

u Sarajevu, Volksbank filijala u Tešnju, hotel Igman

i rektor Akademije likovnih umjetnosti u Budimpešti.

1948. godine uhapšen je i osuđen na robiju na Golom

Kanadi, „Long tearm health care center“ Mississauga u

1879 - Beč, 20. 12. 1959), arhitekt i vajar, profesor Kao natporučnik, od 1911. godine, te u vrijeme Prvog

sile su ga i osudile na robiju ustaške vlasti. Konačno, otoku, od vlasti tadašnje Jugoslavije.

svjetskog rata, služio je u Sarajevu. Projektirao je spo-

ČURČIĆ, FEHIM EFENDIJA (Sarajevo, 1866 - Grimen-

kinji Sofiji Hotek, te monumentalnu crkvu u čast pre-

Sarajeva (posljednji za austrougarske uprave) od

menik nadvojvodi Francu Ferdinandu i velikoj vojvot-

stolonasljedniku i njegovoj supruzi. Ove su projekte

odobrili, potkraj 1914. godine, novi prestolonasljednik Karlo i Vrhbosanski nadbiskupski ordinarijat u Sa-

rajevu. Spomenik je otkriven 28. juna 1917. godine, a nakon uspostave Kraljevine SHS porušen.

BOROVAC, SEMIHA (Sarajevo, 2. 3. 1955 - ), pravni-

ca, gradonačelnica Sarajeva. Izabrana je 14. 6. 2005.

godine kao prva žena na toj funkciji u historiji grada.

Semihu Borovac je 28. 1. 2009. godine na tom položaju naslijedio Alija Behmen.

BRKIĆ, HUSEIN (Mostar, 3. 8. 1889 - Sarajevo, 10. 8.

1961), profesor geografije. Školovao se u Mostaru, Beču i Zagrebu. Bio je gradonačelnik Sarajeva od 1945. do 1947. godine Bio je profesor na Filozofskom

fakultetu u Sarajevu i osnivač Geografskog društva Bosne i Hercegovine.

štajn, 13. 2. 1916), zemljoposjednik, gradonačelnik 1910. do raspuštanja Gradskog poglavarstva 1915. godine. Prije toga je bio politički pristav Zemaljske vlade za Bosnu i Hercegovinu. Od 1993. godine jedna ulica u Sarajevu nosi ime Fehima efendije Čurčića.

ĆUMURIJA ĆUPRIJA, ime drvenog mosta na Miljacki na

Vijećnice u Sarajevu 2009. Osvaja nagrade za idejna

rješenja: Arhitektonsko-urbanistički prijedlog za centar Zenice, spomenik Nepoznatom vojniku, spomenik

za Žrtve rata u Zenici, spomenik generalu Mehmedu

Alagiću. Dobitnik je nagrade „COLLEGIUM ARTISTICUM“, 2008., za projekt poslovnog objekta Raiffeisen bank u Zenici. Trenutno živi i radi u Sarajevu.

sali zanatlije iz obližnje Kolukčijske (Klkčijske) čarši-

Tuzli i Sarajevu, gdje je i doktorirao. Bio je direktor

sagorjelog ćumura kojeg su s ćuprije u Miljacku istre-

je. Godine 1886. drveni most zamijenjen je današnjim željeznim mostom, podignutim prema projektu inže-

njera Adolfa Kunerta. Ćumurija je, od 1918. godine, zvanično nosila ime most Zrinjskog. Od 1993. godine

ponovo nosi ime Ćumurija. Nakon rata 1992-1995. godine, na mjestu Kunertovog mosta, podignut je novi most čija je konstrukcija slična konstrukciji prijašnjeg mosta. Preko novog mosta odvija se saobraćaj.

ulice Telali na sjevernoj i Obalu Kulina bana na južnoj

od augusta 1941. do maja 1942. godine Kao suradnik

Vijećnička, a tada je dobila ime Benjamina Fincija, po

pinge centar u Švedskoj, kao i Projekt obnove Gradske

ĐAKOVIĆ, dr. LUKA (Novo Selo, Bosanski Brod, 1929

DEMIROVIĆ, HASAN (Vlasenica, 1. 6. 1897 - Sarajevo,

strani. Od 1910. do 15.12.1959. godine nosila je naziv

Kanadi, Sears/Eatons trgovački centar u Kanadi, Var-

obodu Atmejdana. Ime Ćumurija dobio je po ostacima

BRODAC, ulica na desnoj strani Miljacke. Smještena je

između Vijećnice i bivšeg zatvora Beledija, povezujući

Aneks, „Long tearm health care center“ u Bramtonu u

12. 8. 1976), učitelj. Bio je gradonačelnik Sarajeva

ustaško-nacističke vlasti, osuđen je 1945. godine na pet godina robije.

- Sarajevo, 1986), historičar, političar. Školovao se u Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine od 1970. do 1974. godine. Knjige: „Položaj BiH

u austro-ugarskim koncepcijama rješenja jugoslaven-

skog pitanja 1914-18.“; Političke organizacije bosanskohercegovačkih katolika Hrvata“.

EOZIN (v.) ŽOLNAJ, VILMOŠ (ZSOLNAY VILMOS)

FADILPAŠIĆ, MUSTAJ-BEG (Sarajevo, 6. 9. 1830 - Sa-

rajevo, 5. 12. 1892), zemljoposjednik. Školovao se u

Carigradu. Bio je prvi gradonačelnik Sarajeva nakon uspostave austrougarske uprave. Postavljen je 1878.

godine i na toj dužnosti ostao do 1892. Od 1994. godine bivša Istarska ulica na Marijin dvoru nosi ime Mustajbega Fadilpašića.

socijalnom borcu Benjaminu Finciju kojeg je policija

DIMITRIJEVIĆ, SLOBODAN - BRACO (Sarajevo, 1948.

FERDINAND, FRANJO od AUSTRIJE-ESTE (ERZHER-

ime Brodac, po srednjovjekovnom selu koje je na tom

likovnih umjetnosti u Zagrebu 1971. godine, Odsjek

STERREICH-ESTE), (Grac, 18. 12. 1863. - Sarajevo,

ubila upravo u zatvoru Beledija. Od 1993. godine nosi mjestu postojalo prije utemeljenja Sarajeva, 1462. godine.

- ) konceptualni umjetnik. Diplomirao je na Akademiji

za slikarstvo. Od 1971. do 1973. pohađao je postdi-

plomske studije u St. Martin School of Art u Londonu.

ZOG THRONFOLGER FRANZ VON FERDINAND OE-

28. 6. 1914.), nadvojvoda, austrougarski prestolonasljednik, sinovac cara Franje Josipa I.

Za njegov umjetnički razvoj značajni su studijski bo-

FLODERER, BENJAMIN ANTON (Brno, 5. 6. 1884 -

kom procesa Gavrilu Principu i drugovima, branio je

đunarodnu slavu i priznanje. Postigao je veliki uspjeh

Između dva svjetska rata djelovao je u Brazilu. Uče-

ju od Hoenberga, između ostalih i Veljka Čubrilovića.

trama konceptualne umjetnosti. Izlagao je u mnogim

CISTLER, dr. RUDOLF (RUDOLF ZISTLER) (1866 - Sa-

rajevo, 1960), advokat, gradonačelnik Sarajeva. Toneke od učesnika atentata na Franca Ferdinanda i SofiRudolf Cistler je bio aktivan i u političkom organizo-

vanju radničke klase u Sarajevu početkom 20. stoljeća. Gradonačelnik Sarajeva bio je od 1920. do 1922. godine. Kćerka dr. Cistlera je poznata sarajevska operna pjevačica, Vanda Cistler.

ČABRINOVIĆ (ČABRINA), NEDELJKO (Trebinje, 20. 1. 1895 - Terezinštat, Češka, 21. 1. 1916), pripad-

nik „Mlade Bosne“, učesnik atentata na nadvojvodu Franca Ferdinanda 28. 6. 1914. godine. Osuđen je na dvadesetogodišnju robiju. Umro je u tamnici u Tere-

zinštatu. Jedna je ulica u blizini Stare crkve do 1993. godine nosila njegovo ime.

ČENGIĆ, FERID FIĆO (Sarajevo, 4. 10. 1910 - Sarajevo, 6. 3. 1986), gradonačelnik Sarajeva od 1947. do 1948.

godine. Bio je učesnik antifašističkog oslobodilačkog rata 1941-1945. godine. Ferid Čengić je između dva svjetska rata osuđen na robiju kao pripadnik Komuni-

330 |

VIJEĆNICA SARAJEVO

ravci u Londonu i Berlinu nakon kojih je stekao me-

u evropskim metropolama i na međunarodnim smodomaćim i svjetskim renomiranim muzejima i galeri-

jama, učestvovao na Venecijanskom bijenalu (1976, 1982, 1990, 1993.) i Documenta 5 (1972), Documenta 6 (1977) i Documenta 9 (1992). Dobitnik je niza međunarodnih i domaćih nagrada. Član je Akademije nauka i umjetnosti BiH.

Živi i radi u Parizu.

DŽUVIĆ, EMIR rođen je 1967. godine u Sarajevu, gdje završava Arhitektonski fakultet. Akademsko zvanje

magistra arhitekture stiče na Univerzitetu Lund u Švedskoj.

Značajni projekti: projekt fasade na objektu Importane

u Sarajevu, rekonstrukcija fasade između ulice Kulovića i trga Alije Izetbegovića, memorijalni kompleks

Potočari - Srebrenica, memorijalni kompleks Zetra,

Musa pašina džamija, rekonstrukcija hostela Han u

Počitelju, Raiffeisen banka u Zenici, Univerzal banka

Gugging, 13. 1. 1972), arhitekt. Školovao se u Beču. stvovao je na konkursima za dva velika javna objekta

u Sarajevu, Pravosudnu palatu (Justizpalais) i zdanje bosanskohercegovačkog Sabora (Landestag). Konkur-

sni rad Antona Floderera za Palatu pravde u Sarajevu 1910. godine nagrađen je Drugom nagradom. Zanimljiva je Flodererova vizija urbanog i arhitektonskog konteksta Vijećnice. On je zamislio veliki trg koji bi

(natkrivanjem Miljacke) povezivao Vijećnicu i buduće

zdanje Bosanskog sabora na lijevoj obali Miljacke. U potpunosti bi bili uklonjeni tragovi starog grada orijentalnog tipa.

FRANJE JOSIPA, ulica (v.) ZELENIH BERETKI, ulica

FRIZ (sr. lat. frisium „frigijski“), arhitektonski element u obliku šireg ili užeg pojasa koji odvaja zidne površine

od krovnog vijenca. Služi u dekorativne svrhe. U en-

terijerima je često oslikan, izrađen od kamena, štuka, keramike...

GAČANOVIĆ, dr. RASIM (Ahatovići, Sarajevo, 16. 1. 1950 - ), inženjer. Školovao se u Sarajevu i Zagre-


bu. Bio je gradonačelnik Sarajeva od 1998. do 2000.

Od 1934. godine obavljao dužnost školskog inspektora

Hoenberga, supruga austrijskog prestolonasljednika

Sarajevu. Bio je ministar za Promet i komunikacije Fe-

slanik. Za gradonačelnika Sarajeva imenovan je aprila

blizini Latinske ćuprije u Sarajevu, prilikom atentata

godine. Profesor je na Elektrotehničkom fakultetu u

deracije Bosne i Hercegovine. Napisao je više naučnih i stručnih radova o elektroenergetskim postrojenjima, te knjigu „Sarajevo na milenijskoj obratnici“.

GAZDIJA,

ĆEĆILIJA

(CECILIA

GASDIA)

(Verona,

14. 8. 1960 -), operska pjevačica, sopran. Pjevala je u

Ministarstva trgovine i industrije. Bio je i narodni po1941., ali na ovom mjestu ostaje do augusta iste godi-

ne, kada je postavljen za direktora Državne trgovačke

akademije u Sarajevu. Vojni sud Komande grada Sarajeva proglasio ga je 1945. godine krivim i osudio na smrtnu kaznu strijeljanjem. Kazna je izvršena.

izvedbi Mocartovog „Rekvijema“ u auli razorene Sara-

HADŽIOMEROVIĆ, dr. IBRAHIM (Sarajevo, 3. 9. 1886

GP BOSNA, SARAJEVO osnovano 1947 godine, osposo-

jevu i Zagrebu. Bio je gradonačelnik Sarajeva od 1922.

jevske vijećnice, 19. 6. 1994. godine.

bljeno je za građenje i održavanje svih vrsta objekata

visokogradnje i niskogradnje, kao i obavljanje djelatnosti izrade investiciono-tehničke dokumentacije, in-

ženjeringa, izvođenja svih vrsta građevinskih, građevinsko-zanatskih i instalaterskih radova, proizvodnje

i trgovine građevinskih materijala te iznajmljivanja nekretnina.

- Sarajevo, 6. 10. 1940), pravnik. Školovao se u Sarado 1927. godine. Nakon isteka mandata gradonačel-

nika, Ibrahim Hadžiomerović je bio pomoćnik bana Drinske banovine. U vrijeme austrougarske uprave bio

je činovnik Bosanskog sabora. Za vrijeme Prvog svjetskog rata bio je, prvo, austrougarski vojnik, potom

dobrovoljac u srpskoj vojsci. Bio je istaknuti aktivist muslimanskog društva „Gajret“ u Sarajevu.

Od osnivanja, GP BOSNA je izgradila preko 20 hiljada

HAMAMDŽIĆ, dr. MUHIDIN (Sarajevo, 16. 4. 1936 - ),

broj škola, bolnica, hotela, fakulteta, poslovnih i jav-

Veterinarskom fakultetu u Sarajevu. Specijalizaciju iz

stambenih jedinica u zemlji i inostranstvu, značajan nih objekata, sportskih i olimpijskih objekata, indu-

strijskih i objekata za specijalne namjene, te objekata niskogradnje, cesta, pruga i tunela.

akademik, veterinar, fiziolog, profesor fiziologije na endokrinologije završio je u Sjedinjenim Američkim

Državama. Bio je gradonačelnik Sarajeva od 2000. do 2005. godine.

Obnova Vijećnice predstavlja jedan od najvećih i naj-

HANJALIĆ, dr. KEMAL (Sarajevo, 30. 11. 1939 - ), aka-

baštine u BiH nakon rata. U okviru III. faze obnove

vao se u Sarajevu, Birmingemu i Londonu, gdje je i

zahtjevnijih projekata obnove ove znamenite kulturne

Vijećnice izvršena je rekonstrukcija i restauracija fasade objekta, koja je obuhvaćala slijedeće radove: obradu fasadnih elemenata u malteru; obnovu fasad-

nih elemenata u kamenu sa sanacijom i restauracijom očuvanih i djelomično oštećenih i rekonstrukcijom

nedostajućih elemenata; obnovu fasadnih elemena-

demik, inženjer, stručnjak za fluide i energiju. Školodoktorirao. Bio je gradonačelnik Sarajeva od 1985. do 1987. godine. Bio je redovni profesor na Mašinskom

fakultetu u Sarajevu, Tehnološkom univerzitetu Mičigen, te šef katedre na Fakultetu za tehničku fiziku

Tehnološkog univerziteta u Delftu (Nizozemska). Jedan model turbulencije nosi njegovo ime.

ta u fajansu; obnovu fasadnih elemenata od terako-

HM TENAX, SARAJEVO, firma koja od osnivanja, 1987.

konzervatorskom postupku; izradu i ugradnju stolari-

nja, dizajna, oblikovanja, obrade i ugradnje kamena.

te; obnovu fasadnih dekoriranih (oslikanih) polja po je prema izvornoj dokumentaciji; izvođenje pratećih

građevinsko-zanatskih radova na krovu, koji uključuju i sanacione radove na čeličnoj kupoli; izradu novog

vitraja prema originalnom uzorku koji je bio sačuvan na objektu; izvođenje grubih građevinskih radova u

objektu i dopunu konstruktivnih zahvata koji nisu izvedeni u prethodnim fazama obnove.

GRINFELD, ALFRED (ALFRED GRÜNFELD), (Prag, 4. 7. 1852 - Beč, 4. 1. 1924), pijanist virtuoz i kompozitor. Bio je profesor Bečkog konzervatorija i dvorski

pijanist njemačkog cara. Izvodio je, uglavnom, djela Betovena (Beethoven), Baha (Bach), Šopena (Chopin),

Šumana (Schumann), Šuberta (Schubert) i Bramsa (Brahms).

HADŽIKADIĆ, dr. ATIF, rođen 1884. godine u Derventi. U Beču je diplomirao na Filozofskom fakultetu, a potom i doktorirao. Radio je kao profesor na Velikoj

gimnaziji Tuzla, a zatim kao školski inspektor pri Kraljevskoj banskoj upravi Drinske banovine u Sarajevu.

godine, strateški djeluje u oblasti eksploatacije, sječeDo sada su njeni uposlenici učestvovali u realizaciji

veoma značajnih i reprezentativnih projekata kao što su: Memorijalni centar Srebrenica-Potočari, Mezarje

Franca Ferdinanda. Ubijena je 28. 6. 1914. godine u

na Franca Ferdinanda. Godine 1917., u blizini mjesta atentata, podignut je spomenik Francu Ferdinandu i

Sofiji Hotek, a već 1918. godine, nakon propasti Austro-Ugarske, porušen.

ILIDŽA ž. tur. (ilica) „toplice“, „banja“, urbana cjelina

udaljena oko 12 km zapadno od centra Sarajeva i 3 km sjeveroistočno od izvorišta rijeke Bosne (Vrelo

Bosne). Nalazi se na nadmorskoj visini od 499 m. Na Ilidži izvire geotermalna sumporna voda čija je temperatura oko 57°C. Ilidža, administrativno, nije

dio grada Sarajeva, ali u svakom drugom smislu jest. Još u rimskom razdoblju historije sarajevskog kraja, mjesto je bilo lječilište i rezidencijalno područje. Na

prostoru sadašnje Ilidže, u vrijeme rimske uprave, bio je municipijum AKVE S... (AQUAE S...). Sudeći po ovom sačuvanom fragmentu, puni naziv naselja je

mogao biti AQUAE SULPHURAE (Sumporne Toplice). Otkrića na području Ilidže i obližnjeg Butmira bijahu

glavni predmet razmatranja na međunarodnom Kon-

gresu arheologa i antropologa, održanom u Sarajevu od 15. do 21. 8. 1894. godine. Najvažniji nalazi sa Ilidže i Butmira pohranjeni su u Zemaljskom muzeju

u Sarajevu. U osmanskom razdoblju brojne su sarajevske porodice na području sadašnje Ilidže posjedovale takozvane ishodne kuće, ljetnikovce, čardake. Neke

od tih građevina očuvane su i do našeg vremena. U „Itinerariumu“ Benedikta Kuripešića postoji drvorez

na kojemu je predstavljen najveći dobrotvor Sarajeva, Gazi Husrev-beg kako prima delegaciju kralja Ferdi-

nanda I, u Glavogodini u podnožju planine Igman, u neposrednoj blizini Vrela Bosne. Ovo je jedini Gazijin portret. U vrijeme austrougarske uprave na Ilidži je

podignuto banjsko lječilište i odmaralište prema najvišim tadašnjim evropskim standardima.

Izgrađeni

su hoteli („Austria“, „Hungaria“ i „Bosna“), uvedena

električna rasvjeta, Ilidža povezana sa Sarajevom,

Travnik, Mezarje Kovači u Sarajevu, Spomen obilježje

gradskom željeznicom i telefonskom linijom. U ili­dža­

nja Luci, Turbe Halida ef. Hadzimulića-Sarajevo…

Franje Ferdinanda, njegove supruge vojvotkinje Sofije

u Kiseljaku, projekt obnove Ferhadije džamije u BaZa angažman u realizaciji III faze projekta „Obnova Sarajevske vijećnice“, odnosno restauraciji, sanaciji te

izradi novih, potpuno uništenih kamenih elemenata

na dekorativnom vijencu, balkonskim ogradama, stupovima i ostalim dijelovima fasade, te izradi i montaži

vanjskih korita i ukrasnih rozeti Vijećnice, ovoj je firmi uručena Zahvalnica Grada Sarajeva.

HOENBERG, SOFIJA fon (SOPHIE Herzogin von

HOHENBERG) /HOTEK, SOFIJA MARIJA JOSIPA ALBINA (ŽOFIE MARIE JOSEFINA ALBINA CHOTKOVA z CHOTKOVA a VOJNINA; SOPHIE CHOTEK

von CHOTKOWA und WOGNIN) (Štutgart, 1. 3. 1868 - Sarajevo, 28. 6. 1914. godine), vojvotkinja od

nskom hotelu „Bosna“ bili su apartmani nadvojvode od Hoenberga i njihove pratnje za vrijeme boravka u

Sarajevu, koji će završiti Sarajevskim atentatom, 28. 6. 1914. godine. Između dva svjetska rata, prema prilikama, hoteli „Austria“ i „Hungaria“ dobili su nove nazive: „Srbija“ i „Hercegovina“. Iza Drugog svjetskog

rata, Ilidža je doživjela snažan razvoj, koji se u prvom

redu oslanjao na nove industrijske pogone na području Stupa, Hrasnice i Blažuja. Izgrađen je veliki hotel

„Termae“ i uređen rehabilitacijski centar. Nakon rata 1992.-1995. godine Ilidža je dobrim dijelom obnovljena, a razmahala se i nova gradnja. Hoteli su privatizirani i, opet, promijenili ime. Pored hotela „Termae“,

sada su to: „Bosna“, „Austria“ i „Hungary“. Naspram

Glosar

| 331


hotelu „Termae“ izgrađen je veliki „vodeni park“, po

konvikt za srednjoškolce. Prevodio je s orijentalnih je-

d.o.o. svojim razvojnim programom nastavlja tradici-

„Termalna rivijera“.

„Narodno blago“, „Istočno blago“, „Budućnost ili na-

BiH, osobito u središnjoj Bosni. Stolarija firme Kon-

uzoru na „Toplice Čatež“ u Sloveniji, pod nazivom IVEKOVIĆ, ĆIRIL METOD (Klanjec, Hrvatsko Zagorje, 1. 11. 1864 - Zagreb, 15. 5. 1933), akademik, arhi-

tekt. Školovao se u Varaždinu, Zagrebu i Beču. Bio je

učenik arhitekta Karla Hasenauera (Hassenauer), naji-

zika. Knjige: „Reisalei-ahlak“ („Nauka o ćudoređu“),

predak muhamedovaca u Bosni i Hercegovini“, „Šta misle muhamedovci u Bosni i Hercegovini“. Jedna

škola u Sarajevu, nosi ime Mehmed-bega Kapetanovića

Ljubušaka.

staknutijeg predstavnika bečkog historicizma. Godine

KARERAS, HOZE (JOSE MARIA CARRERAS I COLL)

Sarajevu. Najvažniji Ivekovićevi poslovi u Sarajevu

vao je 19. juna u izvedbi Mocartovog „Rekvijema“ u

1890. počeo je raditi kao arhitekt Zemaljske vlade u

jesu: projekt neorenesansne Zgrada Penzionog fonda, dovršenje i realizacija projekta gradske vijećnice „Beledije“ i restauracija Ali-pašine džamije.

KALAJ, BENJAMIN (BÉNJAMIN KÁLLAY DE NAGY

KALLÓ) (Budimpešta, 22. 12. 1839 - Beč, 13. 7. 1903), historičar, austrougarski državnik. Od 1868. do

1875. godine bio je generalni konzul Austro-Ugarske u Beogradu. Za zajedničkog ministra finansija postav-

ljen je 4. 6. 1882. godine. Time je praktično postao

upravljačem Bosne i Hercegovine. Na tom položaju ostao je do smrti 13. 7. 1903. godine. Sistematski je

radio na trajnom vezivanju Bosne i Hercegovine za AustroUgarsku. Napisao je više historijskih studija,

između ostalih: „Istorija Srba“, „Rusija na Istoku“, „Ugarska na granici Istoka i Zapada“. Benjamin Kalaj je bio zagovornik integralne bosanske nacije i bosanskog jezika. Općenito, smatra se da je Benjamin Kalaj

zaslužan za brojne civilizacijske pomake u Bosni i Hercegovini. Njegovo ime je posebno vezano uz projekt

elitnog časopisa „Nada“, gradnju gradske vijećnice i uvođenje električnog tramvaja. Nakon što je trasirano

i uređeno, sadašnje Vilsonovo šetalište dobilo je naziv: Kalajeva promenada (Kalaypromenade).

KAMEN-DENT, MOSTAR Od 1995. i ponovnog otva-

(Barcelona, 5. 12. 1946 - ), operski pjevač, tenor. Pjeauli razorene Sarajevske vijećnice, 19. 6. 1994. godi-

ne. KECMANOVIĆ, dr. ILIJA (Bosanska Kostajnica, 1902 - Sarajevo, 1975), akademik, historičar. Bio je upravnik Nacionalne i univerzitetske biblioteke BiH od 1947. do 1951. godine. Knjige: „Silvije Strahimir

Kranjčević Život i djelo“; „Ivo Frano Jukić“; „Barišićeva afera“.

KNOPFMAHER,

BARTOLOMEO

(BARTHOLOMEO

KNOPFMACHER), (Beč, 27. 7. 1873 - Sarajevo, 10.

4. 1949), arhitekt. Bio je profesor slobodnog crtanja, građevinskog crtanja i projektiranja u Srednjoj tehničkoj školi u Sarajevu (školskih godina 1911/12. i

1921-1924.). U Sarajevu je, između ostalog, projekti-

rao Drugu vladinu palatu, (sada zgrada bosanskoher-

cegovačkih željeznica), te kuće Hadži-Makse i Jeftana Despića. Pred posjetu nadvojvode Franje Ferdinanda Sarajevu, u junu 1914. godine, Knopfmaher je bio autor uređenja enterijera u nadvojvodinom apartmanu u

hotelu Bosna. Sa Nikolom Tomaševićem osnovao je u Sarajevu projektantski biro.

KOJO, LJUBO (Sarajevo, 3. 8. 1920 - Beograd, 19. 4. 1993), gradonačelnik Sarajeva od 1955. do 1962. godine. Bio je učesnik NOB. Ljubo Kojo je stekao velike

zasluge za razvoj Sarajeva, u prvom redu za moder-

ranja kamenoloma u Mukošu u Mostaru, od čije su

nizaciju gradskog saobraćaja (nabavka autobusa na

i austro-ugarskog doba, poput Staroga mosta, firma

Više godina je rukovodio Kulturno-sportskim centrom

čuvene tenelije izgrađeni značajni objekti iz turskog

Kamen-Dent Gradnja kontinuirano sudjeluje u obnav-

sprat marke „Lejland“ i tramvaja „Vašingtonaca“). „Skenderija“.

ljanju mnogih sakralnih i kulturnih objekata. 2003.

KOMŠIĆ, dr. IVO rođen je 16. 6. 1948. godine u Kiselja-

predvorje Sarajevske vijećnice, gdje se od tenelije rade

gimnaziju završio je u Kiseljaku, a Filozofski fakultet,

godine bili su dio tima koji je obnavljao natkriveno

noseći stupovi s lukovima i arabeskna kamena ograda. 2013. nastavlja s dijelom revitalizacije, gdje radi kamenu čipkanu ogradu centralnog stubišta.

KAPETANOVIĆ-LJUBUŠAK, dr. MEHMED - BEG (Vi-

tina kod Ljubuškog, 19. 7. 1839 - Sarajevo, 29. 7.

1902), književnik, sakupljač narodnog književnog blaga, publicist, gradonačelnik Sarajeva. Između 1863. i

1876. godine bio je u turskoj upravi kajmekan (u Sto-

ku, Republika Bosna i Hercegovina. Osnovnu školu i

Odsjek za filozofiju i sociologiju, u Sarajevu. Magistrirao je 1977. a doktorirao 1985. godine. Od 2000. godine redovan je profesor na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Profesor Komšić ugledan je naučni radnik i nastavnik Univerziteta u Sarajevu, autor četiri knji-

ge, te veoma aktivan u javnom i političkom životu.

U martu 2013. godine izabran je za gradonačelnika Sarajeva.

cu, Trebinju, Foči i Ljubuškom). Bio je i član turskog

KONTINENTAL d.o.o, KISELJAK se bavi proizvodnjom

gradonačelnikom. Nova, austrougarska vlast, imeno-

program i poslovnu politiku definira vrhunskim kva-

parlamenta. Godine 1877. imenovan je sarajevskim

vala ga je 1878. godine vladinim savjetnikom, a 1893. gradonačelnikom Sarajeva. Na toj dužnosti ostao je do 1899. godine. Osnovao je list „Bošnjak“ i Vakufski

332 |

VIJEĆNICA SARAJEVO

prvoklasne građevne stolarije. Vlastiti proizvodni litetom, te korištenjem isključivo prirodnih materijala, koji čine posebnu ugodnost u okviru stambenih i

drugih prostora, kao i uštedom energije. Kontinental

ju drvne industrije; eksploatiranja i prerade drveta u tinental postavljeni su na mnogobrojnim stambenim,

poslovnim i stambeno-poslovnim objektima u Bosni i

Hercegovini, te drugim državama u Europi i svijetu, a to su: Hrvatska, Italija, Austrija, Švicarska, Francu-

ska, Irska, Norveška, Engleska, Rusija, Kanada, JAR... Stolarija Kontinental je postavljena i na kulturno-po-

vijesnim spomenicima: Gimnazija Mostar, Gradska vijećnica Mostar, Rezidencija francuske kraljice Marie

Antoinette, koja se nalazi nadomak Versajskog dvorca. Kontinental je također izveo značajne radove na izradi vanjske stolarije Gradske vijećnice u Sarajevu.

KOVAČEVIĆ, MILOMIR - STRAŠNI (Čajniče, 1961. - ),

fotograf. Fotografijom se počinje baviti sa 17 godina

u Univerzitetskom foto kino klubu „Cedus“, a članom ULUPUBiH-a postaje 1989. godine. Od početka njegov opus posvećen je životu na ulicama, kao i kulturnim

događanjima u Sarajevu. Devedesetih postaje jedan od najzapaženijih foto-hroničara grada. Angažman foto-

reportera u različitim revijama nije doprinio da njegov rad poprimi senzacionalistički karakter niti bi njego-

ve fotografije imale kratak rok trajanja. Naprotiv, njegov rad pokazuje interes za najrazličitije teme tadašnjeg društva. Od onih svakodnevnih, često neprimjet-

nih u kolotečini svakodnevnice, do onih koje otvaraju neke od, za to doba, tabu-tema. Serije fotografija s temama iz Međugorja, zatvora, buvljaka, rock koncerata, navijača, grafita, pioniri, Titove fotke po izlozima za posljednji Dan Republike samo su neke po kojima je Kovačević postao poznat. Početkom devedesetih,

Kovačević svjedoči dubokim društvenim promjenama

u zemlji - odumiranju jednog sistema, epohe komunizma i stvaranju novog. U tom periodu nastaju serije

posvećene prvim demokratskim izborima, stranačkim

mitinzima, stvaranju novih partija, nove vlasti, mirovnim manifestacijama. Paralelno bilježi i svakodnevni

kulturni, politički i sportski život grada. Početkom ‘92,

on prati izbliza sve ono po čemu će Sarajevo tragično biti poznato u cijelom svijetu. Iz dana u dan svjedo-

či svojim aparatom o životu opkoljenog grada. Svoju ličnu tragediju i tragediju građana Sarajeva dosljedno bilježi i o tome svjedoče njegove fotografije. One se

drastično razlikuju od fotografija stranih kolega. Dok

su oni vrebali da na što bizarniji način uhvate smrt, on je bilježio život i otpor tom teškom vremenu. U tom

haosu pokušavao je da stvori, makar na fotografijama, nešto skladno i vizualno čisto. Svojim djelom nastoji pružiti otpor i suprotstaviti se totalnoj destrukciji

grada. Godine 1995. godine odlazi u Pariz gdje dočekuje kraj rata u BiH. Izlaže po cijeloj Francuskoj te u International Center of Photography u New Yorku. Za svoj rad dobio je mnoga priznanja, a posljednje je od

predsjednika Francuske gdje je proglašen Vitezom sa


zaslugama za svoj fotografski rad i angažman. Danas

KUPUSOVIĆ, dr. TARIK (Sarajevo, 5. 12. 1952 - ), inže-

MARKOVIĆ, mr. sc. SLAVICA diplomirala je povijest

KREŠEVLJAKOVIĆ, MUHAMED (Sarajevo, 16. 7. 1939

u Njemačkoj, Švicarskoj i Italiji. Bio je gradonačelnik

fakultetu u Zagrebu 1979. godine. Magistrirala je na

živi i radi u Parizu.

- Sarajevo, 5. 12. 2001), historičar i profesor latinskog

jezika. Bio je gradonačelnik Sarajeva od 1990. do

1993. godine. Radio je u Zavodu za zaštitu kulturnohistorijskog i prirodnog nasljeđa Bosne i Hercegovine.

Bio je konzul Republike Bosne i Hercegovine u Mila-

nu, od augusta 1993. do augusta 2001. godine. Objavio knjigu: „Pucarevo“.

KUJUNDŽIĆ, dr. ENES (4. 10. 1947 - ), profesor. Bio je direktor Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine od 1993. do 2005. godine. Knjige: „Re-

konstrukcija pamćenja: Bibliografija Bosne i Hercego-

vine i svjetski bibliografski izvori“; „Prilog bibliografiji bibliografija Bosne i Hercegovine“.

njer. Školovao se u Sarajevu i Zagrebu, a usavršavao Sarajeva od 1994. do 1996. godine. U vrijeme man-

data Tarika Kupusovića objavljena je Deklaracija o

Kupusović je bio direktor Zavoda za hidrotehniku u

nas, Ivan Lesjak, Branko Suhy, Edo Kovačević, Nikola

asocijacije nezavisnih intelektualaca „Krug 99“. Tarik Sarajevu.

LAGUMDŽIJA, SALKO (Vlasenica 1921 - Sarajevo, 12. 6. 1973), političar. Školovao se u Sarajevu. Bio je gradonačelnik Sarajeva između 1965. i 1967. godine. U

vrijeme mandata Salke Lagumdžije, između ostalog, otvoren je i Muzej Jevreja Bosne i Hercegovine. Salko

Lagumdžija je bio učesnik narodnooslobodilačke borbe 1941-1945. godine.

1905. do 1910. godine. Porijeklom je iz stare janji-

krečnjaka i sedra. Podignut je 1798. godine iz ostav-

znavao je turski, arapski, perzijski i francuski jezik.

Početkom 20. stoljeća Esad efendija je podigao palatu na uglu današnjih ulica Kulovića i Branilaca Saraje-

va. Ukopan je u haremu džamije u Provarama, ispod kamenog turbeta. Jedna ulica u Sarajevu nosi ime

Kulovića, po uglednoj porodici iz koje potječe i Esad efendija.

KUNELIS, JANIS (KOUNELLIS JANNIS) (Piraeus, 23. 3. 1936. - ), jedan od najutjecajnijih umjetnika u histo-

riji svjetske savremene umjetnosti i jedan od glavnih osnivača talijanskog pokreta Arte Povera. Još šezdesetih je godina prošlog stoljeća koristio nađene objekte, suprotstavljajući industrijski proizvedene elemente,

odbačene materijale i moderne tehnološke proizvode sa predmetima nađenim u prirodi. Kounellis reagira

na prostor s ambijentalnim site specific instalacijama, gdje koristi materijale kao što su ugalj, drvo, željezo,

kamen. Ovaj umjetnik pretvara prostor u dramatičnu i snažnu pozornicu koja uvijek ostavlja jak utisak na

posmatrača. Takve postavke na specifičan način arti-

dine, s temom Ćiril Metod Iveković, arhitekt i konzerva-

tor. Autorica je brojnih izložbi crteža i grafike (Slavko

LATINSKA ĆUPRIJA (PRINCIPOV MOST), stari kameni

čarske porodice. Sin je Sulejmana Rušdi efendije. Po-

Odsjeku povijesti umjetnosti istoga fakulteta 1989. go-

slobodnom i jedinstvenom Sarajevu, na inicijativu

KULOVIĆ, MAHMUD ESAD EFENDIJA (Sarajevo, 1854 - Sarajevo, 22. 7. 1917), gradonačelnik Sarajeva od

umjetnosti i komparativnu književnost na Filozofskom

most lučne konstrukcije na tri okna. Izgrađen je od štine sarajevskog trgovca i dobrotvora Hadži Abdula-

hage Brige. Most je sagrađen na mjestu gdje je polovinom 16. stoljeća (oko 1565. godine) kameni most

podigao neki Alija Ajni-beg. Prije Ajni-begovog mosta, na tom je mjestu bilo nekoliko drvenih ćuprija, između kojih Popis bosanskog sandžaka iz 1541. godine

Šohaj, Dušan Džamonja, Edo Murtić, Nevenka Arba-

Reiser, Zlatko Keser, Matko Trebotić, Maja Franković….), te monografija: Ćiril Metod Iveković (1992.),

Slavko Šohaj (2001.), Vanja Radauš (2005.), Branko Suhy (2007.). Koncipirala je i uredila sve tiskane kataloge (1991.-2012.) i šesnaest digitalnih multimedij-

skih interaktivnih izdanja Kabineta grafike. Članica je međunarodnih žirija, hrvatska selektorica i pisac

pratećih tekstova za kataloge međunarodnih izložbi, crteža i grafike (Zagreb, Ljubljana, Rijeka, Prag, Novo Mesto). Sudjelovala je na više znanstvenih skupova (iz

područja povijesti umjetnosti i muzeologije). Članica je Društva povjesničara umjetnosti Hrvatske (DPUH) i Internacionalnoga komiteta za muzeje (ICOM). U

statusu je muzejske savjetnice od 1998. godine. Dobitnica je medalje Antuna Augustinčića, 1986. godine.

Odlikovana je Redom Danice hrvatske s likom Marka Marulića, 1997. godine.

spominje most nekog sarača Huseina. U osmanskom

MARTINOVIĆ, dr. JURAJ (Sarajevo, 24. 5. 1936 - ),

ja, prema nazivu gradske katoličke četvrti u blizini.

vodilac. Bio je profesor i dekan Filozofskog fakulteta

razdoblju, službeni naziv mosta bio je Frenkluk ćupri-

Godine 1739. i 1789. ovaj Ajnibegov most nabujala Miljacka je teško oštetila, a obnovljen je 1791. godine.

Radovima je rukovodio Jovan Neimar. Godine 1917., uz sam most, na desnoj obali (uzvodno), prema nacrtu arhitekta Eugena Borija (Bory Eugen) podignut je

spomenik nadvojvodi Francu Ferdinandu i Sofiji Hotek. Spomenik je srušen 1918. godine. Ime Principov

akademik, književni historičar, esejist i književni pre-

u Sarajevu, gradonačelnik Sarajeva od 1989. do 1990. godine, te direktor Instituta za jezik i književnost u Sarajevu. Juraj Martinović je, pored bosanskohercegovačke (ANUBiH), također član slovenačke Akademije

nauka i umjetnosti. Dobio je Šestoaprilsku nagradu Grada Sarajeva. Knjige: „Apsurd i harmonija“, „Poezija Dragotina Ketteja“, „Dragotin Kette“.

most neslužbeno je uvedeno nakon 1918. godine kao

MATERIĆ, LAZO (Drvar, 12. 4. 1920 - Sarajevo, 16.

tata na Franca Ferdinanda, Gavrila Principa. Od 1993.

1962. do 1963. godine. Za mandata Laze Materića u

spomen na pripadnika „Mlade Bosne“ i izvršioca atengodine most ponovo nosi ime Latinska ćuprija. Rekonstrukcija Latinske ćuprije završena je 2004. godine.

3. 1999), političar. Bio je gradonačelnik Sarajeva od Sarajevu su ostvareni značajni projekti: reguliranje

jednog dijela obala Miljacke i Željeznice, izgradnja

kuliraju složenu interakciju između djela, materijala,

LOĐA (ital. loggia), loža, arhitektonski oblik za koji je

Kounellis je postao poznat svojim revolucionarnom

od balkona, lođa je uvučena u zgradu. Na centralnom

MEHTA, ZUBIN (Bombay, 29. 4. 1936. - ), dirigent kla-

reprezentativna lođa s arkadom od četiri stupa, možda

klavir, kompoziciju i kontrabas. Obrazovao se za diri-

posmatrača, vremena i prostora.

djelom Bez naziva u galeriji L’ Attico u Rimu 1969. godine kada je u galerijski prostor uveo dvanaest živih

konja i svezao ih uz zidove. Od tada do danas njegova

karakteristična arkada; otvorena galerija. Za razliku

rizalitu Sarajevske vijećnice, na prvom spratu, figurira najuočljiviji dio cijelog zdanja.

novog vodovoda i gradskog groblja „Bare“. Dr. Lazo Materić je bio učesnik NOB od 1941. godine.

sične muzike. Na Muzičkoj akademiji u Beču studirao genta pod mentorstvom Hansa Svarovskog (Hans Swa-

djela imaju krucijalni značaj za izučavanje i sagleda-

MALJKOVIĆ, DANE (Sarajevo, 7. 11. 1927 - ), inženjer,

jetnosti. Izlagao je u najznačajnijim muzejima širom

ljeta 1975. godine. Za Maljkovićeva mandata Među-

Već je sredinom svojih dvadesetih godina dirigirao

ekološki projekt „Zaštita čovjekove sredine“. Dane

stitucijama surađivao i kasnije. Njujorškom filharmo-

vanje tendencija u historiji savremene svjetske umsvijeta: Museum of Contemporary Art Chicago, Museo

Luigi Pecci - Prato, Stedelijk Museum - Amsterdam, Centro d’ Arte Reina Sofia - Madrid, Museo d’ Arte Contemporanea - Rivoli, i na najznačajnijim svjetskim

izložbama kao što su Venecijansko bijenale, Documenta itd.

gradonačelnik Sarajeva od početka 1973. godine do

narodna banka je odobrila Sarajevu prvi kredit za

Maljković je bio profesor na Elektrotehničkom i Saobraćajnom fakultetu u Sarajevu. Bio je predsjednik

Komiteta Skupštine Grada za kandidaturu Sarajeva za domaćina XIV. Zimskih olimpijskih igara.

rowsky). Pobijedio je na međunarodnom takmičenju dirigenata u Liverpulu 1958.

Bečkom i Berlinskom filharmonijom, a sa ovim je innijom dirigirao je 1960., a od 1962. do 1966. Simfonijskim orkestrom Montreala. Bio je i muzički direktor

Losanđeleske filharmonije, od 1962. do 1978. U Izraelskoj filharmoniji bio je glavni dirigent od 1977., a od

Glosar

| 333


1981. izabran je za doživotnog muzičkog direktora. U

za obnovu Glavne pošte u Sarajevu (1913); Povelja

MURTIĆ, EDO (Velika Pisanica, 4. 5. 1921. - Zagreb, 2.

stu muzičkog direktora, počevši od 1978. Istu je funk-

nasljeđa, Jajce 2008. (Federalno ministarstvo kulture

tinjstva živi s roditeljima u Zagrebu i polazi osnovnu

Njujorškoj filharmoniji se zadržao 13 godina na mje-

ciju obavljao u Bavarskoj državnoj operi, od 1998. do 2006.

Dirigirao je najpoznatijim svjetskim operskim kućama: Montreal, Chicago, Metropolitan Opera, Wiener

Staatsoper, Bayerische Staatsoper, Royal Opera Co-

za doprinos u očuvanju i obnovi kulturno-historijskog

i sporta); Zahvalnica grada Sarajeva za realizaciju pro-

jekta „Obnova Sarajevske vijećnice i značajan dopri-

nos u III. fazi obnove, Sarajevo 2012. (Grad Sarajevo Gradonačelnik); Šestoaprilska nagrada grada Sarajeva u 2014., projekt obnove Sarajevske vijećnice.

vent Garden, La Scala, Deutsche Oper Berlin, Salzbur-

Objavio knjigu „Stari gradovi Bosne i Hercegovine“

Četiri puta je dirigirao Bečkim novogodišnjim koncer-

MULAOMEROVIĆ, NEDŽAD (Sarajevo, 1976 - ), arhi-

MINERAL SLOVENIJA Firma s dugogodišnjom tradi-

jevu, od 1997-2003. Osnivač projektantskog studija

ger Festspiele.

tom i to: 1990., 1995., 1998. i 2007.

cijom vađenja, obrade, montaže i prodaje prirodnog

kamena (granita, mramora, vapnenca i pješčenjaka). Osnovana je 1. januara 1946. kao nasljednica kompanije ALPEKO. Godine 1996. preoblikovana je u d.d., a

2012. u d.o.o. Danas, zajedno s projektnom grupom

Mineral institut, djeluje u mnogim dijelovima Slovenije.Bila je izvođać radova na rekonstrukciji aule u Vijećnici.

MOZARAPI (ar. musta’rib), asimilirani kršćani u Maur-

skoj Španiji. Njima je bilo dozvoljeno da ostanu u svojoj vjeri. Mozarapska arhitektura bila je pod snažnim maurskim utjecajem.

MUDEHAR (Mudéjar od ar. Mudajjan „odomaćeni“), na-

(sa suradnicima), ICOMOS u BIH, 2012.

tekt. Studirao na Arhitektonskom fakultetu u SaraUrbing d.o.o., 2011. Profesionalno se bavi arhitek-

tonskim projektiranjem, te zaštitom kulturno-historij-

skog naslijeđa. U periodu 2010.-2012. bio angažiran kao ekspert iz oblasti rekonstrukcije na projektima

unapređenja sudova u BIH, prema zadanim standar-

dima savremenog sudstva. Značajni projekti: Poslovni objekt „Raiffeisen bank“ u Zenici, 2006., Projekt

obnove Gradske Vijećnice u Sarajevu, 2009. Autor izložbe „Sarajevska Vijećnica još jednom“, dobitnik

nagrade „COLLEGIUM ARTISTICUM“ za realizaciju, 2008., za projekt poslovnog objekta Raiffeisen bank u Zenici. Stalni član Asocijacije Arhitekata u Bosni i Hercegovini.

ziv arapskog (maurskog) stanovništva koje je nastavi-

MULAOMEROVIĆ, SMAJO (Trebečaj, 1945 - Sarajevo,

(Reconquista). Također, naziv stila gradnje koji su pri-

kom zavodu grada Sarajeva (1975-1978), Institutu za

lo živjeti na Iberijskom poluostrvu nakon Rekonkiste

mjenjivali...Na izvjestan način, mudehar stil predstavlja simbiozu kršćanske, islamske i jevrejske graditeljske i općenito umjetničke tradicije. Termin mudehar

uveo je 1859. godine andaluzijski historičar i arheolog Hoze Amador de los Rios (José Amador de los Ríos).

MUKARNAS (ar. muqarnas) dekorativni oblik karakteri-

stičan za islamsku umjetnost i njene derivate. Sastoji se od kompliciranih plastičnih ukrasa unutarnjih niša, arkada ili vijenaca fasada. Primijenjen je na brojnim

sakralnim i profanim građevinama. Ovaj ukras je poznat i pod nazivom stalaktiti. Na Sarajevskoj vijećnici

posebno uspješno izveden je mukarnas iznad galerije u auli i iznad atike na centralnom rizalitu.

MULABEGOVIĆ, FERHAD (Sarajevo, 1947 - ), arhitekt.

Zaposlen u Zavodu za zaštitu kulturno-historijskog i prirodnog nasljeđa Bosne i Hercegovine od 1970-

1994. godine, od 1994. u DD „DOM“ Studije, projektiranje, inženjering - na projektima rehabilitacije i

2011), arhitekt. Radni je vijek proveo u Urbanistič-

arhitekturu i urbanizam Arhitektonskog fakulteta u Sarajevu (1978-1991), te djelujući u privatnom sek-

1. 2005.) slikar, grafičar i scenograf. Od ranog dješkolu i gimnaziju, a potom Obrtnu školu, gdje su mu

profesori bili Edo Kovačević, Kamilo Tompa i Ernest

Tomašević. Godine 1935. prvi put je izlagao u prostorima realne gimnazije u Zagrebu, a u to doba počinje i

njegovo bavljenje slikanjem i grafičkim dizajnom. Go-

dine 1939. upisao se na ALU (profesori Ljubo Babić i Krsto Hegedušić), a već 1940. prešao je na beogradsku

Akademiju u klasu prof. Petra Dobrovića. God. 1941.

vratio se na ALU u Zagreb u klasu prof. Ljube Babića. Edo Murtić vrlo je rano prihvatio socijalističke ideje

i iskazao svoju sklonost NOP-u. Od 1944. god. bio je

aktivni sudionik NOB-a. Radio je plakate i grafike, opremao knjige. Nakon Drugog svjetskog rata veoma

mnogo slika, izlaže u zemlji i na svim kontinentima. Njegova djela u vlasništvu su brojnih muzeja, galerija

i privatnih kolekcija širom svijeta. Ostvario je oko sto pedeset samostalnih i tristotinjak skupnih izložbi po

cijelom svijetu. Premda je Murtić prije svega slikar, gorljiv pobornik i predstavnik apstrakcije, umjetnik koji može stati uz bok velikim svjetskim imenima

apstraktnog izraza, nezaobilazna je, također, njegova

scenografija, murali i mozaici, grafički dizajn i grafika.

MUSTAJ-PAŠIN MEJDAN, ulica u starom dijelu grada, u

neposrednoj blizini Vijećnice. Ime dolazi od mejdana (trga), koji je nazvan po Mustaj-paši Babiću, sarajevskom muselimu. Mustaj-pašin mejdan je prije izgradnje Vijećnice obuhvaćao znatno širi prostor. Na trgu je bila i česma.

toru (Neimari d.o.o. 1995-2006, Studio Urbing d.o.o.,

MUTEVELIĆ, ASIM-BEG, (Sarajevo, 14. 3. 1883 - Sara-

projektiranjem te zaštitom kulturno historijskog na-

Gacku, Jezeru kraj Jajca i Sarajevu. Bio je gradonačel-

2001-2011). Profesionalno se bavio arhitektonskim

sljeđa. Značajni projekti iz oblasti istraživačkih, sanacionih, konzervatorskih i restauratorskih radova na

spomenicima: Kuršumlija medresa u Sarajevu (16 st.); Hanikah Sarajevo (16 st); Samostan „Egipat“ u Sarajevu; Rijaset islamske zajednice u BiH; Obnova kuća u Počitelju; Musa pašina džamija u Novoj Kasabi (16 st.) 2010; Gradska vijećnica u Sarajevu (1896) 2007-

jevo, 2. 9. 1956), učitelj. Kao učitelj službovao je u nik Sarajeva od 1929. do 1935. godine. Prema višestoljetnoj tradiciji porodice Mutevelić, bio je mutevelija

Gazi Husrev-begovog vakufa od 1921. do kraja života. Rodonačelnik ove porodice je Murad-beg Tardić, prvi

mutevelija Gazi Husrev-begovog vakufa. Asim-beg Mutevelić se zalagao za izgradnju modernih škola i popravljanje higijenskih prilika u Sarajevu.

2014. Dobitnik nagrade „COLLEGIUM ARTISTICUM“

NASRIDI (ar. banū Nasr) , posljednja maurska dinastija

grada Sarajeva za realizaciju projekta „Obnove Sara-

1232. do 1492. godine vladala su 23 nasridska emi-

za najbolju arhitektonsku ideju 1979., te Zahvalnica jevske vijećnice i značajan doprinos u III. fazi obno-

ve, Sarajevo 2012. (Grad Sarajevo - Gradonačelnik). Nagrađen Šestoaprilskom nagradom grada Sarajeva u

u Španiji. Nasridi su utemeljili Emirat Granadu. Od ra, od Muhammeda I ibn Nasr-a, do Muhameda XII.

Najblistaviji spomenik vladavine Nasrida je palača Alhambra.

2014., za Projekt obnove Sarajevske vijećnice. Tako-

OBALA VOJVODE STEPE STEPANOVIĆA, ulica (v.)

bavi zaštitom kulturno-historijskog nasljeđa. Značajni

MUMINAGIĆ, DŽEMAL (Ljubuški, 18. 9. 1920 - Saraje-

OBALA KULINA BANA, ulica koja vodi desnom obalom

1990; Glavna pošta u Sarajevu (1913.) 1995-2000;

godine, gradonačelnik Sarajeva između 16.5.1967. i

ćehajine ćuprije. U vrijeme austrougarske uprave,

rekonstrukcije historijskih objekata, te od 2007. godine u Studio Urbing d.o.o. Sarajevo. Profesionalno se

projekti obnove: Stari grad Tešanj (15.-18. st.) 1976Gradska Vijećnica u Brčkom (1892) 2007-2010; Gradska Vijećnica u Sarajevu (1896) 1996-2014. Dobitnik

je nagrada: Grand Prix Collegium artisticum, 2001.,

334 |

VIJEĆNICA SARAJEVO

đer bio angažiran kao stalni ekspert UNDP BiH.

vo, 2. 8. 2003), general-major, učesnik NOB od 1941.

10. 3. 1973. godine Najznačajniji projekt u Sarajevu

ostvaren za mandata Džemala Muminagića je Kulturno-sportski i privredni centar „Skenderija“.

OBALA KULINA BANA, ulica

rijeke Miljacke, od ušća Koševskog potoka do Šeher-

kada je reguliranjem toka Miljacke kao saobraćajnica i nastala, nosila je ime Apelov kej (Appel quai), po

zemaljskom poglavaru baronu Johanu Apelu (Johann


Appel). Godine 1919. dobila je ime Obala vojvode

je u Sarajevu. Projektirao je, između ostalog: paviljo-

1918), pripadnik kruga revolucionarne omladine

vojske Stepi Stepanoviću. U vrijeme njemačko-ustaške

Evangeličku crkvu, Sinagogu, Šerijatsku sudačku ško-

1914. godine, pucajući iz pištolja, ubio je austrougar-

Stepe Stepanovića, po vojvodi srpske i jugoslavenske

okupacije, 1941-1945, nosila je naziv Obala Adolfa Hitlera. Od 24. 8. 1993. godine njen naziv je Obala

Kulina bana. Ime je dobila po bosanskom vladaru banu Kulinu, čija vladavina u narodnom predanju slovi kao razdoblje mira i izobilja (...od Kulina bana i

dobrijeh dana.). Na samom istočnom kraju Obale Kulina bana, do Šeherćehajine ćuprije, nalazi se Vijećnica, bivša sarajevska gradska kuća i bivša zgrada Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine.

OLBINA, DANE (Krbavica, Hrvatska, 16. 6. 1919 - Sa-

rajevo, 7. 7. 2011), političar. Bio je gradonačelnik Sarajeva od 1945. do 1951. godine. Učestvovao je u

ne Zemaljskog muzeja, zgradu Narodnog pozorišta,

lu (sada Fakultet islamskih nauka, a prije toga Muzej Sarajeva), crkvu Svetoga Josipa, palatu „Halid-dvor“

etc. Karlo Paržik je autor prvog (nerealiziranog) pro-

jekta Sarajevske vijećnice. U projektiranju pridržavao se načela historicizma, mada je bio i pod izvjesnim

utjecajem secesionističke arhitekture. Karlo Paržik se zalagao za očuvanje elemenata bosanske graditeljske

tradicije. Arhitekt Paržik je među najplodnijim arhi-

tektima Sarajeva. Godine 2008. trgu ispred Crkve Svetoga Josipa (izgrađene prema projektu Karla Paržika) dato je ime Trg Karla Paržika. Arhitekt Karlo Paržik ukopan je u Groblju Svetog Mihovila u Koševu.

oslobodilačkom ratu 1941-1945. U vrijeme mandata

PETRIC, ALEKSANDAR (ALEXANDER PETRITZ) rođen

između ostalih i zgrada nove željezničke stanice, stadi-

narstva na Tehničkom univerzitetu u Beču, s težištem

Dane Olbine, u Sarajevu su podignuti krupni objekti,

on „Koševo“ etc. Dane Olbina je autor zanimljive stu-

dije o sarajevskoj čaršiji, knjiga „Ratni dani“ i „Dani i godine opsade“.

OVČINA, dr. ISMET (Bileća, 1957 - ), politolog. Ško-

Color Paleta, utemeljena 1997. godine, nastavljač

ning“ („browning“), model 1910., sa serijskim brojem

19074. Kao maloljetnik, Gavrilo Princip je osuđen

na 20 godina robije i zatočen u Terezinu (Theresien-

stadt), gdje je 1918. godine umro. Posmrtni ostaci Gavrila Principa preneseni su 1921. godine iz Terezina u

Sarajevo i sahranjeni u zajedničku grobnicu mladobosanaca uz kapelu „Svetog arhangela Mihaila“, u groblju Svetog Mihaila u Koševu. Latinska ćuprija, kraj

koje je izvršen atentat, nosila je (nezvanično) od 1918. do 1993. godine ime Principov most.

Sarajeva od 1963. do 1965. godine. Učestvovao je u

razvoju gradova“. Autor mnogih stručnih knjiga kao „Building Euro-Regions in South East Europe“, „Regional

Cooperation in SEE“ i dr.

mljama nasljednicama bivše Jugoslavije: Hrvatske, BiH

PALETA

kojim je ubistvo izvršeno bio je pištolj marke „brau-

na“strateškom regionalnom razvoju“ i „strateškom

postavljen je 2005. godine. Knjige: „Političke stranke „Biblioteka između stvarnog i mogućeg“.

vu suprugu, veliku vojvotkinju Sofiju Hotek. Oružje

RADIĆ, VASO (Breza, 14. 10. 1923 - ), političar, anti-

U periodu 1991.-2001. bio je koordinator i povjerenik

i demokratija“; „Bosna i Bošnjaci u hrvatskoj politici“;

skog prestolonasljednika Franca Ferdinanda i njego-

je 1965. u Rijeci. Završio studij arhitekture i građevi-

lovao se u Sarajevu, gdje je i doktorirao. Na mjesto direktora Nacionalne i univerzitetske biblioteke BiH

poznatog kao „Mlada Bosna“. Na Vidovdan, 28. 6.

Austrijske vlade za obnovu i tehničku suradnju sa ze(voditelj projekta obnove Vijećnice, na temelju ugovo-

ra iz 2006. između Austrijske vlade i BiH, odnosno Grada Sarajeva), Srbije, Crne Gore i Kosova (EU/ UN/ UNMIK, 2001.-2002., zaštita kulturnih spomenika).

fašist. Školovao se u Beogradu. Bio je gradonačelnik oslobodilačkom ratu 1941-1945. godine. Sve vrijeme

opsade Sarajeva, zajedno sa ostalim preživjelim bivšim gradonačelnicima, snažno je iskazivao protivljenje

agresiji na Bosnu i Hercegovinu i razaranju Sarajeva. Knjiga: „Ljudi smo“.

RADIMSKI,

VJENCESLAV

(VÁCLAV

RADIMSKÝ)

(Nova Paka, Češka, 21. 2. 1832 - Sarajevo, 27. 10. 1895), arheolog i rudarski stručnjak. Pripada prvoj

grupi stručnjaka Zemaljskog muzeja u Sarajevu. Istakao se radovima iz prethistorijske arheologije, poseb-

je tradicije tvrtke „Grubor“, koja je od 1918. godine

Sudjelovao u razvoju “Regional and Urban Deve-

restauracije i rekonstrukcije svih soboslikarskih i sli-

1994. osnovao ISEC (Institute for South East Europe-

slikarsko-ličilačke radove, od klasičnih do modernih

Regional Development), 2009.-2014. ISD (Institute for

RAJMONDI, RUĐERO (RUGGERO RAIMONDI) (Bolo-

dova, infrastrukture, nekretnina - težište jugoistočna

je 19. juna u izvedbi Mocartovog „Rekvijema“ u auli

bila najpoznatija na području Sarajeva u poslovima karskih dekoracija. Paleta je specijalizirana za sobovrsta moleraja. Uposlenici ove firme neposredno su

izveli restauracije na desetinama sakralnih i drugih

javnih objekata, od kojih su mnogi spomenici kulturno-povijesnog naslijeđa Bosne i Hercegovine: Narodno pozorište, Katedrala, Saborna crkva, Crkva sv. Josipa

na Marijin Dvoru, Gazi-Husrevbegova palata, Halidov

dvor, Samostan sv. Ante na Bistriku, Crkva sv. Ante na Bistriku te Aškenaska sinagoga (svi objekti su u Sarajevu). Posebno povjerenje im je ukazano na restauraciji slikarskih dekoracija Sarajevske vijećnice.

PARAPET (ital. parapetto; fr. parapet; engl. brestwork;

njem. brustwehr), niži zid ili ograda od kamenih, drve-

nih ili, u novije vrijeme, staklenih, metalnih, odnosno ploča od pleksiglasa. Postavlja se kao zaštita na ivici mosta, balkona, platforme, krova... Ponekad je izve-

lopment Strategies“ za regiju.

an Cooperation), 1999. ISRED (Institute for Strategic Structured Development) za strateški razvoj regija, graEvropa i Austrija/Beč, arhiv CAR (Cinematographic Archives of Reconstruction),

Djeluje kao docent na TU u Beču, univerzitetima u Sarajevu i Rijeci, kao i na Alpen-Adria-Univerzitetu u Klagenfurtu.

PETROVIĆ, dr. ARISTOTEL (Sarajevo, 1881 - 1920), diplomat. Školovao se u Beču, gdje je i doktorirao. Bio

je gradonačelnik Sarajeva od 1919. do 1920. godine.

Aristotel Petrović je sin Petrakije efendije Petrovića. U vrijeme austrougarske uprave bio je konzul u Moskvi

i Aleksandriji. U diplomatskoj službi Kraljevine SHS, odnosno Kraljevine Jugoslavije, bio je do ranih tridesetih godina 20. stoljeća.

den kao balustrada. Galerija aule Sarajevske vijećnice

PIROGRANIT (v.) ZSOLNAY, VILMOS (ŽOLNAJ VIL-

PARŽIK, KARLO (KAREL PAŘIK) (Jičin, Češka, 16. 6.

PIŠTALO, BORIVOJE (Mostar, 11. 4. 1933 - ), profesor.

ograđena je kamenim, bogato ukrašenim parapetom.

1857 - Sarajevo, 4. 7. 1942), arhitekt. Na početku karijere učestvovao je u gradnji „Zavjetne crkve“ („Votiv

kirche“) u Beču. Nakon toga, šezdeset godina djelovao

MOŠ)

Bio je direktor Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine od 1983. do 1992. godine.

PRINCIP, GAVRILO (Obljaj, 25. 7. 1894 - Terezin, 18.

no na neolitskom lokalitetu Butmir. Uredio je minera-

loškogeološke zbirke Zemaljskog muzeja. Od 1885. do smrti 1895. godine bio je na čelu Rudarske direkcije za Bosnu i Hercegovinu.

nja, 3. 10. 1941 - ), operski pjevač, bas-bariton. Pjevao razorene Sarajevske vijećnice, 19. 6. 1994. godine.

RESTAURO Studio „RESTAURO“ osnovan je u januaru

2005. godine, sa sjedištem u Sarajevu. Osnovne dje-

latnosti kojima se bavio bile su izrada projektne dokumentacije za stambene, poslovne, i druge vrste objeka-

ta, izrada projekata zaštite kulturno-historijskog nasli-

jeđa, izrada projekata interijera, konzultantske usluge, izrada investicionih programa, dizajna, kao i razvoj-

nih programa iz oblasti arhitekture. Krajem 2009. godine firma je preregistrirana u „RESTAURO“ d.o.o. i tada proširuje svoju djelatnost. Pored projektiranja, u

svoju djelatnost uključuje i uređenje i opremanje ente-

rijera, kao i izvođenje završnih zanatskih radova. Usko specijalizirana oblast kojom se bavi vezana je i za za-

štitu kulturno-historijskog naslijeđa, tako da je firma Restauro d.o.o. učestvovala i na izradi i rekonstrukciji

dekorativnih fasadnih elemenata na gradskoj Vijećnici

u Sarajevu, kao i rekonstrukciji gipsane i slikarske dekoracije u periodu od 2010. -2014. godine.

Glosar

| 335


RIZALIT (ital. avancorpo; fran. risalit; engl. risalit; njem

2007. godine, u Bosni i Hercegovini djeluje „SAFEGE

i Narodnog pozorišta u Sarajevu kao i porodičnog mu-

je primjenjivan u baroknom razdoblju. Južnom fasa-

od 1998. do danas, SAFEGE je upravljao slijedećim

Tokom opsade Sarajeva, zbog masakra na Markalama

Rekonstrukcija „Vijećnice“ u Sarajevu - 3 faze: kon-

rušenim zgradama, kao muzičku molitvu za mir. Emi-

BOSNIA“ doo Sarajevo, kao „kćerka firma“. U periodu

Risalit... od ital. risalto), istaknuti dio fasade. Posebice

projektima:

dom Sarajevske vijećnice dominira centralni rizalit bogato ukrašen lođom, kolonadama, te dekorativnim

l

neomaurskim elementima.

struktivna faza (1999-2000), Centralni Atrium - kame-

stion) jedna je od vodećih francuskih konzultantskih

nji radovi (2012-2014)

SAFEGE (Société Anonyme Française d’Etudes et de GE-

na struktura i kamena ograda (2002-2004), te unutar-

kompanija, osnovana 1959. godine. Pored djelatnosti

pu i Afriku razvili su snažnu mrežu svojih predstavniš-

l

tva i kancelarije (Bosna i Hercegovina, Srbija, Hrvat-

l

Kazahstan, Kirgistan, Bugarska, Moldavija, Mađarska,

dio SUEZ GROUPE, međunarodne industrijske i kon-

Osnovna djelatnost je projektiranje, nadzor i uprav-

l

l

Rekonstrukcija „Vijećnice“ u Bosanskom Novom/

Novi Grad

u Francuskoj, putem svoje Briselske direkcije za Euro-

Rekonstrukcija Zemaljskog muzeja (Etnološki odjel

Rekonstrukcija fakulteta u Sarajevu (Medicinski, Fi-

lozofski, Pravni, Prirodno-matematski)

ska, Crna Gora, Poljska, Latvija, Ukrajina, Rumunija,

l

l

grirao je iz zemlje krajem 1993. godine, a od tada je

uključen u brojne muzičke projekte kao izvođač, kompozitor i dirigent.

Danas živi i radi u Warrenpointu u Sjevernoj Irskoj.

SOFTIĆ, MUSTAFA (Sarajevo, 1898 - Kiseljak, 1990),

gradonačelnik Sarajeva od 1942. do 1945. godine.

Kao suradnik ustaško-nacističke vlasti osuđen je 1945. godine na pet godina robije.

STIKS, EDMUND (EDMUND STIX) (1837 - 1903.), inže-

Izgradnja graničnih prijelaza (Karakaj, Kamensko,

bio je namješten kao upravitelj Građevinskog odjelje-

Klobuk, Zupci, Bijača)

zultantske grupacije.

u kojem su poginule 22 osobe, svira violončelo u po-

Izgradnja i rekonstrukcija škola (osnovne škole u

Butmiru, Hrasnici, Srednja tehnička škola u Sarajevu)

Crna Gora, s tendencijom daljnjeg širenja). SAFEGE je

ljanje projektima visokogradnje, infrastrukture, vo-

l

zičkog ansambla „Musica Ad Hominem“.

Izgradnja zgrade Granične policije BiH

Rekonstrukcija javnih objekata - Zgrada poreske

njer, završio je Politehnički institut u Beču. Od 1885.

nja Zemaljske vlade u Sarajevu. Odigrao je značajnu ulogu u graditeljskoj aktivnosti Zemaljske vlade u Sarajevu.

dosnabdijevanja, tretmana otpadnih voda i zaštite

uprave u Sarajevu, zgrada Parlamenta BIH (Bijela,

SUČIĆ, ANTE (Olovo, 1929. - Sarajevo, 27. 1. 1986), po-

ISO 9001. Ova certifikacija, dodijeljena od strane

jevu (osnovni i kantonalni sud), sud na Ilidži, Zgrada

Sarajeva od 1975. do 1981. godine u vrijeme velike

okoliša. SAFEGE je certificiran standardom kvaliteta

Okrugla i Velika sala, fasada), Palata pravde u Sara-

AFAQ-a, i priznata kroz IQNet (Internacionalna mreža

Privredne banke u Sarajevu

za certifikaciju), odnosi se na planiranje, projektiranje

l

otpadne vode i vode, transporta, građevinskog i urba-

l

tom životne sredine, tehničke podrške razvoju orga-

i obuke.

i pružanje usluga u sektorima: konzalting u sektorima

Izgradnja Azilantskog prihvatnog centra i Centra za

migrante (u okolici Sarajeva)

nističkog inženjeringa, upravljanja energijom i zaštinizacionih struktura, inženjeringa, nadzora izgradnje

gradske vijećnice, beledije. Most je dug 48 m, širok

Implementacija IPPC projekat u Bosni i Hercegovini

(prvi ovakav projekat zaštite okoliša u Istočnoj europi

mjenjujući FIDIC ili EU uslove realizacije. Glavni in-

SARIĆ, IBRAHIM (Sarajevo, 1882 - Sarajevo, 1939), še-

banka za obnovu i razvoj i drugi međunarodni finan-

nekoliko mjeseci 1935. godine. Nakon Prvog svjetskog

vestitori su Europska Unija, Svjetska banka, Europska sijski fondovi.

U Bosni i Hercegovini, SAFEGE se prvi put angažirao 1998 godine, kada je za potrebe EU, putem svoje je-

dinice „Technical Assistance Unit“, u naredne tri kalendarske godine (do sredine 2001.), implementirao

nosilac Olimpijskog ordena.

Izgradnja kolektora u Živinicama, Tretmana otpad-

Kompanija je obezbjeđivala usluge tehničke pomoći i

upravljanja u više od 100 zemalja širom svijeta, pri-

XIV. Zimske olimpijske igre u Sarajevu. Ante Sučić je ŠEHERIJA, ŠEHER-ĆEHAJINA ĆUPRIJA ž. perz. šehri,

nih voda (WWTP) u Medjugorju l

obnove infrastrukture Sarajeva i početka priprema za

Izgradnja i rekonstrukcija sanitarnih deponija (Tre-

binje i Skender Vakuf/Kneževo) l

litičar. Školovao se u Sarajevu. Bio je gradonačelnik

i Balkanu)

rijatski sudija. Bio je gradonačelnik Sarajeva tokom rata, nekoliko godina je bio načelnik u Ministarstvu

vjera u Beogradu. Godine 1929. postavljen je za vr-

hovnog šerijatskog sudiju kod Vrhovnog suda u Sarajevu, gdje se nalazio do imenovanja za gradonačelnika. Biran je za narodnog poslanika.

lučni most preko Miljacke, u neposrednoj blizini stare je, bez pješačkih staza, 4,5 m, a visok, pri normalnom

vodostaju Miljacke, 4 m. Prema nekim izvorima i hronogramu u Sejahatnami Evlije Čelebije, podigao ga je

sarajevski šeher-ćehaja Hadži Husein, 1620. godine

(1029. po Hidžri). Međutim, pouzdano je utvrđeno da se spomenuti hronogram odnosi na Carevu ćupriju.

Prilikom regulacije Miljacke, 1897. godine, zatrpano je jedno okno Šeherćehajine ćuprije, tako da most danas ima četiri luka. Godine 2000. dovršena je temeljita obnova ovoga mosta, koja je podrazumijevala i vraćanje kamene ograde, korkaluka. Kako bi Šeherija

služila isključivo pješacima, pedesetak metara nizvod-

cca 950 MKM na obnovi objekata i infrastrukture.

SELIMOVIĆ, SALKO (Sarajevo, 24. 8. 1935 - ), inženjer.

broj projekata na rekonstrukciji ili izgradnji objeka-

gradonačelnik Sarajeva od 1987. do 1989. godine Za

ŠKALJIĆ, HADŽI NEZIR EFENDIJA (Rogatica, 1844. -

značajnih objekata (druga traka Bulevara Meše Seli-

donačelnik Sarajeva. Bio je predsjednik Trgovačkog

U periodu 2001. - 2014. SAFEGE je realizirao veliki

ta u funkciji „Supervisor“. Realizirajući ove projekte,

SAFEGE je primjenjivao svoje standarde upravljanja, koji se ogledaju u 6 već prepoznatljivih komponenti, koje su razrađene za svaki „korak“ u realizaciji proje-

kata (Upravljanje projektom, Ustanovljavanje okvira

nadzornih aktivnosti, Kontrola projektne dokumenta-

cije, Kontrola kvaliteta materijala i opreme, Finansij-

sko upravljanje projektom te aktivnosti u Garantnom

Školovao se u Sarajevu, Zagrebu i Ljubljani. Bio je mandata Salke Selimovića u Sarajevu je izgrađeno više

movića, put Vratnik-Vasin han, most Drvenija, dom „Ljubica Ivezić“, dom staraca Nedžarići, a započeta je i restauracija „Kamernog teatra 55“ i Svrzine kuće).

SMAILOVIĆ, VEDRAN rođen 11. novembra 1956. godine u Sarajevu, bosanskohercegovački je muzičar. Poznat je kao „Čelista Sarajeva“.

no, na mjestu gdje je u prošlosti stoljećima bila drvena ćuprija, 1999. godine podignut je novi betonski most.

Sarajevo, 10. 3. 1905), kadija (šerijatski sudija), gra-

suda u Sarajevu do 1878. godine, potom kadija u Sarajevu, član Ulema medžlisa i Vakufske uprave. Godine 1899. postavljen je za gradonačelnika Sarajeva. Na

toj dužnosti ostao je do smrti, 1905. godine. S turskog jezika na bosanski preveo je Građanski zakonik (Medželu). Jedna ulica u Sarajevu nosi njegovo ime.

periodu). Angažiranjem lokalnog inženjerijskog ka-

Tokom cijelog školovanja osvajao je prve nagrade na

TELALI, ulica na desnoj strani Miljacke. Povezuje Šeher-

da ostvari idealnu kombinaciju koja je kao rezultat

Do 1992. godine bio je član Sarajevske opere, Sarajev-

Nastala je 1863. godine i dobila ime Osman-pašina

dra, te primjenom svojih standarda, SAFEGE je uspio

imala uspješno okončane projekte za investitore. Od

336 |

VIJEĆNICA SARAJEVO

općinskim, kantonalnim i federalnim takmičenjima.

ske filharmonije, Simfonijskog orkestra RTV Sarajevo

ćehajinu ćupriju, odnosno Vijećnicu, sa Baščaršijom. džada, po bosanskom valiji Topal Šerif Osman-paši.


Osim što je zaslužan za trasiranje nove ulice, Osman-

do 1985. godine. U vrijeme mandata Uglješe Uzelca

VITEK, ALEKSANDAR (ALEXANDER WITTEK) (Sisak,

nom stanju, stoji na uglu ulica Telali i Kračule. Godine

je visoki politički funkcionar prethodne Jugoslavije,

jevu je, između ostalog projektirao zdanje Vijećnice i

paša je podigao i veliki han koji, u nešto izmijenje-

1885. ulica je dobila naziv Telali, po staretinarima koji su tamo radili. Početkom 20. stoljeća nosila je ime Nova testa, a 1919. godine dobila je ime po knji-

ževniku Petru Kočiću, književniku i članu Bosanskog sabora (koji je zasjedao u Vijećnici) u vrijeme austrougarske uprave. Od 1993. godine ulica ponovo nosi naziv Telali.

TRANZENA, TRANSENA (lat. transenna „rešetka“), ka-

mena, uglavnom mramorna ukrasno perforirana ploča kojom je odvajano svetište u crkvama, posebice roma-

ničkim ili su transenama zatvarani prozorski otvori.

Česta je i u islamskoj umjetnosti, u kamenoj ili drvenoj izvedbi.

UNIGRADNJA Osnovana 1973. godine u Sarajevu. Specijalizirana za izvođenje radova na najkompliciranijim

konstrukcijama i najzahtjevnijim uređenjima enteri-

jera svih vrsta objekata, kao što su javne, stambene,

poslovne, zdravstvene, industrijske, administrativne

zgrade, te objekti od kulturno-historijskog značaja, etc. Zapošljava tim stručnjaka i oko 200 radnika gra-

đevinske struke Neki od uspješno realiziranih kulturnih, zdravstvenih, vjerskih i sportskih projekata Uni-

gradnje u periodu 2000-2013: Zemaljski muzej, Turski kulturno informativni centar, Akademija likovnih

umjetnosti, Vijećnica (svi u Sarajevu), Klinički centar

Univerziteta u Sarajevu, džamija Jezero, pravoslavna Mitropolija, olimpijski bazen Otoka i sportska dvora-

na Grbavica u Sarajevu. Izvela je i završne radove na rekonstrukciji Sarajevske vijećnice.

URBING d.o.o. (studio za projektiranje i konzalting) osnovan je 2001 u Sarajevu i bavi se poslovima projektiranja objekata visokogradnje te projektiranjem

u Sarajevu su održane XIV. zimske olimpijske igre. Bio predsjednik Košarkaškog saveza Jugoslavije, te pred-

sjednik Skupštine košarkaškog kluba „Bosna“ iz Sarajeva. U ratu 1992-1995. godine prvo je bio ministar u vladi Bosne i Hercegovine a potom ambasador naše zemlje u Sloveniji. Jedna ulica u Sarajevu nosi ime Uglješe Uzelca.

VESKOVIĆ, mr. ESAD (Berane 1962. - ), konzervator i

restaurator. Zaposlen u Zemaljskom muzeju BiH od 1988. godine. Kontinuirano radi na konzerviranju i

restauriranju muzejskog materijala za potrebe stalnih i povremenih muzejskih izložbi, ostalih zbirki i depoa

Muzeja, za potrebe drugih institucija iz oblasti kulture

na području BiH. Radovi na konzervaciji i restauraciji spomenika kulture iz oblasti arhitekture i djela kiparstva: objekt Sud Cernica - Mostar, Muzički centar Pa-

RAIFFEISEN BANK u Zenici, projekt obnove nacional-

nog spomenika - Musa-pašina džamija u Novoj Kasabi, projekt arhitektonske obnove nacionalnog spomenika

- Vijećnica - Sarajevo, projekt obnove slikarske deko-

racije nacionalnog spomenika - Vijećnica - Sarajevo,

projekt obnove nacionalnog spomenika - Hastahana u Sarajevu, projekt nadogradnje i rekonstrukcije dijela pravosudne palate u Sarajevu, projekt kulturno-

historijskog i prirodnog naslijeđa Kantona Sarajevo,

projekt obnove nacionalnog spomenika - Isa-begova banja u Sarajevu.

UZELAC, UGLJEŠA (Ivanjska, Banja Luka 1938. - Ljubljana 4. 9. 1997), političar i diplomat. Školovao se

u Sarajevu. Bio je gradonačelnik Sarajeva od 1983.

metara niže od sadašnjeg, koji je sagrađen 1891. godine u pseudomaurskom stilu, prema nacrtima Aleksandra Viteka. Baščaršijski Sebilj, Vitek je projektirao po

uzoru na kameni sebilj u Carigradu, podignut 1588. godine uz turbe Mimara Sinana. Kopiju svog sebilja grad Sarajevo je poklonio gradovima Beogradu i

Rimu. Sebilj na Baščaršiji temeljito je obnovljen 2006.

godine. Radeći na projektu Vijećnice, Aleksandar Vitek je putovao u Egipat, u Kairo, i izučavao neke

tamošnje monumentalne zgrade, u prvom redu džamiju sultana Hasana, ali je glavna njegova inspiracija dolazila od originalnih maurskih zdanja u Granadi i

je u takozvanom pseudomaurskom stilu. Projekt nije

- banje u Mostaru, Narodna banka u Sarajevu, Vijećnica u Sarajevu, Zemaljski muzej u Sarajevu, zatim ispitivački i probni radovi na Bijeloj Tabiji u Saraje-

vu, restauratorski radovi na izradi tariha i mihraba na Čašrijskoj džamiji u Stocu, konzervatorsko-ispitivački

radovi na Latinskoj ćupriji u Sarajevu, na Miralem-pa-

šinom turbetu u Donjem Vakufu... Restauratorski radovi na spomenicima kulture iz oblasti zidnog slikar-

stva: Muslihidin Čekrečijina džamija u Sarajevu, Ha-

u Monarhiji. Gradsku vijećnicu u Sarajevu projektirao

realizirao jer je godine 1893. nervno obolio, a ubrzo

nakon toga, u maju 1894. godine, i umro. Aleksandar Vitek je između 1880. i 1882. godine imao uspjeha

kao šahist, učestvujući na međunarodnim turnirima. Godine 1882. na turniru u Beču, na kojem su učestvovali neki između najboljih šahista tog vremena

(William, Steinitz, Szymon Winawer, Johannes Hermann Zuckertort), Vitek je zauzeo 9. mjesto, bolje čak i od Mihajla Čigorina, koji je bio dvanaesti.

mam - banje u Mostaru, Vijećnica u Sarajevu mihrab

VITRAJ (fran. vitrail; engl. stained glass; njem. Glasmale-

BiH u Sarajevu, Despića kuća u Sarajevu, Kuršumija

crtanih predložaka, izrađuje kompozicija od stakla ra-

džamije Lučevica u Sarajevu, hol Zemaljskog muzeja

džamija u Maglaju, enterijer Gimnazije u Mostaru... Objavio 5 stručnih radova u raznim časopisima.

ding; špan. alcaldía, ayuntamiento, casa consistorial,

ke za potrebe CUM-a i Očne klinike, poslovni objekt

Mehmed-paše Kukavice. Taj sebilj nalazio se desetak

- Sarajevo, Glavna pošta u Sarajevu, objekt Hamama

objekata iz austrougarskog perioda u ulici Ferhadija

Gazihusrefbegov hanikah u Sarajevu - projekt resta-

Počitelju, projekt rekonstrukcije Traumatološke klini-

građen sebilj, sredstvima bosanskog namjesnika Hadži

Sevilji, te već podignutih pseudomaurskih građevina

VIJEĆNICA (BELEDIJA), njem. Rathaus; engl. town hall

uracije i rekonstrukcije, obnova kuća u starom gradu

Sebilj na Baščaršiji. Na Baščaršiji je 1753. godine sa-

varoti u Mostaru, Galerija BiH, više stambenih i javnih

zaštite, konzervacije, prezentacije i rehabilitacije nacionalnih spomenika. Najznačajniji projekti:

8. 1852 - Grac, 11. 5. 1894), arhitekt, šahist. U Sara-

ou city hall, civic centre, a guildhall, municipal buil-

cámara municipal; ital. municipio, casa comunale ou

rei; ital. vetrata), slikarska tehnika kojom se na osnovu zličitih boja, povezanih olovom (armatura). U našoj li-

teraturi počesto se, mada neutemeljeno, upotrebljava oblik vitraž. Vitraj na Sarajevskoj vijećnici izveden je prema karakterističnim uzorcima islamske ornamenti-

ke. Veliki oktogonalni vitraj ukrašava kupolu, a manji rozetu i biforu na zidu glavnog stepeništa.

residenza municipale; hol. Stadhuis; port. paço do con-

ZAVOD ZA IZGRADNJU KANTONA SARAJEVO osno-

Sarajevu. Izgrađena je 1896. godine u neomaurskom

nijih projekata koji su imali utjecaja na razvoj grada

celho, câmara municipal. Nekadašnja gradska kuća u

stilu. Prvi projekt za sarajevsku vijećnicu izradio je arhitekt Karlo Paržik. Ministar Benjamin Kalaj imao je

više primjedbi na taj rad, ali Paržik nije bio spreman

da ih uvaži. Nakon toga je zadatak bio povjeren arhitektu Aleksandru Viteku. Vitek je napravio projekt reprezentativne vijećnice, po ugledu na neke kairske

palate. Pošto je, godine 1893, Vitek nervno obolio,

poslovi oko završetka nacrta i realizacije projekta povjereni su arhitektu Ćirilu Metodu Ivekoviću. Prema

tlocrtu, Vijećnica je građevina trougaone osnove, sa

stranicama: južna 56 m, sjeverozapadna 56 m i jugo-

istočna 52 m. Središnji prostor palate je aula nadsvođena zastakljenim krovom.

van je 1975. godine. Učestvovao je u nekim od najvažSarajeva, neki od njih su: Projekt zaštite čovjekove okoline (1976.-1981.), usmjeren na rješavanje proble-

ma sa vodosnabdijevanjem, aerozagađenjem, odlaga-

njem krutih otpadaka, rješenje gradskog saobraćaja; Izgradnja objekata za potrebe XIV. Olimpijskih igara (Igman, Bjelašnica, Jahorina, ZETRA i Skenderija, veliki broj sportskih dvorana). Poslije rata,

Zavod

radi na obnovi u gradu: Projekt ostakljivanja grada, sanacija 1.100 stanova, rekonstrukcija javne rasvjete, obnova najugroženijih fasada u gradu, opravka stanova za povratnike, sanacija grijanja u neboderima; re-

konstrukcija i izgradnja kliničkog centra „Koševo“, re-

konstrukcija i izgradnja oštećenih i uništenih domova

Glosar

| 337


zdravlja i ambulanti; restauracija i konzervacija hotela

ponosan. Također su po prvi put spojena djela iz Ita-

stvom u kompleksnim građevinskim poduhvatima,

fazom rekonstrukcije Gradske vijećnice u Sarajevu, u

je bila da svoju retrospektivnu izložbu prvo pokaže u

pohvaliti uspješno izvedenim radovima na autoputu

„Evropa“. Zavod je 1997. godine vodio nadzor nad I. saradnji sa Viena Consulting Engineers iz Beča.

ZEC, SAFET (Rogatica, 1943. - ), slikar i grafičar. Već

kao dječak strastveno se posvećuje crtanju i slikanju. Rijetkom marljivošću i zanosom, pogotovu kroz peto-

godišnje studiranje na Umjetničkoj školi u Sarajevu,

lije sa djelima iz sarajevskog ateljea. Želja umjetnika

Sarajevu, gdje je za njega sve i počelo. Nakon Saraje-

va izložba je postavljena u francuskom gradu Lilleu, iste godine. Danas živi i radi u Veneciji, u Sarajevu i

u Počitelju, a njegova su djela izložena u značajnim evropskim i svjetskim galerijama i muzejima.

ostvaruje briljantna i virtuozna likovna djela. 1964.

ZELENIH BERETKI, ulica na desnoj strani Miljacke u

gradu. 1969. diplomira, a 1972. završava i poslijedi-

formaciji nastaloj početkom rata 1992. godine u cilju

upisuje se na Akademiju likovnih umjetnosti u Beoplomski studij u klasi profesorice Ljubice Sokić. Se-

damdesetih godina za likovnu kritiku postaje jedan od glavnih eksponenata poetskog realizma. Početkom

devedesetih godina jedan je od najznačajnijih umjet-

ničkih stvaralaca u zemlji i njen predstavnik na mnogim internacionalnim izložbama. Do 1989. živi i radi,

s porodicom, u Beogradu. Narednih godina je ponovo

u Sarajevu. Tu ga 1992. zatiče rat, zbog kojeg napušta grad i zemlju. Iste godine dolazi u Italiju, u Udine. Sva djela ostaju u sarajevskom ateljeu. Počinje sve iz

početka. Ponovo se strastveno predaje radu. Napušta poetski realizam, da bi se vratio prvo crtanim strukturama na grafičkim pločama i tuš-perom

crtanim

slikama na kartonima i panoima. Ubrzo se vraća i crtačkomateričnom ekspresivnom rukopisu, virtuoznim

senzacijama, onoj energiji i temama koje je na žalost napustio odlazeći na Akademiju.

U Udinama upoznaje tiskara Corrada Albicocca, u čijem ateljeu i dan danas realizira grafička izdanja. 1994. godine postavljena je prva muzejska izložba u Italiji, gdje se talijanskim radovima priključuje dese-

tak radova iz prethodnog perioda, doneseni iz galerije

središnjem dijelu grada. Ime je dobila po oružanoj odbrane Sarajeva od napada Jugoslavenske narodne

armije i paravojnih jedinica srpskih ultranacionalista. Za vrijeme austrougarske uprave nosila je naziv Ulica

Franje Josipa (Franz Josef Strasse). Nakon uspostave Kraljevine SHS nazvana je Ulicom Kralja Petra, a za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske Ulica broj 1. Od

1946. do 1992. godine nosila je naziv Jugoslavenske narodne armije, a tada je dobila ime Branilaca Sarajeva. Godine 1994. dio ove ulice, od Doma armije do Latinske ćuprije, dobio je naziv Zelenih beretki.

ZGRAFITO, SGRAFITO ital. Sgrafitto, od sgraffiare: grepsti, tehnika dekoriranja zidova apliciranjem cr-

godine umjetnik živi i radi, s porodicom, u Veneciji.

Zgrafitom su ukrašeni dijelovi fasade Vijećnice. Rela-

tivno očuvan primjer zgrafito tehnike u Sarajevu nalazi se na fasadi kuće u Ulici Hamdije Kreševljakovića na broju 1. Riječ je o tri alegorijske slike (Stari vi-

jek, Srednji vijek, Moderno doba), na sjevernoj fasadi okrenutoj prema Obali Maka Dizdara.

4. 1943), zlatar, gradonačelnik Sarajeva od 1939. do

vao je njemački i mađarski jezik. Godine 1940. Muhamed Zlatar položio je kamen temeljac za novo zdanje Narodnog pozorišta u Sarajevu, no Drugi svjetski rat omeo je ostvarenje ovog projekta.

U maju 2001. u Sarajevu je po prvi put prikazan čitav

ŽGP d.d. SARAJEVO osnovano je 1947. godine, konti-

lobrojni rani sarajevski opus, na koji je Zec posebno

niju u građevinarstvu BiH. Odlikuje se bogatim isku

raspon Zecovog stvaralaštva. Prvi put je izložen ma-

338 |

VIJEĆNICA SARAJEVO

te mnogobrojnim tunelima, mostovima, željezničkim prugama i objektima visokogradnje. U periodu 1997.

- 2003. god. izvođač je I i II faze rekonstrukcije Sarajevske vijećnice, uključujući i rekonstrukciju kamene strukture aule, u saradnji sa „Mineral“ iz Slovenije i

„Kamen dent“ iz Mostara.

ŽOLNAJ KERAMIKA, vrsta ukrasne keramike, dizajnirane i proizvedene u Pečuhu u ateljeu i radionici porodice Žolnaj (Zsolnay).

(v.) ŽOLNAI, VILMOŠ (ZSOLNAY VILMOS)

ŽOLNAJ, VILMOŠ (ZSOLNAY VILMOS) (Budimpešta,

19. 4. 1828. - Budimpešta, 23. 3. 1900.), keramičar. Od male porodične keramičke radionice u Pečuhu,

tehničkim i tehnološkim inovacijama, te angažiranjem prvorazrednih dizajnera, stvorio je tvornicu ukrasne

keramike čuvenu u svijetu. Važno postignuće Vilmoša

Žolnaja, pored keramičke smjese poznate kao eozin,

nje atmosferilija. Na fasadama nekoliko zgrada podi-

roko je primjenjivana u Italiji u vrijeme Renesanse.

1941. godine. Školovao se u Sarajevu i Beču. Pozna-

virana i prva likovna monografija Safet Zec. Od 1998.

nom prilazu Sarajevu, mostovima preko rijeke Save,

keramike. Nastala je u Njemačkoj u 13. stoljeću, a ši-

struganjem). Također se primjenjuje pri dekoriranju

1998. održava velika samostalna izložba Slike, crteži i

Vila Tivoli i Cankarjev Dom. Tom prilikom je promo-

putu E661 Gradiška-Banja Luka, objektima na zapad-

jest pirogranit, glazirana smjesa od mljevenog granita,

ZLATAR, MUHAMED (Sarajevo, 12. 7. 1890 - Sarajevo,

grafike (1992-1998), u dva izložbena prostora, MGLC

koridora VC, dionica Zenica-Sarajevo, kao i na auto-

teža u dvostruki sloj svježeg maltera (urezivanjem ili

Hoeppner. 1996. dobitnik je značajnog Grand prix-a

za crtež Alpe Jadran u Ljubljani. U istom se gradu

lider je u mostogradnji i visokogradnji u BiH. Može se

nuirano djeluje i danas predstavlja najstariju kompa-

izuzetno otporna na promjene temperature i djelovagnutih u Sarajevu krajem 19. i početkom 20. stoljeća sačuvani su izvanredno lijepi primjerci Žolnaj kera-

mike. U tom nizu izdvajaju se: Vijećnica, Vila Rediš i Kuća Vasilikije Petrović.

ŽUJO, VALERIJAN (1948.), književnik. Piše poeziju, prozu, dramske i esejističke tekstove, te scenarija i

putopise. Bio je sekretar Udruženja književnika Bosne i Hercegovine (1981-1985). Pjesme su mu pre-

vedene na engleski, grčki, turski, japanski i slovački jezik. Poezija: DA NIJE NAS; TO TI JE TO STRAH OD

FOTOGRAFISANJA; Monografije: SARAJEVO (1897), SARAJEVO (2006.); Leksikografska djela: LEKSIKON SARAJEVA (1998); BOSNA I HERCEGOVINA (2010.);

Dokumentarni filmovi: ISA-BEG ISHAKOVIĆ UTEMELJITELJ SARAJEVA (FLASH, Sarajevo 2007.); SARAJEVSKA VIJEĆNICA (FLASH, Sarajevo 2012.). Dobio je Šestoaprilsku nagradu Grada Sarajeva.



IZVORI I LITERATURA


Krzović, Ibrahim, Arhitektura Bosne i Hercegovine 1878-1918.,

ALBUM za Ivana barona Apela (Sarajevo 1902.)

Umjetnička galerija Bosne i Hercegovine, Sarajevo 1987.

ANNO - Austrian Newspapers Online Bašović, Ljubinka: Biblioteke i bibliotekarstvo u Bosni i Hercegovini 1945-1975. Sarajevo 1977.

Bejtić, Alija: Gradska vijećnica, Oslobođenje, 21.1.1966. Belza, Stanislaw: Nad brzegami Bosny i Narenty, 1899. Božić, Jela: Ćiril Metod Iveković (Graditelji Sarajeva, Radio Sarajevo III. program), Sarajevo 1988.

Časopis DOM I SVIET, od 1. maja 1896. godine, Ante Tresić-Pavičić, kratak prikaz tek izgrađene Vijećnice.

Ćeman, Mirza Hasan, Obnova Gradske vijećnice u Sarajevu u Klesarstvo i graditeljstvo, broj 1-2, godina XV., Klesarska škola, Pučišća, otok Brač, 2004, str. 48-66. Dimitrijević,

Branka,

Arhitekt

Karlo

Paržik,

disertacija

Arhitektonski fakultet Sveučilišta u Zagrebu, Sarajevo 1989.

Holbach, M. Maud: Bosnia and Herzegovina, London 1910. International Project Ars Aevi: Jannis Kounellis, 2004. Iveković, Darko: Zaostavština Ćirila Ivekovića Kreševljaković, Hamdija: Sarajevo za vrijeme austrougarske uprave (1878-1918)

Kurto, Nedžad, Arhitektura Bosne i Hercegovine i razvoj bosanskog stila, Sarajevo Publishing, Sarajevo 1998.

Kurto, Nedžad: Karlo Paržik (Graditelji Sarajeva, Radio Sarajevo III program), Sarajevo 1988.

Marković, Slavica: Ćirl Metod Iveković - Arhitekt i konzervator - Zagreb 1992.

Mulabegović, Ferhad: Gradska vijećnica (Nacionalna i univer-

zitetska biblioteka) u Sarajevu : metodologija i proces obnove (1996-2003), Bosniaca 2003.

Nada, Sarajevo Narodna biblioteka Bosne i Hercegovine (1945-1965)/uredili Branko Čulić i Kosta Grubačić, Narodna biblioteka SR BiH, Sarajevo 1965.

Österreichisch-Ungarische Monarchie in Wort und Bild 18861902

Rebecca West: Black Lamb and Grey Falcon Rener, Heinrich: Durch Bosnien und Die Hercegovina, Wanderungen 1897.

Sarajevski list, Sarajevo

Kruševac, Todor: Sarajevo pod austrougarskom upravom 18781918.

Izvori i literatura

| 341




346 |

VIJEĆNICA SARAJEVO



Obnova Sarajevske vijećnice bila je zadaća golemih razmjera. Koliko dugotrajna i komplicirana, toliko osjetljiva i rafinirana, koliko skupa i mučna, toliko uzbudljiva i uzvišena. Egzaktan i detaljan opis tog procesa odudarao bi od zamisli ove knjige. Stručne analize, pokazatelji, proračuni, tabele, minuciozni projekti „reanimacije“ i „rehabilitacije“... sve bi to, zasigurno, zamaglilo i zaklonilo suštinu ovog poduhvata. Kao što službeni zapisnici o broju ispaljenih zrna, stupnjevima vreline, te numerički iskazi štete, na svojevrstan način, ublažavaju gorčinu i jetkost namjere rušitelja, tako bi i suhi, iscrpni stručni raporti o koracima istraživanja, planiranja, rekonstrukcije i restauracije umanjili civilizacijski značaj napora graditelja-obnovitelja. S druge strane, sasvim simplificirano predstavljanje projekta i procesa obnove također bi nas udaljilo od stvarnog uvida u sve dimenzije ovog velikog i sudbonosnog napora. Stoga neki dijelovi monografije imaju stručan ton i stručan izgled, kako bi bila očuvana autentičnost obavljenog posla na obnovi Vijećnice.


Issuu converts static files into: digital portfolios, online yearbooks, online catalogs, digital photo albums and more. Sign up and create your flipbook.