74591729-preživjela-da-isprića

pet mjeseci, otišla kod frizera. Vratila sam se kući ponovno se osjećajući kao žena. Aloisi je skoro otkazalo srce kada me je vidjela kako izlazim iz svoje sobe sva sređena i lijepa. »Za što god da si se molila, moli da i ja dobijem malo,« rekla je Aloise smijući se svojim grohotnim smijehom iz svega srca. A još jače se smijala kad sam joj pokazala sve namirnice što sam ih bila kupila s novcem koji je preostao — dovoljno da nam potraje još jedan mjesec!

Sutradan sam se zaputila prema UN-u da nastavim svoj lov na posao.

Izgledala sam dobro, mirisala dobro, imala sam svoju diplomu i osjećala sam se sposobno i samopouzdano — bila sam samostalna mlada žena spremna da zauzme svoje mjesto u svijetu. Ganski me stražar ovaj put nije ispitivao na vratima: u stvari, mislim da me čak nije ni prepoznao jer me samo pustio unutra bez pitanja, smiješeći se dok sam prolazila. Čim sam se našla u zgradi, otišla sam do ureda direktora za ljudske resurse i pokucala na vrata, prekidajući direktora usred razgovora. »Kako vam mogu pomoći, gospođice?« upitao me na francuskom. »Gospodine, trebam posao,« rekla sam na engleskom... ili sam barem tako mislila.

Izgledao je zbunjeno. »Pokušavate li reći da tražite posao?« »Da, gospodine, točno — trebam posao,« odgovorila sam na francuskom. Bilo je bjelodano da će na mom engleskom trebati malo poraditi. »Shvaćam... Pričekajte ovdje,« rekao je i nestao u svom uredu. Nekoliko minuta kasnije njegova je tajnica došla razgovarati sa mnom i temeljito me promotrila od glave do pete. Bila je Ruanđanka i iz nekog razloga odmah joj se nisam sviđala. »Kako ste ušli u zgradu? Što želite?« pitala me je na kinjaruandiju. »Tražim posao.« »Kakvog iskustva imate?« »Bila sam na sveučilištu, gdje sam studirala elektrotehniku i matematiku.« »Ovdje su poslovi tajnički — to jest, ako imamo slobodnih poslova. Znaš li se služiti računalom ili govoriti engleski.« »Nikad nisam radila tajnički posao, ali znam malo engleskog.« »Aha,« rekla je oštro. »Pa, nemamo ništa — možda za tri ili četiri mjeseca. Ali s vještinama koje vi posjedujete, sumnjam da ćete išta naći. Molim vas, zatvorite vrata na izlasku.« Kada sam izašla iz ureda bila sam tako uzrujana da sam se strčala niza stražnje stepenice kako nitko ne bi vidio da plačem. Na pola puta niza stepenice jedan sredovječni gospodin obratio mi se na francuskom: »Stanite! Stanite na trenutak, mlada damo! Mogu li razgovarati s vama?« Željela sam nastaviti 148