Daću ti svet

Page 1

By Amy


By Amy

~2~


By Amy

I Fin je krajičkom oka promatrao Sijenu Torans. Za danas je završila, pa je pakovala stvari u torbu, verovatno se spremajući da pođe. Ali drugačiji su bili njegovi planovi. Pogled mu je bio prikovan za zgodno telo mlade žene, za njene duge noge i blago zaobljene bokove. Oboje su nosili ne baš komotne trenerke. Sijena se sagnula da podigne torbu i dok se uspravljala, ležerno je zabacila kosu vezanu u rep. Fin je bio u invalidskim kolicima, jer je u automobilskoj nesreći teško povredio levu nogu. Ali bilo je dana kad se osećao dovoljno dobro da hoda pomoću štapa, ali je njegova fizioterapeutkinja Sijena insistirala na tome da posle terapije koristi kolica. Iako su bila električna, običavala je da ga odgura do kuće, gde ga je predavala na brigu bolničaru Dejvu. Bolničar mu zapravo više nije bio potreban, ali Dejv je i kvalifikovani maser, a radio je i kao vozač. - Uđite na piće - ponudio joj je. - Ne, hvala, Fine. Moram poći - odgovorila je fascinantno dubokim i prigušenim glasom. - Kuda? Sledećem pacijentu? Već je šest sati! Ili možda svom momku? Sijena je oklevala na tren. - Ne, ali dan mi je bio dug. - Ili ne želite čak ni da popijete piće sa mnom? Složila je grimasu. Spretno je pregurala kolica preko rampe do puteljka, koji se pružao u predivnom zelenilu sočnog travnjaka uz raskošne cvetne leje. Nije bilo lepšeg imanja od vile Istvud na zaravni jednog brežuljka. Glavna zgrada izgrađena je u duhu tradicionalnog stila gradnje u Kvinslendu. S čela je krase prostrana natkrivena veranda, šiljati zabat i dvokrilna vrata. Ozidana je žutim kamenom peščanikom, a s njenog krova pruža se spektakularan pogled na reku Brizbejn. - U principu ne negujem privatne odnose s pacijentima - oprezno je odgovorila. - Molim vas, nemojte to shvatiti lično. Uostalom, zaposlena sam i imam mnoštvo obaveza.

~3~


By Amy

- Ako ne uđete na piće i razgovor, okrenuću kolica pravo u reku zapretio je. Energično je zakočila kolica. - Fine - smireno je izgovorila - ne budite ludi. Znam da niste zadovoljni, ali vaš napredak vredan je divljenja! I bilo je tako. U tragičnoj nesreći Finova je verenica izgubila život. Upornost Fina Meklauda da ponovo prohoda zaista je bila vredna divljenja. Retko je viđala takvu snagu volje. Naravno, primetila je da je Fin neverovatno privlačan, energičan muškarac uprkos povremenim naletima ćudljivosti. Ali zabranila je sebi razmišljanja u tom pravcu. - Lud? - ponovio je. - Želim da vam iznesem poslovni predlog. Šta je u tome loše? Sijena je zurila u njegovu gustu tamnu kosu, vlažnu i razbarušenu. - O čemu je reč? - Da biste to otkrili, moraće te da me odgurate do kuće. Namrštila se. Kopkalo ju je da sazna šta je to Fin Meklaud naumio. - Recite mi to odmah, pa ću odlučiti hoću li popiti s vama piće hladno je rekla. Ramena su mu se podigla kao da se u sebi nasmejao. Koji tren kasnije sedeli su na verandi, pred njom je bio sok, a pred njim pivo. Između njih je na stolu stajala srebrna posuda s maslinama i orašastim plodovima. Poslužio ih je čovek srednjih godina, predstavljen kao batler Volt, koji se potom obzirno povukao. - Jesam li dobro shvatila? - rekla je Sijena. - Hoćete da otputujem s vama na zapad da bismo tamo nastavili terapije? Na... stočnoj farmi? fiksirale su ga u neverici njene krupne sive oči. - Tako je - Fin Meklaud je klimnuo glavom. - Ali zašto želite da se zakopate u toj pustari... - smeteno je ućutala kad se setila da je nedavno sahranio verenicu. Pogledao ju je, a zatim se osvrnuo oko sebe rekavši: - Poludeću ovde sam. Najbolje ću se osećati tamo gde sam rođen. - Ali vaša terapija traje samo nekoliko sati dnevno. Verovatno ću ja polude ti ako se nedeljama budem dosađivala na toj farmi. Uostalom, tamo nam neće biti na raspolaganju odgovarajuće sportske sprave i bićete miljama daleko od svog lekara.

~4~


By Amy

- On je već pristao da pođe sa mnom - slegnuo je ramenima. Uostalom, u bilo kom trenutku mogu da ga dopremim avionom, kao i sprave. Tamo već ima teretana i bazen. Sijena je utonula u naslon stolice otpivši gutljaj osvežavajućeg soka od manga i pomorandže. Fin je bio glava klana Meklaudovih. Delokrug te ekstremno imućne familije je, osim uzgoja goveda, obuhvatao i druge poslove. Mnoštvo detalja o klanu Meklaudovih bilo je poznato svima, pa tako i Sijeni. Posle razvoda se Finov otac Majki Meklaud ponovo oženio. Njegova druga supruga Lora rodila mu je sina Deklana, osam godina mlađeg od Fina. Prva gospođa Meklaud nikada nije prebolela razvod, pa je umrla od tuge. Ubrzo potom su Majki Meklaud i njegova supruga Lora poginuli prilikom pada privatnog aviona. Pošto su ostavili siročad, polu-braću Fina i Deklana Meklauda odgojila je njihova tetka Elis. Fin je pretrpeo težak udarac sudbine kad je izgubio najbliže srodnike, a potom ga je snašla još jedna nesreća. Pijani vozač zakucao se u njegov automobil, a od siline udara Finova verenica je proletela kroz vetrobransko staklo i na mestu je ostala mrtva. On je ostao priklešten u smrskanom automobilu. Ipak, Sijeni se nije sviđalo to što je Fin Meklaud očekivao da se svi povinuju njegovim željama. - Žao mi je, ali... - Što se vašeg slobodnog vremena tiče - presekao ju je - bolnica u Ogateli prihvatila bi vas oberučke da radite kao fizioterapeut. Preneraženo ga je pogledala. - Kako to znate? - Raspitao sam se. Bolnica je udaljena desetak minuta automobilom od Voterforda. Voterford je bila najveća stočna farma Meklaudovih. Sijena je jezikom ovlažila suve usne. - Ali ne bih mogla tek tako da odem na duže vreme. Kao što znate, zaposlena sam u privatnoj ordinaciji i moj šef ne bi bio oduševljen. Osim vas, imam još pacijenata. - Vaš šef je saglasan. Tresnula je čašom po stolu. - Sada ste definitvno preterali, Fine! Kako ste to mogli da uradite meni iza leđa? - Želeo sam da otklonim sve vaše moguće prigovore. - Pa možda je to vaša uobičajena poslovna taktika, ali... ~5~


By Amy

- Tačno, i pri tom je veoma delotvorna. Vidite... - nagnuo se napred ova ponuda ipak je dobra prilika za vas. Vaš šef je rekao da ste na dobrom putu da ostvarite karijeru u poslu kojim se bavite. Preneo sam mu utiske o svom oporavku i rekao mu da vas želim kao terapeuta. - Prilika? - Sijena se namrštila. - Pre bih to nazvala iznudom. Žao mi je, neću prihvatiti. - Zašto? Gledala je njegovu crnu razbarušenu kosu, kao i čvrste, odlučne usne na tom upečatljivom licu koje će joj se neizrbrisivo urezati u sećanje. I njegov stas... Visok metar i devedeset, Fin Meklaud je imao široka ramena, uzane bokove i duge, mišićave noge. - Fine - odlučno je rekla - radila sam sve što bi radila svaka dobra fizioterapeutkinja, ali zasluga za napredak pripada isključivo vama! Više vam nisam neophodna. - Plašite se da ću se zaljubiti u vas? - bio je surovo neposredan. Uznemireno je zatreptala. - Je li to moguće? - Nije - odložio je čašu na sto. - Ne bih da vas uvredim, ali kad imate najbolje, a potom to izgubite, teško je poverovati da bi vam se to moglo ponoviti. Naravno, mislio je na svoju verenicu Holi Pirson, koja je poginula. Ta je žena zaista bila predivna. Osvojila je srca nacije najavljujući vremensku prognozu, potom je napredovala i postala voditeljka oduševljavajući auditorijum iskričavim humorom i srdačnim pristupom gostima u tok-šou. Sijena je zamišljeno promatrala svog sagovornika pitajući se da li je on ogorčen. Naravno, mora da je tako. Proželo ju je duboko saosećanje prema njemu. - A vi? Smeteno ga je pogledala. - Šta to? - Jeste li na putu da se zaljubite u mene? Razrogačila je oči. - Jesam li vam pružila i najmanji razlog da to pomislite, Fine? grubo je upitala. - Naprotiv. Iako mi niste odgovorili na pitanje, nek vam bude. Dakle, Sijena, u čemu je problem? Mrko ga je odmeravala. ~6~


By Amy

- Ne dopuštam da mi bilo ko određuje šta ću raditi... - Razmislite o tome pa mi sutra javite šta ste odlučili. - U redu - ustala je. - Ali ne računajte na to da ću se predomisliti. A sad treba da se istuširate. Pozvaću Dejva. - Razumem, madam - njegove plave oči veselo su zablistale. Sijena je kupila voće i povrće na putu do svog udobnog stančića u dvospratnoj zgradi u Red Hilu, gradskoj četvrti na severu Brizbejna. Najomiljeniji kutak bio joj je prostrani balkon opasan mrežom protiv insekata. Na njemu je gajila saksijsko cveće i kuhinjsko začinsko bilje. S balkona se pružao pogled na grad. Ostatak stana se odlikovao prozračnošću i oskudnom dekoracijom. Kukuruzno-žuta sofa, dva pletena naslonjača i dva moderna stočića bili su u kutku za sedenje. Egzotične rukotvorine, koje je donela s putovanja po Maleziji i Tajlandu, davale su atmosferu prostoriji, a na podu je bio tepih blistavo crvene i boje safira, kupljen u nekom turskom bazaru. Nije loše za devojku koja je pre dve godine, usred teške životne krize, došla u Brizbejn, zaključila je. Sa dvadeset i šest godina mogla se pohvaliti četverogodišnjom karijerom fizioterapeutkinje i postepenim usponom u profesiji. Volela je svoj posao jer joj je on značio slobodu i nezavisnost. Živela je opušteno, mogla je da priušti putovanja u daleke zemlje, a u slobodno vreme igrala je golf i pripremala egzotične specijalitete. Imala je krug prijatelja s kojima se redovno sastajala. Pa kako da sve to ostavi zbog ponude Fina Meklauda? Noseći u rukama kese, sportskom torbom i hrpom pisama, otključala je vrata stana. Potom je skuvala čaj, pa se udobno zavalila na sofu da pregleda poštu. Srce joj je potonulo kad je Ugledala koverat od najfinijeg papira s melburnskim poštanskim žigom. S tupim osećajem u duši prepoznala je sestrin rukopis na belo-srebrnoj pozivnici, oslikanoj svadbenim zvonima oko imena Dakote i Džejmsa. Pozivnicu je pratila rukom ispisana poruka: „Sijena, rešili smo da stanemo na ludi kamen. Veruj mi da sam se, tebi za ljubav, opirala koliko sam mogla, ali Džejms i ja smo izgleda suđeni jedno drugom. Iako ti se naša odluka možda čini ishitrenom, pokušaj da je prihvatiš. Možeš li, molim te, biti srećna zbog nas? I molim te, dođi na naše venčanje! Ne samo zarad mene, već i za ljubav mami i tati kojima se srce slama zbog svega. S ljubavlju, tvoja sestra Dakota.“

~7~


By Amy

Sestrina poruka potpuno ju je dotukla. Ipak, osmehnula se pomislivši šta je roditeljima bilo inspiracija za njihova imena. Dakota i Sijena. Mama i tata su onomad, kao hipici, proputovali čitav svet, pa su kćerkama nadenuli imena mesta na kojima su ih začeli. U međuvremenu, postavši ugledni članovi društva, mama i tata neće štedeti ni truda ni sredstava da Dakoti prirede venčanje u skladu sa svojim društvenim položajem. Uostalom, i mladoženja Džejms Hejg j uspešan trgovac hartijama od vrednosti i menadžer porodične firme s dugogodišnjom tradicijom. Ali postojala je tu i jedna začkoljica: Sijena je trebalo da bude Džejmsova verenica, a onda se njena sestra vratila s jednogodišnjeg puta po inostranstvu i... Džejms se preko ušiju zaljubio u nju. Sijena je čvrsto zažmurila znajući da nije spremna da otvara stare rane i da traži odgovor na mučno pitanje da liju je Džejms voleo. A tu je i gorčina koju oseća prema sestri koja zapravo ništa nije skrivila. Dakota je oduvek bila prirodna, zanosna i neodoljiva. I, ne treba to zaboraviti: mlađa je od Sijene! Bilo joj je teško da se pomiri s činjenicom da je odbačena i da se zamalo udala za muškarca koji je nije voleo... Kako je mogao, ta hulja?! Suze su joj se kotrljale niz obraze kad se setila kako im je oboma poželela sreću, a potom se povukla. Selidbom u Brizbejn sigurno je povredila Dakotu, a pogotovo roditelje. Ali šta joj je drugo prestalo? A sad čitava porodica od nje očekuje da se pojavi na tom venčanju! Zazvonio je mobilni. Njena mama, naravno. Za trenutak je pomislila da se ne odazove, ali pre ili kasnije moraće da priča s nekim od njih. - Zdravo, mama! Kako si? Upravo sam primila pozivnicu za venčanje - trudila se da zvuči vedro. - Radujem se zbog Dakote i Džejmsa, ali... - pogled joj je odlutao na datum naznačen na pozivnici. Ali, nažalost, moram na poslovno putovanje. Pratim pacijenta na njegovu farmu na zapadu. Deset minuta kasnije prekinula je vezu i rukama potišteno obgrlila kolena. Majka joj je rekla da će joj slomiti srce ako ne dođe na venčanje. A šta je s njenim srcem, s razorenim nadama u porodičnu sreću sa čovekom koga je... pa, kog je mislila da voli? Iako je iskoristila Fina Meklauda kao izgovor, Sijena nije nameravala da ode s njim na udaljenu farmu. Ili možda jeste? Telefon se ponovo oglasio i već je htela da ga isključi kad je primetila da je poziv od njenog šefa Pitera Banistera. ~8~


By Amy

- Zdravo, Pitere - energično ga je pozdravila - šta mogu učiniti za tebe? - Sijena, kako si? Čuj... Učinila bi mi veliku uslugu ako bi pošla s Finom Meklaudom na njegovu farmu... Posle tog razgovora Sijena zaista više nije znala šta da misli. Ispostavilo se da je Piter prijatelj porodice Meklaud. Zbog dužeg boravka u inostranstvu nije bio u prilici da preuzme na sebe Finovu terapiju. Ali kad je čuo da se Sijena odlično snalazi s pacijentom, odlučio je da ga ostavi njoj. Nije štedeo reci hvaleći joj prednosti Voterforda. Na tom imanju bio je uređen i teren za golf, a Fin je, kako je rekao, pasionirani igrač golfa. Naravno da je to znala. A bolnici u Ogateli ona bi zaista dobro došla budući da u toj zabiti često nedostaju stručnjaci. Potom je izneo duhovitu primedbu o njenoj savršenoj nezavisnosti: ni muža, ni dece, ni bolesnih roditelja, ni kučeta, ni mačeta... Drugim rečima, jedino je ona u čitavoj ordinaciji mogla da prihvati taj posao. Pred kraj razgovora Sijena je bila na ivici plača. Osim žalosne situacije na privatnom planu, ljutilo ju je to što je Fin Meklaud povlačio konce kako je hteo. Osećala je obavezu prema Piteru, kao i prema njegovoj ženi Melisi, jer su joj nesebično pomogli da se snađe u Brizbejnu. Piteru za ljubav, prihvatila bi taj posao, ali... Najednom se setila: niko se neće naljutiti ako ona uzme slobodan vikend da otputuje na sestrino venčanje. Zamislila je kako će joj tamo biti, ruku na srce, baš nimalo nije želela da prisustvuje venčanju. Ni Džejmsa nije želela da vidi. Kako njenoj majci i sestri nije jasno kako će se ona osećati pred svim tim gostima? Možda treba da se pretvara da je prebolela raskid i da poželi mladom paru sve najbolje? Možda su drugi ipak u pravu: verovatno joj ovo treba da konačno raščisti s tim jednom za svagda. Obrisala je suze sa obraza. U naletu crnog humora pomislila je da bi trebalo da unajmi pratioca. Ali gde bi pronašla dovoljno upečatljivog muškarca? U tom trenu njen je um, na svoju ruku i neočekivano, iznedrio jedno ime. Ne, pomislila je. O, ne! Nasmejala se naglas odbacivši tu suludu ideju. Pred zoru je rekla sebi da je dovoljno dugo bila izložena pritiscima i da sad sama želi da postavlja uslove.

~9~


By Amy

II - Jeste li odlučili, Sijena? - upitao je Fin nakon što je okončao telefonski razgovor. Bili su u njegovoj radnoj sobi. Batler ju je pustio u kuću i doneo joj kafu dok je Fin bio zauzet razgovorom. - Danas to moram znati - osmehnuo se. Gledali su se preko pisaćeg stola. Bila je u trenerci i patikama, a on u formalnom tamnoplavom odelu s belom košuljom i sivom kravatom. Izgledao je odlično, ali nije se činilo da je dobre volje. - Zašto? Šta vam znači dan ranije ili kasnije? - uzvratila je Sijena. Inače, zdravo, kako ste? - Oprostite, ali trenutno sam pod pritiskom. - I ja sam, mada ne nosim teret preduzeća Meklaudovih na svojim plećima. Pomnom pogledu njegovih tamnoplavih očiju nisu promakli tragovi neprospavane noću na njenom bledom licu. - Jeste li dobro? - upitao je. - Znate, boravkom na farmi oporavićete dušu i telo. Ili ste možda razmaženi i osećate strah od života na selu? Prisilila je sebe da duboko udahne pre nego što je pribrano odgovorila: - Nipošto. Ali niste vi jedini s rokovnikom prepunim obaveza, Fine. Prihvatiću vaš predlog, pod uslovom da me otpratite na venčanje moje sestre. Bio je zatečen za trenutak, a ona je pomislila: Udesila sam te, Fine Meklaudel, a odmah potom: Šta mi to pada na pamet? - Da li biste mi to malo podrobnije objasnili? - kruto je zamolio. Najpre ju je obuzela vrelina, pa ledena jeza. Obraze joj je oblilo rumenilo, a odmah potom bledilo. Zbunjeno je promucala: - Pa, sad... ah, zaboravite, Fine. Bila je to samo ideja... - Ispljunite, Sijena. Grčevito je progutala knedlu poželevši da je kilometrima daleko. - Sijena, insistiram na tome da mi kažete! Zažmurila je, duboko udahnula i ispričala mu, što je trezvenije mogla, čitavu priču. Pred kraj više nije uspevala da kontroliše osećanja. ~ 10 ~


By Amy

- Ne želim da razočaram roditelje - očajnički je uzdahnula. - I želim da Dakota bude srećna, ali... - suze su joj zamaglile vid - ... bilo bi mi najstrašnije poniženje da se pojavim sama. Nemam partnera, razumete li? Ni rečju ni pokretom nije je prekidao. Izvukla je maramicu da izduva nos. - Dakota? Sijena se slabašno osmehnula. - Kao deca bile smo oduševljene što nismo začete u Timbuktuu ili Harareu. Sastavile smo čitavu abecedu šašavih naziva mesta po kojima su nas roditelji mogli nazvati. - Shvatam - smešak mu je iščezao s lica. - Zašto se s tom molbom baš meni obraćate? - Jer to mora biti neko ko će zaista ostaviti utisak na moje odgovorila je postiđeno. - A vi ste najimpresivniji muškarac koga znam. Zapravo, nisam htela da vas pitam... - Pa zašto onda to činite? Oči su joj ratoborno zaiskrile. - Jer ste se prema meni poneli aroganto, pričali ste s mojim šefom iza mojih leđa. Time sam stekla utisak da njemu za ljubav moram prihvatiti vaš predlog. I obratili ste se bolnici bez mog znanja! Nasmešio se. - Dobro, možda nije sve baš toliko loše... - nestrpljivo je odmahnula rukom - ali znate li šta me silno ljuti? To što se prema meni ophodite kao prema svom podaniku. .. - Poći ću s vama na venčanje. - Ali... - Sijena je prestravljeno ućutala. - Čujte, nisam sigurna da li je to dobra ideja. - Sijena, nemojte bespotrebno komplikovati. Ako pođete sa mnom u Voterford, otpratiću vas na venčanje, jednostavno je. - Dobro, hvala. Bar će moja majka zbog toga biti presrećna. - Ali zašto hoćete sa mnom na venčanje? - upitala je sat kasnije dok su vežbali u vodi. Bila je omorina, tipična za Brizbejn. Finov bazen na posedu vile Istvud okruživale su travnate površine koje su toplo-vlažnu klimu činile donekle podnošljivijom. Zaštićena slamnatim šeširom, naočarima za sunce i u jednodelnom sportskom kupaćem kostimu, posmatrala je Fina dok je na leđima ~ 11 ~


By Amy

plutao po svetlucavom plavetnilu vode. Čuvši njeno pitanje, doplivao je do ivice bazena. Pažljivo ju je posmatrao neko vreme. - Ne verujem da to želite da znate. - Ali baš želim. Slegnuo je širokim, mišićavim i preplanulim ramenima. Čitavo telo bilo mu je besprekorno, osim ožiljka na nozi od nesreće i naknadnih operacija. - Pratiću vas jer je vaša molba zvučala poput očajničkog poziva upomoć. Sijena je složila mračnu grimasu. - To što vam se desilo - nastavio je - dovoljan je razlog da se ne upustite brzo u novu vezu, ali dve godine... Zar to nije predugo za tugovanje? - Možda ćete se za dve godine i sami pitati isto, Fine. - U pravu ste - zamišljeno je protrljao bradu. - Uostalom, raspitujući se o vama, saznao sam i to da ste sami i da, po svemu sudeći, želite da ostane tako. - Piter, pretpostavljam? - ljutito je procedila, na šta je on klimnuo glavom. Opsovala je, gnevna na Pitera, muškarce uopšte, i na dragu, brbljivu Melisu Banister. - Grdno se varate ako me smatrate rastuženim nežnim cvetićem prkosno je dodala. - Naprotiv - odmahnuo je glavom. - Smatram da ste oštroumna osoba puna životne energije. Ali voleo bih da znam nameravate li da zauvek okrenete leđa muškom svetu - znatiželjno ju je pogledao. - Da i ne - oklevala je. - Mislim da je moj problem nedostatak moći procene - gorko se osmehnula. - Naravno da ne mogu svim muškarcima suditi po jednom koji me je razočarao. Ali, iskreno, teško mi pada da se uzdržim od toga. - Znači, jednom ćete poželeti da se venčate i da rodite decu? Sijena se ujela za donju usnu. - Da - prošaputala je. - Volim decu, ali ne verujem da bih se ponovo mogla zaljubiti. Dakle - gušila ju je potištenost pa se okrenula od njega ko zna... - Gde će se i kada održati venčanje? Rekla mu je. ~ 12 ~


By Amy

- Ako nastavite ovako brzo da napredujete, dotad ćete povratiti gotovo svu pokretljivost noge... - Toplo se nadam - šturo je primetio. - Čujte, Fine - oprezno je počela - nije mi prijatno znajući da je odlazak na venčanje poslednje što vam sad treba. Poći ću s vama u Voterford, ali razumeću ako ne budete išli sa mnom na venčanje. - Sijena, iznenađujete me. Nikada ne bih rekao da ste kolebljivi. - Obično nisam takva - skinula je šešir da vodom poprska kosu, pa ga je ponovo vratila na glavu. - Ali juče sam pričala s majkom i od tada sam potpuno sluđena. Od srca se nasmejao. - Ići ću s vama. - Sigurno? - Sigurno. Puna poleta, iskočila je izvode okrenuvši mu leđa. Promakao joj je pogled kojim ju je pomno odmerio. Okrenula se prema njemu ruku oslonjenih na bokove. - Da, ali... - presekao ju je izraz koji je ugledala u očima svog pacijenta. Fin Meklaud je polako podizao pogled s njenih primamljivih čvrstih grudi do njenog lica. Još uvek pod utiskom njenih zanosnih bokova, pokušavao je da zamisli kakva bi bila u krevetu ova hladna i uzdržana fizioterapeutkinja. Fin je otplivao do sredine bazena. - Pratiću vas na venčanje vaše sestre, gospođice Torans. Dok je pripremala večeru, majka ju je nazvala sa skrivenog broja. - Sijena Torans ovde. - Znam, dušo - gugutala je majka. - Žao mi je što sam se poslužila skrivenim brojem, ali pomislila sam da možda nećeš hteti da pričaš sa mnom. - Otkud ti to, mama? - uključila je spikerfon da bi u testeninu umešala puter i seckano začinsko bilje. - Htela sam da ti kažem da znam koliko ti je teško da dođeš na venčanje. Ne želim da pomisliš da nam je stalo samo do Dakotine sreće. A ona je, naravno, utučena zbog...

~ 13 ~


By Amy

- Mama - ubacila je Sijena - ne brini, sve je u redu. Mogu da uzmem slobodan vikend, ali povešću nekoga sa sobom. - Koga? - Prijatelja. - O, dušo, drago mi je što to čujem - ushićeno je uzvratila majka. Ko je on? Je li dobar? Lep? Sijena je spustila varjaču. - On mi je samo prijatelj. - Kako mu je ime? Nevoljno je odgovorila: - Fin Meklaud. - Nije valjda onaj Meklaud? - Baš taj. Ali, mama, ako ikome budeš rekla, neću doći. Zaista smo samo prijatelji. - Nikome ni reč - obećala je majka izrazivši još jednom radost zbog kćerkinog dolaska. Sijena je bolno uzdahnula ljuteći se na sebe i svoj prokleti ponos, koji je, zajedno s lažju iz nužde, preko noći naglavce okrenuo njen inače miran i prijatan život. Primetivši da joj je testo zagorelo, isključila je ringlu i sklonila tiganj sa šporeta. Pošto više nije bila gladna, nasula je čašu vina i izašla na balkon. Sumrak je zavio grad gusto tkanom koprenom udahnjujući svežinu u težak letnji vazduh. Odlutala je u mislima zamišljajući kako će Fin Meklaud reagovati kad ga dovedu u vezu sa izvesnom Sijenom Torans. Znala je da bi jedini način da to spreči bio saseći sve u korenu! Nema više lažnog ponosa, gotovo je s lažima iz nužde. Što pre to bolje. Volt ju je sat kasnije u vili Istvud poveo pravo u lavlju jazbinu. Sedeći na sofi, Fin je, u beloj pamučnoj košulji i farmerkama, pratio na TV-u sportski prenos. Pred njim su na stočiću stajale dve šoljice i džezva puna kafe. - Sijena - odmerio ju je od glave do pete - prvi put ste preda mnom u nečemu drugom umesto u trenerci ili kupaćem kostimu, kose vezane u rep.

~ 14 ~


By Amy

Na sebi je imala limun-žutu svilenu bluzu i tamne farmerke. Ravna kosa boje žitnog klasja u blistavim slapovima padala joj je po ramenima i leđima. - Lepo izgledate - rekao je nasmešivši se. - Hvala. I vi takođe - duboko je udahnula. - Žao mi je što ovako upadam... - Nema problema. Sedite i poslužite se - ponudio je. - Neki problem? - Da, moja majka - sela je i oboma nasula kafu. Potom mu je prenela sadržaj telefonskog razgovora. - I? – prokomentarisao je Fin. - Ali ona misli da smo... - zagrcnula se. - Par? - Da, u najmanju ruku. Mama toliko želi da budem srećna... Nažalost, moguće je da to neće zadržati za sebe. Fin je posegnuo za šoljicom. - “Oh, kako zamršenu mrežu pletemo kad prvi put prevarimo...“ citirao je pisca ser Voltera Skota pre nego što je otpio gutljaj kafe. Znate to. - Svakako - sumorno je potvrdila. - U ovom slučaju stvari bi lako mogle izmaći kontroli ako mediji nešto nanjuše. Čak i ukoliko se moja majka ne izbrblja, vaše prisustvo na venčanju moglo bi dati povoda glasinama. - Baš strašno - primetio je dok ga je gledala u neverici. - Vama to ništa ne znači? - Tračevi me ne interesuju. Uostalom, to je smisao mog pojavljivanja: da svi poveruju da više niste sami! - Pa jeste, ali posle svega što vas je zadesilo... - nervozno je kršila prste. - Ne bih to mogla zahtevati od vas! - Cenim vašu uviđavnost, Sijena, ali umem da brinem o sebi. Posle svega što ste učinili za mene srećan sam što vam mogu uzvratiti uslugu. A sigurno ne želite da se nastavi taj haos u vašoj porodici, zar ne? - Ne, ali... - Pa sad vam se pruža prilika da se pomirite. - Ali to je nepošteno! Zamišljeno ju je pogledao.

~ 15 ~


By Amy

- Svaka čast vašem istinoljublju. Ipak... Ne želite više da vas porodica sažaljeva i ne želite da se na tom venčanju osećate kao stidljivi majski cvetić. Dakle... - Pa dobro - mrzovoljno ga je presekla. - Uspeli ste da učinite da se osećam kao ohola, umišljena koza... Nasmejao se. - Sijena, to je bila vaša ideja! Ali smatram da je dobra. I za sve što ste učinili za mene rado ću vam uzvratiti uslugu. Dogovoreno? - Dogovoreno - uzvratila je nakon kraćeg oklevanja. Te noći Sijena nije mogla da zaspi. Iako je tokom proteklih meseci mnogo vremena provodila sa svojim pacijentom, on joj je i dalje ostao zagonetka. Njihov dogovor počivao je na principu razmene usluge za uslugu, a ipak je osećala da se iza toga krije još nešto. Lenjo je ispružila ruku da pojača ventilator. Sklopila je oči kad je hladan vazduh zapahnuo njeno telo. Svežina joj je razbistrila misli i shvatila je daju je kopkao Finov začuđujuće ležeran stav prema odlasku na venčanje, što se kosilo sa svime što ga je u nedavnoj prošlosti zadesilo. Sijena se pitala da li je Fin Meklaud zaledio osećanja jer, u suprotnom, ne bi bio u stanju sve ovo da podnese? U Finovoj spavaćoj sobi bilo je, zahvaljujući klima-uređaju, prijatno sveže. Pa ipak, nije uspevao da utone u san iako su bolovi u nozi popustili, a užasne noćne more bile su sve rede. Život mu je bio u krhotinama. Pa otkud onaj neobjašnjivi poriv da svoju fizioterapeutkinju povede u Voterford? Nasmešio se setivši se njene nepromišljene protivusluge, kao i opiranja i borbe sa sobom koja je potom usledila. Bar ga osećaj nije prevario: izgleda da je zaista dobra duša. Prijalo mu je njeno društvo. Privlačila ga je na svoj osobeni, miran način. San mu nije dolazio na oči dok se nemirno premetao po krevetu. Bila mu je potrebna promena da se oslobodi nezadovoljstva koje ga je satiralo. Sijena je, opet, na čudesan načina uspela da mu ubrza i olakša oporavak. Verovatno je prirodno nadarena da pomogne ljudima da ponovo stanu na noge. Zašto bi ga onda mučila griza savesti? Suludo bi bilo sad prekinuti tako dobru i uspešnu terapiju. Iako je bio svestan ispravnosti svoje odluke, mogućnost da se iza nje krije nešto sve više ga je kopkala. ~ 16 ~


By Amy

Naredne nedelje Sijena je na svojoj koži osetila koliko naporan Fin ume da bude. Sve je počelo kad mu nije dopustila da se reši štapa za hodanje. Posle kasno-večernje terapije u teretani htela je da ga u kolicima odvede kući, ali je Fin to odbio. - Ni štap mi više nije potreban - tvrdio je. - Koješta Fine! Mrko ju je pogledao. - Možete li da zamislite kako se osećam dok se oslanjam na prokleti štap? Ili dok me predivna žena gura u kolicima? - Naravno, a pritom je svejedno ko gura kolica. - Nije tačno - pobunio se. - Samom sebi činim se beskorisnim. Sijena je duboko udahnula. - Šta mislite, kako će vam biti ako padnete i slomite nogu? Ali dobro - popustila je - nema više kolica. Ipak, štap ćete zadržati - podigla je ramena strogo ga odmerivši. Fin se nasmešio. - Samo me vi vređajte, gospođice Torans. Ne možete me ubediti da i dalje koristim štap - okrenuo se i pošao je dalje. Opsovavši tiho, krenula je za njim. - Ne moram vas ja lečiti, gospodine Meklaud - doviknula mu je. Nađite nekog drugog da vas prati u Voterford. Zastao je. - Hrabra izjava, draga, ali ko će vas pratiti na sestrino venčanje? Otvorila je usta, ali glas iz njih nije izašao. - Pogotovo imajući u vidu činjenicu da ste najavili s kim čete doći. Prkosno je uzvratila: - Pa onda ću morati da progutam svoj ponos. Zaigrali su mu uglovi usana. - Pa zašto odmah ne popustite? Ipak ja najbolje znam da li mi je štap potreban. - A kako biste to mogli znati? - Ispričaću vam za večerom. - Za večerom? Ovde? Ne, hvala. - Dobro, znam dobar lokal dole, uz reku - osmehnuo se. - Tamo spremaju odlične jastoge. ~ 17 ~


By Amy

Sijena je zaprepašćeno podigla pogled. - Kako znate da bih za jastoga đavolu dušu prodala? - Nisam znao, ali mi je drago što to čujem. Duboko je udahnula. - U redu, napraviću izuzetak. Ali prethodno moram da se presvučeni. - Nije problem. Recite mi gde stanujete, Dejvija ćemo doći po vas u sedam, važi? Čim je ušla u stan, istuširala se i obukla je belu suknju do kolena uz belu heklanu majicu, pa je uskočila u sandale bronzane boje. Kosu je podigla u punđu. Diskretno se našminkala, pa je kritički procenila svoj odraz u ogledalu. Dok je stavljala delikatne bakarne minđuše, osećala je da to čini iz potrebe da bude što lepša za izlazak s Finom, u čijem se društvu osećala lepršavo. Tačno u sedam Dejv je pozvonio. Pred zgradom je bio parkiran „mercedes“. Sela je na zadnje sedište, iza Fina koji je bio na suvozačkom. Primetila je da je Fin obukao elegantno odelo bez kravate. Upitala je u koji lokal idu. - U „Anđelo“ - rekao je šturo. Vidi, vidi! „Anđelo“ je jedan od najboljih i najskupljih restorana u Brizbejnu. Definitivno nije prikladno odevena za to mesto. Ipak, Fin ju je umirio: - Veoma lepo izgledate. Bez brige, rezervisao sam sto na terasi, gde je manje formalna atmosfera. Dejv je zaustavio pred ulazom u lokal. Restoran „Anđelo“ bio je čuven po specijalitetima i omiljeno stecišta visokog društva. Svetle nijanse mermerom popločanog poda, prigušeno svetio i zelenim somotom tapacirane stolice - sve to bilo je zaista otmeno, uz tihe tonove klavirske muzike. Sijena je zadivljeno prepoznala slavne ličnosti među gostima. Dok su prolazili, gosti su se obraćali Finu pokazujući radost što ga vide. Sijeni su upućivali začuđene ili pak hladne poglede. Ja sam kao moje minđuše, pomislila je, lepa, ali mi ovde nije mesto. Ni svojim minđušama, kao ni garderobom, nije se mogla meriti sa tim ženama. Odlučno je stisnula zube dok je uzdignute glave pratila Fina na terasu. ~ 18 ~


By Amy

Napolju je vladala opuštenija atmosfera. Palme u saksijama njihale su se na toplom večernjem povetarcu. Smestili su se za najboljim stolom, a pod njihovim nogama žuborila je reka po čijoj je površini bljeskalo na hiljade zvezdica. - Veoma upečatljivo, gospodine Meklaud - izgovorila je Sijena s naznakom podsmeha u glasu. Podozrivo ju je osmotrio. - Ne dopada vam se? - O, jastozi su zasigurno božanstveni. Ali osećam se kao da mi ovde nije mesto. - Ali zašto? - začuđeno je upitao. - Sve vrvi od milionera, milijardera i slavnih ličnosti - osvrnula se oko sebe, pa je pogledala jelovnik. - A cene su izrabljivačke. - Morate priznati da ste i sami pomalo nadmeni, Sijena. - Vodim računa o kvalitetu, ali pazim na cene. Pokazaću vam lokal u kojem su odlični jastozi upola cene u odnosu na ovdašnje. I tamo je veoma prijatna atmosfera. Nesigurno ju je pogledao. - Ovo nije moj svet, Fine - dodala je. - Pun je sjaja i bleštavila... ali je i nekako pretvoran. - Predajem se - priznao je. - Da promenimo lokal? Iznenađeno ga je pogledala. - Mislite da ustanemo i odemo? - Upravo to. U tom trenu shvatila je da i to spada u privilegije bogatih: ugađanje svakom hiru. - Ah, nije važno - brzo je izgovorila. - Znači, spremni ste da to istrpite sa osmehom na licu? - Pitajte me to opet nakon što okusim jastoge. - Zaista umete da zadivite čoveka, gospođice Torans - vedro je rekao. - Imate li nešto protiv čaše vina? - Ne mislite valjda da sam protivnik alkohola? - Pa sad, posle vaše primedbe na račun luksuza ovde... Pokajnički se osmehnula.

~ 19 ~


By Amy

- Možda sam malčice preterala. Osećaj da nisam prikladno odevena nije baš prijatan. - Žao mi je. Ali nemate zbog čega da brinete, jer zaista divno izgledate! - njegove su reči zvučale iskreno. - Hvala - rekla je. - Ako vi smatrate da je tako, neću brinuti. I da, prijala bi mi čaša vina. - Bravo! - dobacio joj je nedokučiv pogled pre nego što se okrenuo da pozove konobara. Dva sata kasnije u slast su pojeli hrskave kriške belog hleba premazane začinjenim maslacem i druga predjela, kao i ukusno, grilovano meso jastoga posluženo na pirinču. Fin pritom ni rečju nije pomenuo svoj štap za hodanje. Finu je nekako pošlo za rukom da je navede na priču o sebi, o periodu studiranja, ljubavi prema poslu, putovanjima i političkim stavovima. - Šta to pokušavate? - upitala je najednom. - Naprosto mi prija da vas slušam - odložio je salvetu na sto, pa je pogledAo na sat. - Dejv samo što nije došao po nas. Hvala vam za veoma prijatno veče, Sijena. Zavalila se u naslon stolice. - Još nešto vas moram pitati, Fine. Da li je moguće - zastala je oklevajući - da pratite neki plan, koji ja ne mogu da sagledam? - Naravno da imam plan - odgovorio je. - Želim što brže da se vratim u formu. Zato hoću da idete sa mnom u Voterford. Ali svojevoljno. Čitave večeri uživala je u njegovom društvu i sad se osećala spremnijom da prihvati njegov predlog. Odmaknuo je stolicu i oboje su ustali. Sijenu je kao grom pogodila spoznaja da ovog visokog, tamnokosog muškarca smatra neverovatno privlačnim. Osetila je da joj koža bridi kao od dodira vreline. Postala je svesna svake pojedinosti na njemu: snažnog, preplanulog vrata nad belom kragnom košulje, širokih ramena koja su se ocrtavala pod sivim odelom skrojenim po meri... Najednom ga je videla pred sobom u kupaćim gaćama, to snažno telo, liniju crnih malja koja se preko mišićavog stomaka spuštala naniže...

~ 20 ~


By Amy

Podivljalog pulsa, naglo je udahnula. Kad su im se pogledi sreli, primetila je da Fin lagano pogledom klizi s njenog vrata do grudi koje su joj se nadimale pod tankom belom majicom... I baš kad se zapitala da li je i njega zahvatilo uzbuđenje, odvratio je pogled, ležerno rekavši: - Posle vas! Zatreptala je pokušavajući da se reši tog čudnovatog uzbuđenja. Mora da je njegovu zainteresovanost umislila, kao i svoj bojažljivi osećaj da mu ne bi mogla odoleti ako bi... Ne! Fin Meklaud je sigurno na mnoge žene tako delovao. Ali on je povremeno veoma težak čovek, trezveno se podsetila. I povrh toga, njen je pacijent. - Bez brige - rekla je - posvetiću se poslu u Voterfordu. Osmeh mu je bio napet. - Hvala - šturo je odgovorio. Sijena je bila uznemirna shvativši da apsolutno nije u stanju da odoli šarmu Fina Meklauda, a kamoli da prošeta do izlaza praćena budnim pogledima gostiju u prepunom restoranu. S mukom je progutala knedlu, pa je hrabro pošla, uzdignute glave. Promaklo joj je to kako ju je Fin Meklaud gutao pogledom zamišljajući pri tom primamljive bokove svoje trezvene fizioterapeutkinje u nagom izdanju.

~ 21 ~


By Amy

III Dva dana uoči planiranog leta za Voterford Sijenu je iznenadio poziv u vilu Istvud na večeru, zajedno s Banisterovima. Domaćica im je bila Elis Meklaud, Finova tetka. Sedam osoba selo je za elegantani sto u trpezariji da večera pod svetlom sveca. Fin, Piter i Melisa Banister, Finov polubrat Deklan i Sijena. Za Fina je znala da ima trideset i šest, a polubratu bi dala tridesetak godina. Njih dvojica razlikovali su se kao nebo i zemlja. Deklan je bio sitan, plavokos i mladalačkog izgleda. Poslednja tri meseca proveo je na jedrenju po južnom Pacifiku. Miljenik žena, pomislila je Sijena, ali je morala priznati da je prilično šarmantan. Sedela je između Pitera i Deklana, od čijih se rafiniranih, ali upadljivih pokušaja zbližavanja tokom večeri svojski morala da brani. Finje sedeo preko puta Sijene i po izrazu njegovog lica teško se naslućivalo o čemu razmišlja. Večera je bila prvoklasna, a vino je teklo u potocima i Sijena se lepo zabavljala. Ipak, njenom pogledu nije promakla Finova iscrpljenost i zato joj je laknulo kad su počeli da se razilaze. Dopustila mu je da je otprati do automobila nakon što je ljubazno, ali odlučno odbila Deklanovu ponudu. - Čini se da vam se moj brat nije mnogo dopao – primetio je Fin. Sijena se osmehnula odmahnuvši rukom. - On je sasvim u redu. Nije znao da ima posla sa ekspertkinjom, zar ne? - Kako to mislite? - U svom poslu slušam lične tajne i istrpim pokoju nametljivost objasnila je. - Morala sam se izveštiti u odbijanju neželjene muške pažnje. - Ah, tako - šturo je prokomentarisao. Nasmejala se. - Hvala vam na pre divnoj večeri. Uostalom, delujete umorno. Ako ne budete mogli da zaspite, otplivajte koji krug u bazenu. Ćutke ju je gledao. Srebrno-siva haljina uzanog kroja isticala je njen stas. Duboko je udahnuo shvatajući koliko ona zapravo savršeno odgovara njegovim zamislima. Poželeo je da je uzme u naručje, položi na krevet, da je miluje i ljubi... Ciničan osmeh za trenutak mu je dotakao

~ 22 ~


By Amy

usne kad je pomislio na svog polubrata Deklana. A onda se brzo uozbiljio. - Laku noć - rekao je, pa se okrenuo. Sijena ga je smeteno posmatrala kako se, blago hramajući, udaljava. Ako je osećaj nije prevario, u izvesnom smislu upravo joj je zalupio vrata pred nosom! Ali zašto? Dve nedelje kasnije Sijena je shvatila da je iz njenog odnosa prema Finu Mekludu odavno iščezla ležernost i jednostavnost. Ogatela, sedamsto kilometara severozapadno od Brizbejna, bila je središte oblasti često izložene sušama. Sijena je zanemela pred lepotom tih predela dok su Finovim privatnim avionom nadletali kanjon Karnarvon Gordž, na samo dva sata vožnje severno od Ogatele. Strme zelene padine, brzaci reke i senovita jezerca - bio je to pejzaž potpuno različit od dominantno prašnjavih nizijskih predela. Osim Fina i Sijene, u avionu su bili i Finov bolničar Dejv, batler Volt, Finova privatna sekretarica i dvojica pilota. Voterford je bio bar u podjednakoj meri upečatljiv kao i njegovo okruženje. Imanje staro preko stotinu godina lepo je održavano, s prostranim verandama i mnoštvom manjih unutrašnjih dvorišta. Zgrada je bila osobena i na njoj se jasno očitavala duga istorija. Enterijer brižljivo održavane kuće činili su sjajan parket, raskošni lusteri i orijentalni tepisi. Čovek bi sate mogao provesti zadubljen u umetnička dela, stare geografske karte i suvenire okačenim po zidovima. Jedna od Sijeninih omiljenih prostorija bila je galerija, u kojoj je u staklenim vitrinama izloženo poludrago kamenje i ostali minerali: opal, ametist, safir, kvare i zlatnim žilama prošarani fragmenti stena. Tu su bile i vašarske orgulje u besprekornom stanju, s desetinama muzičkih valjaka u pregradama u sklopu instrumenta. Tokom zimskih dana kad je temperatura često padala ispod nude, otvoreni kamini u svim sobama obezbeđivali su prijatnu toplinu. Sada, leti, na trideset u hladu, Sijena nije mogla da zamisli da temperatura može toliko pasti. Prijao joj je suv vazduh. U glavnoj kući spavali su samo ona, Dejv i Fin. Ostatak muškog društva, uključujući poslugu, smešten je u sporednom krilu. Na imanju je bila i gostinska kuća „Green House“, sa četiri spavaće sobe s kupatilima.

~ 23 ~


By Amy

Sijenu je na prvi pogled oduševio vrt s lejama raznobojnog cveća, grmovima u cvatu i predivnim penjačicama. U vreme obroka sedali su svi zajedno za dugi drveni sto u prostoriji do kuhinje, tokom dana odlazili su svojim poslom, a uveče se sastajali u salonu na druženju. Iako se pribojavala dosade na zabačenoj stočnoj farmi, Sijena se brzo navikla na život u prirodi. Uostalom, ovde je mogla da se posveti svom starom hobiju: jahanju. Voterford je bio kao mali grad. Glavnu zgradu okruživalo je više manjih kuća, kao i barake za brojne radnike na farmi. Osim štala za stoku i boksova za konje, na imanju je bila jedna prodavnica i stanica za prvu pomoć, kao i školska zgrada. Imanje je takođe raspolagalo heliodromom i avionskom pistom. U međuvremenu je odigrala nekoliko partija golfa na terenu s novim rasporedom rupa, koji je iziskivao izvesno privikavanje. Jedino s Finom još nije odmerila snage na tom terenu. Fin je sada uspevao da hoda bez štapa i samo je povremeno hramao od umora. Sijena je tri prepodneva nedeljno odlazila u gradsku bolnicu da radi i to ju je ispunjavalo zadovoljstvom. Uz Finovu dozvolu Sijena je počela da koristi vašarske orgulje, što joj je donelo popularnost među decom na farmi. U početku je bilo teško upravljati nožnim pedalama, ali facinirana starim melodijama, Sijena je uz orgulje pevušila dubokim i pomalo hrapavim glasom. Jednog dana dok je, pevušeći, snažno nogama pritiskala pedale, osetila je pogled na svom vratu. Okrenula se i ugledala je Fina u dovratku. - Lepo pevate - primetio je. - O da, pogotovo pod tušem - osmehnula se ustajući da odloži stari muzički valjak u odgovarajuću pregradu. - Ne morate prestati zbog mene - rekao je. - Drago mi je što neko koristi taj instrument. - Deca farmera sigurno bi uživala u melodijama... - Naravno, ako ne budu ništa dodirivali. - Ipak - rekla je Sijena - ne mogu preuzeti takvu odgovornost na sebe. Dva dana kasnije došao je štimer klavira iz Tuvumbe. Orgulje su nestale iz galerije osvanuvši u spremištu odmah do školske zgrade, temeljno su očišćene i naštimane. Njihovo mesto u galeriji zauzeo je novi klavir. Kad joj je Fin uručio ključeve spremišta, Sijena se pobunila: ~ 24 ~


By Amy

- Sav taj trošak iako se ovde neću duže zadržati! - Zameniće vas neko drugi - odgovorio je. Decu su, kao što je i pretpostavila, oduševile stare orgulje, uz čije su melodije uskoro iz sveg glasa zapevali dok je ona neumorno pritiskala pedale. Pregrejana, rumenih obraza i od glave do pete prekrivena prašinom, vratila se u kuću. Iscrpljeno se spustila u naslonjač na verandi da predahne pre nego što ode pod tuš. Ugledavši zmiju na drvenom podu, uplašeno je skočila, nepomično motreći gmaza kako vijuga prema obližnjem grmu. - Uf, ne podnosim zmije! - prošištala je sa olakšanjem. - Dobro ste reagovali, svaka čast! - pohvalio ju je muški glas. - Naučila sam to na obuci iz prve pomoći. Ovo je bio manji primerak pitona. Sigurno ste pomislili da ću zavrištati iz sveg glasa? Visoko podignutih obrva odmerio ju je od zajapurenog lica, znojem natopljenih pramenova kose na vratu do prašnjavog šortsa i patika na stopalima. A on je, u bermudama i kariranoj košulji, odisao neverovatnom svežinom. - Nisam očekivao da ćete to učiniti, naprotiv - nastavio je. - Zato se pitam zašto ste podigli toliku prašinu oko dolaska ovamo. Baš ste se dobro uklopili. - Ne brinite o razlozima mog negodovanja i protivljenja, Fine Meklaude - dostojanstveno je izgovorila, pa se okrenula i otišla. - Uostalom - doviknuo je za njom - ne mogu da smislim zmije! Nastavila je da hoda ne obazrevši se na njegov gest pomirenja. Osim što je bila ljuta, Sijena je bila, blago rečeno, zbunjena. Ako je osećaj nije varao, primetila je da Fina postepeno napušta unutrašnji mir. Primetila je to po tome koliko joj nedostaje opuštena, prijateljska komunikacija s njim. Dok mu je tokom terapije u novo-uređenoj fitnes prostoriji pokazivala kako da vežba nogu, osećala je njegovu uzdržanost. Činilo se da mu smeta i njeno bezazleno ćaskanje. A možda mu ne prija dodir njenih ruku? Šta god da je bilo posredi, njegova zatvorenost bolno ju je pogađala. Pitala se u čemu je grešila. Možda je počela da ga posmatra manje kao pacijenta, a više kao muškarca. Setila se trenutka kad ga je posmatrala tokom dogovora s radnicima, visokog i snažnog, naslonjenog na drvenu ogradu, s rukom na glavi psa čuvara. Budio je strahopoštovanje, a istovremeno je odisao

~ 25 ~


By Amy

neodoljivom privlačnošću. Izgledao je savršeno da se ona, ustreptala srca, pitala kako bi bilo spavati s Finom Meklaudom... Tada je požurila da ode odatle, besna na sebe zbog takvih misli. Gde je ona žena koja je s lakoćom odbijala muškarce? Kao da je zaštitni oklop, kojim je opasala srce posle Džejsove izdaje, počeo da se kruni... Iako je ovde, u Votefordu atmosfera bila manje usiljena nego u Brizbejnu, znala je da je ovo samo delić Finovog života čiji ostatak obuhvata privatne avione, ekskluzivne restorane i žene koje u buticima i salonima lepote ostavljaju više novca nego što ona može da zamisli. Ali, pomislila je Sijena, koja bi Žena bila toliko luda da pomisli da bi mogla zameniti Holi Pirson? Čak ni te otrežnjujuće misli nisu sprečile da joj se jedne večeri potkrade greška. Igrala je šah s Voltom i videla je pobedu u nekoliko poteza. Ostali, uključujući Fina, zabavljali su se uz sto za bilijar. Dok se Volt premišljao oko narednog poteza, Sijenin pogled je odlutao do Fina. Naginjao se nad stolom, u beloj raskopčanoj košulji i smeđim platnenim pantalonama, a pramen guste tamne kose padao mu je na čelo. Opčinjena time, Sijena nije mogla da odvoji pogled od njega. Izgubila je partiju, ali uzmučila ju je spoznaja da se Fin oseća prijatno sa svima osim s njom. Narednog jutra, dok je sedela za doručkom pijući čaj posle jutarnje šetnje, Voltov glas preko toki-vokija najavio je Deklanov dolazak, kao i petoro prijatelja s kojima je želeo da kampuje u obližnjem kanjonu. Njegov privatni avion već je kružio nad pistom. Volt je nazvao Fina preko interfona da s njim dogovori smeštaj za šestoro ljudi. Sijena je posmatrala Fina kako klima glavom i izgovara: - Tako je, nema potrebe da premeštamo Dejva i gospođicu Torans. Onda su im se u kuhinji pridružile kuvarica i domaćica, očito znajući da dolazak aviona obećava promene. Dobile su od Volta instrukcije za jelovnik, za pripremu gostinske kuće, s posebnim osvrtom na zmije i paukove kojih se stanovnici grada panično plaše. Sijena ga je pohvalila: - Zaista zlata vredite, gospodine! Mogu li vam nekako pomoći? - Bio bih vam veoma zahvalan ako preuzmete na sebe organizovanje golf turnira za naše goste, gospođice Torans. - Drage volje - složila se i Volt je požurio napolje.

~ 26 ~


By Amy

Sijena je pila drugu solju čaja kad se Fin vratio u kuhinju. Nesigurnost koju je osećala u njegovom prisustvu nagnala ju je da ćuti i čeka da on prvi progovori. Seo je za sto naspram nje posluživši se čajem. - Jeste li čuli da ćemo imati goste? - Da. Treba da priredim golf turnir za danas po podne. Nije bila moja ideja - nelagodno je dodala pošto je Fin, doduše, već bio u stanju da vozi automobil, ali ne i da igra golf. - U redu je. Važno da se družina zabavlja. - A šta ćete vi raditi za to vreme? - odmah se pokajala što ga je to upitala. - Šta mi predlažete? - smireno je uzvratio glasom prepunim gorke poruge. - Da isheklam milje? - Fine... - stisnula je usne. - Nisam tako mislila! Još malo i ponovo ćete igrati golf kao da... - Zaboravite! – procedio je. - Ne obraćajte mi se kao da sam dete, Sijena. Ne treba mi ohrabrenje. Skočio je na noge, dohvatio solju i žurnim korakom napustio prostoriju. Zbunjeno je gledala za njim. Ali upravo je u tom trenutku Deklan sa šestoro prijatelja ušao u kuću. Bilo je šest sati uveče kad je Sijena zatvorila vrata za sobom i stala pod tuš. Dok su joj slapovi tople vode klizili niz telo, u mislima su joj se odmotavali popodnevni događaji. Golf turnir bio je pun pogodak. Deklanovi su prijatelji imućni mladi ljudi navikli na konjske trke, zabave, golf turnire i krstarenja. Fin je srdačno dočekao goste, a tokom ručka je odavao utisak dobro raspoloženog domaćina. Sad se zapitala kako mu je to pošlo za rukom. Obrisala se peškirom i ogrnula bademantil. Dok je sušila kosu fenom, pokušavala je da shvati zašto Fin Meklaud i ona u poslednje vreme loše komuniciraju. Možda je posredi psihički problem, možda je on strahovao da se nikada do kraja neće oporaviti od povrede, da nikada više neće biti u stanju da igra golf? Možda bi trebalo da nazove Pitera Banistera i pita ga za savet... Pregledajući svoju skromnu garderobu, tragala je za prikladnom haljinom odlučivši da eskivira večerašnji ples. U tom slučaju ne mora se posebno truditi: odabrala je jednostavne ljubičaste platnene pantalone i ružičastu svilenu bluzu. ~ 27 ~


By Amy

- Nazdravimo Sijeni! - Deklan Meklaud je podigao čašu. - Ona je izvrsna golferka, ali i pravi melem za oči. I čini se da je čudotvorka. Sijenino lice se razvuklo u jedva primetan osmeh kad su svi gosti složno podigli čaše i jednoglasno izgovorili njeno ime. Večera je protekla u najboljem raspoloženju. Deklan i njegovi prijatelji nadmetali su se ko će bolju dogodovštinu ispričati. - Kafa je poslužena na balkonu - objavio je Volt. Sijena je ustala. - Hvala vam, Volte. Hajdemo na kafu - obratila se svima, ali onda se susrela s Finovim pogledom. Tokom večeri odlično se držao iako je razgovoru doprineo s nekoliko duhovitih i poučnih primedaba. Fin ju je zamolio da gostima odsvira nešto na klaviru, što je Deklan oduševljeno pozdravio. - Sijena! - uzviknuo je. - Još ste i umetnički nadareni! Sad me više ništa ne čudi... - Šta vas to ne čudi? - hladno je upitala Sijena. Bila je umorna i razdražljiva. - Ah, ništa. Molim vas, svirajte nam! - podigao je poklopac i privukao joj klupicu. Sijena je oklevala, pa je spustila poklopac. - Sviram samo za svoju dušu - objasnila je uz slabašan osmeh. - Ali imamo mi muziku, zar ne? Pošto ju je doveo u neprijatnu situaciju, Fin joj je priskočio u pomoć. - Naravno - rekao je otvarajući vrata ormarića u kojem je bila minilinija. - Imamo muziku - ponovio je gledajući pravo u nju. Pola sata kasnije Sijeni je pošlo za rukom da se neprimetno iskrade. Ogrnula je lagani pulover i uputila se u kratku šetnju po vrtu. Nebo je bilo obasuto zvezdama. Sustigao ju je Fin. - Šta ima, Fine Meklaude? - nepoverljivo je upitala. - Ništa naročito. Samo sam hteo da vidim kuda ste krenuli. - Nikud, samo da malo protegnem noge pre spavanja. Nisam znala da mi je za to potrebna vaša dozvola? - Razume se da nije. Stekao sam utisak da ste ljuti na mene. - Čujte, Fine... - ne znajući kako da nastavi, rekla je: - Boli me glava to je, doduše, bilo tačno, ali ne i cela istina. ~ 28 ~


By Amy

- Baš praktično - gorko se osmehnuo. - Ne znam šta je u tome praktično - nesigurno je uzvratila. - To je najstariji izgovor na svetu. - Ni u snu ne bih pomislila da biste mi predložili da spavam s vama. - Ne biste? Zbunjeno ga je pogledala. Da nije naslutio šta se u njoj odvija? Ako jeste, čime se odala? U svakom slučaju, on to ne bi pozdravio. Ali zašto onda oseća da među njima vlada čudna napetost? Najednom kao da je nestalo mlečne svetlosti zvezdanog neba. Sve što je Sijena sada videla i osećala bio je Fin. Svakim dahom činilo joj se da mu je sve bliže, dok joj je srce tuklo u grudima. Ta široka ramena, markantno lice, fascinantne plave oči, pa lepo oblikovane šake... I zašto je sad gleda tako, tim gotovo nežnim očima, lagano klizeći po njenoj kosi, vratu i grudima, koje su se nadimale pod ružičastom tkaninom bluze? Zašto tako pomno posmatrao njene obline budeći u njoj osećaj kao da je prstima dotiče po nagoj koži? - Zar niste mogli pretpostaviti da bih vam to mogao predložiti? rekao je prekinuvši čaroliju trenutka. - Ali u današnje vreme glavobolja i u drugim situacijama služi kao izgovor. Sijena se strmoglavila sa svog ružičastog oblaka osećajući da je obuzima otrežnjujuća vrelina i vraća u surovu realnost, u kojoj je očito bilo nezmislivo da bi joj Fin mogao uzvratiti osećanja! - Kako... - nervozno je ovlažila suve usne - kako to mislite? - Ne izgovarajte se glavoboljom kad je očito da vam nešto leži na srcu, Sijena. Olakšajte dušu. Nakašljala se pokušavajući da se pribere. - Fine - rekla je, teškom mukom se obuzdavajući - nikakvu ulogu ne igra to šta mi je na srcu. Ovog trena jedina mi je briga vaše zdravlje. Potom se okrenula i otišla je. Nije znala da je on nepomično stajao gledajući je sve dok je tmina nije progutala, a potom je glasno opsovao.

~ 29 ~


By Amy

IV Narednog jutra Deklan i njegovi prijatelji pošli su na planirano kampovanje. Gledajući mladiće i devojke kako se ukrcavaju u džip, Sijena se čudila posebnom statusu koji je Deklan Meklaud očito imao u očima radnika na imanju. Iako su Fin i on poticali od različitih majki, odrastali su u istim okolnostima, ali videlo se da je Deklan omiljeniji. Odmahujući glavom, pošla je prema automobilu da se odveze u Ogatelu na posao. Usput je razmišljala o svojim problemima. Nazvaće Pitera Banistera da se s njim posavetuje kako da što pre ode iz Voterforda. Ali nije uspela da ga dobije. Rečeno joj je da je s porodicom otišao na Kejp Jork i da tamo nema mobilnog signala. Vrativši se u Voterford, odlučila je da na svoju ruku prekine boravak ovde. Međutim, Fin je u međuvremenu odleteo u Sidnej. - Vratiće se sutra po podne, gospođice Torans - rekao joj je Volt - ali izričito me je zamolio da vam prenesem da ne brinete za njega i predložio je da se odmorite. Zahvalila je Voltu i upitala ga: - Jesu li svi otišli? Klimnuo je glavom. - Da, kuća je sad vaša. - Divno - uzdahnula je od olakšanja zatvarajući vrata svoje sobe. Ušla je u kupatilo i stala pred ogledalo. Neveselo je zaključila da zaista deluje premoreno i napeto. A Finova poruka ju je baš pogodila. Njegov savet bio je jasna aluzija na njenu jučerašnju tvrdnju u vezi s njegovim zdravljem. Nikakvo čudo što je delovala tako umorno. Pa sinoć jedva da je oka sklopila posle susreta s Finom u bašti. Ali bar će sad neko vreme biti sama, pa će moći da predahne pre nego što saopšti Finu da će otići. Narednog jutra padala je kiša. Posle vreline i prašine proteklih nedelja Sijena je bila potpuno fascinirana promenjenim licem krajolika. U kišnom mantilu i gumenim čizmama lutala je po vrtu. Stekla je utisak da kiša u ovim krajevima donosi promenu raspoloženja. I sama je osećala da je više ne pritiska stres, bila je osvežena i odmorna. Potom se posvetila nezi svog tela... Nebo se razvedrilo kad su se Fin i ostali vratili kući. Nisu tamo zatekli Sijenu jer je, čim je prestala kiša, uzjahala konja i otišla u obilazak okoline. ~ 30 ~


By Amy

Odmakavši od imanja, ugledala je tele zaglavljeno u jami punoj blata. Na prvi pogled bilo joj je jasno da sama ništa neće moći da učini, pa je podbila konja u galop, međutim, on se okliznuo na vlažnoj ilovači, a Sijena mu je u visokom luku preletela preko glave. Tresnula je na zemlju osetivši da je boli svaki delić tela. Pastuv joj je prišao, gurnuvši je njuškom kao da joj se izvinjava. - U redu je, Morgane - rekla je konju - ja sam kriva - uspravila se u sedeći položaj i blatnjavom rukom obrisala je čelo. S mukom se osovila na noge, a onda je shvatila da nema snage da uzjaše konja, pa se pešice uputila prema imanju. Sat kasnije još uvek je hodala uz strpljivog pastuva. Telo joj se ukočilo od hladnoće i bolova. Brzo se smrkavalo. U neko doba čula je zvuke avionskog motora. Izgubila je pojam o vremenu. Pretpostavila je da se Fin sa ekipom vratio kući. Nešto kasnije na horizontu je ugledala snop svetala automobilskih farova. Fin i Stiv, radnik na farmi, pošli su da ih traže. - Sijena - upitao je Fin mračnog izraza lica - šta, dovraga, radite ovde? - Pala sam s konja. Pohitala sam da dovedem pomoć za tele koje se zaglavilo u blatu. Posle više nisam mogla da uzjašem Morgana. Dobro je što ste došli! Sad možemo da izvučemo tele. - Ne. Odvešću vas kući, a Stiv će vratiti konja - izjavio je Fin odlučno. - Jeste li povređeni? Sijena je briznula u plač, na šta je Fin nervozno provukao prste kroz kosu. - Sijena, mračno je - zvučao je nabusito. - Sad verovatno ne bismo našli to tele. - Ali znam u kojem je smeru. Uostalom, njegovo mukanje čuje se izdaleka - usprotivila se jecajući. - Imate laso i farove i... u automobilu ćemo brzo tamo stići! - U stanju u kojem ste treba što pre da vas smestim na toplo. Uostalom, tele je verovatno mrtvo... dugo ste pešačili. - Prestanite, osećam se još gore! - rasplakala se. - Fine Meklaude,, nikada vam neću oprostiti ako ovo ne učinite za mene - fiksirala ga je besnim pogledom stojeći odlučno ukopana u mestu.

~ 31 ~


By Amy

- Ako smem nešto da primetim, šefe - oprezno se ubacio Finov radnik - ukoliko se nije prevarila u orijentaciji, rit je na osam kilometara odavde. - Hm... Dobro, Stive, vi ćete jahati, a mi ćemo se voziti, ali nemojte mi posle kukati ako se veče oduži. Sijena je sačekala da uđu u kola, pa je tihim i otrovnim glasom rekla: - Mrzim vas. - Pa sad... - okrznuo ju je pogledom pokrećući džip - možda nije trebalo na tolikom konju da jašete po blatu. To je bilo dovoljno da je ućutka. Pošli su u pravcu rita koji je Stiv spomenuo. Nadam se da se nisam prevarila, molila se u sebi, i to ne samo zarad teleta. Nije se prevarila, ali na tom mestu nisu zatekli tele, već mnoštvo tragova koji su govorili sami za sebe. - Hvala nebesima - odahnula je Sijena. - Očito se samo oslobodilo. Sad možemo poći kući. U tišini su se uspinjali uza stepenice do ulaznih vrata kuće. Ni reč nisu progovorili u povratku, ali je Sijena sada, s rukom na bolnim leđima, rekla: - Šteta što niste mogli da me vidite sinoć, gospodine Meklaud. Tada sam bila znatno naočitija - lice joj se razvuklo u bolnu grimasu dok se saginjala da se izuje. - Kako to mislite? Teškom mukom ponovo se uspravila. - Ah, nije važno. Šalim se! Sad mi treba topla kupka. Bila bih vam neizmerno zahvalna ako pridike odložite za kasnije. - Ne budite ludi, Sijena. Zabrinuo sam se za vas. Svi smo bili zabrinuti. - Svakako - složila se gospođa Voker, koja je požurila preko verande prema njima. - Hodite! - brižljivo je obgrlivši oko ramena, žena je povela Sijenu u kuću. Na pragu je nakratko zastala i preko ramena dobacila Finu: - Trebalo je sinoć da je vidite, gazda. Sijena se oporavila posle tople kupke. U spavaćici i ogrnuta bademantilom, na insistiranje gospođe Voker večerala je u svojoj sobi. Fin joj je doneo ukusno goveđe pečenje s pečurkama i crveno vino. - I, nemate baš ništa da mi kažete? - upitao je kad je seo naspram nje za mali sto. Krišom ga je posmatrala. ~ 32 ~


By Amy

- Čekam da počnete da me grdite. Nasmešio se. - Šta sam to sinoć propustio? Pogledi su im se sreli. U njegovom se ogledala znatiželja, u njenom nelagoda. Podigla je escajg sa stola, ali ga je potom ispustila iz ruku. I dalje joj je bilo teško da se opusti u Finovom prisustvu. Finova kršna ramena pod sivom majicom i njegov ravan stomak nad pojasom farmerka zaluđivali su je, kao i gusta crna kosa koja je pozivala na milovanje, pa lepo izvajane, odlučne usne i svetlucave plave oči - sve ju je to magično privlačilo. - Pošto mi je savetovano da priuštim sebi malo predaha... pogledala ga je u oči - upravo to sam učinila. Žene vole tretmane: maske za lice, pakovanja za kosu... - načinila je širok pokret rukom -... pun program. - Čini se da vam je baš prijalo. Upitno je podigla obrve. - Mislim, verovatno ste delovali opuštenije nego inače - hitro se ispravio. - Ali lepi ste bili i pre toga. Hoću da kažem, ukoliko niste upravo ničice pali s konja. Sijena je duboko udahnula. - Prijalo mi je, ali je to, nažalost, traćenje vremena. Sumorno je posmatrala slomljene nokte na prstima napipavši ogrebotinu na obrazu i modricu na bradi. - Ujutro ću vas avionom prebaciti u Ogatelu na pregled - odlučio je. - Bez pogovora, Sijena! A sad jedite. Ćutke je sačekao da ona dovrši jelo, pa ju je upitao: - A šta očekujete da čujete od mene? Odgurnula je tanjir i popila gutljaj vode. - Da mi kažete koliko sam se budalasto ponela. - Svakome se možete desiti nezgoda. - Trebalo je da budem pažljivija, ali napolju je bilo tako veličanstveno! A onda sam se toliko uplašila za tele... Nasmešio se. - Shvatam. Kiša nam je zaista bila neophodna. Uostalom, u Sidneju sam bio kod jednog lekara na pregledu i pretragama. Napeto ga je pogledala. - I? ~ 33 ~


By Amy

- Rekao je da mi više nije potreban fizioterapeut. Treba samo u dovoljnoj meri da se krećem, pa ću uskoro ponovo zaigrati golf. - To je sjajno, Fine! I ja sam vam isto to rekla - oči su joj blistale od radosti. - Da, rekli ste. Tako je naša saradnja okončana, Sijena. Pismeno sam obavestio Pitera, jer on luta nekud po divljini. - Znam. Oči su mu se suzile. - Pokušali ste da stupite u kontakt s njim? - Da - oprezno je rekla. - Zašto? - Ah, volim da budem u kontaktu s njim - izbegla je odgovor. - Znači li to da treba da otputujem? - Ne odmah. Voleo bih da se malo odmorite. Uostalom, avion je na remontu. Zamišljeno ga je posmatrala. - Danas ste mnogo... ljubazniji nego inače. Žao mi je što sam bila toliko van sebe. Pogledom je s njene vlažne kose skliznuo do izreza ljubičastog bademantila, a potom naviše do modrice na bradi. Zaigrali su mu uglovi usana. - Nije problem - ustao je i uzeo poslužavnik. - Lepo spavajte. Šta je to u njegovim plavim očima od čega joj srce brže lupa, što joj da je osećaj da hoda tik uz provaliju kad god ga ugleda? I zašto ju je prožeo osećaj razočaranja kad je skrenuo pogleda s nje i napustio njenu sobu? Nemirna noć koja je usledila nije se mogla pripisati samo modricama. Ne, mučilo ju je pitanje zašto ne oseća radost što će se resiti Fina Meklauda, već je sumorna i zbunjena. Možda zato što je odluku doneo on, a ne ona? Ili... Možda je to bio osećaj da je zakazala ne s pacijentom, već sa čovekom Finom Meklaudom? Ni najmanje nije želela da se pobliže pozabavi tim pitanjem. Fin je održao reč. Narednog dana helikopterom je prebacio Sijenu u bolnicu na pregled ne obazirući se na njeno protivljenje.

~ 34 ~


By Amy

- Zdrava i prava, kao što sam rekla - obavestila ga je na heliodromu gde ju je čekao. Ipak, primetio je bolnu grimasu na njenom licu dok se ukrcavala u helikopter. Finov pogled toliko ju je unervozio da je nelagodno dodala: - Ali hvala vam za trud, zaista to cenim. - Dobro je što bar nešto u vezi sa mnom cenite. Sijena ga je pogledala osećajući neodoljiv nagon da mu kaže ono što bi u ovom trenutku najviše cenila: da bude nasamo s njim. Da oseti dodir njegovih snažnih ruku na svom telu i utehu kojom bi je to ispunilo. Nežan poljubac, pokoja nežna reč... Sklopila je oči savladana tim mislima. Snažni udisaji i izdisaji podizali su joj i spuštali grudi. - Sijena? Prestravljeno je otvorila oči, a vrele suze skotrljale su joj se niz obraze. - Šta je bilo? - Fin ju je pažljivo gledao: njene sjajne oči, primamljive usne, zaobljene grudi pod snežno-belom majicom. - N... ništa - promucala je, brzo se okrenuvši od njega. - Rečeno mi je da bi trebalo da se odmorim, i to nameravam da učinim. - Vodim vas kući. - Oh! - najradije bi odbila, ali joj se otpor sad činio besmislenim. Hvala. Kratka vožnja automobilom s njim bacila ju je na teške muke. Blizina njegovog tela činila ju je nervoznom. On je, međutim, bio ozbiljan. Kad god se usudila da skrene pogled na njega, činilo joj se da je zadubljen u misli koje nemaju blage veze s njom. Ostavio ju je pred kućom i odvezao se dalje. Sijena se potišteno odvukla u spavaću sobu. Jedno joj je bilo jasno kao dan: što pre mora otići odavde! Dva dana kasnije avion je još uvek bio na servisu, a Sijena ni korak bliže odlasku s ranca. Finov bolničar Dejv prišao joj je s molbom. On i ostali muškarci - osim Fina - otići će na lokalni godišnji rodeo i vratiće se oko devet uveče, pa je zamolio Sijenu da drži Fina na oku. - Ali nemojte mu to reći - zamolio je Dejv. - Prebacio me je u sporedno krilo da budem sa ostalim momcima, kako je rekao. A verujem da je to učinio zato što želi da dokaže sebi koliko je samostalan.

~ 35 ~


By Amy

- Shvatam. Bez brige, biću diskretna - uverila ga je Sijena, istovremeno pomislivši da Fin možda nema problem samo s njom, već i sa svima koji smatraju da mu je potrebna posebna briga. Posle mirnog popodneva pridružila mu se za večerom. Fin je nestao čim je završio obrok. Umesto da ode u svoju sobu, udobno se smestila u naslonjaču u salonu da čita knjigu. Sat kasnije Fin je ušetao u salon i iznenadio se kad ju je ugledao. - Mislio sam da ste otišli da spavate. U kući je tiho - oklevajući, zastao je pored stola za bilijar. - Zašto niste išli na rodeo? Zatvorila je knjigu. - Ah, nije mi bilo do toga. - Ne? - namrštio se. - Da niste kojim slučajem ostali da zamenite Dejva? Znao sam - gnevno je nastavio ugledavši njen neodlučni pogled. Ako mislite da mi je potrebna bolničarka i to baš vi grdno ste se prevarili. Sijena je skočila na noge, prkosno isturene brade u nameri da mu skreše u lice: „Tim bolje!“, ali se saplela na sandale koje je izvukla pored naslonjača. Fin se u dva koraka našao uz nju i pala mu je pravo u ruke. - Upravo je ovo razlog - prošaputao je - što mi ti nisi potrebna kao bolničarka - privukao ju je sebi i nagnuo se nad nju da je poljubi. Okamenila se pod vrelim dodirom njegovih ruku i usana. Kratka majičica na bretele otkrivala joj je stomak, što je on besramno iskoristio obuhvativši je obema rukama oko nagog, uzanog struka, pritom joj usnama nežno milujući udubljenje ispod vrata. Prstom joj je smaknuo jednu bretelu s ramena otrivajući mlečnu nagost baršunasto meke kože na grudima. Tihi uzdah oteo joj se sa usana kad je ruku zavukao dublje pod majicu i prstima obuhvatio očvrslu bradavicu. Bujica osećaja savladala ju je u trenu. Opojni talasi vrelog uzbuđenja onemogućili su joj da se odvoji od njega kad je utisnuo strastan poljubac na njene usne. Nije bila spremna na milinu koja ju je preplavila dok ju je Fin Meklaud ljubio i milovao, na predivan osećaj njegovog čvrstog, mišićavog telo uz njeno. Sva njegova dotad uzdržana snaga najednom se oslobodila i usmerila na nju, u nameri da je uzbudi... Podjednako nespremnu zatekla ju je dubina osećanja koja je Fin u njoj budio. Prožeta njihovom neodoljivom snagom, telom se instinktivno jače privila uz izvor te magične privlačnosti, kao omađijana ~ 36 ~


By Amy

zarivši prste u njegovu kosu i uzvraćajući mu na poljubac. Osetila je da je napuštaju sve sumnje u to koliko ga je silno želela, koliko je žudela za njim. Ni ona više nije mogla da prikrije snagu svoje želje, bilo je prekasno. Kad su se konačno razdvojili, ustreptalih usana, zadihani od strasti, ruke su mu i dalje počivale na njenom struku kad ju je muklo upitao: - Shvataš li sad? Sijeni je bio potreban trenutak da se snađe. Izdaleka je do njenih ušiju dopirao usamljeni lavež psa i pesma cvrčaka. Zatvorila je oči. Kad ih je ponovo otvorila, sve je bilo kao i pre: tamnozeleno obojeni zidovi, sto za bilijar, naslonjači presvučeni sjajnom bež kožom... Šta je očekivala? Da je sve to bio san? - Nisi to sanjala - rekao je Fin smešeći se, kad se zbunjeno osvrnula oko sebe. Ruke su joj počivale na njegovim ramenima. Dolazeći sebi, nehotice je zarila nokte u tkaninu njegove košulje. - Ali bio si toliko odbojan! Mislila sam da me ne podnosiš začuđeno je izgovorila. Nasmešio se, a njeno srce počelo je jače da tuče u grudima. - Naprotiv - priznao je. - Samo nisam želeo da te spopadnem odmah po okončanju našeg poslovnog odnosa. Žao mi je ako sam bio težak. - Težak? - prošaptala je izgubivši kontrolu nad svojim glasom. - O da, težak kao crna zemlja! Užasno sam se osećala, a da ni sama ne znam zašto. Ipak je tvoja ideja bila da me dovedeš ovamo da bih ti pomogla da se oporaviš... - Upravo je u tome poenta - ubacio se. - Nema sumnje da bi ti bilo kakvo zbližavanje s pacijentom smatrala protivnim svom etičkom kodeksu. - Svakako! Iako... - ni sama više nije znala šta da misli. - Uostalom, pre dva dana jasno si mi dala na znanje da te zanima isključivo moje zdravlje. Je li to tačno? Odavno čeznem da te uzmem u naručje - dodao je. - Posredi je mogla biti samo prisna veza, koja se obično uspostavi između pacijenta i fizioterapeuta - izgovorila je iako je znala da to nije tačno. Gledala ga je u neverici. - Bilo mi je teško da se uzdržim da te ne dodirnem - tiho je nastavio. - A dodir tvojih ruku na mom telu... izazivao je patnju. ~ 37 ~


By Amy

- Znači, nisam umislila... - nakašljala se. - Šta to? - Ponekad sam ulovila tvoj čudni pogled, ali nisam mogla da poverujem u ono što ti se ogledalo u očima. Skrušeno se nasmešio. - Poveruj. A šta je s tobom? - Fine - promuklo je rekla - jedva se poznajemo. - Mesecima smo sarađivali i poprilično smo se zbližili. Osim poslovne procene, sigurno si stekla i lični utisak o meni, zar ne? prodornim pogledom tih plavih očiju pokušavao je da prodre u njenu dušu. - Šta je bilo, nisam ti valjda odbojan? Smatraš li me idiotom ili dosadnjakovićem? Drhtavo je udahnula. - Zar ti se tako čini? Nasmejao se, spustio poljubac na njeno čelo, pa na usne, a potom ju je pokajnički odmaknuo od sebe. - Možda treba da popričamo pre nego što ponovo izgubimo kontrolu. Pocrvenela je. - Dobra ideja! - složila se. Htela je da zvuči odlučno, ali ju je samokontrola ponovo napustila, jer je bila sluđena dodirima njegovih ruku, toplih usana i... Lepo, pomislila je smeteno, ali kuda sve to vodi? Poveo ju je do sofe, pa je nestao na tren, a zatim se vratio noseći dve čaše brendija. - Hvala - sa olakšanjem je uzela čašu. - Živeli! - spustio se pored nje uhvativši je za ruku. - Kako se osećaš? - Kao da mi hiljade leptirića leprša u stomaku - priznala je. - To je lep osećaj! - Da, možda. Fine... - Kaži mi ako ti nešto na meni smeta. - Čini se da si previše navikao da sprovodiš svoju volju, a ja sam... potpuno smetena. - Pokušaću da se popravim - obećao je. - Plašim se da ne ponovim istu grešku. Znam da sam verovatno ogorčena, ali ne bih imala snage da još jednom proživim golgotu. ~ 38 ~


By Amy

- Sigurno ti nije bilo lako - složio se - ali ono je prošlost, a ovo sadašnjost, Sijena. Sve se menja, za tebe kao i za mene. - Ne znam. Sve je tako... - zastala je jer se čulo brujanje motora na prilazu. - Momci su se vratili. - Možemo u moju sobu... - Ne, Fine, ne bi mi bilo prijatno - branila se. - Znam da zvuči glupo, ali tako je. - Čega se plašiš? Bez brige, neću te spopasti pred svima. Uostalom, ionako će pogoditi šta je posredi. Njene sive oči razrogačile su se u strahu. - Kako bi to znali? Slegnuo je ramenima. - Mogu se zakleti da nas je gospoda Voker u glavi odavno spojila. Ni Volt nije pao s Marsa, a posluga uvek prva sve zna. I Deklan verovatno nešto sluti. Sijena se prisetila Deklanove primedbe kad ju je posle večere zamolio da svira na klaviru. Možda je hteo da natukne da bi se ona lepo uklopila uz Fina u Voteforu? - Tako, znači? I tebi nije neprijatno zbog toga? Tipično muški! Ali meni je to isuviše lično i zato ću iz ovih stopa otići u krevet. Sutra ćemo nastaviti razgovor. Ustao je s kauča. - Sijena! Požurila je iz salona noseći čašu brendija. U sobi je odložila piće na toaletni stočić. U ogledalu je videla svoju raščupanu kosu, jarkocrvene usne i sanjalački pogled. Dograbila je četku i besomučno se češljala dok joj kosa nije postala glatka i svilenkasta. Toliko je toga o čemu mora da razmisli... Džejms Hejg ju je duboko povredio. A zapravo, bio je to nezamislivo bolan osećaj poniženja. To između Džejmsa i nje nije bila baš strasna ljubavna priča. Iako zaljubljena u njega, insistirala je na tome da se uzdržavaju od seksa dok ne budu sigurni da apsolutno odgovaraju jedno drugom. Od onda ju je mučilo pitanje da li je taj zahtev bio odgovoran za raspad njihove veze. Možda i jeste. Možda me to čini smešnom i staromodnom, pomislila je. Možda pojma nemam o muškarcima, a možda mi smeta to što žele da nas

~ 39 ~


By Amy

što pre odvuku u krevet. Iako je s vremenom bila sve sigurnija u to da je Džejms pravi čovek za nju, nije odustala od svog zahteva. I šta joj je to donelo? Osim što u dvadeset šestoj godini mora da moli stranca da je prati na sestrino venčanje? Namrštila se. Naravno da je Džejms posle meseci provedenih u neželjenom uzdržavanju lako pao na Dakotin šarm. Kao da mu se najednom otvorio raj na zemlji! Sijena je čvrsto stisnula zube. Ali to što je još uvek devica nimalo joj nije pomoglo da se nosi s požudom prema Finu Meklaudu. Ugledavši tračak sumnje u svom pogledu, otpila je gutljaj brendija da ublaži oštricu straha koji ju je obuzeo kad je shvatila da nije želela da čeka. Fin je u njoj oslobodio bujicu osećanja i sad se pribojavala da neće uspeti da ih obuzda. Ipak, možda je trebalo da objasni Finu razlog zbog kojeg je još uvek devica? Nije bila u stanju da zamisli da mu je stalo samo do telesnog zadovoljstva. Tako neodoljivo privlačnom muškarcu definitivno nije nedostajao seks. Neobaveznu avanturu mnogo bi lakše ostvario s drugim ženama. Dakle, šta on zapravo želi od nje? A šta je sa uspomenom na njegovu verenicu Holi? Sijena se ponovo namrštila. Negde je jednom pročitala da se muškarci, posle raskida ili gubitka partnerke, za razliku od žena, lakše upuštaju u novu vezu. Prekrstivši ruke na grudima, šakama je stegnula ramena. Sve se umirilo u velikoj kući, a do njenih ušiju dopirao je samo žalosni huk neke sove. Prožela ju je blaga nelagoda ili je to možda bio osećaj izvesne izgubljenosti? Možda se naprosto oseća usamljenom jer čezne za Finovom blizinom i onom sigurnošću u njegovom naručju? Naiskap je popila ostatak brendija i pošla u krevet.

~ 40 ~


By Amy

V

- Hoćeš li da se provozamo? - upitao ju je Fin. Bilo je kasno popodne. U Voterfordu je dan bio ispunjen dešavanjima. Tim veterinara došao je na farmu da pregleda goveda. Sve u svemu, bilo je zanimljivo i Sijena je neko vreme fascinirano posmatrala proceduru. Potom je ostatak dana bila prepuštena sebi, što je rezultiralo rastom napetosti u njoj. Već je počela da se pita da li je umislila ono što se juče dogodilo, kao i da li je opet sve upropastila time što je pobegla u svoju sobu. - Da, rado - odgovorila je. - Samo da uzmem naočare za sunce. Tri kilometra dalje zaustavio se usred divljine. - Hajde da protegnemo noge. - Ovde? - Zašto da ne? Dođi! - Mislila sam da si hteo nešto da mi pokažeš - zlovoljno je primetila prizvuk nervoze u svom glasu. - I hteo sam - odgovorio je - ali pošto toliko ceniš privatnost, nema boljeg mesta od ovog - značajno se osvrnuo oko sebe. Prateći njegov pogled, sve do horizonta nije bilo ničeg osim plavetnila neba, crvene zemlje i zelene trave. Okrznula je Fina ljutitim pogledom. - Misliš da je to smešno? Meni definitivno nije! A ako si me doveo ovamo da bi me poljubio, slobodno zaboravi! - Baš čudno što si to pomenula, jer mi je čitavog dana baš to na pameti. Jedva sam funkcionisao jer nisam mogao da te poljubim. U neverici se zagledala u njega. - Nije se moglo primetiti. - Ali tako sam se osećao. A ti? - Pa... ne volim baš da me vuku za nos. - Oprosti, ali čini se da oboje patimo od posledica apstinencije pogled mu je počivao na njenim usnama - i da tvoja ljutnja potiče upravo iz toga. Vrhom jezika navlažila je usne. ~ 41 ~


By Amy

- Pa ipak, trenutno nam razgovor ne ide baš najbolje? Mislim... - zaustavio ju je izraz vedrine u njegovim očima. Bio je upravu! Osetila je da joj se u grlu rađa smeh, koji je ipak zakočila rekavši: - Sad ja... Ućutkao ju je prislonivši kažiprst na njene usne. Razdvojili su se pet minuta kasnije, posle dugog i strasnog poljupca. Drhteći od požude, Sijena se borila za dah. Onda se prisetila svog noćašnjeg razmišljanja. - Fine, moramo popričati... - prekinuo ju je pucketavi zvuk, a onda je čula Voltov glas. - Fine... Sijena je skamenjeno zurila u Fina. Shvatila je o čemu je reč tek kad je rukom posegnuo za toki-vokijem u automobilu. Volt ga je obavestio da je načelnik oblasti došao na ugovoreni sastanak s Finom. Možda je to smetnuo s uma? Fin je zarežao u mikrofon da će se vratiti što pre, pa je besno bacio aparat na zadnje sedište. - Uhvaćen na delu - rekao je Sijeni. - Tako ti i treba kad me odvodiš u polja da bi bio nasamo sa mnom! - nasmejala se. - Da, ali... - privukao ju je u naručje - sad vidiš koliko sam danas rastrojen. Zaista sam zaboravio na taj prokleti sastanak. - Nemoj psovati - blago je rekla - i izdržaćeš. Leđima se naslonio na vozilo ne ispuštajući je iz naručja. - O, taj tip priča kao navijen i veoma je istrajan. Večera će satima potrajati. - Dobro, neću pobeći, a sutra je novi dan. - O čemu si htela da popričamo? - upitao je mršteći se. Nežno mu je prislonila dlanove na obraze. - Ne mogu ti to objasniti naprečac. Sutra, važi? Uhvativši je za levu ruku, spustio joj je poljubac sa unutrašnje strane podlaktice. Potom je usnama pritisnuo njene. Zaranjajući ponovo u milinu poljupca, nestajala je pod njegovim nežnim, uzbuđujućim dodirima. Žudnja ju je obuzela i ostavila bez daha. Konačno se odmaknuvši od nje, rekao je: - Pod uslovom da mi ne postavljaš prepreke o koje ću se spoticati. ~ 42 ~


By Amy

Večera se zaista odužila do duboko u noć. Sijena se uz izgovor ranije povukla u svoju sobu. Posetiočev glas orio se kroz kuću do deset uveče kad je konačno uspela da utone u san. Oko ponoći probudio ju je prigušeni tresak, pa se pometeno uspravila u krevetu. Pomisao na to da je možda Fin pao negde u kući poterala ju je iz kreveta, pogotovo kad se setila da je Dejv sad smešten u sporednom krilu. Šunjala se kroz kuću na vrhovima prstiju, ali nije primetila ništa neobično. Kad je zastala pred vratima Finove sobe, ponovo je čula zvuk koji ju je prenuo iz sna. Pokucala je na vrata i otvorila ih je. Prestravljeno je zadržala dah pred onim što je videla. Mesečina je sablasno osvetljavala sobu. Fin, odeven u donji deo pidžame, nemirno se bacao po krevetu. Oborio je na pod obe lampe s noćnih stočića. Verovatno je to bio zvuk koji ju je probudio. - Šta je bilo? - uplašeno je prošaptala hitajući prema njemu. Promaja je zalupila vrata za njom. - Fine, šta ti je? Jesi li dobro... zanemela je. Jasno se videlo da mu nije dobro. Disao je isprekidano, bio je okupan znojem. Nije moguće da ga je tresla groznica jer mu je koža na dodir bila hladna. Još uvek je bio u snu, ili bar u polusnu. Oprezno je sela na ivicu kreveta spustivši ruku na njegovo rame. Prebirala je u glavi po medicinskim razlozima kojima bi se moglo objasniti njegovo stanje, ne nalazeći nikakvo objašnjenje. Sigurno je noćna mora, pomislila je kad je nešto nerazumljivo promrmljao. - Fine - blago je rekla - sve je u redu. Kod kuće si, u Voterfordu, u svom krevetu. Sve je u redu! - pomilovala ga je po ramenu. Sporo je otvorio oči. Izraz prepoznavanja video mu se na licu, a onda se dogodilo nešto iznenađujuće: prošaptao je nešto nalik na: „Hvala nebesima!“, pa je povukao Sijenu pod pokrivač i obema rukama čvrsto ju je stisnuo u naručje. Poželela je da se pobuni, a onda je osetila da mu se otkucaji srca postepeno umiruju i da prestaje da podrhtava. Pet minuta kasnije ravnomerno je disao. Činilo se da je ponovo utonuo u san. Kad se oprezno pokrenula, rukama ju je čvrsto stegnuo. Preplavio ju je osećaj nežnosti prema Finu Meklaudu. Zamišljala je kako ga muče ~ 43 ~


By Amy

užasi nesreće, gubitak verenice, dramatičan preokret u njegovom životu. Zašto da ne ostane još malo uz njega? Želela je da on odspava još nekoliko sati. Ostaće kraj njega. Toplina njegovog naručja toliko joj je prijala da je konačno i sama utonula u san.

~ 44 ~


By Amy

VI

Sijena se probudila nešto pre svitanja. Jutarnje rumenilo obojilo je sobu nežnim svetlom. I lice muškarca koji ju je mirno posmatrao. Dodir Finovog toplog tela uz njeno, njegove ruke koje su je držale u naručju, osećaj da je baš na pravom mestu... Ali pre svega bezgranična nežnost koja joj je preplavila srce. Pomilovala ga je po obrazu. - Bolje ti je? - prošaputala je. - Mnogo bolje - okrenuo je glavu da utisne poljubac na njen dlan. Kada se kasnije prisećala, zaključila je da se od tog trena sve odvijalo samo po sebi. Ni na šta više nije mogla uticati, a to nije ni želela. Kad je počeo da joj ljubi usne, potpuno predavanje njemu činilo joj se nečim naj prirodnijim. Protresla ju je prijatna jeza kad je ruku zavukao pod njenu pidžamu dotakavši joj grudi. Obgrlio ju je oko struka dok ju je ljubio po glatkoj, preplanuloj koži ramena. Kad joj je svukao donji deo pidžame preko bokova, Sijena se izvila u susret njegovom telu. Izgarala je od žudnje, osećala se živom kao nikad pre u životu dok ju je nežno i zavodljivo milovao. Ljubio je njene bradavice rasplamsavajući u njoj čitav vatromet osećanja. Kad je nastupio taj trenutak, malo se trgnula. Osetila je da je on nakratko zastao shvativši njen nevoljni pokret. Ipak, topli dodiri njegovih ruku učinili su da brzo zaboravi tu malu neprijatnost. U njoj se ponovo razbuktao plamen požude. Bila je spremna da nastavi strasnu ljubavnu igru. Čvrsto pripijenih tela, kretali su se u istom ritmu, zajedno dostižući vrhunac. Dok su postepeno dolazili sebi, čvrsto su držali jedno drugo u naručju. - Da sam znao... - tiho je rekao. - Bilo je lepo, i više od toga - uveravala ga je prisećajući se nezamislivo moćnog osećaja sreće, koji joj je priuštio. Pogledala ga je otvorenih usana. - Oh, pa... ne znam... - pocrvenela je. - Sigurno me sad smatraš čudnom. - Kako to misliš? - Pa to što sam u ovom položaju i ne znam... - U ovom položaju? - videlo se da se on zabavlja. - Naga... - prstima joj je nežno pomilovao butine - zadovoljena i predivna. A mislim da ne želiš da odeš odavde. ~ 45 ~


By Amy

Sijena je priljubila obraz uz njegovo rame. - Ne znam kako se to moglo dogoditi. Oduvek sam smatrala sebe razumnom, ali u poslednje vreme čini se da me je razum napustio. Smešeći se, poljubio ju je u kosu. - Definitivno nije. A i meni pomažeš da ostanem pri zdravoj pameti. Dakle, šta si htela da kažeš? Sabrala je misli, pa je opet pocrvenela setivši se da je, iako neiskusna devica, zaboravila na sve nedoumice o muškarcima i seksu! - Dakle - počela je oklevajući - znam da to sada više ništa ne znači. Ali htela sam da ti kažem da sam... pa, bila devica. I da ti objasnim zašto. - To ništa ne menja. Ili, ipak menja - ispravio se - za mene je to velika čast. I to će uvek mnogo značiti oboma, zar ne? - zagledao joj se u oči. Dah joj se ubrzao kad je pomislila na strast koju je upravo doživela u njegovom naručju. Osećala se kao da je upravo otvorio vrata neke tajne odaje u njenom srcu, iza kojih će od sada čuvati sve što je u njemu volela. Srce joj je poskočilo na pomisao koliko je prisna njihova veza najednom postala. Njihovo razumevanje više nije bilo ograničeno samo na reči. Sad su im i tela pronašla zajednički jezik. Ipak, postojalo je nešto što je trebalo razjasniti. Na primer, Holi Pirson i način na koji ju je izgubio. Dakota i Džejms... - Šta te muči u noćnoj mori? - upitala ga je direktno. Malo se odmaknuo od nje i prebacio je ruku preko čela. - Kad se desila nesreća... Potrajalo je nekoliko sati dok me nisu oslobodili iz slupanog auta. I sve vreme bio sam svestan. To se ne zaboravlja lako. - Oh, Fine - prošaputala je zagrlivši ga. Ukočila se kad je čula glasove koji su dopirali spolja. - Pa, budi se život na farmi - bezizražajno je rekao. - Ne mrdaj! prostrelio ju je pogledom. - Dovoljno puta su nas prekidali a, osim toga, niko neće tek tako banuti ovamo. - Ne idem nikud - osmehnula mu se. Vrhovima prstiju nežno je prošao između njenih grudi.

~ 46 ~


By Amy

- Nedeljama me je progonio miris tvoje kose i kože - priznao je. Toliko mi je prijalo kad sam te prvi put držao u naručju... Bila si... naprosto predivna. - Upravo tako osećala sam se i ja. Mislim, ne predivno... - Ali upravo si takva bila. - Nerado to priznajem, ali velikim delom ti si za to zaslužan. Zakolutao je očima osmehnuvši se, pa se najednom ponovo uozbiljio. - Stvoreni smo jedno za drugo, Sijena. Zato je bilo tako lepo. Možeš li zamisliti da se ikada više razdvojimo? Ja ne mogu. Sve na tebi volim. Dirnuto je zažmurila osećajući kako se u njoj raspršuju svi strahovi i uzdržanost. Pitala ga je za noćnu moru, jer je morala otkriti bi li je Fin ikada mogao voleti onoliko koliko je voleo Holi. Iz njegovih reči dalo se zaključiti da je stavio tačku na prošlost, a ona više nije bila sigurna u to da li je ikada bila zaista zaljubljena u Džejmsa. A strašno poniženje što joj je baš Dakota preotela dečka? Dve godine bila je kivna na sestru zbog toga! Da li je trebalo? - Hoćeš li mi reći o čemu razmišljaš? Zagledala mu se u oči. - Ne, ni ja ne bih mogla zamisliti da ikada više budem bez tebe. Ali jesi li siguran...? - Sasvim siguran - odgovorio je privukavši je u zagrljaj. - Apsolutno siguran. Dve nedelje kasnije venčali su se u Voterfordu. Sijena je prethodno skoknula u Brizbejn da kupi venčanicu. Pošto se potpuno oporavio, Finov raspored bio je opet pretrpan. - Mogu li te posle venčanja pratiti na poslovnim putovanjima? upitala ga je nekoliko dana ranije. - Naravno, kad god to poželiš, iako će ti ponekad biti dosadno. Svejedno sam hteo nešto da te pitam. Nameravaš li da nastaviš da radiš svoj posao? Preneraženo ga je pogledala. - Nisam o tome razmišljala. Naravno da se neću odreći svog posla. Ali ne bi to moralo biti puno radno vreme. Naš zajednički život svakako

~ 47 ~


By Amy

će mi uvek biti na prvom mestu. Vidiš, to mi nije palo na pamet! Tebi već jeste? Klimnuo je glavom. - Znam koliko ti je važan posao i koliko si dobra fizioterapeutkinja. Uostalom, i ja ću na mahove imati posla preko glave, pa verujem da bi ti značilo da imaš čime da se baviš. - Svakako! - nasmejala se. Elis Meklaud je došla koji dan pre prionuvši na organizaciju velikog događaja, koji je uveliko nadmašio Sijenine i Finove želje za mirnim i skromnim obredom. Među zvanicama trebalo je da se nađu, između ostalih, Piter i Melisa Banister, ali i Deklan s novom devojkom, raskošnom plavušom Tarom. Naravno, razmišljali su i o tome da pozovu Sijeninu familiju, ali pošto su upravo u toku pripreme za Dakotino venčanje, nisu hteli da ih deranžiraju. Sijena je bila sigurna u to da će njenu majku utešiti činjenica da joj se i starija kćerka srećno udala. - Znam da smo odlučili da požurimo - rekla mu je jednog popodneva - ali ako si se predomislio, nije mi problem da malo sačekamo - izašli su u vožnju po imanju i sedeli su u džipu posmatrajući ogromno stado goveda na pojilištu. Sunce na zalasku zamicalo je za horizont prožimajući predeo bajkovitim bojama, od zlatno-crvene preko blistave ružičaste do sve tamnije plave. - Zašto bih to želeo? - Možda u znak sećanja na Holi - uzvratila je slegnuvši ramenima. Sedela je za volanom, nervozno ga stežući prstima. Potom je zastala zagledavši se u divan verenički prsten, uzanu traku zlata optočenu dijamantima i majušnim biserima. Fin je dugo ćutke gledao kroz vetrobran. - Ne. Ne želim da odlažem venčanje. - Pomislila sam... - napeto je posmatrala krdo koje se talasalo. - Da, znam - Fin se okrenuo prema njoj. - I to volim kod tebe, gospođice Torans. Toliko si draga... . Začuđeno ga je pogledala. - I krajnje razumna. Nasmešila se. - Hvala lepo, ali... - O - nastavio je - imao bih još mnogo toga da kažem o tebi, na primer, kako pružaš nožne prste kad te dodirujem na određenim mestima. Ili koliko si silno zavolela izvesnu pozu koju oboje rado primenjujemo... ~ 48 ~


By Amy

- Fine - pocrvenela je - prestani... - Dovodim te u iskušenje? - zadirkivao ju je. - Dajem sve od sebe da se uzdržim, jer bi u suprotnom ona stvorenja tamo doživela šok. Od srca se nasmejala i on ju je zagrlio oko ramena. - Ali da te poljubim u ovom prirodnom okruženju, to valjda smem? - Ako baš moraš... Privukao ju je sebi. Duboko je udahnula miris, mešavinu topline muške kože i čiste svežine pamučne košulje. Pogled joj je odlutao na njegove usne. Osetila je da joj se grudi nadimaju pod silinom želje... - Ponovi to - zatražio je jedva čujnim glasom. Uzdahnula je. - Dobro, moram se ispraviti - vrhom prsta nežno je prevukla duž njegove brade. - Molim te, poljubi me. Srećno se osmehnuo pre nego što je naslonio usne na njene. Predeo je utono u potpuni mrak kad su se konačno odvojili jedno od drugog. Koji dan uoči venčanja mučila ju je sumnja, ali ne uvezi s Holi. Uletela je usred poslovnog sastanka, koji je Fin držao za velikim trpezarijskim stolom. Rasterala ih je i sela u stolicu naspram njega. - Ne mogu to da uradim - objavila je ozbiljnog izraza lica. - Kako to misliš? - Nije pravo. Nikada to sebi ne bih mogla oprostiti. - Predomislila si se? Više ne želiš da se udaš za mene? Pogledala ga je sa strahom u očima. - Otkud ti to? - Pa upravo si rekla da to ne možeš uraditi - uzvratio je mrgodno - i da nikada to sebi nećeš moći da oprostiš. - Tako je. Oh! Jesi li možda pomislio da sam želela...? Ne! Mislila sam da ne bih mogla da se udam bez roditelja i sestre! Fin je tiho opsovao sebi u bradu. - I ne podnosim kad psuješ u mom prisustvu - prekorila ga je iako joj se na licu videlo šta oseća. - Ali uplašila si me. Pomilovala ga je po ruci. - Bez brige, već me je prošlo. Ali nešto ti moram priznati - nastavila je. - Uvek me je ljutilo to što ti, kao po komandi, svi dotrče na noge. ~ 49 ~


By Amy

- Tako znači? - znatiželjno ju je gledao. - I... nije mi lako da te nešto zamolim - oklevala je tren. - Jesi li spreman da dovedeš moju porodicu ovamo? - Da pošaljem avion po njih? - Ne smem da zamislim koliko bi to koštalo - rekla je osećajući se krivom - ali čini se da nam je to jedina mogućnost budući da smo u škripcu s vremenom. - Pod jednim uslovom, Sijena. Začuđeno ga je pogledala. - Da čujem? - Da ne dopustiš da te odgovore od venčanja. - Fine, sama donosim odluke i ne verujem da bi moji roditelji pokušali da me odgovore. Nije delovao ubeđeno. - Mogli bi pomisliti da se u brak upuštaš samo zbog situacije s Dakotom i Džejmsom? Vidi... - stisnuo joj je ruku. - Oboje znamo da radimo ono što treba, ali neće biti lako ostale ubediti u to. - Fine, veruj mi. U pogledu kratkog roka za venčanje, reći ću im da nipošto ne želimo da zasenimo Dakotin veliki dan, kao i da je naša odluka bila spontana. I da znamo da će se moja sestra mirne duše udati kad zna da sam i ja srećna i zadovoljna - podigla je obrve. - Verovatno treba da dodam i to da nismo mogli više da čekamo? - To je tačno! U suprotnom, nema sumnje da bih brzo pomerio pameću - zabrundao je. Oboje su se nasmejali, jer je on predložio da se uzdržavaju do prve bračne noći, s čim se i ona složila. - Nećemo dugo čekati - rekla je tešeći ga. - I nisi jedini koji je nestrpljiv. Nežno ju je pogledao. - U redu. Uspećemo da se strpimo još malo!

~ 50 ~


By Amy

VII

- I, jesi li srećna? Prebirajući po sećanju na dan venčanja, Sijena je na Finovo pitanje odgovorila potvrdno. Sve je proteklo kao u snu. Udala se za Fina Meklauda u beloj haljini uzanog kroja, kose podignute u punđu. Sveštenik iz Ogatele dovezao se u Voterford da obavi obred venčanja. Finova tetka se baš potrudila oko svečanog ručka. Osim članova porodice, na proslavu su pozvani i dugogodišnje komšije i dobri prijatelji po koje je Fin poslao avion. Međutim, Sijeni je najvažnije bilo prisustvo njenih roditelja i sestre. Na njeno veliko olakšanje, Džejms nije došao. Razume se da su isprva bili šokirani i zabrinuti da je venčanje ishitrena odluka, a upravo se toga Fin pribojavao. Samo je Dakota bila ubeđena u ispravnost njihove odluke kad je porazgovarala s Finom i Sijenom. - Vas dvoje ste zaista divan par - rekla je Sijeni kad su ostale nasamo. - Ovo mi mnogo znači. Ne znam da li bih ikad sebi oprostila iako... - bespomoćno je podigla ruke. - Draga, mirne savesti se možeš udati za Džejmsa - Sijena je zagrlila sestru. - Ali učini mi uslugu i ubedi i mamu i tatu da je zaista sve u redu. Posle dve godine konačno su se ponovo okupili. Obuzela ih je radost i mnogo je doprinela tome da se roditelji postepeno opuste. Međutim, Dakota je počela čudno da se ponaša i da se povlači u sebe. Pre nego što ju je poveo do oltara, otac se nakašljao i prošaputao nevesti: - Sijena, dušo... - Tata - presekla ga je tiho - ja ovo zaista želim. Ralf Torans je nežno pogledao stariju kćerku. - Ipak, reći ću ti nešto što ću kasnije reći i Dakoti. Ako ikad osetiš potrebu za mojom pomoći, obrati mi se. Dirnuta do suza, snažno ga je zagrlila. Posle venčanja okupili su se na svadbenom ručku, koji je protekao u veselju i druženju. Stojeći u prikrajku i gledajući drage prijatelje i ~ 51 ~


By Amy

goste kako se zabavljaju, Fin se u jednom trenutku okrenuo i pogledao je Sijenu u oči: - Učinili smo to. Venčali smo se. - Da - nasmejala se. - Kaješ li se? Uhvatio ju je rukama za ramena prislonivši čelo uz njeno. - Nimalo. A ti? - Ni trunčicu - prošaputala je, a on ju je poljubio. Te večeri odleteli su u zaliv Bajron, gde su se smestili u apartman za mladence živopisnog hotela. Koliko god da je bila srećna, Sijena je osetila da je sustiže umor. - Šta je bilo? - tiho je upitao kad se ćutke zagledala u dno čaše šampanjca. Podigla je oči u kojima se ogledala zabrinutost i zbunjenost. - Mislila sam da ću se osećati... bolje. Ali baš sam iscrpljena. Privukao ju je u naručje. - Nikakvo čudo. Protekle nedelje bile su krajnje naporne. Opusti se. - Ali trebalo bi da... - Psst, ne bi trebalo ama baš ništa. - Misliš, ne očekuješ od mene da uskočim u nešto zavodljivo i... - Sijena, čak i ti smeš ponekad da pokažeš slabost. Umorna si, a i ja sam. Sve je u redu. Sijena se uspravila na sofi. - Tvoja noga - zabrinuto je rekla. - U poslednje vreme dugo si stajao na nogama. Mogla bih da ti je izmasiram. Progunđao je nešto nerazumljivo pa ju je ponovo privukao sebi. - To je u ovom trenutku sve što želim. Nameravaš li da pođeš stopama svojih roditelja? Namrštila se. - U kom smislu? - U tom da našu decu nazoveš po mestu gde su začeta. - Bajron? - nasmejala se. - Ne bi to mogao uraditi nijednom dečaku. Ne, nikako! Njen smeh se na neobjašnjiv način pretvorio u ridanje. Fin ju je zagrlio a onda je osetio da se ona postepeno smiruje. Kad mu se učinilo da će utonuti u san, poveo je u spavaću sobu i smestio u krevet. Okrenula mu je leđa i istog trena zaspala. ~ 52 ~


By Amy

Fin Meklaud je stajao uz krevet, zamišljeno je posmatrajući. Zaista je bilo nekoliko napornih nedelja iza nje, ali Fin je bio zabrinut, jer je Sijena bila bleda i promenljivog raspoloženja. Jesu li je mučili problemi o kojima on ništa ne zna? Nervozno je protrljao bradu. Morao je priznati da je još uvek ne poznaje dobro. Da je pesimista po prirodi, bliska bi mu bila pomisao na to da je od početka imala na umu dobro smišljen plan, a da je počela da ga ostvaruje u trenutku kad mu je iznela svoj neobični predlog za trampu. Ta pomisao pogodila ga je poput groma. Da li je on u ovaj brak za ista namamljen i ako jeste, u koju svrhu? Sumnjičavo ju je pogledao posmatrajući je kako u snu pomera usne dok rukom grli jastuk. Najednom ga je obuzelo uverenje da se iza svega krije nešto... Da li se za njega udala zato da bi se osvetila svojoj sestri i Džejmsu Hejgu? Možda je tek sad shvatila šta je učinila? A tu je i ta začuđujuća činjenica da je bila devica. To se nije uklapalo. Ipak, nije više uspevao da se otrese te misli. U Voterfordu se odmah osećala kao da se tu rodila. I ta ga je misao mučila. Koješta... ali s njom nešto ipak nije u redu. Kad se narednog jutra probudila, Sijena je bila potištena kao i prethodne večeri. I nije znala razlog tome. Holi je uspela da pronađe put do njene podsvesti. Došapnula je Sijeni u snu: „Koliko god se trudila da me prognaš iz Finovog sećanja, zauvek ću ostati njegova jedina i prava ljubav.“ Očajnički se pitala zašto ju je ta kletva snašla baš te, prve bračne noći i sumnja se nadvila nad njenom novopronađenom srećom. Možda je to zato što je potisnula iz svesti nerešena pitanja u vezi s Holi. Nije dirala Finove emocionalne ožiljke. A sve to mnogo ju je opterećivalo. Tome treba nadodati još i strku tokom proteklih nedelja. Na kraju nije mogla da podnese pritisak. Mogla je reći sebi da je Holi deo prošlosti i da je sve to posledica njenog duševnog rastrojstva. Ipak, duboko u sebi osećala je strah da Holi nikada neće sasvim iščeznuti iz njenog života. I strepnja da ona nikada Finu neće toliko značiti. Uzdahnuvši, uspravila se na krevetu. Blistavi sunčev zrak obasjao je sobu dok su nedaleko odatle talasi zapljuskivali plažu.

~ 53 ~


By Amy

Gora od spoznaje da je prespavala prvu bračnu noć bila je činjenica da u krevetu pored nje nikoga nije bilo. Zbacila je prekrivač primetivši da je spavala u donjem vešu. Ogrnula se bademantilom pre nego što je istrčala iz spavaće sobe. Fin je sedeo za doručkom, nogu podignutih na stolicu. Odmerio je Sijenu preko ruba novina kad je uletela. - Vidi, probudila se uspavana lepotica - našalio se. - Tako mi je žao! Ne mogu da verujem da mi se to desilo. - Svakako si me vrlo efikasno ohladila. Pocrvenela je. - Mora da me je savladao umor. - Ili dosada? - Nikako! - ljutito je uzviknula, jer joj se učinilo da je ozbiljno mislio. - Palo mi je na pamet. - Fine... - nervozno je kršila prste, a onda je ugledala svetlucavu iskru u njegovom pogledu. - Podsmevaš mi se! - Pa, naravno. Ili, bolje rečeno, smejem se sebi. Nije baš laskavo kad ženu s kojom si se tek venčao u prvoj bračnoj noći ušuškavaš da spava. - Prestani! - zamolila ga je, jer je počeo naglas da se smeje. - Hodi, Sijena. Ustao je. Malo je oklevala, pa mu je potrčala u naručje. - Možeš ispraviti sinoćni propust - predložio je. Sa olakšanjem se privila uz njega. - Znači, ne ljutiš se na mene? Zagledao joj se u oči, a nešto u njegovom pogledu preseklo joj je dah u grudima. Bojažljivo se pitala nije li on ipak još... - Ne, dok god mi je dopušteno ovo, ne ljutim se - rekao je. Potom ju je strasno poljubio. Podigavši je u naručje, poneo ju je u spavaću sobu, položio na krevet i posvetio se njenom telu. - Tvojim bokovima ne mogu da odolim - priznao je rukama obuhvatajući njene obline. - Šta je to toliko posebno? - upitala je promuklim glasom, uzbuđena od nežnosti kojima je obasuo njene erogene zone. - Tako su... bezobrazni! ~ 54 ~


By Amy

- To ne zvuči baš seksi - nasmejala se. - O, grešiš, oni to jesu! - ponovo je rukama posegnuo za njenim dojkama. Potom je zastao, upitno je pogledavši. - Šta je bilo? - Kako to misliš? - Upravo sam stekao utisak šta ti prolazi kroz glavu. Ugrizla se za donju usnu. - Otkud to znaš? - Znam - nežno ju je pomilovao po obrazu. - U pravu si - priznala je. - Upravo sam pomislila da nikad sebe nisam smatrala senzualnom. Sa uživanjem je klizio pogledom po oblinama njenog nagog tela. Crvenilo joj se popelo u obraze. Rukom je lutao naviše po njenom ravnom stomaku. - Ovo što sad radim ne bih činio da to zaista ne želim, zar ne? Sijena je drhtavo uzdahnula kad joj je prstima kliznuo među butine. - Da... - uzdišući, izvila se telom prema njemu. Proveli su četiri dana u zalivu Bajron. Odvezli su se do slavnog svetionika na brdovitom, zelenilom obraslom jezičku zemlje u naj istočnijem delu Australije. Videli su jato kitova na putu prema jugu, plivali su u moru, obilazili restorane, umetničke galerije i prodavnice. Uživali su u živopisnoj atmosferi priobalnog mestašceta sedeći noću na mesečinom obasjanoj plaži. Vreme su provodili u razgovoru, slušanju muzike i otkrivanju onoga što ne znaju jedno o drugom. Ipak, s vremena na vreme kad bi neočekivano podigla pogled, Sijena bi ulovila Fina kako je zamišljeno, gotovo sumnjičavo posmatra. Ponekad joj se činilo da u njegovom glasu čuje čudan prizvuk, a katkad da iz njegovih reči provejava izvesna dvoznačnost. Pitala se je li to zbog propale prve bračne noći.

~ 55 ~


By Amy

VIII

Iz zaliva Bajron odvezli su se u vilu Istvud u Brizbejnu. Fin je morao da otputuje na važan sastanak, a Sijena je odlučila da ostane u Brizbejnu, gde je trebalo ponešto da završi. I bližilo se Dakotino venčanje. Prvu noć Fin je proveo s njom u vili Istvud. Dao joj je odrešene ruke da kuću uredi prema svojim željama ili pak da sav posao prepusti Voltu. - Draže bi mi bilo ovo drugo. - Dobro - oprostili su se na tremu. - Brzo ću se vratiti i nemoj raditi što ne bih ni ja - poljubio ju je. - Dogovoreno - uzvratila mu je poljubac uživajući u njegovom naručju. - Pripazi na nogu. Nemoj se previše naprezati. I nemoj zaboraviti, u subotu je Dakotino venčanje! - Razumem. Ah, da... čim se vratim, pozvani smo na večeru. To je formalnost, ali reč je o desetogodišnjici saradnje s jednim poslovnim partnerom. Ne brini, svideće ti se Markus i njegova supruga Liz. Nestašluk je sevnuo u njegovim plavim očima. Vratila se u kuću i dok je hodala po sobama, stekla je utisak da je zalutala u neki divan san. Ali ko bi išta ovde poželeo da menja kad je sve savršeno?, zapitala se. Kroz ogromne prozore pružao se veličanstven pogled na savršeno uređeni vrt sve do reke. Odmah uz Finovu spavaću sobu bio je često korišćeni dnevni boravak, minijaturna kuhinja i unutrašnje dvorište sa udobnim baštenskim nameštajem. Odnekud se čulo tiho otkucavanje sata. Spokojno se smešeći, u kuhinji je skuvala solju kafe i ponela ju je u spavaću sobu. Domaćica se ponudila da joj raspakuje kofer. Odbila je zahvalivši joj se. Domaćica je ujedno bila i kuvarica. Dve spremačice svakodnevno su dolazile u kuću, a baštovan je redovno održavao i bazen. A bio je tu i Volt koji je sve nadgledao. - Bar jednom mesečno ručno peremo kristalno i porcelansko posuđe - objasnio je Volt. - Uvek ima nešto što zahteva poliranje: nameštaj, srebrnina... I često imamo goste na prenoćištu. ~ 56 ~


By Amy

Oklevajući, dodao je: - Gospođa Loson će vam drage volje pomoći u održavanju garderobe. Ali ako želite da zaposlim osobu samo za to... Nije želela da sablazni Volta informacijom da može sama povesti računa o svojoj garderobi. Uverila ga je da će o tome popričati s gospođom Loson. Spavaća soba bila je baš luksuzna: parket na podu, ručno tkani tepisi, dimno-plavi zidovi. Uređen je u nežnim plavim i zelenim tonovima tu i tamo remetili su tragovi ležerne crveno-ljubičaste nijanse. Krevet je bio veoma prostran, natkriven svilenim baldahinom bledosive boje. Na elegantnoj komodi bila su dva srebrna svećnjaka. Garderober-soba bila je savršeno uređena, u šta se Sijena uverila prilikom odlaganja odeće. Fioke su se lako klizile po vodicama, odeljci su bili prostrani. Preostalu odeću preneće narednih dana iz svog stana, kao i lične stvari. A mora odlučiti i šta će uraditi s nameštajem. Dok je kačila poslednju košulju na vešalicu, kaiš joj je ispao na pod podvukavši se ispod police za cipele. Spustila se na kolena da ga dohvati, a s njim je izvukla i izgužvano parče papira. Znatiželjno ga je ispravila. Ta poruka nije bila napisana Finovim rukopisom. Kad ju je preletela pogledom, oči su joj se razgoračile od iznenađenja: „Nemoj misliti da ćeš se izvući sa ovim, Fine. Neću dozvoliti da me bilo ko gurne u zapećak. Laura je tvog oca smatrala budalom. Želiš li da to osvane u svim novinama? I to nije sve što znam.“ Poruku je potpisala Holi. Kad se oporavila od šoka, ustala je i ponela papirić u spavaću sobu. Sela je na krevet da ga pročita još jednom. Još uvek nije uspevala da shvati smisao zagonetne poruke. Osim ako... Možda Fin i Holi nisu bili baš par iz snova? Nipošto, ako mu je Holi pretila! Pitanje je samo čime ga je ucenjivala. Laura je bila Deklanova majka. Da li je i Deklan bio upleten u to? I da li je to razlog teškog odnosa između njih dvojice? I kako je sve to povezano? Sijena je pogledala na suncem obasjano unutrašnje dvorište. Položila je ruku na srce i duboko udahnula pokušavajući da reši tu zagonetku. Setila se da je jednom spomenula Finu opasnost od razvijanja previše bliske veze između pacijenta i fizioterapeutkinje, jer je želela da zna postoji li opasnost da se on zaljubi u nju. Odgovorio je ~ 57 ~


By Amy

da se onaj koje imao najbolje i potom ga izgubio, ne može nadati da će to doživeti još jednom u životu. Ipak, iznenadilo ju je nešto u njegovom glasu i osetila je da nešto nije u redu. A onda je gorak prizvuk u njegovom glasu pripisala njegovoj tuzi. Sad se zamislila nad time. Da li su Fin i Holi bili srećni zajedno? Setila se još nečeg u vezi s tim: Fin je nju odveo pred oltar ubrzo posle tragičnog gubitka verenice. U beznađu je protrljala slepoočnice. Kako da se nosi sa ovim? Zašto joj Fin nije rekao istinu? Pitala se šta je gore: otkriće da Holi Pirson nije bila ljubav njegovog života ili činjenica da joj to nije rekao? Oglasio se telefon na noćnom stočiću. Podigla je slušalicu. - Halo? - Gospođa Meklaud je ovde - oglasio se Volt. - Hvala, odmah dolazim - Sijena je gurnula papirić u džep i pohitala u salon. Tetka Elis je Sijenu pozdravila srdačnim zagrljajem. Potom se namrštila. - Kako si? Baš si bleda. - Dobro sam. A ti sjajno izgledaš! - Pošla sam na dobrotvornu priredbu, ali čula sam da si sama, pa sam navratila da pročavrljamo. Ponela sam fotografije s venčanja. Zajedno su gledale fotografije, pa je razgovor spontano prešao na Deklana i Taru. Elis je napravila dramsku pauzu, uzdahnula je i rekla: - Volela bih kad bi i Deklan našao neku sličnu tebi. - Hvala, ali Tara je baš simpatična. Mislim da su njih dvoje dobar par. Elis je razvukla lice u bespomoćnu grimasu. - Nedostaje joj dobrog ukusa, zar ne? Deklanov problem je u tome što pati od osećaja niže vrednosti - poverila je Sijeni. - Naravno da nije lako živeti u Finovoj senci, ali Deklan nikada nije nosio breme odgovornosti kao njegov brat. Pokušali smo da ga uključimo i... Njegova majka bila je lepa kao slika, iako na pomalo napadan način - nastavila je tetka. - Ali bila je i vetropirasta. Ne mislim da se mane roditelja obavezno prenose i na decu. U suprotnom, ne bih uzela Deklana pod svoje, ali ponekad... - zabrinuto je odmahnula glavom - ponekad se pitam da li Deklan namerno prkosi Finu. ~ 58 ~


By Amy

- Pa ipak su njih dvojica bliski - ubacila je Sijena dok su joj se u glavi uzrojile hiljade misli. Elisini negovani prsti dobovali su po naslonu fotelje. - Mislim da među njima postoji nepremostiv jaz mada se silno trude da to prikriju... Dakle, što se te mlade žene tiče... - Tara. - Da. Nalazim da je neumesan način na koji Deklan ovde s njom paradira pred svima. - Elis... - Sijena je duboko udahnula. - Ako Deklan to čini da bi izazvao tebe i Fina, prestaće čim primeti da mu ne uspeva. - U pravu si - osvrnula se oko sebe. - Planiraš li nešto da menjaš? Znaš, odrasla sam ovde. Holi bi... - zanemela je. - Da? Nisam je poznavala... - Holi je morala na svemu i na svakome da ostavi svoj pečat objasnila je Elis. – Niko joj nije bio po volji. Oduvek sam se pitala zašto se namerila na Fina, jer on nije čovek kojim možeš manipulisati. S druge strane, veoma je bogat... Kako je on? - zabrinuto je upitala. - Dobro je - smireno je uzvratila Sijena. - Nemoj se ljutiti što ovo kažem - Elis je ustala - ali ne treba da se pribojavaš da ćeš na bilo koji način biti u Holinoj senci. Mnogo si bolja za Fina nego što je ona bila. A sad me poljubi, moram da pođem. Isprativši Elis, Sijena se vratila u svoju dnevnu sobu. Nije bilo teško shvatiti da Elis nije volela Holi, čak joj je zamerala to što je htela da iskoristi Fina. A ipak se činilo da strahuje da Fin nije zapravo preboleo Holi. Zašto bi je inače zanimalo kako se on oseća? Da li je Deklan bio upleten u događaje navedene u Holinoj ucenjivačkoj poruci? Je li to dovelo do dubokog jaza između Fina i njega? Najednom joj je sinula drugačija misao. Zašto sedi i razbija glavu nečim što ne razume? Zar ne treba da skače od radosti jer Fin nije voleo Holi Pirson? Ako ga je ucenjivala, kako je mogao da je voli? Ruke su joj podrhtavale od uzbuđenja, obuzelo ju je silno olakšanje posle ove spoznaje. Pitala se zašto joj Fin nije rekao istinu. Možda je smatrao da je mudrije ostaviti prošlost na miru? Uveče su se čuli telefonom, a Sijenu je ispunio umirujući osećaj da je među njima sve u redu. Utonula je u sam uverena u to da će joj Fin jednoga dana kad bude spreman, reći istinu o Holi... ~ 59 ~


By Amy

IX - Imate posetu, gospodo Meklaud. Sijena se trgla. Sedela je u unutrašnjem dvorištu uživajući u blagom jutarnjem suncu. Fin po podne treba da se vrati kući. Sad se iznenađeno okrenula gospođi Loson. - Hvala! Koje došao? - Izvesni gospodin Hejg. - Hejg? - ponovila je u neverici. Domaćica je klimnula glavom. - Očekuje vas u salonu. Rekao je da je hitno. Sijena je pohitala. Da se nije nešto desilo njenim roditeljima ili Dakoti? Ušavši u salon, ugledala je leđa visokog i snažnog muškarca uz prozor, pogleda uprtog na reku. Džejms Hejg... - Džejmse? Šta radiš ovde? Okrenuo se prema njoj. S plavim uvojcima i očima boje lešnika bio je neporecivo privlačan. U dobrom odelu, bio je slika i prilika uspešnog berzanskog trgovca. Međutim, na licu mu je bio izraz očajnika... - Sijena, ona želi da otkaže venčanje! - Dakota? Ali zašto bi to učinila? - Rekla je da si joj ti pomogla da shvati da ovo među nama nije pravo. Šta si joj to rekla? - ljutito je upitao. - Ništa - zbunjeno je promucala Sijena. - Rekla sam joj da se mirne savesti može udati za tebe! - Hm... Sijena, moraš popričati s njom! Zašto mi to sad radi? Sijena... - prišao joj je i položio ruke na njena ramena - popričaj s njom, molim te! - Ja... - Moraš mi pomoći! Ako išta osećaš prema meni... - upao joj je u reč - a pretpostavljam da je tako inače se ne bi naprečac udala za tog Fina Meklauda! U tom trenutku Sijeni su se otvorile oči. Kako ranije nije primetila koliko je površan ovaj čovek? Zašto li je toliko patila zbog njega? Na njeno zaprepašćenje, povukao ju je u naručje i molećivim glasom ponovio: ~ 60 ~


By Amy

- Molim te, Sijena! - Šta je moliš? - oglasio se grub glas s vrata. Finov glas. Džejms je ispustio Sijenu i oboje su se okrenuli prema Finu. Stajao je u dovratku u farmerkama, čizmama i košulji, upravo je spustio putnu torbu na pod. - Fine, očekivala sam te tek po podne! Zamisli, Dakota hoće da otkaže venčanje - nevozno je brbljala Sijena. - Džejms me je zamolio da popričam s njom... ovaj, ovo je Džejms Hejg. Džejmse, Fin Meklaud. Dvojica muškaraca su se odmerila neprijateljskim pogledima. - Vidi ti to - Fin je prišao i stao pored Sijene. - Došla maca na vratanca. Džejms je isturio bradu. - Šta to treba da znači? - Zar zaista ne shvatate? Nikada u životu nije bila nasilna, ali je i dalje bila besna. - Kako me možeš optužiti...? - procedila je. - Zar zaista misliš da bih bila u stanju to da učinim? - oči su joj se ispunile suzama. Slegnuo je ramenima. - Posumnjao sam u tvoju iskrenost, Sijena. Zbunjeno ga je pogledala. - Dakle, hoće li se to prokleto venčanje održati ili neće? - grubo je upitao. - Ne znam - odgovorila je smireno. - Obaviću telefonski razgovor uz uključen spikerfon i molim te da to čuješ. Razgovor je potrajao nekoliko minuta i nije ga obavila s Dakotom već sa svojom majkom. Kako se ispostavilo, njena sestra je zaista otkazala venčanje i odmah potom pobegla u nepoznatom pravcu. - Ali zašto, mama? Molim te, prestani da plačeš, važno je! - Ne znam - jecala je majka. - Rekla je samo da si joj ti otvorila oči! Smeteno je spustila slušalicu i pogledala Fina preko pisaćeg stola. Bili su u njegovoj radnoj sobi. - Šta si rekla svojoj sestri? - strogo je upitao. - Samo to da se mirne savesti može udati za Džejmsa! Veruj mi ili me ostavi na miru, Fine, po volji ti - s mukom je zadržala suze. Ovo je bila noćna mora! ~ 61 ~


By Amy

- Zamisli da se vratiš kući i zatekneš me u naručju druge žene mlako se osmehnuo. - Ne bi pomislila da je to neobično? Nervozno se nakašljala. - Čuo sam Hejga kad je rekao da sigurno osećaš nešto prema njemu. Otkud mu ta ideja? - mrko ju je pogledao i, ne čekajući odgovor, nastavio je: - A ponekad se zaista preko noći sve promeni. Bio sam u prilici to da doživim - ustao je. - Fine, ne mogu da verujem da nam se ovo događa! Molim te da... Nije joj dopustio da završi. - Ozbiljno se pitam da li nešto kriješ od mene - rekao je sumorno. Neobičan si mi dil onomad predložila: Voterford u zamenu za venčanje tvoje sestre. A onda, tvoje ponašanje prve bračne noći... Zaprepašćeno ga je pogledala. - To nije ni u kakvoj vezi s Džejmsom i Dakotom! - Nije? - obema rukama naslonio se na pisaći sto. Glas mu je bio leden. - Ako to nije bilo kajanje zato što si shvatila da ne možeš da zaboraviš Džejmsa Hejga, šta je bilo? - Bila sam mrtva umorna! - Ti? Premorena? - zajedljivo je ponovio. - Izdržljivija si od svih koje znam. - Mislila sam da si mi one noći poverovao na reč... - zbunjeno je ućutala. - To sve govori. Najednom ju je obuzeo bes, gurnula je stolicu i skočila na noge. - E sad si prevršio meru, Fine! Misli šta hoćeš, ali s takvim stavom nemoj mi prilaziti. - Nisam ni nameravao - mirno je uzvratio. - Ali u braku smo i biće tako dok seja ne predomislim. Dakle, nemoj da ti padne na pamet da nekud otputuješ pre nego što ovo raspravimo. I ne zaboravi da smo pozvani na večeru. Izašao je iz sobe, a Sijenu je obuzeo bes. Upravo to ću učiniti, odlučila je, otići ću! Ovakav tretman neću tolerisati... A onda je shvatila da to neće biti izvodljivo. Sve njene stvari u međuvremenu su popakovane u sanduke i smeštene u podrumu vile Istvud. Nameštaj je prodala i... u mislima je videla svoj potpuno prazan stan, koji je u međuvremenu iznajmljen. ~ 62 ~


By Amy

Zašto bi otišla? Zar to ne bi bio njen poraz? Ili, još gore, kao da priznaje da je kriva? A sasvim je nedužna! U tom trenutku čula je Fina kako odlazi automobilom. Drhtavih kolena utonula je nazad u stolicu. Odlučila je da još jednom pozove majku, ali se na telefon javio otac. Pošlo mu je za rukom da nagovori histeričnu suprugu da malo prilegne. O Dakoti nije znao ništa više, bio je bespomoćan. Sijena mu je prepričala razgovor s Dakotom uoči venčanja. - To je sve što sam joj rekla, tata, kunem se. Iako... - zastala je. Činila mi se preterano osećajnom. Mislila sam da je to radost zbog mog venčanja i zbog sopstvene sreće. Ali zaista je delovala zamišljeno. Otac je duboko uzdahnuo. - Dakota je oduvek bila posebna. Ipak, bolje je što se to desilo sad nego kasnije. Ne brini, rešiće se to. Kako si ti, dušo? - Dobro - slagala je. Ali nije se osećala nimalo dobro. Posegnula je za torbicom i ključem od automobila, pa se odvezla. Bio joj je potreban predah. Kratka vožnja odvela ju je u Hailton Hil, u novu luku na reci. Osetila je neobjašnjiv poriv da tamo skrene i nešto kasnije sedela je u kafeu uz solju kafe. Tog dana nije bilo ukotvljenih brodova, ali su se brojni posetioci zabavljali po prodavnicama i restoranima lučke četvrti. Sveopšta gužva nije odvratila pažnju Sijeni s problema. Bila je povređena, osećala se bespomoćno. Nije razumela zašto se muškarac koga voli najednom pretvorio u neprijateljski natrojenog stranca. Moram otkriti istinu, rekla je sebi. Ali gde da počne? Da li je Holin pokušaj učene u nekakvoj vezi sa ovim? Sat vremena razmišljala je o tome. Na kraju je pošla u besciljno lutanje od radnje do radnje. Večernja haljina tirkizne boje privukla joj je pogled. Odlučila je: nosiće je na večeri na koju su Fin i ona pozvani. Shvatila je da će večeras morati da nastupi samouvereno, a za to joj treba ova haljina. Namerila je da dobije odgovore na sva pitanja koja su je mučila. Fin se vratio kući pola sata pre nego što je trebalo da pođu na večeru. Sijena je upravo stajala pred ogledalom i šminkala se. Čula ga je kako otvara vrata kupatila. Pažljivo je nanela crveni ruž i sjaj za usne. Bila je zadovoljna izgledom, pa je odlučila da Fina sačeka u holu. S večernjom torbicom pod rukom izašla je iz spavaće sobe. Stajala je uz prozor zagledana u reku kad je čula Finove korake iza sebe. ~ 63 ~


By Amy

Duboko udahnuvši, okrenula se i... zanemela je. Fin Meklaud je izgledao neodoljivo u večernjem odelu s belom košuljom i crnom leptirmašnom. Savršen srcolomac, setno je pomislila. Podigao je obrve s uvažavanjem dok ju je odmeravao od glave do pete. Elegantna i bez ramena, haljina do peta laskavo je isticala njenu vitkost. Prefinjena tirkizno-plava čipka preko plavog tafta odlično je pristajala uz elegantne srebrne-cipele. Kosa joj se slivala niz ramena, s jedne strane držao ju je češljić optočen djamantima. Pod drugačijim okolnostima osećala bi se sjajno, ali sad je bila napeta kao struna. - Priznajem da ovo nisam očekivao - rekao je Fin. - Predivna si, Sijena. - Hvala - skrenula je pogled u stranu. - To je sve? - Zasad - uzvratila je čvrsto. - Zvučiš tajanstveno - pogledao je na sat. - Kaži šta ti je na umu, imamo još pet minuta. Stisnula je zube. - Ne, Fine, dovoljno je teško i ovako. - Iznenađuje me što ne insistiraš na tome kad te toliko muči - onda je slegnuo ramenima: - Posle vas, gospođo Meklaud. Ogromna kuća Markusa i Liz Hotorn bila je na plaži zaliva, raskošno osvetljena, a gostiju je bilo pedesetak. Proslava je počela svečanom večerom na prostranoj verandi. Odmah potom održani su govori, pa su konobari izneli ogromnu tortu ukrašenu prskalicama u obliku broja deset. Dok je torta sečena, čuo se prasak čepova od šampanjca. Sijenu su svi srdačno prihvatili, pogotovo su se domaćini trudili da joj bude prijatno. Ipak, Sijena je glumila srećnu mladu suprugu i to joj je teško padalo. Fin se ni za tren nije odvajao od nje iako je osećala njegovu uzdržanost. Osim Elis, na proslavu su pozvani Deklan i Tara. Videlo se da tetka nije oduševljena time. Činilo se da je Deklan zlovoljan. Situacija je postala škakljiva kad je bend zasvirao prve lagane taktove muzike za ples. - Hoćemo li? - Fin joj je pružio ruku. - Umeš da plešeš? - izletelo joj je.- Ne, uz ovu muziku zapravo se ne može plesati - rekao je bezizražajno - ali ako ćemo se i dalje pretvarati da je sve u najboljem ~ 64 ~


By Amy

redu, sad treba da izađemo na podijum. Potom ću se opravdati da moja noga odbija saradnju. Od njegovog pogleda prožela ju je jeza. - Dakle, idemo - kruto je rekla dopustivši mu da je uzme u naručje. Ćutke su se kretali uz romantične zvuke dok se plesni podijum postepeno punio. Bili su u vrtu pod vedrim nebom obasjanim mesečinom. Tiho je rekla Finu: - Možda nemaš volje da plešeš sa mnom, ali to nije razlog da se krećeš kao drvena lutka. Sijena se spotakla, a on ju je jače privukao sebi. - Pogotovo ako imamo na umu to koliko smo se zbližili - tiho je dodao. - Kad sam te pre nekoliko dana mazio - oči su mu se užarile strasno si reagovala. Možda ti je teško da se i nadalje pretvaraš? - pitao je dok je prstima nežno klizio po njenim nagim ramenima. - I pored svega - nastavio je - uspeo sam tamo gde je Džejms Hejg zakazao. Ili si mi podarila nevinost samo zato što ti se činilo da ne treba da ga čekaš? - Š... šta to pričaš? - Samo iscrpljujem mogućnosti - cinično se osmehnuo. - Ne - muklo je uzvratila - namerno me mučiš! - Baš sam grozan! Da li je to u vezi s tim što sam zatekao svoju ženu u naručju drugog? Verovatno je trebalo da ti kažem da od tebe očekujem apsolutnu vernost, Sijena. O, ne... – sprečio ju je da se izvuče iz njegovih ruku - sa ove zabave otići ćemo zajedno, kako priliči. Uzmi torbicu, molim te - rekao je - dok ja najavim naš odlazak. Tokom vožnje kući ni reč nisu progovorili. Sijena je bila bleda od šoka, a Fin od gneva. Kad su stigli, ispratio ju je do salona kao zatvorski čuvar. - Sedi - zamolio ju je nasuvši brendi u dve čaše. Dok joj je pružao čašu, pogledom je okrznula njegove vitke, snažne prste. I osetila je vrelinu. Otpila je gutljaj brendija koji joj je baš bio potreban. Potom je odložila čašu i skupila svu hrabrost. - Fine - tiho je upitala - da li je Holi bila tvoja velika ljubav? Stajao je uz prozor, leđima joj okrenut. - Kakve to sad veze ima s nama? - prišao joj je. - Stekla sam utisak da se ovde dešava nešto što ne razumem i da je verovatno povezano sa ovim - otvorila je torbicu i izvukla onaj papirić. -

~ 65 ~


By Amy

Ne znam kako bih inače objasnila tvoje nepoverenje prema meni i to samo zbog nekoliko incidenata na koje nisam mogla uticati. - U našoj prvoj bračnoj noći naprosto si zaspala - grubo je odgovorio. - I sudeći po recima Džejmsa Hejga i tvoje majke, odgovorna si za to što je Dakota otkazala venčanje. - Njima veruješ više nego meni - izgovorila je muklo. - Što me u pogledu ovoga... - razmotala je Holinu poruku - navodi na pretpostavku da si imao loša iskustva. Evo, pročitaj - pružila mu je papirić rekavši gde ga je pronašla. Zaledio se kad je očima preleteo po redovima. Potom je izgužvao papirić i gurnuo ga u džep pantalona. - Da, Sijena, pogodila si u suštinu - procedio je kroz zube. - Sve to sam već jednom doživeo. I zato sam pomalo osetljiv kad naslutim da me žena možda vara. A ona je bila zaista dobra u tome. - Ispričaj mi - tiho ga je zamolila. Posle kraćeg oklevanja spustio se u naslonjač naspram nje. - Svakoga s kim se srela uspela je da zavrti oko malog prsta, uključujući mene. Deklan je, dakako, pre mene slično prošao. Menjala je partnere kao što drugi menjaju čarape, ali je to vešto prikrivala. Nije prezala čak ni od učene da ukloni tragove neverstva. Pre nego što sam je upoznao bila je u vezi s Deklanom, a to, naravno, ni slutio nisam. Ućutao je na tren, pa je nastavio: - Deklanu se nije svidelo to što ga je ostavila zbog mene, Pripretio joj je da će mi sve ispričati i da je u tom slučaju ni štapom neću dotaknuti. I počela je da ga ucenjuje. - Čime? - Deklanova majka nije bila na najboljem glasu, a moj otac ništa nije slutio. Holina i Deklanova majka bile su bliske prijateljice, a kružile su glasine o tome da Deklan nije sin mog oca. Holi je otišla korak dalje: tvrdila je da on nije sin našeg oca, ali mu je ponudila da tu informaciju zadrži za sebe. Deklan je zauzvrat trebalo da mi prećuti da je bio s njom uvezi. - I on joj je poverovao? - U početku jeste - Fin je uzdahnuo. - Znaš, među nama je uvek vladao takmičarski duh. Laura je bila odbojna prema meni. Nisam želeo ni maćehu ni polubrata. Nikada nisam mogao da shvatim Deklanov način ophođenja prema ženama i njegov neuspeh u vođenju poslova. I, ~ 66 ~


By Amy

naravno, znao sam da mu je bilo teško da odrasta u mojoj senci. - I meni se tako čini - rekla je. - A Deklan je svakako bio sklon da poveruje Holi. Ideja da nemamo istog oca nije bila toliko apsurdna, jer smo se razlikovali u svemu. Holi je, dakle, bez problema uspela da izvrši pritisak na njega. Tu treba uzeti u obzir i njegov strah da će ostati bez nasleđa ako se ispostavi da nije Meklaud. Zato je neko vreme držao jezik za zubima - turobno je posmatrao čašu u svojim rukama. - Kad smo se potom verili - nastavio je - Deklan se razjario. Jednoga dana popio je malo više i izlanuo se o Holi rekavši nešto što je mogao znati samo muškarac koji je spavao s njom. Žestoko smo se - oborio je pogled - posvađali i tom prilikom sve je isplivalo na videlo. - Šta si onda učinio? - Suočio sam Holi s činjenicama, ali ona je poricala. Tvrdila je čak da se Deklan njoj nabacivao iako smo mi već bili zajedno, kao i da ga je odbila. Ali tada sam primetio nešto na njoj, što mi se nije svidelo. Prebrzo je izvlačila izgovore iz rukava, delovala je tako verzirano i smireno... Gorak osmeh razlio mu se po licu. - Osim toga, obavili smo neke testove. Deklan i ja smo krvni srodnici, on jeste Meklaud. To je bio kraj, Holi se ulovila u vlastitu zamku. Tada joj je sinula ideja - rukom je potapšao džep od pantalona da mene učeni. Pristao sam da se još jednom sretnem s njom, ali samo zato da bihjoj rekao da gubi vreme. To je bilo onog dana kad je poginula. - Bila je prava guja - rekla je Sijena drhtavim glasom. - Kako si mogao s njom da me porediš? Fin je skrenuo pogled u stranu. - Hiljadu puta pitao sam se kako sam se upecao na njenu udicu – zgađeno je odmahnuo glavom. - I zato ćeš i prema meni uvek biti nepoverljiv? - Sijena je skočila na noge. - To je van pameti! - Najbanalniji iskazi često se ispostave kao istina - slegnuo je ramenima. Sijena je prebledela. - I tako će potrajati do kraja naših života? Optuživaćeš me pod smešnim izgovorima? O ne, Fine!

~ 67 ~


By Amy

- Smešni? - grubo je ponovio. - Zar nas dvoje nismo slični? Ne živimo li oboje s lažima? Sijena više nije bila u stanju razumno da razmišlja. Jedno jedino pitanje neumoljivo se guralo u prvi plan. - Zašto si se oženio mnome, Fine? Njeno pitanje dugo je visilo u vazduhu. - Učinilo mi se da si sušta suprotnost Holi. Bilo mi je važno da nađem nekoga ko me nikada neće podsetiti na nju. - A sad... - suze su joj se skotrljale niz obraze - sad me smatraš lažljivicom? Sasuo je ostatak brendija u grlo, odložio je čašu i pognute glave upitao: - Šta si rekla Dakoti? Kako to da si je u poslednjem trenutku ipak pozvala na naše venčanje? - pogledao ju je u oči. - Šta te je navelo na to da promeniš mišljenje? Potišteno je prošaputala: - Ništa posebno. Ali pošto mi ionako ne veruješ, spakovaću se i rano ujutro ću otići. Nemoj pokušati da me sprečiš! - Zašto ne ostaneš da se boriš za nas? - prebacio joj je. - Zašto ne pokušaš da uđeš u trag Dakoti? - Pa uradi to ti! - naprasito je uzvratila. - Ti si taj ko mi ne veruje. - Dobro, pobrinuću se za to - ustao je i gurnuo šake u džepove. - Ali samo ako ćeš ostati ovde. - A kako si zamislio da živimo pod istim krovom kad jedno drugome ne verujemo?! - užasnuto je podviknula. - Ne strahuješ valjda od toga šta će mi Dakota ispričati? - Ne, ja... - Onda ostani. Ionako ja neću biti tu. Pošto venčanja neće biti sutra ću poslom otputovati u Pert. To ti je dovoljno daleko? - podrugljivo je upitao. - Uostalom, izdat je stan u kojem si živela. - Tako je... ali kako ćeš iz Perta pronaći Dakotu? - Neću je sam tražiti. - Ne, Fine! - gnevno se usprotivila. - Dakota već ima dovoljno problema! Nećeš valjda poslati detektiva da je prati?! - Želiš li da je pronađem ili ne? Morala je da se pribere. ~ 68 ~


By Amy

- Želim, ali neću da se oseća kao progonjena zver - procedila je. - Čudno, baš si zabrinuta za sestru koja ti donosi samo nevolje. Ali obećavam da je neću progoniti. A sad idi da spavaš. - Sama? - glas joj je promukao od napetosti. Mlako se osmehnuo. - Pod ovim okolnostima to bi bilo najbolje. Prespavaću u gostinskoj sobi. - Hvala - na sopstveno iznenađenje, dostojanstveno je izašla iz prostorije.

~ 69 ~


By Amy

X

Narednog jutra Fin je pošao na put odmah posle doručka. Sijeni je bilo muka što je još jednom morala da ga sretne. Bio je uljudan, ali nepristupačan. Znala je da je bleda i da izgleda jadno, a tako se i osećala. Jednom je zastao usred rečenice, ispitivački ju je osmotrio i upitao da li je sve u redu. Pogledala ga je istovremeno zbunjeno i ljutito, pa je skrenula pogled. Kad je otputovao, nakratko se nosila mišlju da nazove Pitera Banistera, želela je da mu kaže da želi da počne da radi pola radnog vremena. Ali predomislila se kad je shvatila da bi mu bilo čudno što tako brzo nakon venčanja nevesta želi da izađe iz kuće. Osetila je mučninu i povratila je ono malo hrane što je pojela za doručak. A to ju je navelo na pomisao od koje se gotovo onesvestila. Da nije možda... nemoguće! Ali šta ako jeste? Naravno da je mogla zatrudneti! Želeli su porodicu... Fin je pio kafu i pregledao poslovna dokumenta. Poleteli su pre pola sata, avion je mirno klizio po nebu. Pada li kiša u Voterfordu? pitao se. Setio se kad je Sijena, umazana blatom ali odlučna, stala pred njega... Zatim se prisetio njenog jutrošnjeg bledog i nesrećnog lica. Zaškrgutao je zubima. Hoće li ikad uspeti da odbaci sumnju koja ga je obuzela prve bračne noći? Sumnju da ona nije otvorena, iskrena mlada žena kakvom ju je smatrao? A naknadno se to nepoverenje samo pojačalo. Potom ju je zatekao u naručju Džejmsa Hejga i saznao da je navela sestru na to da otkaže svoje venčanje. Njihov brak je zapao u ćorsokak. Ipak, zašto ga je obuzeo taj uznemirujući osećaj da nešto tu nije u redu? Odlučno odgurnuvši sklopivi sto u stranu, pohitao je u kokpit. - Molim vas, okrenite - naložio je pilotu. - Predomislio sam se. Sijena se upravo spremala da spakuje stvari u kofer kad su se vrata otvorila i... Fin je uleteo. Dugo je razmišljala o tome da li da pobegne. Test koji je kupila u najbližoj apoteci pokazao joj je da jeste u drugom stanju. I odlazak joj se činio kao jedino razumno rešenje. Finovo nepoverenje nije bilo lako podnositi, a trudnoća ju je činila još ranjivijom. Osećala se kao u klopci.

~ 70 ~


By Amy

Naravno da će zajedno s Finom morati da pronađe rešenje. A posle nekog vremena, pomislila je, biće mi lakše da zastupam svoj stav. Kad ga je ugledala u dovratku, strogog i očito spremnog na sve, strah joj je preplavio udove. Drhtavom rukom potražila je oslonac na krevetskom stubu. - Fine - prošaputala je - otkud ti? Zatvorio je vrata za sobom i prišao joj je. - Šta to radiš? Šta se dešava, Sijena? - upitao je prodornim glasom. Primetila je tvrd izraz oko njegovih usana, ali u očima mu se naziralo nešto sasvim drugačije... Zabrinutost, začuđeno je pomislila. - Ja... - nervozno je zaustila - htela sam... Ali njegove plave oči snimile su sve: napola spakovane kofere i ambalažu testa za trudnoću na noćnom stočiću. Namrštio se, podigao je kutiju, pa je šumno udahnuo pre nego što se okrenuo njoj. - Trudna si? Kad si posumnjala? - Jutros posle doručka. Onda sam izračunala dane... - priznala je. - I odlučila si da nestaneš? - uhvatio ju je za ramena. - Fine, ne vidim više našu zajedničku budućnost - hrabro je objasnila. Lice joj je bilo bledo, a pod očima je imala plavičaste senke. Ali nisam nameravala dati sakrijem dete. Mi... moramo postići nekakav dogovor, to je sve. - Sve? - Imaš li bolji predlog? Ne veruješ mi i to više ne mogu da podnesem! Trebalo je odmah da mi kažeš istinu. - Slušaj, niko osim Deklana nije znao da je između Holi i mene sve završeno pre nesreće. Svi su mislili da sam bio užasno nesrećan što sam je izgubio. Ali nisam, iako onakav kraj nikome ne bih poželeo. Teško je uzdahnuo. - Nisam želeo da pričam ružno o njoj jer je umrla - nastavio je. - Ali igra skrivanja izazvala je u meni ogorčenost. Ipak, poglavlje života s Holi smatrao sam zaključenim. Isto kao i to s Deklanom. - I ni za mene ga nisi mogao ponovo otvoriti? - prošaputala je. Pogled mu se izgubio u daljini. - Ne - rekao je posle dužeg ćutanja - iako je to verovatno bila greška. Ali nisam želeo da kompromitujem Deklana. - Zašto? Pa Holi nije bila u pravu! ~ 71 ~


By Amy

- Tačno. - Ali upravo si rekao... - Da smo Deklan i ja krvni srodnici. On mi je rođak. Sijena je iznenađeno uzdahnula. - Njegova majka spavala je s mojim stricem Bredlijem, koji je zajedno s njima izgubio život u avionskoj nesreći. Viđali su se takoreći ovom pred nosom. Ali Deklan nije kriv za to. Sijena se spustila na krevet jer su je noge izdale. - Dakle, želeo si da ga zaštitiš. - A šta bi ti učinila da si na mom mestu? Zar je trebalo da izvlačim porodični prljavi veš pred svima? To ništa ne bi promenilo, Deklan je i dalje moj najbliži živi srodnik. Uostalom - ogorčeno je procedio - bio sam sit svih laži i hteo sam da stavim tačku na to. Pojma nije imala kakav je teret Fin morao da podnosi. I uprkos svemu, velikodušno je ostao uz Deklana. Ali da li joj je to dovoljno? Otvorila mu je srce, a on to nije umeo da ceni i dosad je pred njom krio istinu. Da li ga je mogla voleti ako je duboko u srcu osećala nepoverenje? - Zašto si mi sad sve ispričao? - napeto je upitala. - Zato što tvoja trudnoća sve menja. - Možda za tebe. Ne i za mene. - Sijena! - odgurnuo je kofer i seo kraj nje na krevet. - Sad ne smemo misliti samo na nas. - Naravno. Razmišljam o tome kako ću odgajati bebu na bojnom polju. Uhvatio ju je za obe ruke. - Hajde da skopimo primirje. U Voterfordu si se dobro osećala, zar ne? - nije primetila njegov čudni pogled dok joj je postavljao to pitanje. - Volim Voterford - rekla je. Zatim je tiho uzdahnula okrenuvši se prema njemu. - Vilu Istvud sam takođe zavolela, ali sad... - Šta misliš o tome da se preselimo za Voterford? Sijena je spustila pogled na njegove preplanule prste isprepletene s njenim. Sivi cestar očajanja i beznadežnosti, koji ju je držao u zatočeništvu, najednom se raspršio kad se setila cvetnih bašta, najlepše stare kuće, terena za golf i dece s farme. Nikome ne bi bilo čudno ako ona ponovo prihvati posao u bolnici...

~ 72 ~


By Amy

A kud bi inače otišla? Svojim roditeljima? Nezamislivo! I da li je zaista želela da sama pregura trudnoću? - Znači li to da hoćeš da pokušamo iz početka? - upitala je. - Da. - Nikada više neće biti kako je bilo - tiho je rekla, a tuga joj je titrala u glasu. - Čak i ako pronađeš Dakotu i shvatiš da si bio nepravedan prema meni. Ali ako ti zatvoriš to poglavlje, onda ću i ja - pogledala ga je. - Zašto si se vratio? Zar nisi poleteo? - Već sam bio u vazduhu - priznao je. - Ali vratio sam se jer sam se zabrinuo za tebe. Imao sam neki osećaj... Mislim da među nama postoji nevidljiva nit koja nas povezuje. Zadržala je dah, a Fin ju je zagrlio oko ramena i obećao: - Otputovaćemo što pre. Ni sam se ovde ne osećam prijatno. - Tragaš li za Dakotom? - Ne. Biće to novi početak. Za oboje, Sijena.

~ 73 ~


By Amy

XI

Pošto joj je gospođa Voker najavila tetka Elisinu i Deklanovu posetu, Sijena je otišla da se istušira. Ponovo je pomislila daj oj je preseljenje u Voterford bilo spasonosno. Između Fina i nje, doduše, nije bilo baš sve u redu i verovatno nikada više neće biti. Ali dinamika ovdašnjeg života pomogla joj je da pronađe unutrašnji mir. Uz svoj posao u bolnici u svako doba imala je pune ruke posla. Pošto više nisu stanovali u vili Istvud, Volt je priuštio sebi poduži odmor, a Dejv je dobio nova zaduženja. Sijena je preuzela brigu o kući i bašti, pomagala je u školi na imanju, a pošto joj je Fin zabranio da učestvuje u fudbalskim utakmicama, osnovala je mini-kuglanu za decu i odrasle. Vodila je ispunjen život. Ponestale su jutarnje mučnine, a njena trudnoća protkala je bez problema. Primećivala je promene na telu: grudi su bile punije, struk više nije bio uzak. Pa ipak, nije osećala potrebu da uredi dečju sobu niti je imala volju da kupuje bebi opremu. Ponekad se pitala zašto se s Finom vratila u Voterford. Zašto se upustila u ovaj prividni zajednički život s njim? Naravno da je to bila razumna odluka. I da li je Fin bio u pravu kad je tvrdio da među njima zaista postoji neka nevidljiva nit? Dok je oblačila sive pantalone i vuneni pulover, pomislila je na to koliko im gostiju Deklan ovoga puta dovodi? I hoće li s njim biti i Tara? Ali sa Elis i Deklanom nije došla Tara, već... Dakota. Pošto je Sijenina mlađa sestra otkazala venčanje s Džejmsom Hejgom, naprečac je odlučila da otputuje u Indiju. Osim povremenih poziva majci nije kontaktirala s porodicom. Kadje izašla iz kuće da pozdravi goste, Sijena je zastala kao ukopana. Dakota joj je prišla raširenih ruku i zagrlila ju je čvrsto, kao da se ništa nije desilo. - Ah, draga sestrice, predivno izgledaš. Čula sam da ću biti tetka? srdačno je potapšala Sijenu po blago zaobljenom stomaku. Potom se okrenula Finu, koji je stajao na pragu s torbom u ruci.

~ 74 ~


By Amy

- Znala sam da ste vas dvoje stvoreni jedno za drugo - blistavo mu se osmehnula. - Videvši vas zajedno, shvatila sam šta je nedostajalo Džejmsu i meni. Vas dvoje ste me sprečili da učinim najveću grešku! Sijena je sedela pred kaminom u spavaćoj sobi kad je Fin ušao. Bilo je kasno i svi ostali već su otišli na počinak, ali Sijena je još sedela obučena, osvetljena pucketavom vatrom iz kamina. Proveli su prijatno veče. Dakota je ispričala da se po povratku iz Mumbaja dovezla pravo u vilu Istvud, a gospođa Loson ju je uputila na Elis, koja je predložila da zajedno otputuju avionom u Voterford. - Jesi'li dobro? - tiho ju je upitao Fin. Prišao je kaminu da doda drva na vatru. - I jesam i nisam - zamišljeno je odgovorila. - Kako je moguće da smo stvoreni jedno za drugo, a da smo ipak tako neslavno podbacili? - Tvoja sestra... Podigla je ruku. - Dakota je ponekad nepromišljena. Oduvek je bila drugačija od ostalih. Neko vreme bila sam toliko ogorčena da nisam htela da imam posla s njom - uzdahnula je. - Ali ona jeste i zauvek će ostati moja sestra. - Misliš, ništa joj ne zameraš? Ni konfuznu tvrdnju koju je izgovorila pre nego što je nestala, ni haos koji je za sobom ostavila? - Ne. Pogrešno si protumačio poruku, isto kao Džejms. Nemoj misliti da među nama ponovo cveta cveće samo zato što me je Dakota rasteretila svojim objašnjenjem. To ništa ne rešava. Ne želim ponovo da prolazim golgotu. Pronašla sam mir i ne želim ponovo da ga izgubim. Posmatrao je njeno bledo lice obasjano plamenom vatre. - Kaži mi jedno, Sijena - zamolio ju je. - Šta ti je bilo u prvoj bračnoj noći? Zatreptala je. - Dobro... to je bilo zbog Holi. - Pa ti je nisi poznavala! - Tako je, al tada nisam znala kakve te uspomene vezuju za nju. I nisam znala hoćeš li me ikada voleti onoliko koliko si voleo nju. Strahovala sam da neću moći da se merim s njom. A toliko sam te volela... - podigla je pogled. - Dakota je osetila šta osećam prema tebi pre nego što sam to i sama znala. Te noći - nastavila je jedva čujnim glasom sve mi se sručilo na glavu. Znala sam da neću podneti ako ne zauzmem mesto u tvom srcu koje je pripadalo Holi. - Znači, nisi se udala za mene samo zato što ti je Džejms izmakao? ~ 75 ~


By Amy

- Ah, što se Džejmsa tiče, zavaravala sam se. Mislila sam da je vreme da se konačno zaljubim. A to što sam očajavala zbog raskida više je bilo u vezi s Dakotom nego s Džejsom. I dugo mi je trebalo to da spoznam. Nemoj misliti da nisam propatila zbog tvog ponašanja. - Znači, nisi razmišljala samo o tome da će Voterford biti lep dom za tebe i decu? - upitao je posle duže pauze. Otvorila je oči. - Zaista si tako mislio? - Razmatrao sam i tu mogućnost, Sijena, a znaš li zašto? Smeteno je odmahnula glavom. - Zato što sam odbijao da poverujem u to koliko sam ogorčen bio zbog Holi. Ni slutio nisam da ću poludeti od ljubomore kad sam te ugledao u naručju Džejmsa Hejga. I da će me to baciti u pakao. - Bio si ljubomoran? - Da - rekao je mrko. - I tvoje neobično ponašanje u svadbenoj noći izbacilo me je iz takta. Na svakom koraku video sam priviđenja.' Noćna mora zvana Holi ponovo je stegnula obruč oko mene i nije me puštala besno je provukao prste kroz kosu. Oteo joj se uzdah zaprepašćenja. - Sve dok u nekom trenutku nisam shvatio da mi Holi nije povredila samo srce već i ponos - pogledao je u vatru u kaminu, pa u nju. - Ne želim te samo u naručju, Sijena. Želim da znam da tvoje srce pripada samo meni. S Holi je to bila želja, ali s tobom je to... ljubav, Razlika je ogromna. - Objasni mi - tiho je zamolila, - Znam da nikada više neću biti isti ako te izgubim, - A ipak si me pre samo nekoliko minuta pitao... Opet isto nepoverenje. Možeš li da zamisliš koliko mi je to bilo strašno? Da ti poklonim srce, a da ne znam hoćeš li mi ikada uzvratiti ljubav? Polako se okrenuo prema njoj. - Zaista? - O, još kako! - suze su joj zablistale u očima. - Zatim prekori zbog Džejmsa i Dakote... a povrh svega morala sam da otkrijem da mi nisi ispričao sve o Holi... - ućutala je jer više nije mogla da zadrži suze. - Jesam li sad sve pokvario, Sijena? - glas mu je promuklo zvučao. - Ja... ne znam - prošaputala je. - Šta te je navelo da večeras pričaš o tome? ~ 76 ~


By Amy

- Ja... - nervozno je gurnuo ruke u džepove pantalona - veoma sam usamljen. U izvesnom smislu Dakota me je podstaknula, ali tome se priključilo i nešto drugo. - Dakota? - zbunjeno je upitala. - Ona je prepoznala ono što sam nisam shvatao, jer sam bio slep i opsednut željom da kontrolišem svoja osećanja. A to je značilo da ti ne pokažem šta mi je u srcu. Ni slutio nisam - gorko je dodao - da ću tako izgubiti tvoje poverenje - slegnuo je ramenima. - Miris tvoje kože ne mogu da zaboravim. Način na koji vodiš ljubav sa mnom... Prazan sam kad nisi uz mene, kad se u duši zatvoriš prema meni onako kako si to činila u poslednje vreme. I nikada - dodao je - neću zaboraviti zastrašujući osećaj koji me je obuzeo na letu u Pert. Osećaj da sam te ostavio na cedilu - zažmurio je na tren. - Verovatno ti nisam bio oslonac, sve mi je to novo. Kuda god da ideš, šta god da radiš, zauvek ću ostati povezan s tobom. - Fine... – glas ju je izdao. - Ipak, najviše od svega zabrinjava me to - nastavio je - što se čini da se nimalo ne raduješ našoj bebi. I to više ne mogu da gledam. Znam... pomirljivo je podigao noge. - okolnosti nisu idealne... - O, Fine... - skočila je na noge. - Ne osećam ništa. Samo neobjašnjivu prazninu... - Zar je moguće da je to do užasavajuće praznine - muklo je rekao koju je otac tvog deteta ostavio u tebi, jer je bio prokleti idiot. - Da! Mislim... - Bio sam prokleti idiot - uhvatio ju je za obe ruke. - Ali sve bih dao kad bi mi pružila priliku da to popravim. Pogledala ga je i na njegovom licu nije videla ni tračak sumnje u to da je bio ozbiljan. I ne sami zato što su mu oči bile tamne od bola i čežnje, već zato što je tačno osećao šta se u njoj odvija. Video je očajanje ispod njene pažljivo građene fasade. Samo neko koje tako dobro poznaje bio bi u stanju to da nasluti. I neko koje iskreno voli. - O, Fine... - glas joj je podrhtavao molim te, čvrsto me zagrli. Toliko si mi nedostajao...

KRAJ ~ 77 ~


Issuu converts static files into: digital portfolios, online yearbooks, online catalogs, digital photo albums and more. Sign up and create your flipbook.