O
koji definišu pravila igre, jako niske cene projektantskih usluga, rekao bih najniže u regiji (da ne govorim o Evropi). Konkursi su jako retki, i kad ih ima, diskutabilni su, bez obzira koliko su interesantni. Mislim da su oni jako važni, jer uspostavljaju i osvežavaju domaću arhitektonsku scenu, donose nešto novo u kontekstu teorije i prakse. Ako se nešto i dogodi na tom planu, nema garancija da će se realizovati. S druge strane, postoji paralelan svet, svet bez kombinacija i veza, gde manji autorski ateljei, mladi kreativni ljudi, pokušavaju da opstanu, oni rade, bore se bez zaštite i podrške društva, oni su neophodna struja u opstanku ove struke. Iskreno se nadam da će ova struja isplivati na površinu, i probuditi svest u društvu da živimo u kvalitetnijem životnom prostoru. To je jedini način i put. Odakle crpiš ideje, šta je to što te inspiriše i dovodi do realizacije objekta koji nastavlja da živi svoj život? Inspiracija je kod mene direktno vezana za ubrzanu
tehnološku evoluciju u svetu. U vremenu brze informacije, arhitekta ima mogućnost da učestvuje interaktivno i analizira bilo koji objekat ili delo napravljeno u realnom vremenu. To ranije nije bila opcija. Naravno, permanentan rad i stalno usavršavanje na planu softverske obrazovanosti, arhitekti danas omogućava niz brzih odgovora, analiza i kombinatorike u radu. Kao što je rekao veliki svetski arhitekta Le Corbusier: «Arhitekta je poput seizmografa, on prati sve relevantne potrese u svetu i skuplja informacije, primenjuje ih.» Smatram da je inspiracija u direktnoj vezi sa tematikom objekta koji projektujem i njegovim vlasnikom. Po mom mišljenju, savremeni autor-arhitekta mora da bude tehnološki pismen, da se informiše o novim ideologijama, sluša savremenu muziku, prati filmsku produkciju, ide u korak sa vremenom, u suprotnom, gubi klijentelu i publiku. Nerealizovana ideja da postanem slikar, izgleda da me prati do kraja života. U momentima stvaranja ideje, na samom početku, „slike“ prorade u mojoj glavi, i ja to 23