U 66. i 70. poglavlju knjige Clementine Recognitions (Klementova Otkrića) saznajemo da je Jakov u Hramu javno propovijedao o pravome učenju svojega brata Isusa dok su mu slavni rabini Gamalijel i Kajfa postavljali pitanja. Svojom rječitošću i logikom svojih iskaza Jakov je zadobio potporu okupljenoga slušateljstva, kada je neprijatelj (mnogi znanstvenici vjeruju da je to bio Pavao) odjed nom izazvao nemire, u kojima je Jakov bio bačen niza stube pri i tada se ozlijedio. Euzebije, crkveni povjesničar iz 3. st. po Kr. o Jakovljevoj smrti izvještava mnogo opširnije od Josipa Flavija. On Jakova opisuje kao veoma popularnog asketa, koji je prakticirao neobične vjerske obrede, te da ga je Anan pritvorio u Hramu i sazvao Sanhedrin, koji ga je optužio da je prekršio Zakon. Ondje mu je postavljeno neobi čno pitanje, koje znanstvenici još nisu uspjeli shvatiti: "O, Pravedni, kojemu smo svi dužni vjerovati, objavi nam koja su vrata spasenja. (Sha 'ar ha-yeshu 'ah)" Navedeno pitanje potpuno je jasno ako je Anan čuo glasine o para digmi dvaju jednakih stupova, koja je imala veliko značenje za nazarene, starije članove Jeruzalemske crkve, te ako je zatražio od Jakova da je objasni. Stupovi Boaz i Jakin stajali su sa svake strane ulaza u Svetinju nad svetinjama, koja se nalazila u Jahvinu hramu - a predstavljali su ih kraljevski i svećenički Mesije Izraela. Spasenje židovskoga naroda ostvarit će se tek kada se oba stupa nađu na svo jemu mjestu - što bi zahtijevalo rušenje rimske vlasti i njihovih marioneta saduceja. Jakov nije smatrao potrebnim objasniti svoja stajališta tim infe riornim židovima, nego je na postavljeno pitanje odgovorio tvrd njom koju njegovi tužitelji nisu shvatili. Nakon toga Jakov je bio bačen niz zidine Hrama, kamenovan i konačno udarcem palicom odbačen na zid Hrama.