vača templarskoga reda, koji je spominjao neke "drevne doku mente". Morali smo otkriti nešto više o sredstvima za proricanje koja su u prvoj polovici dvanaestoga stoljeća postala veoma popularna.
Sveti gral Budući da Geoffrey od Monmoutha u svojoj priči ne spominje sveti gral, zanimalo nas je tko ga je prvi put uveo i zašto. Otkrili smo da je o gralu nedvojbeno prvi put pisao William od Malmesburyja, redovnik i povjesničar iz opatije Malmesbury. Svoju sagu je napisao potkraj života, oko 1140., otprilike četiri godine nakon objave knjige The Matter of Britain Geoffreyja od Monmo utha. Upravo je William prvi tvrdio da je Josip iz Arimateje stigao u Glastonbury 73. god. po Kr. noseći sa sobom sveti gral i sveti glog koji je ondje posadio. Opatija Malmesbury nalazi se između Oxforda i Bristola, otprilike 40 km udaljena od jednoga od prvih preceptorata Payena de Montdidiera, koji se naziva Temple Guiting, a nalazi se blizu Cheltenhama. Čini se da je William od Malmesburyja bio najznačajniji povjesničar svojega doba, a njegova poznata djela uključuju sljedeće knjige: Gesta Regum Anglorum, ljetopis o engleskim kraljevima u razdoblju od napada Sasa do 1126. godine; Historia Novella, o kra ljevima do 1143.; te Gesta Pontificum Anglorum, povijest biskupa i glavnih samostana u Engleskoj. Bili smo iznenađeni kada smo otkrili da je William javno kriti zirao Geoffreyjevo djelo, te da u svojoj knjizi u kojoj prvi put spo minje gral uopće nije spomenuo kralja Artura ili neki drugi dio le gende Geoffreyja od Monmoutha. Dvije su priče spojene tek poslije. U povijesnim zapisima ne nalazimo takve pojedinosti kao što su susret Williama i Payena de Montdidiera, ali William, kao knjižni čar, preceptor i crkveni ljetopisac, zacijelo bi bio veoma zaintere siran za templarski preceptorat i crkveni program izgradnje. Razumno je pretpostaviti da je potražio Payena de Montdidiera, koji