Optimist 049 (avgust 2019)

Page 1



Izdvajamo Osnivač i izdavač: Gej lezbejski info centar Godina osnivanja: 2011. Glavni i odgovorni urednik: Predrag M. Azdejković Saradnici: Tamara Skrozza, Marko Nestorović, Nemanja Marinović, Boris Milićević, Nera Mešinović, Zoran Janković, Milan Aranđelović, Marjana M. Stevanović, Igor Maksimović, Milan Živanović, Marko Radojičić Fotografija sa naslovne strane: Universal music Srbija Web: www.optimist.rs E-mail: optimistmagazin@gmail.com FB Page: www.fb.me/optimist.rs Štampa: Newpress

Bostonska porodična šetnja

14

4

Prva BH povorka ponosa

Podrška:

Република Србија МИНИСТАРСТВО КУЛТУРЕ И ИНФОРМИСАЊА

Magazin možete čitati i na:

Magazin prihvata nadležnost:

CIP ­ Каталогизација у публикацији Народна библиотека Србије, Београд 305 OPTIMIST : vodič kroz gej Srbiju / glavni i odgovorni urednik Predrag M. Azdejković. ­ God. 1, br. 1 (jun 2011)­ . ­ [S. l.] : Regionalni info cen­ tar, 2011­ (Smederevo : Newpress). ­ 21 cm Dvomesečno. ­ Naslov 1. broja: Optimizam ISSN 2217­6756 = Optimist COBISS.SR­ID 186184972

Madonna 24

Gentleman Jack 54

42 pripovest o mišimi


A

OPTIMIST Skrozza na skroz

ko se 31. avgusta u Bostonu zaista održi "Strejt Prajd", pokret "Dveri" mogao bi da razmisli o zaštiti autorskih prava na ono što su oni lansirali još pre deset godina, a Amerikanci otkrivaju tek sada. Baš kao što su Boško Obradović i njegove pristalice nekada organizovali "Porodičnu šetnju", američki desničari upravo organizuju svojevrsni "anti-prajd". Suštinska razlika između ta dva skupa ne postoji, ideologija na kojoj počivaju potpuno je ista, ali ono što ih razlikuje s jedne strane pokazuje koliko je zapravo Amerika daleko, ali istovremeno i koliko je malo potrebno da se sroza na nivo Srbije. Prva razlika između ovih skupova je to što je svaka dosadašnja porodična šetnja u Beogradu bila a priori dozvoljena, dok se o najavi skupa u organizaciji grupe "Super radosna i zabavna Amerika" mesecima debatovalo. Konačno, sve dileme razrešene su 6. juna, kada je gradonačelnik Bostona Marti Volš saopštio da je skup doz-

4

www.optimist.rs

voljen, ali je za CNN objasnio i zašto: "Dozvole za održavanje javnih događaja izdaju se s obzirom na njihovu operativnu održivost, a ne na osnovu vrednosti koje promovišu, ili uvažavanju uverenja njihovih učesnika. Grad Boston ne može ih zabraniti zbog onoga u šta veruju organizatori". Volš je istakao da neće prisustvovati ovoj manifestaciji i da dozvola za održavanje ne znači da se Boston kao grad odrekao sopstvenih vrednosti. Osim toga, za najavljeni bostonski "anti prajd" karakteristično je što se ne skriva iza navodnih "porodičnih vrednosti", iza religije, sveštenstva i huliganskih grupa. Naprotiv. Već i sam izbor "kuma", odnosno "grand maršala" ovog skupa govori da tu nema govora o promociji bilo kakve navodne tradicije. U pitanju je naime Majlo Janopulos - britanski pisac i analitičar s aktivističkim i novinarskim iskustvom, poznat pre svega kao oštar kritičar islama, feminizma, socijalne pravde i političke korektnosti. Istovremeno, i to je ono što s ove geografske i društvene distance deluje više nego bizarno - Janopulos je deklarisani gej, u braku s partnerom koji nije poznat javnosti. No, sasvim u skladu sa svojim uverenjima, on jasno


zastupa tezu da je homoseksualnost "nenor- zam, tradicionalizam, netolerancija i sve ostalo malna" i da predstavlja "izbor koji čoveku ga- što je na vlast i dovelo Donalda Trampa, u međuvremenu je ojačalo i vrlo se brzo rantuje bol i nezadovoljstvo". odrazilo na ljudska prava i svaNajavljujući da će predvoditi bokodnevicu LGBT ljudi. stonski skup, Janopulos je U Alabami, u kojoj su lesaopštio da se tokom čitave galizovani gej brakovi, karijere zalagao za prava predloženo je da se više najugroženije grupe u uopšte ne daju tzv. "braAmerici - strejt ljudi". Orčni sertifikati", tj. dozvole ganizatorima pritom nije za venčanje, kako bi se smetalo to što je Janopusprečilo da takav dokulos u međuvremenu bio ment legalno dobiju i gej optužen zbog propagiraparovi. Predlog je još u fazi nja pedofilije i što su mu rasprave, ali već postoje praleđa okrenuli svi s kojima je vne službe koje odbijaju da do tada radio. homoseksualcima izdaju ove Izbor ovakvog "kuma", sertifikate. Istovremeno, državna temnogi tumače kao pokušaj organilevizija u Alabami odbila je da emituje crzatora da dodatno antagonizuju pobornike i protivnike borbe za ljudska prava LGBT zajed- tani film "Albert" u kojem je prikazano gej nice, ili jednostavnije rečeno - da naprave skan- venčanje dvojice miševa - likova u filmu. U čas dal, koji bi privukao više učesnika. Vrlo je 29 američkih država, LGBT ljudi otpuštaju se sa verovatno da se iza toga krije strah od događaja svojih radnih mesta i izbacuju iz iznajmljenih od pre dve godine, kada je takođe gromoglasno stanova samo zahvaljujući svojoj seksualnoj orinajavljivana "Heteroseksualna parada" u Sijetlu. jentaciji, dok u desetak država homoseksualnost Na dan kada je trebalo da se održi, umesto oče- nije dekriminalizovana (iako bi to moralo da se desi, nakon kivanih dve hiodluke Vrhovljade ljudi , nog suda iz pojavio se samo straight pride 2003. godine. jedan čovek - orNa talasu ganizator skupa, svega toga, nije bloger Antoni zato čudno što Rebejo. Iako je jedan od orusamljen, on je ganizatora botrasu planirane stonskog skupa šetnje prešao istakao da je noseći crne i "mnogo ljudi bele balone, kao kojima je neprii transparent na jatno zbog kojem je pisalo mnogo toga što "Strejt prajd". piše: Tamara Skrozza se dešava u SAD, Međutim, vrlo je ali se plaše da teško očekivati progovore o da se u Bostonu dogodi isto - ne samo zbog bolje organizacije, tome". Nije, naravno, poznato šta bi to tačno burnim debatama o dozvoli za održavanje moglo da bude - iako je LGBT zajednici u SAD život neuporedivo lakši nego u ostatku sveta, čiskupa i izboru živopisnog predvodnika. SWEET HOME ALABAMA njenica je da time ni na koji način nisu ugrožena Ono na šta u ovom trenutku ukazuju svi važ- prava strejt ljudi (kao što je, uostalom, slučaj i niji lideri LGBT zajednice, jeste činjenica da SAD bilo gde drugde na planeti). Za sada međutim, i iz 2017. nikako nisu isto što i SAD 2019. Populi- to je najveća razlika između dverjanske "Porodi-

Bostonska porodična šetnja

Vodič kroz gej Srbiju

5

>>


OPTIMIST Skrozza na skroz

čne šetnje" i najavljenog bostonskog hepeninga - u SAD, nikome iole ozbiljnom nije palo na pamet da gej osobe optužuje i proganja zbog navodne odgovornosti za slab natalitet, pa i druge društvene probleme. Tamo je njihova "odgovornost" tek u tome što postoje i što, eto, kod nekih izazivaju "neprijatnost". STRATEGIJA S druge strane, međutim, različite LGBT grupe jedinstvene su u odluci da ni na koji način neće sprečavati ovaj "kontra miting", ali ni da mu neće praviti nepotrebnu reklamu. "Cilj LGBT parada ponosa jeste proslava i podsticaj, dok je cilj strejt parade da nas podeli. To je samo mamac. A najbolji odgovor na takav pokret - smešno je što ga uopšte i smatramo pokretom - jeste da mu ne pridajemo bilo kakvu pažnju. Sve ostalo bilo bi u njihovu korist", rekao je za američki "Vox" Brajan Pendlton, koosnivač "Marša otpora" iz Los Anđelesa. Ovakav metod "borbe" svojevremeno je primenila i ovdašnja LGBT zajednica - inače ne baš mudra i efikasna kada su u pitanju strateške stvari. A pošto su porodične šetnje sad već pred-

6

www.optimist.rs

met opšte sprdnje, a nijedna posle 2009. nije privukla značajniju pažnju javnosti, čini se da im je uspelo. Ukoliko naravno ne računamo činjenicu da je lider Dveri danas poslanik u republičkom parlamentu, a da se stereotipi i zanemarivanje ljudskih prava LGBT zajednice nisu s mesta pomerili – uz manje, takoreći kozmetičke izmene, sve je isto kao i pre. Pre 31. avgusta teško je prognozirati kako bi sve to moglo da izgleda ne samo u Bostonu, već i generalno u Sjedinjenim Američkim Državama. Donald Tramp diže zidove, maše nuklearnim oružjem, bratimi se sa severnokorejskim despotom, preti svima koji su "drugačiji" i najavljuje novu kandidaturu za Belu kuću. Ipak, sudeći po ovdašnjem iskustvu, sve će biti dobro dok Janopulos ne uđe u Kongres, a predsednik za svoju glasnogovornicu ne postavi neku viđeniju lezbejku čiji će glavni doprinos biti to što je na nekom Prajdu mahnula papirnom zastavicom u duginim bojama. Tek bismo tada saznali kako zapravo izgleda "Super radosna i zabavna Amerika".



D OPTIMIST In memoriam

ok sedim, tako, u nekad Klubovi po Beogradu tih godina nisu imali tvojoj sobi kucajući na neku preveliku ponudu i provod je bio vrlo limitvom prastarom lap- tiran. Monotonija je postala sastavni deo noćtopu pokušavam da nog života, gde je zajednica izlazila uglavnom pronađem pravi način na ista mesta sa istim događajima i istim očekida objasnim emocije. I vanjima iz vikenda u vikend. O dođavola, izgleprisećam se klinaca, dalo nam je da je i redosled pesama u klubu davne 2002. godine i isti…. Bilo nam je dosadno i trebala nam je proogromnog društva koje mena ili smo prosto bili previše prisutni na istim sam upoznavao tek mestima, nisam baš siguran. Tebi je ta tema poupoznavajući i samog sebno teško padala, jer za nekih sedam-osam sebe u tom procesu. Ti si godina koliko smo se već družili, razvio si vrlo se izdvojio, mi smo se izdvojili i vrlo brzo postali istančan ukus po pitanju muzike i želeo si da tim. budeš di-džej… I to ne bilo kakav di-džej… već Zbližilo nas slično odrastanje i još sličnija in- najbolji, pa bar za ove prostore. I tako je došlo teresovanja. Samohrane majke su u tom vre- do rečenice koja je na veliki način oblikovala namenu učinile najbolje što su mogle da izrastemo redne godine, kako nama tako i gomili ljudi na u ispravne ljude. A mi, puni energije bi vikende ovim prostorima. Sedeli smo na Kališu i grickali provodili po klubovima a radnim danima čekali semenke kada si se iznenada okrenuo i rekao, zore uz igrice. Dani bi prolazili neprimetno u ku- kao da držiš govor celom Ušću a ne samo meni, ćici na samoj ivici Zvezdarske šume sa filozof- “Ja sam rešio da ti i ja pravimo žurke!!! Ti sa tvoskim pričama o lepoti i mladosti, prolaznosti i jim kontaktima i vezama, i ja sa mojom muzivečnosti… A ja sam više vremena provodio kod kom možemo da napravimo najbolje žurke koje tebe i sa tobom je Balkan video!”… I nego u sopstvenoj tako je rođen kući. Bili smo najboWARM BROTHERS lji i nerazdvojni. Bili COMMUNITY! smo tim. Ja tada, uskoro svima vrlo Warm Brothers Community vrlo zatvoren i konpoznat samo kao zervativan sam učio WB, što je bilo i više uz tvoju pomoć o nego dovoljno. slobodi, iskazivanju, Ostatak je istorija. o prihvatanju zbog Sada ne bih ni različitosti i da je OK mogao da se setim da budem ovakav kojom brzinom je piše: Marko Nestorović kakav jesam i da, pređen taj put i ako svet ima protona prepreka na blem s tim… pa to koje smo naišli da je to, njegov probi pre skoro deceblem. Nikad nismo niju uspeli da doputovali negde zajedno, evo sad tek kapiram. đemo do kluba koji bi nam dozvolio da Ali, iskreno, nije ni bilo potrebno… leta su bila organizujemo bilo šta. Dva neupućena laika, ali na bazenima i na Adi, zime uz serije, filmove i dva uporna laika su uspela! Organizovali smo playstation, naravno. Impulsivan kakav jesam prvu WB žurku koja je, realno gledano, izgledala često bih se ljutio na tebe i durio i danima ne više kao da je došlo naše društvo da nas pobismo pričali… ali sad kad razmišljam o tome, i drži… ali bio je to početak. Potom su krenule da kad smo bili najbolji i kad nismo… nikad nije se ređaju jedna za drugom, svakog meseca, bilo odsustva emocija, već umotano klupko od uglavnom u novom prostoru, sve više ljudi, sve istih koje je variralo sa jedne na drugu stranu. kvalitetniji prostori i cela jedna nova industrija Bio si moj brat i deo porodice koji nisam ni znao zabave koja je pružala nešto drugačije i novo, a da mi fali. samim tim zanimljivo. Glupo je ne spomenuti

Ivan Janjić

8

www.optimist.rs


prijatelje i porodicu koji su nam bili ogromna podrška u celom tom procesu na čelu sa tvojom majkom, Snežanom koja je znala način da istrpi sve histerije i radosti, sve suze i svaki smeh. I svi su bili tu, za nas i naš mali tim. Cela ta priča oko žurki možda i ne bi bila nešto specijalno za ispričati da nisi uspeo da dođeš do prostora tadašnjeg Mixer housea i ugovoriš termin za sledeći događaj. Tu žurku je posetilo više od hiljadu ljudi i do dan danas broj posetilaca nikad nije pao ispod te cifre, štaviše znao je da ode i do duplo. Napravljeni su industrija i mašina na koju su sad već samoinicijativno dolazili drugi di-džejevi, da l’ kao gosti, da l’ kao izvođači. A WB se trudio da ostane svoj, ali da svaki put pruži nešto novo i dobro. Stvoren je sistem zabave koji je tebi okupirao veći deo vremena dok je meni ostao na nivou hobija, jer sam već imao svoj posao kojim sam vrlo zadovoljan. I dalje najbolji i dalje tim, prekinuli smo tu poslovnu saradnju, ali privatno nastavili da funkcionišemo normalno, koliko nam je sad već ostajalo prostora u ovim zrelijim danima. Često bi pričali o tome kako nam fali ono bezbrižno detinjstvo i dani kad je jedina

obaveza bila dobro se zabavljati… A dobro smo se zabavljali! Razmišljam o emocijama… Razmišljam kako su nas obaveze udaljile pa sam poslednjih par godina gledao kako postaješ najbolji, ali iz daljine. Kako smo ipak uspeli da ostanemo tim i posle takvih situacija. Razmišljam kako si svojim žurkama stvorio nešto što je uticalo na toliko života da ne možemo ni da zamislimo… Kako si ostavio pečat i doprineo velikim delom da neke nove klince danas niko ne gleda popreko kada žele da iznajme prostor za žurku… Kada bi pričali uopšteno o životu, često si znao da izgovoriš da ljudi ne odlaze već ostaju s nama kroz priče. A o tebi imam toliko priča da ćeš zauvek ostati tu. Razmišljam i o tome kako bi me isprozivao da sam patetičan kad bi pročitao ove redove… Kako bih se ja potom durio i kako bi se posle smejali…. Razmišljam kako si uspeo u svojoj najvećoj želji, a to je da ostaviš trag iza sebe i da slika koju će večno o tebi imati je lepa, mlada i nasmejana. …za Ivana! Vodič kroz gej Srbiju

9


P

OPTIMIST Politika

riču o gej brakovima u Srbiji Građanski zakonik nema nikakvu podršku u aktuelizuju svake godine ne- našoj zajednici i njegovo usvajanje bi bilo konkako s proleća. Pored neizbež- traproduktivno za vladajuću koaliciju. Nakon nog Građanskog zakonika, više od decenije rada komisije i potrošenih više ove godine su poslužile i naj- od milion evra na plate njenih članova, ovog ave usvajanja zakona u Crnoj proleća smo dobili predlog koji je dočekan na Gori i Bosni i Hercegovini, a nož od mnogih. Najveći problemi su eutanazija umešala se i lezbejska organi- i surogatstvo, pošto se mnogi plaše da se otvara zacija Labris, sa svojim projek- ogroman prostor za zloupotrebe u zemlji u kojoj tom zagovaranja u koji je sudstvo optužuju za visok nivo korupcije. uključeno podnošenje žalbe Negativne reakcije na predlogom predviUstavnom sudu. đeno uređenje istopolnih partnerstava kroz inRelativno brzo su nađeni parovi spremni da stitut vanbračne zajednice bile su možda za učestvuju u podnošenju žalbi kojim se zahteva neke neočekivano mlake. Kako vanbračna zaomogućavanje venčavanja gej i lezbejskim pa- jednica ne omogućava ni nasleđivanje, ni obarovima, a Jelena Dubovi i njena partnerka Sun- veznu podelu zajedničke imovine, vrlo je jasno čica Kopunović rešile su, izlaskom u javnost kao zašto se dežurni protivnici LGBTI zajednice nisu jedan od parova, da pozajme lice čitavoj LGBTI preterano potresli, ali i zašto je podrška u zajedzajednici u borbi protiv nadmoćnih protivnika nici ovakvom rešenju gotovo nepostojeća. ozakonjenja istopolnih partnerstava u Srbiji. Postavlja se pitanje šta će Ustavni sud učiniti Nakon mirnog održavanja parada ponosa u povodom podnete ustavne žalbe. Vrlo je jasno sada već dva grada u Srbiji, gej brakovi postaju da će odbaciti žalbu, pošto će Ustavom Srbije glavni politički zahtev LGBTI pokreta. Sudeći po još dugo brak biti definisan kao zajednica munedavnoj anketi na škarca i žene, ali goLoud & Queer Twittovo je izvesno da ter profilu zajednica će Sud preporučiti je sličnog raspoloNarodnoj skupštini ženja kao studenti da zakonski uredi Crnogorski fijasko 1968. godine - realiistopolne zajednice. stični su u zahtevaOva situacija podnju nemogućeg. Na seća na odluku pitanje kako bi zaSuda 2013. godine konski uredili istoo rešavanju propolna partnerstva, blema dokumenata njih 60% (357) je transrodnih osoba. piše: Boris Milićević odgovorilo da bi ih Rešenje tog proizjednačili sa brakoblema (i to ne savrvima, a tek svaki šeno) smo dobili peti je za donošešest godina kasnije. nje posebnog zaKada su u pitanju kona o istopolnim partnerstvima. Njih 12 odsto gej brakovi, možemo očekivati da to potraje je protiv bilo kakvog uređivanja, a najnepopu- duže, pošto se tiče mnogo više ljudi, a i tema je larnije rešenje (osam odsto) je pomenuti gra- o kojoj skoro pa svi imaju neko mišljenje. đanski zakonik. Pored svega ovoga situaciju otežava i trenuBilo bi savršeno da visok procenat podrške tna politička konjuktura, kako u Srbiji, tako i u izjednačavanju statusa istopolnih zajednica sa regionu, Evropi, pa i celom svetu. Na domaćem brakovima pokazuje spremnost zajednice da se terenu primetno je da je ogromna većina opobori za svoja prava, ali iskustvo govori da to nije zicije konzervativna, često vrlo homofobična. slučaj, već da je to jedna od jasnih slika internet Ovo ceo politički sektor vuče u homofobiju, pa aktivizma. Zato je odgovornost LGBTI organiza- će vladajuća većina biti vrlo oprezna prilikom cija da unesu dozu realnosti. donošenja bilo kakve mere koja može da olakša

Gej brakovi

10

www.optimist.rs


život LGBTI zajednici. Na ovo dolazi i zaoštravanje odnosa između država i administrativnih celina nastalih raspadom Jugoslavije, jačanje svih nacionalizama, pa samim tim i jačanje svih protivnika LGBTI zajednice. Nekadašnji argument Evropske unije više nije validan. Rečenica "ako to ne uradite, EU će..." praktično više nema nikakvog značenja. Prvo, EU je toliko zauzeta problemima izazvanim već započetim izlascima, migrantskom krizom, ekonomskim izazovima, da naša LGBTI zajednica mora da shvati da ni Srbija (sem Kosova) nije u fokusu briselskih birokrata, a kamoli neka manjinska zajednica. Koliko je proces ulaska Srbije u EU ugrožen i ovdašnja administracija spremna na stopiranje tog procesa, moglo se videti i iz reakcije Beograda na poslednji izveštaj Evropske komisije o Srbiji. Da EU neće pomoći pokazuje i slučaj Crne Gore. Najava usvajanja zakona o istopolnim partnerstvima je odjeknula u Srbiji, kao da je gotovo izvesna stvar, toliko da su beogradski mediji gotovo najavljivali da će srpski gejevi i lezbejke već ove godine svi pohrliti u Budvu da se venčaju na pjenu od mora. Usledio je hladan tuš kada ovaj zakon nije usvojen u Skupštini Crne Gore. Za zakon su glasali poslanici vladajuće Demokratske partije socijalista Mila Đukanovića, protiv su bili poslanici partija nacionalnih manjina iz vladajuće koalicije, a izbegli su da glasaju poslanici opozicione Socijal-

demokratske partije Crne Gore i srpske stranke. Ovako su namireni svi politički akteri. DPS je pokazao da je moderan, a da ne mora da brani ne preterano popularnu meru među svojim glasačima. Partije nacionalnih manjina i srpskih stranaka su pokazale da mogu da obore odluku, a SDP je pokazao da bi Đukanoviću i dalje bilo bolje da ih drži uz svoje skute, nego za protivnike. EU koja beskrajno hvali napore Crne Gore da se modernizuje nije se previše potresla, a ni kriva ni dužna stradala je crnogorska LGBTI zajednica. Šta nam sve ovo govori? Borba za istopolna partnerstva u Srbiji će biti duga. LGBTI zajednica će morati da okrene stvari i da radi kao što se radilo u svim drugim državama koje su otišle dalje u priznavanju naših prava. Prvo ide jačanje zajednice, borba protiv nasilja i diskriminacije na svakom koraku, sticanje saveznika. U Americi je prvo bio protest desetine hiljada LGBTI osoba i njihovih saveznika u Vašingtonu zbog ubistva Metjua Šeparda, obezbeđena je jasna, stalna i glasna podrška nebrojenih muzičkih i filmskih zvezda, političara, zajednica se gradila u svim domenima. Podrška gej brakovima u javnom mnjenju je skočila na 55 odsto u roku od 10 godina, pa tek nakon toga je tražena pomoć od Vrhovnog suda. Kroz ovaj proces je omogućeno održivo rešenje koje ni homofob od predsednika ne može da ugrozi. Vodič kroz gej Srbiju

11


O OPTIMIST Lezbos

smo po redu Svetsko ukaže na diskriminaciju ženskog sporta i homoprvenstvo u ženskom fobiju. Gnevna na politiku državnog vrha, odbija fudbalu, koje se ovog da peva nacionalnu himnu na utakmici, dok leta održalo u Francu- Trampu poručuje da može da se jebe i on i njeskoj, više nego na sam gova administracija. fudbal skrenulo je pažTragom neskrivenih lezbejskih poljubaca na nju na položaj žena i šampionatu u Francuskoj portal Gay Star News LGBT+ u ovom tradi- je pobrojao više od 40 fudbalerki koje su deklacionalno muškom risane kao lezbejke. Među njima je kanadska resportu. Sada nam je ja- prezentativka Rebecca Quinn, engleske igračice snije da su razlike u iz- Jodie Taylor, koja je udata za fudbalerku Emmu dvajanju novca za Kete, i Lucy Stanifoth, jedna od najboljih u Evmuški naspram ženskog fudbala enormne, da se ropi. Holanđanka Vivianne Miedema i njena deni marketinški stručnjaci i mediji ne utrkuju u vojka Lisa Evans zajedno igraju za engleski najavama kupova u kojima učestvuju žene, pa Arsenal, a novozelandske fudbalerke Katie Dunbio on i svetski, te da se fudbalerke i ne percipi- can i Priscilla Duncan očekuju bebu. Reprezenraju kao profesionalne igračice, jer nam je još tativka Švedske i kapitenka nemačkog uvek teško zamisliti „nežniji pol“ da pika loptu, Wolfsburga Nilla Fischer, koja je u braku sa Mapa onda mora da su lezbejke. Kao da se to htelo riom Michaela, poznata je LGBT aktivistkinja i zai pokazati, jer dok su se 24 ženske reprezentacije govornica rodne jednakosti u sportu, svesna da u devet gradova Francuske borile za nagradni biti žena i lezbejka koja igra fudbal, kako je izjafond od 30 miliona dolara (koji je za muški kup vila, „izaziva dosta mržnje“. iznosio 400 miliona), budno oko fotografa zabeNesumnjivo je Svetsko fudbalsko prvenstvo ležilo je nekoliko romantičnih momenata takmi- u Francuskoj, bar jednim delom, osvetlilo pitačarki i njihovih partnerki. nje lezbejki i slobodnog izražavanja seksualne Kad je Šveđanka Magda Eriksson, nakon po- orijentacije u javnosti, čemu su svakako dopribede njenog tima nad Kanađankama, poljubila nele fotografije Megan Rapinoe i Magde Erisvoju partnerku ksson. "Kad Pernille Harder, nije pogledate fotograSvetsko prvenstvo u ženskom fudbalu bila ni svesna da ih fiju sa Svetskog neko slika, a kamoli kupa i podršku koju da će fotografija smo dobile, zamizaintrigirati druslite kakvu bi tek štvene mreže i ujepodršku dobili dno osnažiti mnoge muški igrači", rekla lezbejke iz sredina je Eriksson za Gardikoje nisu naklojan. Možda je na njene homosepomolu i takav sceksualnoj orijentaciji nario. Dosad su se (kakva je naravno i neki gej sportist piše: Marjana Stevanović Srbija). Eriksson i iautovali tek pošto Harder, koje su se u su završili karijeru, javnosti uvek ponašale prirodno i bez optereće- dok se još nijedan nije prepustio emocijama i nja zbog svoje seksualnosti, i same u tom mo- javno poljubio partnera u pobedničkom zanosu. mentu uviđaju sopstvene privilegije ali i uticaj Čini se da lezbejke, otvarajući prostor sopkoji mogu ostvariti u borbi protiv homofobije. stvenim slobodama, krče put i gej muškarcima Osvojivši Svetski kup, i kapitenka američke sportistima u prevazilaženju strahova nametnureprezentacije Megan Rapinoe radovala se u za- tih predrasudama mačo diktata. Zasad su muška grljaju svoje partnerke, košarkašice Sue Bird. svetska prvenstva isključivo igre para, moći i Odavno poznata kao lezbejka, ovogodišnja do- sportskog umeća, dok ženska velika takmičenja bitnica Zlatne lopte koristi svaku priliku da uvek za sobom nose i političko pitanje.

Lezbejke osvajaju slobode

12

www.optimist.rs


BITI LGBT+ U SPORTU NA BALKANU Mada je Beograd ove godine prvi na Balkanu bio domaćin teniskog turnira namenjenog LGBT+, u Srbiji nema javno deklarisanih lezbejki ni gejeva u sportu. Mada se za pojedine poznatije sportistkinje i sportiste neformalno zna o njihovoj istopolnoj orijentaciji, o tome se kod nas još uvek ćuti. Uopšte na Balkanu, kako je u okviru kampanje o diskriminaciji i inkluziji u fudbalu "My Football" rekla jedna sportistkinja iz Crne Gore, veliki je problem biti u sportu ako pripadate LGBT+. "Konkretno u Crnoj Gori u nekim gradovima ne možete biti deo fudbalskog tima ukoliko ste deo LGBT zajednice. Dešava se da ste profesionalni/a sportista/kinja i da ste mnogo dobri u tome čime se bavite i ostvarujete određene rezultate, ali jednostavno prestajete biti cenjeni kada priznate da ste LGBT osoba. U vašem timu niste poštovani, ne postižete to što bi trebalo", navela je ova sportistkinja u intervjuu za kampanju “My Football”. Ukoliko bi se za jednu reprezentativku saznalo da je lezbejka, dodala je ona, automatski bi bila isključena iz nacionalnog tima. Ipak, njoj lično, kako je rekla, naviše nedostaje podrška roditelja i činjenica da sa svojom

majkom ne može da podeli da ima devojku i da joj pokaže "da je srećna". S obzirom na prošlogodišnju izjavu direktora Crvene zvezde Zvezdana Terzića da "u klub ne bi doveo igrača homoseksualne orijentacije", može se pretpostaviti da se Srbija u tom pogledu i ne razlikuje od suseda. Tada je reagovala i poverenica za zaštitu ravnopravnosti Brankica Janković i donela mišljenje da je Terzić svojom izjavom, naravno, diskriminisao LGBT+ i preporučila mu da se sastane sa predstavnicima ove populacije kako bi se upoznao sa njihovim problemima. Potrebno je više ovakvih pritužbi u sferi sporta kako bi se razbila netrpeljivost prema LGBT+. Ali i brojne druge inicijative, poput onih koje pokreće ženski fudbalski klub FemSlam u Beogradu, koji "na (kre)aKtivne načine promišlja ’mesta’ susreta roda, sporta i LGBTIQ tema". Članice ovog tima pratile su finale Svetskog prvenstva u beogradskom kafiću želeći da skrenu pažnju na nejednak tretman ženskog fudbala, na lezbejke koje osvajaju svetski kup, ali i na činjenicu da "argentinski fudbaler Lionel Mesi za godinu dana zaradi koliko i 1.700 profesionalnih igračica". Vodič kroz gej Srbiju

13


B

OPTIMIST Aktivizam

osna i Hercegovina konačno društvenoj margini na kojoj su još uvijek ti idendobija svoju povorku ponosa. titeti, ali i o hitnosti adresiranja LGBTI pitanja od Uz radostan uzdah najavlju- strane institucija i političkih struktura. jemo protestnu šetnju 8. sepPrva bh povorka ponosa je najavljena 1. tembra 2019. godine. Ovaj aprila 2019. godine. Prije toga, tim se okupljao datum je historijski dan za na mjesečnom nivou od aprila ranije godine. PriBosnu i Hercegovinu. LGBTI premama smo pristupili izuzetno sistematično, osobe, njihove porodice, pri- gdje smo se sastajali, skupljali i dijelili iskustva jatelji i svi strejt podržavatelji sa organizatorima/icama povorki iz regije, Beoimat će priliku prošetati po- grada, Zagreba i Podgorice. Mišljenja smo da nosno, i učestvovati u prvoj smo na ovaj način izbjegli/e mnoge nepovoljne bh povorci ponosa na uli- situacije, jer smatramo da, ukoliko smo dobro cama glavnog grada, Sarajeva. spremni i svjesni sa kakvim ćemo se sve izazoOrganizacioni odbor prve bh povorke po- vima i rizicima susresti, lakše ćemo se nositi sa nosa čini 15 ljudi, koji aktivno rade na pripre- istima. Čini nam se da je takva odluka bila prava mama već od aprila prošle godine. Inicijativa da odluka za organizaciju. se povorka ponosa održi dolazi od aktivista i akS obzirom na to da organizacija same potivistkinja iz nekoliko bosanskohercegovačkih vorke traje već neko vrijeme, atmosfera u timu gradova, uključujući Sarajevo, Prijedor, Tuzlu, se mijenjala, sa jednom iznimkom konstantnog Banja Luku, Zenicu. Organizacioni odbor se jed- entuzijazma i optimizma usljed velike podrške noglasno složio da, unatoč aktivizmu koji postoji koju dobijamo. Ohrabruje nas činjenica da pou Bosni i Hercegovini već 15 godina, povorka vorka ponosa još nije dobila nikakve prijetnje na ponosa je najvidljioficijalnim kanaviji način da se lima, dominiraju ukaže na probleme poruke podrške. i izazove sa kojima One dolaze od orse susreću LGBTI ganizacija i indiviPrva Bh povorka ponosa osobe u našoj drdua iz Bosne i žavi. To smo shvatili Hercegovine, ali i ulazeći u lične priče, regije, također, iz indijeleći te priče sa ternacionalnih indrugima, posmatrastitucija. jući kako su se razSuradnja sa inpiše: Nera Mešinović vile neke povorke stitucijama je kontiponosa u regiji i svinuirano dobra i jetu. ohrabrujuća. PodrPovorka pošku održavanju ponosa je događaj koji vorci ponosa dali su niko ne može previdjeti, a samim tim i događaj predstavnici Naše stranke, Socijaldemokratska koji sa margine u centar prebacuje izazove i pro- partija, Dragan Čović kao predstavnik HDZ-a, i bleme sa kojima se LGBTI osobe suočavaju. Istra- pojedini političari i političarke. Podršku povorci živanja u posljednjih nekoliko godina su ponosa uskratila je Stranka demokratske akcije, pokazala da nasilje sa kojim se LGBTI osobe su- a SNSD, vladajuća stranka u Republici Srpskoj se sreću, počevši od svojih domova i porodica, nije oglasila. Podrška je došla i od strane graulica i škola, poslovnih sredina, je nemjerljivo, đana, visokih funkcionera i diplomata. Među kako fizički tako i psihički. Ujedinjeni pod prin- mnogima su britanski ambasador Matthew cipima antifašizma, solidarnosti, socijalne Field, zamjenik šefa Delegacije EU u BiH, Khalpravde, samoodređenja i inkluzivnosti, organi- doun Sinno, novinarka i političarka Sanela Prazacioni odbor smatra da je povorka ponosa naj- šović Gadžo, Jovan Divjak, Lejla Turčilo, Almir bolji način da se odgovori na mnoga društvena Panjeta, Nejra Latić Hulusić, Srđan Puhalo, pitanja, da se govori o brojnosti LGBTI osoba, o Ahmed Burić, Hana Hadžiavdagić, Emina Ganić

Ima izać’

14

www.optimist.rs


i mnogi, mnogi drugi. Ipak, organizacioni odbor smatra da bi podrška od strane vladajućih stranaka morala i trebala biti glasnija. Nemali broj građana, ipak, počeo je glasno da izražava podršku, kao otpor na količinu komentara na onlajn medijima, koji su pozivali na nasilje i progovarale govorom mržnje. Kroz dvije kampanje organizacioni odbor pokušava adresirati dva najveća stereotipa o povorkama ponosa. Prva kampanja pod naslovom „Ovo je povorka ponosa!“ adresiramo stereotip da je povorka ponosa nekakav karneval golotinje, gdje je čitava poenta bila dijeliti fotografije sa ranih povorki ponosa iz regije i svijeta. Tako smo ohrabrili/e građane i građanke da nam šalju svoje fotke povorki ponosa na kojima su bili, i na taj način smo dobili/e veliku količinu podrške ali i pojasnili svim ljudima u medijskoj javnosti Bosne i Hercegovine, kako to zapravo izgledaju povorke, koji su im zahtjevi i zapravo na vrlo slikovit način pojasnili/e zašto ponavljamo da je povorka ponosa ništa drugo doli jedan veliki protest protiv nejednakosti i nasilja. U drugoj kampanji, snimili/e smo 25 videa u kojima su javne ličnosti slale poruke vezane za održavanje povorke ponosa. Na ovaj način susreli/e smo se sa mišljenjem da je povorka ponosa nešto što je nepoželjno, i naučili/e neke nove perspektive o tome šta jedan događaj poput povorke ponosa znači za širu društvenu zajednicu. U nekim od tih videa, poruke šalju Maja Berović, Lamija Begagić, Lejla Kalamujić, Selma Spahić, Alban Ukaj, Damir Imamović, Emina Ganić, sociolog Asim Mujkić i drugi/e. Sa porukom Ima izać, bebo!, Maja Berović, poznata

pjevačica, pozvala je sve sugrađane da se solidarno pridruže šetnji za ljubav. Kao bumerang na ovu kampanju, dobile/i smo preko 20 videa podrške, kako iz regije tako i svijeta. Neki od načina komentarisanja bili su zaista humoristični, tako pokušavajući izazvati ljude koji još uvijek razmišljaju u stereotipima, do poruka solidarnosti, koje u održavanju i organizaciji povorke ponosa osjećaju priliku za pomirenje, izmirenje etničkih razmirica, demokratizaciji društva i tome slično. Neki pak vide priliku da Sarajevo, ali i Bosna i Hercegovina, postane šarenije društvo sa kapacitetom da punopravno prihvati sve svoje građane. Dosadašnji proces najave i organizacije protekao je bez ijednog većeg ili nerješivog problema, Ministarstvo saobraćaja i MUP Kantona Sarajevo, izdali su dozvolu da se u nedjelju, 8. septembra, saobraćaj zatvori i da se povorka ponosa nesmetano održi i rade sve kako bi mapirali potencijalne rizične individue ili organizacije. Organizacioni odbor se trenutno najviše bavi pitanjima sigurnosti i konačno, dovođenjem individua i grupa na povorku, kako iz Bosne i Hercegovine, tako i iz regije. Uzbuđenje u timu raste, i nadamo se da ćete nam se pridružiti na prvoj bosanskohercegovačkoj povorci ponosa. Do tada, sve aktuelnosti možete pratiti na Facebooku, Instagram ili Twitter platformama, pod hashtagovima (#) imaizac i bhpovorkaponosa. Više informacija o tome kako možete podržati prvu bh povorku ponosa možete naći na web stranici povorkaponosa.ba/ ili nas kontaktirati putem maila. Vodič kroz gej Srbiju

15


S

OPTIMIST Reportaža

igurno je da se prosečan građanin Beograda na pomen Parade ponosa prvo seti šetnje iz 2010. godine, kada je količina mržnje prema gejevima, lezbejkama i trans osobama, kao i prema bilo kome ko se nije uklapao u ono čemu se konzervativno tepa „tradicionalne vrednosti“, kulminirala i gazila sve što joj se našlo na putu. Ono što su okupljeni desničari, ultradesničari, nacionalisti, klerofašisti, neonacisti, fudbalski navijači, članovi crkvenog osoblja i ostali blokovi iz tog bedema za odbranu srpske „časti“ tom prilikom uzvikivali može da se skupi pod jednu rečenicu: „Ne dirajte nam u osnovnu ćeliju društva“, što je pitomija rođaka onog pokliča iz 2001: „Je-ba-će-mo pe-de-re!“ Iako je Srbija od tada napredovala, te neke od veterana Porodične šetnje preselila u opozicione redove, da odatle dalje šire svoju homofobiju, neke druge zemlje nisu bile te sreće, pa u poslednje vreme svedoče scenarijima koji podsećaju na onaj Beograd iz 2001, ili onaj drugi iz 2010. Svet je već predugo prinuđen da trpi teror desničarskog primitivizma, koji često eskalira u nasilje, a poslednji primer je ono što se dogodilo 20. jula, na prvoj Paradi ponosa u poljskom

16

www.optimist.rs

gradu Bjalistok. Organizatori su očekivali otpor ekstremističkih grupa, ali je besna rulja od nekoliko hiljada građana premašila i njihove najveće strahove. Vođeni idejom da kvantitet nadjačava kvalitet desno orijentisani građani požurili su da presretnu učesnike šetnje za LGBTIQ prava, kojih je bilo tek nekoliko stotina. Kako tvrde očevici najglasniji su, kao i uvek, bili fudbalski navijači, kojima su se pridružili i oni koji se nisu razlikovali od običnih građana, a najviše zbog toga što su se naoružali decom i starcima. Nakon što su im blokirali put shvatili su da to nije dovoljno, pa su poletele kamenice i cigle, petarde i staklene boce, a oni koji su ostali u svojim domovima zavitlali su sa balkona jajima i trulim povrćem. Uzrok za ovako nasilne proteste mogao bi da se potraži u aktivnostima vladajuće partije Prawo i Sprawiedliwość, što na srpskom zvuči kao „Pravo i pravda“, te u njihovoj otvorenoj anti-LGBTIQ kampanji koja traje već nekoliko meseci. Budući da svi primitivni modeli funkcionišu po proverenoj, ili makar naučenoj, i u sebe zatvorenoj matrici, i poljski desničari su ustali u odbranu porodice, pa je Jaroslaw Kaczynski, vođa partije, na predizbornom mitingu, koji je organizovan kao porodični piknik u selu Kuczki-Kolonia, uskliknuo da je njihova dužnost da naciju odbrane od zapadnjačke dekadencije i zastava duginih boja.


Iako možda temelj, Kaczynski nije jedini to- onim što je jednom rekao John Stuart Mill: „Ničkić u tom propagandnom sistemu, pa je nešto kada nisam imao nameru da kažem da su konpre njegovog predizbornog govora u 30 manjih zervativci generalno glupi. Hteo sam da kažem i većih gradova u Poljskoj zabranjeno ono što je da su glupi ljudi generalno konzervativni.“ opisano kao „LGBTIQ ideologija“, a da se niko Gde su mladi desničari, tu je i crkva, pa je u nije potrudio da način borbe protiv te ideologije tom duhu arhiepiskop Tadeusz Wojda samo dve prethodno precizno definiše. Oni manje ozbiljni nedelje pre šetnje sročio i poslao pismo koje se mogli bi da zamisle najviđenije članove stranke čitalo u svim crkvama u Bjalistoku, čak do proPrawo i Sprawiedlivincije Podlasie, a wość kako se utrsve pod sloganom kuju ko će prvi da „homoseksualnost upuca dugu, dok je svetogrđe, ljubav oni koji su sa sličje blasfemija, naš je Homofobično divljanje poljskih desničara nim situacijama bog osvetoljubiv,“ upoznati znaju da začinjeno latinskim je to samo opravdafrazama poput nje za još dublju “Non possumus“ – stigmatizaciju ge„Mi to ne smemo jeva, lezbijki i trans prihvatiti.“ Rezultat piše: Milan Živanović osoba. Teoretičari takve crkvenjačke zavere bi, pak, ljubavi je na desemogli da odu na tine povređenih na drugu stranu, te Paradi ponosa, pa je javnost pokušaju crkva tako još jedda ubede u to kako stranka samo pokušava da nom pokazala da je čovek ne zanima i da boga skrene pažnju sa gorućih problema pred pred- nema, jer da ga ima valjda bi došao i u hramove, stojeće izbore. Raspirivanju problema doprineli izašao pred arhiepiskope. Čelnici crkve, te oni iz su i nacionalni mediji, a među njima i Gazeta vladajuće partije, su po učinjenom zlu osudili Polska čije je uredništvo požurilo da dizajnira, nasilje koje se dogodilo tokom šetnje, i odbili odštampa i narodu distribuira nalepnice uz svaku odgovornost za raspirivanje straha i mržpomoć kojih su jasno mogle da se obeleže „zone nje. slobodne od LGBTIQ osoba“. Istina, sud je nalepZamenik gradonačelnika Varšave - Pawel Ranice zabranio, ali tek pošto su odštampane i po- biej, koji je i sam gej, doneo nam je nešto vedriju slate na odredišta, pa se sada valjda očekuje sliku Poljske, a nakon što je izjavio da je vlada izkonkurs za one koji su voljni da im uđu u trag i dala narod u Bjalistoku, pre svega gejeve i lezpreko njih zalepe predizborne plakate. bejke, te dodao da je Varšava grad svih svojih Da su poljski desničari usvojili ponešto i od građana, i da bi tako trebalo da bude i u drugim braće Rusa, koji su im valjda dragi samo u ovak- delovima zemlje. Dokaz tome su i protesti u vim prilikama, pokazuju i grupe građana poput znak solidarnosti sa LGBTIQ zajednicom u Bjalivaršavske “Stop Pedophilia”, koja ne govori u pra- stoku koji su na ulice Varšave izvele na hiljade zno, već članove šalje na put po domovini, u po- građana, te se proširili i na druge gradove, pa su tragu za gejevima i lezbejkama koje bi što pre se zastave duginih boja zavijorile, kao protivteža trebalo optužiti za pedofiliju. Grupa je pre kobne nalepnicama, pismima i kamenicama. Parade ponosa stigla i u Bjalistok, da bi narod na Homofobija u Poljskoj nije ništa novo, pa čak vreme upozorila na opasnosti od zlih homose- ni pre anti-LGBTIQ kampanje, kako tvrde neki ksualaca. Ni nasilje tokom šetnje nije utolilo žeđ građani, nije bilo lako biti gej u konzervativnom za krvlju, pa je njihov kamion na ulicama Bjali- Bjalistoku. Nema gej klubova, friendly kafića, te stoka mogao da se vidi i nakon Parade, a iz du- drugih mesta za okupljanje, a držanje za ruke sa bine vozila orili su se zlokobni glasovi partnerom je, kao uostalom i u Srbiji, nešto što deklamujući unapred naučene i nikad promi- nije moguće ni zamisliti. Život se živi između češljene parole. To čoveka tera da se zamisli nad tiri zida, pod uslovom da su zavese neprozirne i

Slučaj Bjalistok

Vodič kroz gej Srbiju

17

>>


OPTIMIST Reportaža dovoljno teške, pa je sve više onih koji napuštaju zemlju u potrazi za normalnijim i bezbednijim životom. Desničari svoje postupke pravdaju „agresivnim ponašanjem“ gejeva i lezbijki koji traže da se u škole uvede seksualno obrazovanje, crkva bogom, građani siromaštvom, a gejevi, lezbejke i trans osobe govore pod pretnjom nasiljem, ili ćute, budući da je teško biti drugačiji

a da ka tebi ne poleti neka cigla. Da oni koji su se u prošlosti borili za slobode i prava potlačenih kojim slučajem žive danas i ovde, ili tamo- u Poljskoj, a ne nekad i tamo negde, videli bi da je budućnost donela neke značajne promene, ali da su glupaci i dalje konzervativni, ili ako baš hoćete – da su konzervativci i dalje glupi.

LINIJA VARŠAVA  BEOGRAD Kuba je u Beograd iz Varšave došao pre nekoliko meseci, pa su ga vesti o dešavanjima u rodnoj Poljskoj zatekle u našem gradu, te smo iskoristili priliku da i sa njim porazgovaramo o ovoj temi. Koliko je opasno biti gej u Poljskoj? Zavisi u kojem delu Poljske. Kada živite u velikom gradu kao što su Varšava ili Krakov možete da budete šta god hoćete, šta god jeste, i to na sred u lice i u sred bela dana. U manjim gradovima i selima situacija je drugačija, pa u tim mestima skoro i da nema autovanih gejeva i lezbijki. Možda opasno nije prava reč, ali svakako nije udobno biti gej u Poljskoj. Kada imate prijatelje sa kojima delite identitet onda je lakše, ali kada ste sami i okruženi samo strejt ljudima onda može da bude teško. Da li vladajuća partija LGBTIQ populaciju demonizuje od samog početka ili se, pak, radi o novom izmišljenom neprijatelju čija je uloga da skrene pažnju građana pred predstojeće izbore? Crkva danas sve kontroliše, a tako je bilo i ranije. Ponekad mi se čini da niko ne sluša običan narod u Poljskoj, pa ovi tako izgubljeni pokušavaju da prate pravila koja postavlja crkva, i to je na kraju sve što im je važno. A crkva otvoreno izražava

mržnju prema gejevima i lezbijkama, tako da građani samo prate ucrtani put. Sa druge strane vladajuća partija je bliska crkvi, a mržnja koju dele im je jedna od zajedničkih tačaka. Da li si se ti nekada susretao sa određenim problemima zbog svog identiteta? Nisam imao nekih ozbiljnijih problema, ali to je i zbog toga što jako malo ljudi zna da sam gej – samo najbliži prijatelji, a za porodicu se još uvek pripremam. Radio sam u jednoj apoteci dve godine a da nikome nisam rekao da sam gej, i to samo zbog toga što nisam bio siguran kako će reagovati. Za ovo kratko vreme koje si proveo u Srbiji da li si primetio neke sličnosti sa Poljskom kada su LGBTIQ prava u pitanju? Upoznao sam tipa ovde u Beogradu i njemu nije lako da bude gej. Svi njegovi prijatelji su strejt i mislim da se boji da im kaže da je gej. Po tome su Srbija i Poljska na skoro istom stupnju, ili su bar bile. Nakon nasilja koje se dogodilo tokom šetnje u Bjalistoku sve izgleda još bolesnije nego pre, sve se promenilo. Dok sam čitao o „zonama slobodnim od gejeva“ i nalepnicama po novinama sa precrtanim LGBTIQ znakom verovao sam da je u pitanju samo neka bolesna šala… ali nije bila.

18

www.optimist.rs



K

OPTIMIST Osmatračnica

rajem juna u jednom dnev- ševaca, zapadnih plaćenika… slobodno nastanom listu pojavio se oglas na vite niz sličnim epitetima i nećete mnogo proprvu loptu vrlo čudne sadr- mašiti, sigurno su pomenuti. žine. Uokvirene šarenim Prvo da podvučemo jednu važnu stvar – ramom, stajale su sledeće kampanja je odlična. Skrenula je pažnju, mnogo reči: “Ja, Jelica Živković, izjav- medija koji nisu učestvovali u njoj prenelo je ljujem da se ni po koju cenu vest, a roditelji LGBT osoba koji se još nisu poneću odreći svoje ćerke, samo mirili sa seksualnim opredeljenjem svoje dece, zato što je odlučila da ne krije hteli to ili ne čuli su i pročitali drugačija viđenja. svoj život sa onom koju voli”. Osim oglasa, ovi roditelji davali su intervjue za U početku nije svima bilo medije u kojima su jako lepo govorili o tome jasno o čemu se radi, ali je kako su oni to prihvatili, pružili podršku svojoj oglas, bar u mom “bubble”-u, naišao na pozi- deci, osnažili druge roditelje da napuste svoje tivne reakcije. Generalno su svi blagonaklono predrasude i učine isto. Iz iskustva ljudi koje pozgledali na to što je jedna majka odlučila da javno najem, reakcija majke najčešće bude „znam“, podrži svoju ćerku, u društvu u kome znamo da dok je reakcija oca daleko burnija i to što je autovane gej osobe prolaze kroz najrazličitije jedan otac učestvovao u kampanji ovog tipa, na oblike psihičkog, fizičkog, emotivnog i ekonom- mačističkom, heteronormativnom, konzervativskog nasilja i zlostavljanja, često upravo od nom brdovitom Balkanu ima izuzetnu težinu. strane sopstvenih roditelja. Narednih dana stigli Međutim, sama činjenica da je u pitanju su i novi oglasi, neke od njih potpisali su roditelji kampanja koju vodi LGBT organizacija otvorila Gordana Perunović Fijat, Cveta Popović i Pred- je prostor da se priča okrene protiv LGBT popurag Mihajlović. Tada lacije, te namerno i postaje jasno da se tendenciozno njen radi o kampanji, a učinak umanji i pota informacija kao stane kontraproda je dramatično duktivan. Na prvom Roditelji LGBT osoba u kampanji promenila situaciju mestu, trebalo je i pogled na čitavu dovesti u pitanje lepriču. Mnoge porgitimnost kampatale, posebno one nje jer je glavno koji su lideri po krpitanje postalo „ko šenju Kodeksa novito plaća“, a potom piše: Nemanja Marinović nara Srbije se pristupilo i disgodinama unazad, kreditaciji samih rokao i komentare ditelja, ne kao ispod tih objava, pojedinaca, već konisam imao ni žilektivno – diskredivaca, ni želudac da pratim, ali sam bacio pogled taciji roditeljskih kapaciteta svakog roditelja na N1, koji takođe u poslednje vreme ne obraća LGBT deteta. dovoljno pažnju na sadržaj komentara na fejsJedan od komentara kome se i u trenutku buk stranici od kojih su mnogi, na različitim ve- pisanja ovog teksta moglo pristupiti na sajtu Dastima, izuzetno problematični i njihova je nasa, dnevnog lista u kome je izašao prvi oglas, profesionalna odgovornost da se time bave. na tekstu „Roditelji LGBT dece kao roditelji Elem, vest da se radi o kampanji organizacije “Da Romea i Julije“ kaže: „Vrlo agresivna kampanja se zna”, kao i agencija McCann i UM Beograd, LGBT promotera… Svaka čast za ideju, da na bila je okidač koji kao da je dao zeleno svetlo kartu majčinstva i prihvatanja nastranosti soponima koji su se suzdržavali da prosipaju svoju stvene dece podržite ono što je nezdravo… homofobiju. Odjednom to više nije bila majka Omanuli ste kao roditelji, deca su vam imala loše koja podržava svoju ćerku, već agresivna, orke- uzore pred očima...“. Ovaj komentar, potpisan strirana kampanja nevladinih organizacija, soro- pod imenom „Dejan Nikezić“, na dobar način

#Neodričemse

20

www.optimist.rs


oslikava ono što je bilo najčešće prisutno u većini komentara ispod vesti na ovu temu. Ostavićemo na stranu to što je ovakav komentar prošao moderaciju, iako homoseksualnost stavlja u kontekst „nastranog“ i „nezdravog“ što je nedopustiv diskurs, nećemo zameriti jer, ipak, Danas spada u svetli primer medija koji moderaciju ozbiljno shvata, a propusti se mogu desiti svakom. Međutim, ako razložimo šta je ovde rečeno, dobićemo ilustraciju jednog procesa koji se odvijao putem internet komentara. Za početak, ovde se više ne radi o podizanju svesti o velikom društvenom problemu, jer situacije odricanja od deteta zbog seksualne orijentacije i izbacivanja deteta iz kuće (što je prema nekim istraživanjima glavni uzrok zbog čega su mlade LGBT osobe u većem riziku od beskućništva i siromaštva) nisu retke, već je „agresivna kampanja i promocija“. Dakle, ponovo imamo te zle sile sa zapada u vidu NGO sektora koje žele da nam nešto nametnu. Drugi komentari će problematizovati ko sve to plaća, s kojim ciljem i šta je skrivena agenda (nesumnjivo, prateći ovu liniju

argumentacije, doćićemo do „soroševaca“ koji žele da unište zdravo tkivo srpske nacije). Dalje, potrebno je demonizovati roditeljstvo i roditeljske kapacitete ljudi koji su učestvovali u kampanji. Majčinstvo u ovom slučaju prestaje da bude pokretačka snaga, bezrezervna ljubav majke prema ćerki prestaje da bude vrlina, već se prikazuje kao čin loših roditelja, koji su svojim lošim primerom i time što su bili loši roditelji svojoj deci njih načinili „nastranim“. Prateći ovu liniju argumentacije dalje, svi roditelji LGBT dece su loši roditelji i direktni krivci što je neko „zastranio“. Nikakvi naučni dokazi koji bi potkrepili ovo, naravno, ne postoje. Dalje, paradoksalno, oni roditelji koji su stavili na prvo mesto vrhovnu vrednost koju dele desno orijentisani internet komentatori, a to je nuklearna porodica koja je stub društva, te učinili sve da prihvate jedni druge i poštuju izbore svakog člana porodice, upravo u očima tih istih komentatora postaju negativci. Da bi se uticaj njihovog čina neutralizovao, heroji moraju postati antiheroji, negativan umesto pozitivnog primera drugim roditeljima. Ostaje nam na kraju da se zapitamo, s obzirom na jak konzervativni odgovor na kampanju, da li je ona bila produktivna ili kontraproduktivna. Na početku sam još objasnio zašto smatram da je odlična, ali glavno je pitanje da li je pogodila ciljnu grupu. Da li je polarizovala društvo na one koji su već otvoreni za ove teme i koji će blagonaklono gledati na kampanju i one koji nisu i koji će, poput gore navedenog komentara, naći način da u njoj vide samo negativne aspekte, ili se ipak nešto menja? Potpuno je nemoguće izmeriti uticaj na javnost, ali činjenično stanje jeste da je kampanja krenula iz jednog prijateljskog medija koji, mahom, čita ciljna grupa koja je za ove teme otvorena, ali se proširila i na medije čija je publika drugačija. Da li je neki roditelj razmislio o svojim postupcima nakon što je pročitao izjave gospodina Mihajlovića ili ne, ne možemo znati, ali je priča do njih stigla, a medije su preplavile pozitivne priče. Ako uzmemo u obzir monitoring medija koji iz godine u godinu pokazuje da su priče koje uključuju LGBT zajednicu uglavnom negativne, te uključuju neki vid nasilja ili diskriminacije, samo povećanje procenta pozitivnih priča je već pozitivan uticaj na društvo. Sve i da nema nikakav drugi benefit, i to je dovoljno. Vodič kroz gej Srbiju

21


T OPTIMIST Intervju

amarina mama učestvovala u kampanji "Ne odričem se" o kojoj smo pisali na prethodnim stranama Optimist magazina. Tamaru poznajete po DJ nastupima na raznim gej žurkama u Beogradu i kao dela DJ dua 100MU Tamarama. S njom smo popričala o njenim utiscima o kampanji, reakcijama, LGBT situaciji u Srbiji i naravno muzici... Tvoja mama je bila deo kampanje „Ne odričem se!“. Negde mi se čini da je to tvoja zasluga. Možeš da mi ispričaš kako je došlo do toga? Moja jedina zasluga vezana za to jeste samo činjenica da sam joj se autovala pre više od desetak godina, što je ona najnormalnije prihvatila. Ona je u LGBTQ priči verovatno duže nego što sam to ja – pisala je za gej časopis „Dečko“ koji sam rado čitala i pre nego što sam bilo šta shvatala u vezi sebe u toj sferi. Moja mama sarađuje

Bila je to velika stvar i veliki gest

Tamara Fijat Razgovarao: Predrag Azdejković

sa „Da Se Zna“ i otuda je i došlo do učestvovanja u kampanji. Obavestila me je o nekom oglasu, odobrila sam čak i bez nekog preteranog razmišljanja o tome, i tek nakon objavljivanja oglasa sam zapravo shvatila koliko je to jedna velika stvar, veliki gest, ne samo od nje, moje majke, za mene, njenu ćerku, nego i za sve roditelje koji imaju problem da se suoče sa tim da im je dete gej. Odjek je bio ogroman i mnogi ljudi su nam uputili predivne reči i ako smo barem jednoj osobi promenili stav, već toliko je dovoljan napredak.

22

www.optimist.rs

Koliko u dodiru sa drugim LGBT osobama vidiš da su njihovi roditelji spremni da ih podrže? Nažalost, naslušala sam se i načitala nekih prilično ružnih i tužnih priča, od izbacivanja iz kuće i potpunog odricanja i odbacivanja, do fizičkog i verbalnog maltretiranja, i tome slično. U nekoliko slučajeva, roditelji prihvataju apsolutno sve u vezi svog deteta, ali nikako i taj „deo“ ličnosti koji svesno zanemaruju i o kom ne žele ni da čuju. Sa druge strane i na svu sreću, ima i roditelja koji to prihvataju bez ikakvih napora, podržavaju svoju decu, učestvuju u životima svojih potomaka, upoznaju njihove partnere, pomažu oko izvesnih problema, itd. Ne bih umela sa stopostotnom sigurnošću reći da su u današnje vreme svi spremni to da prihvate, ali svakako je situacija mnogo bolja nego ranije i naravno svaki roditelj na svoj način i svojim tempom prihvata takve činjenice. Očevi. Negde postoji taj stav da očevi to malo teže prihvate? Postoji taj stav, ali ne bih se u potpunosti složila sa njim, iako mom ocu jeste bilo malo teže da prihvati. Patrijarhat je nažalost u tolikoj meri nametnuo mnoge socijalne konstrukte, da muškarac treba da lovi, a žena da kuva i sve ostalo, i da jedino muškarac i žena mogu da stvore zajednički život, i slično tome, i mnogima je teško da izađu iz tih zastarelih kalupa koji nam se vekovima i svakodnevno nameću, nevezano za to da li su majke ili očevi u pitanju. Postoje izvesna očekivanja u skladu sa tim nametnutim konstruktima i kalupima, a ako se ispostavi da je nešto drugačije u igri, roditelji se često preispituju gde su oni pogrešili. Jedino gde postoji mogućnost da pogreše u celoj toj priči jeste da ne prihvate svoju decu zbog činjenice da su ona LGBTQ. Da li se vremena menjaju kada je u pitanju prihvatanje LGBT osoba u Srbiji? Iz svog ličnog iskustva i iz iskustava mojih bližnjih mogu reći da je prihvatanje mnogo učestalije i da smo mnogo slobodniji da o tome pričamo otvoreno i bez straha da će nas neko čuti na ulici ili za susednim stolom u kafiću ili gde god i da će nam napraviti neku nezgodnu situaciju zbog toga. Ne kažem da takvih situacija generalno nema i da su nepostojeće, ima ih ite-


kako, međutim u poređenju sa situacijama i atmosferom koja je vladala u poslednjih skoro dvadesetak godina (konkretno mislim na prvi prajd održan 2001. godine i slične događaje gde su LGBTQ ljudi bili napadani, pa i na sve nemile događaje ranijih i kasnijih datuma), u današnje vreme je mnogo svetlija situacija i duboko verujem da će biti još bolje. Nakon Ane Brnabić i drugih ne tako javnih primera da su se lezbejke ostvarile kao majke, da li razmišljaš o toj opciji? Postojala su vremena kada jesam o tome razmišljala, možda više u smislu usvajanja, jer je toliko napuštene dece po sirotištima kojoj treba ljubav i da se neko o njima stara. Vremenom je i ta želja nestala, prvo iz ličnih, a zatim i iz praktičnih i ekonomskih razloga – u današnje vreme treba biti milioner maltene da bi se svom detetu i svojoj porodici omogućili osnovni uslovi za normalan i ispunjen život. Iako mislim da bih bila fantastična majka, za poželeti (haha), mislim da ću radije u ovom životu biti barem fantastična tetka. Svakako, i pored svog ličnog stava, smatram da je velika stvar želeti započeti porodicu u okviru istopolnih zajednica i to na ovim prostorima, i moja je velika želja da to bude i generalno omogućeno svima. Da li bi mogla da nam kažeš više o Tamarama? Tamarama mixtape je projekat započet tokom mog dugogodišnjeg boravka u Australiji, gde

sastavljam raznorazne liste pesama različitih žanrova, tematika, senzibiliteta (www.mixtape.com/tamarama). Deo grada Sydneya se naziva Tamarama, do kog sam jednom i otišla. Naziv me podseća na kombinaciju mog imena i reči „panorama“, a u toj kombinaciji sam pronašla upravo ono što želim da predstavim – izbor muzike koji ne zavisi od žanra i stila, već je sveobuhvatan – od klasike, jazz i blues muzike, preko rocka, indie, alternative, do elektronike i dalje, a i svega između. Spontano je to preraslo u DJing, prvo u mom rodnom gradu Kikindi, pa zatim ubrzo i u Beogradu po mnogim kafićima i klubovima, Novom Sadu, gostovala sam u Vršcu, Valjevu i Smederevu, a nadam se i u drugim mestima uskoro. Ono što mi je ovaj projekat doneo jesu silna poznanstva, saradnju sa Olgom Filipović kao DJ duo 100MU Tamarama, a i specijalne plejliste koje sklapam za pariski online radio – Radio Raptz, i valjevski online radio – Valternativa Radio. Često čitamo o poslovnim problemima tvoje kompanije. Hoće li Fiat ostati u Srbiji ili nas očekuje zatvaranje fabrike u Kragujevcu? Ah, da mi je dinar za svaki put kada me je neko pitao bilo šta vezano za Fiat, možda bih i mogla da priuštim jedan automobilčić, haha. Šala mala, ali mislim da je to ujedno i najpametniji odgovor koji mogu da dam na ovo pitanje. (Ako neko iz kompanije Fijat čita ovo, moglo bi da se organizuje neko poklanjanje automobila meni, hehe.) Šta možemo da očekujemo od tebe u narednom periodu? Sve najlepše, naravno! U planu je jedan projekat koji povezuje ljubitelje muzike, kulture, umetnosti, filma, pozorišta, fotografije i svih načina na koje se izražavamo, te se nadam skorijoj realizaciji tog projekta koji želim da podelim sa svima vama. Takođe, tu su i razne žurke koje planiramo i jedva čekamo da vas vidimo na plesnom podijumu! Vodič kroz gej Srbiju

23


S

OPTIMIST Intervju

redinom juna pojavio se Madonin četrnaesti studijski album pod nazivom Madame X. Nedugo zatim najavila je i svoju svetsku turneju, ovoga puta pozorišnu turneju sa intimnim muzičkim predstavama koja će u Evropi biti samo u Londonu, Parizu i Portugalu. Kao što je tradicija, nakon svakog novog albuma Madona se pojavljuje na naslovnoj strani magazina Optimist i donosimo intervju koji je dala za francuskih gej magazin Tetu. Madame X je očigledno tvoj veliki politički album posle American Life. Kako si došla na tu ideju? Da li te je strah? Da li si ljuta? Da li ti je dosta svega? Od svega pomalo. Strah me je. Toliko stvari koje se događaju u svetu me plaše. Verovatno i tebe plaše. Ali sam optimista. Mislim da je budućnost puna mogućnosti. Nadam se da sam uspela da predočim svoju ljutnju i bes kako bih napravila muziku punu radosti. Takođe se nadam da će ove pesme inspirisati ljude da reaguju. Na taj način treba da iskoristimo naš bes. Besom nećemo promeniti svet. Osećam svaku emociju

24

www.optimist.rs

koju si spomenuo. Za mene, na toliko načina, ovaj album je nastavak albuma American Life. U pesmi „Killers Who Are Partying“, pevaš „Biću Izrael, ako je Izrael zatočen. Biću islam ako je islam napadnut.“ Kako ovo treba da razumemo? Da želiš da se poistovetiš sa manjinama? Ono što Mirwais i ja pokušavamo da kažemo u ovoj pesmi je da ne vidimo podeljen svet, već kao jednu celinu. I ja sam deo toga. Ja vidim sebe kao deo duše Univerzuma. Ne vidim svet kroz kategorije i etikete. Društvo voli da kategoriše, stavlja etikete i deli ljude: siromašni, homoseksualci, Afrikanci... zato što nam to daje osećaj sigurnosti. Ono što ja kažem u ovoj pesmi je da ću biti svaka etiketa koju ljudi pokušaju da stave na nas. Ja ću biti u prvim redovima. Primiću udarce i hice. Zato što sam ja građanin ovog sveta i zato što je moja duša povezana sa svim ljudima. Ja sam za sve odgovorna i moram da se brinem o njima. Ako jedna osoba pati, ja patim. Za mene, ova pesma je delo i izjava solidarnosti. Mirwais je producirao šest pesama sa ovog albuma, uključujući i ovu. Kako je izgledao ponovni susret? Nikada nismo prekinuli kontakt. Bilo je divno raditi ponovo sa njim. „Killers Who Are Partying” je


prva pesma koja je snimljena. To je politička da ne smem da budem vizionar. Ljudi me dosta pesma, ali sve što Mirwais i ja radimo zajedno, upozoravaju i pričaju mi da budem oprezna (pona kraju ispadne političko. Zato što je to i njegov mera prst kao kad neko kritikuje dete). Da li misliš da će ovaj album protresti muzinačin razmišljanja. Gitaru koju čujemo tokom čku industriju? uvoda u pesmu je uzorak koji sam snimila tokom fado sesije. Takav zvuk gitare je tačno Ne mogu da koristim tu reč da bih opisala svoju ono što sam želela. Inspirisala me je melanholi- muziku. Pre bih iskoristila reči kao: provokativno, čna melodija i osećaj takve muzike. Autentič- konfliktno, emotivno, strastveno. Nadam se i inspirativno. nost te muzike koju U uvodu pesme „I sam čula svuda u Rise“, možemo da Portugalu me je dirčujemo isečak gonula. Htela sam da vora Emme Gonzaova muzika bude Madame X lez, devojke koja je moja i malo moderjedna od preživelih nija. Pitala sam Mirposle pucnjave u waisa: „Šta misliš da srednjoj školi u Parmožeš da uradiš sa klandu, koja je potim? Da li te inspistala ikona i riše?“. I naravno, pristalica kontrole jako mu se dopalo. Izvor: Tetu U pesmi „Dark naoružanja. Da li Ballet“ ti pevaš smatraš da si inspi„Vaš svet je pun risala ovu generabola.“ Zar nisi ciju? više deo tog Nadam se da jesam. „vašeg sveta“? Tome težim. Ja vidim Emu kao predstavnicu i Ne kažem da vaš svet nije moj svet. Samo kažem pionira njene generacije. Jednostavno nastavda ovaj svet gde ljudima vlada i dominira iluzija ljam da radim ono što sam oduvek radila. Borim slave i sreće; koji su robovi društvenih mreža; ko- se za prava žena i ljudi uopšte. Borim se za jedjima vladaju mučitelji koji beskonačno diskrimi- nakost. U pesmi „Medellin“, prvi singl u ovom alnišu ljude. Ja odbijam da budem deo tog sveta. bumu, prisećaš se prošlih dana, kada si imala Pesma „Dark Ballet“ bila je inspirisana Jovankom 17 godina. Šta misliš o svojoj karijeri? Orleankom, i njenom pričom. Pesma predstavlja tačku spajanja. Madame X i Jovanka Orleanka se Mislim da sam dosta toga morala da trpim. Smasjedinjuju. Ja govorim njenim rečima i njenim je- tram da sam otklonila mnogo barijera za žene zikom i kažem: „Ne plašim se da umrem za ono koje su došle posle mene. Ali znam da naša borba još nije gotova, ni blizu. Da budem u šta verujem“. I to je tačno ono što osećam. Pre godinu dana komentarisala si sliku tvoj iskrena. I dan danas se borim za iste stvari. „Like a Prayer“ je izašla pre 30 godina i izazmenadžera Guya Osearya koja je postavvala je ogromnu kontroverzu. Da li pokušaljena na dvadeset godina od objavljivanja vaš to isto da uradiš danas? Ray of Light: „Da li se sećaš kada sam snimala pesme sa drugim umetnicima od početka Iskreno, kada sam napisala „ Like a Prayer“, nisam do kraja i dopustili su mi da budem vizio- mislila da će pesma izazvati toliku kontroverzu. nar?“ Da li si i ovog puta bila vizionar? U stvari, spot je šokirao ljude: činjenica da ljubim Mislim da izvlačiš stvari iz konteksta... (Njen pu- crnog sveca, da igram ispred krstova koji gore... blicista se ubacuje: „Nejasno je. Da li imaš neka ljudi su to shvatili kao bogohuljenje. Nisam ni na druga pitanja?“, ali Madonna nastavlja) Ne trenutak pomislila da će na taj način shvatiti sećam se tačno šta sam u to vreme napisala. Ali spot. Sve ovo je bilo jako kontroverzno ali to nije sigurno nisam kritikovala svog menadžera. Nije bila moja prvobitna namera. Međutim, sada se nikada desilo da meni neko nešto ne dozvo- sam sa namerom subverzivna. ljava. Da, ljudi me kritikuju, ali mi niko nije rekao

Madonna

Vodič kroz gej Srbiju

25

>>


OPTIMIST Intervju Provokacija je uvek bila način da ljudi obrate pažnju na probleme kao prava LGBT+ osoba, rasizam, ženska prava... Ali danas, konzervativci su ti koji koriste provokaciju, zar ne? Daj mi neki primer! Ljudi kao Trump ili Marine Le Pen... Ako si ograničena osoba i koristiš provokaciju, onda će to biti tvoja poruka. Sve zavisi od namere. Ja nisam ograničena osoba. Nisam provokativna da bih omalovažavala ljude i postavljala barijere i da bih ih stavila na svoje mesto. Ja sam skroz suprotno od toga. Korišćenje provokacije radi uništenja nije moja namera. Da li osećaš vezu sa LGBT+ fanovima? Da li sebe smatraš gej ikonom? Meni je čudno da samu sebe nazivam ikonom. Imam sreće što imam glas, i što mogu da ga koristim da pomognem ljudima koji ga nemaju i da se borim za prava ljudi čiji se glas ne čuje. Mislim da je reč „ikona“ nešto što drugi ljudi treba da ti daju. Ja ne mogu samu sebe tako da oslovljavam. Da li ti misliš da sam ja ikona? Ti si definicija te reči! Ako ti misliš da sam ikona, onda to stvarno jesam! Da li je ovaj album sećanje na tvoj život u Portugalu? Poslušao si ga. Reci mi da li je sećanje na Portugal i odavanje priznanja fado muzici? I ne samo to. Dosta toga je uticalo na ovaj album, ipak sam živela tamo. Ali je očigledno Portugal mesto gde je ovaj album rođen. Čak iako je dosta toga uticalo na ovaj album, on je očito odraz mog života u Portugalu. Tamo imam kuću i često idem tamo. Moj sin još uvek igra fudbal u klubu Benfica. Ali ja živim u avionima. Nebo je moja kuća. Nadam se da dobro govorim portugalski. Imala sam dobrog učitelja, Dino D’Santiago. Mnogo mi je pomogao i upoznao me je sa neverovatnim muzičarima. Igrao je ogromnu ulogu u nastanku ovog albuma. Mi ne znamo Dino D’Santiaga dobro. Da li možeš više da nam ispričaš o vašoj saradnji. On dolazi iz mesta Cape Verde, većina muzičara sa kojima sam sarađivala i koji su iz tog mesta ne govore engleski. On je bio u studiju kada smo snimali. Rekao im je šta ja želim. Pomogao mi je da oživim ove pesme jer nisam ni na koji način mogla da komuniciram

26

www.optimist.rs

sa tim muzičarima. Na neki način, zahvalila sam im se za muziku. Napisali smo pesmu „Funana“ koja će biti bonus pesma. Imam još jednu pod nazivom „Ciao Bella“ koja nije na delux albumu. Pevač Kimi Djabaté, koji je iz Gvineje Bisao, peva u ovoj pesmi. Dino je taj koji nas je upoznao. Kada smo se našli da otpevamo pesmu, nije znao reč engleskog. Dino je prevodio, i dosta mi je pomogao. Pesme „Killers Who Are Partying“ i „Extreme Occident“ su inspirisane muzičkim stilommorna. Poslala sam im pesme. Htela sam da čujem njegovo mišljenje. Htela sam da čujem da li on misli da je pesma autentična. Njegovo odobrenje mi je bilo veoma bitno. Kako biraš ljude sa kojima sarađuješ, kao na primer Maluma? To se desi veoma prirodno. O tome odlučujem kada nekoga upoznam. Popijemo čašu šampanjca i pričamo o stvarima koje bismo zajedno mogli da postignemo. Da ti kažem istinu, to nije ništa posebno. Oslanjam se na svoj instinkt. Ako mi se ta osoba dopadne, onda možemo da sarađujemo. Često si sarađivala sa Francuzima Jean-Paul Gaultier, JR, Martin Solveig, Mirwais… Šta te vezuje za njih? Da! Šta me vezuje za Francuze? To što ne mogu da ih se otarasim (smeh). Oni su tvorci mojih najvećih saradnji. Mondino, Gaultier, Mirwais…Mislim da ih volim jer su veoma...trvdoglavi. Oni mi se suprotstavljaju. Ljudi koje si spomenuo su veliki intelektualci, veoma kreativni i obrazovani. Delimo predivnu sinergiju. (Ona udara čašom o sto i vrisne „Aqua por favor!“ Svi skaču. Onda upire prstom u fotografa u glasno kaže „Ko je pustio paparace?! Ko si ti? Da li te znam?“ Fotograf zastanu, užasnut „To je Ricardo, Madonin fotograf“, njen publicista objašnjava. Svi počinju da se smeju.) Na albumu, pevaš na portugalskom i španskom. Da li je to način da osporiš dominaciju engleskog jezika u pop muzici? Tačno tako! Volim ideju svetske muzike. Mrzim podele. Ne treba da delimo ljude, zašto bismo delili muziku? Volela bih da uključim radio u Njujorku i da čujem ljude kako pevaju na španskom, da odvezem auto u Lisabon i slušam reggaeton ili dancehall. To je super. Udaljiti se od engleskog je izazov, ali znaš da ja obožavam izazove.



O OPTIMIST Intervju

ni koji gledaju seriju „Pose“ primetili su da su performeri podeljeni u kuće, kao što su Evangelista, Vintour, Abundance, Xtravaganza… dok se oni stariji sećaju dokumentarca „Paris is Burning“ i kuća LaBeija, Pendavis, Garavani, Mizrahi… Tako i Srbija ima svoje drag kuće i jedna od njih je Haus of KayGie koju za sada čine Karma Geddonia, Golden Orb, Lilly Cafe, Dita Von Bill i Lana Vee. Haus of KayGie. Šta taj naziv znači? Karma Geddonia: Golden Orb i ja smo započeli taj duo dreg kućicu KayGie, gde K. (Kay) predstavlja moj incijal, a G. (Gie) za Golden Orb. Druga inspiracija je kada Ema Roberts kao razmažena bogata tinejdžerka izgovara „Okay Jesus“ kao „Kay, Gie!“ – jer dreg moraš početi sa stavom! Naravno da se ovo može pročitati kao da je u vezi samo sa mnom, ali nije, mada to niko neće po-

Negujte vaše talente

Lana: Osnovale su je Karma i Golden sa idejom da se dreg u Srbiji proširi i da se poboljša pozicija dreg umetnosti u našoj zemlji. Lilly: Ne znam da odgovorim na ovo pitanje, ja sam ovde nova i ovde sam kao i svaka uspešna žena zbog para. Naravno, kao uspešna žena ne pitam za prošlost mog ljubavnika! Dita: Nastala je kao dvojac, ali se proširilo u ideju da zajedno možemo da učinimo više jedni za druge,no na kraju je ispalo da smo samo pomogli Lilly da dobije zasluženu vidljivost. Karma: Nastala je veoma spontano, našle se vredne (neke talentovane) tetke koje rade na sebi, vole da prelaze ovu dreg igricu i budu super tetke u visokim štiklama. Krenuli smo nežno, a sada se već brinu i gledaju nas sa oprezom. U dvoje je super, ali pet je ekipa! Ko čini vašu kuću? Dita: Našu kuću čine Lana, koja je zadužena za enterijer, Golden Orb – za eksterijer, Karma – gromobran od svih pokušaja ljudi da nas iskoriste za male pare i loše uslove, Ljubica – stub kuće jer može da nas nosi na ramena i ja koja sedim na tronu. Golden Orb: Karma i ja smo počeli sa izgradnjom, od samog temelja, pa su ove ostale, Problematična i Komična i još neka tamo došle da okreče istu duginim bojama i da prosipaju koji čaj. Lana: Jedna vitka dama - ja, i još 4 punije dame. Lilly: Večiti šizofrenik Golden Orb, tabloidna dama sa svih portala Dita Von Bill, pokušaj astralne projekcije Lana Vee, lečeni ali neizlečeni alkoholičar Karma Geddonia i naravno najvoljenija kraljica naroda, uteha u noći Lilly Café. Karma: Ona što se najbolje šminka, ona što ima najbolje nastupe, ona što je bila u svim novinama, ona što sve radi sama i ona kojoj uvek treba koka-kola zero u jednoj ruci, debela cigareta u drugoj. Da li je vaša kuća od čokolade, a prozori od marmelade? Dita: Da je naša kuća od čokolade, bile bismo beskućnice jer bi je Lilly pojela. Ali da je ovo priča o Ivici i Marici, ja bih bila veštica. Lana: I od Ditine parade, Liline cirade, Orbitine balade i Karmine fasade! Karma: Daleko smo mi od šećernog udara, iako neke od nas jesu slatke. Naša kuća je od šljoki-

Haus of KayGie Razgovarao: Predrag Azdejković Foto: Uma Killix

tvrditi ali činjenica je da KayGie događaji pričaju o meni više nego moje sestre ispod! KayGie trenutno znači aktuelno, kvir i lokalno (ne)viđeno. Lilly: Znači jad, čemer, okove, pogrešne odluke - sve što nikome ne želim, verujte mi! Kako je nastala vaša kuća? Golden Orb: Nastala je u našoj kući, u našim glavama kao ideja da izađemo iz kuće i odemo malo u “beli” svet, da nas ogreje sunce, kao i toplina fanova, da budemo TV zvezde, Madone, Britnice, Lejdi Gage, da pare pršte sa sve strane, da jašemo jednoroge.

28

www.optimist.rs


Lana Vee

Karma Geddonia častog čelika, suza radosnica, ponekih šamara, mnogo podrške i stubova, zacrtanih ciljeva, visokih stepenica, još većih talenata, razbacanih lepeza i štikli u rasponu broja 41-43. Prozori su uvek umazan i prljavii jer Dita voli seks na prozorima, ali je mrzi da briše za sobom. Da li to znači da ste dobre domaćice? Lilly: Jesmo i nedeljom pravimo kolače, zaista, dođite da probate! Makar jednom! Dita: Golden Orb pravi super omlet, a znam jer često gostujem i doručkujem kod nje. Ostale znaju dramu da zakuvaju jedino. Golden Orb: Aposlutno! Bili ste na našim događajima? Karma: Loše domaćice kažu da put do muškog srca vodi preko stomaka, a dobre domaćice znaju da je muško srce manje bitno od sopstvenog zdravlja i samopouzdanja. U tom slučaju, Dita i Lilly su loše domaćice, a Lana ipak ima 13 godina, nije još spremna za taj rodno konstruisani svet. Lana: Ako ste bili na Karminom delikatesnom ponedeljku ili jeli moje mafine na događajima, rekli biste da nam dobro ide i u toj sferi.

Kako može da se postane vaša kućanica? Dita: Jako je teško biti član naše kuće, jer se ne radi samo o posebnim kompetencijama koliko o uzajamnoj brizi i nezi odnosa između članova kućice. Lana: Odlaskom na Samotnu planinu u kojoj se nalazi zmaj koji leži na blagu, ko ukrade najsjajniji dragulj od zmaja i donese nam, postaje KayGie. Karma: Formular možete popuniti na našem sajtu ili u opisu na našem instagram profilu @hausofkaygie. Ne zaboravite biografiju i CV, sliku Vašeg najsrećnijeg momenta u životu i kontakt telefon. Najuži će biti pozvani za dalju elaboraciju. Nee-ext! Da li je Haus of KayGie mafijaška organizacija? Lilly: U početku sam sumnjala da je kriminalna, jer to što Lana Vee i Dita stave na facu je čist kriminal! Sada kada ja stojim pored njih ipak shvatam da je dobrotvorna , po mene! Takođe Karma vam je kao Robin Hood, samo ona uzima pare od siromašne studentarije i stavlja nama u džep. Karma: Samo da pitam – Siniša, jemo li mi mafijaška organizacija?! Aha, nismo. Eto vidite, Vodič kroz gej Srbiju

29

>>


OPTIMIST rubrika

Golden Orb

nismo. Zna Mali šta priča, nismo. Ali kad jesmo onda smo ujedinjeni špijuni i šaptači usresređeni da svima kažemo ko su ljudi koji ne poštuju naš rad i dogovor, a lepe se za dreg scenu, tada smo mafijaški nastrojeni – pogotovo kada nas ne ispoštuju jednako oko honorara kao na prošlom Prajdu. Izgleda da sam pogrešnim ljudima najbolja drugarica, ali uuuh, kako sam smotana, opet sam prosula čaj. Nismo, jelte, nismo. Dita: Budući da ja posle dve krivične prijave nisam završila u zatvoru, mislim da to sve govori i tome koliko smo jaki da nam ni pravni sistem i država ne mogu ništa. Lana: Naravno, ja stilizujem robu, Lily i Golden je pakuju, Karma je prodaje, a Dita konzumira. Gde najčešće nastupate? Golden Orb: Kulturni centar Grad, to je naša druga kućica pored ove koju smo sagradili. Lilly: Gde god se pruži prilika, najčešće u wc -u dok peremo zube ili se tuširamo, tu i tamo na nekom kulturnom događaju, festivalu a po najnovijem Golden Orb nam sprema nastup pod šatorom! Dita: Kc Grad! Pritom nam je to zaista omiljeno mesto, jer za potrebe dreg nastupa ima najbolje mogućnosti i sa njima imamo lepu saradnju. Radujemo se da češće posetimo i druga mestu u okolini naše lepe zemlje Srbije.

30

www.optimist.rs

Koliko su vaši nastupi inspirisani dreg kraljicama iz Amerike, pre svega učesnicama RuPaul’s Drag Racea? Lana: Što se mene tiče volim da odradim pesme nekih dreg kraljica iz Amerike - Bebe Zahara, Alaska ali na svoj način. Volela bih i neku pesmu od Shangele, prija mi njena energija. Lilly: Ne razumem ovo pitanje, jer je veoma čudnovato,next question -english , vagy magyárul következő kérdést kérem! Dita: Moji konkretno nisu uopšte. Ne volim taj generisani Drag Race vajb. Volim sirovost , spontanost i improvizaciju u našim nastupima. Takođe, limitiranost sredstava koja su dostupna američkim dreg kraljicama je ono što nas dodatno motiviše da ni od čega stvorimo nešto i to je magija. Karma: Jedan veliki deo zašto sam krenula i sa dregom pre svega je zbog Rupaul’s Drag Racea, jedne problematične ali vidno aktuelne i tržišne plaftorme dreg umetnosti. Na osnovu te emisije sam u stvari i videla šta sve dreg može da uradi u političkom, socijalnom i umetničkom aspektu. Na samom početku su možda bili i veći deo oslonca za razumevanje svega šta dreg može, ali sada su samo još jedan u nizu od poznatih rijaliti programa. Golden Orb: Gde je Amerika? Ko je RuPaul? Šta je Drag Race?


Koga bi imitirale u Snatch Gameu od domaćih i stranih zvezdi? Lilly: Tetku Angelinu iz „Otvorenih vrata“. Verujem da bi se lepo složile. Karma: Bilo koja od poznatih Nikolić heroina – Maja Nikolić jer mislim da smo na istom nivou ludila ili Ana Nikolić zato što jedna je mudrost. No, verovatno bih na kraju bila Meduza i koristila se tim konceptom za Snatch Game, malo mitologije nikome ne škodi. Dita: Hmm, nikada nisam razmišljala o tome jer iskreno nisam fan imitacija. Mislim da bi to možda bile Vesna Vukelić Vendi jer mi je ona beskrajno inspirativna. Takođe Radmila Manojlović i Viki Miljković jer smo vizuelno slične. Od stranih Jeffree Star! Moja „Hello Bitchezzz“ catchprhase potiče od njega iz doba MySpace-a. Golden Orb: Uh, imitiram samo sebe. Lana: Sofia Vergara i Svetlana Ceca Ražnatović Kako se snalazite za perike, šminku, odeću, obuću? Golden Orb: Kontejneri, i donacije, ali da, kontejneri. Lilly: Štedi se, kupuje se, pozajmljuje se... zrno po zrno pogača, kamen po kamen i spremna je lomača! Golden Orb i ja smo zaduženi za stilizovanje perika, Lana pravi kostime, Karma menadžeriše i Dita nju držimo kad nam treba publicitet... inače ovako Lilly Cafe ne služi ničemu! Lana: Kupovinom preko interneta nabavljam perike, šminku i obuću, kostime pravim sama. Dita: Na sve moguće načine, uglavnom naručujemo online. Ja volim kad prođem jeftino pa testiram već imam uigranu rutinu sa pojedinim priustnim brendovima čija šminka je baš dobra. Obuća mi nije veliki izazov jer nosim veći ženski broj, a odeća se svodi na

kupovinu na sniženju i onda plaćanje krojačice da se izvedu razne prepravke. Karma: Krađa od koleginica koju sam ukrala od druge koleginice. Snalazimo se kako znamo i umemo. Koje su vam omiljene srpske i strane dreg kraljice? Dita: Srpske su mi sve iz naše kućice, američke – rekla bih Violet Chacki, Dita Von Bill Sharon Needles. Lana: Od domaćih kraljica najviše me zabavlja na sceni, a i van scene koleginica Ljubica. Od stranih kraljica volim Shangelu, Alasku, Aquariu, Alyssu, Vanjieee, Giu Gun itd volim svaku koja neguje svoj talenat ili jednostavno njihovu energiju. Karma: A-Mee Ross i Monet X Change. Od naših naravno da su mi omiljene moje ukućanke, ali ću reći da mi je Markiza de Sada ipak ikona na zidu, a Kelly with a C neko ko me uvek golica kada je dreg kod nas u pitanju. Lilly: Srpska Pogrešna Pogrešna Killix, strana ne znam, jel hrvatska strana? Onda Jovanka Broztitutka! Golden Orb: Ove moje iz slatke kuće Swisslion, Uma Killix i to je to. Od stranih sa strane, Hungry (Isshehungry). Vaša poruka čitaocima Optimista? Lilly: Samo Sloga Srbina Spašava! Dita: Ostanite svoji, ne dozvolite da vas išta promeni. Borite se za slobodu, jednakost i istražite svoju posebnost. Vidimo se na nekom od naših nastupa i događaja! Golden Orb: Uživajte pa sve ostalo! Lana: Negujte vaše talente i radite samo ono što vas opušta i čini srećnim. Your Disney princess Lana Vee Karma: Višak luba nije na odmet. Trojke su kul dokle god su svi emotivni stabilni. I da, budućnost je kvir! Vodič kroz gej Srbiju

31


OPTIMIST FOTO

Peti Ponos Srbije

32

www.optimist.rs


Peti po redu “Ponos Srbije“ pod sloganom "Borba još uvek traje - pridruži se", održan je 29. juna u Beogradu. Okupljeni su prošetali od Pionirskog parka kroz Knez Mihailovu ulicu do Studentskog parka. Foto: Dejan Drobnjak

Vodič kroz gej Srbiju

33


OPTIMIST @_artsstation_

MARTIN STAMENKOVIĆ, rođen je u Nišu 25. jula 2000. godine. Fotografijom počinje da se bavi sa 13 godina. Njegovi radovi se bave tabu temama, i prihvatanju samog sebe. Posebno se zadržava na temama gojaznosti, lgbt+ zajednice, transrodnosti, pravima žena i ekologijom. Osvojio je zlatnu FIAP medalju, za najbolju fotografiju u svetu do 22 godine, na izložbi u Luksemburgu 2016. godine. U avgustu u Prajd info centru u Beogradu postavljena je njegova izložba LOVE kojom pokazuje razne vrste ljubavi sa ciljem da razbije predrasude, okove vaspitanja, verovanja, mitova i legendi. Autor želi da udahne ljubav, sreću i raspoloženje, da pomogne ljudima da zavole sebe.

34

www.optimist.rs


VodiÄ? kroz gej Srbiju

35


B OPTIMIST Najava

eograd Prajd će se ove godine održati 15. septembra sa početkom u 17h na Trgu Slavija, a Nedelja ponosa će početi u ponedeljak 9. septembra. Tokom Nedelja ponosa, širom grada će se održati razni događaji - izložbe, predavanja, radionice, panel diskusije kao i konferencija o ljudskim pravima, međunarodni Prajd forum, žurke i još mnogo drugih dešavanja. Neke od novina su festival pozorišnih predstava sa LGBT+ tematikom u organizaciji Heartefact fonda na kojoj će biti gostujućih predstava iz inostranstva kao i imerzivni performans koji potpisuje mladi umetnik iz Beograda Aleksa Bartol a koji će se održati u petak 13. septembra i subotu 14. septembra. Sada već tradicionalna Prajd dreg žurka će imati svoj treći rođendan u Domu omladine Beograda u petak 13. septembra gde nas očekuju nezaboravni nastupi domaćih dreg umetnika kao i gostiju iz inostranstva. Dreg žurka ima i prvog komercijalnog sponzora, Alexandar Cosmetics koji je prva kompanija koja je na ovaj način podržala Prajd. Kao i prethodnih godina, prihod od prodatih ulaznica biće doniran u humanitarne svrhe.

36

www.optimist.rs

Ove godine posebna pažnja biće posvećena lezbejkama i bi ženama kao i trans, nebinarnim i interseks osobama kroz aktivnosti tokom Nedelje ponosa. Više informacija i ceo program biće dostupan na sajtu www.parada.rs kao i u štampanoj formi u Prajd info centru (Kralja Milana 20) kao i na svim LGBT+ friendly lokacijama u Beogradu. SLOGAN PRAJDA Slogan ovogodišnjeg Beograd Prajda je "Ne odričem se". Posle veoma uspešne kampanje tokom koje su roditelji davali oglase u novinama u kojima se ne odriču svoje dece zbog njihove seksualne orijentacije ili rodnog identiteta, a koju je organizacija Da Se Zna sprovela sa agencijom McCann, organizacioni odbor Beorgad Prajda je uspostavio saradnju sa agencijom McCann i odlučio da kampanju proširi i na Beorgad Prajd. Ovogodišnji slogan daće priliku ljudima da slogan personalizuju, iskažu svoj ponos i da time daju svoj doprinos borbi za bolji položaj LGBT+ zajednice. PRAJD INFO CENTAR Prajd info centar je otvoren, inkluzivan i siguran prostor u jednoj od glavnih ulica Beograda. Obzirom na lokaciju, samim postojanjem uveliko podiže vidljivost LGBT+ zajednice. U Prajd info centru se javnost može upoznati sa aktivnostima Beograd Prajda, LGBT+ pokreta ali


mogu dobiti i informacije o problemima, izazo- na Zapadnom Balkanu. EuroPride u Beogradu vima i istorijom LGBT+ zajednice u Srbiji. Prvi ro- bila bi potvrda duge borbe koju smo kao LGBT+ đendan Prajd info centra smo proslavili 16. pokret prošli - od nasilnih prajdova 2001. i 2010. avgusta. Za godinu godine, preko zadana koliko se Prajd brana 2011, 2012, info centar nalazi 2013, danas imamo 15. septembar - 17:00 - Trg Slavija na adresi Kralja Mimiran prajd i znalana 20, imali smo tno veću vidljivost. više od 15 hiljada EuroPride u Beoposetilaca i održali gradu bi privukao smo 160 događaja mnogobrojne mepredavanja, diskuđunarodne posesija, radionica, iztioce kao i pažnju Instagram: Belgradepride ložbi... evropskih medija Twitter: @BelgradePride EUROPRIDE što ćemo iskoristiti Beograd Prajd kao još jedan oblik Facebook: Beogradprajd je jedan od pet kanpritiska kako bismo didata za EuroPride poboljšali životne 2022. godine. Svake uslove LGBT+ zagodine, jedan evropski grad dobija priliku da jednice kao i donošenje potrebne legislative. VOLONTIRANJE bude domaćin EuroPridea, prethodnih par goBeograd Prajd ne bi bio moguć bez mnogodine to su bili Beč (2019), Stokholm (2018), Madrid (2017), Amsterdam (2016)... Kandidaturom brojnih volonterki i volontera koji tokom cele Beograd Prajda želimo da iskoristimo priliku da godine daju ključni doprinos i omogućavaju da kroz održavanje EuroPridea u Beogradu 2022. se Beograd Prajd i Nedelja ponosa uspešno godine proslavimo dugu borbu za poboljšanje održe. Ovim putem želimo da pozovemo sve ljudskih prava LGBT+ zajednice širom regiona i zainteresovane da se prijave za volontiranje da pokažemo Evropi i svetu sa kakvim se pro- putem našeg sajta www.parada.rs blemima i izazovima LGBT+ zajednica suočava

Beograd Prajd

Vodič kroz gej Srbiju

37


O OPTIMIST Istorija

bično, kada pomislimo na Japan, naše prve asocijacije budu povezane sa zemljom ratnika, jakim militarističkim tradicijama, kultom cara, bespogovornoj odanosti gospodarima i svim drugim konzervativnim obeležjima, koji su učinili Japan saveznikom nacističke Nemačke u Drugom svetskom ratu. Obzirom na homofobnu judeo-hrišćansku kulturu, koja dominira zapadnim svetom i koja je sastavni deo našeg vaspitanja, ni ne pomislimo da su drevne dalekoistočne civilizacije umnogome imale i društvene običaje koji su bili daleko napredniji i tolerantniji u odnosu na Evropu. Takav je slučaj i sa homoseksualnošću, koja je bila integrativni činilac japanskog društva kroz vekove, da bi svoj vrhunac dostigla u Edo eri (1603-1868). Upravo će proces vesternizacije Japana u Meidži eri (1868-1912), dovesti do razvoja imperijalizma i nacionalizma i udaljavanja od progresivnih društvenih praksi i porasta homofobije. Podaci o istopolnoj muškoj ljubavi u Japanu, datiraju još iz antičkih vremena, da bi postali brojni u poslednjoj etapi klasične japanske istorije, poznatoj pod nazivom Henai period (7941185). U to doba, početkom XI veka, nastaje čuveno delo japanske književnosti – Priča o Gendžiju, koje je i danas obavezni deo školske lektire. Roman prati događaje u životu fiktivnog princa Gendžija, koji u jednom trenutku odbija ljubav žene i upušta se u ljubavni odnos sa njenim bratom: „Gendži je povukao dečaka do sebe... Gendži, sa svoje strane, ili je tako obavešten, našao je dečaka privlačnijim od njegove hladne sestre.“ Takođe, postoje i podaci o homoseksualnim vezama japanskih imperatora, koji su uživali u vezama sa mladim dečacima na dvoru. Potrebno je naglasiti da se u Japanu samo seksualni čin smatrao homoseksualnim ili heteroseksualnim, ali ne i osobe koje su učestvovale u njima. Tri najznačajnije društvene grupe, među kojima je homoseksualnost bila najrazvijenija bile su: budističko sveštenstvo, samuraji –

38

www.optimist.rs

povlašćeni feudalni sloj ratnika i umetnici tzv. kabuki teatra (pozorište, u kojem su mladići obučeni u žensku odeću glumili u predstavama, a nakon toga postajali kurtizane). Najpre da kažemo da su obe glavne religije u Japanu (šintoizam i budizam), bile antihomofobične. U drevnim šintoističkim tekstovima Kojiki (Sećanje na drevne događaje) i Nihon Shoki (Japanska Hronika), koji obrađuju mit nastanka Japana, kaže se da seks prethodi rođenju nacije i njenih ljudi. To ništa ne bi bilo čudno da se u pomenutim tekstovima ne može videti da su prve tri generacije bogova bile isključivo muškog pola. Šintoizam, generalno, ima pozitivan odnos prema seksu, iako muško-ženski seksualni odnos vidi kao prljav, što zahteva prolazak kroz pročišćenje u prisustvu bogova. Nema eksplicitne osude, niti kvalifikacije, muškog istopolnog odnosa. Ni budizam ne osuđuje mušku homoseksualnost, već se prema seksu odnosi generalno, kao proizvodu čovečijih nagona i želja, koje treba prevazići kako bismo doživeli prosvetljenje. Čak se heteroseksualni odnos doživljava kao veći greh, jer se žene doživljavaju kao „zle i prljave“ po prirodi. Budistički monasi primaju zavet celibata, a ako se i upuste u homoseksualni odnos, to se tretira kao „nedostatak samokontrole“. Vremenom su šintoizam i budizam srasli u jedinstvenu sinkretičku religiju Japana. Međutim, samo retki pojedinci su uspevali da dostignu stanje „nirvane“, svojim asketskim

Homoseksualnost kroz vekove

Gej japan Piše: Igor Maksimović

načinom života, potpuno oslobođeni ovozemaljskih želja. Ostatak sveštenstva ipak nije uspeo da odoli užitku muške ljubavi, vodeći se


stavom da ako i ne mogu da dostignu stanje nirvane u ovom životu, uvek postoji prilika da ga dosegnu u sledećem. Dva važna faktora su uticala da se homoseksualna praksa razvije među budističkim sveštenicima: izolovanost budističkih manastira i kineski uticaj. Podaci govore da iako je Japan imao manju budističku populaciju od svojih suseda, imao je veliki broj manastira (oko 90.000 u periodu 1185-1572). Manastiri su bili prilično izolovani, udaljeni od gradova, smešteni u planinskim područjima. U tim manastirima nalazilo se na hiljade sveštenika, svi muškog pola, koji su bili obavezni da provedu minimum 12 godina u njima. Tako dug period izolacije, doveo je do razvoja otvorenosti i rasta homoseksualne kulture. Boraveći u Kini, početkom IX veka, budistički monah Kukai (koji je kasnije često optuživan da je uvezao homoseksualnost u Japan), inače, tvorac dva od četiri japanska pisma (hiragana i katakana), preneo je u Japan kinesku nanshouku („muške boje“) tradiciju. Koncept „muških boja“ podrazumeva odnos starijeg muškarca (nenja ljubavnik, obožavalac), koji je monah ili sveštenik i mlađeg muškarca (chigo), prepubertetskog dečaka ili adolescenta. Kada chigo postane punoletan ili napusti manastir, veza se okončava i

nenja je slobodan da potraži novog ljubavnika. Dok su u ljubavnom odnosu, od obe strane je bilo očekivano da ga shvate ozbiljno i ponašaju se časno. U nekim slučajevima od chigo-a je očekivano i da napiše formalne zavete odanosti. Smatrano je da su šintoistički bogovi Hachiman, Myoshin, Shinmei i Tenjin pokrovitelji muške ljubavi, a da kamii, duhovi prirode u šintoizmu, ohrabruju analni seks među ljubavnim parovima. Kako su Evropljani gledali na ovakve pojave, najbolje svedoče reči katoličkog misionara Fransisa Kabrala, koji beleži, 1596. godine, da su „grozote tela i štetne navike smatrane u Japanu kao prilično časne; ugledni ljudi su poveravali svoje sinove bonzaiima, da bi bili poučeni takvim stvarima i istovremeno služili njihovoj požudi“. Praksa iz budističkih manastira raširila se i među ratničkim slojem japanskog društva, kojeg su činili samuraji, pandan evropskim vitezovima plemićima. Oni su činili japansku vladajuću klasu. Homoseksualni odnos među samurajima nazivao se wakashudo ili, skraćeno, shudo („put mladosti“). Tome je doprinela činjenica da su samuraji izuzetno poštovali budističku tradiciju, te da su mnogi samuraji, kao deca, svoje obrazovanje sticali u budističkim manastirima, gde su usvajali nanshouku tradiciju, te se

>> Vodič kroz gej Srbiju

39


OPTIMIST Istorija ideja romantičnog odnosa između adolescenta i odraslog muškarca smatrala sasvim normalnom. Dečaci u wakashū periodu života (13 -19 godina) ulazili su u ljubavnu vezu sa starijim muškarcima (nenja-chigo), koji su ih podučavali borilačkim veštinama, ratničkoj časti i vrlinama. Stariji muškarac se trudio da bude što bolji uzor svom mlađem ljubavniku, što ga je, opet, teralo da se ponaša što časnije. Od obe strane se očekivalo da budu lojalne jedna drugoj i da zajednički ispunjavaju svoje feudalne dužnosti. Takođe, očekivalo se da veza bude ekskluzivna i da ne uključuje treća lica. Često su ovakve veze bile formalizovane i „bratskim ugovorom“. Seksualni odnos je imao predefinisane uloge, tj. nenja je imao aktivnu ulogu u seksualnom činu, dok je chigo bio seksualno pasivan i submisivan. Seksualni odnos se okončavao izlaskom iz ado-

su izuzetno cenjeni među muškim bogatim pokroviteljima, koji su ih unajmljivali kao kurtizane. Isto kao i obične kurtizane, i onnagata su bili ograničeni da pružaju svoje usluge samo u svojoj wakashū dobi, jer odrasli muškarci nisu bili društveno prihvatljivi kao predmet seksualne želje drugih odraslih muškaraca. Ovo je dovelo do toga da mnogi onnagata dečaci, potpomognuti njihovim gazdama, koji su zarađivali na njima, pokušaju da produže svoj adolescentski izgled što duže, krijući svoje prave godine. U svojoj knjizi „Moj dragi dečače: Gay ljubavna pisma kroz vekove“, Riktor Norton se bavi ljubavnim pismima koje su stariji obožavatelji slali mladim glumcima kabuki teatra. U Velikom hramu u Nanivi, gde su onnagata dečaci slavili kult Aizen Myo’o, božanstva ljubavi, posebno poštovanog među osobama koje su se bavile

lescentskog doba chigo partnera, ali se on neformalno produžavao doživotnim prijateljstvom. Obe strane su bile slobodne da traže druge wakashū dečake. Ovde treba napomenuti da ovaj odnos nije isključivao i seks sa ženama, iako se on više smatrao dužnošću nego potrebom. Posebnu društvenu grupu u Japanu, u okviru koje je bila rasprostranjena homoseksualnost, činili su mladi glumci i umetnici kabuki teatra. Oni su, obično, bili deca koja su prodata od strane roditelja pozorištu, na period od 10 godina. Dečaci, obučeni u žensku odeću, koji su imali ženske uloge u pozorištu (onnagata), bili

prostitucijom, pevačima i muzičarima, ljubavna pisma su kačena na sveto trešnjino drvo, ispod kojeg su se onnagata molili da budu konačno spojeni sa svojim starijim ljubavnicima koje su voleli. Norton navodi, takođe, da su kao dokaz svoje ljubavi prema mladim dečacima kabuki teatra, odrasli muškarci bacali na scenu odsečene delove svog tela, posebno vrh palca, umesto cveća. Vremenom su nanshouku tradiciju počeli da usvajaju i niži slojevi japanskog društva, zahvaljujući sve većem prisustvu samuraja u gradovima. To je drastično povećalo interesovanje srednjih i nižih slojeva za mlade muške prostitu-

40

www.optimist.rs


tke (kagema). Njih su unajmljivali klijenti u muškim bordelima ili specijalizovanim čajanama za tu svrhu. Klijenti su preferirali analni seks u aktivnoj ulozi, jer se smatralo da je anus centar seksualne energije koji penetrativni partner može da apsorbuje. Ovo gledište ima izvor u starim kineskim tekstovima. Sve pomenute seksualne prakse, našle su izraz i u japanskoj književnosti. Najznačajnije delo koje slavi mušku ljubav je „Veliko ogledalo muške ljubavi“, autora Ihare Saikakua, nastalo 1687. godine. Na početku knjige, koja je podeljena u osam delova, od kojih svaki deo sadrži pet priča (ukupno 40 priča), Saikaku kaže da su u japanskoj mitologiji nebo i zemlja povezani na isti način kao i dva muška ljubavnika. Saikaku portretiše imaginarni i stvarni svet muške ljubavi budističkih monaha, samuraja, dečaka kabuki teatra, gde stariji ljubavnici odišu muškošću i dominantnošću, a mlađi lepotom i submisivnošću. Odstupanje od tradicionalnih oblika muške ljubavi, nastalo je u Meidži eri, kada je počelo da se stvara Japansko Carstvo (1868-1945), sa jakom ulogom cara i prozapadnim društvenim reformama, koje su uključivale i legalizovanje hrišćanstva. Japan izlazi iz izolacije i otvara se prema svetu. Francuski pravnik Gustave Émile Boissonade, izradio je japanski građanski zakonik, koji je stavio van zakona homoseksualne odnose. Narastajućoj homofobiji doprinela je i pojave pseudoseksologije, koja je imala svoje izvore u zapadnoj misli, a koja je služila kao sredstvo obračuna sa starim običajima u cilju dalje vesternizacije. Pseudoseksolozi su dokazivali kako muškarci upušteni u homoseksualne aktivnosti poprimaju ženske karakteristike i fizičku ličnost žene. Zapravo, sve ovo je bilo u službi narastajućeg nacionalizma i pripreme za imerijalističke ratove koje će Japan voditi u budućnosti. Nanshouku tradicija se ipak održala sve do rusko-japanskog rata (1904-1905), kada počinje da se sve više potiskuje i izumire. U savremenoj eri, nakon Drugog svetskog rata, nakon agresije i brojnih zločina koje je počinila japanska vojska u Kini i jugoistočnoj Aziji, ali i nakon traume izazvane bacanjem atomske bombe na Hirošimu i Nagasaki, obnovu nanshouku tradicije nalazimo u delima Jukija Mišime (1925-1970). Upravo, kao odgovor na

američku okupaciju i otpor prema Zapadu, Mišima revitalizuje motive „muških boja“ (erotika, smrt, čast, samožrtvovanje...) u svojim delima, vraćajući se na vrednosti tradicionalnog Japana. Delo koje ga je proslavilo je autobiografski roman „Ispovest maske“, u kojem je opisao primoranost istopolno usmerenog momka da se krije „ispod maske“, kako bi se bolje uklopio u homofobnu sredinu. Osniva „Društvo štita“, kojim je pokušao da vrati Japan starim obrascima života, koji su uključivali i homoerotsku praksu. Nakon neuspešnog državnog udara, kojeg je pokušao da učini sa nekolicinom svojih sledbenika, zajedno sa svojim ljubavnikom Moritom, izvršio je tradicionalni harakiri ljubavnog para, čime je, simbolično, okončao život kao drevni samuraji, koji su pribegavali takvom činu i na najmanji znak gubljenja časti. Japan se danas smatra relativno progresivnim po pitanju homoseksualnosti. Više od polovine japanskih građana izrazilo se pozitivno prema homoseksualnosti. Donesen je i niz zakona koji sprečavaju diskriminaciju na osnovu seksualne orijentacije, zatim je omogućena legalna procedura za promenu pola i hirurške intervencije i omogućeno je gay osobama da služe u armiji. Tokijski Pride, koji se održava od 2012. svake godine ima sve više učesnika. Glavno polje oko kojeg se vodi bitka je priznavanje istopolnih brakova: svoje protivljenje izrazila je Liberalno-demokratska partija, dok su podršku dali komunisti i socijaldemokrati. Iz svega navedenog, može se zaključiti, da se na Japan i Daleki Istok, ne može gledati sa pozicija evropocentričnosti i homofobnog hrišćanskog nasleđa. Vidimo, da je ono što su tradicionalne vrednosti homofobne hrišćanske Evrope, koje danas promovišu desne elite, dijametralno suprotno tradicionalnim vrednostima Japana, gde je homoseksualnost stekla puno pravo građanstva. Ovo, svakako, ne treba čitati kao promociju feudalnih vrednosti i patrijarhata, kojim je bilo prožeto japansko društvo. Ono je moglo evoluirati u neke modernije i egalitarnije forme, zadržavajući svoju esenciju. No, otvoreno je pitanje da li bi se Japan pretvorio u krvavog agresora tokom Drugog svetskog rata, da je nanshuoku tradicija preživela?! Da li bi samurajska čast, poštenje, moral, prevagnuli nad slepim nacionalizmom uvezenim iz Evrope?! Sayōnara! Vodič kroz gej Srbiju

41


Č

OPTIMIST Književnost

ak i oni najtvrdokorniji neljubitelji književnosti koji su poslednju knjigu pročitali u školi jer su morali (a i to je bio tanušan roman „Kada su cvetale tikve“), a koji poslednjih pola veka nisu proveli na pustom ostrvu moraju da znaju za izvesnog „ludog japanskog pisca“ koji je sa grupom istomišljenika upao u zgradu Tokijskog generalštaba istočne komande japanskih odbrambenih snaga da bi tamo izvršio harakiri. Taj „ludi japanski pisac“ bio je Jukio Mišima koji je mnogo više od spektakularnog i nadasve originalnog kraja. Mišima je bio književnik, pesnik, dramaturg, nacionalista, glumac, model, režiser, savršen mačevalac i atleta, leteo je u fantomu „F-102“, dirigovao simfonijskim orkestrom, sedam puta je putovao oko sveta, čak tri puta bio nominovan za Nobelovu nagradu iz književnosti i smatra se jednim od najuticajnijih japanskih pisaca 20. veka.

Izvrsnost u akciji

brinuo se otac koji je, disciplinovan u vojničkom duhu, primenjivao surove taktike podučavanja mladog Mišime. Tokom Drugog svetskog rata regrutna komisija, zbog slabe telesne građe i kašlja koji odaje tuberkulozu, odbija Mišimu. Mišima počinje da piše veoma rano, već sa šest godina, a u njegovim radovima se prepoznaje talenat i potencijali. Ipak, otac mu zabranjuje da piše, a Mišima nastavlja da piše u tajnosti samo uz podršku svoje majke. Ovo su neke od ključnih tačaka koje će uticati na formiranje Mišimine ličnosti i koje će obeležiti celokupan život i presudno uticati na njegovo stvaralaštvo. Mišima je ceo svoj život proveo između Erosa i Tantosa, života i smrti, ljubavi i sadomazohizma, nasilja i blagosti, žena i muškaraca… Uprkos tome što je Jukio Mišima svakako jedan od najpoznatijih japanskih književnika njegov život i dalje ostaje zaogrnut velom misterije, a njegova neobična ličnost, gotovo pola veka nakon smrti, nastavlja da nas fascinira i danas. Jedan od pokušaja da se ova fascinantna ličnost približi domaćoj publici jeste i knjiga „Izvrsnost u akciji – Pripovest o Mišimi“ St. Vladimira Jovanovića koju je objavio IBN studio. Autor je odlučio da nam o životu, smrti i stvaralaštvu Jukia Mišime ispripoveda na jedan pomalo neobičan i neuobičajen način. Knjiga je sačinjena iz niza pisama koje autor „razmenjuje“ sa svojim (izmišljenim) prijateljem Antonom, zatim sa duhom svog oca i duhom Mišime lično. Autor je na ovaj način sadržinu knjige još više približio publici jer razmena pisama stvara dodatnu dinamiku tokom čitanja. Dakle, osim fascinantnog života i dela samog Mišime, iznetih na pitak i jasno razumljiv način, kroz povremenu razmenu intimnih osećanja i misli između korespondenata (a naročito između Antona i Vladimira) cela priča dobija još jednu dimenziju, onu ličnu dodatno udaljavajući ovu knjigu od suvoparne biografije ili monografije, a približavajući je nečemu mnogo bliže čitaocu. I sam autor u jednom od prvih pisama piše kako je cilj ove knjige, ne samo da se dublje prodre u život slavnog pisca, već i „slikanje naših

Pripovest o Mišimi Piše: Milan Aranđelović

Mišima je najranije detinjstvo proveo uz baku koja je, kao potomak samuraja, malog Mišimu vaspitavala u tradicionalnom duhu, pričajući mu priče o starom Japanu i njegovoj slavnoj tradiciji. Ona mu je zabranjivala da izlazi napolje, druži se sa svojim vršnjacima i bavi sportom, ograničavajući ga na samovanje kod kuće ili na društvo ženskih rođaka, a volela je i da ga oblači u žensku garderobu. Kada se, sa dvanaest godina, vratio roditeljima o Mišiminom staranju

42

www.optimist.rs


sopstvenih duša“. A ova knjige i jeste jedna vrsta razgovora autora sa samim sobom. Dok u razmeni pisama traga za Mišimom, autor pokušava da otkrije i Mišimu u sebi. Kroz priču o Mišimi, autor nam slika i pejzaž posleratnog Japana. Japana koji se, poput Feniksa, uzdiže iz radioaktivnog pepela, i koji, sve više se udaljavajući od svoje tradicije, hrli u progres i svetlu budućnost. Mišima se u svojim knjigama bavi tim sukobom između srušene prošlosti i budućnosti u izgradnji, a njegova dela je nemoguće posmatrati van konteksta vremena u kome su nastala. Zato se Vladimir Jovanović potrudio da u svojoj knjizi pruži uvid i u svet u kome je Mišima živeo i stvarao. Što se tiče pisama koje Mišima upućuje, autor nije želeo da previše daje svojoj mašti na volju, već je kao potku za ova pisma preuzeo Mišimine izjave zabeležene u medijima kao i izvode iz književnih dela koja je uobličio u smislene celine u formi pisma. Knjiga je tematski podeljena na dva dela. U prvom delu govori se o Mišiminom životu i delu (gde je analiza konkretnih dela uglavnom prepuštena Antonu, dok Vladimir piše o Mišiminom životu), dok je drugi deo knjige posvećen Miši-

minom poslednjem činu, odnosno samoubistvu. Na kraju, korespondenti posebnu pažnju posvećuju pitanju Mišimine fluidne seksualnosti, kao i različitim pogledima koje su kritičari imali o Mišiminom delu. Ovde se govori i o Mišiminoj porodici koja, posle njegovog samoubistva, želi da u javnosti sačuva određenu sliku o njemu i koja, zato, na sve načine utišava drugačije glasove i uništava dokaze koji bi ga prikazivali u nekom drugačijem svetlu. Nakon tužbe Mišimine udovice nekoliko filmova u kojima je glumio Mišima su zabranjeni za prikazivanje u Japanu, a jedna knjiga, koja je sadržala autentična pisma koje je Mišima uputio svom ljubavniku, je povučena iz prodaje, primerci uništeni, a njen autor i izdavač novčano kažnjeni. Pogovor je prepušten jednom nevirtuelnom već stvarnom korespondentu. U pitanju je Jovan Ćirilov koji se pohvalno izražava o, tada tek, rukopisu i slaže se da bi ga trebalo štampati. Knjiga „Izvrsnost u akciji – Pripovest o Mišimi“ nije namenjena samo poštovaocima i poznavaocima Mišiminog dela već i onima koji tek žele da zakorače u književni svet ovog autora ili da se samo malo bliže upoznaju sa samim piscem i njegovom fascinantnom ostavštinom. Vodič kroz gej Srbiju

43


A

OPTIMIST Književnost

ko ćemo i pošteno i prec- tom osnovu daju posmatrati i kao gotski roman izno, teško da ima ičega u američkog podsoja sasvim na svom mestu – tu književnom opusu zbilja je jeza, tu je sveopšta egzistencijalna nelagoda, jedinstvenog Trumana Ka- kao i blago kriptična atmosfera sa poviše nepozpotea a da je u potpuno li- natih, te ugođaj kosine, začudnosti i otklona na šeno queer elemenata (to ono što je i tada, a što i sada nudi glavni tok ne se odnosi, naravno, i na samo američke i anglosaksonske književnosti njegov nezaobilazni „Do- dvadesetog veka. ručak kod Tifanija“). Ovo Nešto više finese i truda je potrebno kada se proleće i kuća IPC Media krene u lov i pojašnjavanje queer elemenata, doneli su nam novu priliku motiva i rukavaca u ovom delu, ali, naprosto, sve za susret sa Kapoteom u previdu na srpski jezik, i da se ne zna ništa o ekscentričnom Trumanu a čuveni prvi roman tog zlatnog pera zgodan je, Kapoteu i njegovim životnim nazorima i izboizmeđu ostalog, i za priču o queer književnosti rima, kao i o njegovim potonjim stvaralačkim na drugu, treću... decimalu i nekim drugim sred- preferencama i opsesijama, lako je primetiti tu stvima. atmosferu drugosti, koja je, kao što, uostalom, „Drugi glasovi druge odaje“ (u prevodu dobro poznato i neznano koliko puta dokazano Staše Mijić i Periše Perišića, a u izdanju pomi- i potvrđeno, ključni deo korena bezmalo svakog njane i prilično odvažne novije kuće IPC Media) queer identiteta i/ili života. Osećaj drugosti (atisa formalne strane ne očitava ni jedan jedini pičnosti, stranosti, nepripadanja...) osetan je goproblem koji srećemo u početnim radovima i tovo od uvodnih stranica – već u prvom evidentno nadarenih i osobenih pripovedača i poglavlju maleni glavni junak Džoel Harison pisaca. Stil je prikladan i konsekventan od prve Noks nailazimo na ovu scenu i ocenu: „Radklif je do poslednje stranice, zaplet je dovoljno zanim- odmerio dečaka preko ivice čaše s pivom, ne baš ljiv, pripovedanje ritmično, likovi, premda nagla- oduševljen njegovim izgledom. Imao je on svoje šeno bizarni i oneobičeni, živopisni i zanimljivi, shvatanje kako ’pravi’ dečak treba da izgleda, a ugao gledanja speovaj mali je bio sve cifičan i intrigantan, suprotno tome. Bio a sama gotska mije previše lep, presterija u većoj meri više nežan i svetlopije vodu, baš kao put; svaka njegova drugi glasovi druge odaje što ovo štivo daje crta oblikovana je povoda da bude delikatno i jasno, a smatrano i uspelim nekakva devojačka delom o odrastanežnost davala je nju. Osim toga, ljumekoću pogledu bitelji i poštovatelji njegovih smeđih i Kapoteove proze i veoma krupnih Piše: Zoran Janković svetonazore koje je očiju.“ on tako umešno Naravno i na ugrađivao u svoju svu sreću po roman prozu već na kao celinu, ako ga uzorku ovog rosagledavamo iz primana mogu da detektuju sve važne odrednice zme queer književnosti i/ili književnosti i sa njegovog stila i autorskog pristupa, a ovaj vrsni queer profilom, drugost se ne zadržava samo na kraći roman prijatno i zanimljivo je čitati i u ri- planu pukopojavnog i vizuelnog, dakle, ne kverc u odnosu na od ranije prisutna kapitalnija nužno i promišljenijeg i zaumnijeg. Džoel će štrdela Trumana Kapotea. Osim toga, Kapote se čati od prvih koraka u tom malom, prljavom i ovde pokazao kadrim i da se nosi sa zahtevima čak i u praktičnom vidu skrajnutom južnjačkom i obrascima i žanrovski profilisanije proze, te se gradiću Nun Siti, a drugost, koju Džoel, reklo bi „Drugi glasovi druge odaje“ u tom smislu i po se intuitivno, a tek u trinaestoj godini života,

Truman Kapote

44

www.optimist.rs


prepoznaje kao svoju neizbežnu bit, određuje i njegove odnose sa ostalim junacima i epizodistima te povesti o strancu u kandžama misterije čije mu i racionalno pojašnjenje uporno izmiče. To je primetno i u diskretnim pominjanjima nekadašnje Džoelove opsesije kršnim lučkim radnicima i mornarima, a evidentna i je u primetnoj nelagodi koju prati njegov poljubac u pokušaju sa malenom saborkinjom Idabel. S druge strane Idabel je negde na istom tragu, o čemu govori pobizarna epizoda njene zaljubljenosti u gospođicu Visteriju, što prevazilazi sugerisanu drugost Idabel predstavljene u vidu hiperaktivne, katkad i drske i nasilne male muškarače. Izvesni queer damari mogu se detektovati i u likovima Rendolfa i pustinjaka koji obitava u razvalinama napuštenog hotela. Naravno, drugost o kojoj je ovde zapravo reč, kako je to i inače uvek bivalo u štivima (pa i javnim nastupima) Trumana Ka-

potea transcendira stroge okvire pojedinačnih likova i konkretnih događaja unutar priče, a to je slučaj i sa romanom, ponovimo, prvim objavljenim u Kapoteovoj bibliografiji, „Drugi glasovi, druge odaje“. Kako je ista izdavačka kuća (IPC Media) lane objavila i znamenito Kapoteovo „Hladnokrvno ubistvo“, a kako su negde u isto vreme kada i „Drugi glasovi druge odaje“ u ovdašnje knjižare stigle i „Sabrane priče“ ovog autora (takođe zahvaljujući IPC Mediji), ova nesnosna letnja žega, dosta nalik onoj koju opisuje Kapote u svom prvom romanu, a koja, povrh svega druga, mori junake te njegove povesti, zgodan je vremenski kontekst za ponovno otkrivanje golemog književnog značaja i nedvojbeno krupnog pripovedačkog dara Trumana Kapotea, naravno, ne nužno kada su queer motivi, likovi i teme u žiži interesovanja, nego i znatno šire. Vodič kroz gej Srbiju

45


K

OPTIMIST Književnost

unbaja je malo selo na granici između Srbije i Mađarske u kome živi svega 1800 duša. Naziv mesta vodi poreklo od nomadskog plemena Kumani čiji su pripadnici tokom XX veka naselili ove prostore. Sa druge strane, KunBaja je i provincijska varošica okružena prerijom koju je u istoimenom romanu stvorila srpska književnica i dramaturškinja Tanja Pavišić. KunBaja je, poput Markesovog Makonda, izmišljeno mesto u izmišljenom svetu koje naseljavaju izmišljeni ljudi. A, opet, sve u tom svetu nam je nekako poznato, kao da smo već videli i te ljude, njihove običaje, snove, čežnje, patnje i tuge. U ovom mikrosvetu vladaju moćni, bogati i beskrupulozni tajkini oličeni u porodici Dangu-

46

www.optimist.rs

bić. Glavni baja u KunBaji je stari Dangubić, poznatiji kao Gazda, koji sa svojim unukom Unukom Dangubićem, ratnim profiterom, i praunučadskom bandom Šestorice vandala na motorima vlada nad duboko nesrećnim i unesrećenim klimoglavcima KunBaje. Duhovna polovina vladarske porodice KunBaje oličena je u Ocu Andreju, još jednom od Dangubića, koji ima nezgodan običaj da male dečake vodi u katakombe i tamo im radi svašta-nešto. Priča koju nam pripoveda Tanja Pavišić započinje u Domu za siročad gde svoj život započinje mladi Teteš čija je inspiracija, očito, bio i mali Bađo iz romana „Smrt u Veneciji“ Tomasa Mana. U pitanju je prelepi androgini osmogodišnjak koji uživa zaštitu kuvarice Doma Rade Kolačarke i starijeg pitomca Đakona. Ubistvo Đakona, kojim je prisustvovao mladi Teteš, pokreće seriju događaja posle kojih niko u KunBaji neće ostati isti. Teteša usvaja Gazda, a ubrzo se na scenu vraćaju i nje-


govi roditelji koji nisu onakvi kakvim ih je Teteš snevao. Iz sveopšteg haosa materijalnog bogatstva i duhovne bede Dangubića sa jedne strane i duhovne i materijalne bede njihovih podanika, mali Teteš spas pronalazi na obali reke, gde praveći humanoidne oblike od gline, priziva duhove pokojnika, zatim družeći se i razgovarajući sa životinjama, onda Radom Kolačarkom, Sarom kao jedinom osobom sa dušom iz klana Dangubića i Olgom Ruskinjom za koju se priča da je izmislila mašinu koja leči bolesne i produžava život. A za ovu mašinu je zainteresovan i Gospodar, gospodar ove zemlje. Naravno, tu je i Bog ili neki njegov Metatron koji se odaziva na ime Ligo i razgovara sa onima koji Mu se obrate. Stvarajući svet KunBaje, autorka je koristila poznate motive i teme iz naše bliske prošlosti i neposredne sadašnjosti, ali ih je uvek inkorporirala u izmaštane konstrukcije. Taman kada pomislimo da znamo ko su Gazda, Unuk, Gospodar, ona nam izmakne rešenje i otvori neki novi pogled na taj svet. Svi i sve je tu. Tajkuni obogaćeni u mutnim vremenima koji sada žele da iskoriste novac da operu poreklo i biografiju, ratni profiteri, pohlepni i pohotljivi sveštenici bliski vlasti, ljudi koji se nisu snašli u promenama sistema, oni koji su odustali, oni koji samo klimaju glavama i idu linijom manjeg otpora i koji održavaju zločinački sistem na vlasti… Kao da je pisano o nama tako poznatom društvu, pa opet… „Umetnička poruka dela je važna, istorijski i geografski fakti su za pravog umetnika samo sredstva“, kaže autorka u jednom intervjuu. „KunBaja iz moje knjige može da postoji bilo gde na svetu, u Sibiru ili Teksasu, svejedno je. Ono o čemu se u njoj govori i ljudi koji u njoj postoje – to smo svi mi, stanovnici ove naše planete, koji smo se zbog gluposti i pohlepe odmetnuli od samih sebe, od Boga, od brata, svega što je ljudskost, plemenitost i ljubav.“ Nastanak ovog dela nije bio jednostavan. Autorka je dugo vremena bezuspešno pokušavala da objavi knjigu. Polako su ljudi iz autorkinog okruženja počeli da čitaju knjigu u rukopisu. Primerak je mesecima išao iz ruke u ruku i više se nije vraćao. Frizeri, službenici pošte, pica majstori… Mnogi su je pročitali, a jedan od anonimnih čitalaca je čak i ukoričio pri-

merak. Na kraju je neko trajno prisvojio ovaj svojevrsni samizdat i autorka ga više nije videla. Ipak, jednog dana Tanju Pavišić je kontaktirao izdavač Art Rabic iz Sarajeva interesujući se da li je ona autorka „KunBaje“. I tako je, poput nekog polumagičnog zapleta iz romana, knjiga na kraju našla svog prvog izdavača. Za Sajam knjiga očekuje se da je objavi i beogradska „Prosveta“, a autorka kaže da je u pitanju prvi deo trilogije, na čijem nastavku upravo radi. „KunBaju“ nije moguće svrstati u neki postojeći žanr. „To bi bilo kao kada biste pokušali Bibliju da svrstate. Ili Ničeovog Zaratustru“, kaže autorka. „Sa tom knjigom ja sam izmislila potpuno novi žanr, svesna sam toga. Jednoga dana o tome će govoriti teoretičari književnosti, oni će to mnogo bolje znati nego ja.“ „KunBaja“ je roman koji možete da zavolite ili da zamrzite, ali koji vas, u oba slučaja, neće ostaviti ravnodušnim. Ako spadate u prvu kategoriju onda ćete se ovoj priči iznova vraćati i pronalaziti nove poruke koje ona u sebi skriva. „KunBaja“ nije Biblija, Ničeov Zaratustra ili Bahov Galeb Džonatan Livingston, ali je svakako na tragu ovih književnih dela.

KunBaja

Srpski Makondo Piše: Milan Aranđelović

Tanja Pavišić je stvorila svet u kome se susreću stvarnost i mašta, gde se prepliću duhovno i profano, gde se vodi večna borba između dobra i zla, svetla i tame, života i smrti, borba za božansku iskru skrivenu u čovečnosti. U pitanju je istovremeno nežna bajka, oštra satira, tužna drama, knjiga o duhovnosti, ali, pre svega, neverovatno književno delo koje zaslužuje svu pažnju ljubitelja dobre i originalne književnosti. Vodič kroz gej Srbiju

47


N OPTIMIST Intervju

Film je doživeo ogroman uspeh. Da li se to prenelo i na uspeh u prodaji karata? Ne nužno. Tvrdokorna farba nije bio uspeh što se blagajni tiče. To je brazilski queer film, sa scenama eksplicitnog seksa i golotinje. U postavci nema slavnih glumca niti veliku produkciju. Ali verujemo da je pronašao svoju publiku u svakoj zemlji u kojoj je prikazivan. Koliko filmovi iz Brazila mogu da se takmiče sa holivudskom i američkom produkcijom? Nažalost, Brazil nema tržište koje štiti domaće filmove. To je velika šteta zato što otvara prostor da blokbasteri preuzmu 90% ili čak 95% prikazivanja. Brazilska kinematografija je veoma raznolika i mogla bi da dopre do velike domaće publike kada bismo imali način da zaštitimo i stimulišemo našu publiku. Vas dvojica ste u braku i zajedno pravite filmove. To zvuči romantično. Da li je tako u realnosti? Za nas je veoma prirodno da radimo zajedno. Počeli smo da se zabavljamo na fakultetu i odmah smo počeli da radimo zajedno. Teško možemo da zamislimo našu vezu bez toga. Posle 11 godina, znamo jedan drugog veoma dobro, i Brazilski rediteljski duo u poseti Beogradu dobro funkcionišemo. Na Kanskom festivalu ste bili članovi žirija za Queer palmu. Šta možete da mi kažete o tom iskustvu? Queer palma je bio prelepo iskustvo. Imali smo divne kolege u žiriju. OdgleRazgovarao: Predrag Azdejković dali smo dosta moćnih filmova i imali interesantne diskusije. Bila je ogromna čast biti deo tako važne nagrade. Nadamo se da će Queer palma sve više i više jačati. Iza toga stoji divan tim. Šta ste radili u Beogradu? Posetili ste dosta festivala. Da li imate omiVećinu vremena smo proveli u stanu, pišući. Išli ljene? smo napolje samo da bismo kupili namirnice ili Postoji toliko festivala koje obožavamo. Nevežbali. U obilazak grada smo otišli tek u posle- mamo dugačku listu, spomenućemo jedan dnjim danima našeg boravka. Veoma nam se strani i jedan u Brazilu. Imamo posebnu vezu sa svidelo. Grad ima dosta sličnosti sa našim rod- Berlinalom, tu je održana premijera dva naša nim gradom Porto Alegre. Upoznali smo divne igrana filma. Naše nacionalne premijere su uvek ljude, bili smo zadivljeni koliko je grad živ noću. bile u Riju. Stvarno volimo da posećujemo festiJedva čekamo da se vratimo. vale, i ima ih toliko koji su nam stvarno prirasli Tokom prošlogodišnjeg Merlinka festivala srcu. dobili ste nagradu za najbolji queer film . KoKoji su vam omiljeni queer filmovi? Marcio: My Own Private Idaho (Gus Van Sant), liko ste nagrada dobili za taj film? Ne vodimo tačnu evidenciju, ali trebalo bi da Flesh (Paul Morrissey), Stranger by the Lake (Alain Guiraudie), Otto (Bruce LaBruce) i Portrait of a bude oko 30 do sada. agradu za najbolji film na prošlogodišnjem Merlinka festivalu odnelo je brazilsko ostvarenje Tvrdokorna farba u režiji Filipea Matzembachera i Marcioa Reolona koji su tokom jula i avgusta boravili u Beogradu. Iskoristio sam priliku da se družim sa ovim bračnim i rediteljskim parom, ali i da popričam s njima o filmskim i društvenim temama. Šta vas je dovelo u Beograd? U Evropu smo prvenstveno došli zbog premijere filma „Tvrdokorna farba“ u Francuskoj. Posle toga smo želeli da provedemo vreme na nekom nepoznatom mestu, pišući naš sledeći film. Uvek smo želeli da dođemo u Beograd. Našli smo lep stan gde smo mogli da se fokusiramo na posao, pa smo odlučili da je tada bilo pravo vreme za to.

Filipe & Marcio

48

www.optimist.rs


Lady on Fire (Celine Sciamma) Filipe: Hedwig and the angry inch (John Cameron Mitchell), The bitter tears of Petra Von Kant (Rainer Werner Fassbinder), To die like a man (João Pedro Rodrigues), Portrait of Jason (Shirley Clarke) i The Angelical Conversation (Derek Jarman) Da li za sebe smatrate da ste queer režiseri? Mi smo režiseri i queer smo. Mahom pravimo queer filmove, ali ne baziramo se samo na tome. Mislim da smo iznad svega filmski režiseri, ali smo veoma ponosni na to što smo queer režiseri. Rekli ste mi da ste upoznali većinu RuPaul’s Drag Race devojaka. Koje su vam omiljene? Marcio: Latrice Royale, Alyssa Edwards i BenDeLaCreme Filipe: Sasha Velour, Yvie Oddly i Katya Zamolodchikova Da li je lako praviti queer filmove u Brazilu? Kakva je situacija u državi? To je veoma komplikovano pitanje. Od ranih 2000ih, Brazil je razvio veoma pametan sistem finansiranja filmova koji pokušava da napravi raznoliku produkciju. Sa porastom produkcije pojavio se značajan porast LGBT filmova. Ipak,

Brazil važi za veoma konzervativnu zemlju, ovakvi filmovi se suočavaju sa većim izazovima nego heteronormativni filmovi, da li zbog kritika ili distribucije. Osim toga, sa novim predsednikom budućnost domaćih filmova nije sigurna. Jedina stvar koju zasigurno znamo je da umetnici koji prave queer narativ, to neće prestati da rade. Imate novog predsednika? Šta se desilo? Internacionalno interesovanje za južnoameričko bogatstvo, u kombinaciji za porastom konzervatizma i oligarhijskih i unazadnih medija koji kontrolišu zemlju. Brazil prodaje ideju da je prijateljska zemlja ali je takođe puna nasilja. Novi predsednik predstavlja to nasilje. Koji su vaši sledeći koraci? Kada možemo da očekujem novi film? Nastavićemo da snimamo filmove koji su fokusirani na marginalizovane likove. Takođe nam se dopada da raspravljamo o izvođenju i igramo se sa različitim filmskim žanrovima. Verujemo da će naša briga za razvoj likova biti neprekidna, ali vrste filmova koje pravimo će se verovatno stalno menjati, isto kao što se mi (i ceo svet) menjamo. Vodič kroz gej Srbiju

49


K OPTIMIST Film

atkad, ako ne i počesto, je i na planu ličnih istorija utvrditi granicu razgraničenja između fikcije i fakcije (činjeničnog stanja stvari), a onda i njihov međusobni odnos i omer. I taj neki opšti, brzopotezni i nazovimudar sud bi mogao lako da se pokaže kao značajan činilac pri proceni onoga što nam nude Pedro Almodovar i Ralph Fiennes u svojim novim filmovima, u ostvarenjima „Bol i slava“, odnosno, „Bela vrana“. Nimalo neočekivano, kao pobednik u ovom iznuđenom i posve izlišnom odmeravanju snaga na filmske i biografsko-autobiografske teme izlazi veliki Almodovar. I upravo tako, Almodovar je ovim svojim, reklo bi se, duboko ličnim filmom, kojim diskretno ali ipak dovoljno lako i brzo zametljivo odjekuje začudan testamentarni duh, potvrdio svoju veličinu, podsetivši nas da i dalje vredi verovati u instinkt koji nas nagoni da ima osnova i rezona od filmova zrelih autora, čak i onih bliskih veteranskom soju, očekivati dela koja nose primetnu svežinu i osobenost, sagledavano unutar ličnog opusa ali i znatno šire mimo njega. „Bol i slava“ (Dolor Y Gloria), koji je nakon velike svetske premijere u glavnom takmičarskom programu Kanskog filmskog festivala, krenuo i na mini-turneju ovdašnjim letnjim filmskim feštama međunarodnog profila (Festival evropskog filma na Paliću, Dunav Fest u Smederevu, ali i Zemun Fest), pokazuje Aldomovara u setnom i autopolemičnom raspoloženjju ali, u isti mah i u odličnoj autorskoj formi. Kako je i sam isticao tokom inicijalne promokampanje, reč je o filmu sa značajnim udelom autobiografskog na planu naracije, zapleta i idejnog okvira;„Bol i ponos“ tako u formi ozbiljne ali i duhovite i na dovoljno česte mahove i smešne drame sa dodatkom komičnog donosi priču o rediteljevom detinjstvu, formativnim uticajima, snažnoj i neprekidnoj vezanosti za majku, ali i osvrt na neuralgije koje koren imaju u ranim fazama profesionalnog bavljenja filmom. Tome treba dodati i uvek prisutnu Almodovarovu i almodovarovsku fascinaciju lepotom i filmofilijom (a ta se dva pojma i u njegovom filmskom svetonazoru često susreću i prepliću, zar ne?), kao i prilično zabavno prikazanu hipohondriju drastičnijeg i konkretnijeg podtipa. Na prvi pogled može da se učini da je to previše za jedan film, ali, srećom, to nije ovde slučaj – Almodovar i dalje ele-

50

www.optimist.rs

gantno, promišljeno i filmski učinkovito tvori gustu i složenu pletenicu ideja, tema i motiva, a tom sudu mora nužno i odmah biti pridodato i brzo podsećanje da je Almodovar u ovoj svojoj zreloj fazi (ali i znatno ranije, to je takođe nesporno) nastojao i uspevao da izmiri uzuse autorskog filma i ostvarenja koje za cilj, između ostalog ima i lako i plodotvornu, a nadasve neusiljenu komunikaciju sa što je širom i brojnijom gledalačkom publike moguće. Na temu queer-a, pak, Almodovor ne pokazuje zamor materijala niti nagoveštaje staračkog novopronađenog konzervatizma; „Bol i slava“ su, uz sve pomenuto, još jedna Almodovarova oda široko i raznorodno shvaćenoj slobodi vaskolikih životnih izbora, kao i ponovni naklon neretko tek na pomnije posmatranje vidljivoj lepote života pod kišobranom drugosti. Almodovar, mimo brojnih digresija, aluzija i referenci kojima je obogaćena ali ne i opterećena osnovna potka ovog filma, u „Bolu i slavi“, podno brojnih ozbiljnih tema, uspeva da zadrži duh barem privida žovijalnosti koja se još od njegovih prvih proboja u svet španske, pa potom i evropske i svetske kinematografije, vezivala za njegovu vibrantnu pojavu, a čiji je integralni i noseći deo bila i queer dimenzija, i ovog puta u filmskim medij preneta zaumno ali relaksirano, sa podosta osnova za i gledaocima zanimljivu autopolemičnost. Tu negde je i prirodno mesto da se istakne suštinski nesamerljiv a krupan doprinos Antonija Banderasa u ulozi Almodovarovog alter ega, koji je uspeo i da podseti


na silinu svog glumačkog dara i unikatnost svoje glumačke pojave. Na drugom, nažalost, priličnom klimavom tasu je novi rediteljski rad Ralpha Fiennesa, film „Bela vrana“, biografska drama o nekim od značajnijih epizoda iz dečaštva i mladosti znamenitog Rudofa Nureyeva: Vredi podsetiti, istine i faktografske ispravnosti i preciznosti radi, da je ova Fienessova „Bela vrana“ (The White Crow) dobrim, ako ne i većim delom snimana upravo u Srbiji uz značajnu podršku naše države. Nažalost, reč je o ne posebno upečatljivom i osobenom filmu, te o ostvarenju koje u neku ruku razočarava na više nivoa. Naime, da ponovo krenemo od faktografije, znatno više se očekivalo od spoja scenarija značajnog britanskog dramskog pisca i dramaturga, Davida Hara, koji je zaslužan i za scenario odličnih „Sati“, i Fienessa sa tako očiglednom ambicijom na polju rediteljskog rada i stvaralaštva, te angažmana vrsnih baletskih igrača vrhunske klase u značajnim ulogama; brzo, međutim postaje jasno da je i ovde reč o filmu koji se na odveć konvencionalan način a u formi biografskom filma bavi nekonvencionalnom ličnošću i krajnje unikatnom životnom pričom, krcatom intrigantnim stavkama, susretima, ukrštanjima i epizodama. Upravo tu negde se, kanda, i krije i drugi koren slabosti ove Fienessove „Bele vrane“ – u začudnom

izboru inicijalno zanimljive ali na iole duže staze gledano prilično jalove epizode o odluci Nureyjeva da prebegne na Zapad (u Francusku) i to baš u trenutku kada je njegova igračka forma bila u zametku blistave forme i kada se njegova zvezda zadivljujuće brzo uspinjala na nebu neprolazno prestižnog i cenjenog i uticajnog ruskog/sovjetskog baleta. Uzmemo li ovu tačku gledišta, čini se da je to bio pogrešan izbor, jer je ostatak biografije ovog baletskog superstara nudio izobilje znatno potentnijih epizoda, koje bi takođe mogle da posluže kao rečita ilustracija nesvakidašnje i očito prilično složene ličnosti tog velikana umetničke igre. Ovako imamo korektno odglumljen i produciran, ali veoma nenadahnjujući film o tek jednoj od ključnih tačaka Nureyevljovog životopisa, sa sve potrebom autora da iznova i iznova pojašnjavaju već posve jasno (rigidnost sovjetskog sistema, umetnikovu preku i brzopoletu narav...) i neinventivno snimljene prizore baleta, a mimo činjenice da su na raspolaganju tu imali pouzdana i viđena imena ruskog baleta današnjice. U skladu sa pomenutim, nimalo ne bi trebalo da iznenadi činjenica i da je queer dimenzija ove biografije data usputno i veoma rutinski, te ćemo možda morati da pričekamo na poštenu revalorizaciju i tog aspekta života glasovitog Nureyeva.

Bol i ponos & Bela vrana

Almodovar & Fiennes Piše: Zoran Janković U krajnjem zbiru nije loše, Alomodovar je pružio vrlo dobar i zanimljiv film, koji zavređuje jaku četvorku na toj mitskoj skali od 1 do 5, Fienessova„Bela vrana“ se da pogledati, uz ogradu da je reč o filmu koji i kakav brzo čili iz pamćenja. A za gledanje je ovih dana i sedmica dostupan i prilično dobar dokumentarac „Halston“, naravno, o čuvenom američkom modnom guruu i kreatoru. Nije loše. I nije malo. Vodič kroz gej Srbiju

51


P

OPTIMIST Intervju

ovodom Međunarodnog dana borbe protiv homofobije i transfobije, u maju je u svečanoj sali Skupštine grada Beograda dodeljena nagrada “Duga” za 2018/19. godinu. Dobitnik ovogodišnje, sedme po redu nagrade je autorsko-producentski tim serije “Jutro će promeniti sve”. Nagradu su primili jedan od autora i reditelja serije Vladimir Tagić, rediteljka Milica Tomović i glavnog i odgovornog urednika kulturno-umetničkog programa RTS Nebojša Bradić. Nagradu “Duga” je uručila prošlogodišnja dobitnica Irena Mišović, a jedan od autora serije Vladimir Tagić je zahvalio na nagradi i rekao da je konkurencija bila poprilično jaka. “Naša početna premisa je bila da seriju radimo iskreno i beskompromisno i smatrali smo da je, ako želimo

Od Jutra do Kelta

šno realizuje do mere da je ova serija svakako bila jedna od najzapaženijih i obeležila je čitavu prošlu godinu kada su u pitanju domaća ostvarenja. Autori i reditelji serije Goran Stanković i Vladimir Tagić, uz Milicu Tomović i brojnu ekipu scenarista, stvorili su igranu seriju koja se umnogome razlikuje od do tada viđenih i koja na savremen i osvežavajući način prati generaciju mladih ljudi u Srbiji i njihove životne izazove. Ono što je u kontekstu ove nagrade nesporno bitno jeste činjenica da se značajan deo serije „Jutro će promeniti sve“ bavi istopolnim emotivnim odnosima i što su prvi put u domaćim serijama ti odnosi prikazani između ženskih likova. Kroz lik Anđele, jedne od glavnih junakinja, autori serije su uspeli da izbegnu uobičajenu stereotipizaciju LGBT populacije i prikažu je vrlo realistično. Prikazivanje ove serije na RTS, čime je ona stekla veliku vidljivost i gledanost, izazvalo je dosta reakcija ali i pozitivnih komentara, kako generalno u javnosti, tako i u samoj LGBT zajednici. Kako su mladi širom Srbije napokon dobili igrano ostvarenje sa čijim likovima u značajnoj meri mogu da se identifikuju, tako su se i mnoge LGBT osobe među njima identifikovale sa likovima iz serije a neke od njih je sama serija ohrabrila i pomogla im da se autuju svojim najbližima. Kako je biti jedna od dobitnica nagrade Duga? Pa nisam iskreno razmišljala o tome, jer nisam ja dobitnica nagrade, nego serija. I mislim da je tim ljudi koji je zaslužan za ostvarenje serije: Goran Stanković, Vlada Tagić sa This and That produkcijom na čelu iskreno srećan, jer ti takva vrsta priznanja, opet uveri da je od samog starta to bila dobra ideja i na kraju kvalitetna serija koja je ostavila utisak na mnoge. Koja je bila tvoja uloga u stvaranju seriju Jutro će promeniti sve? Ja sam bila uključena od onog trenutka, kad je RTS dao zeleno svetlo seriji. Krenuli smo prvo sa kastingom za glavne likove, do tad je 10 epizoda bilo napisano i bili su završeni sinopsisi za ostalih 30. Vlada i Goran su bili baš nekako širokogrudi što se tiče saradnje, jer su svačije mišljenje hteli da čuju, sve ideje su bile dobrodošle i nekako sa tim stavom odmah to postane i tvoje. Svi smo čitali svačije epizode i davali svoje ko-

Milica Tomović Razgovarao: Predrag Azdejković

da se na takav način bavimo našom generacijom, neophodno da se bavimo i pitanjem seksualnosti. Hvala svima koji su to prepoznali i koji su nam na tom putu dali podršku” – rekao je on. Na nagradi su se zahvalili i rediteljka Milica Tomović, kao i glavni i odgovorni urednik Kulturno-umetničkog programa RTS Nebojša Bradić koji je rekao da je RTS, suprotno nekim očekivanjima, otpočeo rad na seriji i uspeo da iznese jedan ovakav projekat istakavši da, kada su ušli u taj projekat, bili su svesni da će on pomeriti granice. Žiri je obrazložio nagradu rečima da je autorsko-producentski tim serije uspeo da uspe-

52

www.optimist.rs


mentare kako to može još da se razvije, da bude prosto drugačije. Pripreme su trajale dugo, imali smo glumačke probe za sve epizode, tako da kad smo krenuli u snimanje. Svi glumci su znali tačno kako im se lik razvija. Kako je došlo do toga da imamo lezbejski lik u seriji? Čija je to bila zasluga? Ne smem da tvrdim ko je tačno, ali sećam se još davno dok su bili u sred pisanja, da mi je Vlada ispričao kako su smislili epizodu u kom Anđela ima trojku sa studentima i zaljubi se u devojku. I tad kad sam čula to mi je bio potpuni hit. Ipak ono što najviše volim vezano za lik Anđele, naizgled stabilne asistentkinje na Katedri za psihologiju, je to što je ona "glavom kroz zid" lik. Ne plaši se ničeg, ulazi u odnose sa ljudima iskreno i bez zadrške, mada svaki put zbog toga bude i povređena. Kakva je po tom pitanju bila saradnja sa RTS? To je više pitanje za Vladu i Gorana, ali mislim da je prošlo dobro. Tvoj kratki film Tranzicija doživeo je veliki uspeh i van granica Srbije. Gde je sve prikazivan i koje je sve nagrade dobio? Imala sam zaista sreće sa Tranzicijom, obišla je više od 30 festivala. Premijera je bila u Lokarnu, odmah zatim u Sarajevu gde je osvojila nagradu "Srce Sarajeva", u Torontu, regionalna premijera je bila na Martovskom festivalu (koji se tad zvao BFF) i osvojila je nagradu za najbolji domaći film i montažu;. Festival Short Cuts na Kipru 2016.

Nagrada za najbolju režiju. Pančevo Film Festival 2016. Nagrada za najbolju montažu. Merlinka festival u Beogradu 2016. Nagrada za najbolji domaći kratki film. Mostra La Ploma 2017. Nagrada za najbolji kratki igrani film. QFF Mezipatra 2017. Nagrada za najbolji kratki igrani film. Mislim da sam sve nabrojala. Koliko je uspeh tog filma doprineo tvojoj karijeri? Da li sa svih strana pljušte ponude za nove filmske projekte? Pa ne baš, mislim da je doprineo da neko čuje za mene i da obrati pažnju. Možda je delimično doprinelo tome, da od Filmskog centra Srbije dobijem sredstva za svoj prvi dugometražni film "Kelti". Kako ti vidiš LGBT likove u domaćim filmovima i serijama i da li je još uvek komplikovano uvesti ih u domaće projekte? Mislim da nije komplikovano, da su se scenaristi i autori projekata otvorili ka LGBT publici i trude se da prave višeslojne likove, čija seksualna orjentacija ne predstavlja dramsku radnju ili obrt, nego je deo lika, kao i ostale vrline, mane i sve ostalo što nas čini ljudima. Šta možemo da očekujemo od tebe u narednom periodu? Sutra putujem u Lokarno da predstavim svoj prvi dugometražni film "Kelti". On je deo programa Locarno-pro, u kom učestvuje još šest filmova iz Srbije u kom ćemo imati priliku da prikažemo sat vremena materijala, to su sve filmovi koji su još uvek u post-produkciji. Vodič kroz gej Srbiju

53


OPTIMIST Serija

N

a sreću onih upućenijih, a posebno onih zavisnih upravo od tih i takvih sadržaja, pod teškom senkom, čini se, mlitavog i beskrajnog Brexita, ostrvska serijska produkcija uspeva da održi poslovično visok nivo kvaliteta. I ne samo to, Britanci su uspeli da skorašnja društvena gibanja vešto udenu u nove serije koje se na prvi pogled ne prate prvenstveno ili isključivo njima. To je slučaj sa izvrsnom serijom „MotherFatherSon“, koju je osmislio i u Optimistu ranije višestruko pominjani Tom Rob Smith (kreator serije „London Spy“ i romana „Farma“), kao i za takođe odličnom a sada već, reklo bi se, i legendarnom i prevratničkom „Years and Years“, u kojoj je Russell T. Davies, kreator i scenarista serija „A Very British Scandal“, „Tofu“, „Cucumber“ i „Banana“, uspeo da queer dimenziju postavi i predstavi kao i integralni i organski prirodan deo

54

www.optimist.rs

šire koncipirane priče o drami koja svakog od nas čeka možda već iza ugla, posebno ako nam je dato da bitišemo u uzbudljivim i turbulentnim društvenim, ekonomskim, klasnim i drugim i sličnim okolnostima. Kako se serije, posebice one kvalitetne i nesvakidašnje, ovih godina brzo konzumiraju, dobro je kad se u ponudi nađe još valjanih naslova, a, kada je u pitanju LGBTQ okvir (ali ne samo tada), svakako treba skrenuti pažnju i makar u par hiljada slovnih mesta dovoljno jasno pohvaliti i takođe frišku seriju koja stiže iz Velike Briotanije – seriju „Gentleman Jack“. „Gentleman Jack“, zapravo urađena u koprodukciji Velike Britanije i SAD, prilično je čudna ako ne i unikatna sorta; naime, ova serija bi (barem u načelu) mogla da zadovolji i zadrtije poklonike i obožavatelje britanskih kostimiranih drama iz pluskvamperfekta (a sa njima i poštovatelje proze sestara Bronte, Jane Austin, Thomasa Hardyja...., da pomenemo tek neke od udarnih među vrlim literarnim ekvivalentima), koji će u ovom televizijskom radu naći ama baš sve relevantno za serije i priče tog tipa, uz to, nimalo iznenađujuće, uz dostatnu produkciju i vi-


zuelnu ispoliranost i dug niz pouzdanih gluma- vodi brojne zanimljive aspekte i teme – pomečkih izvođenja. S druge strane, značajan deo po- nutu queer dimenziju, pitanje rodnih odnosa i sebnosti a i pojašnjenje unisonih pohvala koje su predrasuda koje proizilaze iz patrijarhalno utepratile i prate ovu seriju tokom ovih par meseci meljenog društva, koje dosta veže polaže i u od premijere ukorenjeno je u umeću sa kojom moć okoštalih hetero-normativa, pitanje ličnih su se autori uhvatili u koštac sa ravnotežom iz- izbora, ugovorenih i brakova kao evidentnog među datosti kostimiranih drama koje streme ploda društvenih uslovljavanja, temu industrijaopštijoj i ne nužno liberalno ustrojenoj publici i lizacije britanskog društva u datom trenutku... queer dimenzije, koja jeste suštinski deo svake Ipak, kao što je u ovom prikazu u više kraćih priče o industrijalistkinji Anne Lister koja teži ka navrata istaknuto, „Gentleman Jack“ na prvom istinoljubivosti i intelektualnom poštenju. mestu jeste i ima biti interpretirana kao priča o Kako je, kanda, već poznato, ova serija je za- Anne Lister (u vrhunskom tumačenju vidno nasnovana na skupu dnevnika koji sadrže oko če- dahnute Suranne Jones) i, sasvim prirodno, tiri miliona reči pisanih mahom kriptično, u priča o istoriji konkretnih lezbijskih života i žišiframa a tiču se intimističkih osvrta na lezbijske votnih prilika, evo, bezmalo dve stotine godina veze u prvoj polovini devetanaestog veka u Bri- ranije. „Gentleman Jack“ ni jednog trenutka ne taniji, iz pera već pominjane Anne Lister, zem- beži, niti njeni autori pokušavaju da relativizuju ljoposednice, industrijalke i očito živopisne i i, samim tim, i posledično banalizuju svoju glaatipične pojave čak i po merilu sadašnjeg vre- vnu temu, koje su se oni svojevoljno prihvatili, mena. Autori, na što potom daje za čelu sa Sally Wainpravo da se ova wright, čija opsežna nova serija poima scenaristička filokao još jedan prigrafija obuhvata i mer zdravog i efektAnne Lister je zapaženu misteriju nog proboja queer „Happy Valley“ od tema u televizijski pre nekoliko goglavni tok. Osim dina, su mudro pretoga, „Gentleman poznali ključni adut Jack“ je serija koja i nespornu tačku pleni lako upadljiPiše: Zoran Janković oslonca ove priče i vim šarmom, čemu čitave ove serije; to doprinose i poletan je nedvojbeno ton i ritam naracije, Anne Lister, koja po kao i postmoderni svakom aspektu ukrasi (poput disvoje vibrantne i krajne osobene ličnosti, pred- rektnog obraćanja glavne junakinje u kameru stavlja potentan materijal za filmsko-serijsku pri- kao novopridošlog svedoka jednog zbilja uzbupovest čiji značaj lako transcendira samo dljivog životnog puta). publiku zainteresovanu za queer sadržaje i fiNaravno, ni „Gentleman Jack“ nije delo bez nese. U skladu s tim je i krajnje jednostavno dra- mana; recimo, gotovo da nema, reklo bi se, zdramaturško ustrojstvo „Gentleman Jacka“ sa jakim vorazumske i nužne polemike sa klasnim pitai upečatljivim centralnim likom kao prizmom njima, na kojima takođe počiva ova priča. Ipak, kroz koju se prelamaju kako ostali junaci, tako i suzimo li dobrovoljno vizir na pregršt povoda za važne sociološke i antropološke odrednice vre- pohvalu koje nam nudi „Gentleman Jack“, mogli mena o kojima je u ovoj seriji reč. Anne Lister je bismo se saglasiti sa mnogima da ovo jeste istindominantna pojava, te se stiče utisak da je pri- ski podvig i nova važna izborena kota u, čini se, sutna u ama baš svakom kadru i ama baš svakoj ipak beskrajnoj borbi za obuhvatniji, pošteniji, sceni svake epizode (što, naravno, nije i ne može dobronamerniji i plodotvorniji prikaz pitanja biti slučaj), a što onda samo daje za pravo auto- drugosti i pitanja LGBTQ specifičnost u televizijrima koji su se opredelili da baš tako postave skom mediji i sa njim umreženim igranim sadrovu društvenu hroniku čija priča, pak, u žižu do- žajima.

Genleman Jack

Vodič kroz gej Srbiju

55


E

OPTIMIST Pozorište

ndi, Duša, Dana koja drži bebu u naručju, Petar, Saša, Darko, Nina sede okruženi mrakom. Ovako počinje predstava i istoimena drama mladog i talentovanog dramskog pisca, Gorana Milenkovića, „Naši preci, jedite sa nama“. Praizvedba ovog teksta rađena je u koprodukciji Prvog prigradskog pozorišta „Puls teatar“ iz Lazarevca i Narodnog pozorišta „Sterija“ iz Vršca, u režiji izvrsnog Stevana Bodrože. Predstavlja jednu od najznačajnijih i najboljih predstava prošle sezone kod nas, sa aspekta rediteljske estetike, tematike i glume. Kroz bolni proces rekapitulacije života predstava govori o onome što ostaje iza smrti i postavlja brojna pitanja: da li su ljudi živi dok postoje sećanja na njih, da li se jednom živi, a umre bezbroj puta, postoji li veza između onog i ovog sveta i da li je duša besmrtna. Iako je predstava imala premijeru krajem marta ove godine (u Lazarevcu i u Vršcu), igrana u zvaničnoj selekciji festivala „Joakim Vujić“ (u Kraljevu) i imala beogradsku premijeru u maju, stiče se utisak da će tek ove, 2019/2020. pozorišne sezone pridobiti najveću pažnju publike i kritike kod nas. Ne samo zbog stilskog izražaja već hrabrosti da se na veoma iskren način govori o društveno marginalizovanim grupama, sa jednog pozitivnog aspekta. U vreme degradirajućih reality emisija, koje na najgori mogući način promovišu najniže društvene vrednosti, ova predstava pokazuje jednu skroz drugu sliku pojedinaca. Nije neskromno najaviti je i kao jedno od najprijatnijih pozorišnih iznenađenja, kao najemotivnija predstava sezone na koju treba da smo jako ponosni. Prema rečima samog reditelja, u ozbiljnim dramskim tradicijama (kakva je definitivno naša) neki motivi, neke ideje ponavljaju se u više generacija, transcendiraju granice jedne epohe i puštaju klice u nekim novim vremenima. Mladi pisac uzima potentnu dramsku datost da se mrtvi sreću, skupljaju, u nekom predelu između života i smrti, i taj motiv razvija na svoj vrlo moderan, darovit i neponovljiv način dajući nam tako jednu od najboljih drama napisanih u po-

slednjih nekoliko godina na srpskom jeziku. Pratimo zaplet u kom mrtvi, u tom međuprostoru u kom su se zatekli i iz kog ne mogu da odu, dobijaju šansu da ponovo prožive svoje živote, suoče se sa onim što su zauvek ostavili iza sebe kako bi mirni mogli definitivno da pređu na drugu stranu. U tom procesu oni otkrivaju, sloj po sloj, sve duboke, neizgovorene istine o sebi… o svojim promašenim životima… neostvarenim ljubavima… nedosanjanim snovima… i ono što čini ovo delo Gorana Milenkovića posebno dragocenim, posebno scenski potentnim, je što mladi pisac uspeva da taj bolni proces rekapitulacije života učini duhovitim, dirljivim, pitkim i neobično prijemčivim publici. Predstava se igra na sceni, a osnovu scenografskog rešenja (Sofija Lučić) čini kružna konstrukcija poput velikog stola, za kojim i oko koga sede naizmenično (oskudno obučeni) glumci i publika. Za stolom i na stolu, u jako intimnoj atmosferi pratimo, skoro puna dva sata emotivno nabijene, sukcesivno međusobno povezane i isprepletane scenske radnje sjajnih glumaca iz ansambla oba pozorišta. U osnovi priče je sedam likova, gde svako nosi u sebi po jedan (društveno – moralno definisani) greh. Bodroža je ovom predstavom rediteljski zaokružio i dao pečat svom dosadašnjem radu u oblasti dru-

Najemotivnija predstava sezone

Naši preci, jedite sa nama

56

www.optimist.rs

Piše: Marko Radojičić štveno angažovanog pozorišta (posebno se izdvajaju raniji projekti: Kod Šejtana ili jedna dobra žena, …I ostali, Merlinkina ispovest, Tramvaj zvani samoća i Mali Geza) na jako realističan, sveden i veoma emotivan način. Dobili smo intimnu i estetski kreativnu predstavu (sa minima-


lističkim rešenjima) gde se težište ostavlja na tekstu i divnim glumcima. Time se može svrstati među vodeće reditelje ovog žanra kod nas. Glad. Svi su jako gladni. Nisu jeli tri dana. U nepoznatom prostoru, u neodređenom mestu, ali sadašnjem vremenu. Glad prestaje donošenjem hrane na njihove grobove. Ali nisu svi njihovi posetioci sujeverni i ne poštuju običaje. Zato je glad česta. Jako lepo napisana paralela o nama samima, našim navikama, vremenu u kome živimo - običajima, tradiciji, mentalitetu, hrabrosti da menjamo sliku i radimo na toleranciji i praštanju. Dana (Ivana Nedeljković) drži bebu, ne više od sedam meseci. Po zanimanju je domaćica. Nevoljena majka dve ćerke i muža pijanice koji je maltretira. Jako posvećena i realistična gluma. Beba je sve vreme pod budnim je okom Duše (Milica Stefanović), zovu je kurvom i bludnicom. Ona čezne za ljubavlju i materinstvom. Emotivno na najvišem nivou i jedna od najboljih glumačkih izvedbi ove sezone. Petar (Nedim Nezirović) je najmlađi, pravi se da ne oseća glad, osuđuju ga zato što je bio u istopolnoj ljubavnoj vezi, neki ga zovu pederom, a drugi homoseksualcem. Autovao se roditeljima, nisu to prihvatili. Majci ipak puno nedostaje. Potresna ispovest. Saša (Maja Jovanović) je bila uspešan istraživački novinar, bavi se politikom. Nije vo-

ljena, sebe naziva ministarkom i relevantnom figurom u društvu. Ne voli i ne želi da rađa decu. Bori se za bolji položaj žena u društvu. Iako na momente bahata, jer kako kaže okružena je polusvetom, prezire kurve i domaćice. Darko (Aleksandar Trmčić) je monah, bogomoljac i isposnik. Tihomir mu je ime iz manastira. Prezire svaki greh, a time i sve grešnike. Endi (Uglješa Spasojević) je ubijao i decu na ratištu, ali i kriminalce na ulici kao agent tajne službe. Najomraženiji je od strane svih drugih likova u predstavi. Pojačava osećaj mržnje i nezadovoljstva. Nina (Vanja Radošević) je svoj život posvetila pomoći drugima. Ogrešila se o svoje ćerke. Sve njih posećuje Anđeo (Neda Grubiša) i donosi im hranu i cigare. Ali ona je nedovoljna da utoli njihovu glad. Glad za opraštanjem, glad za kajanjem, glad za ponovo budu živi. Svi su oni žrtve i odraz današnjeg konzervativnog društva i ovog sistema. Delimično prihvaćeni i svako unapred osuđen za svoje postupke. Dijalozi u predstavi su toliko savremeni i aktuelni da predstava može da dobije status kultne, kao jedna od prvih koja na ovaj način govori, pre svega o statusu prostitutki i LGBT populacije kod nas. Na nepatetičan način, daleko od klišea, a opet veoma emotivno sagledava koliko je teško, kao pripadnik tih grupa biti prihvaćen u danas i dalje jako konzervativnoj sredini. Vodič kroz gej Srbiju

57


O OPTIMIST Pozorište

ve godine održava se 53. Bitef festival, pod sloganom Počnimo ljubav iz početka, sa idejom da pozorište može da pruži alternativu aktuelnim, dominantno opresivnim oblicima funkcionisanja društva. Od 17. do 26. septembra imaćemo priliku da pogledamo dvanaest predstava iz devet zemalja iz celog sveta, na nekoliko pozorišnih i alternativnih lokacija u Beogradu. Ivan Medenica, umetnički direktor Bitefa, istakao je da je vid savremenog pozorišta u kojem se najočiglednije gradi alternativni oblik društvene zajednice upravo onaj koji se bazira na pojačanom učešću gledalaca, brisanju naturalističkog četvrtog zida između društvene realnosti gledališta i fikcionalne realnosti scene,

prožimanju i saradnji izvođača i gledalaca. Najaktuelniji oblik takvog, interaktivnog pozorišta danas se najčešće određuje kao "imerzivno pozorište". Ovakva nova zajednica, zasnovana na učestvovanju, prepuštanju i saradnji u okviru izvođačke situacije, krajnji je ishod glavnog programa 53. Bitefa. On se ostvaruje u predstavi Pozvani koreografa Sepe Bajensa u produkciji poznate belgijske trupe Ultima Vez iz Brisela kojom se 53. Bitef zatvara. Zajedno sa ovom predstavom, tokom deset dana trajanja festivala publika će u okviru glavnog programa imati prilike da pogleda predstave iz Francuske, Nemačke, Švajcarske, Belgije, Hrvatske, Srbije, Slovenije, Nigerije i Brazila. Ovogodišnji program svečano će otvoriti predstava Orest u Mosulu, jednog od najvećih reditelja današnjice, Mila Raua. Predstave glavnog programa će se pored beogradskih pozorišta izvoditi i u alternativnim prostorima koji će biti adaptirani za potrebe 53. Bitefa.

Optimist magazin preporučuje: ISTORIJA NASILJA Producent: Šaubine am Leniner Plac, Berlin, Nemačka Tekst: Eduar Lui, Režija: Tomas Ostermajer 20. septembar 2019. - 20:00 Pozorište na Terazijama Student iz francuske provincije pokupi, na nekoj pariskoj ulici, mladog Alžirca i odvede ga u stan. Pored seksa, njima se dogode i naznake ljubavi, ali se sve završi krađom smartfona, silovanjem i nemogućnošću da se ovo silovanje adekvanto prijavi porodici i nadležnim službama... Ovu autobiografsku priču mladog francuskog pisca Eduara Luija, slavni nemački reditelj Tomas Ostermajer sklapa kao slagalicu, kombinujući vremenske perspektive i manje celine narativa, gradeći tako dramsku napetost. U središtu nije

58

www.optimist.rs

sam erotsko-krimi zaplet, već različita društvena zla, neka od njih naizgled nevidljivija, koji iznutra razgrađuju građasnko društvo: provincijska zatucanost i netolerancija, ksenofobija, neprofesionalnost i predrasude u javnim službama (medicinski sistem i policija)... Ovom predstavom, Ostermajer kao da se vraća u svoju ranu, mladalačku fazu koju su odlikovale savremene teme, žestoka glumačka igra, video-radovi i izvođenje muzike uživo.



OPTIMIST Zajednica

Ime: Ana Kala Godine: 42 Zanimanje: Vizuelna umetnica www.anakala.me

60

www.optimist.rs

Kada si prvi put znala da si… Od kad znam za sebe! Tvoj izlazak iz ormana... Postepeno, prvo uži krug, porodica i prijatelji, a kasnije ko zasluži da uđe u moj privatni krug, recimo da je počelo u srednjim dvadesetim.

mota sebe”! Naj gej stvar koju si ikada uradila… Snimila kratki lezbejski film i izdala zbirku erotskih priča. Tvoj prvi gej kafić/klub… Ne sećam se, bilo je u nekom manjem kaubojskom gradu u sred Teksasa!

Koji savet bi dala mlađoj sebi... Rekla bih sebi “nemoj nikada da te bude sra-

Tvoj prvi poljubac… Masne fote u šestom razredu, hahaha!


Nevinost izgubila… Nije damski u mojim godinama! Šta za tebe danas znači biti lezbejka… Gledano kao velika slika, ništa specijalno, jer sam ljudsko biće kao i svi. U mom balonu (“bubble”) od života radujem se jer imam sreću da lepo živim u Amsterdamu, bez presije, gde ljudi slave sve različitosti, pa čak i ekscentričnosti.

Tvoj naj gej muzički album bio bi… Ne znam za album, ali definitivno pesma i muzički video Army of Lovers “Crucified” Donji veš koji ti donosi sreću… Bez veša još bolje! Najviše se ložiš na… Prošlo me to, nekad bilo Sharon Stone, pre 20 godina! Omiljena knjiga… Nova zemlja - Tol Ekart

Lezbejski film koji morate pogledati… Carol, sa Kate Blanchette.

U nedelju popodne naći ćemo te gde… U bašti sa čašom vina. Tvoj stav o ljubavi i braku… Uživam u braku pet godina i smatram da u Srbiji pod hitno treba da se rešava pitanje istopolnih zajednica tj. brakova! TV serija koja je promenila tvoj gej svet… L word Buč ili fem? Nebitno! Omiljena marka kamion… Nemam.

Mačke ili psi? Psi uvek.

Omiljena gej ikona… Ellen DeGeneres. Junski ili septembarski Prajd… Za mene avgustovski, jer sam ipak u Amsterdamu!

Tvoja gej heroina je... Billie Jean King, ikona ženskog tenisa i borac za ženska prava. Vodič kroz gej Srbiju

61


OPTIMIST LGBT twitter

62

www.optimist.rs


VodiÄ? kroz gej Srbiju

63



Issuu converts static files into: digital portfolios, online yearbooks, online catalogs, digital photo albums and more. Sign up and create your flipbook.